PRIJEDLOG REZOLUCIJE o statusu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube u svjetlu nedavnog posjeta Visokog predstavnika toj zemlji
5.7.2023 - (2023/2744(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Javier Nart, Dita Charanzová, José Ramón Bauzá Díaz, Jordi Cañas, Olivier Chastel, Urmas Paet, Hilde Vautmans
u ime Kluba zastupnika Renew
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0311/2023
B9‑0321/2023
Rezolucija Europskog parlamenta o statusu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube u svjetlu nedavnog posjeta Visokog predstavnika toj zemlji
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi,
– uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane[1], koji je potpisan u prosincu 2016. i privremeno se primjenjuje od 1. studenoga 2017.,
– uzimajući u obzir Zajedničko vijeće EU-a i Kube u Havani 26. svibnja 2023. i zajedničku izjavu za medije Visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i kubanskog zamjenika ministra vanjskih poslova nakon sastanka Zajedničkog vijeća 26. svibnja 2023.,
– uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a povodom prve godišnjice prosvjeda održanih 11. i 12. srpnja 2021.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, čija je država stranka i Kuba,
– uzimajući u obzir Ustav Republike Kube i njezin Kazneni zakonik,
– uzimajući u obzir dokument ARES(2021) 2474104 zamjenika glavnog direktora za Sjevernu i Južnu Ameriku Europske službe za vanjsko djelovanje,
– uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društva“ iz Službenog lista Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 132. Poslovnika,
A. budući da je Parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji pod uvjetom da se na Kubi ostvare jasna poboljšanja u pogledu ljudskih prava i demokracije, kako je navedeno u uvodnim izjavama H, I, J, L i T te stavcima 7., 8., 9., 10. i 12. svoje rezolucije[2]; budući da je Parlament u više navrata osudio kršenja ljudskih prava na Kubi, ističući kršenje članka 1. stavka 5., članka 2. točke (c) te članaka 5., 22. i 43. Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji; budući da neke države članice EU-a još nisu ratificirale taj Sporazum;
B. budući da organizacije za ljudska prava i dalje dokumentiraju kako kubanske vlasti kontinuirano guše pravo na slobodu izražavanja, mirno okupljanje i udruživanje u zemlji, pri čemu ušutkavaju neistomišljenike i napadaju borce za ljudska prava; budući da je 31. svibnja 2023. udruženje Prisoners Defenders prijavilo ukupno 1037 političkih zatvorenika i zatvorenika savjesti na Kubi, uključujući 35 maloljetnika;
C. budući da su uznemiravanje i represija kubanskog režima već dugo obilježeni restriktivnim zakonima, stalnim nadzorom, cenzurom i taktikama zastrašivanja, uza sve veće mehanizme za kontrolu prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja, dok se pojedinci koji brane ljudska prava suočavaju s nepoštenim suđenjima, proizvoljnim pritvaranjem te izmišljenim i neutemeljenim kaznenim optužbama; budući da prema izvješću Odbora UN-a za prisilne nestanke iz 2021. Kuba ima najveći broj zahtjeva za hitno djelovanje zbog prisilnih nestanaka u svijetu;
D. budući da su se napadi na prosvjednike i njihove obitelji još više povećali nakon prosvjeda 11. srpnja 2021., kada su tisuće ljudi izašle na ulice u cijeloj zemlji, što je dosad nezabilježeno; budući da su kubanske vlasti odbile dopustiti dužnosnicima EU-a i diplomatima država članica, međunarodnim medijima ili organizacijama za ljudska prava da prate suđenja osobama pritvorenima tijekom prosvjeda 11. srpnja 2021.; budući da se stotini kubanskih civila koji su sudjelovali na prosvjedima 11. srpnja 2021., a nisu povezani s vojnom službom ili funkcijom, sudilo pred vojnim sudom, čime je prekršeno međunarodno pravo, te su im izrečene kazne zatvora u rasponu od dvije do 22 godine;
E. budući da su proizvoljno pritvorene osobe izložene kontinuiranoj izolaciji, uključujući boravke u ćelijama za kažnjavanje, okrutnom mučenju te neljudskom i ponižavajućem postupanju bez pristupa svojim odvjetnicima i odgovarajućem liječenju, zbog čega im je život ugrožen; budući da su neki od njih pritvoreni u zatvorima daleko od svojih domova, zbog čega ih obitelji ne mogu posjećivati; budući da je navodno više od 1000 političkih zatvorenika na Kubi izloženo mučenju, uključujući maloljetnike, mlade i žene;
F. budući da je José Daniel Ferrer u zatvoru još od svibnja 2023. isključivo zbog svojih uvjerenja i mirnog ostvarivanja svojih ljudskih prava; budući da su José Daniel Ferrer, Luis Manuel Otero Alcántara i Maykel „Osorbo” Castillo Pérez samo neki od stotinu Kubanaca koji se suočavaju s nepravdom i represijom koje je nametnula njihova vlastita vlada; budući da je na 87., 88. i 89. sjednici Radne skupine UN-a za proizvoljna pritvaranja Odbor donio presudu u devet slučajeva protiv Kube, među kojima je bio i predmet Joséa Daniela Ferrera (skupina od 75, uhićena zbog prosvjeda 11. srpnja 2021.) i Aymare Nieto Muñoz (Dama de Blanco, koja je provela pet godina u zatvoru bez razloga);
G. budući da se u pismima posebnog izvjestitelja za suvremene oblike ropstva, uključujući njihove uzroke i posljedice, posebne izvjestiteljice UN-a za trgovinu ljudima, posebno trgovinu ženama i djecom, organizacije Human Rights Watch, Zaklade Human Rights Foundation i drugih organizacija osuđuje činjenica da su kubanski civili koji rade u inozemstvu izloženi trgovini ljudima zbog nametnutih zakona i propisa koji se bave specifičnim temeljnim slobodama, kao što su članak 76. Kaznenog zakona o migracijskom zakonu, Rezolucija MINCEX-a 368 iz 2020. i drugi; budući da kubanska vlada radnicima koji su u skladu sa Zakonom o migracijama proglašeni prebjezima i nepoželjnima zabranjuje povratak na Kubu na razdoblje od osam godina te ih kategorizira kao „emigrante”, pri čemu gube zaštitu koja im je osigurana državljanstvom, prava i imovinu te im nije dopušteno posjećivati svoju djecu ili obitelj na Kubi;
H. budući da svaki politički dijalog mora obuhvaćati izravno i intenzivno sudjelovanje neovisnog civilnog društva i svih oporbenih političkih aktera bez ikakvih ograničenja, kako je istaknuto u članku 36. Sporazuma i uvodnoj izjavi H te stavcima 7. i 13. rezolucije Parlamenta od 5. srpnja 2017. o odobravanju Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji[3]; budući da program potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na Kubi nije uključivao sastanke s neovisnim civilnim društvom;
I. budući da je Parlament u više navrata podsjetio Europsku službu za vanjsko djelovanje da je sudjelovanje civilnog društva u političkim dijalozima i projektima suradnje u okviru Sporazuma ključan dio Sporazuma i da bi trebalo smjesta ispraviti nepravilnost prisutnu od potpisivanja Sporazuma prema kojoj je civilno društvo isključeno iz fondova za suradnju i/ili sudjelovanja u Sporazumu, dok se, suprotno tome, sudjelovanje i pristup fondovima za suradnju omogućuje isključivo poduzećima u kojima sudjeluje država ili koja su pod njezinom kontrolom;
J. budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Damama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da su dobitnici Nagrade Saharov i njihova rodbina i dalje redovito žrtve uznemiravanja i zastrašivanja te ih se sprječava da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima;
K. budući da je 12. lipnja 2023. Međuamerička komisija za ljudska prava objavila svoje izvješće br. 83/23 o dopuštenosti i osnovanosti u vezi s predmetom 14.196 koji se odnosi na smrt Oswalda Payáe i Harolda Cepera, u kojem je utvrdila dovoljno ozbiljnih dokaza na temelju kojih se može zaključiti da su kubanski državni agenti bili uključeni u smrt tih osoba;
L. budući da Sporazum o političkom dijalogu i suradnji uključuje tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a kojim se omogućuje suspenzija Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima utvrđenih u stavku 11. Rezolucije Parlamenta od 5. srpnja 2017. kojom se odobrava Sporazum o političkom dijalogu i suradnji;
M. budući da na Kubi nije ostvaren konkretan napredak u pogledu općih načela i ciljeva Sporazuma kada je riječ o poboljšanju stanja ljudskih prava te da je, naprotiv, kubanski režim pojačao represiju te sve intenzivnije krši radna i ljudska prava, što uključuje i povećanje broja političkih zatvorenika; budući da Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji nije ostvaren ključni cilj poboljšanja temeljnih sloboda na Kubi;
N. budući da Kuba nije podržala nijednu rezoluciju UN-a o ruskoj agresiji na Ukrajinu i da je hvalila pripojenja nekoliko ukrajinskih pokrajina; budući da je kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel prilikom posjeta Rusiji u studenome 2022. izjavio da je njegov posjet „od velike važnosti” „u vrijeme kada i Rusija i Kuba podliježu sankcijama koje dolaze i potječu od istog neprijatelja”; budući da su bjeloruske i kubanske vlasti najavile da će kubansko vojno osoblje dobiti obuku u Bjelarusu, savezniku koji je u najvećoj mjeri uključen u rusku invaziju na Ukrajinu, s kojim Havana jača svoje političke i ekonomske veze;
1. podsjeća da se u Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji naglašava da „poštovanje i promicanje demokratskih načela, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kako je to utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i ključnim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava te njihovim neobveznim protokolima koji se primjenjuju na stranke te poštovanje vladavine prava predstavljaju ključni element ovog Sporazuma”;
2. naglašava obvezu svih strana da ispune obvezujuće odredbe Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji i podrže načela univerzalnosti ljudskih prava; žali zbog toga što se unatoč donošenju Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji stanje u pogledu demokracije i ljudskih prava na Kubi pogoršalo; podsjeća da Sporazum sadrži klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a, koji omogućuje suspenziju Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;
3. najoštrije osuđuje sustavna kršenja i povrede ljudskih prava prosvjednika, političkih disidenata, vjerskih vođa, aktivista za ljudska prava i neovisnih umjetnika, među ostalim, koje je počinila kubanska vlada; apelira na kubanske vlasti da smjesta okončaju politiku represije; osuđuje nepostojanje vjerske slobode na Kubi;
4. poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba koje su pritvorene samo zato što su ostvarivale svoja ljudska prava, uključujući pravo na slobodu izražavanja i mirno okupljanje; također poziva na odbacivanje neutemeljenih kaznenih prijava i da se osobama u egzilu dopusti povratak u svoju zemlju;
5. osuđuje mučenja i zlostavljanja kubanske vlasti; poziva da se osiguraju brze i nepristrane istrage, a pritvorenicima trenutačan pristup zdravstvenoj skrbi po vlastitom izboru, kao i pristup njihovim obiteljima;
6. ponavlja zahtjev da se osigura pravo na pošteno suđenje i neovisnost pravosuđa te da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku;
7. traži da kubanske vlasti odobre pristup izaslanstvu EU-a i država članica, posebno Izaslanstvu za odnose sa zemljama Srednje Amerike, te neovisnim organizacijama za ljudska prava kako bi se nadzirala suđenja i obavljali zatvorski posjeti stotinama aktivista i običnih Kubanaca koji su i dalje pritvoreni zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i okupljanja;
8. ističe da kriza ljudskih prava na Kubi mora biti popraćena proporcionalnim odgovorom EU-a i država članica kako bi se suočili s opsegom i ozbiljnošću situacije; ponovno upućuje poziv državama članicama, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i njezinoj delegaciji na Kubi da oštro i javno osude represivnu politiku kubanskog režima i da povećaju svoju potporu istinskom i neovisnom civilnom društvu, uključujući dobitnike Nagrade Saharov;
9. žali zbog činjenice da je potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku propustio priliku sastati se s neovisnim civilnim društvom tijekom svojeg posjeta Kubi; žali zbog činjenice da je potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik propustio priliku poduprijeti kubansko civilno društvo i poslati jasnu poruku o zabrinutosti EU-a u pogledu stanja ljudskih prava na Kubi; podsjeća da svaki dijalog između EU-a i kubanskog civilnog društva i mogućnosti financiranja mora uključivati samo neovisne organizacije civilnog društva;
10. poziva EU da aktivira članak 85. stavak 3. točku (b) Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji kako bi pozvala na hitnu sjednicu zajedničkog odbora zbog kršenja sporazuma od strane kubanske vlade, što predstavlja „osobito hitan slučaj” i može dovesti do suspenzije sporazuma zbog stalnih, teških i materijalnih kršenja demokratskih načela i manjka poštovanja svih temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koja su ključan element tog Sporazuma, kako je utvrđeno u članku 1. stavku 5., te nerješavanja tih slučajeva unatoč brojnim pozivima da se to učini;
11. ponavlja svoj poziv Vijeću da primijeni odredbe europskog Zakona Magnicki i odredi sankcije osobama koje su odgovorne za stalna kršenja ljudskih prava na Kubi;
12. duboko žali što kubanske vlasti odbijaju dopustiti Parlamentu, njegovim izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika da posjete Kubu unatoč tome što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji; poziva kubanske vlasti da odmah odobre ulazak izaslanstvu Parlamenta i neovisnim organizacijama za ljudska prava te stalnim izvjestiteljima UN-a;
13. naglašava da je predstojeći sastanak na vrhu između EU-a i Zajednice latinoameričkih i karipskih država prilika za podržavanje načela vladavine prava, demokracije i ljudskih prava te poziva sve sudionike da se pridržavaju tih načela; ističe da to neće biti moguće bez istinski transparentnog, sveobuhvatnog i smislenog uključivanja neovisnog civilnog društva; poziva sudionike sastanka da objave izjavu u kojoj se zahtijeva poštovanje ljudskih prava u objema regijama, posebno na Kubi;
14. osuđuje činjenicu da kubanski režim podupire rusku agresiju na Ukrajinu;
15. nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.