Prijedlog rezolucije - B9-0462/2023Prijedlog rezolucije
B9-0462/2023
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE Djeca na prvome mjestu - jačanje jamstva za djecu, dvije godine nakon njegova donošenja

16.11.2023 - (2023/2811(RSP))

podnesen slijedom izjave Komisije
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika

Dragoş Pîslaru
u ime Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
 


Postupak : 2023/2811(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B9-0462/2023
Podneseni tekstovi :
B9-0462/2023
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B9‑0462/2023

Rezolucija Europskog parlamenta „Djeca na prvome mjestu - jačanje jamstva za djecu, dvije godine nakon njegova donošenja”

(2023/2811(RSP))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

– uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”[1],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece[2], kojom se Komisija i države članice pozivaju da uvedu jamstvo za djecu, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti djeci koja žive u siromaštvu i njihovu pristupu uslugama,

– uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo 1., 3., 11., 16. i 19. načelo,

– uzimajući u obzir Preporuke Vijeća od 22 svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja[3],

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. ožujka 2021. naslovljenu „Strategija EU-a o pravima djeteta” (COM(2021)0142),

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu[4],

– uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu[5],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od XXX o smanjenju nejednakosti i promicanju socijalne uključenosti u kriznim vremenima za djecu i njihove obitelji,

– uzimajući u obzir socijalni samit u Portu i postavljenu socijalnu ciljnu vrijednost smanjenja broja osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti za najmanje 15 milijuna do 2030., što obuhvaća najmanje 5 milijuna djece;

– uzimajući u obzir izjavu Komisije od 19. studenoga 2021. o Svjetskom danu djece, kojom se obilježava usvajanje Deklaracije o pravima djeteta na Općoj skupštini UN-a 20. studenoga 1959.,

– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se socioekonomska situacija djece i njihovih obitelji u Europi pogoršala kao posljedica pandemije bolesti COVID-19, u smislu zdravstvenih i dugoročnih društvenih učinaka na dobrobit djece, što je dovelo do povećane nejednakosti i socijalne isključenosti te pogoršalo postojeće izazove, posebno za djecu i obitelji u ranjivim situacijama; budući da je, kao rezultat mjera ograničenja kretanja poduzetih radi kontrole izvanrednog stanja, poremećaja svakodnevnih životnih rutina i društvenih kontakata, zatvaranja škola, smanjenog kapaciteta sustava za osiguranje zaštite od obiteljskog nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, poremećaja osnovnih socijalnih usluga, nemogućnosti pristupa obrazovanju putem interneta zbog nedostatka potrebne opreme, internetske pokrivenosti ili čak električne energije, pandemija bolesti COVID-19 pridonijela problemima mentalnog zdravlja, obrazovnim jazovima i povećanim stopama napuštanja škole te povećanom nasilju i zlostavljanju djece; budući da se socioekonomska situacija djece i njihovih obitelji dodatno pogoršala kao posljedica rata izazvanog ruskom invazijom na Ukrajinu, koji je imao razorne učinke ne samo na milijune djece izbjeglica i njihovih obitelji koji su bježali od rata, već i na sveukupno stanovništvo EU-a, u smislu rastućih troškova života, cijena energije, inflacije, rastućih nejednakosti, pristupa osnovnim uslugama i dostupnosti zdrave hrane i lijekova, pri čemu je sve više djece i mladih gurnuto u siromaštvo;

B. budući da učinkovit pristup ključnim i kvalitetnim uslugama za djecu kojoj je potrebna pomoć i njihove obitelji, uključujući učinkovit i besplatan pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) i zdravstvenoj skrbi, kao i obrazovnim i školskim aktivnostima, najmanje jedan zdravi obrok svaki školski dan, učinkovit pristup primjerenom stanovanju i zdrava prehrana, ima važnu ulogu u prekidanju kruga međugeneracijske prikraćenosti i izbavljanju djece i njihovih obitelji iz siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je to ključno za rješavanje složene i višedimenzionalne prirode siromaštva i ranjivosti;

C. budući da je ulaganje u ranoj dobi djece ključno za rješavanje problema siromaštva i socijalne isključenosti djece; budući da osiguravanje skrbi za njihov zdrav rast, razvoj i dobrobit pruža čvrste temelje u ranoj dobi, na dobrobit pojedinaca i društava; budući da ulaganje u najmlađu generaciju pridonosi prosperitetu društva u cjelini jer može ostvariti povrat ulaganja najmanje četiri puta veći od izvornog ulaganja[6]; budući da je nekoliko država članica dodijelilo više od 5 % svog Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), a 23 države članice dosada su osigurale ukupno 8,9 milijardi EUR potpore iz ESF-a plus za rješavanje problema siromaštva djece; budući da neke države članice nisu dodijelile nikakva sredstva ESF-a plus za cilj borbe protiv siromaštva djece, a druge su izdvojile manje od 5 % svojih programa ESF-a plus; budući da je došlo do kašnjenja u provedbi planova ESF-a plus, što je zauzvrat odgodilo reforme iz nacionalnih akcijskih planova u okviru jamstva za djecu koji se financiraju putem ESF-a plus; budući da sredstva ESF-a plus sama po sebi nisu dovoljna za rješavanje izazova siromaštva djece u EU-u te je stoga od iznimne važnosti značajno povećanje sredstava za europsko jamstvo za djecu; budući da je siromaštvo djece europski problem koji pogađa sve države članice i da bi ga kao takvoga u svim državama članicama trebalo rješavati ambicioznim europskim i nacionalnim instrumentima; budući da NextGenerationEU, posebno politike za stup sljedeće generacije nacionalnih planova za oporavak i otpornost koje su države članice donijele u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, nudi jedinstvenu priliku za značajna ulaganja i reforme usmjerene na poboljšanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, njegove kvalitete i uključivosti; budući da bi se provedba tih mjera od strane država članica trebala pomno pratiti te osmišljavati i provoditi u sinergiji s postojećim nacionalnim i europskim programima u tom području, posebno europskim jamstvom za djecu, ESF-om plus i drugim europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

D. budući da je 2021. u EU-u 758 018 djece bilo u alternativnoj skrbi; budući da su djeca u alternativnoj skrbi bila posebno pogođena pandemijom jer su vlade u nekim zemljama odgovorile na krizu izazvanu bolešću COVID-19 smanjenjem ili zatvaranjem usluga rezidencijalne skrbi, što je značilo užurban i često nepripremljen povratak biološkim obiteljima, često bez rješavanja temeljnih uvjeta zbog kojih su počeli koristiti usluge skrbi; budući da se obitelji koje žive u siromaštvu mogu naći u situaciji u kojoj roditelji više ne mogu pružiti odgovarajuću skrb za djecu, što može dovesti do razdvajanja obitelji i ulaska djece u alternativnu skrb; budući da su mjere ograničenja kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 pogoršale mnoge čimbenike koji dovode do razdvajanja obitelji, što je često rezultiralo siromaštvom, zlostavljanjem, zanemarivanjem, bolešću i smrću; budući da će broj djece bez roditeljske skrbi ili kojoj prijeti gubitak roditeljske skrbi vjerojatno porasti zbog dugotrajnog socioekonomskog utjecaja trenutačne krize na sposobnost obitelji da pruže skrb; budući da bi jamstvo za djecu moglo pomoći u uspješnom prijelazu s institucionalne na obiteljsku skrb i skrb u zajednici za svu djecu jer se bavi međusobno povezanim čimbenicima koji dovode do institucionalizacije djeteta, a prioritiziraju se djeca u alternativnoj skrbi kao ciljna skupina;

E. budući da su siromaštvo i društvena isključenost djece i dalje ključni izazov u cijelom EU-u, pri čemu je gotovo svako četvrto dijete i dalje izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, u rasponu od preko 40 % u nekim zemljama do 11 %[7] u drugim ili čak u regijama unutar država članica[8], kao i s tendencijama pogoršanja u mnogim od njih kao rezultat višestrukih kriza u EU-u i cijelom svijetu;

F. budući da se mnoga djeca nalaze u ranjivoj situaciji, ne samo ona koja su izložena siromaštvu i socijalnoj isključenosti, nego i ona koja žive s invaliditetom, problemima mentalnog zdravlja, koja su manjinskog ili etničkog podrijetla, žive u jednoroditeljskim obiteljima, borave u ustanovama, bez roditeljske skrbi, djeca migranti i izbjeglice, djeca beskućnici, djeca u teškim stambenim uvjetima itd.; budući da problemi mentalnog zdravlja među djecom sve više izazivaju veliku zabrinutost, a anksioznost i depresija najčešće su vrste poremećaja; budući da su potrebne strukturne promjene i inovativna rješenja za provedbu politika te međusektorski pristup na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se u kratkom roku poboljšali životi djece i kako bi im se omogućio dugoročan životni uspjeh;

G. budući da je europsko jamstvo za djecu visokokvalitetan i inovativan instrument politike koji može na višedimenzionalnoj razini znatno poboljšati svakodnevicu milijuna djece u EU-u; budući da je potrebno uložiti više napora kako bi se postigao obuhvatniji međusektorski pristup rješavanju rizika od ugroženosti djece i osigurala učinkovita provedba uklanjanjem regulatornih, političkih, administrativnih i financijskih prepreka;

 

H. budući da je europsko jamstvo za djecu visokokvalitetan i inovativan instrument politike koji može na višedimenzionalnoj razini znatno poboljšati svakodnevicu milijuna djece u EU-u; budući da je njegov cilj spriječiti i suzbiti siromaštvo i socijalnu isključenost jamčenjem učinkovitog pristupa nizu ključnih usluga djeci kojoj je potrebna pomoć. budući da bi EU i države članice trebali uložiti sve raspoložive napore kako bi europsko jamstvo za djecu pretvorili u stvarnost potpunom provedbom Preporuke Vijeća, nacionalnih akcijskih planova i svih drugih europskih i nacionalnih programa kojima se doprinosi pružanju njegovih ključnih usluga; budući da je potrebno uložiti više napora kako bi se postigao sveobuhvatniji međusektorski pristup rješavanju rizika od siromaštva i socijalne isključenosti djece i osigurala stvarna i učinkovita provedba jamstva uklanjanjem svih regulatornih, političkih, administrativnih i financijskih prepreka te praćenjem i procjenama nacionalnih akcijskih planova;

I. budući da je samo 25 država članica 20 mjeseci nakon izvornog roka određenoga za ožujak 2022. donijelo svoje nacionalne akcijske planove za jamstvo za djecu, s naglaskom na glavnim područjima utvrđenima u povezanoj Preporuci Vijeća; budući da se dostavljeni planovi znatno razlikuju u pogledu metoda upravljanja, strategija informiranja i ciljanja skupina u najnepovoljnijem položaju, u pogledu sustava praćenja napretka, rokova za predložene mjere i planiranih proračuna za učinkovito provođenje tih mjera; budući da se čini da je nekoliko planova općeniti i površni dokumenti u kojima su oblikovatelji politika samo naveli mjere koje su već uspostavljene ili planirane; budući da, općenito, nacionalnim akcijskim planovima nedostaje pozornost i usmjerenost na posebno ranjive obitelji, kao što su obitelji s jednim roditeljem, obitelji s niskim prihodima i velike obitelji koje se suočavaju s dodatnim poteškoćama;

J. budući da su u nekim zemljama nacionalni akcijski planovi u nekoliko područja popraćeni revizijom postojećih zakona, kao što su deinstitucionalizacija ili pristup uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; budući da ne uključuju svi nacionalni akcijski planovi nove mjere za rješavanje problema siromaštva i socijalne isključenosti djece ili nemaju jasan proračun, vremenski okvir ili mehanizam praćenja;

K. budući da su nacionalni akcijski planovi živući dokumenti i da bi ih trebalo redovito preispitivati i ažurirati, osiguravajući pritom da se u njima primjenjuje integrirani odnosno višedimenzionalni pristup te budući da su usko povezani sa svojim nacionalnim, regionalnim i lokalnim okolnostima;

L. budući da siromaštvo djece ima snažnu teritorijalnu dimenziju i da se suradnjom s regionalnim i lokalnim vlastima te organizacijama civilnog društva koje pomažu djeci i obiteljima postižu učinkovitiji i održiviji rezultati za djecu i njihove obitelji; budući da bi više pozornosti trebalo posvetiti podjeli između urbanih i ruralnih područja te prikupljanju dokaza na podnacionalnoj razini[9];

M. budući da nekim zemljama nedostaje transparentnosti i nisu uključile djecu i obitelji, osoblje i pružatelje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te njihove predstavničke organizacije, kao ni organizacije civilnog društva, u postupak savjetovanja za izradu nacionalnih akcijskih planova; budući da su zemlje koje su imale koristi od tehničke pomoći i suradnje dionika razvile kvalitetnije nacionalne akcijske planove i ciljane mjere za učinkovit pristup osnovnim uslugama za neke od skupina djece u najnepovoljnijem položaju;

N. budući da je u mnogim zemljama teško održati dosljednu institucionalnu predanost, dostatne ljudske resurse te angažman odgovarajuću koordinaciju različitih ministarstava, agencija i podnacionalnih tijela; budući da su nacionalni koordinatori odgovorni za postupak provedbe i koordinaciju rada različitih nadležnih ministarstava;

O. budući da još uvijek nema dovoljno sveobuhvatnih i raščlanjenih podataka o siromaštvu i socijalnoj isključenosti djece; budući da neke zemlje imaju poteškoće u izradi i provedbi okvira za praćenje svojih nacionalnih akcijskih planova sa skupom pokazatelja za bilježenje napretka i rezultata za korisnike, kao i u izradi i provedbi proračunskog plana djelovanja za stalno poboljšanje dostupnosti, kvalitete i usporedivosti te upravljanja podacima potrebnim za izvješćivanje o napretku provedbe i o pristupu osnovnim uslugama na nacionalnoj i podnacionalnoj razini; budući da nedostatak standardiziranih smjernica za prikupljanje podataka otežava učinkovito praćenje provedbe europskog jamstva za djecu; budući da je pristup informacijama za organizacije na regionalnoj i lokalnoj razini i dalje prepreka skladnoj provedbi europskog jamstva za djecu;

Praćenje i evaluacija provedbe europskog jamstva za djecu i nacionalnih akcijskih planova

1. poziva preostale države članice (Austriju i Latviju) da hitno usvoje svoje nacionalne akcijske planove za jamstvo za djecu;

2. poziva države članice da osiguraju potpunu provedbu svojih nacionalnih akcijskih planova i da pri njihovoj reviziji uzmu u obzir trenutačna kretanja i posebne situacije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; potiče države članice da postave još ambicioznije ciljeve u borbi protiv siromaštva djece, s ciljanim mjerama za osiguranje pristupa ključnim uslugama za svu djecu od njihove najranije dobi, posebno za djecu kojima je pomoć najpotrebnija, poput djece raseljene zbog ratova, uključujući iz Ukrajine, djece koja su beskućnici ili žive u teškim stambenim uvjetima, djeci s invaliditetom ili problemima mentalnog zdravlja, ili djeci migrantima ili pripadnicima etničkih manjina, posebno iz romskih zajednica; ističe da se usvojeni nacionalni akcijski planovi međusobno uvelike razlikuju, što ugrožava opći cilj jamstva za djecu da se njime podupre uzlazna socijalna konvergencija u EU-u; posebno žali što nekoliko nacionalnih akcijskih planova ne uključuje mjerljive ili konkretne ciljeve, što izaziva ozbiljnu zabrinutost u vezi s kvalitetom mjera koje se provode;

3. poziva države članice da izrade nacionalni okvir za prikupljanje, praćenje i evaluaciju podataka za svoje nacionalne akcijske planove, uključujući metode participativnog istraživanja i prikupljanje raščlanjenih podataka na nacionalnoj i podnacionalnoj razini, kako bi se izradila politika utemeljena na dokazima, pratio kvantitativan i stvarni kvalitativni napredak na terenu, bolje identificirale dobre prakse i moguće slabosti u nacionalnim akcijskim planovima, bolje otkrile moguće razlike između politika za ranu dob i politika za mlade, kao i uspostavili zajednički pokazatelji kvalitete za svaku ciljnu skupinu utvrđenu u europskom jamstvu za djecu, uključujući djecu mlađu od tri godine;

4. ističe potrebu da države članice dostave sveobuhvatne i raščlanjene podatke o siromaštvu djece i pristupu ključnim uslugama; naglašava da pokazatelji za praćenje siromaštva djece koje je odabrala podskupina za pokazatelje Odbora Komisije za socijalnu zaštitu moraju omogućiti uspostavu tješnje veze između europskog jamstva za djecu i pregleda socijalnih pokazatelja; poziva Komisiju da zajedno s Eurofoundom i relevantnim organizacijama civilnog društva izradi zajedničke smjernice za prikupljanje podataka o djeci iz svih ciljnih skupina u državama članicama te izvješćivanje o njima; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse o tehnikama prikupljanja podataka i praćenja politika te da osnuju opservatorije o siromaštvu djece za prikupljanje kvalitetnih podataka, razvrstanih po ciljanim skupinama i međunarodno usporedivih na nacionalnoj razini, kako bi se identificirale rupe u politici i bolje obuhvatili višedimenzionalni izazovi siromaštva, socijalne isključenosti i međusektorske diskriminacije djece; naglašava potrebu za boljim prikupljanjem podataka o djeci koja žive u ustanovama, uz vremenski ograničene ciljeve za prijelaz djece iz ustanova u obiteljsko i društveno okruženje;

5. ističe poziv koji je međupolitička radna skupina za jamstvo za djecu Europskog parlamenta osnovana u travnju 2022. uputila Komisiji i nacionalnim tijelima da prate provedbu nacionalnih akcijskih planova i da razviju čvrst sveobuhvatni okvir za praćenje i ocjenjivanje na razini EU-a, zajedno s procjenom metodologije, te da osiguraju stvarno sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući regionalna i lokalna tijela, u pripremi, provedbi, praćenju i evaluaciji nacionalnih akcijskih planova; poziva postojeće platforme, kao što su nadzorni odbori uspostavljeni na nacionalnoj razini u skladu s Uredbom (EU) 2021/1060[10] o utvrđivanju zajedničkih odredaba, da osiguraju stvarno sudjelovanje svih partnera, uključujući organizacije civilnog društva koje pomažu ranjivoj djeci, tijekom provedbe i evaluacije programa;

6. ponavlja svoj poziv Komisiji da uspostavi transparentan i javno dostupan alat za praćenje na razini EU-a; potiče Komisiju da surađuje s Eurofoundom i relevantnim organizacijama civilnog društva kako bi nadogradili svoje napore u pogledu izrade tog alata koji bi olakšao jasnu identifikaciju željenih ishoda kako bi se povećala transparentnost, vidljivost i odgovornost jamstva, omogućavajući uvid u stanje u svakoj zemlji i EU-u u cjelini;

7. napominje da se moraju pratiti daljnji proračunski i ekonomski aspekti svakog nacionalnog akcijskog plana, posebno veličina i učinak nacionalnog financiranja i financiranja EU-a, uključujući financiranje koje dolazi do korisnika, kao i moguće poteškoće za organizacije i potencijalne korisnike u pristupu tom financiranju; ističe da bi se pitanju „dodane vrijednosti” europskog jamstva za djecu trebalo pridati iznimnu važnost jer resursi namijenjeni njegovim mjerama ne bi trebali samo zamijeniti postojeće nacionalne ili europske mjere, već bi ih trebali nadopuniti; ističe da nacionalni akcijski planovi ne bi trebali biti samo drugačije označeni ili preoblikovani već postojeći programi ili mjere jer bi to izazvalo zabrinutost u vezi s općim načelom dodatnosti kohezijske politike EU-a; poziva Komisiju da iskoristi preispitivanje u sredini razdoblja, s rokom do prosinca 2023., kako bi podržala reviziju nacionalnih akcijskih planova; poziva države članice da pojednostave svoje nacionalne akcijske planove i stvore sinergije između njih i nacionalnih politika i strategija, posebice nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koji bi trebali biti osmišljeni i isporučeni u sinergiji s namjenskim sredstvima europskog jamstva za djecu kako bi se osigurala dosljednost i međusobno nadopunjavanje mjera;

8. ističe važnost političke podrške i poziva države članice da budu ambicioznije u provedbi europskog jamstva za djecu; potiče Vijeće i države članice koje predsjedaju Vijećem da obitelji i djeca uvijek budu u središtu socijalnog programa EU-a, ističući dugoročan pozitivan učinak ulaganja u mlađe generacije;

Kvaliteta nacionalnih akcijskih planova

9. primjećuje smanjeno prihvaćanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja među obiteljima s niskim prihodima i djecom koja žive u nesigurnim obiteljskim situacijama; poziva države članice da se znatno više usredotoče na kvalitetnije i pristupačnije ustanove za skrb o djeci kako bi poboljšale njihovu kvalitetu i učinile ih prilagodljivijima potrebama roditelja; poziva države članice da podrže stručno osposobljavanje osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, među ostalim povećanjem njihova broja; traži od država članica da osiguraju da se pet komponenti Okvira za kvalitetu u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja provedu i ispune za osoblje u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, s obzirom na to da one utječu na kvalitetu, dostupnost i uključivost usluga[11]; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju sa socijalnim partnerima kako bi se osigurali dostojni radni uvjeti za radnike potrebne za stvaranje ili ažuriranje usluga za postizanje ciljeva europskog jamstva za djecu; poziva države članice da osiguraju uključivo obrazovanje i da izbjegnu segregaciju u školskim učionicama kako bi djeci omogućili jednake početne uvjete i prekinuli krug siromaštva od ranog djetinjstva;

10. poziva države članice i Komisiju da dodijele dodatna sredstva za potporu djeci s invaliditetom, zaostacima u razvoju i/ili posebnim potrebama; napominje da bi se tim sredstvima trebalo dodatno nadopuniti pitanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i pojednostavnjenje njihovih potreba kroz ključne usluge, rano otkrivanje rizika i pristup uslugama rane intervencije u djetinjstvu; ističe da je rano napuštanje škole usko povezano s djecom u nepovoljnom i siromašnom položaju; poziva na jasnu identifikaciju na temelju ranog otkrivanja čimbenika rizika koji bi pomogli u njihovom prepoznavanju te poziva na izradu prilagođenih planova za obrazovanje djece, uključujući neformalno obrazovanje te izvannastavne kreativne i sportske aktivnosti; preporučuje da učitelji, nastavnici i druge odgovorne osobe surađuju s institucijama povezanim s obrazovnim ustanovama, kao što su organizacije za skrb, u razvoju integriranih usluga kako bi se pružila paralelna podrška obiteljima i djeci pogođenim okolnostima izvan škole; poziva države članice da prilagode objekte i obrazovne materijale ranog obrazovanja, skrbi i škola potrebama djece s invaliditetom, koristeći uključive metode;

11. poziva države članice da pojačaju svoje napore kako bi osigurale da sva djeca kojoj je potrebna pomoć dobiju barem jedan besplatan, zdrav, topli obrok dnevno te ih potiče da osiguraju odgovarajuću alternativu kada djeca nisu u školi, pritom uzimajući u obzir postojeće dobre prakse; poziva države članice da osiguraju pristup školskim kantinama i potvrđuje, kao načelo, da se niti jednom djetetu kojemu je potrebna pomoć u EU-u ne smije uskratiti obrok u školi; primjećuje da se udio djece izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti koja si ne mogu priuštiti hranjivi obrok svaki drugi dan smanjio s 25,82 % u 2008. na 16,04 % u 2021. te da su mnoge zemlje zabilježile pogoršanje u pružanju usluga tijekom posljednjih kriznih godina;

12. ističe da je 2022. 5 % kućanstava s niskim prihodima s djecom u EU-u imalo nezadovoljene medicinske potrebe i da su nacionalni akcijski planovi identificirali nekoliko nezadovoljenih potreba u sektoru zdravstvene zaštite; poziva države članice da uspostave, ojačaju i prilagode svoje sustave zdravstvene skrbi kako bi uklonile sve oblike diskriminacije i zajamčile da sva djeca kojoj je potrebna pomoć imaju jednak pristup ranoj intervenciji i kvalitetnim zdravstvenim uslugama, među ostalim stomatološkim, oftalmološkim i psihološkim uslugama; poziva države članice da pristup zdravstvenoj skrbi za majke, novorođenčad i djecu uključe u svoje nacionalne akcijske planove;

13. ističe da su loši uvjeti stanovanja i dalje jedan od uzroka i posljedica siromaštva djece jer su povezani s energetskim siromaštvom i nesigurnim životnim uvjetima; naglašava da je 21,6 % djece u EU-u bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti 2022.[12], među ostalim zbog preopterećenosti troškovima stanovanja; izražava zabrinutost zbog toga što su voda te osnovni sanitarni i higijenski uvjeti i dalje nedostupni prevelikom broju djece, posebno najranjivijoj i marginaliziranoj djeci; poziva države članice da osiguraju pristup tim uslugama i kod kuće i u školi; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da stanovanje učine jednim od temeljnih pitanja akcijskog plana europskog stupa socijalnih prava; poziva Komisiju da hitno razvije integriranu strategiju na razini EU-a, među ostalim javna rješenja za socijalno, nesegregirano i pristupačno stanovanje, kao i da stvori okvir koji omogućava nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima da osiguraju siguran, zdrav, pristupačan i povoljan smještaj za sve; stoga poziva države članice da osmisle, procijene i revidiraju svoje politike socijalnog stanovanja i sustave naknada za stanovanje kako bi se bolje odgovorilo na potrebe ranjivih obitelji i djece, uključujući one s invaliditetom, dajući im pritom prednost u osiguravanju socijalnog stanovanja i u planiranju energetske politike;

14. potiče države članice da smanje praktične i administrativne prepreke pristupu ključnim uslugama održavanjem postupaka jednostavnim i dostupnim na internetu i izvan njega te prihvaćanjem izjava časti kada se potrebni dokumenti ne mogu pribaviti;

15. poziva države članice da promiču aktivnosti informiranja i da proaktivno povećavaju razinu osviještenosti o europskom jamstvu za djecu i ključnim uslugama od kojih djeca i obitelji mogu imati koristi; poziva na potporu lokalnim i regionalnim vlastima u uspostavi jedinstvenih kontaktnih točaka unutar postojećih struktura kako bi se djeci i obiteljima omogućio ciljani pristup informacijama o ranom otkrivanju i ranoj intervenciji u djetinjstvu, kao i ciljana podrška za pristup socijalnoj sigurnosti i pomoći te smjernica za pristup posebnim lokalnim mjerama za socijalno uključivanje;

16. poziva države članice da uspostave dopunske mjere kako bi osigurale da javni prijevoz bude dostupan svoj djeci kojoj je potrebna pomoć, uključujući djecu s invaliditetom, djecu koja žive u ruralnim područjima i djecu migrantskog porijekla;

17. ističe ključnu važnost integriranja kvalitetnih usluga za djecu kojoj je potrebna pomoć, besplatne skrbi o djeci, zdravstvene skrbi, obrazovanja i odgovarajućeg stanovanja, u koordinirani pristup smanjenju siromaštva djece; napominje da bi integrirane i sveobuhvatne usluge trebale biti uključive i dostupne svoj djeci od ranog djetinjstva, s pristupom upravljanja predmetima za prilagođene intervencije; ističe da su te usluge ključne za odgovaranje na individualne potrebe sve djece i njihovih obitelji za izlazak iz siromaštva i poticanje njihovog uključivanja u društvo, među ostalim uzimanjem u obzir ravnoteže između poslovnog i privatnog života njihovih roditelja, njihova sudjelovanja na tržištu rada i podrške roditeljstvu;

18. naglašava da je nužno da države članice ulažu u sustave i politike socijalne zaštite, kao što su programi za primjereni minimalni dohodak i minimalne plaće, kao način podupiranja najugroženijih kućanstava u EU-u; poziva sve države članice da brzo donesu i provedu Preporuku Vijeća od 30. siječnja 2023. o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje[13] i Direktivu (EU) 2022/2041 o primjerenim minimalnim plaćama za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u EU-u[14]; ponavlja da je ključno da potpora dohotku i minimalni dohodak ne doprinose socijalnoj ovisnosti te da se umjesto toga moraju kombinirati s poticajima i potpornim alatima kojima se omogućavaju aktivne mjere tržišta rada za (ponovnu) integraciju radno sposobnih osoba kako bi se prekinuo začarani krug siromaštva i ovisnost o javnoj potpori za pojedince i njihove obitelji; zabrinut je zbog nedavne odluke talijanske vlade da drastično ograniči svoj program minimalnog dohotka, koji je podupirao oko 3,6 milijuna ljudi, posebno zbog njezinog utjecaja na djecu, što je u suprotnosti s općim trendom EU-a u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti;

19. ponovno poziva na sveobuhvatnu i objedinjenu strategiju za borbu protiv siromaštva kojom će se odrediti cilj za smanjivanje siromaštva, među ostalim siromaštva djece; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se provede pravo djece na primjereno stanovanje, između ostalog pružanjem povezane podrške roditeljima koji imaju poteškoća sa zadržavanjem ili pristupanjem stanovanju, tako da mogu ostati sa svojom djecom, s posebnim fokusom na mlade odrasle osobe koje izlaze iz institucija socijalne skrbi; poziva države članice da usvoje posebnu politiku stanovanja za djecu, koja se temelji na podacima o beskućništvu i stambenoj isključenosti djece; ističe da je nužno olakšati pristup socijalnom stanovanju usmjeravanjem i pojednostavnjenjem postupaka na nacionalnoj i lokalnoj razini, značajnim povećanjem javne potrošnje na stanovanje, koja je i dalje vrlo rascjepkana u cijelom EU-u, te jačanjem financijskih doprinosa i subvencija obiteljima kojima je potrebna pomoć kako bi njihove stanarine postale cjenovno pristupačnije; poziva države članice da donesu mjere za zaštitu ranjivih kućanstava s djecom od deložacija i da pojačaju prisutnost socijalnih usluga u područjima s većim rizikom od socijalne isključenosti i u marginaliziranim zajednicama;

20. ističe da europsko jamstvo za djecu, kao i jamstvo za mlade, ima potencijal postati pokretač pozitivnih strukturnih promjena u sposobnosti država članica da planiraju i osiguraju ključne usluge; poziva države članice da osiguraju usklađenost i sinergiju između europskog jamstva za djecu kao strategije za borbu protiv siromaštva i pojačanog jamstva za mlade kao aktivne politike tržišta rada kako bi se pokrio cijeli dobni raspon od rođenja do odrasle dobi, posebno u pogledu uloge mjera za integraciju na tržište rada i identificiranja ciljnih skupina, dostupnih usluga i potreba za vještinama; ističe da bi u nadolazećim godinama trebalo prikupiti i analizirati podatke kako bi se ocijenilo kako su jamstvo za djecu i pojačano jamstvo za mlade funkcionirali zajedno ili jesu li potrebna poboljšanja oba programa; poziva države članice da mobiliziraju partnerstva među institucionalnim akterima na različitim razinama te s organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerima;

21. poziva države članice da iskoriste potencijal europskog jamstva za djecu kako bi osigurale obiteljsko okruženje i okruženje u zajednici za svu djecu u EU-u provedbom reforme sustava skrbi i zaštite djece te jačanjem nacionalnih sustava socijalne zaštite;

Financiranje europskog jamstva za djecu

22. ponavlja svoj poziv na hitno povećanje sredstava za europsko jamstvo za djecu s namjenskim proračunom od 20 milijardi EUR za razdoblje od 2021. do 2027. koji se mora uvrstiti u revidirani višegodišnji financijski okvir i ojačani ESF+; duboko žali zbog činjenice da prijedlog Komisije o preispitivanju višegodišnjeg financijskog okvira u sredini programskog razdoblja ne odražava dugotrajni zahtjev Parlamenta za hitnim povećanjem sredstava za europsko jamstvo za djecu; ističe da je siromaštvo djece europski problem koji pogađa sve zemlje EU-a; poziva sve države članice, a ne samo one sa stopom rizika od siromaštva i socijalne isključenosti iznad prosjeka EU-a, da povećaju svoje financijske napore iznad tematske koncentracije od 5 % navedene u ESF-u plus i da budu ambicioznije u ulaganju u djecu, jer je to vrijedno socijalno ulaganje, razmatranjem reprogramiranja svojih nacionalnih operativnih programa ESF-a plus i dodjeljivanjem odgovarajućih sredstava za njih; ističe nužnost uvođenja obvezujuće tematske koncentracije za sve države članice u sljedećoj reviziji ESF-a plus; poziva Komisiju da uključi procjenu obveza država članica i strukturnih reformi u ključnim područjima na koja cilja jamstvo za djecu u provedbu europskog semestra te da uključi jasnu poveznicu sa sredstvima dodijeljenim tim ciljevima u okviru ESF-a plus i drugih financijskih instrumenata;

23. poziva Komisiju da procijeni kvalitetu potrošnje za djecu, posebno da ocijeni učinkovitu i dosljednu upotrebu 8,9 milijardi EUR namijenjenih europskom jamstvu za djecu u okviru ESF-a plus; traži od Komisije da, u okviru preispitivanja jamstva za djecu na sredini programskog razdoblja, predloži mogućnosti sinergije i kombiniranja različitih izvora financiranja, kao što su Europski fond za regionalni razvoj, InvestEU, NextGenerationEU i Mehanizam za oporavak i otpornost, Fond za azil, migracije i integraciju i ReactEU, te EU4Health i Erasmus+; potiče Komisiju i države članice da razmotre utjecaj sve većih troškova života na provedbu jamstva za djecu kako inflacija ne bi umanjila sposobnost programa da ispuni svoj cilj iskorjenjivanja siromaštva djece; naglašava nužnost pomnog praćenja provedbe ulaganja i reformi u okviru politika za stup sljedeće generacije nacionalnih planova za oporavak i otpornost koje su donijele države članice kako bi se pažljivo procijenilo postizanje ključnih etapa i ciljeva mjera usmjerenih na poboljšanje cjenovne pristupačnosti, kvalitete i uključivosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; naglašava da su općenito obveze izvješćivanja iz Mehanizma za oporavak i otpornost rezultirale dostupnošću detaljnijih i mjerljivih ciljeva i podataka o rashodima u tom području politike; međutim, žali zbog toga što u nekim slučajevima vlasti država članica nisu uspjele dati dovoljno jasne podatke o planiranim ciljevima i učinkovito provedenim mjerama, na primjer o broju novih mjesta u jaslicama i o povećanom obuhvatu usluga obrazovanja u ranom djetinjstvu; ističe da je nužno financijski i strukturno jamčiti održavanje proširenog kapaciteta i obuhvata usluga u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nakon što se iscrpe izvanredna ulaganja u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost; naglašava nužnost usklađivanja nacionalnih planova za oporavak i otpornost u tom području s ciljevima jamstva za djecu i sredstvima koja su već dodijeljena u okviru ESF-a plus i drugih europskih strukturnih fondova kako bi se potaknula sinergija, izbjegla preklapanja financiranja i osigurala dugoročna održivost predloženih mjera;

24. poziva države članice da osiguraju da se dostupna sredstva EU-a i nacionalna sredstva iskoriste na najbolji mogući način i da istraže inovativne programe financiranja, uključujući javno-privatna partnerstva; potiče države članice da surađuju s Europskom investicijskom bankom i ulažu u socijalnu infrastrukturu namijenjenu djeci i obiteljima; poziva države članice da osiguraju dodatna nacionalna sredstva za nadopunu mjera uspostavljenih u nacionalnim akcijskim planovima u okviru jamstva za djecu;

25. poziva Komisiju da i dalje surađuje s državama članicama pružanjem posebno prilagođenog tehničkog stručnog znanja putem Instrumenta za tehničku potporu kako bi se potaknula tehnička sposobnost za provedbu europskog jamstva za djecu, provedbu reformi koje se odnose na politike za djecu i razvoj reformi za poboljšanje uključenosti i kvalitete usluga za djecu u ranjivim situacijama; napominje da bi se potpora trebala usredotočiti na razvoj nacionalnih programa i planova podfinanciranja kako bi se doprlo do utvrđenih ciljnih skupina djece, izgradili nacionalni okviri za praćenje koji su u skladu s europskim standardima i razvile smjernice koje će pomoći u poboljšanju kvalitete nacionalnih pokazatelja, praćenja i evaluacija;

26. poziva Komisiju da ukloni administrativna opterećenja i osigura izravno, odgovarajuće i lako dostupno financiranje na regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se potaknula ulaganja u socijalnu infrastrukturu i povećao kapacitet regionalnih i lokalnih službi za pokretanje novih modela i inovativnih rješenja za smanjenje siromaštva djece; ističe potrebu da se lokalnim i regionalnim vlastima i općinama pruži odgovarajuća potpora za provedbu mjera uključenih u planove, posebno u najruralnijim područjima; poziva Komisiju da osigura da pozivi za dostavu prijedloga i mogućnosti financiranja dopru do svih dionika, uključujući organizacije civilnog društva koje se bore protiv siromaštva djece; pozdravlja model fleksibilne pomoći područjima (FAST-CARE) kojim se osigurava financiranje regionalnim i lokalnim vlastima te organizacijama civilnog društva;

27. poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati u obiteljsku skrb i skrb u zajednici kako bi se osigurao učinkovit prijelaz s institucionalne skrbi;

Uključenost dionika na svim razinama

28. poziva države članice da u reviziju i provedbu svojih nacionalnih akcijskih planova uključe sve relevantne dionike na svim razinama kako bi se izgradila čvrsta partnerstva koja mogu ojačati i proširiti odgovornost i predanost; ističe važnost uključivanja civilnog društva, osoblja i pružatelja usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te ranjivih skupina, kao i važnost olakšavanja smislenog, uključivog i sigurnog sudjelovanja djece i njihovih obitelji i organizacija civilnog društva koje predstavljaju djecu i njihove skrbnike u razvoj i provedbu okvira za praćenje i evaluaciju; naglašava, u tom pogledu, važnu ulogu Europske platforme za borbu protiv beskućništva u razmjeni iskustava i preporuka o politikama u borbi protiv beskućništva;

29. traži od država članica da podrže lokalna partnerstva za djecu između službi pod vodstvom općina i drugih pružatelja usluga, lokalnih zajednica, roditelja i djece, škola, dobrotvornih organizacija, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i dionika u privatnom sektoru kako bi se maksimalno povećali resursi i njihovo učinkovito iskorištavanje za provedbu europskog jamstva za djecu; napominje da bi se lokalnim partnerstvima trebao osigurati participativni pristup razvoju, provedbi i praćenju lokalnog jamstva za djecu te zajamčiti podjela odgovornosti za to; predlaže da se uspostavi mehanizam za tehničku pomoć lokalnim i regionalnim vlastima i općinama kako bi se povećao njihov kapacitet za planiranje i pružanje usluga povezanih s jamstvom za djecu te maksimalno iskoristio potencijal fondova EU-a u tom području;

Upravljanje europskim jamstvom za djecu

30. poziva Komisiju i države članice da izrade čvrst okvir upravljanja na razini EU-a i na nacionalnoj razini, s jasnom političkom odgovornošću i vodstvom, osiguravajući uspješnu i integriranu interakciju između jamstva za djecu, nacionalnih okvira i strategija te socijalnog programa EU-a o jednakosti, uključujući europski semestar; ističe potrebu za višerazinskim upravljanjem, uz zajedničku odgovornost i koordinirane strategije na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a, uključujući reviziju postojećih relevantnih strategija kako bi se spriječilo i ublažilo siromaštvo djece;

31. ističe činjenicu da nacionalni koordinatori trebaju odgovarajuću moć i financijske i ljudske resurse te da im je potreban snažan mandat kako bi mogli učinkovito i djelotvorno koordinirati provedbu nacionalnih akcijskih planova; ističe da su države članice imenovale vrlo različite profile za svoje nacionalne koordinatore; ističe da ta heterogenost ne bi trebala rezultirati nejednakim rezultatima u pogledu provedbe europskog jamstva za djecu; naglašava ključnu ulogu nacionalnih koordinatora u upravljanju europskim jamstvom za djecu, posebice u njihovom radu i odgovornosti za koordinaciju strategija na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a; poziva koordinatore da propisno svake dvije godine izvješćuju o postignutom napretku u svim aspektima Jamstva za djecu i da redovito izmjenjuju primjere dobre prakse s nacionalnim kolegama; poziva Komisiju da osigura pojačanu institucionalnu koordinaciju;

32. ponavlja svoj poziv iz rezolucije od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu da se ispita mogućnost uspostave europskog tijela za djecu; potiče Komisiju da provede procjenu učinka o uspostavi europskog tijela za djecu, s mandatom za stalni sustav praćenja, potpore i suradnje između Komisije, država članica, nacionalnih koordinatora i relevantnih dionika, uključujući pravobranitelje za djecu ili druga nacionalna tijela koja se bave pravima djece, agencije EU-a, institucije i organizacije civilnog društva; napominje da bi se, među ostalim, u procjeni učinka trebalo istražiti kako bi to tijelo:

 

– pratilo razvoj nacionalnih akcijskih planova za jamstvo za djecu i relevantne trendove na razini EU-a;

– radilo s Eurostatom i Europskim statističkim sustavom, među ostalim nacionalnim statističkim uredima, na usklađenom razvoju i prikupljanju kvantitativnih i kvalitativnih podataka u svim područjima relevantnima za provedbu ciljeva europskog jamstva za djecu i drugih povezanih politika u vezi s djecom;

– promicalo razmjenu praksi među državama članicama i drugim relevantnim dionicima, među ostalim sudjelovanjem u zajedničkim inicijativama kojima se promiču partnerstva između država članica i drugih relevantnih dionika;

– podržalo države članice u daljnjem postupanju u vezi s relevantnim preporukama za pojedine zemlje izrađenim kao dio europskog semestra;

– razmotrilo ažuriranja smjernica utvrđenih u Preporuci Vijeća o europskom jamstvu za djecu radi osiguravanja potpune i učinkovite provedbe;

– blisko surađivalo s relevantnim dionicima, znanstvenim stručnjacima i osobama iz struke te kako bi se redovito savjetovalo s dječjim forumima;

– promicalo kampanje za povećanje razine osviještenosti i druge slične kampanje;

– podržalo proširenje europskog jamstva za djecu na zemlje pristupnice i kako bi ih potaknulo na njegovu provedbu;

– podizalo svijest o Instrumentu za tehničku potporu i kombiniranju fonda ESF+ i drugih fondova EU-a za postizanje jamstva za djecu;

°

° °

33. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

 

Posljednje ažuriranje: 20. studenog 2023.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti