Indekss 
 Iepriekšējais 
 Nākošais 
 Pilns teksts 
Procedūra : 2012/0163(COD)
Dokumenta lietošanas cikls sēdē
Dokumenta lietošanas cikls : A7-0124/2013

Iesniegtie teksti :

A7-0124/2013

Debates :

PV 22/05/2013 - 19
CRE 22/05/2013 - 19

Balsojumi :

PV 23/05/2013 - 13.3
CRE 23/05/2013 - 13.3
Balsojumu skaidrojumi
PV 16/04/2014 - 7.24
CRE 16/04/2014 - 7.24
Balsojumu skaidrojumi

Pieņemtie teksti :

P7_TA(2013)0219
P7_TA(2014)0419

Debašu stenogramma
Trešdiena, 2014. gada 16. aprīlis - Strasbūra Pārskatītā redakcija

8.40. Finansiālā atbildība, kas saistīta ar ieguldītāja un valsts strīdu izšķiršanas tribunāliem, kas izveidoti ar tādiem starptautiskiem nolīgumiem, kuros Eiropas Savienība ir līgumslēdzēja puse (A7-0124/2013 - Paweł Zalewski)
  

Pisemne wyjaśnienia dotyczące głosowania

 
  
MPphoto
 
 

  Claudette Abela Baldacchino (S&D), in writing. - The EU is (or will be) negotiating investment protection agreements with third countries, including with Canada, the US, Japan, India and China. Essentially, this dossier is a big battle between Member States and the Commission over competence in terms of investment policy, whereby several Member States, and in particular Germany, Finland and the Netherlands would like to keep as much power as possible in the hands of the Member States.

 
  
MPphoto
 
 

  Luís Paulo Alves (S&D), por escrito. - Aprovo o presente Relatório, considerando que nos casos em que tal se justifica, os futuros acordos de proteção do investimento celebrados pela União podem incluir um mecanismo de resolução de litígios entre investidores e o Estado. Isto irá permitir que um investidor de um país terceiro apresente uma queixa contra um Estado em que realizou um investimento. A resolução de litígios entre investidores e o Estado pode resultar numa sentença que preveja o pagamento de uma compensação monetária. Além disso, os custos significativos de administração da arbitragem, bem como os custos relativos à defesa de um processo serão inevitavelmente suportados em qualquer caso. Creio que este relatório é importante na medida em que imputa responsabilidades e cria um sistema mais transparente.

 
  
MPphoto
 
 

  Sophie Auconie (PPE), par écrit. – Avec l’entrée en vigueur du traité de Lisbonne, l’Union européenne est désormais en mesure de conclure des accords en matière d’investissement direct étranger (IDE). Ce règlement vise à clarifier qui, de l’État membre ou de l’Union européenne, assumerait la responsabilité financière quand un dédommagement doit être versé. Il propose un mécanisme en vertu duquel la responsabilité financière du coût du règlement du différend investisseur-État et le droit de défendre une telle affaire sont répartis entre l’UE et les États membres en fonction de celui dont les actions ont poussé l'investisseur à déposer une réclamation.

Le texte qui nous est présenté correspond à l'accord trouvé en trilogue avec le Conseil de l'Union européenne et la Commission européenne. Je l'ai soutenu.

 
  
MPphoto
 
 

  Mara Bizzotto (EFD), per iscritto. - Ho inteso sostenere col mio voto la relazione Zalewski che istituisce un quadro di regole più equilibrate sulla gestione delle controversie tra investitori e Stati, anche se ancora molto è il lavoro da fare in questo campo, il testo oggetto del voto rappresenta un miglioramento rispetto la situazione normativa vigente prima di esso.

 
  
MPphoto
 
 

  Biljana Borzan (S&D), napisan. - Sporazumi za zaštitu ulaganja koje sklapa Unija mogu uključivati mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države, koji omogućava ulagaču iz treće zemlje podnošenje tužbe protiv države u kojoj je ostvario ulaganje. Financijskom odgovornošću ne može se pravilno upravljati ako standardi zaštite osigurane sporazumima o ulaganju znatno premašuju granice odgovornosti priznate u Uniji i većini država članica.

U skladu s time, budućim sporazumima Unije trebala bi se omogućiti visoka razina zaštite stranim ulagačima, ali ne viša od one koja se pravom Unije i općim načelima zajedničkima zakonima država članica pružaju ulagačima iz Unije. Financijska odgovornost treba se dodijeliti subjektu odgovornom za postupak.

To znači da sama Unija treba snositi financijsku odgovornost kada predmetni postupak provodi bilo koja institucija, tijelo, agencija ili druga pravna osoba Unije. Predmetna država članica treba snositi financijsku odgovornost kada predmetni postupak provodi ta država članica.

 
  
MPphoto
 
 

  William (The Earl of) Dartmouth (EFD), in writing. - Our position is to abstain as we cannot approve this EU power, but we should not oppose agreements essential to international trade.

 
  
MPphoto
 
 

  Diogo Feio (PPE), por escrito. - A capacidade de dirimir adequada e atempadamente os litígios que lhe são apresentados a juízo constitui uma característica incontornável de qualquer ordem jurídica digna desse nome e minimamente funcional. Sem essa funcionalidade e capacidade de resposta, a segurança jurídica diminui e essa diminuição tem óbvios efeitos na economia. Atendendo a que, com o Tratado de Lisboa, a União adquiriu competências para a celebração de acordos internacionais quanto à proteção do investimento, creio ser justificado o estabelecimento de um quadro de gestão de responsabilidade financeira relacionada com os órgãos jurisdicionais de resolução de litígios. Este quadro não deve servir de impedimento ou de travão ao investimento, mercê de regras mais rígidas do que as aplicadas pelos Estados-Membros, e pode permitir que a tão desejada segurança jurídica seja garantida a todos os atores envolvidos.

 
  
MPphoto
 
 

  David Martin (S&D), in writing. - I voted in favour of these proposals because it calls on the Commission to ensure that the ‘right to regulateʼ is respected when negotiating investment agreements between the EU and third countries. Labour MEPs are against the inclusion of investor-state dispute settlement (ISDS) in a free trade agreement with the United States as it is not necessary between two countries with developed legal systems, and it has a worrying precedent of challenging health legislation. Todayʼs legislation does not introduce any ISDS measures but sets out a mechanism for dealing with it in the EU if it is introduced.

 
  
MPphoto
 
 

  Jean-Luc Mélenchon (GUE/NGL), par écrit. – Plusieurs accords internationaux auxquels participent l’UE prévoient, en matière d’investissements étrangers directs, la possibilité pour un investisseur de déposer une réclamation contre un État. Dans l’hypothèse d’un tel différend, l’État membre concerné devra supporter des coûts (frais destinés à couvrir la gestion du différend, le paiement des arbitres ou encore la rémunération des avocats) et peut, s’il perd, être tenu de verser une indemnisation.

Le texte proposé vise à établir la responsabilité financière dans les cas concernant l'Union. La commission devrait plutôt arrêter toutes les négociations de traités impliquant le recours à de tels tribunaux d’arbitrages. Il n’y aurait ainsi plus de problème de coûts.

Le système de règlement des différends est profondément injuste et sert uniquement les intérêts des firmes multinationales dans leur combat pour briser les normes sociales et environnementales. Je vote contre ce texte.

 
  
MPphoto
 
 

  Roberta Metsola (PPE), in writing. - I voted in favour of this report as it provides a well-balanced approach between the European Commission and the Member State with regards to the financial responsibilities arising from an investor-state dispute.

 
  
MPphoto
 
 

  Marlene Mizzi (S&D), in writing. - I voted in favour as this report relates to an obscure procedure which required clarification.

 
  
MPphoto
 
 

  Vital Moreira (S&D), por escrito. - Votei a favor do diploma relativo à distribuição de competências e responsabilidades entre a UE e os Estados-Membros no caso de litígios suscitados por investidores estrangeiros (relatório Zalewski) porque, apesar de algumas soluções insatisfatórias, ele vem preencher uma importante lacuna no regime jurídico da União relativo ao investimento estrangeiro. Com efeito, uma vez que o Tratado de Lisboa conferiu à União a competência política e legislativa em matéria de investimento estrangeiro (que antes pertencia aos Estados-Membros), importa estabelecer as regras para determinar quem responde e quem é responsável em caso de queixa de um investidor estrangeiro, nos casos em que os acordos de investimento externo da UE preveem tal possibilidade (o chamado investor to state dispute settlement ou ISDS). Sucede que a União já negociou ou está a negociar vários acordos de investimento estrangeiro que incluem ou podem vir a incluir o mecanismo ISDS (caso do Canadá, de Singapura, do Japão, dos Estados Unidos e da China), pelo que se tornava imprescindível regular a questão da repartição de responsabilidade entre a UE e os Estados-Membros.

 
  
MPphoto
 
 

  Rolandas Paksas (EFD), raštu. - Pritariu pateiktam pasiūlymui dėl reglamento.

Labai svarbu, kad būtų nustatytas efektyvus investuotojų ir valstybės ginčų sprendimo mechanizmas. Be to, labai svarbu, kad Sąjungos susitarimuose būtų užtikrinta aukšto lygio užsienio bei ES investuotojų apsauga bei užtikrintas atsakomybės paskirstymo įgyvendinimas. Siekiant užsibrėžtų tikslų įgyvendinimo turėtų būti nustatomi kriterijai, pagal kuriuos būtų paskirstoma finansinė atsakomybė tarp pačios Sąjungos ir valstybės narės, atsakingos už taikomą režimą. Be to, būtina užtikrinti, kad dėl bylinėjimosi ar kitos išlaidos nesukels neigiamų pasekmių Sąjungos biudžetui ar kitiems nefinansiniams ištekliams. Todėl atsižvelgiant į poveikį ES biudžetui, reikėtų apriboti finansinę atsakomybę, nes neribojamas esminis atsakomybės pagrindas. Pritariu pasiūlymui, kuriuo Sąjungai, išimtinėmis aplinkybėmis, suteikiama teisė būti atsakove ginčuose, susijusiuose su valstybės narės taikomu režimu. Atkreiptinas dėmesys į tai, jog siekiant išvengti brangaus ir nereikalingo arbitražo proceso, reikėtų nustatyti taikos sutarčių sudarymo procedūrą.

 
  
MPphoto
 
 

  Gilles Pargneaux (S&D), par écrit. – J’ai voté en faveur de ce règlement qui protégera les investisseurs étrangers au niveau de l’ensemble de l’Union européenne en établissant un cadre pour la gestion de la responsabilité financière liée aux tribunaux de règlement des différends investisseur-État mis en place par les accords internationaux auxquels l’Union européenne est partie. La responsabilité financière découlant des procédures de règlement des différends investisseur-État sera à présent attribuée à l’auteur du traitement en litige.

 
  
MPphoto
 
 

  Maria do Céu Patrão Neves (PPE), por escrito. - O princípio central de organização do presente regulamento é que a responsabilidade financeira decorrente dos processos de resolução de litígios entre investidores e o Estado deve ser atribuída ao agente que concedeu o tratamento em litígio. Isso significa que, nos casos em que o tratamento em causa for concedido pelas instituições da União, a responsabilidade financeira deve caber às instituições da União; nos casos em que o tratamento em causa for concedido por um Estado-Membro da União Europeia, a responsabilidade financeira deve caber a esse Estado-Membro. Só quando as acções do Estado-Membro forem exigidas pelo direito da União é que a responsabilidade financeira deve ser assumida pela União. Nestes termos, votei favoravelmente o projeto de resolução legislativa do Parlamento Europeu sobre a proposta de regulamento do Parlamento Europeu e do Conselho que estabelece um quadro de gestão da responsabilidade financeira relacionada com os órgãos jurisdicionais de resolução de litígios entre investidores e o Estado, criados por acordos internacionais em que a União Europeia é parte.

 
  
MPphoto
 
 

  Tonino Picula (S&D), napisan. - Europska unija je u postupku pregovaranja s trećim zemljama o sporazumima u vezi zaštite ulaganja. Cilj ove odredbe je uspostaviti okvir za situacije u kojima ulagači tuže Europsku uniju.

Podržavam izvješće o financijskoj odgovornosti povezanoj sa sudovima nadležnima za rješavanje sporova između ulagača i države, uspostavljenima međunarodnim sporazumima u kojima je Europska unija ugovorna strana, putem kojeg se tvrtkama omogućava pokretanje tužbe protiv EU-a u slučaju povrede nekih ključnih odredbi sporazuma.

Izvjestitelj je istaknuo da, u slučajevima kada je to opravdano, budući sporazumi za zaštitu ulaganja koje sklapa Unija mogu uključivati mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države, koji omogućava ulagaču iz treće zemlje podnošenje tužbe protiv države u kojoj je ostvario ulaganje. Također, pozivam na što veću transparentnost u vezi financijske odgovornosti.

 
  
MPphoto
 
 

  Dubravka Šuica (PPE), napisan. - Poznato je da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Unija dobila isključivu nadležnost za sklapanje međunarodnih sporazuma o zaštiti ulaganja. Unija, kao i države članice, već je ugovorna strana u Ugovoru o energetskoj povelji koji predviđa zaštitu ulaganja. Budući sporazumi za zaštitu ulaganja koje sklapa Unija mogu uključivati mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države koji omogućava ulagaču iz treće zemlje podnošenje tužbe protiv države u kojoj je ostvario ulaganje. Rješavanje sporova između ulagača i države može završiti arbitražnom odlukom o novčanoj naknadi. Nadalje, u takvim slučajevima neizbježno nastaju znatni troškovi upravljanja arbitražom kao i troškovi povezani s obranom slučaja. Iz proračuna Unije treba osigurati pokriće rashoda, rješavanje sporova između ulagača i države. Države članice snosit će financijsku odgovornost prema ovoj Uredbi, Unija treba biti u mogućnosti akumulirati doprinose predmetne države članice prije izvršenja odgovarajućih rashoda ili prvo izvršiti odgovarajuće rashode i zatim primiti povrat od predmetne države članice. Korištenje mehanizama i postupanja s proračunom treba biti omogućeno ovisno o tome što je ostvarivo u određenom trenutku, namjenskim prihodima proračuna Unije. Sredstva koja proizlaze iz ovih unutarnjih namjenskih prihoda ne bi trebala obuhvaćati samo odgovarajuće rashode, već bi trebala biti prikladna za dopunu drugih dijelova proračuna Unije koji su osigurali početna sredstva za izvršenje odgovarajućih rashoda.

 
  
MPphoto
 
 

  Kay Swinburne (ECR), in writing. - With the entry into force of the Lisbon Treaty, the EU gained competence on foreign direct investment (FDI) and started to negotiate investment protection provisions, including ISDS, as part of its free trade agreements with third countries (Singapore, Canada/CETA, possibly US/TTIP). These new circumstances brought about the need to clarify as part of a regulation who – the EU in its own legal personality or a Member State – would be the respondent in international arbitrations where a third country investor (the claimant) would bring a case against a measure of a Member State or the EU that would be allegedly hampering its investment in the EU. The underlying principle of the deal reached in trialogues is the “polluter pays principle’: if the measure that is being challenged in arbitration is a Member State’s one, the Member State shall be the respondent and in case it loses the arbitration, it shall bear all the costs. The same applies mutatis mutandis when EU-level measures are being challenged in arbitration. I agree with the proposed deal that it is an acceptable compromise, and consider that failure to adopt this regulation would put in danger the legal certainty investors need to engage in EU-inwards FDI. For these reasons, I voted in favour of the report.

 
  
MPphoto
 
 

  Marc Tarabella (S&D), par écrit. – J'ai voté contre le texte. En effet, je dénonce clairement les arbitrages et les recours qu'ont les entreprises envers les États pour autant que ceux-ci votent quelque chose qui leur déplait, comme Philip Morris qui fustige judiciairement l'Uruguay qui veut étiqueter contre le tabac, ou l'Égypte poursuivie par Veolia pour avoir proposé un salaire minimum.

 
  
MPphoto
 
 

  Silvia-Adriana Ţicău (S&D), în scris. - Am votat pentru rezoluția referitoare la propunerea de regulament de instituire a unui cadru pentru gestionarea răspunderii financiare legate de instanțele de soluționare a litigiilor între investitori și stat stabilite prin acordurile internaționale la care Uniunea Europeană este parte. De la intrarea în vigoare a Tratatului de la Lisabona, investițiile străine directe figurează pe lista domeniilor care țin de politica comercială comună. În conformitate cu articolul 3 alineatul (1) litera (e) din Tratatul privind funcționarea Uniunii Europene („TFUE”), Uniunea are competență exclusivă în ceea ce privește politica comercială comună și se poate constitui parte la acordurile internaționale care cuprind dispoziții referitoare la investițiile străine directe. Fără a aduce atingere diviziunii competențelor stabilite de TFUE, prezentul regulament se aplică procedurii de soluționare a litigiilor între investitori și stat efectuată în conformitate cu un acord la care Uniunea este parte sau la care Uniunea și statele membre ale acesteia sunt părți și inițiată de către o parte reclamantă dintr-o țară terță.

 
  
MPphoto
 
 

  Ruža Tomašić (ECR), napisan. - Ovaj propis odnosi se na sve sporazume o investicijama u kojima su Unija ili države članice Unije jedna od ugovornih strana. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Unija je dobila kompetencije u području direktnih stranih investicija, te je počela pregovore o zaštiti investicija u sporazumima o slobodnoj trgovini sa trećim zemljama. Novonastale okolnosti dovele su do potrebe da se razjasni dilema o tome da li će Unija kao pravna osoba ili države članice ponaosob biti odgovorne u slučajevima međunarodnih arbitraža koji nastanu kada ulagač iz treće zemlje pokrene parnicu protiv određene države članice Unije tvrdeći da ista navodno ometa njegovo ulaganje u Uniju. Ishod trijaloga oko ove dileme smatram zadovoljavajućim, budući da je odlučeno da, ako je mjera koja se osporava u procesu arbitraže na snazi u određenoj državi članici Unije, ta država je i odgovorna za snošenje posljedica; a ako je mjera koja se osporava u procesu arbitraže na snazi na nivou Unije, Unija je ta koja će snositi posljedice. Glasovala sam za, jer smatram da bi odbijanje prihvaćanja ovog propisa moglo značajno ugroziti pravnu sigurnost ulagača, što je nedopustivo.

 
  
MPphoto
 
 

  Angelika Werthmann (NI), schriftlich. - Der Berichterstatter legt Wert darauf, die finanziellen Interessen der Union zu wahren, und dies stellt einen sehr willkommenen Ansatz dar. Besonders in Bezug auf die TTIP-Verhandlungen mit den USA und die scharfe Kritik bezüglich der Geheimhaltung, die mit Schiedsgerichten in Verbindung gebracht wird, kann dieser Bericht nur unterstützt werden. Die Kommission wird beauftragt, sowohl die betroffenen Mitgliedstaaten als auch das Europäische Parlament und den Europäischen Rat über etwaige Untersuchungen, Ermittlungen und Verfahrensberichte in Kenntnis zu setzen. Das Befürworten des Berichts unterstützt die Wahrung der finanziellen Interessen der Europäischen Union.

 
Juridisks paziņojums - Privātuma politika