Europski građani pretrpjeli su te i dalje trpe ozbiljnu štetu zbog strukturnih problema, nedostatka osoblja i odgovarajuće opreme, kao i negativnih učinaka terapija i cjepiva čije je testiranje, zbog ograničenog vremena raspoloživog u slučaju zdravstvene krize, nužno bilo djelomično.

Već je podignut niz tužbi za utvrđivanje odgovornosti protiv nacionalnih i regionalnih liječnika i zdravstvenih ustanova, uz mogućnost eksponencijalnog povećanja sudskih postupaka koji proizlaze iz zdravstvenih aktivnosti koje se provode radi borbe protiv epidemije. Stoga postoji stvaran rizik od preopterećenosti pravosuđa i ozbiljnih posljedica na nacionalne proračune koji su već ozbiljno oslabljeni zbog krize, tim više što su mnoge države članice nedavno obustavile cijepljenje cjepivom AstraZenece, koje je EMA propisno odobrila, nakon potvrđene pojave multiple tromboze i plućne embolije te stotina smrtnih slučajeva.

U tim bi se okolnostima uspostava mehanizma nadoknade štete na europskoj razini, funkcionalno povezanog s upravljanjem rizikom u pogledu bolesti COVID-19, mogla pokazati korisnom za zaštitu pacijenata i liječnika, potencijalnih žrtava znanstvene nesigurnosti i ispitivanja povezanih s pandemijom.

U tom smislu, može li Komisija razjasniti

namjerava li dodijeliti sredstva za uspostavu ad hoc europskog fonda za naknadu štete?