Zakonodavstvo o hipotekama i riskantni financijski instrumenti u EU-u: slučaj Španjolske
16.7.2015
Pitanje za usmeni odgovor O-000088/2015
upućeno Komisiji
članak 128
Cecilia Wikström, u ime Odbor za predstavke
Zakonodavstvo i prakse u području hipotekarnog bankarstva veoma se razlikuju diljem EU-a što rezultira različitim razinama zaštite potrošača i uvjetima podmirenja duga u svakoj državi članici. Velik broj predstavki u kojima se navode kršenja temeljnih prava i europskog zakonodavstva ukazuje na to da su nezaštićeni potrošači suočeni sa znatnim preprekama kako bi dobili točne informacije koje su ključne za donošenje važnih odluka, a i svjedoči o tisućama tragičnih osobnih slučajeva u kojima su građani izgubili svoje domove i svu svoju životnu ušteđevinu ili dio nje. Nacionalni i europski sudovi utvrdili su određeni broj nepoštenih klauzula i praksi u hipotekarnom sektoru u Španjolskoj. Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima trebale su se sprečavati takve nepoštene transakcije. U Španjolskoj je civilno društvo prosvjedovalo protiv stotina tisuća iseljenja, nepoštenih odredbi u ugovorima o hipoteci i nedostatka zaštite za zajmoprimce. Utjecaj krize dodatno je pogoršao situaciju za iseljene obitelji koje još uvijek isplaćuju hipotekarni dug. Nadalje, procjenjuje se da je 700 000 španjolskih građana bilo žrtva financijskih prijevara jer su im njihove štedne banke prodale riskantne financijske instrumente. Potrošači nisu bili obaviješteni na odgovarajući način o razmjeru rizika povezanih s predloženim ulaganjima, a banke nisu provele procjene primjerenosti radi određivanja toga imaju li klijenti dovoljno znanja za razumijevanje financijskih rizika koje su preuzeli.
1. Zna li Komisija o bilo kakvoj djelotvornoj provedbi novih mjera koje je donijela španjolska vlada kako bi spriječila takve nepoštene prakse? Ako da, koje je mišljenje Komisije o tim mjerama, imajući na umu ozbiljnu zabrinutost koju je u vezi s njihovom zakonitošću nedavno izrazio pravni savjetnik EU-a Maciej Szpunar?
2. Na koji način Komisija nadzire provedbu presude Suda Europske unije od 14. ožujka 2013. o slučaju Aziz C-415/11 o kršenju Direktive 93/13/EEZ?
3. Kako Komisija procjenjuje mehanizam arbitraže koji je Španjolska uspostavila za građane koji su žrtva financijskih prijevara, uzimajući u obzir da su mnogi od njih odbili to rješenje?
4. Smatra li Komisija da se Ugovorima o kreditima koji se odnose na stambene nekretnine, revidiranom Direktivom o tržištu financijskih instrumenata (MiFID II.) i Uredbom o PRIIP-ovima na pravi način odgovara na taj problem? Ako ne, može li reći koje su dodatne mjere potrebne na razini EU-a, kao na primjer uvođenje mogućnosti datio in solutum?