Konvencija UN-a o transparentnosti u arbitraži između ulagača i države na temelju ugovora

1.12.2015

Pitanje za usmeni odgovor O-000153/2015
upućena Vijeću
članak 128
Bernd Lange, Salvatore Cicu, u ime Odbor za međunarodnu trgovinu

Mehanizam za rješavanje sporova između ulagača i države tradicionalno se provodi na temelju propisa o trgovinskoj arbitraži zbog kojih se mogu potaknuti pitanja povezana s javnom politikom ili koji mogu utjecati na javne financije. Viša razina transparentnosti tijekom arbitraže stoga je od ključne važnosti. Unija se zalagala za multilateralnu konvenciju kojom bi se primijenila pravila Komisije UN-a za međunarodno trgovinskom pravo (UNCITRAL) o transparentnosti u sporovima između ulagača i države na temelju sporazuma sklopljenih prije 1. travnja 2014. Opća skupština UN-a donijela je Konvenciju UN-a o transparentnosti u arbitraži između ulagača i države na temelju ugovora (Konvencija iz Mauricijusa) 10. prosinca 2014. Potpisivanjem Konvencije EU može postati stranka Konvencije u pogledu Ugovora o energetskoj povelji i ovlastiti države članice da pojedinačno potpišu Konvenciju u vezi sa svojim bilateralnim sporazumima o ulaganju. No spor između Komisije i država članica o sadržaju i postupku odlučivanja sprečava Uniju da potpiše Konvenciju. (Umjesto toga, do danas je osam država članica potpisalo Konvenciju u svoje ime; međutim, potrebno je ovlaštenje da bi države članice primijenile pravila UNCITRAL-a o transparetnosti na postojeće bilateralne sporazume o ulaganju.) Područje primjene tih propisa ne obuhvaća Ugovor o energetskoj povelji, što znači da u arbitražnim sporovima između ulagača i države u kojima je Unija tuženik, a tužitelj dolazi iz države izvan EU-a, nije moguće primijeniti pravila o transparentnosti. Ako je tuženik država članica, pravila se primjenjuju samo na one države koje su potpisale Konvenciju. To je stanje iznimno zabrinjavajuće jer je posljednjih godina upravo Ugovor o energetskoj povelji postao taj na temelju kojeg se pokreće najviše arbitražnih postupaka između ulagača i države u svijetu. Uzimajući u obzir mrtvu točku na kojoj se nalazimo, može li Predsjedništvo odgovoriti na sljedeća pitanja?

1. Vrši li Predsjedništvo pritisak na države članice koje blokiraju Konvenciju kako bi omogućilo EU-u da je potpiše?

2. Smatra li Predsjedništvo da se ta nedosljednost negativno odražava na predodžbu o Uniji kao akteru na međunarodnoj sceni, s obzirom na to da i dalje nije u stanju primijeniti multilateralna rješenja za neke praktične probleme u postojećem sustavu za rješavanje sporova za koji se sama zalagala?

3. Ne dovodeći u pitanje daljnja poboljšanja međunarodnih mehanizama za zaštitu ulaganja, hoće li se Predsjedništvo angažirati u tome da sve države članice primjenjuju pravila o transparentnosti na sve bilateralne sporazume o ulaganjima koji su već na snazi?