Obvezno navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu
25.2.2016
Pitanje za usmeni odgovor O-000031/2016
upućeno Komisiji
članak 128
Renate Sommer, Glenis Willmott, Julie Girling, Anneli Jäätteenmäki, Lynn Boylan, Michèle Rivasi, Piernicola Pedicini, Matteo Salvini, u ime Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
U skladu s člankom 26. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani Komisija je 20. svibnja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću podnijela dva izvješća. Dok se u prvom procjenjuje izvedivost obveznog navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (COM(2015)0205), u drugom je ocijenjena izvedivost obveznog navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda (COM(2015)0204). Kada Komisija namjerava zaključke tih izvješća o izvedivosti predstaviti Parlamentu i s njim o tome raspraviti?
Prema anketi Eurobarometra iz 2013.[1] 84 % potrošača smatra da je za mlijeko potrebno navesti zemlju podrijetla bilo da se ono prodaje kao zaseban proizvod bilo kao sastojak u mliječnim proizvodima. Što se tiče prerađenog mesa, u izvješću Komisije od 17. prosinca 2013.[2] navedeno je da 90 % potrošača želi znati podrijetlo mesa korištenog u prerađenim prehrambenim proizvodima.
Unatoč tome, Komisija u svojem izvješću o mlijeku i mlijeku koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima zaključuje da bi u slučaju tih proizvoda održavanje postojećeg stanja (dobrovoljno označavanje) bilo najprikladnije rješenje s obzirom prije svega na gospodarske posljedice koje bi obvezno označavanje zemlje podrijetla za te proizvode imalo na subjekte u poslovanju s hranom. Komisija još uvijek nije predstavila nijedan zakonodavni prijedlog u vezi s prerađenim mesom.
Prema anketi priloženoj izvješću Komisije o mlijeku i vrstama mesa koje nisu goveđe itd. troškovi obveznog označavanja podrijetla za mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima veći su što je proces proizvodnje složeniji. Međutim, budući da postojeći zakon o hrani razlikuje samo neprerađenu i prerađenu hranu, u zaključku izvješća Komisija ne čini razliku između lagano prerađenih i jako prerađenih prehrambenih proizvoda. Može li Komisija objasniti pojam „lagano prerađene” hrane, posebno u pogledu mliječnih i mesnih proizvoda? Budući da će troškovi označavanja podrijetla biti znatno niži ako se njegova primjena suzi na konzumno mlijeko i lagano prerađene mliječne proizvode kao što su sir i vrhnje te na neke lagano prerađene mesne proizvode kao što su kobasice i slanina, hoće li Komisija u tom slučaju razmotriti mogućnost da u početku ograniči primjenu obveznog označavanja zemlje podrijetla na hranu u slučaju koje je interes potrošača razmjeran troškovima, kao što je konzumno mlijeko te lagano prerađeni mliječni i mesni proizvodi?