VP/HR - Otpornost kao strateški prioritet vanjskog djelovanja EU-a

27.4.2017

Pitanje za usmeni odgovor O-000034/2017
upućeno Komisiji (potpredsjednici/Visokoj predstavnici)
članak 128
Linda McAvan, u ime Odbor za razvoj

U Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz 2016. navodi se „otpornost država i društava istočno i južno od nas” kao jedan od pet prioriteta vanjskog djelovanja EU-a. Taj će prioritet biti preuzet u zajedničkoj komunikaciji naslovljenoj „Otpornost kao strateški prioritet vanjskog djelovanja EU-a”. Europska unija već je definirala svoj pristup otpornosti u raznim političkim dokumentima, a naročito u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Pristup EU-a otpornosti” (2012.) te pripadajućem dokumentu pod nazivom „Akcijski plan za otpornost u zemljama podložnim krizama za razdoblje 2013. – 2020.” i zaključcima Vijeća o otpornosti (2013.). Promicanje otpornosti dio je i važnih međunarodnih sporazuma na koje se EU obvezao, kao što su Program održivog razvoja do 2030., Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa, Pariški sporazum o klimatskim promjenama ili Svjetski humanitarni sastanak na vrhu. U svjetlu navedenoga, bi li potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku mogla pojasniti sljedeće:

1. Hoće li se novom inicijativom unaprijediti postojeće politike EU-a u tom području i zajamčiti njihov kontinuitet (osobito kad je riječ o postojećem Akcijskom planu)? Kako će se novim dokumentom u obzir uzeti pouke naučene iz provedbe tih politika i rezultati evaluacije o otpornosti (prvobitno planirane za 2018.)?

2. Kako će EU poticati usklađivanje nove inicijative o otpornosti s međunarodnim obvezama, kao što su ciljevi održivog razvoja, Okvir iz Sendaija, Pariški sporazum i Svjetski humanitarni sastanak na vrhu, te s aktualnim mjerama EU-a koje iz njih proizlaze? Kako će se uskladiti s načelima razvojne učinkovitosti, osobito s načelom demokratske odgovornosti?

3. Kako će se novom inicijativom poticati usklađen pristup EU-a otpornosti i komplementarnost njegove razvojne, humanitarne, vanjske i sigurnosne politike te istodobno očuvati konkretni mandat i ciljevi svakog područja politike, naročito poštovanje humanitarnih načela?

4. U Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku spominje se „otpornost država i društava”, dok je u aktualnim politikama jasan naglasak na pojedincima, kućanstvima i zajednicama. Kako će se tom novom komunikacijom zajamčiti da je u radu EU-a u pogledu otpornosti naglasak i dalje na potrebama najranjivijeg stanovništva te istaknuti uloga lokalnih aktera i civilnog društva? Na koji će se način pristupiti ključnoj ulozi žena u promicanju otpornosti?

5. Kako će se novom komunikacijom uskladiti globalni karakter postojećih inicijativa EU-a o otpornosti u nestabilnim i krizom pogođenim zemljama s namjerom da se u nju uvrste konkretni prijedlozi za regije u susjedstvu EU-a?