VP/HR - Stajanje na kraj dječjim brakovima
31.8.2017
Pitanje za usmeni odgovor O-000064/2017
upućeno Komisiji
članak 128
Vilija Blinkevičiūtė, u ime Odbor za prava žena i jednakost spolova
Svaka treća djevojčica u zemljama u razvoju stupi u brak prije navršenih 18, a svaka deveta prije navršenih 15 godina. Dječji brakovi zahvaćaju i djevojčice i dječake, no veći rizik prijeti djevojčicama, koje čine 82 % djece u braku. Taj problem ne pogađa samo treće zemlje nego i Europu.
U skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji, EU promiče prava djeteta, no dječji, rani i prisilni brakovi predstavljaju povredu tih prava. Jedan je od ciljeva održivog razvoja UN-a iskorijeniti sve štetne prakse, među koje se ubrajaju i dječji, rani i prisilni brakovi. U isto vrijeme, zaustavljanje prakse dječjih, ranih i prisilnih brakova navedeno je kao jedan od prioriteta za djelovanje EU-a u zajedničkom radnom dokumentu službi naslovljenom „Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: promijeniti život djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.”, u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava 2015. – 2019. i u Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost 2016. – 2020., u kojima se naglašava da žene i djevojčice moraju imati mogućnost u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode. EU je nedavno odlučio potpisati Istanbulsku konvenciju, u kojoj se prisilni brak prepoznaje kao vrsta nasilja nad ženama te potiče proširenje tih mjera na dječake i muškarce jer i oni mogu biti žrtve prisilnih brakova. Konvencijom se zahtijeva kriminaliziranje čina prisiljavanja djeteta na stupanje u brak te mamljenje djeteta u drugu zemlju kako bi ga se prisililo na stupanje u brak.
Osim toga, udane djevojčice često su prisiljene na rane i česte trudnoće, uz komplikacije koje nerijetko dovode do smrti.
1. Na koji način Komisija ocjenjuje utjecaj projekata i kampanja usmjerenih na borbu protiv dječjih brakova te razinu financiranja tog cilja u okviru cjelokupnog vanjskog djelovanja EU-a? Uzima li Komisija u obzir pokazatelje o dječjim brakovima u svojim sporazumima o suradnji te pruža li konkretna mjerila za iskorjenjivanje te pojave?
2. Koji se koraci poduzimaju radi jamčenja zaštite prava i zdravlja (uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava) sve djece u državama članicama EU-a, imajući u vidu dječje brakove i primjenu ujednačenih pravnih standarda, među ostalim u cilju da EU ratificira Istanbulsku konvenciju?
3. Na koji način Komisija i države članice rješavaju pitanje dječjih brakova, osobito kad je riječ o djeci izbjeglicama i tražiteljima azila?