Smjernice za države članice kako bi se spriječila kriminalizacija humanitarne pomoći

12.6.2018

Pitanje za usmeni odgovor O-000065/2018
upućeno Komisiji
članak 128
Claude Moraes, u ime Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

Direktiva 2002/90/EZ o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (Direktiva o olakšavanju) propisuje da svaka država članica donosi odgovarajuće sankcije za:

a) svaku osobu koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca

b) svaku osobu koja, zbog financijske koristi, namjerno pomaže osobi koja nije državljanin neke države članice da boravi na državnom području te države članice i pritom krši zakone te države o boravku stranaca.

U skladu s Protokolom UN-a protiv krijumčarenja, humanitarna pomoć ne bi se smjela kriminalizirati te u tom smislu, članak 1. stavak 2. Direktive o olakšavanju predviđa mogućnost za države članice da primjenjuju izuzeće od kriminalizacije tog „olakšavanja” ako je ono humanitarne prirode. Unatoč tome, došlo je do slučajeva nenamjernih posljedica „paketa mjera povezanih s posrednicima” koji utječu na građane i rezidente koji pružaju humanitarnu pomoć migrantima.

Može li Komisija u tom kontekstu navesti kada će predložiti smjernice za države članice o primjeni Direktive o olakšavanju kako bi se promicala primjena članka 1. stavka 2. od strane država članica i razjasniti koje oblike olakšavanja ne bi trebalo kriminalizirati u državama članicama?