ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse
21.10.2013 - (2013/2827(RSP))
koji zamjenjuje prijedloge Rezolucija sljedećih klubova:
PPE (B7‑0474/2013)
ALDE (B7‑0475/2013)
S&D (B7‑0476/2013)
EFD (B7‑0477/2013)
GUE/NGL (B7‑0479/2013)
Verts/ALE (B7‑0480/2013)
Véronique Mathieu Houillon, Salvatore Iacolino, Roberta Angelilli u ime kluba PPE
Juan Fernando López Aguilar, Sylvie Guillaume, Claude Moraes, Rita Borsellino u ime kluba S&D
Guy Verhofstadt, Jan Mulder, Sonia Alfano, Cecilia Wikström, Nathalie Griesbeck, Marielle de Sarnez, Ramon Tremosa i Balcells, Alexander Graf Lambsdorff, Nadja Hirsch, Hannu Takkula, Andrew Duff, Niccolò Rinaldi u ime kluba ALDE
Daniel Cohn-Bendit, Rebecca Harms, Hélène Flautre, Franziska Keller, Jean Lambert, Judith Sargentini, Jean-Jacob Bicep, Malika Benarab-Attou, Raül Romeva i Rueda u ime kluba Verts/ALE
Marie-Christine Vergiat, Patrick Le Hyaric, Alda Sousa, Marisa Matias u ime kluba GUE/NGL
Rolandas Paksas u ime kluba EFD
Cristiana Muscardini
Rezolucija Europskog parlamenta o migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog ured za potporu azilu[1],
– uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (COM(2013)0197),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije[2],
– uzimajući u obzir stajalište Europskog parlamenta usvojeno na prvom čitanju 10. listopada 2013. glede usvajanja Uredbe (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR),
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. naslovljenu „Europska politika susjedstva: prema snažnijem partnerstvu” (JOIN(2013)0004),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. travnja 2011. o reviziji Europske politike susjedstva ‒ južna dimenzija[3],
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima koji se primjenjuju u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom[4],
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)[5],
– uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor 000021/2013 od 25. veljače 2013. o programu trajnog preseljenja unutar Unije na dobrovoljnoj osnovi,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njihovog izaslanstva Lampedusi u studenom 2011.,
– uzimajući u obzir posjet Lampedusi predsjednika Komisije Joséa Manuela Barrosa i povjerenice za unutarnje poslove EU-a Cecilije Malmström 9. listopada 2013. i povezane rasprave na plenarnoj sjednici održane istog dana o migracijskim politikama EU-a na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse,
– uzimajući u obzir konačnu rezoluciju Posebnog odbora za borbu protiv organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca, posebno u pogledu borbe protiv trgovine ljudima i trgovcima smrti,
– uzimajući u obzir članke 77., 78., 79. i 80. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je u posljednjim tragičnim događajima kod Lampeduse poginulo najmanje 360 migranata, a još više ih se vodi kao nestali;
B. budući da je prema Međunarodnoj organizaciji za migracije od 1993. na moru poginulo najmanje 20 000 osoba, što ponovno ističe potrebu poduzimanja svih mogućih koraka kako bi se spasili životi ljudi u opasnosti, te potrebu da države članice poštuju međunarodne obveze spašavanja na moru;
C. budući da još uvijek postoje nejasnoće na razini EU-a u vezi s podjelom odgovornosti među različitim subjektima uključenih u pružanje pomoći plovilima u nevolji te u vezi s odgovornošću koordiniranja operacija potrage i spašavanja;
D. budući da krijumčari i trgovci ljudima iskorištavaju nezakonite migrante, a žrtve su prisiljene, primamljene ili prevarene u dolasku u Europu kriminalnim mrežama i budući da te mreže predstavljaju ozbiljan rizik za živote migranata i izazov za EU;
E. budući da je načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti utvrđeno u članku 80. UFEU-a;
F. budući da se novim revidiranim Zajedničkim europskim sustavom azila (CEAS) namjeravaju utvrditi jasnija pravila te zajamčiti pravedna i odgovarajuća zaštita ljudi kojima je potrebna međunarodna zaštita;
G. budući da zakonodavstvo EU-a već pruža neke alate, poput Zakonika o vizama i Zakonika o schengenskim granicama, koji omogućuju izdavanje humanitarnih viza;
H. budući da se države članice treba poticati u korištenju sredstava odobrenih u okviru Fonda za azil i migraciju te sredstava odobrenih u okviru pripremnog djelovanja „Omogućavanje ponovnog naseljavanja izbjeglica tijekom kriznih situacija”, što uključuje, među ostalim, sljedeće mjere: potporu osobama kojima je Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) dao status izbjeglica; potpora hitnim mjerama u slučaju skupina izbjeglica koje imaju prvenstvo, a izložene su oružanim napadima te se nalaze u krajnje ranjivom položaju i život im je ugrožen; osiguranje po potrebi dodatne financijske pomoći UNHCR-u i s njime povezanih organizacija u državama članicama i na razini EU-a tijekom kriza;
I. budući da je Italija pokrenula novu operaciju „Mare Nostrum” za ophodnju, spašavanje i nadzor u cilju unapređenja humanitarnih akcija za spašavanje života na području Sredozemlja;
1. izražava duboku tugu i žalost zbog tragičnog gubitka života u Lampedusi; poziva Europsku uniju i države članice da učine više kako bi spriječile buduće pogibije na moru;
2. smatra da bi Lampedusa za Europu trebala biti prekretnica i da se sljedeće tragedije jedino mogu spriječiti donošenjem usklađenog pristupa utemeljenog na solidarnosti i odgovornosti uz potporu zajedničkih instrumenata;
3. poziva na pružanje humanitarne pomoći onima koji su preživjeli tragične događaje i traži da EU i države članice preuzmu obvezu jamčenja migrantima njihovih univerzalnih temeljnih prava, posebno prava maloljetnika bez pratnje;
4. prepoznaje velik trud koji su uložili stanovnici Italije i Malte te posebno Lampeduse, kao i nevladine organizacije kao što su Caritas i Crveni križ u pogledu početnog prihvata i operacija za spašavanje svih imigranata;
5. pozdravlja namjeru Komisije da uspostavi radnu skupinu za pitanje migracijskih tokova u Sredozemlju; smatra da bi ta radna skupina trebala sadržavati i političku i operativnu dimenziju; s tim u vezi ustraje na tome da Parlament sudjeluje u takvoj radnoj skupini ili na političkoj ili tehničkoj razini; također naglašava da se osnivanje takve radne skupine može smatrati tek prvim korakom prema ambicioznijem pristupu;
6. poziva na povećanje proračuna za Europski ured za potporu azilu (EASO) i za Europsku agenciju za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica (FRONTEX) kako bi se državama članicama pružila potpora u okolnostima koje zahtijevaju veću tehničku i operativnu pomoć na vanjskim granicama, uključujući situacije koje uključuju humanitarne krize i spašavanje na moru; podsjeća da je odgovarajuće financiranje tih službi ključno za razvoj usklađenog pristupa; poziva također države članice da pojačaju svoju praktičnu suradnju s EASO-m i Frontexom, uključujući i kroz pomoć u sredstvima (upućeni službenici, potpora u materijalu itd.); moli Vijeće i Komisiju da razmotre mogućnost osnivanja obalne straže EU-a i uspostavljanja još jednog operativnog ureda Frontexa u područjima migracijskih pritisaka.
7. Naglašava važnost podjele odgovornosti na području azila i preporuča stvaranje mehanizma s dobrom financijskom osnovom, utemeljenog na objektivnim kriterijima, za smanjivanje pritiska na države članice koje prihvaćaju veći broj tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite, bilo u apsolutnom ili proporcionalnom smislu;
8. Pozdravlja Komisijin prijedlog o provedbi operacije potrage i spašavanja od Cipra do Španjolske te jačanja Frontexa povećanjem njegovog proračunskih prihoda i kapaciteta u cilju spašavanja života i borbe protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima;
9. Poziva Uniju da brzo pristane na pravila presretanja za operacije na moru kojima koordinira Frontex kako bi postigla učinkovite i koordinirane mjere spašavanja na razini EU-a i da osigura da se operacije provode uz potpuno poštovanje relevantnih međunarodnih ljudskih prava te izbjegličkih prava i standarda i obveza u skladu s pravom mora;
10. Poziva Uniju i njene države članice da razmotre mogućnost uspostavljanja mehanizama za utvrđivanje sigurnih mjesta za iskrcavanje spašenih izbjeglica ili migranata;
11. Poziva Uniju i države članice da uspostave pristup pravednom i učinkovitom postupku za odobravanje azila za one kojima možda treba međunarodna zaštita, utemeljen na razumijevanju da iskrcavanje ne podrazumijeva nužno isključivu odgovornost za državu na čijem su teritoriju iskrcane osobe spašene na moru;
12. poziva države članice da osiguraju da su sve odredbe različitih instrumenata CEAS-a pravilno provedene; podsjeća države članice da bi ljude koji traže međunarodnu zaštitu trebalo uputiti na nadležna nacionalna tijela za odobrenje azila te im omogućiti pristup pravednim i učinkovitim postupcima povezanim s azilom;
13. Poziva Frontex i države članice da osiguraju da čuvari granice i drugo osoblje iz država članica koje sudjeluju u timovima granične zaštite te zaposlenici Frontexa, dobiju usavršavanje u relevantnom pravu Unije i međunarodnom pravu te temeljnim pravima u skladu s člankom 5. revidirane Uredbe o Frontexu;
14. Poziva Uniju i države članica da nadgledaju miješane tokove migranata kroz uporabu dostupnih europskih i nacionalnih instrumenata te da održe dobru koordinaciju i komunikaciju, kao što je olakšavanje razmjene informacija između nacionalnih obalnih straža;
15. Poziva Uniju, Frontex i države članice da osiguraju da pomaganje migrantima u pogibelji i spašavanje na moru predstavljaju ključne prioritete u provedbi nedavno donesene Uredbe o uspostavljanju Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR);
16. Poziva, kao prioritetno pitanje, na bolju koordinaciju sredstava i resursa EU-a uključujući ona koja su na raspolaganju Frontexu (poput EUROSURA) i Europolu u cilju zajedničke borbe s trećim zemljama protiv kriminalnih mreža krijumčara i trgovaca ljudima;
17. podsjeća na to da bi solidarnost EU-a trebala ići ruku pod ruku s odgovornošću; podsjeća da države članice imaju pravnu obvezu pomagati migrantima na moru;
18. Potiče države članice na uporabu isključivog prava na spašavanje života na moru u skladu sa svojim međunarodnim obvezama;
19. izražava zabrinutost jer rastući broj Sirijaca riskira život sudjelovanjem u opasnim prelascima Sredozemlja brodom na putu prema EU; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi tražiteljima azila na siguran i pravedan način omogućile pristup sustavu azila Unije;
20. Primjećuje da je legalan ulaz u EU bolji od opasnijeg neregularnog ulaza koji može sadržavati rizike trgovine ljudima i gubitka života;
21. Poziva na cjelovitiji pristup migraciji s ciljem osiguravanja da se pitanja povezana s migracijom mogu rješavati na razumljiv način;
22. Potiče Europsku uniju da razvije sveobuhvatniju strategiju, osobito za Mediteran, koja migraciju radne snage stavlja u kontekst društvenog, gospodarskog i političkog razvoja susjedstva; poziva Europsku uniju i države članice da razmotre alate koji su im dostupni u okviru vizne politike EU-a i zakonodavstva za migraciju radne snage EU-a;
23. Poziva države članice da utvrde stroge kaznene sankcije za pojedince koji olakšavaju trgovinu ljudima u Europsku uniju i izvan nje te da postave sveobuhvatne kampanje za podizanje razine svijesti o vrstama rizika s kojima se suočavaju oni čiji je život u rukama trgovaca ljudima i krijumčara;
24. Poziva EU i države članice da izmijene ili revidiraju svako zakonodavstvo koje kažnjava osobe koje pomažu migrantima u nevolji na moru; poziva Europsku komisiju da revidira Direktivu Vijeća 2002/90/EZ kojom se utvrđuju kazne u slučaju pomaganja pri neovlaštenom ulasku, tranzitu i boravku kako bi se razjasnilo da je pružanje humanitarne pomoći migrantima na moru koji su u nevolji dobrodošla radnja, a ne radnja koja bi ikada trebala dovesti do bilo kakvog oblika kazne;
25. Poziva na bolju i učinkovitiju suradnju između EU-a i trećih zemalja u sprečavanju ponavljanja takvih tragičnih događaja poput onih u Lampedusi; smatra da su sporazumi o upravljanju migracijama između EU-a i zemalja u tranzitu prioritet Unije u skoroj budućnosti i naglašava potrebu da treće zemlje poštuju međunarodni zakon u pogledu spašavanja života na moru i osiguravanja zaštite za izbjeglice i poštivanja osnovnih ljudskih prava;
26. Poziva EU da nastavi pružati humanitarnu, financijsku i političku pomoć u kriznim područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka kako bi se rješavali uzroci problema migracije i humanitarnih pritisaka; poziva EU da nadzire i stvori demokratski odgovorniju raspodjelu tih sredstava kako bi ta sredstva imala pozitivan učinak, što je do sada manjkalo;
27. Poziva EU i države članice da poduzmu prikladne i odgovorne mjere u pogledu mogućeg priljeva migranata u države članice; poziva Komisiju i države članice da nastave nadzirati trenutno stanje i raditi na kriznom planu, izgradnji kapaciteta i političkog dijaloga te ispunjavanjem svojih internih obveza u vezi s uvjetima zadržavanja zatvorenika;
28. poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom i pravom EU-a; poziva države članice da odmah zaustave sve prakse nepropisnog i produljenog pritvaranja kojima se krši međunarodno pravo i pravo EU-a i ističe da mjere pritvaranja migranata moraju uvijek podlijegati administrativnoj odluci, te moraju biti opravdane i privremene;
29. potiče države članice da uz postojeće nacionalne kvote najhitnije potrebe riješe preseljenjem te humanitarnim prihvatom;
30. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i visokom povjereniku UN-a za izbjeglice.