Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B7-0100/2014Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B7-0100/2014

    ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Barheinu, posebno o slučajevima Nabila Radžaba, Abdulhadija al-Kavadže i Ibrahima Šarifa

    5.2.2014 - (2014/2553(RSP))

    podnesen u skladu s člankom 122. stavkom 5. i člankom 110. stavkom 4., Poslovnika
    koji zamjenjuje prijedloge Rezolucija sljedećih klubova:
    PPE (B7‑0100/2014)
    S&D (B7‑0130/2014)
    ALDE (B7‑0133/2014)
    Verts/ALE (B7‑0134/2014)

    Tunne Kelam, Cristian Dan Preda, Bernd Posselt, Monica Luisa Macovei, Roberta Angelilli, Petri Sarvamaa, Eija-Riitta Korhola, Giovanni La Via, Sergio Paolo Francesco Silvestris, Sari Essayah, Krzysztof Lisek, Elena Băsescu, Laima Liucija Andrikienė, Davor Ivo Stier, Salvador Sedó i Alabart u ime kluba PPE
    Véronique De Keyser, Ana Gomes, Richard Howitt, Pino Arlacchi, María Muñiz De Urquiza, Joanna Senyszyn, Liisa Jaakonsaari, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mitro Repo u ime kluba S&D
    Marietje Schaake, Edward McMillan-Scott, Alexander Graf Lambsdorff, Johannes Cornelis van Baalen, Louis Michel, Marielle de Sarnez, Ramon Tremosa i Balcells, Sarah Ludford, Izaskun Bilbao Barandica, Angelika Werthmann, Hannu Takkula, Robert Rochefort u ime kluba ALDE
    Tarja Cronberg, Nicole Kiil-Nielsen, Margrete Auken, Raül Romeva i Rueda, Jean Lambert, Rui Tavares u ime kluba Verts/ALE


    Postupak : 2014/2553(RSP)
    Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
    Odabrani dokument :  
    RC-B7-0100/2014
    Podneseni tekstovi :
    RC-B7-0100/2014
    Doneseni tekstovi :

    Rezolucija Europskog parlamenta o Barheinu, posebno o slučajevima Nabila Radžaba, Abdulhadija al-Kavadže i Ibrahima Šarifa

    (2014/2553(RSP))

    Europski parlament,

     

    –   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, posebno od 17. siječnja 2013.[1] i 12. rujna 2013.[2],

    –   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2011. o odnosima Europske unije i Vijeća za suradnju u Zaljevu[3],

    –   uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Bahreinu, posebno od 7. siječnja, 11. veljače, 1. srpnja i 25. studenog 2013. te 16. siječnja 2014.,

    –   uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a o nedavnim događajima u Bahreinu od 19. rujna 2013.,

    –   uzimajući u obzir posjet izaslanstva svog Pododbora za ljudska prava Bahreinu 19. i 20. prosinca 2012. te izjavu za tisak tog izaslanstva i uzimajući u obzir posjet izaslanstva za Arapski poluotok od 27. do 30. travnja 2013. te njegovu izjavu za tisak,

    –   uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a, posebno od 8. siječnja 2013., te izjavu glasnogovornika Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava od 6. kolovoza 2013.,

    –   uzimajući u obzir izjavu Visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava te zajedničku izjavu o Uredu visoke povjerenice za ljudska prava i stanju ljudskih prava u Bahreinu od 9. rujna 2013.,

    –   uzimajući u obzir sastanak Zajedničkog vijeća i ministarski sastanak EU-a i Vijeća za suradnju u Zaljevu koji je održan u Manami u Bahreinu 30. lipnja 2013.,

    –   uzimajući u obzir odluku ministarskog vijeća Arapske lige, koje se sastalo u Kairu 1. rujna 2013., o osnivanju panarapskog suda za ljudska prava u Manami, glavnom gradu Bahreina,

    –   uzimajući u obzir izvješće koje je u studenome 2011. objavio neovisni istražni odbor Bahreina te njegovo prateće izvješće od 21. studenog 2012.,

    –   uzimajući u obzir mišljenje A/HRC/WGAD/2013/12 radne skupine Ujedinjenih naroda o neosnovanom zadržavanju u pritvoru od 25. srpnja 2013.,

    –   uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.,

    –   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a[4],

    –   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu[5],

    –   uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz 2004., kako su ažurirane 2008.,

    –   uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i Arapsku povelju o ljudskim pravima, čiji je Bahrein potpisnik,

    –   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

    –   uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949.,

    –   uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

    A. budući da su povrede ljudskih prava u Bahreinu i dalje uzrok velike zabrinutosti; budući da se brojnim nedavno poduzetim mjerama bahreinskih vlasti nastavljaju kršiti i ograničavati ljudska prava i slobode dijelu stanovništva Bahreina, posebno pravo pojedinaca na miran prosvjed, slobodu izražavanja i digitalnu slobodu; budući da se aktivisti koji se bore za ljudska prava neprestano suočavaju sa sustavnim napadima, uznemiravanjem i pritvaranjem;

    B.  budući da je Nabil Radžab, predsjednik Bahreinskog centra za ljudska prava i zamjenik glavnog tajnika Međunarodne federacije za ljudska prava, u kolovozu 2012. osuđen na tri godine zatvora pod optužbom da je pozivao na „nezakonita okupljanja” i „ometanje javnog reda” i sudjelovao u tim aktivnostima u veljači i ožujku 2011.; budući da je nakon žalbe njegova kazna smanjena na dvije godine zatvora; budući da je prije kazne zatvora g. Radžab bio opetovano pritvaran zbog mirnog izražavanja kritike vlade tijekom prodemokratskih prosvjeda koji su buknuli u Bahreinu 2011.;

    C. budući da je u petak, 29. studenog 2013., Nabil Radžab odslužio dvije trećine svoje dvogodišnje kazne i tako stekao zakonsko pravo da bude pušten; budući da su odvjetnici Nabila Radžaba 21. siječnja 2014. sudu podnijeli treći zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, no taj je zahtjev odbijen;

    D. budući da je radna skupina Ujedinjenih naroda o neosnovanom zadržavanju u pritvoru opisala pritvaranje Nabila Radžaba kao proizvoljno;

    E.  budući da je poseban vojni sud 22. lipnja 2011. osudio Abdulhadija-al-Kavadžu, osnivača Bahreinskog centra za ljudska prava i regionalnog koordinatora organizacije Front Line Defenders, koji je danski državljanin, te Ibrahima Šarifa, glavnog tajnika Nacionalnog društva za demokratsku akciju, na doživotan zatvor; budući da je pravni postupak okončan nakon tri godine žalbi te da su presude ostale neizmijenjene;

    F.  budući da je Kazneni sud prvog stupnja u Manami 27. siječnja 2014. osudio Zainabu
    al-Kavadžu, kćer Abdulhadija-al-Kavadže, na još četiri mjeseca u zatvoru pod optužbom za „uništavanje imovine vlade”;

    G. budući da su se, nakon izvješća neovisnog istražnog odbora Bahreina, vlasti Bahreina obvezale poduzeti reforme; budući da vlada nije uspjela u potpunosti provesti ključne preporuke tog odbora, posebice puštanje na slobodu vođa prosvjeda koji su osuđeni zbog korištenja svog prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja;

    H. budući da je 2. rujna 2013. Bahrein objavio da će biti zemlja domaćin stalnom sjedištu Arapskog suda za ljudska prava nakon odobravanja te odluke na sastanku Arapske lige u Kairu;

    I.   budući da je njegovo kraljevsko visočanstvo princ prestolonasljednik Salman bin Hamad bin Isa Al Kalifa, na zahtjev njegovog veličanstva kralja Hamada Bin Ise Al Kalife, održao opsežne razgovore sa sudionicima Nacionalnog dijaloga o konsenzusu, uključujući posebno sa šeikom Alijem Salmanom, glavnim tajnikom Al Vefaka, prvi put nakon događaja iz veljače 2011.;

    1.  osuđuje sve povrede ljudskih prava u Bahreinu i potiče vladu Bahreina da provede sve preporuke izvješća Neovisnog istražnog odbora Bahreina i Univerzalnog periodičnog pregleda, kako bi se okončale sve povrede ljudskih prava te poštovala ljudska prava i temeljne slobode, uključujući slobodu izražavanja, na internetu i u drugim oblicima, te slobodu okupljanja, u skladu s međunarodnim obvezama Bahreina na području ljudskih prava;

    2.  poziva na trenutno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika savjesti, političkih aktivista, novinara, boraca za ljudska prava i mirnih prosvjednika, uključujući Nabila Radžaba, Abdulhadiju Al-Kavadžu, Ibrahima Šarifa, Nadžija Fatila i Zainabu Al-Kavadžu;

    3.  izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi s postupanjem bahreinskih vlasti prema Nabilu Radžabu i drugim aktivistima za ljudska prava te u vezi s njihovim odbijanjem da mu odobre prijevremeno puštanje na slobodu na koje ima pravo u skladu sa zakonom;

    4.  poziva na ratifikaciju Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka;

    5.  naglašava obvezu da se borcima za ljudska prava osigura zaštita i dopusti im se da svoj posao obavljaju bez ometanja, zastrašivanja ili uznemiravanja;

    6.  protivi se stvaranju i upotrebi posebnih sudova ili vojnih sudova za postupke o zločinima protiv nacionalne sigurnosti;

    7.  potiče vlasti Bahreina da poštuju prava maloljetnika u skladu s Konvencijom o pravima djeteta, čiji je Bahrein potpisnik;

    8.  pozdravlja odluku princa Salmana bin Hamada bin Ise Al Kalife da 15. siječnja 2014. razgovara s čelnicima pet glavnih oporbenih grupacija kako bi se istražili načini nadilaženja izazova s kojima je suočen nacionalni dijalog, koji je vlada nekoliko dana ranije prekinula; pozdravlja pozitivnu reakciju oporbe i iščekuje nastavak Nacionalnog dijaloga o konsenzusu; napominje da rješenje mora doći iz Bahreina i da se mora temeljiti na kompromisima i međusobnom povjerenju; nada se da će taj korak potaknuti ozbiljan i uključiv nacionalni dijalog na kojem će se graditi temeljite i održive reforme u cilju nacionalnog pomirenja bahreinskog društva;

    9.  zadovoljan je zbog operativnog pokretanja ureda Pravobranitelja u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova i Posebnog istražnog odjela u Uredu državnog odvjetništva te poziva te institucije da u svom radu budu nezavisne i učinkovite; pozdravlja sve veću ulogu koju nakon reforme ima Nacionalni institut za ljudska prava te osnivanje „Odbora za zatvorenike i pritvorenike”, koja će nadgledati mjesta pritvora radi sprečavanja mučenja i lošeg postupanja; poziva bahreinske vlasti da poboljšaju uvjete zatvorenika i postupanje prema njima te da dopuste relevantnim lokalnim i međunarodnim organizacijama pristup centrima za pritvor;

    10. primjećuje stalne napore vlade Bahreina u cilju reformiranja kaznenog zakona i zakonskih propisa te potiče nastavak tog procesa; poziva vladu Bahreina da poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila propisani postupak i neovisnost te nepristranost sudstva Bahreina te osigurala da njegovo djelovanje bude u potpunom skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima;

    11. potiče UN da organizira skori posjet triju posebnih izvjestitelja, izvjestitelja za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, izvjestitelja o mučenjima i izvjestitelja o nezavisnosti sudaca i odvjetnika;

    12. poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu i države članice da zajedno rade na razvijanju jasne strategije o tome na koji će se način EU, javno i privatno, aktivno zalagati za oslobađanje zatvorenih aktivista i zatvorenika savjesti; poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da radi s državama članicama na osiguravanju donošenja zaključaka Vijeća za vanjske poslove o stanju ljudskih prava u Bahreinu, što bi trebalo uključivati i poseban poziv na trenutno i bezuvjetno oslobađanje zatvorenih aktivista;

    13. pozdravlja odluku Arapske lige o osnivanju Arapskog suda za ljudska prava u Manami te izražava nadu u katalizatorsko djelovanje tog Suda u pogledu ljudskih prava u cijeloj regiji; potiče vladu Bahreina i njene partnere u Arapskoj ligi da osiguraju cjelovitost, nepristranost, učinkovitost i vjerodostojnost tog Suda;

    14. poziva Vijeće da usvoji odgovarajuće mjere u slučaju da dođe do obustavljanja procesa reformi ili da se pogorša stanje ljudskih prava;

    15. potiče uspostavljanje službenog moratorija na pogubljenja u cilju ukidanja smrtne kazne;

    16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi      Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein.