Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B7-0388/2014Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B7-0388/2014

    ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Sjevernoj Koreji (Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji)

    16.4.2014 - (2014/2696(RSP))

    podnesen u skladu s člankom 122. stavkom 5. i člankom 110. stavkom 4. Poslovnika,
    koji zamjenjuje prijedloge Rezolucija sljedećih klubova:
    ECR (B7‑0388/2014)
    PPE (B7‑0409/2014)
    S&D (B7‑0411/2014)
    ALDE (B7‑0412/2014)
    Verts/ALE (B7‑0414/2014)

    José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Cristian Dan Preda, Herbert Reul, Bernd Posselt, Filip Kaczmarek, Tunne Kelam, Elena Băsescu, Monica Luisa Macovei, Eduard Kukan, Philippe Boulland, Jean Roatta, Roberta Angelilli, Petri Sarvamaa, Eija-Riitta Korhola, Sergio Paolo Francesco Silvestris, Sari Essayah, Laima Liucija Andrikienė, Dubravka Šuica, Peter Šťastný, Csaba Sógor, Salvador Sedó i Alabart, Jarosław Leszek Wałęsa, Seán Kelly, László Tőkés, Bogusław Sonik u ime kluba PPE
    Véronique De Keyser, Libor Rouček, Ana Gomes, Joanna Senyszyn, Richard Howitt, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mitro Repo, Tonino Picula, George Sabin Cutaş, David Martin, Liisa Jaakonsaari, Antigoni Papadopoulou u ime kluba S&D
    Jelko Kacin, Marietje Schaake, Alexander Graf Lambsdorff, Sarah Ludford, Louis Michel, Leonidas Donskis, Phil Bennion, Graham Watson, Izaskun Bilbao Barandica, Kristiina Ojuland, Hannu Takkula, Ramon Tremosa i Balcells, Johannes Cornelis van Baalen, Robert Rochefort, Marielle de Sarnez u ime kluba ALDE
    Gerald Häfner, Barbara Lochbihler, Nicole Kiil-Nielsen, Tarja Cronberg, Raül Romeva i Rueda u ime kluba Verts/ALE
    Charles Tannock u ime kluba ECR

    Postupak : 2014/2696(RSP)
    Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
    Odabrani dokument :  
    RC-B7-0388/2014
    Podneseni tekstovi :
    RC-B7-0388/2014
    Doneseni tekstovi :

    Rezolucija Europskog parlamenta  o stanju u Sjevernoj Koreji (Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji)

    (2014/2696(RSP))

    Europski parlament,

    –   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, čija je stranka Demokratska Narodna Republika Koreja,

    –   uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.

    –   uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji[1], od 24. svibnja 2012. o stanju izbjeglica iz Sjeverne Koreje[2] te od 8. srpnja 2010. o Sjevernoj Koreji[3],

    –   uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Cathrine Ashton od 19. kolovoza 2013. o nedavnim međukorejskim sporazumima i od 5. lipnja 2013. o protjerivanju devetero Sjevernokorejaca iz Laosa te izjavu Cathrine Ashton od 13. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji,

    –   uzimajući u obzir izjavu Demokratske Narodne Republike Koreje od 13. ožujka 2013. da je prekinula primirje iz 1953. te da „ nije ograničena deklaracijom Sjeverne i Južne Koreje o nenasilju”,

    –   uzimajući u obzir rezolucije Vijeća za ljudska prava UN-a od 26. ožujka 2014. i 21. ožujka 2013. kao i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. o stanju ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji,

    –   uzimajući u obzir istražno povjerenstvo o ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji koje je 21. ožujka 2013. osnovalo Vijeće za ljudska prava UN-a,

    –   uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

    A. budući da je istražni odbor UN-a istražio „sustavno, rašireno i ozbiljno kršenje ljudskih prava” u Sjevernoj Koreji te je 7. veljače 2014. objavio izvješće;

    B.  budući da profesionalne, temeljite i sveobuhvatne metode rada koje je primijenio istražni odbor mogu poslužiti kao primjer budućim misijama za utvrđivanje činjenica koje zatraži Vijeće za ljudska prava UN-a u slučajevima kada vlade odbijaju sve vrste suradnje, kao što je to bio slučaj sa Demokratskom Narodnom Republikom Korejom;

    C. budući da je Demokratska Narodna Republika Koreja nakon osnivanja istražnog odbora izjavila da ona taj odbor „u potpunosti ne prihvaća i ne poštuje”, odbila zahtjev tog odbora da posjeti tu zemlju te odbila suradnju na bilo koji drugi način; budući da je režim Demokratske Narodne Republike Koreje općenito odbio suradnju s UN-om te odbacio sve rezolucije Vijeća za ljudska prava UN-a koje se tiču ljudskih prava u Sjevernoj Koreji; budući da je odbila suradnju s posebnim izvjestiteljem UN-a o stanju ljudskih prava u zemlji te odbila svu vrtu suradnje Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava;

    D. budući da je Sjeverna Koreja 2003. zaustavila dijalog između Europske Unije i Demokratske Narodne Republike Koreje;

    E.  budući da je istražni odbor došao do zaključka da je u „Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji došlo do sustavne, raširene i ozbiljne povrede ljudskih prava dok u mnogim slučajevima pronađeni slučajevi lošeg postupanja spadaju u zločine protiv čovječnosti koji se temelje na državnim politikama te se „uopće ne mogu usporediti s ničime u suvremenom svijetu”;

    F.  budući da zločini protiv čovječnosti obuhvaćaju uništenje, ubojstva, porobljavanje, mučenje, kaznu zatvora, silovanje, prisilne pobačaje i druge oblike seksualnih zločina, progone na političkoj, religioznoj, rasnoj i spolnoj osnovi, prisilno preseljenje stanovništva, prisilni nestanak osoba te neljudski čin svjesnog uzrokovanja dugoročnog izgladnjivanja; budući da zločini protiv čovječnosti i dalje traju u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji jer se politike, institucije i prakse nekažnjavanja ne mijenjaju;

    G. budući da u zaključku istražnog odbora stoji da „nevjerojatne okrutnosti” koje su počinjene na stotinama tisuća bivših i sadašnjih zatvorenika u zatvorskim logorima „podsjećaju na stravu u logorima totalitarnih država osnovanih u dvadesetom stoljeću”;

    H. budući da izvješće pokazuje da u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji država ima apsolutnu kontrolu nad svakim aspektom života građana, apsolutni monopol nad informacijama, kretanju unutar i izvan zemlje te društvenim životom (društveno-politički sustav Songbun);

    I.   budući da je država čak proširila svoje represivno djelovanje izvan granica države sustavnim otmicama i uskraćivanjem povratka više od 200 000 ljudi iz drugih zemalja, od kojih su mnogi nakon toga prisilno nestali;

    J.   budući da je diskriminacija i nasilje nad ženama rašireno kao i javna premlaćivanja i seksualni napadi na žene od strane javnih dužnosnika; budući da su žene i djevojke izložene trgovini ljudima i prisilnoj prostituciji;

    1.  s izuzetnom zabrinutošću upozorava na rezultate istrage Istražnog odbora UN-a i podržava njegove preporuke;

    2.  ponavlja snažnu osudu državne represije koju cijelo desetljeće na sustavan način provode sadašnji i bivši vrhovni vođe Demokratske Narodne Republike Koreje i njihova državna uprava te poziva DNRK da hitno stane na kraj slučajevima teškog, sveobuhvatnog i sustavnog kršenja ljudskih prava vlastitog naroda;

    3.  naglašava činjenicu da se navedeni slučajevi kršenja ljudskih prava, od kojih mnogi predstavljaju zločin protiv čovječnosti, već predugo odvijaju pod budnim okom međunarodne zajednice te poziva države članice EU-a i sve članice Opće skupštine Ujedinjenih naroda da patnji sjevernokorejskog naroda daju središnje mjesto u svojim političkim programima i osiguraju djelovanje u skladu s preporukama Istražnog odbora;

    4.  uvjeren je da je došlo vrijeme da međunarodna zajednica poduzme konkretne mjere za okončanje nekažnjivosti krivaca; zahtijeva da se osobe koje snose najveću odgovornost za zločine protiv čovječnosti počinjene u DNRK-u pozovu na odgovornost, izvedu pred Međunarodni kazneni sud te da im se izreknu ciljane kazne;

    5.  od Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) traži da se pobrine da se provedba preporuka Istražnog odbora uvrsti kao stalna točka u dnevni red dijaloga o ljudskim pravima i drugih sastanaka s trećim zemljama, a posebno dijaloga s Rusijom i Kinom; nadalje, od ESVD-a i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava traži da se svi veleposlanici ESVD-a upoznaju s izvješćem Istražnog odbora i shvate da im je zadaća osigurati međunarodnu potporu mjera Vijeća sigurnosti UN-a, kako je preporučio Istražni odbor UN-a;

    6.  poziva Vladu DNRK-a da ispuni svoje obveze u skladu s instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je potpisnik, kao i da u potpunosti surađuje s humanitarnim organizacijama, neovisnim promatračima poštovanja ljudskih prava i posebnim izvjestiteljem UN-a za stanje ljudskih prava u DNRK-u, omogućujući im, između ostalog, ulazak u zemlju;

    7.  poziva ESVD i države članice da iskažu podršku visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava u uvođenju posebnih struktura za osiguranje odgovornosti za počinjene zločine stalnim prikupljanjem dokaza i dokumentacije;

    8.  poziva DNRK da smjesta i trajno okonča javna i tajna pogubljenja te da ukine smrtnu kaznu; poziva DNRK da, osim toga, okonča izvansudska pogubljenja, prisilne nestanke i kolektivne kazne, da zatvori sve zatvorske kampove, oslobodi političke zatvorenike i omogući svojim građanima da slobodno putuju, i unutar zemlje i izvan nje; poziva DNRK da omogući slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima, a svojim građanima necenzurirani pristup internetu;

    9.  zahtijeva od Vlade DNRK-a da stavi na raspolaganje sve informacije o državljanima trećih zemalja za koje se sumnja da su ih tijekom proteklih desetljeća oteli sjevernokorejski državni agenti i da za osobe koje su i dalje u zatočeništvu smjesta osiguraju povratak u matične zemlje;

    10. izražava posebnu zabrinutost zbog stalnog nedostatka hrane u zemlji i njegovog utjecaja na ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava stanovništva; poziva Komisiju da nastavi s provođenjem postojećih programa humanitarne pomoći i održavanjem komunikacijskih kanala s DNRK-om te da osigura sigurnu isporuku te pomoći ciljanim skupinama stanovništva; poziva vlasti DNRK-a da svim građanima osiguraju pristup hrani i humanitarnoj pomoći na temelju potreba, u skladu s humanitarnim načelima; osim toga, traži od DNRK-a da svoje resurse ulaže u poboljšanje zastrašujućih životnih uvjeta svojeg naroda umjesto u daljnju izgradnju vojnog arsenala i nuklearnog programa;

    11. poziva sve članice UN-a, a posebno Narodnu Republiku Kinu, da pomognu državljanima Sjeverne Koreje koji uspiju pobjeći iz zemlje osiguravajući im pravo ostanka, zajedno s pravnom zaštitom i osnovnim uslugama jednakima onima koje pružaju vlastitim građanima te da se, iznad svega, suzdrže od bilo kakvog oblika suradnje s državnom upravom DNRK-a u izručenju i vraćanju državljana Sjeverne Koreje u matičnu zemlju;

    12. pozdravlja sve humanitarne projekte između dviju Koreja, poput ponovnih sastanaka razdvojenih sjevernokorejskih i južnokorejskih obitelji, kojima se na konkretan način može olakšati patnja stanovnika te obje vlade poziva na poduzimanje više inicijativa te vrste;

    13. poziva UN, na prijedlog njegovog Istražnog odbora, da sazove političku konferenciju na visokoj razini između sudionika Korejskog rata u cilju postizanja konačnog mirovnog rješenja rata i uspostavljanja postupka za jačanje suradnje, koji bi bio sličan, primjerice, Helsinškom sporazumu;

    14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vladi DNRK-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću za ljudska prava UN-a, članovima Istražne komisije UN-a za ljudska prava u DNRK-u, uključujući posebnog izvjestitelja, Vladi i Parlamentu Republike Koreje, Vladi i Parlamentu Ruske Federacije, Vladi i Parlamentu Japana te Vladi Narodne Republike Kine.