ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Pakistanu: nedavni slučajevi progona
16.4.2014 - (2014/2694(RSP))
koji zamjenjuje prijedloge Rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B7‑0399/2014)
S&D (B7‑0401/2014)
PPE (B7‑0403/2014)
ALDE (B7‑0405/2014)
Verts/ALE (B7‑0410/2014)
José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Eija-Riitta Korhola, Cristian Dan Preda, Bernd Posselt, Filip Kaczmarek, Michael Gahler, Tunne Kelam, Elena Băsescu, Monica Luisa Macovei, Eduard Kukan, Philippe Boulland, Jean Roatta, Roberta Angelilli, Petri Sarvamaa, Sergio Paolo Francesco Silvestris, Sari Essayah, Laima Liucija Andrikienė, Dubravka Šuica, Anne Delvaux, Salvador Sedó i Alabart, László Tőkés, Bogusław Sonik u ime kluba PPE
Véronique De Keyser, Ana Gomes, Joanna Senyszyn, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mitro Repo, Richard Howitt, Liisa Jaakonsaari, Antigoni Papadopoulou u ime kluba S&D
Marietje Schaake, Alexander Graf Lambsdorff, Sarah Ludford, Louis Michel, Jelko Kacin, Kristiina Ojuland, Izaskun Bilbao Barandica, Robert Rochefort, Hannu Takkula, Ramon Tremosa i Balcells, Johannes Cornelis van Baalen, Marielle de Sarnez u ime kluba ALDE
Jean Lambert, Nicole Kiil-Nielsen, Raül Romeva i Rueda u ime kluba Verts/ALE
Peter van Dalen, Ryszard Antoni Legutko, Tomasz Piotr Poręba, Adam Bielan, Ryszard Czarnecki, Konrad Szymański, Marek Józef Gróbarczyk u ime kluba ECR
Rezolucija Europskog parlamenta o Pakistanu: nedavni slučajevi progona
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ljudskim pravima i demokraciji u Pakistanu, posebno rezolucije od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om[1], od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja nad kršćanima i njihovog progona, posebno u Peshawaru[2], od 10. ožujka 2011. o Pakistanu, posebno o ubojstvu Shabhaza Bhattija[3], od 20. siječnja 2011. o položaju kršćana u kontekstu slobode vjeroispovijesti[4] i od 20. svibnja 2010. o vjerskim slobodama u Pakistanu[5],
– uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Catherine Ashton o napadu na kršćansku zajednicu u Peshawaru od 23. rujna 2013. i izjavu o ubojstvu Shahbaza Bhattija od 2. ožujka 2011.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,
– uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,
– uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika (Dopuna: Misija u Pakistan) od 4. travnja 2013.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu 2012. godine te politiku Europske unije o navedenom pitanju koja osuđuje progone kršćana i drugih vjerskih manjina[6],
– uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana od ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te usko vezani drugi strateški dijalog EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 11. ožujka 2013. koji ponavljaju očekivanja EU-a o promicanju i poštovanju ljudskih prava i osuđuju sve činove nasilja, uključujući i nasilje nad vjerskim manjinama[7]
– uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da je kršćanski par, Shafqat Emmanuel i Shagufta Kausar, osuđen na smrt 4. travnja 2014. zato što je navodno poslao SMS poruku kojom vrijeđaju proroka Muhameda; budući da je par porekao odgovornost i izjavio da je telefon s kojeg je poruka poslana izgubljen prije slanja same poruke;
B. budući da je Sawan Masih, pakistanski kršćanin iz Lahorea, osuđen na smrt 27. ožujka 2014. zbog bogohuljenja protiv proroka Muhameda; budući da je javna objava optužbi protiv Masiha izazvala snažne prosvjede u kršćanskoj četvrti Joseph Colony u Lahoreu, u kojoj su mnoge zgrade, uključujući i dvije crkve, spaljene;
C. budući da je Asia Bibi, kršćanka iz Punjaba uhićena u lipnju 2009. i osuđena zbog bogohuljenja na smrtnu kaznu u studenome 2010.; budući da je njezina žalba na presudu nakon nekoliko godina napokon pristigla do visokog suda u Lahoreu; budući da su za vrijeme prva dva saslušanja u siječnju i ožujku 2014. predsjedavajući suci navodno bili na dopustu;
D. budući da je 2012. godine oslobođena četrnaestogodišnja kršćanska djevojčica Rimsha Masih, pogrešno optužena za oskvrnuće Kurana, nakon razotkrivanja lažne optužbe i uhićenja pravog počinitelja; budući da su, međutim, ona i njezina obitelj morali napustiti zemlju;
E. budući da su kršćani koji čine oko 16 % stanovništva Islamske Republike Pakistana žrtve predrasuda i mjestimičnih naleta nasilnih skupina; budući da većina pakistanskih kršćana vodi neizvjestan život, često u strahu od optužbi za bogohuljenje što je optužba koja može izazvati val javnog nasilja; budući da je nekoliko drugih kršćana optuženih za bogohuljenje trenutačno u zatvoru;
F. budući da je u siječnju 2014. Mohammad Asghar, državljanin Ujedinjene Kraljevine s mentalnom bolešću koji živi u Pakistanu, uhićen nakon što je navodno slao pisma različitim službenicima tvrdeći da je prorok, osuđen na smrt;
G. budući da je drugi državljanin Ujedinjene Kraljevine, član vjerske zajednice Ahmaddiya, tek nedavno pušten uz jamčevinu nakon što je uhićen 2012. pod optužbom da je citirao Kuran, što se smatra bogohulnim činom ako se radi o članovima zajednice Ahmaddiya koji nisu priznati kao muslimani i zabranjeno im je „ponašati se kao muslimani” prema odjeljku 298-C kaznenog zakona;
H. budući da su u posljednjih nekoliko mjeseci izvršeni napadi na pet hinduističkih hramova u različitim dijelovima pokrajine Sindh (u Tharparkaru, Hyderabadu i Larkani) te su tri hinduistička dječaka optužena za bogohuljenje i trenutačno su pritvoreni u Badinu (Sindh) jer su sprejem nacrtali neke znakove prigodom slavlja blagdana Holi, hinduističkog festivala boja;
I. budući da su zbog porasta sektaškog nasilja u Pakistanu naročito članovi zajednice Shia Hazara žrtve ubojstva i prisilnog iseljavanja na dnevnoj osnovi; budući da je navodno više od 10 000 hinduista pobjeglo iz pokrajine s obzirom na to da su otmice za otkupninu postale rutina u posljednje tri godine;
J. budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima; budući da već nekoliko godina postoji svjetska zabrinutost zbog primjene navedenih zakona jer su optužbe često motivirane poravnavanjem računa, ekonomskom dobiti ili vjerskom nesnošljivosti i potiču kulturu dijeljenja pravde dajući ruljama prostor za uznemiravanje i napade; budući da mehanizmi UN-a za ljudska prava zahtijevaju od Pakistana da ukine zakone o bogohuljenju ili da barem smjesta primjeni zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakona kojima se građanima, koji su često iz manjinskih zajednica, nanosi zlo;
K. budući da je samo 2013. prijavljeno više stotina ubojstva iz časti; budući da ona predstavljaju samo najvidljivije oblike nasilja nad ženama s obzirom na visoku stopu obiteljskog nasilja i prisilnih brakova;
L. budući da Pakistan ima važnu ulogu u poticanju stabilnosti u južnoj Aziji te bi stoga trebao voditi primjerom jačajući vladavinu prava i ljudska prava;
M. budući da je Europska unija nedavno Pakistanu odobrila status u općem sustavu povlastica (GSP+) koji ovisi o provedbi primjenjivih konvencija o ljudskim pravima;
1. izražava duboku zabrinutost zbog oštrog porasta vjerskog nasilja i vjerske nesnošljivosti prema manjinama i napada na vjerske objekte, uključujući kršćanske crkve, te neprestanog ugnjetavanja žena u Pakistanu;
2. zabrinut je zbog posljedica koje takvo nasilje ima na budući razvoj pakistanskoga društva u cjelini u pogledu društveno-gospodarskih izazova s kojima se ta zemlja suočava; ističe da je u dugoročnom interesu Pakistana da svi njegovi državljani osjećaju veću sigurnost;
3. izražava duboku zabrinutost zbog toga što su kontroverzni zakoni o bogohuljenju otvoreni za zloupotrebu koja može utjecati na ljude svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost zbog toga što je primjena zakona o bogohuljenju, kojima su se javno suprotstavljali pokojni ministar Shahbaz Bhatti i pokojni guverner Salman Taseer, trenutačno u porastu, a cilj su kršćani i druge vjerske manjine u Pakistanu;
4. podsjeća pakistanske vlasti na njihovu obvezu prema međunarodnom pravu da poštuju slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, savjesti, vjere i vjerovanja; poziva pakistanske vlasti da oslobode zatvorenika osuđene zbog bogohuljenja i da ukinu smrtne presude na osnovi žalbe; poziva pakistanske vlasti da jamče neovisnost sudova, vladavinu prava i zakonitost postupanja u skladu s međunarodnim normama o sudskim postupcima; nadalje poziva pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su upleteni u slučajeve bogohuljenja, između ostalog i štićenjem sudaca od vanjskog pritiska, obranom optuženih, njihovih obitelji i zajednica od nasilnih skupina te iznalaženjem rješenja za oslobođene krivnje koji se ne mogu vratiti u mjesta iz kojih potječu;
5. oštro osuđuje primjenu smrtne kazne u svim okolnostima; poziva pakistansku Vladu da hitno pretvori de facto moratorij na smrtnu kaznu u stvarno ukinuće smrtne kazne;
6. poziva pakistansku Vladu da izvrši temeljitu reviziju zakona o bogohuljenju i njihovu trenutačnu primjenu, kako je utvrđena u odjeljcima 295. i 298. Kaznenog zakona, na navodne činove bogohuljenja, posebno u svjetlu nedavnih smrtnih presuda; potiče vlasti da odole pritisku vjerskih skupina i nekih oporbenih političkih snaga koje se zalažu za zadržavanje tih zakona;
7. apelira na vlasti da ubrzaju reforme medresa sastavljanjem osnovnog obrazovnog plana i programa kojim se ispunjavaju međunarodni standardi uz poseban naglasak na uklanjanju iz programa gradiva kojim se potiče mržnja i uvođenjem učenja o snošljivosti prema različitim zajednicama i religijama u osnovni obrazovni plan i program; poziva Komisiju da poduzme sljedeće mjere na temelju prethodnih zahtjeva za reviziju udžbenika koje financira EU, a koji sadržavaju govor mržnje;
8. hitno apelira na pakistansku Vladu i parlament da uvedu reforme u službeni pravosudni sustav kako bi se obeshrabrilo pribjegavanje neslužbenim strukturama kao što su džirge i pančajati te da znatno poveća financijsku pomoć i ljudske resurse u pravosuđu, posebno na razini prvostupanjskih sudova;
9. oštro osuđuje sve činove nasilja nad vjerskim zajednicama te sve vrste diskriminacije i nesnošljivosti zbog vjere ili vjerovanja; poziva pakistansku Vladu da intervenira kako bi zaštitila žrtve vjerski motiviranog nasilja skupina i da posebno zabrani javni govor mržnje te potiče sve Pakistance da surađuju na promicanju i jamčenju snošljivosti i uzajamnog razumijevanja; snažno potiče pakistanske vlasti da sudski progone odgovorne za huškanje i lažne optužbe za bogohuljenje;
10. napominje da su sloboda vjeroispovijesti i prava manjina zajamčena pakistanskim ustavom; pozdravlja mjere koje je pakistanska Vlada poduzela od studenog 2008. u interesu vjerskih manjina kao što je određivanje petpostotne kvote za manjine na državnim radnim mjestima, priznavanje nemuslimanskih javnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;
11. snažno potiče pakistansku Vladu da međutim poveća napore usmjerene k boljem međuvjerskom razumijevanju, da aktivno rješava vjersko neprijateljstvo koje iskazuju sudionici u društvu, da suzbija vjersku nesnošljivost, činove nasilja i zastrašivanja i da djeluje protiv percepcije nekažnjavanja;
12. duboko je zabrinut zbog nepovoljnog položaja manjinskih žena i djevojčica koje često trpe dvostruko, posebno zbog prakse prisilnog preobraćenja i ciljanog seksualnog nasilja; snažno potiče pakistanske vlasti da unaprijede sustav zaštite, progona i odštete;
13. naglašava da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo; iskazuje zabrinutost zbog nedavne tendencije da se u Pakistanu ograničuje sloboda mišljenja, izražavanja i informiranja blokiranjem i kontroliranjem često posjećivanih internetskih usluga; poziva Vladu da prestane s cenzurom interneta i da preispita i nacrt zakona o borbi protiv terorizma i nacrt zakona o nevladinim organizacijama, kojim bi se silno suzila neovisnost i sloboda djelovanja nevladinih organizacija, a to bi moglo dovesti do prekida rada međunarodno povezanih nevladinih organizacija u Pakistanu;
14. ističe važnu ulogu koju Pakistan ima u poticanju stabilnosti u cijeloj regiji; potiče Pakistan da preuzme konstruktivnu ulogu u promicanju sigurnog Afganistana i stoga snažno potiče pakistansku Vladu da ojača poštovanje temeljnih ljudskih prava u vlastitoj zemlji te u cijeloj regiji;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vladi i parlamentu Pakistana.
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0208.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0422.
- [3] SL C 199 E, 7.7.2012., str. 179.
- [4] SL C 136 E, 11.5.2012., str. 53.
- [5] SL C 161 E, 31.5.2011., str. 147.
- [6] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.
- [7] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/135946.pdf