Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B8-0465/2015Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B8-0465/2015

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Zimbabveu: slučaj borca za ljudska prava Itaija Dzamare

20.5.2015 - (2015/2710(RSP))

podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B8‑0465/2015)
EFDD (B8‑0466/2015)
Verts/ALE (B8‑0467/2015)
ALDE (B8‑0468/2015)
GUE/NGL (B8‑0471/2015)
PPE (B8‑0474/2015)
S&D (B8‑0478/2015)

Cristian Dan Preda, Michael Gahler, Elmar Brok, David McAllister, Claude Rolin, Bogdan Brunon Wenta, Jiří Pospíšil, Marijana Petir, Davor Ivo Stier, Therese Comodini Cachia, Andrej Plenković, Csaba Sógor, Franck Proust, Giovanni La Via, Tomáš Zdechovský, Eduard Kukan, József Nagy, Ivan Štefanec, Tunne Kelam, Monica Macovei, Pavel Svoboda, Jeroen Lenaers, Dubravka Šuica, Michaela Šojdrová, Jaromír Štětina, Brian Hayes, Roberta Metsola, Ramona Nicole Mănescu, Tadeusz Zwiefka, Kinga Gál, Joachim Zeller, László Tőkés, Seán Kelly, Stanislav Polčák, Ivana Maletić, Andrzej Grzyb, Barbara Kudrycka, Elisabetta Gardini u ime Kluba zastupnika PPE-a
Josef Weidenholzer, Victor Boştinaru, Richard Howitt, Norbert Neuser, Elena Valenciano, Ana Gomes, Pier Antonio Panzeri, Liisa Jaakonsaari, Kati Piri, David Martin, Agnes Jongerius, Jude Kirton-Darling, Miriam Dalli, Krystyna Łybacka, Viorica Dăncilă, Victor Negrescu, Tibor Szanyi, Theresa Griffin, Michela Giuffrida, Siôn Simon, Doru-Claudian Frunzulică, Hugues Bayet, Miroslav Poche, Zigmantas Balčytis, Vilija Blinkevičiūtė, Nicola Danti, Sergio Gutiérrez Prieto, Nicola Caputo, Neena Gill, Marlene Mizzi, Biljana Borzan, Momchil Nekov, Enrico Gasbarra, Marc Tarabella, Alessia Maria Mosca, Nikos Androulakis, Demetris Papadakis, Arne Lietz, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, José Blanco López, Isabella De Monte, Tonino Picula, Goffredo Maria Bettini, Eric Andrieu, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Eider Gardiazabal Rubial, Jonás Fernández, Damiano Zoffoli, Kashetu Kyenge, Javi López, Afzal Khan, Jeppe Kofod, Julie Ward, Carlos Zorrinho, Louis-Joseph Manscour, Soraya Post, Andi Cristea u ime Kluba zastupnika S&D-a
Geoffrey Van Orden, Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Hans-Olaf Henkel, Ryszard Czarnecki, Anna Elżbieta Fotyga u ime Kluba zastupnika ECR-a
Catherine Bearder, Philippe De Backer, Louis Michel, Ramon Tremosa i Balcells, Pavel Telička, Martina Dlabajová, Hilde Vautmans, Juan Carlos Girauta Vidal, Marietje Schaake, Ilhan Kyuchyuk, Fernando Maura Barandiarán, Gérard Deprez, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Ivan Jakovčić, Filiz Hyusmenova, Ivo Vajgl, Petr Ježek, José Inácio Faria, Fredrick Federley, Antanas Guoga, Beatriz Becerra Basterrechea, Alexander Graf Lambsdorff, Javier Nart, Frédérique Ries, Jozo Radoš, Izaskun Bilbao Barandica, Yana Toom, Nathalie Griesbeck, Marielle de Sarnez, Dita Charanzová, Urmas Paet, Johannes Cornelis van Baalen, Hannu Takkula u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Marie-Christine Vergiat u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Judith Sargentini, Maria Heubuch, Heidi Hautala, Barbara Lochbihler, Ernest Urtasun, Bodil Ceballos, Igor Šoltes, Michèle Rivasi u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Fabio Massimo Castaldo, Dario Tamburrano, Ignazio Corrao u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Postupak : 2015/2710(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
RC-B8-0465/2015
Podneseni tekstovi :
RC-B8-0465/2015
Doneseni tekstovi :

Rezolucija Europskog parlamenta  o Zimbabveu: slučaj borca za ljudska prava Itaija Dzamare

(2015/2710(RSP))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu, posebno rezoluciju od 7. veljače 2013.[1],

–   uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a o otmici Itaija Dzamare od 11. ožujka 2015. i 9. travnja 2015.,

–   uzimajući u obzir deklaraciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u ime EU-a, od 19. veljače 2014. o preispitivanju odnosa EU-a i Zimbabvea;

–   uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/98/ZVSP od 17. veljače 2014.[2] i 2015/277/ZVSP od 19. veljače 2015.[3] o izmjeni Odluke 2011/101/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

–   uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Ureda visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) od 18. siječnja 2013. o najnovijim napadima na borce za ljudska prava koji su se dogodili prije izbora,

–   uzimajući u obzir Globalni politički sporazum koji su 2008. potpisale tri glavne političke stranke, ZANU PF, MDC-T i MDC,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije od 23. srpnja 2012. o Zimbabveu i Provedbenu odluku Vijeća 2012/124/ZVSP od 27. veljače 2012.[4] o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

–   uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

–   uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

–   uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–   uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je 9. ožujka 2015. u predgrađu Hararea pet nepoznatih naoružanih muškaraca navodno otelo Itaija Dzamaru, istaknutog zimbabveškog aktivista za ljudska prava, vođu pokreta Occupy Africa Unity Square (zauzmimo Trg afričkog jedinstva) i suparnika predsjednika Mugabea; budući da se do danas ne zna gdje se on nalazi te vlada velika zabrinutost za njegovu sigurnost i zaštitu njegovih prava;

B.  budući da je u mjesecima prije otmice Itai Dzamara vodio brojne mirne prosvjede protiv pogoršanja političke i gospodarske situacije u Zimbabveu; budući da je dva dana prije otmice na političkom skupu koji je organizirala opozicijska stranka Pokret za demokratsku promjenu (Movement for Democratic Change – Tsvangirai, MDC-T) Itai Dzamara održao govor i pozvao na masovne prosvjede protiv sve veće represije i pogoršanja gospodarske situacije u zemlji te tražio od predsjednika Mugabea da podnese ostavku i zahtijevao reforme izbornog sustava;

C. budući da se dosad vlada nije izjasnila u vezi s nestankom Itaija Dzamare, zbog čega se u javnosti pojavila sumnja da je možda za to odgovorna država; budući da vladajuća stranka ZANU-PF negira da je došlo do njegova prisilnog nestanka i tvrdi da su ga izrežirale opozicijske stranke;

D. budući da se presudom Visokog suda od 13. ožujka 2015. nalaže vlastima Zimbabvea da pokrenu potragu za Itaijem Dzamarom i da Sud izvještavaju o napretku svaka dva tjedna, sve dok se ne utvrdi njegovo boravište; budući da su vlasti, nadležne za postupanje po nalogu Visokog suda, taj nalog ignorirale i da državne vlasti trebaju poštovati spomenutu presudu;

E.  budući da su pristaše vladajuće stranke ZANU-PF i uniformirani policijski službenici nekoliko puta napali Itaija Dzamaru; budući da je u studenom 2014. oko 20 uniformiranih policajaca Itaiju Dzamari stavilo lisice i tuklo ga dok se nije onesvijestio te da su napali i njegova odvjetnika Kennedyja Masiyea;

F.  budući da je 27. travnja 2015. nakon sudjelovanja u povorci potpore nestalom Itaiju Dzamari u Harareu pritvoreno 11 osoba; budući da su aktivisti bili uhićeni i zadržani šest sati;

G. budući da se nakon njegove otmice njegova supruga Sheffra Dzamara obratila Visokom sudu u Harareu kako bi se policiju i Središnju obavještajnu organizaciju prisililo da počnu tražiti njezina supruga; budući da su tijekom saslušanja policija i Središnja obavještajna organizacija izjavili da ne znaju boravište Itaija Dzamare; budući da je početkom travnja Sheffra Dzamara izjavila da je neprekidno nadziru četvorica nepoznatih muškaraca te da strahuje za vlastiti život;

H. budući da se u Zimbabveu pogoršava situacija u pogledu ljudskih prava i demokracije te se stalno izvještava o uznemiravanju i kršenju ljudskih prava boraca za ljudska prava, novinara i pripadnika civilnog društva u Zimbabveu;

I.   budući da policija često zloupotrebljava važeće zakone, na primjer Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti, kako bi zabranila zakonite javne susrete i okupljanja;

J.   budući da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključne komponente svake demokracije;

K. budući da je u veljači 2015. EU nastavio pružati pomoć Zimbabveu u iznosu od 234 milijuna EUR u okviru Nacionalnog okvirnog programa kojim se Zimbabveu želi pomoći da postane demokratičnija i naprednija zemlja, a istodobno je Europsko vijeće odlučilo Zimbabveu potvrditi neke od sankcija; budući da samo predsjednik Robert Mugabe, njegova supruga i jedno poduzeće iz obrambenog sektora podliježu zamrzavanju imovine i zabrani putovanja; budući da je i dalje na snazi embargo EU-a na oružje;

L.  budući da je 16. ožujka 2013. referendumom usvojen novi Ustav u kojem se navodi cilj čišćenja u politici, no u praksi se sporo napreduje te je stanje ljudskih prava i dalje osjetljivo;

1.  snažno osuđuje nestanak borca za ljudska prava Itaija Dzamare i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;

2.  poziva vladu Zimbabvea da poduzme sve mjere potrebne za pronalazak Itaija Dzamare i da sve odgovorne privede pravdi; poziva vladu da u potpunosti poštuje nalog Visokog suda kojim joj se nalaže da traži Itaija Dzamaru;

3.  poziva vlasti Zimbabvea da zajamče sigurnost njegove supruge i obitelji te njegovih kolega i pristaša;

4.  duboko je zabrinut zbog izvješća organizacija za ljudska prava o sve većem političkom nasilju i uznemiravanju političke opozicije te zbog oštrih ograničenja i zastrašivanja s kojima se suočavaju borci za ljudska prava, koje često pretuče policija te ih uhićuje pod lažnim optužbama; žali zbog toga što je od zadnjih izbora i donošenja novog Ustava 2013. postignut mali napredak u pogledu vladavine prava, a posebno u području reforme ljudskih prava;

5.  potiče vlasti Zimbabvea da istraže navode o prekomjernoj uporabi sile i drugim kršenjima ljudskih prava koja provode policijski i državni službenici, te da ih pozove na odgovornost;

6.  podsjeća da je vlada Zimbabvea općenito odgovorna za jamčenje sigurnosti svih svojih građana; poziva vlasti Zimbabvea da provedu odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda te regionalne instrumente za ljudska prava koje je Zimbabve ratificirao;

7.  podsjeća na to da se Zimbabve na temelju Globalnog političkog sporazuma obvezao zajamčiti da će njegovo zakonodavstvo te njegovi postupci i prakse biti u skladu s međunarodnim načelima ljudskih prava i zakonima o ljudskim pravima, uključujući slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja;

8.  prima na znanje osnivanje zimbabveške Komisije za ljudska prava, no zabrinut je zbog toga što joj nije dodijeljena značajnija uloga u okviru koje bi mogla djelovati neovisno i ispuniti svoje ciljeve u pogledu gorućih pitanja povezanih s ljudskim pravima s kojima se zemlja suočava;

9.  stoga poziva na usredotočeno djelovanje međunarodne zajednice, posebno Južnoafričke razvojne zajednice (SADC); smatra da ta regionalna organizacija treba imati važnu ulogu kao jamac Globalnog političkog sporazuma te inzistirati, između ostalog, na provedbi sporazuma, a posebno njegova članka 13., kako bi se zajamčilo nepristrano djelovanje policije i drugih snaga sigurnosti;

10. poziva vladu Zimbabvea i predsjednika Mugabea da poštuju svoje međunarodne obveze i odredbe međunarodnih ugovora koje je Zimbabve potpisao te da zajamče poštovanje vladavine prava i ostvarenje građanskih i političkih prava;

11. traži od EU-a da na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua ojača svoj politički dijalog o ljudskim pravima, a posebno da potiče vladu da stavi izvan snage ili na odgovarajući način izmijeni Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti kako bi se okončala njihova zloupotreba;

12. žali zbog toga što u privremenom sporazumu o gospodarskom partnerstvu sklopljenom s četiri istočno- i južnoafričke zemlje, uključujući Zimbabve, ne postoji snažna i izvršiva klauzula o ljudskim pravima;

13. primjećuje ukidanje sankcija o čemu je EU donio odluku i podupire ciljane mjere protiv predsjednika i njegove supruge koje i dalje ostaju na snazi, te embargo na oružje, što je odgovor na političku situaciju i stanje ljudskih prava u Zimbabveu;

14. smatra da su promicanje demokracije te zaštita ljudskih prava i vladavina prava od ključne važnosti ako Zimbabve želi postati slobodna i napredna zemlja;

15. poziva Delegaciju EU-a- u Harareu da nastavi pružati pomoć Zimbabveu kako bi se poboljšalo stanje u području ljudskih prava; ustraje u tome da EU mora zajamčiti da se sredstvima za razvoj koja se dodjeljuju Zimbabveu učinkovito zadovoljavaju potrebe stanovništva, posebno preko organizacija civilnog društva, te da se provode političke i gospodarske reforme koje EU financira;

16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ESVD-u, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama Južnoafričke razvojne zajednice, Komisiji Afričke unije, Panafričkom parlamentu, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a i glavnom tajniku Commonwealtha.