ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Burundiju
15.12.2015 - (2015/2973(RSP))
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B8‑1348/2015)
Verts/ALE (B8‑1352/2015)
PPE (B8‑1353/2015)
S&D (B8‑1354/2015)
ALDE (B8‑1355/2015)
GUE/NGL (B8‑1356/2015)
EFDD (B8‑1357/2015)
Mariya Gabriel, Davor Ivo Stier, Cristian Dan Preda, Michael Gahler, Joachim Zeller, Maurice Ponga, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Kinga Gál, Roberta Metsola, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, József Nagy, Anna Maria Corazza Bildt u ime Kluba zastupnika PPE-a
Victor Boştinaru, Maria Arena, Norbert Neuser, David Martin, Kashetu Kyenge, Elena Valenciano, Marlene Mizzi, Eric Andrieu, Nikos Androulakis, Zigmantas Balčytis, Hugues Bayet, Brando Benifei, Goffredo Maria Bettini, José Blanco López, Vilija Blinkevičiūtė, Simona Bonafè, Nicola Caputo, Nessa Childers, Andrea Cozzolino, Andi Cristea, Miriam Dalli, Viorica Dăncilă, Isabella De Monte, Monika Flašíková Beňová, Doru-Claudian Frunzulică, Eider Gardiazabal Rubial, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Neena Gill, Theresa Griffin, Sylvie Guillaume, Sergio Gutiérrez Prieto, Cătălin Sorin Ivan, Liisa Jaakonsaari, Afzal Khan, Juan Fernando López Aguilar, Javi López, Andrejs Mamikins, Louis-Joseph Manscour, Costas Mavrides, Sorin Moisă, Csaba Molnár, Victor Negrescu, Momchil Nekov, Demetris Papadakis, Gilles Pargneaux, Emilian Pavel, Vincent Peillon, Tonino Picula, Kati Piri, Miroslav Poche, Liliana Rodrigues, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Daciana Octavia Sârbu, Olga Sehnalová, Siôn Simon, Renato Soru, Tibor Szanyi, Marc Tarabella, Julie Ward u ime Kluba zastupnika S&D-a
Mark Demesmaeker, Charles Tannock, Notis Marias u ime Kluba zastupnika ECR-a
Hilde Vautmans, Louis Michel, Nedzhmi Ali, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Marielle de Sarnez, Gérard Deprez, José Inácio Faria, Juan Carlos Girauta Vidal, Filiz Hyusmenova, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Valentinas Mazuronis, Javier Nart, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jozo Radoš, Frédérique Ries, Marietje Schaake, Jasenko Selimovic, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Lola Sánchez Caldentey, Marie-Christine Vergiat, Stelios Kouloglou u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Maria Heubuch, Michèle Rivasi, Jordi Sebastià, Judith Sargentini, José Bové, Heidi Hautala u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Piernicola Pedicini u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Burundiju
Europski parlament,
– uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju potpisan u Aruši 28. kolovoza 2000.,
– uzimajući u obzir Ustav Burundija, a posebice njegov članak 96.,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu o pogoršanju stanja u Burundiju koju su 13. prosinca 2015. dali Federica Mogherini, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i Neven Mimica, povjerenik nadležan za međunarodnu suradnju i razvoj,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o savjetovanju između EU-a i Burundija na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonua, donesene 8. prosinca 2015.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2248(2015) od 12. studenog 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Burundiju koju su 12. studenog 2015. dali zamjenik glavnog tajnika UN-a Jan Eliasson, predsjednica Komisije Afričke unije Nkosazana Dlamini-Zuma te potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini,
– uzimajući u obzir odluke Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 13. lipnja, 17. listopada i 13. studenog 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir izjave Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja i 6. srpnja 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/1755 od 1. listopada 2015. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. o Burundiju,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o stanju u Burundiju[1],
– uzimajući u obzir pismo koje je Vijeće odobrilo 26. listopada 2015. i kojim se traži započinjanje savjetovanja s burundijskim vlastima na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir izjavu koju je 6. studenog 2015. dala Fatou Bensouda, tužiteljica pri Međunarodnom kaznenom sudu;
– uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je posljednjih dana u Burundiju, nakon napada na tri vojna kampa u gradu Bujumburi, došlo do ozbiljnog pogoršanja stanja u pogledu sigurnosti; budući da su 11. i 12. prosinca 2015. pripadnici burundijskih snaga sigurnosti ubili najmanje 87 osoba; budući da se čini da su mnoga od tih ubojstava bila nasumična pogubljenja;
B. budući da se člankom 96. Ustava Burundija i člankom 7. stavkom 3. protokola II. uz Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše određuje da predsjednik može služiti samo dva mandata; budući da je predsjednik Pierre Nkurunziza na vlasti od 2005. godine, a ponovno je izabran 2010.;
C. budući da su se u Burundiju parlamentarni i lokalni izbori održali 29. lipnja 2015., a predsjednički 21. srpnja 2015.; budući da prema mišljenju međunarodne zajednice nijedan od tih dvaju izbornih procesa nije bio transparentan, uključiv, slobodan ni vjerodostojan; budući da je zbog toga Afrička unija odbila poslati promatrače za praćenje izbora, Europska unija obustavila misiju za praćenje izbora u Burundiju, a veliki dio burundijske oporbe odlučio bojkotirati izbore;
D. budući da su kandidatura predsjednika Nkurunzize za treći mandat te njegov ponovni izbor nakon izbora 21. srpnja 2015. gurnuli državu u najveću političku krizu od završetka građanskog rata;
E. budući da je burundijska vlada zanemarila odluke i preporuke Afričke unije i Istočnoafričke zajednice donesene 13. lipnja 2015. te 6. srpnja 2015., čija bi potpuna primjena utkala put vjerodostojnim i uključivim izborima;
F. budući da su se u toj zemlji prema navodima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava provodila, i prije i nakon izbora, politički motivirana kršenja ljudskih prava, povrede ljudskih prava te nasilje, a mete su posebno bili aktivisti oporbe, borci za ljudska prava te novinari, među kojima su i Pierre Claver Mbonimpa, čiji je sin nađen mrtav nakon što ga je prije toga policija uhitila, Marguerite Barankitse, Antoine Kaburahe i Bob Rugurika; budući da je rašireno mišljenje da su ti činovi uglavnom, ali ne isključivo, povezani s državnim institucijama; budući da burundijske vlasti imaju primarnu odgovornost jamčenja sigurnosti u Burundiju i zaštite burundijskoga stanovništva u pogledu poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;
G. budući da je više od 200 000 ljudi interno raseljeno ili je potražilo utočište u susjednim zemljama zbog pogoršane političke situacije u Burundiju; budući da je u srpnju 2015. EU povećao humanitarnu pomoć te je mobilizirao dodatnih 4,5 milijuna EUR za pomoć raseljenom stanovništvu;
H. budući da je Burundi jedna od najnerazvijenijih zemalja na svijetu; budući da gotovo polovica (45 %) od 10,6 milijuna stanovnika Burundija ima 15 godina ili manje (a djeca mlađa od pet godina čine 19,9 % stanovništva); budući da je Burundi vodeća država prema svjetskom indeksu gladi i da troje od petero djece ondje pati od poteškoća u razvoju; budući da je između 2013. i 2014. prema indeksu ljudskog razvoja Programa UN-a za razvoj Burundi pao za dva mjesta, sa 178. na 180.; budući da četiri od pet stanovnika Burundija živi s manje od 1,25 USD dnevno i budući da 66,9 % stanovništva živi ispod granice siromaštva;
I. budući da je 26. listopada 2015. EU zatražio da započne savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua kako bi se istražilo nepoštovanje temeljnih elemenata Sporazuma, posebno ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava; budući da je to savjetovanje započelo 8. prosinca 2015.;
J. budući da je 8. prosinca 2015. EU izrazio stav prema kojemu stajališta Burundija tijekom savjetovanja u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua onemogućavaju ispravljanje burundijskog nepoštovanja temeljnih elemenata njegova partnerstva s EU-om; budući da je EU također izrazio stav prema kojemu stajališta Burundija onemogućavaju zadovoljavajući odgovor na odluke Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 17. listopada i 13. studenog 2015., osobito kad je riječ o potrebi da se smjesta započne iskren i uključiv dijalog na temelju Sporazuma iz Aruše;
K. budući da politički zastoj u Burundiju, obilježen nedostatkom dijaloga među burundijskim dionicima, te pogoršanje sigurnosne i gospodarske situacije imaju teške posljedice na stanovništvo i predstavljaju ozbiljan rizik za stabilnost čitave regije, u kojoj je u sljedeće dvije godine predviđeno održavanje nekoliko izbora (Uganda, Demokratska Republika Kongo, Ruanda);
L. budući da međunarodna zajednica ima važnu ulogu kao jamac Sporazuma iz Aruše; budući da svi dosadašnji regionalni i subregionalni napori usmjereni na rješavanje krize te nastavka dijaloga između političkih snaga nisu urodili plodom;
M. budući da su se 1. kolovoza 2015. politička oporba i civilno društvo okupili u Addis Abebi kako bi osnovali Nacionalno vijeće za obnovu Sporazuma iz Aruše i vladavine prava;
N. budući da je predsjednik Nkurunziza 23. rujna 2015. potpisao dekret kojim se osniva nacionalni odbor za dijalog unutar Burundija koji će šest mjeseci voditi pregovore; budući da je civilno društvo vrlo skeptično u pogledu potencijalnih postignuća tog odbora s obzirom na to da je protiv većine pripadnika oporbe i civilnog društva koji se protive trećem mandatu predsjednika Nkurunzize pokrenut postupak na temelju optužbi za pobunu i sudjelovanje u pokušaju državnog udara 13. svibnja 2015.; budući da je Pascal Nyabenda, predsjednik novog saziva nacionalne skupštine, izjavio da „osobe koje su sudjelovale u pripremi i izvršenju državnog udara (...) neće biti uključene u dijalog”;
O. budući da su Afrička unija, Europska unija i Sjedinjene Američke Države zamrznule imovinu i uvele zabranu putovanja čelnicima vlade i oporbe čija djela i izjave raspiruju nasilje te onemogućuju iznalaženje političkog rješenja krize u Burundiju;
P. budući da su SAD i brojne druge države svojim građanima savjetovali da smjesta napuste Burundi imajući u vidu pogoršanu sigurnosnu situaciju;
Q. budući da je Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost 17. listopada 2015. zatražilo da se dovrši priprema plana za slučaj da bude potrebno razmještanje snaga u okviru misije pod vodstvom Afrike u Burundiju kako bi se spriječilo nasilje u toj zemlji te budući da je dogovorilo pokretanje temeljite istrage u vezi s kršenjima ljudskih prava i drugih oblika kršenja prava civilnog stanovništva u Burundiju;
R. budući da je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon 30. studenog 2015. iznio tri prijedloga Vijeću sigurnosti, preporučivši da se na temelju razvoja situacije revidira mandat UN-a u Burundiju, čime se otvara mogućnost za mirovnu misiju u slučaju pogoršanja krize;
S. budući da će skupina UN-a za podršku biti poslana u cilju započinjanja dijaloga u Burundiju, savjetovanja vlade o osnaživanju institucija u pogledu vladavine prava i o pitanjima razoružavanja, koordinacije s regionalnim akterima, nadzora i izvješćivanja o stanju na terenu i napretka u planovima UN-a u pogledu veće prisutnosti u Burundiju;
T. budući da su Afrička unija i drugi međunarodni akteri opetovano pozivali na istinski i uključivi dijalog svih dionika koji bi se temeljio na poštovanju Sporazuma iz Aruše i Ustava Burundija u cilju pronalaženja zajedničkog rješenja sukoba u Burundiju; budući da EU i UN podržavaju to stajalište;
U. budući da se napori posredovanja nastavljaju uz punu potporu Afričke unije, Europske unije i Ujedinjenih naroda u svrhu promicanja dijaloga u Burundiju te pronalaska zajedničkog i mirnog rješenja krizi u Burundiju;
V. budući da EU znatno pridonosi godišnjem proračunu Burundija, otprilike polovicu kojega čini međunarodna pomoć, te mu je nedavno dodijelio 432 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda za razdoblje 2014. – 2020.;
W. budući da su Dekretom 530/1597 burundijske vlasti obustavile aktivnosti deset organizacija koje se bore za ljudska prava i blokirale njihove bankovne račune, a te su organizacije ACAT-Burundi, APRODH, AMINA, FOCODE, FORSC, FONTAINE-ISOKO, Maison Shalon, PARCEM, RCP i SPPDF;
1. izražava duboku zabrinutost zbog teške sigurnosne i političke situacije u Burundiju, humanitarne situacije u zemlji koja se rapidno pogoršava i posljedica koje bi to moglo imati za sigurnost i stabilnost cijele subregije;
2. strogo osuđuje nedavne nasilne napade i sve veći broj slučajeva kršenja i povrede ljudskih prava, uključujući ubojstva, izvansudska smaknuća, nepoštovanje tjelesnog integriteta osoba, mučenje i ostale okrutne, nehumane i/ili ponižavajuće postupke, arbitrarna uhićenja i protuzakonita pritvaranja, među kojima su i pritvaranje djece te vojno i policijsko zauzimanje škola, kršenje slobode tiska i izražavanja, kao i raširenu praksu nekažnjavanja; poziva na provođenje temeljite i nezavisne istrage u vezi s tim ubojstvima i kršenjima te privođenje počinitelja pravdi;
3. poziva na to da se odmah prekinu nasilje, kršenja ljudskih prava i političko zastrašivanje protivnika te da se odmah razoružaju sve oružane skupine povezane s političkim strankama, uz strogo poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava;
4. apelira na sve strane da ostvare potrebne uvjete za ponovno uspostavljanje povjerenja i poticanje nacionalnog jedinstva te poziva na to da se odmah nastavi s uključivim i transparentnim nacionalnim dijalogom u kojem će sudjelovati vlada, oporbene stranke i predstavnici civilnog društva;
5. ističe da se takav dijalog, čija je svrha postizanje trajnog mira, sigurnosti i stabilnosti te ponovna uspostava demokracije i vladavine prava u interesu građana Burundija, treba temeljiti na Sporazumu iz Aruše i Ustavu Burundija, kojima se zahtijeva poštovanje međunarodnog prava i ugovora;
6. posebno upozorava na prisutnost brojnih mladih ljudi, uključujući one mlađe od 18 godina, u oružanim skupinama koje djeluju u Burundiju te poziva međunarodnu zajednicu da se posebno posveti njihovoj reintegraciji i promicanju njihova sudjelovanja u mirnom političkom procesu;
7. zahtijeva da se sve strane u Burundiju suzdrže od bilo kakvog djelovanja koje može ugroziti mir i sigurnost te zemlje; snažno osuđuje sve javne izjave čiji je cilj poticanje nasilja ili mržnje prema različitim skupinama u burundijskom društvu, a zbog kojih bi mogle ojačati trenutačne tenzije te poziva sve aktere da se suzdrže od takvih izjava;
8. podsjeća burundijske vlasti da su obvezne pružati sigurnost na svom teritoriju i jamčiti poštovanje ljudskih, građanskih i političkih prava te temeljnih sloboda, kao što je predviđeno Ustavom Burundija, Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda te drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava;
9. podsjeća u tom smislu da je partnerstvo EU-a i Burundija uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava; posebno podsjeća da je člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua predviđena mogućnost pokretanja savjetodavnih postupaka u slučaju nepoštovanja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava te pozdravlja u tom pogledu odluku EU-a da zatraži pokretanje savjetovanja kako je predviđeno tim člankom;
10. snažno osuđuje to što je predsjednik Nkurunziza prekršio Sporazum iz Aruše te je položio prisegu za svoj treći predsjednički mandat;
11. apelira na burundijske vlasti da potiču utvrđivanje istine u vezi s masovnim zločinima počinjenim između 1962. i 2008. i sudskim i izvansudskim mjerama za promicanje nacionalnog pomirenja, kao što su odbor za istinu i pomirenje i posebni tribunali;
12. pozdravlja napore u vezi s posredovanjem koje predvodi Istočnoafrička zajednica uz potporu Afričke unije i UN-a radi olakšavanja dijaloga među burundijskim dionicima; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podrži te napore; potiče burundijsku vladu i druge dionike da u potpunosti surađuju s posrednikom;
13. izražava duboku zabrinutost zbog broja žrtava i slučajeva ozbiljnih kršenja ljudskih prava zabilježenih od početka krize; apelira na nadležne vlasti da žurno provedu iscrpnu istragu u pogledu okolnosti i pobuda koji se nalaze u pozadini tih zločina i da zajamče da će odgovorni biti privedeni pravdi; ponavlja da osobe odgovorne za kršenja i ozbiljne povrede ljudskih prava ne smiju proći nekažnjeno; poziva vlasti da se pobrinu za to da škole ostanu sigurno mjesto za učenje; poziva tužiteljicu pri Međunarodnom kaznenom sudu da pomno prati stanje u Burundiju i podržava njezinu izjavu od 6. studenog 2015.;
14. poziva na stavljanje izvan snage Dekreta 530/1597 kojim se privremeno obustavljaju aktivnosti nekoliko organizacija koja se bore za ljudska prava i poziva na trenutačno odmrzavanje njihovih bankovnih računa kako bi te organizacije mogle slobodno provoditi svoje aktivnosti;
15. poziva na siguran povratak novinara i boraca za ljudska prava u egzilu, ponovno otvaranje medija koji su zatvoreni nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 14. svibnja 2015. te na odustajanje od terećenja novinara optuženih za izravno ili neizravno sudjelovanje u neuspjelom udaru;
16. osobito je zabrinut zbog alarmantne razine diskriminacije i kriminalizacije osoba LGBTI u Burundiju; ponovno ističe da je spolna orijentacija pitanje koja spada u područje slobode izražavanja i prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom o ljudskim pravima, u skladu s kojim treba štititi jednakost i nediskriminaciju te jamčiti slobodu izražavanja; stoga traži od nacionalne skupštine i vlade Burundija da stave izvan snage članke iz kaznenog zakona kojima se diskriminira zajednica LGBTI;
17. ističe ozbiljnost utjecaja krize na djecu i poziva Komisiju da nastavi surađivati s međunarodnim partnerima kako bi osigurala pružanje usluga zdravstvene skrbi, što se odnosi i na osnovne lijekove, siguran pristup obrazovanju i zaštitu djece od svih oblika nasilja, te da osigura pristup drugim socijalnim uslugama;
18. pozdravlja činjenicu da je Afrička unija poslala promatrače i stručnjake u području ljudskih prava da nadziru stanje ljudskih prava te ističe važnost suradnje s njima kako bi im se olakšalo izvršavanje mandata; nadalje, poziva Međunarodni kazneni sud da istraži navodna kršenja ljudskih prava počinjena tijekom nedavne krize koja su u njegovoj nadležnosti;
19. pozdravlja ciljane sankcije koje je odobrio EU, a koje se podudaraju s odlukom Afričke unije da se nametnu ciljane sankcije, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine Burunđanima čija djela i izjave doprinose nastavku nasilja te sprečavaju napore za postizanje političkog rješenja krize; poziva EU da proširi te sankcije na sve one čija djela ugrožavaju mir i stabilnost u regiji, kojima se potiče mržnja i krši Sporazum iz Aruše;
20. potiče EU i države članice da imajući u vidu zbivanja oko javnog savjetovanja provedenog u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua razmotre zamrzavanje cjelokupne nehumanitarne pomoći vladi Burundija dok god vladine snage ne prestanu s prekomjernom uporabom sile i kršenjima ljudskih prava koje je zabilježio Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i dok se istinskim dijalogom u Burundiju ne pronađe političko rješenje, te da tu pomoć preusmjere u cilju jačanja civilnog društva; smatra da pomoć EU-a treba koristiti za rješenje temeljnih uzroka nejednakosti, siromaštva i kronične neuhranjenosti kako bi se ispunili nedavno odobreni ciljevi održivog razvoja;
21. izražava duboku zabrinutost zbog stalnog priljeva izbjeglica iz Burundija u susjedne zemlje; ponavlja da podupire sve humanitarne organizacije koje djeluju na terenu te susjedne zemlje koje su stanovnicima Burundija pružile utočište; poziva međunarodnu zajednicu i humanitarne agencije da nastave s pružanjem pomoći svima koji su zbog sukoba sada izbjeglice i raseljene osobe; pozdravlja obvezu koju je EU preuzeo u pogledu pružanja veće financijske i humanitarne pomoći za rješavanje hitnih potreba tih osoba;
22. poziva Afričku uniju, Ujedinjene narode i Europsku uniju da ozbiljno razmotre regionalnu dimenziju i spriječe daljnju destabilizaciju regije većom prisutnošću na terenu, a ponajprije održavanjem trajnog političkog dijaloga među zemljama regije; poziva u vezi s tim Afričku uniju da u suradnji s Vijećem sigurnosti UN-a razmotri mogućnost slanja mirovne misije pod afričkim vodstvom u slučaju da se sigurnosno stanje i stanje ljudskih prava u Burundiju dodatno pogoršaju;
23. apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini da se nastavi zalagati za trenutačno puštanje na slobodu Richarda Spirosa Hagabimane, burundijskog policajca koji je nezakonito pritvoren i mučen jer se 28. srpnja 2015. na dužnosti oglušio na naredbu da otvori vatru na prosvjednike;
24. smatra da su problemi Burundija povezani sa sporovima u vezi s kontrolom nad plodnim poljoprivrednim zemljištem, nejednakošću u prihodima i diskriminacijom; poziva, u tom kontekstu, na uspostavu odgovornog regulatornog okvira za korporacije o poštovanju obveza povezanih s ljudskim pravima te obveza u odnosu na socijalne i ekološke standarde;
25. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću AKP-a i EU-a, Komisiji, Vijeću, Istočnoafričkoj zajednici i vladama njezinih država članica, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, institucijama Afričke unije i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0275.