Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B8-0543/2017Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B8-0543/2017

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebno u Malaviju

4.10.2017 - (2017/2868(RSP))

podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
Verts/ALE (B8-0543/2017)
ALDE (B8-0544/2017)
PPE (B8-0547/2017)
S&D (B8-0551/2017)
ECR (B8-0553/2017)
EFDD (B8-0554/2017)

Cristian Dan Preda, Tunne Kelam, Sandra Kalniete, Elmar Brok, Dubravka Šuica, Sven Schulze, Lefteris Christoforou, Ivan Štefanec, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Mairead McGuinness, David McAllister, Marijana Petir, Pavel Svoboda, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Bogdan Brunon Wenta, Tomáš Zdechovský, Elisabetta Gardini, Claude Rolin, Jaromír Štětina, Maurice Ponga, Milan Zver, Csaba Sógor, József Nagy, Brian Hayes, Adam Szejnfeld, Luděk Niedermayer, Patricija Šulin, Anna Záborská, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Deirdre Clune, Andrey Kovatchev, Seán Kelly, Roberta Metsola, Krzysztof Hetman, Stanislav Polčák, Ivana Maletić, Željana Zovko, László Tőkés, Jiří Pospíšil, Inese Vaidere u ime Kluba zastupnika PPE-a
Elena Valenciano, Victor Boştinaru, Soraya Post u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Ruža Tomašić, Urszula Krupa, Jan Zahradil, Jana Žitňanská, Notis Marias, Ryszard Czarnecki, Monica Macovei, Ryszard Antoni Legutko, Karol Karski, Branislav Škripek, Raffaele Fitto u ime Kluba zastupnika ECR-a
Hilde Vautmans, Ilhan Kyuchyuk, Izaskun Bilbao Barandica, Johannes Cornelis van Baalen, Javier Nart, Petras Auštrevičius, Marietje Schaake, Urmas Paet, Pavel Telička, Louis Michel, Frédérique Ries, Nathalie Griesbeck, Jasenko Selimovic, Gérard Deprez, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Marian Harkin, Dita Charanzová, Cecilia Wikström, Ivan Jakovčić, Beatriz Becerra Basterrechea, Robert Rochefort, Martina Dlabajová, Nedzhmi Ali, Patricia Lalonde, Ivo Vajgl, Paavo Väyrynen, Filiz Hyusmenova, Valentinas Mazuronis, Norica Nicolai, Carolina Punset, Jozo Radoš u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Bodil Valero, Maria Heubuch, Heidi Hautala, Jordi Solé, Judith Sargentini, Bart Staes, Michèle Rivasi, Barbara Lochbihler, Ernest Urtasun, Igor Šoltes, Davor Škrlec, Bronis Ropė, Michel Reimon, Sven Giegold u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Isabella Adinolfi, Piernicola Pedicini, Rolandas Paksas, Laura Agea, Laura Ferrara u ime Kluba zastupnika EFDD-a


Postupak : 2017/2868(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
RC-B8-0543/2017
Podneseni tekstovi :
RC-B8-0543/2017
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

Rezolucija Europskog parlamenta  o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebno u Malaviju

(2017/2868(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o albinizmu u Africi, osobito onu od 7. srpnja 2016. o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebno u Malaviju[1], i od 4. rujna 2008. o ubijanju osoba s albinizmom u Tanzaniji[2],

–  uzimajući u obzir izvješća neovisne stručnjakinje UN-a od 24. ožujka 2017. i 18. siječnja 2016. o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 13. lipnja 2017. o Međunarodnom danu senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir priopćenja za tisak Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava od 19. rujna 2017. naslovljena „Revolucionaran korak za suzbijanje nekažnjivosti vračanja u vezi s kršenjima ljudskih prava” i od 28. srpnja 2017. „Tanzanija: prijavljeni napadi na osobe s albinizmom u padu, no uzroci i dalje rašireni u ruralnim područjima – stručnjakinja UN-a”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/170 od 18. prosinca 2014. o Međunarodnom danu senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 70/229 od 23. prosinca 2015. o osobama s albinizmom,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima naroda br. 263 od 5. studenog 2013. o sprečavanju napada na osobe s albinizmom i njihove diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Regionalni akcijski plan za okončanje napada na osobe s albinizmom za razdoblje 2017. – 2021. i Rezoluciju Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima naroda br. 373 od 22. svibnja 2017. o istoj temi,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je albinizam nasljedan genetski poremećaj koji pogađa jednu od 20 000 osoba diljem svijeta i znatno viši postotak stanovništva u supsaharskim zemljama, osobito u Tanzaniji, Malaviju i Burundiju, koje bilježe najveću koncentraciju osoba s albinizmom;

B.  budući da u velikom dijelu Afrike najveću prijetnju za osobe s albinizmom predstavljaju praznovjerje i zavaravajuća vjerovanja u vezi s tim poremećajem; budući da najozbiljnija prijetnja za brojne osobe s albinizmom proizlazi iz toga da se albinizam pogrešno dovodi u vezu s magičnim moćima; budući da se takvim mitovima potiču nasilje i trgovina dijelovima tijela osoba s albinizmom jer navodno donose sreću, zdravlje i bogatstvo; budući da su žene s albinizmom često žrtve silovanja zbog pogrešne pretpostavke da spolni odnos s njima može izliječiti osobu od HIV-a/AIDS-a;

C.  budući da je, prema navodima skupina za ljudska prava, u proteklom desetljeću u Africi prijavljeno više od 600 napada na osobe s albinizmom iako su te brojke najvjerojatnije podcijenjene; budući da su ti napadi tijekom proteklih godina postali sve češći, posebice u Malaviju, Tanzaniji i Mozambiku;

D.  budući da je 2016. u 25 afričkih zemalja zabilježeno 172 ubojstava i 276 drugih napada na osobe s albinizmom; budući da su ove godine, osim u Malaviju, napadi na osobe s albinizmom prijavljeni i u Burundiju, Mozambiku, Zambiji i Tanzaniji, pri čemu su većina žrtava navodno bila djeca;

E.  budući da je od početka 2017. novi val ubojstava i napada usmjerenih na osobe s albinizmom potaknut sistemskim nedostacima u malavijskom kaznenopravnom sustavu koji pripadnike te ranjive skupine ostavlja na milost i nemilost kriminalnih bandi; budući da su od siječnja 2017. ubijene najmanje dvije osobe s albinizmom, a sedam ih je prijavilo zločine poput pokušaja ubojstva ili otmice;

F.  budući da, iako je u Malaviju 2016. uvedeno strože zakonodavstvo, uključujući reformu Kaznenog zakona i Akta o anatomiji, nisu spriječena ponovna ubojstva i napadi na tu ranjivu skupinu, uglavnom zbog loše provedbe zakona i slabih pravosudnih kapaciteta, temeljnih uzroka te socijalnog i kulturnog okružja, počinitelji su rijetko identificirani, privedeni pravdi ili osuđeni; budući da se počinitelji rijetko identificiraju, privedu pravdi ili osude;

G.  budući da se osobe s albinizmom suočavaju s ekstremnim kršenjima ljudskih prava, počevši od zlostavljanja, progona, diskriminacije i socijalne isključenosti pa sve do otmice, silovanja i ubojstva;

H.  budući da su žene i djeca s albinizmom posebno izloženi socijalnoj isključenosti; budući da se zbog poremećaja napušta dojenčad; budući da zbog vršnjačkog nasilja, stigmatizacije i općenito straha od napada pati obrazovanje djece;

I.  budući da je tanzanijska vlada pokrenula ozbiljne i opipljive mjere za borbu protiv vračanja u zemlji, koje uključuju ukidanje dozvole za tradicionalne iscjelitelje i brojna uhićenja vračeva; budući da je predsjednik Tanzanije 2008. imenovao prvog zastupnika u parlamentu s albinizmom, a u prosincu 2015. i prvog zamjenika ministra s albinizmom;

J.  budući da su Mozambik, Nigerija i Kenija usvojile akcijski plan kako bi reagirale na napade, pri čemu su naglasak stavile na promicanje javnog obrazovanja o albinizmu i podizanje razine osviještenosti o tom pitanju među obiteljima i zajednicama, osiguranje zaštite i socijalne pomoći osobama s albinizmom, osiguranje pravne pomoći, brzine postupka i sprečavanje napada, dijeljenje i objavljivanje sudskih odluka kao sredstva odvraćanja i provođenje daljnjih istraživanja radi poboljšanja mjera utvrđenih u planu i potpore donošenju politika na temelju dokaza;

K.  budući da je u lipnju 2017. Afrička komisija za ljudska prava i prava naroda donijela Regionalni plan za okončanje napada na osobe s albinizmom za razdoblje 2017. – 2021., koji su podržali UN i razni regionalni i međunarodni dionici; budući da se tim planom nastoje poticati zajednički napori i mjere za borbu protiv nasilja nad osobama s albinizmom te za zaštitu njihovih prava i prava njihovih obitelji;

L.  budući da, unatoč sve većoj međunarodnoj vidljivosti i usvajanju novog zakonodavstva u zemljama s ovim problemom, i dalje postoji mali broj progona i osuđujućih presuda, a zločini i mučenja i dalje prolaze potpuno nekažnjivo u brojnim afričkim zemljama;

M.  budući da su ubojstva, sakaćenja, diskriminacija, zlostavljanje i stigmatizacija natjerali stotine osoba s albinizmom na bijeg u područja s privremenim skloništima; budući da je ta situacija prouzročila još veću neizvjesnost i nesigurnost za osobe s albinizmom i da je zbog toga njihov pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje ograničen, kao i njihove mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja u društvu; budući da je odgovarajuća zdravstvena skrb, uključujući preventivne lijekove za rak kože, ograničena zbog izazova s kojima se suočavaju osobe s albinizmom, što bi se moglo prevladati razvojem zdravstvenih ustanova i znanja u tom području;

N.  budući da strah i diskriminacija tijekom cijelog života prouzročuju dugotrajne, pa čak i trajne psihosocijalne posljedice;

O.  budući da je UN u ožujku 2015. imenovao prvu neovisnu stručnjakinju za ostvarivanje ljudskih prava osoba s albinizmom Ikponwosu Ero i da je 13. lipnja službeno proglasio Međunarodnim danom senzibiliziranja javnosti o albinizmu;

P.  budući da Europska unija provodi javne kampanje podizanja razine osviještenosti radi većeg senzibiliziranja javnosti o tom pitanju i da podupire djelovanje organizacija civilnog društva i napore za izgradnju kapaciteta lokalnih tijela u borbi protiv ubojstava osoba s albinizmom;

Q.  budući da su osobe s albinizmom, zbog nasilja, diskriminacije i marginalizacije s kojima se suočavaju, nerazmjerno pogođene siromaštvom;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog stalne i raširene diskriminacije i progona osoba s albinizmom u Africi, posebno nakon nedavnog porasta nasilja u Malaviju; oštro osuđuje ubojstva, otmice, sakaćenja i drugo nečovječno i ponižavajuće postupanje prema osobama s albinizmom i obiteljima žrtava izražava sućut i solidarnost; povrh toga, osuđuje spekulativno trgovanje dijelovima tijela osoba s albinizmom;

2.  i dalje je posebno zabrinut jer uvođenjem strožeg zakonodavstva u Malaviju nije spriječen ponovni val napada na osobe s albinizmom; pozdravlja reforme Kaznenog zakona i Akta o anatomiji; no poziva malavijske vlasti da u potpunosti istraže nedavni val kaznenih djela počinjenih nad osobama s albinizmom i počinitelje kaznenih djela povezanih s albinizmom privedu pravdi;

3.  podsjeća da je primarna odgovornost države zaštititi svoje građane, uključujući ranjive skupine, te poziva vladu Malavija da osobama s albinizmom pruži stvarnu zaštitu, da zaštiti njihovo pravo na život i osobnu sigurnost, u skladu s međunarodnim obvezama Malavija u području ljudskih prava;

4.   apelira na malavijske vlasti da djeluju proaktivno u pogledu svih kriminalnih organizacija koje se bave vračanjem i trgovinom ljudima, da policiji omoguće primjereno osposobljavanje i resurse, da na odgovarajući način i detaljno istraže kaznena djela povezana s albinizmom, okončaju nekažnjivost i hitno nastoje dobiti međunarodnu potporu za provedbu nepristranih i učinkovitih istraga svih prijavljenih napada na osobe s albinizmom da bi se odgovorni za ta djela priveli pravdi i odgovarali za svoje postupke;

5.  poziva afričke zemlje da po potrebi prošire zakonodavstvo kako bi se kriminaliziralo posjedovanje dijelova tijela i trgovina njima;

6.  poziva vladu Malavija da učinkovitije zadovolji zdravstvene, psihološke i socijalne potrebe osoba s albinizmom tako da im, u okviru mjera uključivanja, zajamči ravnopravan pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju; podsjeća da je pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju i dalje velik izazov za osobe s albinizmom s kojim se treba suočiti; poziva na veća ulaganja u stvaranje odgovarajućih struktura socijalne zaštite, skrbi i savjetovanja za žrtve, posebno za žene i djecu, te na bolje ispunjenje njihovih zdravstvenih i psiholoških potreba; insistira na tome da je potrebno uvesti mjere za olakšanje njihove reintegracije u njihove zajednice;

7.  ističe da je zbog općeg nedostatka znanja i medicinskih informacija o albinizmu zdravstveno stanje osoba s albinizmom još teže; ističe potrebu da se zajamči da te osobe imaju pristup zdravstvenoj skrbi, posebno u ruralnim i udaljenim područjima; smatra da bi za zdravstvene radnike trebalo osigurati obuku o senzibilizaciji u pogledu albinizma; poziva na poboljšanu obuku učitelja i školske uprave o albinizmu, te poziva malavijske vlasti da olakšaju pristup osoba s albinizmom obrazovanju i ostvarivanju prava na obrazovanje;

8.  pozdravlja napore vlade Tanzanije u borbi protiv diskriminacije osoba s albinizmom i njezinu odluku da zabrani vračeve kao dio napora da se zaustave ubojstva osoba s albinizmom, te priznaje da premalen broj slučajeva završi na sudu; povrh toga, pozdravlja napore Mozambika, Kenije i Nigerije;

9.  ponavlja da bi više napora trebalo uložiti u uklanjanje uzroka diskriminacije osoba s albinizmom i nasilja nad njima javnim kampanjama podizanja razine osviještenosti; ističe ključnu ulogu lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva u promicanju prava osoba s albinizmom, obavještavanju i obrazovanju stanovništva i rušenju mitova i predrasuda o albinizmu;

10.  zabrinut je zbog posebnih izazova s kojima se suočavaju žene i djeca s albinizmom, koji ih čine izloženijima siromaštvu, nesigurnosti i izolaciji; insistira na tome da sve žrtve trebaju imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i psihološkoj skrbi i da treba osmisliti adekvatne politike za njihovu lakšu reintegraciju u njihove zajednice;

11.  poziva vlasti pogođenih zemalja da se, u suradnji s međunarodnim i regionalnim partnerima, obvežu da će suzbijati štetna vjerovanja i praznovjerje povezano s osobama s albinizmom te da će poduzeti sve potrebne mjere za sprečavanje i suzbijanje ilegalne trgovine dijelovima tijela osoba s albinizmom, da preispitaju slučajeve navodnih pljački grobnica, da otkriju i utvrde izvor potražnje za tim dijelovima tijela te da „lovce na osobe s albinizmom” privedu pravdi;

12.  podsjeća da je nasilje nad osobama s albinizmom često prekogranične prirode te insistira na potrebi jačanja regionalne suradnje u tom području; stoga pozdravlja sve inicijative poduzete na regionalnoj i međunarodnoj razini za borbu protiv nasilja nad osobama s albinizmom, a posebno Regionalni akcijski plan o albinizmu za razdoblje 2017. – 2021. koji su nedavno zajedno donijeli Afrička unija i UN, što je pozitivan i konkretan znak angažmana afričkih čelnika; poziva na njegovu hitnu i učinkovitu provedbu;

13.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da i dalje surađuju sa zemljama pogođenim ovim problemom kako bi potrebnom financijskom i tehničkom pomoći pružile konkretnu potporu njihovim naporima u osmišljavanju mjera za rješavanje posebnih potreba i prava osoba s albinizmom na temelju nediskriminacije i socijalne uključenosti;

14.  poziva EU da i dalje pomno prati stanje ljudskih prava osoba s albinizmom u Africi, posebno redovnim izvješćima delegacija i njihovim daljnjim praćenjem situacije, te da nastavi poticati znatno poboljšanje u zaštiti i socijalnoj integraciji osoba s albinizmom;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima Malavija i Tanzanije, Afričkoj uniji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.