Zajednički prijedlog rezolucije - RC-B8-0576/2017Zajednički prijedlog rezolucije
RC-B8-0576/2017
Europski parlament

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

25.10.2017 - (2017/2897(RSP))

podnesen u skladu s člankom 123. stavcima 2. i 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B8-0576/2017)
Verts/ALE (B8-0577/2017)
S&D (B8-0578/2017)
GUE/NGL (B8-0579/2017)
ALDE (B8-0580/2017)
PPE (B8-0582/2017)

Agnieszka Kozłowska-Rajewicz u ime Kluba zastupnika PPE-a
Gianni Pittella, Costas Mavrides, Evelyn Regner, Nicola Caputo, Karoline Graswander-Hainz, Nicola Danti, Simona Bonafè, Clara Eugenia Aguilera García, Elena Valenciano, Brando Benifei, Soledad Cabezón Ruiz, Cécile Kashetu Kyenge, Claudia Țapardel, Sergio Gutiérrez Prieto, Inés Ayala Sender, Iratxe García Pérez, Maria Arena, Hugues Bayet, Vilija Blinkevičiūtė, Biljana Borzan, Udo Bullmann, Nessa Childers, Mady Delvaux, Mary Honeyball, Edouard Martin, Julie Ward, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy, Maria Noichl, Tonino Picula, Dietmar Köster u ime Kluba zastupnika S&D-a
Arne Gericke u ime Kluba zastupnika ECR-a
Beatriz Becerra Basterrechea, Martina Dlabajová, Hilde Vautmans, Ivo Vajgl, Renate Weber, Ivan Jakovčić, Fredrick Federley, Frédérique Ries, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Nils Torvalds, Yana Toom, Kaja Kallas, Ulrike Müller, Gerben-Jan Gerbrandy, Matthijs van Miltenburg, Cecilia Wikström, Johannes Cornelis van Baalen, Jan Huitema, Louis Michel, Dita Charanzová, Catherine Bearder, Sophia in 't Veld, Angelika Mlinar, Izaskun Bilbao Barandica, Filiz Hyusmenova u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Malin Björk, Ángela Vallina, Paloma López Bermejo, Stefan Eck, Sabine Lösing, Kateřina Konečná, Jiří Maštálka, Nikolaos Chountis, Marie-Pierre Vieu, Marie-Christine Vergiat, Tania González Peñas, Merja Kyllönen, Miguel Urbán Crespo, Josu Juaristi Abaunz, Curzio Maltese, Marina Albiol Guzmán, Eleonora Forenza, Patrick Le Hyaric, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Martina Anderson, Matt Carthy, Lynn Boylan, Liadh Ní Riada, Maria Lidia Senra Rodríguez, Javier Couso Permuy, Stelios Kouloglou, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Ska Keller, Ulrike Lunacek, Philippe Lamberts, Max Andersson, Jan Philipp Albrecht, Bodil Valero, Karima Delli, Pascal Durand, Michael Cramer, Josep-Maria Terricabras, Alyn Smith, Julia Reda, Jordi Solé, Klaus Buchner, Marco Affronte, Florent Marcellesi, Linnéa Engström, Judith Sargentini, Helga Trüpel, Jill Evans, Igor Šoltes, Ernest Urtasun, Terry Reintke, Monika Vana, Molly Scott Cato, Bart Staes, Benedek Jávor, Bronis Ropė, Margrete Auken, Rebecca Harms, Heidi Hautala, Ian Hudghton, Yannick Jadot, Eva Joly, Tamás Meszerics, Michel Reimon, Michèle Rivasi, Indrek Tarand, Claude Turmes u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Daniela Aiuto, Isabella Adinolfi u ime Kluba zastupnika EFDD-a


Postupak : 2017/2897(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
RC-B8-0576/2017
Podneseni tekstovi :
RC-B8-0576/2017
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

Rezolucija Europskog parlamenta  o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

(2017/2897(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10. , 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009.[1], a posebno njezine članke 20., 21., 23. i 31.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014. godine naslovljeno „Nasilje nad ženama”[2],

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)[3],

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, u kojoj se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje[4],

–  uzimajući u obzir izvješće o indeksu jednakosti spolova Europskog instituta za jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD (2015)0278),

–  uzimajući u obzir izjavu o ravnopravnosti žena i muškaraca iz srpnja 2017. koju je dala trojka predsjedatelja EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. godine,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje usvojenu 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente usvojene na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.), kao i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te njezin Fakultativni protokol,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[5] (Direktiva o pravima žrtava),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu (2007.) koji su sklopili ETUC/CES, BUSINESSEUROPE, UEAPME i CEEP,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a posebno njezine članke 2. i 40.[6], te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji[7],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu[8], Rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama[9], Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama[10], Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.[11], Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama[12] i popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013., te Rezoluciju od 24. studenog 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama[13],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.[14], Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.[15] i Rezoluciju od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji djeluju u javnom interesu[16],

–   uzimajući u obzir članak 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije,

–  uzimajući u obzir u rujnu 2017. objavljen vodič za zastupnike u Europskom parlamentu pod naslovom „Radno mjesto bez uznemiravanja” i akcijski plan uprave Parlamenta o tom iznimno važnom pitanju,

A.  budući da je rodna ravnopravnost temeljna vrijednost EU-a, prepoznata u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, koju se Europska unija obvezala integrirati u sve svoje aktivnosti;

B.  budući da je Europska unija zajednica vrijednosti utemeljena na demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, koji su uvršteni među njezina temeljna načela i ciljeve u prvim člancima UEU-a te u kriterijima za članstvo u Uniji;

C.  budući da je spolno uznemiravanje u zakonodavstvu EU-a definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”[17];

D.   budući da je spolno uznemiravanje oblik nasilja nad ženama i djevojčicama te najekstremniji, ali i najpostojaniji oblik rodno uvjetovane diskriminacije; budući da je prema istraživanju Agencije za temeljna prava provedenom diljem EU-a iz 2014. godine i naslovljenom „Nasilje nad ženama” svaka treća žena doživjela fizičko ili seksualno nasilje tijekom svoje odrasle dobi; budući da je i do 55 % žena u EU-u bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 32 % svih žrtava u EU-u izjavilo da je počinitelj bio hijerarhijski nadređena osoba, kolega ili klijent; budući da je 75 % žena u kvalificiranim zanimanjima ili na rukovodećim položajima bilo spolno uznemiravano; budući da je 61 % žena zaposlenih u uslužnom sektoru bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 20 % mladih žena (u dobi od 18 do 29 godina) u EU-28 doživjelo uznemiravanje na internetu; budući da je svaka deseta žena bila izložena spolnom uznemiravanju ili uhođenju uz pomoć novih tehnologija;

E.  budući da se slučajevi spolnog uznemiravanja i maltretiranja vrlo rijetko prijavljuju nadležnim tijelima zbog relativno učestale niske razine osviještenosti o tom problemu, nedovoljnog broja kanala za pružanje potpore žrtvama i poimanja da je riječ o osjetljivom pitanju za društvo, unatoč postojanju službenih postupaka za rješavanje tog problema na radnom mjestu i u drugim područjima;

F.  budući da je seksualno nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu pitanje zdravlja i sigurnosti te bi ga tako trebalo tretirati i sprečavati;

G.  budući da je diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije zabranjena pravom EU-a;

H.  budući da je spolno nasilje i uznemiravanje protivno načelu ravnopravnosti spolova i jednakom postupanju i spada u rodno uvjetovanu diskriminaciju te je stoga zabranjeno pri zapošljavanju, kao i pri pristupu zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju;

I.  budući da je postojanost spolnih stereotipa, seksizma, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja strukturni i rašireni problem u cijeloj Europi i svijetu, te da je riječ o pojavi koja obuhvaća žrtve i počinitelje svih dobnih skupina, obrazovnih statusa, prihoda i društvenih položaja, a na žrtve ima fizičke, seksualne, emocionalne i psihološke posljedice; budući da su nejednaka raspodjela moći između muškaraca i žena, rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje na internetu i izvan njega, temeljni uzroci svih oblika nasilja nad ženama koji su doveli do dominacije muškaraca nad ženama i diskriminacije žena te onemogućili njihov potpuni napredak;

J.  budući da definicija nasilja nad ženama Pekinške platforme za djelovanje obuhvaća, ali nije ograničena na, fizičko, spolno i psihološko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici, uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim ustanovama i drugdje[18];

K.  budući da se u Direktivi o pravima žrtava rodno uvjetovano nasilje smatra oblikom diskriminacije i povredom temeljnih sloboda žrtve te uključuje nasilje u bliskim odnosima, spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih postupanja, poput prisilnih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa i takozvanih „zločina iz časti”; budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem[19];

L.  budući da prema pravu Unije države članice moraju zajamčiti uspostavu tijela zaduženog za jednakost spolova koje pruža neovisnu pomoć žrtvama uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, provodi neovisne studije, objavljuje neovisna izvješća i daje preporuke u pitanjima zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja, u pristupu i nabavi robe odnosno pružanju usluga, kao i samozaposlenim osobama;

M.  budući da je spolno uznemiravanje i zlostavljanje, čiji su počinitelji u najvećoj mjeri muškarci, a žrtve žene, strukturni i rašireni problem u cijeloj Europi i svijetu, te da je riječ o pojavi koja obuhvaća žrtve i počinitelje svih dobnih skupina, obrazovnih statusa, prihoda i društvenih položaja te je povezana s nejednakom raspodjelom moći žena i muškaraca u našem društvu;

N.  budući da su za rodnu ravnopravnost odgovorni svi pojedinci u društvu i da ona zahtijeva aktivan doprinos i žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju edukativnih kampanja i kampanja senzibilizacije usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili uključeni kao partneri, u cilju postupnog sprečavanja i iskorjenjivanja svih oblika rodno uvjetovanog nasilja te promicanja uloge žena i njihova osnaživanja;

O.  budući da žene u Europskoj uniji nisu jednako zaštićene od rodno uvjetovanog nasilja, spolnog uznemiravanja i zlostavljanja zbog razlika u politikama i zakonodavstvu u državama članicama; budući da pravosudni sustavi ne pružaju dovoljno potpore ženama; budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što jača njezin strah od prijavljivanja nasilja;

P.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 15; budući da pristupanje EU-a Konvenciji države članice ne oslobađa od njezina ratificiranja na nacionalnoj razini; budući da se člankom 40. Istanbulske konvencije predviđa da će „stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija”;

Q.  budući da su nasilje i uznemiravanje u političkoj sferi nerazmjerno usmjereni na žene; budući da takvo nasilje predstavlja kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, što se odnosi i na obvezu da se ženama zajamči slobodno sudjelovanje u političkom zastupanju;

R.  budući da je spolno uznemiravanje definirano člankom 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije;

S.  budući da spolno uznemiravanje i seksističko ponašanje nisu neškodljivi i da trivijaliziacija spolnog uznemiravanja ili spolnog nasilja korištenjem jezika kojim se ti problemi umanjuju odražava seksistički stav prema ženama i prenosi poruke kontrole i moći u odnosu između muškaraca i žena, što utječe na dostojanstvo, autonomiju i slobodu žena;

T.  budući da je Parlament osnovao posebne strukture i donio interna pravila za rješavanje problema spolnog uznemiravanja u Parlamentu, konkretno, Savjetodavni odbor nadležan za prijave zbog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika, dok se Savjetodavni odbor za uznemiravanje i njegovo sprečavanje na radnom mjestu bavi drugim formalnim procedurama povezanim sa zaposlenicima uprave Parlamenta i klubova zastupnika kako bi se razmotrili mogući slučajevi i spriječilo spolno uznemiravanje i zlostavljanje;

U.  budući da političari, kao izabrani predstavnici građana, imaju ključnu odgovornost da djeluju kao pozitivni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u društvu;

Nulta stopa tolerancije i borba protiv spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja u Europskoj uniji

1.  oštro osuđuje sve oblike seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja i žali zbog toga što se ta djela olako toleriraju, iako ona u stvari predstavljaju sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje mora podlijegati kazni; naglašava da treba stati na kraj praksi nekažnjavanja na način da se zajamči kazneni progon počinitelja;

2.  insistira na učinkovitoj provedbi postojećeg pravnog okvira o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju, potičući istodobno države članice EU-a i javna i privatna poduzeća da poduzmu dodatne mjere za učinkovito sprečavanje i zaustavljanje spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i drugdje; naglašava da bi trebalo poštovati posebne pravne postupke uspostavljene za rješavanje slučajeva spolnog uznemiravanja na radnom mjestu;

3.  pozdravlja inicijative kao što je #MeToo kojima se nastoje prijaviti slučajevi spolnog uznemiravanja i nasilja nad ženama; snažno podupire sve žene i djevojčice koje su sudjelovale u kampanji, uključujući i one koje su prokazale počinitelje;

4.  poziva Komisiju i države članice da na odgovarajući način nadziru pravilnu provedbu direktiva EU-a kojima se zabranjuje uznemiravanje na temelju spola i spolno uznemiravanje te da zajamče da države članice EU-a kadrovski ojačaju tijela zadužena za ravnopravnost spolova radi praćenja diskriminacijskih praksi i pobrinu se za to da ta tijela imaju jasan mandat i odgovarajuća sredstva da obuhvate tri područja: zapošljavanje, samozapošljavanje te pristup robi i uslugama;

5.  poziva Komisiju da ocijeni, razmijeni i usporedi postojeće najbolje prakse u borbi protiv spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te da priopći rezultate te ocjene kako bi države članice mogle poduzeti učinkovite mjere za poticanje poduzeća, socijalnih partnera i organizacija uključenih u strukovno osposobljavanje u sprečavanju svih oblika rodno uvjetovane diskriminacije, posebno kada je riječ o zlostavljanju i spolnom uznemiravanju na radnom mjestu;

6.  naglašava ključnu ulogu koja muškarci imaju u tome da se obvežu na poduzimanje promjena i ukidanje svih oblika uznemiravanja i seksualnog nasilja, boreći se protiv okolnosti i struktura koje omogućuju, makar i pasivno, ponašanje koje dovodi do ovakvog ponašanja i osporavajući svako neprofesionalno ili neprimjereno ponašanje; poziva države članice da aktivno uključe muškarce u kampanje za senzibiliziranje i prevenciju;

7.  smatra da ključne mjere za suzbijanje spolnog uznemiravanja uključuju rješavanje pitanja nedovoljnog prijavljivanja i društvene stigmatizacije, uspostavu postupaka za preuzimanje odgovornosti na radnom mjestu, aktivno sudjelovanje muškaraca i dječaka u sprečavanju nasilja i borbu protiv novih oblika nasilja, npr. u kiberprostoru;

8.  izražava zabrinutost jer uznemiravanje žena na internetu, a osobito na društvenim mrežama, što uključuje sve od neželjenog kontakta, trolanja i zlostavljanja na internetu do spolnog uznemiravanja i prijetnji silovanjem i smrću, postaje sve rasprostranjenije u našem digitalnom društvu, te također dovodi do novih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao što su zlostavljanje i uznemiravanje na internetu, korištenje ponižavajućih slika na internetu i širenje privatnih fotografija i videozapisa na društvenim mrežama bez pristanka dotičnih osoba;

9.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se mehanizmi financiranja programa za suzbijanje nasilja nad ženama mogu koristiti za senzibiliziranje i pružanje potpore organizacijama civilnog društva usmjerenim na suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje;

10.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju ratifikaciju Istanbulske konvencije; poziva države članice da je u potpunosti provedu, uključujući i uspostavom sustava za prikupljanje raščlanjenih podataka, što podrazumijeva i podatke raščlanjene prema dobi i spolu počinitelja i odnosu između počinitelja i žrtve, a koji se odnose i na spolno uznemiravanje;

11.  poziva Komisiju da podnese prijedlog direktive o svim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno utemeljenog nasilja; ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i spolno zlostavljanje žena i djevojčica;

12.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

13.  poziva da se žene sve više uključe u postupke donošenja odluka, u sindikate i u rukovodeće položaje u organizacijama u javnom i privatnom sektoru; poziva Komisiju i države članice da, zajedno s predstavnicima nevladinih organizacija, socijalnim partnerima i tijelima zaduženima za jednakost, znatno pojačaju mjere za jačanje svijesti o pravima žrtava spolnog uznemiravanja i rodno uvjetovane diskriminacije; ističe hitnu potrebu da države članice, udruge poslodavaca i sindikati promiču osviještenost o spolnom uznemirivanju te da podupiru i potiču žene da odmah prijavljuju incidente;

14.  naglašava važnost stručnog osposobljavanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti o postojećim službenim postupcima prijavljivanja spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i pravima žrtava, čime će se ojačati načelo dostojanstva na radnom mjestu i promicati nulta stopa tolerancije kao opće pravilo;

Spolno uznemiravanje u parlamentima, među ostalim u Europskom parlamentu

15.  oštro osuđuje slučajeve spolnog uznemiravanja koje su otkrili mediji i izražava svoju snažnu podršku žrtvama spolnog uznemiravanja i zlostavljanja; ističe da je ključno da se institucije EU-a, ako žele da ih se ozbiljno shvati, odlučno suprotstave svim oblicima rodne diskriminacije i svim postupcima kojima se priječi rodna ravnopravnost;

16.  poziva predsjednika Parlamenta i upravu Parlamenta:

–  da hitno i temeljito razmotre nedavna medijska izvješća o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju u Europskom parlamentu, poštujući pritom privatnost žrtava, da podijele svoja saznanja sa zastupnicima i da predlože odgovarajuće mjere za sprečavanje novih slučajeva;

–  da ocijene i, po potrebi, izmijene sastav nadležnih tijela kako bi se osigurala neovisnost i rodna ravnoteža, te da dodatno ojačaju i potiču funkcioniranje Savjetodavnog odbora nadležnog za prijave zbog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu, kao i s njime povezanog Savjetodavnog odbora Parlamenta za zaposlenike u pogledu sprečavanja uznemiravanja, istodobno priznajući važnost njihova rada;

–  da izmijene svoja pravila kako bi se stažisti uključili u sve savjetodavne odbore za sprečavanje uznemiravanja, da povećaju interes za pozitivne mjere tih odbora te da spriječe sukobe interesa članova tih važnih odbora; da istraže službene slučajeve, da vode povjerljivi registar slučajeva i donesu najbolje mjere za jamčenje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;

–  da osnuju radnu skupinu neovisnih stručnjaka koju će sazvati sa zaduženjem da razmotri situaciju spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Parlamentu, koja će provesti ocjenu načina na koji Savjetodavni odbor Parlamenta trenutačno rješava žalbe zbog seksualnog uznemiravanja između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu, koja će ocijeniti i rad Savjetodavnog odbora Parlamenta za zaposlenike u pogledu sprečavanja uznemiravanja, te predložiti odgovarajuće izmjene;

–  da pruže punu potporu žrtvama u postupcima koji se vode unutar Parlamenta i/ili koje vodi lokalna policija; da po potrebi aktiviraju hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijene članak 12.a Pravilnika o osoblju, jamčeći punu istragu o slučajevima i primjenu stegovnih mjera;

–  da se pobrinu za provedbu snažnog i učinkovitog akcijskog plana protiv spolnog uznemiravanja u interesu prevencije i potpore te obveznog osposobljavanja svih zaposlenika i zastupnika u pogledu poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala pravilo; da u potpunosti sudjeluju u kampanjama senzibiliziranja sa svim zastupnicima i službama uprave, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najranjivijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje;

–  da osnuju institucionalnu mrežu za povjerljivo savjetovanje prilagođenu strukturama Parlamenta kojom bi se žrtvama pružila potpora i savjetovanje, kao što je praksa za zaposlenike Komisije;

17.  poziva sve kolege da pruže potporu žrtvama i da ih potaknu da progovore o slučajevima spolnog uznemiravanja i da ih prijave koristeći poboljšane službene postupke uprave Parlamenta i/ili policiji;

18. odlučan je u namjeri da usvoji interna pravila o zviždačima u cilju zaštite prava i interesa zviždača i da omogući odgovarajuće pravne lijekove ako se s njima zbog prijave nepravilnosti ne postupa pravilno i pravedno;

19.  preporučuje da Europski ombudsman Skupini Parlamenta na visokoj razini za ravnopravnost spolova i raznolikost jednom godišnje dostavlja podatke o pritužbama povezanima s nepravilnostima u pogledu rodne jednakosti u Parlamentu, poštujući pritom odluku Europskog parlamenta o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana;

20.  poziva države članice da preispitaju situaciju u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u svojim nacionalnim parlamentima, da poduzmu aktivne mjere za njegovo suzbijanje te da uvedu i na odgovarajući način provedu politiku kojom se zastupnicima i osoblju jamči poštovanje i dostojanstvo na radnom mjestu; poziva na to da se provedba te politike prati;

21.  poziva države članice da pruže potporu i zaštitu članovima parlamenata koji aktivno istupaju u javnosti, a posebno onima koji su izloženi spolnom zlostavljanju i kojima prijeti rodno uvjetovano nasilje, među ostalim i na internetu;

22.  poziva da se s drugim institucijama i organizacijama, kao što su organizacija UN Women, Vijeće Europe, institucije EU-a te dionici koji sudjeluju u promicanju rodne ravnopravnosti, na svim razinama uspostavi razmjena najboljih praksi;

23.  poziva sve političare da djeluju kao odgovorni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u parlamentima i šire;

º

º  º

 

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi  Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

 

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti