ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju ljudskih prava na Kubi
14.11.2018 - (2018/2926(RSP))
koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:
B8-0528/2018 (PPE)
B8-0532/2018 (ECR)
B8-0543/2018 (ALDE)
Esteban González Pons, Cristian Dan Preda, Luis de Grandes Pascual, Gabriel Mato, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Francisco José Millán Mon, Antonio López-Istúriz White, Michaela Šojdrová, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Milan Zver, Elisabetta Gardini, Jarosław Wałęsa, Lorenzo Cesa, Tomáš Zdechovský, Ivan Štefanec, Pavel Svoboda, József Nagy, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Krzysztof Hetman, Csaba Sógor, Patricija Šulin, Romana Tomc, Adam Szejnfeld, David McAllister, Lefteris Christoforou, Dubravka Šuica, Anders Sellström, Deirdre Clune, Seán Kelly, Ivana Maletić, Marijana Petir, Laima Liucija Andrikienė, Stanislav Polčák, László Tőkés, Željana Zovko, Francis Zammit Dimech, Inese Vaidere, Andrey Kovatchev, Jiří Pospíšil, Elmar Brok u ime Kluba zastupnika PPE-a
Anna Elżbieta Fotyga, Karol Karski, Raffaele Fitto, Ruža Tomašić, Jana Žitňanská, Valdemar Tomaševski, Pirkko Ruohonen-Lerner, Marek Jurek, Monica Macovei, Charles Tannock u ime Kluba zastupnika ECR-a
Pavel Telička, Nedzhmi Ali, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Dita Charanzová, Gérard Deprez, Fredrick Federley, Nadja Hirsch, Filiz Hyusmenova, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Ilhan Kyuchyuk, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jozo Radoš, Robert Rochefort, Marietje Schaake, Ramon Tremosa i Balcells, Johannes Cornelis van Baalen, Hilde Vautmans, Cecilia Wikström, Javier Nart, María Teresa Giménez Barbat u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju ljudskih prava na Kubi
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 17. studenog 2004. o Kubi[1], od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi[2], od 21. lipnja 2007. o Kubi[3], od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi[4] te od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane[5],
– uzimajući u obzir da je kubanska Nacionalna skupština narodne vlasti 19. travnja 2018. izabrala za predsjednika Miguela Díaz-Canela,
– uzimajući u obzir zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke na Kubi objavljene 17. ožujka 2017.,
– uzimajući u obzir mišljenje br. 59/2018 Radne skupine UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode u vezi s Arielom Ruizom Urquiolom, kojega organizacija Amnesty International smatra zatvorenikom savjesti, usvojeno na njezinoj 82. sjednici održanoj od 20. do 24. kolovoza 2018.,
– uzimajući u obzir univerzalne periodične preglede o Kubi koje je Vijeće UN-a za ljudska prava provelo u svibnju 2013. i u svibnju 2018. godine,
– uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch o Kubi iz 2017. godine i izjavu Erike Guevara-Rosas, direktorice organizacije Amnesty International za Amerike, danu 27. srpnja 2018. o 100 dana nove kubanske vlasti,
– uzimajući u obzir mjesečne izjave Kubanskog povjerenstva za ljudska prava i nacionalno pomirenje (CCDHRN),
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir kubanski Ustav,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su ljudska prava sastavni dio političkih dijaloga Europske unije i njezinih sporazuma o trgovini i suradnji; budući da bi nedjeljivost ljudskih prava, što obuhvaća i građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, trebala biti jedan od glavnih ciljeva Europske unije u njezinim odnosima s Kubom;
B. budući da je Parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube; budući da se u tom Sporazumu jasno ističe velika zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Kubi i da on uključuje odredbu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;
C. budući da je 2015. godine započeo dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da su se sudionici četvrtog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kube 9. listopada 2018. bavili, među ostalim, sudjelovanjem građana u javnim poslovima, između ostalog u kontekstu nedavnih izbornih procesa, te slobodom udruživanja i izražavanja i mogućnošću da se borci za ljudska prava i drugi sektori civilnog društva slobodno udružuju, izražavaju svoja stajališta i sudjeluju u javnom životu; budući da Parlamentu nije jasno jesu li na tom sastanku doneseni ikakvi zaključci; budući da o ljudskim pravima na Kubi nisu postignuti konkretni rezultati unatoč uspostavi dijaloga o ljudskim pravima i ponovnom izboru Kube u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje od 2017. do 2019. godine; budući da politički dijalog mora uključivati izravan i intenzivan dijalog s civilnim društvom i opozicijom bez ikakvih ograničenja;
D. budući da kubanska vlada i dalje odbija priznati praćenje ljudskih prava kao legitimnu aktivnost i ne priznaje pravni status lokalnim skupinama za ljudska prava;
E. budući da će se 24. veljače 2019. održati ustavotvorni referendum; budući da u procesu donošenja novog Ustava nedostaje odgovarajuća javna rasprava na nacionalnoj razini, čime se Komunističkoj partiji jamči da zadrži svoju snažnu ulogu u društvu bez višestranačkog sustava, temeljnih sloboda i političkih i građanskih prava, a čime se jača centralizirano državno vlasništvo i kontrolirana ekonomija; budući da se u članku 3. navodi da je jednostranački politički sustav „neopoziv”, dok se u članku 224. navodi da je sadašnjim i budućim generacijama zabranjeno izmijeniti ireverzibilni karakter socijalizma, ali i sadašnji politički i društveni sustav; budući da da u nacrtu Ustava, čini se, postoje i druge vrlo zabrinjavajuće odredbe;
F. budući da se neovisni novinari, mirni disidenti i borci za ljudska prava na Kubi koji dokumentiraju kršenja ljudskih prava, a to su većinom članovi demokratske oporbe, progone, da im se proizvoljno oduzima sloboda ili su u zatvoru; budući da su prema podacima CCDHRN-a u listopadu 2018. provedena najmanje 202 proizvoljna kratkoročna uhićenja, iz nedvojbeno političkih razloga, mirnih protivnika i neovisnih aktivista civilnog društva koji su ostvarivali svoja temeljna prava na izražavanje, okupljanje i političko udruživanje;
G. budući da je jedna od tih osoba dr. Eduardo Cardet, nacionalni koordinator Kršćanskog oslobodilačkog pokreta (MCL – Movimiento Cristiano Liberación), koji je osuđen na tri godine zatvora zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja; budući da je on uhićen u studenom 2016. nakon povratka iz Miamija; budući da je dr. Cardet, koji se smatra zatvorenikom savjesti, trenutačno zatočen na Kubi u zatvoru Si u Holguínu, gdje se nalazi u samici, bez mogućnosti obiteljskih posjeta ili telefonskih poziva;
H. budući da je Tomás Núñez Magdariaga, član Domoljubnog saveza Kube (UNPACU – Unión Patriótica de Cuba), neslužbene političke oporbene skupine, štrajkao glađu 62 dana i da je pušten na slobodu 15. listopada 2018. zahvaljujući međunarodnom pritisku; budući da je on proglašen krivim zbog navodnih prijetnji državnom dužnosniku koji je na kraju priznao da je optužbe protiv Magdariage izmislio; budući da je njegov slučaj još jedan jasan primjer pokušaja ušutkavanja svih suprotnih mišljenja;
I. budući da su u listopadu 2018. Žene u bijelom (Damas de blanco) ponovno bile glavne žrtve političke represije i da je nekoliko članova Ujedinjenog antitotalitarnog foruma (FANTU – Foro Antitotalitario Unido) bilo podvrgnuto represiji u nekoliko provincija;
J. budući da se svim zatvorenicima na Kubi mora jamčiti humano postupanje; budući da kubanska vlada uskraćuje pristup zatvorima neovisnim skupinama za ljudska prava; budući da za kubanske građane ne postoje jamstva pravičnog postupka kao što je pravo na pravedno i javno suđenje pred kompetentnim i nepristranim sudom; budući da su zatvorenici na uvjetnoj slobodi često podvrgnuti kontinuiranom uznemiravanju od strane vlasti;
K. budući da je Radna skupina UN-a o samovoljnom oduzimanju slobode jasno navela da kubanske žrtve samovoljnog oduzimanja slobode imaju pravo od vlade tražiti obeštećenje koje uključuje povrat sredstava, naknadu i popravljanje štete, rehabilitaciju i jamstva da se isti postupak neće ponoviti;
L. budući da postoje znakovi većeg poštovanja slobode vjeroispovijesti na Kubi; budući da su kubanske vlasti istovremeno i dalje vrlo restriktivne u pogledu izgradnje ili obnove kršćanskih crkava; budući da je crkva s vremenom postala najveći akter civilnog društva i ključni nedržavni pružatelj socijalnih usluga na Kubi, ali da su njezine aktivnosti i dalje pod strogim nadzorom vlasti;
M. budući da je svrha jačih političkih i gospodarskih veza EU-a s Kubom pomoć u napretku političkih reformi u toj zemlji u skladu s težnjama svih njezinih građana; budući da bi gospodarska i trgovinska liberalizacija trebala omogućiti Kubi da postupno napreduje prema društvenim prostorima slobode, suživotu, tehnologiji i komunikacijama koje kubansko stanovništvo vrednuje i traži;
N. budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da je i dalje redovita pojava da dobitnici Nagrade Saharov ne smiju napuštati zemlju i sudjelovati u međunarodnim događajima;
O. budući da je Parlament u više navrata zatražio da uputi službena izaslanstva na Kubu; budući da su kubanske vlasti svaki put uskratile dolazak u zemlju, čak i nakon sklapanja Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;
1. oštro osuđuje samovoljno oduzimanje slobode, progon i uznemiravanje mirnih disidenata, neovisnih novinara, boraca za ljudska prava i političke oporbe na Kubi te napade na njih; poziva na trenutačni prekid tih aktivnosti i hitno puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika, uključujući Eduarda Cardeta, i onih koji su samovoljno zatvoreni isključivo zbog ostvarivanja slobode izražavanja i okupljanja;
2. poziva države članice EU-a, ESVD i delegaciju EU-a na Kubi da se čvrsto pridržavaju svojih temeljnih načela i politika u odnosu na Kubu te da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zatražili oslobađanje navedenih osoba, da se pobrinu za trenutačni prekid uznemiravanja političkih protivnika i boraca za ljudska prava te da im se odmah pruži pomoć i zaštita;
3. poziva kubanske vlasti da poboljšaju uvjete u zatvorima i postupanje sa zatvorenicima te da međunarodnim organizacijama za ljudska prava i neovisnim kubanskim organizacijama omoguće pristup zatvorima u zemlji; naglašava da je zatvaranje kubanskih disidenata zbog njihovih ideala i mirne političke aktivnosti u suprotnosti s Općom deklaracijom o ljudskim pravima;
4. izražava žaljenje zbog toga što unatoč usvojenom Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube stanje ljudskih prava i demokracije nije poboljšano; poziva na ispunjavanje obveza predviđenih tim Sporazumom, posebno kad je riječ o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda; ističe da uspjeh Sporazuma ovisi o njegovoj provedbi i mjeri u kojoj ga se strane pridržavaju;
5. podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma koju treba primijeniti u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; stoga ustraje u tome da Komisija pri provedbi Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome redovito izvješćuje Parlament; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da na plenarnoj sjednici detaljno obavijesti Parlament o konkretnim koracima koji se poduzimaju radi ispunjavanja prethodno navedenog zahtjeva;
6. poziva kubansku vladu da redefinira svoju politiku o ljudskim pravima tako što će je uskladiti s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da omogući aktivno sudjelovanje svih aktera civilnog društva i oporbenih političkih aktera u političkom i društvenom životu bez nametanja bilo kakvih ograničenja; poziva Kubu da potvrdi svoju namjeru da „primijeni najviše standarde u promicanju i zaštiti ljudskih prava” ratificiranjem Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i njihovih fakultativnih protokola;
7. podsjeća kubanske vlasti da je sloboda kretanja i okupljanja zajamčena međunarodnim pravom o ljudskim pravima i da to vrijedi i za aktiviste i članove demokratske oporbe;
8. oštro osuđuje donošenje Dekreta br. 349 kojim se narušava pravo na umjetničku slobodu na Kubi; poziva kubanske vlasti da poduzmu odgovarajuće zakonodavne mjere kako bi opozvale Dekret br. 349 prije nego što on u prosincu 2018. godine stupi na snagu; naglašava da je sloboda umjetničkog izražavanja ključna za održiv i dinamičan kulturni sektor koji može stvoriti nova radna mjesta, razviti kulturne industrije i revitalizirati kulturnu baštinu;
9. poziva kubansku vladu da prestane provoditi cenzuru na internetu i da zaustavi blokiranje internetskih stranica isključivo u svrhu ograničavanja političke kritike i ograničavanja pristupa informacijama;
10. u potpunosti podržava zaključke Odbora UN-a za prisilne nestanke od 17. ožujka 2017. u kojima se apelira na Kubu da poduzme potrebne mjere kako bi se zajamčila potpuna neovisnost njezinog pravosudnog sustava, kao i da osnuje neovisnu nacionalnu ustanovu za ljudska prava u skladu s Pariškim načelima;
11. izražava veliku zabrinutost zbog novog nacrta Ustava i referenduma planiranog za veljaču 2019. godine; naglašava da cjelokupni proces nije dovoljno uključiv i da u njemu nedostaje tolerancije i poštovanja osnovnih građanskih i političkih prava koja bi mogla zajamčiti demokratski ustavni proces; u tom smislu ponavlja svoju odlučnost da potiče proces tranzicije prema pluralističkoj demokraciji i poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda koji uključuje sve sudionike bez iznimke, kako je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, te trajnom gospodarskom oporavku usmjerenom na poboljšanje životnog standarda kubanskog stanovništva, što je u skladu s težnjama kubanskog naroda; poziva relevantna kubanska tijela vlasti da u novom Ustavu predvide slobodne i višestranačke izbore;
12. potiče europske institucije i države članice da pomognu ekonomskoj i političkoj tranziciji na Kubi prema potpuno demokratskom režimu u kojem se poštuju temeljna prava svih građana; podržava korištenje različitih instrumenata vanjske politike EU-a, a posebno Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) u cilju jačanja dijaloga EU-a s kubanskim civilnim društvom i onima koji podržavaju mirnu tranziciju na Kubi;
13. poziva kubanske vlasti da ukinu smrtnu kaznu za sva kaznena djela; poziva na moratorij na izvršavanje smrtne kazne do formalnog usvajanja navedene pravne izmjene; poziva na preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da su sudski postupci provedeni u skladu s međunarodnim standardima i da se u budućnosti obustavi izvršenje smrtne kazne;
14. poziva kubansku vladu da omogući crkvama da slobodno obavljaju djelatnost socijalne skrbi u kubanskom društvu; poziva na potpuno jamčenje slobode vjeroispovijesti i savjesti;
15. poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da prizna postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da podrži njezino uključivanje u politički dijalog EU-a i Kube; podsjeća europske institucije da su civilno društvo i oni kojima je dodijeljena Nagrada Saharov ključni akteri za demokratizaciju Kube i da se njihov glas mora čuti i uzeti u obzir u okviru bilateralnih odnosa; u tom smislu poziva sve predstavnike država članica EU-a da tijekom susreta s kubanskim vlastima pokreću pitanje ljudskih prava te da se prilikom posjeta Kubi sastanu s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila unutarnja i vanjska usklađenost politike ljudskih prava EU-a;
16. duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti odbile dopustiti odborima, izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika Europskog parlamenta da posjete Kubu unatoč tome što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji; poziva vlasti da im odmah omoguće ulazak u zemlju, uključujući mogućnost posjete otoku na dan 24. veljače 2019. kada bi se trebao održati ustavotvorni referendum;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.