Postupak : 2019/2880(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B9-0138/2019

Podneseni tekstovi :

RC-B9-0138/2019

Rasprave :

PV 24/10/2019 - 3.2
CRE 24/10/2019 - 3.2

Glasovanja :

PV 24/10/2019 - 8.2

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0043

<Date>{23/10/2019}23.10.2019</Date>
<RepeatBlock-NoDocSe> <NoDocSe>B9-0138/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0139/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0141/2019</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0143/2019</NoDocSe></RepeatBlock-NoDocSe> } RC1
PDF 169kWORD 54k

<TitreType>ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreRecueil>podnesen u skladu s člankom 144. stavkom 5. i člankom 132. stavkom 4. Poslovnika,</TitreRecueil>


<Replacing>koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:</Replacing>

<TablingGroups>B9-0138/2019 (Verts/ALE)

B9-0139/2019 (GUE/NGL)

B9-0141/2019 (Renew)

B9-0143/2019 (S&D)</TablingGroups>


<Titre>o Egiptu</Titre>

<DocRef>(2019/2880(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Kati Piri, Maria Arena</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

<Depute>Petras Auštrevičius, Atidzhe Alieva-Veli, Phil Bennion, Izaskun Bilbao Barandica, Olivier Chastel, Anna Júlia Donáth, Valter Flego, Luis Garicano, Barbara Ann Gibson, Klemen Grošelj, Svenja Hahn, Martin Hojsík, Antony Hook, Irena Joveva, Karin Karlsbro, Elsi Katainen, Ondřej Kovařík, Ilhan Kyuchyuk, Karen Melchior, Javier Nart, Jan-Christoph Oetjen, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Michal Šimečka, Susana Solís Pérez, Ramona Strugariu, Viktor Uspaskich, Hilde Vautmans</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

<Depute>Hannah Neumann, Monika Vana, Gina Dowding, Katrin Langensiepen, Salima Yenbou, Erik Marquardt, Ernest Urtasun, Pär Holmgren, Alice Kuhnke, Mounir Satouri, Ellie Chowns</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Miguel Urbán Crespo, Marisa Matias, Idoia Villanueva Ruiz, Eugenia Rodríguez Palop, Anne-Sophie Pelletier, Manuel Bompard</Depute>

<Commission>{GUE/NGL}u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a</Commission>

<Depute>Rosa D’Amato, Fabio Massimo Castaldo, Laura Ferrara, Ignazio Corrao, Daniela Rondinelli, Piernicola Pedicini</Depute>

</RepeatBlock-By>

AMANDMANI

Rezolucija Europskog parlamenta o Egiptu

(2019/2880(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 17. srpnja 2014. o slobodi izražavanja i okupljanja u Egiptu[1], od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu[2], od 10 ožujka 2016. o Egiptu, posebno slučaju Giulija Regenija[3], od 8. veljače 2018. o pogubljenjima u Egiptu[4] i od 13. prosinca 2018. o Egiptu, posebno o položaju boraca za ljudska prava[5],

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu iz kolovoza 2013. i veljače 2014.,

 uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001. koji je stupio na snagu 2004. i koji je konsolidiran Akcijskim planom iz 2007. godine, uzimajući u obzir prioritete partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020. službeno donesene 25. srpnja 2017., zajedničku izjavu objavljenu 2017. nakon sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Egipta i zajedničku izjavu sa 6. sastanka pododbora EU-a i Egipta o političkim pitanjima, ljudskim pravima i demokraciji u lipnju 2019.,

 uzimajući u obzir izjavu EU-a u okviru točke 4. na sastanku Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održanom 19. rujna u kojoj je spomenut Egipat,

 uzimajući u obzir novi Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

 uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

 uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o pravima djeteta, koje je Egipat ratificirao,

 uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 27. rujna 2019. o prosvjedima u Egiptu,

 uzimajući u obzir Ustav Egipta, posebno članke 52. o zabrani svih vrsta i oblika mučenja, 73. o slobodi okupljanja i 93. o obvezujućem karakteru međunarodnog prava o ljudskim pravima,

 uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Egipat ratificirao 20. ožujka 1984.,

 uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima čija je potpisnica Egipat,

 uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2473 (2019) donesenu u lipnju 2019., kojom su obnovljene mjere za provedbu embarga na oružje protiv Libije,

 uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da su u proteklih nekoliko tjedana egipatska tijela vlasti navodno proizvoljno uhitila više od 4 300 osoba (od kojih se gotovo 3000 i dalje nalaze u istražnom zatvoru), uključujući barem 114 žena i, prema navodima organizacija Amnesty International i Belady Association, najmanje 111 maloljetnika, kao odgovor na mirne prosvjede koji su započeli 20. rujna 2019.; budući da su policijske i sigurnosne službe navodno koristile prekomjernu silu kako bi raspršile prosvjednike;

B. budući da su prosvjedi protiv vlade bili usmjereni protiv mjera štednje, sveprisutne korupcije vlade i sustavne represije te su zahtijevali ostavku egipatskog predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija;

C. budući da nedavna djelovanja egipatskih tijela vlasti ugrožavaju temeljne slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja, sadržane u egipatskom Ustavu i međunarodnom pravu o ljudskim pravima; budući da je to dio šireg pritiska na civilno društvo i temeljna prava u Egiptu, osobito na slobodu izražavanja, kako na internetu tako i izvan njega, slobodu udruživanja i okupljanja te politički pluralizam i vladavinu prava;

D. budući da su egipatska tijela vlasti nastavila vršiti pritisak na mirne demokratske oporbene stranke u Egiptu, kršeći time njihova prava na sudjelovanje u javnim poslovima i slobodu izražavanja, uključujući proizvoljno pritvaranje desetaka građana u predmetu „Hope” te uhićenja desetaka drugih članova mirnih političkih stranaka od rujna 2019.;

E. budući da su odvjetnici, novinari, aktivisti i članovi oporbe uhićivani pod teškim optužbama, uključujući optužbe povezane s terorizmom; budući da su mirni disidenti, prodemokratski aktivisti i borci za ljudska prava ugroženi jer ih se označuje kao teroriste; budući da su ta uhićenja isključivo povezana s njihovim mirnim i legitimnim radom na obrani ljudskih prava;

F. budući da prisilni nestanak boraca za ljudska prava postaje sustavna praksa egipatskih tijela vlasti, nakon čega se većina njih ponovno pojavi u rukama državnog odvjetništva, kao primjerice Alaa Abdel Fattah, Asmaa Daabes, Esraa Abdel Fattah, Eman Al-Helw, Mohamed Ibrahim, Abdelrahman Tarek, Ezzat Ghoneim, Haytham Mohamadeen i Ibrahim Metwally Hegazy; budući da drugima, uključujući Ibrahima Ezz El-Dina, i dalje nema traga;

G. budući da se preventivni istražni zatvor i mjere predostrožnosti prekomjerno koriste kako bi se borci za ljudska prava i njihovi odvjetnici, kao što su Mahienour El-Masry, Mohamed El-Baqer, Esraa Abdel Fattah i Mohamed Ramadan, spriječili u obavljanju svojeg legitimnog rada u području ljudskih prava u Egiptu;

H. budući da su egipatska tijela vlasti otežala napredak u istrazi i otkrivanje istine o otmici, mučenju i ubojstvu talijanskog istraživačkog asistenta Giulija Regenija; budući da je talijanski parlament obustavio svoje diplomatske odnose s egipatskim parlamentom i pozvao države članice da iz solidarnosti učine isto;

I. budući da su Reporteri bez granica zabilježili slučajeve najmanje 31 medijskog djelatnika koji se trenutačno nalaze u pritvoru u Egiptu zbog svojeg rada, kao rezultat političkog progona i višestrukih kršenja pravila pravičnog postupka; budući da je šestero tih novinara uhićeno u vezi s nedavnim prosvjedima; budući da su i strani medijski djelatnici bili mete takvih radnji i da je nekoliko dopisnika međunarodnih medija deportirano ili im je zabranjen ulazak u Egipat; budući da su međunarodne organizacije zabilježile blokiranje internetskih stranica informativnih medija te blokiranje ili ograničavanje pristupa aplikacijama za razmjenu poruka na internetu, posebno tijekom posljednjih tjedana;

J. budući da se egipatskim Zakonom o nevladinim organizacijama iz 2019. ukidaju zatvorske kazne te se zatvara agencija s jakim osiguranjem koja je bila prethodno uspostavljena radi odobravanja i praćenja inozemnog financiranja, ali se njime i dalje može znatno ograničiti civilno društvo, dodatno se ograničava pravo na slobodu udruživanja te se u znatnoj mjeri ograničavaju aktivnosti domaćih i stranih nevladinih organizacija;

K. budući da se borkinje za ljudska prava u Egiptu i dalje suočavaju s raznim oblicima uznemiravanja koje provodi država, posebno u obliku klevetničkih kampanja i sudskog progona; budući da su aktivisti koji se bore za prava pripadnika zajednice LGBTQI i žena izloženi stalnoj represiji, među ostalim pod krinkom očuvanja „javnog morala”;

L. budući da u Egiptu i dalje dolazi do teških kršenja prava na život i to s pomoću pravosuđa, koje je izreklo i provelo dosad nezabilježeno velik broj smrtnih kazni protiv brojnih pojedinaca, pri čemu su osuđivana čak i djeca, među ostalim i nakon vojnih i masovnih suđenja bez minimalnih jamstava poštenog suđenja; budući da su kazneni i vojni sudovi od 2014. izrekli više od 3 000 smrtnih kazni, a 50 osoba prijeti pogubljenje;

M. budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UN OHCHR) izjavio da je pred sudovima u tijeku nekoliko predmeta koji se odnose na pojedince osuđene na temelju dokaza navodno dobivenih mučenjem, kojima prijeti smrtna kazna; budući da se čini da se tim osuđujućim presudama izravno krši egipatsko i međunarodno pravo i pravosudni postupak;

N. budući da egipatske snage sigurnosti gotovo uopće ne snose odgovornost za teška kršenja ljudskih prava i da se optužbe protiv vojske u vezi s korupcijom ne istražuju na odgovarajući način;

O. budući da su egipatske sigurnosne snage ubile najmanje 900 ljudi tijekom prosvjeda na trgu Rabaa 2013. godine; budući da, iako su tijekom suđenja koje je uslijedilo prijavljene brojne nepravilnosti te je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava to opisala kao ozbiljan pravni propust, još nije osuđena nijedna osoba odgovorna za taj masakr;

P. budući da postupak univerzalnog periodičnog pregleda za Egipat pred Vijećem UN-a za ljudska prava, koji počinje u studenome 2019., međunarodnoj zajednici nudi jedinstvenu priliku da prouči stanje u vezi s ljudskim pravima u Egiptu i iznese preporuke za poboljšanje;

Q. budući da su mnogi aktivisti za ljudska prava izloženi represivnim mjerama, dok su neki od njih žrtve odmazde zbog sudjelovanja u univerzalnom periodičnom pregledu za Egipat 2014.; budući da je desetero boraca za ljudska prava i sedam nevladinih organizacija imenovanih u predmetu 173/2011 („predmet stranog financiranja”) sputano zamrzavanjem imovine; budući da su i dalje na snazi zabrane putovanja za najmanje 31 borca i člana osoblja neovisnih egipatskih nevladinih organizacija u području zaštite ljudskih prava uključenih u predmet 173/2011, premda je 43 zaposlenika stranih organizacija civilnog društva osuđenih u istom predmetu 2013. od tada oslobođeno;

R. budući da je od revolucije iz 2011. Egipat prošao više teških razdoblja te da mu međunarodna zajednica daje podršku kako bi se riješili brojni izazovi s kojima se ta zemlja suočava; budući da je sigurnosno stanje u Egiptu krhko, uz velik rizik od terorističkih napada raznih islamističkih organizacija na poluotoku Sinaju i u velikim gradovima diljem zemlje, unatoč tome što je vlada koristila agresivne i ponekad nasilne taktike za suzbijanje tih organizacija; budući da su u terorističkim napadima poginuli brojni nedužni civili, uključujući Kopte; budući da su od kraja 2013. vojne operacije u sjevernom Sinaju nastavile eskalirati, a vlada je provela masovna rušenja i prisilne deložacije desetaka tisuća stanovnika, pri čemu je spriječila neovisno izvješćivanje nametanjem gotovo potpune blokade medija i ograničavanjem kretanja prema Sinaju i iz njega;

S. budući da EU i njegove države članice nisu objavili službenu, snažnu i ujedinjenu javnu reakciju na događaje u Egiptu iz rujna i listopada 2019.; budući da se prioriteti partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020., doneseni u lipnju 2017. vode zajedničkim snažnim zalaganjem za univerzalne vrijednosti demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, te predstavljaju obnovljeni okvir za politički angažman i pojačanu suradnju, među ostalim u područjima sigurnosti, pravosudne reforme i borbe protiv terorizma, na temelju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da napori koje EU ulaže kako bi potaknula Egipat na rješavanje najtežih aspekata kršenja ljudskih prava nisu polučili relevantne rezultate;

T. budući da je Egipat važan partner Europske unije i njezinih država članica u brojnim područjima, uključujući trgovinu, sigurnost i međuljudske kontakte; budući da je 21. kolovoza 2013. Vijeće za vanjske poslove EU-a Visoku predstavnicu zadužilo za reviziju pomoći koju EU pruža Egiptu; budući da je Vijeće odlučilo da će se suradnja EU-a s Egiptom prilagoditi u skladu s razvojem događaja na terenu; budući da su EU i Egipat u lipnju 2017. usvojili Prioritete partnerstva, kojima se nastoji poboljšati suradnja u brojnim područjima, uključujući borbu protiv terorizma uz dužno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

U. budući da se u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 21. kolovoza 2013. navodi da su se „države članice složile i o obustavi dozvola za izvoz opreme u Egipat koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju, o ponovnom ocjenjivanju dozvola za izvoz oružja obuhvaćenih Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te o preispitivanju svoje pomoći Egiptu namijenjene sigurnosnom sektoruˮ; budući da poduzeća sa sjedištem u nekoliko država članica i dalje Egiptu isporučuju oružje, tehnologiju za nadzor i drugu nadzornu opremu te tako olakšavaju hakiranje i upotrebu zloćudnih softvera te ostale oblike napada na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva, i fizički i na internetu; budući da je ta aktivnost dovela do zatiranja slobode izražavanja na internetu;

1. snažno osuđuje nedavnu represiju i stalna ograničenja temeljnih prava u Egiptu, osobito slobode izražavanja, na internetu i izvan njega, slobode udruživanja i okupljanja, političkog pluralizma i vladavine prava; osuđuje prekomjernu upotrebu nasilja nad prosvjednicima i podsjeća Egipat da bi svaka reakcija sigurnosnih snaga trebala biti u skladu s međunarodnim normama i standardima te njegovim ustavom;

2. poziva na okončanje svih oblika nasilja, poticanja na nasilje, govora mržnje, zlostavljanja, zastrašivanja, prisilnih nestanaka i cenzura usmjereni protiv boraca za ljudska prava, odvjetnika, prosvjednika, novinara, autora blogova, sindikalista, studenata, djece, boraca za prava žena, pripadnika zajednice LGBTI, organizacija civilnog društva, političkih protivnika i manjina, a koje provode državne vlasti, snage i službe sigurnosti te ostale skupine u Egiptu; poziva na neovisnu i transparentnu istragu svih slučajeva kršenja ljudskih prava te privođenje počinitelja pravdi; naglašava da je poštovanje ljudskih prava jedini način da se osigura dugoročna stabilnost i sigurnost Egipta;

3. poziva egipatska tijela vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu sve borce za ljudska prava koji su pritvoreni ili osuđeni samo zbog izvršavanja svog legitimnog i miroljubivog rada u području ljudskih prava, a to su, među ostalim, Eman Al-Helw, Mohamed Ibrahim, Mohamed Ramadan, Abdelrahman Tarek, Ezzat Ghoneim, Haytham Mohamadeen, Alaa Abdel Fattah, Ibrahim Metwally Hegazy, Mahienour
El-Masry, Mohamed El-Baqer i Esraa Abdel Fattah, te da odmah utvrde gdje se nalazi Ibrahim Ezz El-Din; nadalje poziva da se puste na slobodu borci za ljudska prava, pripadnici akademske zajednice i ostali u istražnom pritvoru u okviru predmeta „Coalition Hope”, među ostalim Zyad el-Elaimy, Hassan Barbary i Ramy Shaath, te članovi stranke Kruh i sloboda, stranke Al-Dostour i egipatske Socijaldemokratske stranke, koji su nedavno pritvoreni bez pouzdane osnove za kazneni progon; poziva Egipat da do njihova puštanja na slobodu otkrije njihovu lokaciju i omogući im potpuni pristup obiteljima, odvjetnicima po njihovu izboru i odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi te da provede vjerodostojne istrage svih navoda o zlostavljanju ili mučenju;

4. naglašava važnost jamčenja jednakosti svih Egipćana, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja; poziva Egipat da revidira svoje zakone o bogohuljenju kako bi se zajamčila zaštita vjerskih manjina; pozdravlja izjave kojima se poziva na obnovu islamskog diskursa kako bi se riješio problem ekstremizma i radikalizacije; poziva egipatska tijela vlasti, uključujući vojne i sigurnosne snage, da poštuju prava kršćana, zaštite ih od nasilja i diskriminacije te da zajamče kazneni progon odgovornih osoba;

5. podržava težnje većine egipatskog naroda o uspostavi slobodne, stabilne, prosperitetne, uključive i demokratske države koja poštuje svoje nacionalne i međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda; ponavlja da pravo na mirno izražavanje mišljenja i kritika mora biti zajamčeno;

6. potiče egipatska tijela vlasti da prestanu blokirati internetske stranice lokalnih i međunarodnih informativnih organizacija i organizacija za zaštitu ljudskih prava te da oslobode sve zaposlenike medija koji su pritvoreni zbog svog novinarskog rada;

7. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog odmazde protiv osoba koje surađuju ili žele surađivati s međunarodnim organizacijama za ljudska prava ili tijelima Ujedinjenih naroda za ljudska prava; poziva egipatska tijela vlasti da zaključe predmet 173/2011 (predmet „strana financiranja”), da ukinu sve zabrane putovanja uvedene za najmanje 31 borca za ljudska prava i osoblje nevladinih organizacija za ljudska prava u okviru tog predmeta, kao i sve druge proizvoljno uvedene zabrane putovanja, te da egipatskim borcima za ljudska prava koji se nalaze unutar Egipta dopuste putovanje kako bi mogli osobno sudjelovati u egipatskom Univerzalnom periodičnom pregledu koji počinje 13. studenoga 2019.;

8. poziva da se izvan snage stavi nedavno donesen zakon o nevladinim organizacijama i zamijeni novim zakonodavnim okvirom, koji će biti rezultat istinskog savjetovanja s organizacijama civilnog društva te u skladu s egipatskim ustavom i međunarodnim standardima;

9. žali zbog nepostojanja vjerodostojne istrage i odgovornosti za otmicu, mučenje i ubojstvo talijanskog istraživačkog asistenta Giulija Regenija 2016.; ponavlja svoj poziv egipatskim vlastima da rasvijetle okolnosti smrti Giulija Regenija i Erica Langa te da odgovorne privedu pravdi, uz potpunu suradnju s vlastima država članica uključenih u te slučajeve;

10. zahtijeva od vlasti da izmijene, donesu i učinkovito provedu zakonodavstvo kojim će se ukloniti svi oblici diskriminacije i kriminalizirati svi oblici nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, među ostalim izmjenom Zakona o osobnom statusu i uvođenjem zakonskih odredbi kojima se zabranjuje rodno uvjetovano nasilje te spolno uznemiravanje, napadi i silovanje; nadalje, poziva tijela vlasti da u partnerstvu s nezavisnim organizacijama civilnog društva koje imaju priznato stručno znanje u tom području učinkovito provedu Nacionalnu strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama;

11. izražava zabrinutost što je nakon stupanja na vlast predsjednika Sisija primjena smrtne kazne u Egiptu naglo porasla; potiče egipatske vlasti da proglase moratorij na pogubljenja s namjerom ukidanja smrtne kazne u Egiptu i ponovno poziva Egipat da potpiše i ratificira Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čiji je cilj ukidanje smrtne kazne;

12. upućuje najiskreniju sućut obiteljima žrtava terorizma; izražava solidarnost s egipatskim narodom i ponovno potvrđuje svoju predanost borbi protiv širenja radikalnih ideologija i terorističkih skupina; poziva egipatska tijela vlasti da osiguraju da se njihove aktualne vojne operacije na Sinaju provode u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, da detaljno istraže sva kršenja i da odmah omoguće pristup neovisnih humanitarnih organizacija te neovisnih promatrača i novinara sjevernom Sinaju;

13. žali zbog izostanka službenog odgovora Visoke predstavnice ili država članica na najnoviji val uhićenja; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da zajedno i odlučno odgovore na aktualnu represiju i kršenja ljudskih prava; očekuje da će ESVD dati prioritet položaju boraca za ljudska prava u Egiptu i izvijesti Parlament o svojim kontaktima s Kairom u tom pogledu, među ostalim o pojedinačnim slučajevima iznesenima u ovoj rezoluciji; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da upotrijebe sve instrumente na raspolaganju, uključujući bilateralne i multilateralne instrumente, trgovinske pregovore, europsku politiku susjedstva, pomoć i, ako to bude potrebno, ciljane restriktivne mjere, kako bi se zaustavila represija u toj zemlji i osigurao konkretan napredak u razvoju Egipta u pogledu ljudskih prava;

14. poziva na temeljito i sveobuhvatno preispitivanje svojih odnosa s Egiptom; smatra da stanje ljudskih prava u Egiptu zahtijeva ozbiljno preispitivanje Komisijinih programa proračunske potpore, koji bi trebali biti ograničeni prije svega na pružanje potpore civilnom društvu;

15. snažno potiče na poštovanje obveza preuzetih u Prioritetima partnerstva između EU-a i Egipta za razdoblje 2017. – 2020. te poziva na njihovu potpunu i pravilnu provedbu; poziva EU da, u cilju pregovora o novim prioritetima partnerstva, uspostavi jasna mjerila prema kojim će daljnja suradnja s Egiptom biti uvjetovana napretkom u reformama demokratskih institucija, vladavinom prava i ljudskim pravima te da pitanja ljudskih prava uključi u sve pregovore s egipatskim vlastima; ponavlja da ljudska prava ne bi smjela biti ugrožena djelovanjima na području upravljanja migracijama ili borbe protiv terorizma;

16. ponovno poziva države članice EU-a da nastave rad u pogledu svojih zaključaka od 21. kolovoza 2013. o obustavi izvoznih dozvola za svu opremu koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju u skladu sa Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te osuđuje stalnu neusklađenost država članica EU-a u pogledu tih obveza; stoga ih poziva da zaustave izvoz oružja, tehnologije za nadzor i druge sigurnosne opreme u Egipat, kojima se mogu olakšati napadi na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva, među ostalim na društvenim mrežama, te sve druge vrste unutarnje represije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izvijesti o trenutačnom stanju vojne i sigurnosne suradnje država članica EU-a s Egiptom; poziva EU da u odnosu na Egipat u potpunosti provodi svoje izvozne kontrole robe koja bi se mogla koristiti za represiju, mučenje ili izvršenje smrtne kazne;

17. naglašava da je važno pobrinuti se da svaki dogovor između EU-a i Egipta o migracijama bude strogo u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, da se njime poštuju temeljna prava migranata i izbjeglica te da se osigura odgovarajuća razina transparentnosti i odgovornosti;

18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Egipta te Afričkoj komisiji o ljudskim pravima i pravima narodâ.

 

 

[1] SL C 224, 21.6.2016, str. 5.

[2] SL C 300, 18.8.2016., str. 34.

[3] SL C 50, 9.2.2018., str. 42.

[4] SL C 463, 21.12.2018, str. 35.

[5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0526.

Posljednje ažuriranje: 23. listopada 2019.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti