Rezolucija Europskog parlamenta o stanju sloboda u Alžiru

(2019/2927(RSP))

 

Europski parlament,

– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno onu od 30. travnja 2015. o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru[1] te svoju Rezoluciju od 27. ožujka 2019. o razdoblju nakon Arapskog proljeća: smjernice za budućnost regije MENA[2],

– uzimajući u obzir ažurirane informacije o Alžiru u godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2018., koje je Europsko vijeće usvojilo 18. ožujka 2019.,

– uzimajući u obzir jedanaesti sastanak Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira održan 14. svibnja 2018.,

– uzimajući u obzir treći Univerzalni periodični pregled o Alžiru, koji je Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo na svojoj 36. sjednici 21. i 22. rujna 2017.,

– uzimajući u obzir zajedničke prioritete partnerstva koje su u okviru revidirane europske politike susjedstva (EPS) 13. ožujka 2017. usvojile Narodna Demokratska Republika Alžir i Europska unija te koji su usmjereni na reformu Ustava i potporu EU-a napretku demokracije i ljudskih prava u Alžiru,

– uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Alžira[3], a posebno njegov članak 2., kojim se propisuje da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora biti ključan element Sporazuma i služiti kao nadahnuće za domaće i međunarodne politike njegovih stranaka,

– uzimajući u obzir alžirski Ustav, revidiran 7. veljače 2016., a posebno njegove članke 2., 34. – 36., 39., 41., 42., 48. i 54.,

– uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, o smrtnoj kazni i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te o borcima za ljudska prava, te novi strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji, čiji je cilj da zaštita i nadzor ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o pravima djeteta,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

– uzimajući u obzir alžirski Zakon 12-06 o udrugama i Odluku 06-03 kojom se pravno uređuje nemuslimansko bogoslužje,

– uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je Alžir blizak susjed i ključan partner Europske unije i sjevernoafričke regije;

B. budući da su 16. veljače 2019., deset dana nakon što je Abdelaziz Bouteflika najavio kandidaturu za peti predsjednički mandat, u Alžiru počeli mirni prosvjedi poznati pod nazivom Hirak (Pokret); budući da je 2. travnja 2019. Bouteflika podnio ostavku; budući da predsjednik Vijeća nacije, Abdelkader Bensalah, vrši dužnost šefa države; budući da vojno vodstvo pod zapovijedanjem generala pukovnika Ahmeda Gaïda Salaha otvoreno vlada zemljom od ostavke Abdelaziza Bouteflike;

C. budući da je Abdelaziz Bouteflika bio predsjednik od 1999.; budući da je reformom Ustava 2016. utvrđeno da će budući predsjednici moći obnašati najviše dva mandata; budući da nije bila moguća retroaktivna primjena reforme Ustava, što je značilo da se Bouteflika mogao kandidirati za peti mandat; budući da su predsjednički izbori, izvorno predviđeni za 18. travnja 2019., prvi put odgođeni za 4. srpnja 2019., a drugi put za 12. prosinca 2019.;

D. budući da su diljem zemlje održani mirni prosvjedi u veljači, ožujku i travnju 2019., a zatim svakog utorka i petka tijekom posljednjih 40 tjedana; budući da posljednjih tjedana prosvjednici organiziraju noćne marševe u cijeloj zemlji;

E. budući da Hirak uživa široku potporu i predstavlja najveći prosvjedni pokret u Alžiru; budući da mladi čine većinu prosvjednika; budući da prosvjednici zahtijevaju iskorjenjivanje korupcije, više mogućnosti za političko djelovanje, smanjenje visokih stopa nezaposlenosti i kraj represije nad prosvjedima, kao i uključiviji okvir u kojem će vladati veći pluralizam i koji će omogućiti pripremu za slobodne izbore u okviru šire političke tranzicije;

F. budući da se prema svjetskom indeksu slobode medija za 2019. Alžir nalazi na 141. mjestu od 180. obrađenih zemalja, sloboda medija je ugrožena, a novinari su često žrtve progona; budući da su neovisne medijske organizacije, građani reporteri na društvenim medijima i drugi medijski servisi podvrgnuti sustavnoj cenzuri koju alžirske vlasti provode nad svim vijestima za koje se smatra da idu u prilog disidentima;

G. budući da su alžirske vlasti od siječnja 2018. zatvorile nekoliko crkava, od kojih velika većina pripada Alžirskoj protestantskoj crkvi (fr. Église protestante d’Algérie (EPA)), pravno priznatoj krovnoj organizaciji protestantskih crkava u Alžiru;

H. budući da je glavna urednica javne radijske postaje La Chaîne 3, Meriem Abdou, podnijela ostavku 23. veljače 2019. u znak prosvjeda protiv pristranog izvještavanja o Hiraku; budući da je nekoliko drugih novinara uhićeno ili zastrašivano, poput bivšeg arapskog dopisnika kanala France 24 Sofianea Merakchija te novinara Azeba El Sheikha i Abdelmoujija Khelladija, koji se nalaze u pritvoru od 26. rujna 2019. odnosno 14. listopada 2019.;

I. budući da je Nadia Madassi, koja je posljednjih 15 godina radila kao voditeljica na televiziji Canal Algérie, 4. ožujka 2019. podnijela ostavku zbog navodne cenzure; budući da je Ministarstvo komunikacije 5. ožujka 2019. sankcioniralo časopis Echorouk i televizijski kanal El Bilad zbog izvještavanja o prosvjedima; budući da je ugašena grupa na Facebooku Algérie – Debout! s više od 500 000 članova, a njezin je osnivač i administrator Sofiane Benyounes uznemiravan i podvrgnut opetovanom ispitivanju prije nego što je protiv njega podignuta optužnica; budući da se nad publikacijama Jeune Afrique, Tout Sur l’Algerie, Algérie Part, Interlignes i Observ’Algérie vrši cenzura;

J. budući da su prosvjednici koji sudjeluju u Hiraku, borci za ljudska prava, novinari i blogeri sve češće meta napada ili uhićenja kako bi se spriječilo njihovo ostvarivanje slobode izražavanja, udruživanja ili mirnog okupljanja;

K. budući da je alžirska Odvjetnička komora (fr. Union nationale des ordres des avocats, UNOA) jednoglasno osudila uhićenja aktivista Hiraka i gušenje sloboda; budući da je 24. listopada 2019. u Alžiru prosvjedovalo oko 500 odvjetnika, tražeći poštovanje prava prosvjednika na pravičan sudski postupak i neovisnost pravosuđa; budući da je UNOA osnovala odbor za podršku odvjetnicima koji brane pritvorene prosvjednike i disidente;

L. budući da je prema alžirskoj Ligi za obranu ljudskih prava (fr. Ligue algérienne pour la défense des droits de l’homme, LADDH) više od stotinu ljudi uhićeno i pritvoreno u vezi s mirnim prosvjedima od početka Hiraka; budući da su optužbe na temelju kojih su pritvoreni – „podrivanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti”, „poticanje okupljanja” i „slabljenje morala vojske” – nejasne i protivne međunarodnim standardima ljudskih prava;

M. budući da je 87-godišnji Lakhdar Bouregaa, veteran rata za neovisnost, uhićen 29. lipnja 2019. zbog kritiziranja zapovjednika vojske; budući da je 22-godišnja studentica prava Nour el Houda Dahmani puštena na slobodu 25. studenoga 2019. nakon što je osuđena na šestomjesečnu kaznu zatvora poslije studentskog marša 17. rujna 2019. te da je postala ikona studentskih marševa koji se održavaju svaki tjedan; budući da su Ibrahim Daouadji i još četiri aktivista uhićena 12. listopada 2019. zbog prosvjedovanja protiv posjeta ministra mladeži;

N. budući da je Kamal Eddine Fekhar, liječnik, borac za ljudska prava i branitelj zajednice Amazigh At-Mzab i bivši član LADDH-a, umro u pritvoru 28. svibnja 2019. nakon što je uhićen u masovnim prosvjedima i štrajkao glađu 53 dana, a uzrokom njegove smrti smatraju se uvjeti pritvora i liječnički nemar; budući da je 22-godišnji Ramzi Yettou umro od ozljeda zadobivenih kada ga je policija brutalno pretukla u travnju 2019.;

O. budući da je Karim Tabbou,  istaknuti oporbeni vođa, bivši glavni tajnik povijesne oporbene stranke Fronta socijalističkih snaga (fr.(Front des forces socialistes, FFS), i sadašnji čelnik nepriznate Socijaldemokratske unije, uhićen 12. rujna 2019.; budući da ga je sud u Tipazi pustio na slobodu 26. rujna 2019., no manje od 14 sati nakon toga ponovno je uhićen pod drugom jurisdikcijom (Sidi M'Hamed), ali pod sličnim uvjetima, te je sada pritvoren u de facto samici;

P. budući da je nekoliko članova udruge Rassemblement actions jeunesse (RAJ), uključujući njezina osnivača Hakima Addada, predsjednika Abdelouahaba Fersaouija te članove Massinissu Aissousa, Djalala Mokranija, Ahmeda Bouidera, Kamela Ouldoualija, Karima Boutatu, Ahcenea Kadija, Wafija Tigrinea i Khireddinea Medjanija, uhićeno tijekom mirnih prosvjeda u znak podrške zatvorenicima savjesti u Alžiru;

Q. budući da se protiv nekoliko pritvorenih prosvjednika, kao što su Samir Belarbi, Fodil Boumala, Fouad Ouicher, Saida Deffeur i Raouf Rais, te boraca za ljudska prava, uključujući Saida Boudoura, Hamida Gouru i Slimanea Hamitouchea , vodi sudski postupak zbog „slabljenja morala vojske”;

R. budući da je na sudu u Sidi M’Hamedu u Alžiru 11. studenoga 2019. započelo suđenje skupini od 42 aktivista, uključujući članicu Narodne skupštine Wilaya, Samiru Messouci, koja je optužena za „ugrožavanje cjelovitosti nacionalnog teritorija” jer je nosila berbersku zastavu; budući da je ta zastava tijekom tjednih prosvjeda u cijeloj zemlji izvješena zajedno s državnom zastavom; budući da je nekoliko sudova u zemlji pustilo na slobodu prosvjednike koji su uhićeni pod istom optužbom;

S. budući da su alžirskim Ustavom utvrđene temeljne slobode, uključujući slobodu udruživanja, koja je dodatno definirana Zakonom 12-06; budući da se Zakonom 12-06 propisuje da se svaka udruga, uključujući one koje su već bile uspješno registrirane, mora registrirati i od Ministarstva unutarnjih poslova dobiti potvrdu o registraciji prije nego što može početi zakonito djelovati; budući da zahtjevi za predregistraciju nekoliko udruga civilnog društva, nevladinih udruga, vjerskih i dobrotvornih organizacija, kao što su LADDH, EuromedRights, RAJ, Amnesty International, Udruga alžirskih protestanata, Nacionalna komisija za nemuslimanske vjerske skupine i Feministička udruga za osobni razvoj i ostvarivanje građanstva (AFEPEC) još nisu riješeni, usprkos tome što ispunjavaju sve zakonske uvjete; budući da stoga nemaju službeni pravni status;

T. budući da u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao, vlade moraju osigurati pravo na slobodu vjeroispovijesti, mišljenja i savjesti svih građana u svojoj jurisdikciji, a osobito vjerskih manjina; budući da to pravo uključuje slobodu prakticiranja vjere ili uvjerenja po vlastitom izboru, bilo javno ili privatno te zasebno ili u zajednici s drugima;

1. oštro osuđuje proizvoljna i nezakonita uhićenja, pritvaranje, zastrašivanje i napadanje novinara, predstavnika sindikata, odvjetnika, studenata, boraca za ljudskih prava i pripadnika civilnog društva, kao i svih mirnih prosvjednika koji sudjeluju u mirnim prosvjedima Hirak;

2. poziva alžirske vlasti da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu sve koji su pritvoreni zbog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja, posebno Hakima Addada, Abdelouahaba Fersaouija, Massinissu Aissousa, Djalala Mokranija, Ahmeda Bouidera, Kamela Oulda Oualija, Karima Boutatu, Ahcenea Kadija, Wafija Tigrinea, Khireddinea Medjanija, Samira Belarbija, Karima Tabboua, Fodila Boumalu, Lakhdara Bouregaau, Samiru Messouci, Ibrahima Daouadji, Salaha Maatija, Sofianea Merakchija, Azeba El Cheikha, Fouada Ouichera, Saïdu Deffeur i druge mirne prosvjednike, borce za ljudska prava i novinare koji su proizvoljno pritvoreni unatoč činjenici da su njihove aktivnosti dopuštene po alžirskom zakonu, u skladu s međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima koje je Alžir ratificirao; poziva alžirske vlasti da ukinu zabranu putovanja i uvjetne kazne za Slimanea Hamitouchea, Abdelmonjija Khelladija i Mustaphu Bendjamu;

3. poziva alžirske vlasti da stanu na kraj svim oblicima zastrašivanja, uključujući sudsko i zakonodavno uznemiravanje, kriminalizaciju i proizvoljna uhićenja i pritvaranje mirnih prosvjednika, boraca za ljudska prava, kritički nastrojenih novinara i blogera te da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se osigurala njihova fizička i psihološka zaštita, sigurnost i sloboda obavljanja zakonitih i mirnih aktivnosti; poziva alžirske vlasti da osiguraju i zajamče pravo na slobodu izražavanja, udruživanja, mirnog okupljanja i slobodu medija, koje su zajamčene alžirskim Ustavom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir potpisao i ratificirao;

4. poziva na to da se okonča kršenje slobode bogoslužja kršćana, Ahmadijaca i drugih vjerskih manjina; podsjeća alžirsku Vladu da se Uredbom 08-03 jamči slobodno prakticiranje bogoslužja; poziva alžirske vlasti da ponovno otvore zatvorene crkve;

5. poziva alžirske vlasti da izmijene Zakon 91-19 od 2. prosinca 1991. kako bi se uklonila sva ograničenja mirnih prosvjeda koja nisu apsolutno nužna ili razmjerna u smislu odredbi članka 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; izražava zabrinutost zbog toga što Odluka od 18. lipnja 2001., kojom se zabranjuju prosvjedi u glavnom gradu, nije poništena te se dalje primjenjuje u cijeloj zemlji unatoč odredbama revizije Ustava iz 2016.;

6. poziva alžirske vlasti da efektivno iskorijene i spriječe sve oblike prekomjerne uporabe sile od strane službenika kaznenog progona prilikom rastjerivanja javnih okupljanja; oštro osuđuje prekomjernu uporabu sile, zbog čega je umro Ramzi Yettou; poziva alžirske vlasti da provedu neovisnu istragu svih slučajeva prekomjerne uporabe sile od strane pripadnika sigurnosnih snaga te da privedu počinitelje pravdi;

7. ističe da je neovisno pravosuđe jedan od temeljnih elemenata funkcionalne demokracije i poziva alžirske vlasti da potiču i osiguraju neovisnost pravosuđa;

8. poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i države članice da pruže podršku skupinama civilnog društva, borcima za ljudska prava, novinarima i prosvjednicima, među ostalim, organiziranjem zatvorskih posjeta, nadgledanjem suđenja i objavom javnih izjava kako bi se poduprla UNOA i druge organizacije koje štite ljudska prava te da pomno prate stanje ljudskih prava u Alžiru koristeći se svim raspoloživim instrumentima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava;

9. potiče alžirske vlasti da ponište Zakon 12-06 o udrugama te da se zauzmu za istinski i uključivi dijalog s organizacijama civilnog društva kako bi se izradio okvir za novi zakon koji će biti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava i alžirskim Ustavom;

10. poziva alžirske vlasti da svima zajamče potpuno ostvarivanje slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti ili uvjerenja, koje su zajamčene alžirskim Ustavom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima;

11. izražava zabrinutost zbog administrativnih prepreka s kojima su suočene vjerske manjine u Alžiru, a osobito zbog Odluke 06-03; potiče alžirsku Vladu da revidira Odluku 06-03 kako bi se dodatno uskladila s Ustavom i s njezinim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava, a posebno s člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

12. pozdravlja ustavno priznanje Tamazighta kao službenog jezika 2016. i potiče njegovu praktičnu primjenu; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu 42 prosvjednika koji su pritvoreni zbog nošenja berberske zastave;

13. poziva na to da se kriza riješi u okviru mirnog i uključivog političkog procesa; uvjeren je da bi demokratske reforme te konstruktivan i uključiv dijalog kojima se jamči politička, ekonomska i socijalna stabilnost u Alžiru mogli poslužiti za ponovno pokretanje bogate Unije arapskog Magreba, što je važno za uspješnu suradnju obaju strana Sredozemlja;

14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Delegaciji EU-a u Alžiru, alžirskoj Vladi, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vijeću Europe.