ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Burundiju, a posebno o slobodi izražavanja
15.1.2020 - (220/2502(RSP))
koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:
B9-0054/2020 (Verts/ALE)
B9-0055/2020 (ECR)
B9-0057/2020 (S&D)
B9-0058/2020 (GUE/NGL)
B9-0061/2020 (PPE)
B9-0066/2020 (Renew)
Michael Gahler, Arba Kokalari, Željana Zovko, David McAllister, Sandra Kalniete, Antonio López-Istúriz White, Krzysztof Hetman, Tomáš Zdechovský, Milan Zver, Roberta Metsola, Lefteris Christoforou, Stelios Kympouropoulos, Manolis Kefalogiannis, Loucas Fourlas, Loránt Vincze, David Lega, Rasa Juknevičienė, Isabel Wiseler-Lima, Karlo Ressler, Romana Tomc, Michaela Šojdrová, Vladimír Bilčík, Tomislav Sokol, Luděk Niedermayer, Cindy Franssen, Sunčana Glavak, Inese Vaidere, Stanislav Polčák, Jiří Pospíšil, Vasile Blaga, Mircea-Gheorghe Hava, Gheorghe-Vlad Nistor, Dan-Ştefan Motreanu, Ioan-Rareş Bogdan
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Kati Piri, Maria Arena
u ime Kluba zastupnika S&D-a
Jan-Christoph Oetjen, Andrus Ansip, Petras Auštrevičius, Malik Azmani, Phil Bennion, Stéphane Bijoux, Izaskun Bilbao Barandica, Gilles Boyer, Sylvie Brunet, Catherine Chabaud, Dita Charanzová, Olivier Chastel, Jérémy Decerle, Engin Eroglu, Fredrick Federley, Klemen Grošelj, Christophe Grudler, Bernard Guetta, Antony Hook, Ivars Ijabs, Irena Joveva, Moritz Körner, Ondřej Kovařík, Ilhan Kyuchyuk, Karen Melchior, Shaffaq Mohammed, Urmas Paet, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Susana Solís Pérez, Ramona Strugariu, Viktor Uspaskich, Marie-Pierre Vedrenne, Chrysoula Zacharopoulou
u ime Kluba zastupnika Renew
Ellie Chowns
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Anna Fotyga, Emmanouil Fragkos, Assita Kanko, Ruža Tomašić, Raffaele Fitto, Karol Karski, Andżelika Anna Możdżanowska, Ryszard Czarnecki, Adam Bielan, Joanna Kopcińska, Elżbieta Kruk, Jadwiga Wiśniewska, Witold Jan Waszczykowski, Izabela-Helena Kloc, Zbigniew Kuźmiuk, Evžen Tošenovský, Alexandr Vondra, Veronika Vrecionová
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Marisa Matias, José Gusmão, Stelios Kouloglou
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Fabio Massimo Castaldo
Rezolucija Europskog parlamenta o Burundiju, a posebno o slobodi izražavanja
(220/2502(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, a posebno one od 9. srpnja 2015.[1], 17. prosinca 2015.[2], 19. siječnja 2017.[3], 6. srpnja 2017.[4] i 5. srpnja 2018.[5],
– uzimajući u obzir Odluku Komisije od 30. listopada 2019. o financiranju godišnjeg programa djelovanja za Republiku Burundi za 2019.,
– uzimajući u obzir izjavu koju je 29. studenoga 2019. u ime EU-a dala potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o usklađivanju određenih trećih zemalja u pogledu mjera ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,
– uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a od 23. veljače 2017., 25. siječnja 2018. i 24. listopada 2019. o situaciji u Burundiju,
– uzimajući u obzir izvješće Istražnog povjerenstva Vijeća UN-a za ljudska prava o Burundiju iz rujna 2019.,
– uzimajući u obzir pismo od 9. prosinca 2019. koje je potpisalo 39 zastupnika u Europskom parlamentu i u kojemu se poziva na puštanje na slobodu novinara burundijske informativne postaje Iwaku,
– uzimajući u obzir izjavu koju je o Danu ljudskih prava 10. prosinca 2019. u ime EU-a dao potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2248 od 12. studenoga 2015. i br. 2303 od 29. srpnja 2016. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir izvješće koje je Istražno povjerenstvo za Burundi podnijelo Vijeću UN-a za ljudska prava 15. lipnja 2017.,
– uzimajući u obzir izjavu za tisak Vijeća sigurnosti UN-a od 13. ožujka 2017. o stanju u Burundiju,
– uzimajući u obzir izvješće proizašlo iz neovisne istrage Ujedinjenih naroda o Burundiju, objavljeno 20. rujna 2016.,
– uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju, potpisan u Aruši (Sporazum iz Aruše) 28. kolovoza 2000.,
– uzimajući u obzir izjavu o Burundiju donesenu na sastanku na vrhu Afričke unije održanom 13. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 36/19 od 29. rujna 2017. o obnovi mandata Istražnog povjerenstva za Burundi,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/1755 od 1. listopada 2015.[6] te odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1763 od 1. listopada 2015.[7], (ZVSP) 2016/1745 od 29. rujna 2016.[8] i (ZVSP) 2019/1788 od 24. listopada 2019.[9] o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice danu 8. svibnja 2018. u ime Europske unije o stanju u Burundiju prije ustavnog referenduma,
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan 23. lipnja 2000. u Cotonouu (Sporazum iz Cotonoua),
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda koja je donesena 27. lipnja 1981., a stupila je na snagu 21. listopada 1986. i koju je Burundi ratificirao,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2016/394 od 14. ožujka 2016. o okončanju konzultacija s Republikom Burundijem na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane[10],
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir odjeljak posvećen Burundiju u izvješću organizacije Human Rights Watch za svijet 2019. godine,
– uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2019. koji su sastavili Reporteri bez granica,
– uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su predsjednički izbori u Burundiju 2015. koji su izazvali građanske nemire, prema mišljenju misije Ujedinjenih naroda za promatranje izbora u Burundiju, bili obilježeni ozbiljnim narušavanjem ključnih uvjeta za djelotvorno ostvarivanje prava glasa i da ih je oporba bojkotirala;
B. budući da su neovisne radiopostaje i dalje zatvorene, deseci novinara i dalje se ne mogu vratiti iz samonametnutog egzila, a oni koji su ostali teško mogu slobodno raditi, često zbog uznemiravanja koje provode sigurnosne snage, a koja se potiču službenim diskursom u kojemu se neutralni mediji povezuju s neprijateljima nacije;
C. budući da je stanje u Burundiju i dalje zabrinjavajuće, da se prijavljuju mnogi slučajevi povrede temeljnih građanskih i političkih sloboda, dok sve veće cijene imaju negativan učinak na ekonomska i sociokulturna prava, kao što su pravo na primjeren životni standard, pravo na obrazovanje, pravo na odgovarajuću hranu i negladovanje, prava žena, pravo na rad i sindikalna prava;
D. budući da se zbog zastoja u postizanju političkog rješenja u okviru unutarnjeg dijaloga u Burundiju ozbiljno dovodi u pitanje održavanje izbora zakazanih za svibanj 2020.; budući da se tim izborima, zbog nepostojanja smislenog političkog dijaloga, može dodatno ojačati autoritarnost u Burundiju; budući da i dalje postoji nesigurnost u pogledu sudjelovanja svih zainteresiranih dionika u tom procesu, uz smanjenje političkog prostora i potrebu za stvaranjem okružja pogodnog za mirne, transparentne i vjerodostojne izbore;
E. budući da je Istražno povjerenstvo za Burundi Vijeća UN-a za ljudska prava u svojem izvješću od 4. rujna 2019. istaknulo da nekoliko mjeseci prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2020. oni koji su se suprotstavili vladajućoj stranci CNDD-FDD žive u strahu i da se zastrašuju te da, dok napetost pred izbore u svibnju 2020. i dalje raste, lokalne vlasti i članovi zloglasnog omladinskog ogranka vladajuće stranke, Imbonerakure, nastavljaju provoditi politički motivirano nasilje i ozbiljno kršiti ljudska prava; budući da, unatoč opetovanim zahtjevima Istražnog povjerenstva za Burundi, burundijska vlada odbija suradnju s njim;
F. budući da je Ured UN-a za ljudska prava u Burundiju, koji je radio s vladom Burundija na izgradnji mira, reformi sektora sigurnosti i pravosudnog sektora te koji je pomogao u izgradnji kapaciteta institucija i civilnog društva u vezi s pitanjima ljudskih prava, u ožujku 2019. zatvoren na inzistiranje vlade Burundija koja je već obustavila sve oblike suradnje s tim uredom u listopadu 2016.;
G. budući da je prema procjenama Svjetske banke gospodarski rast Burundija 2019. iznosio 1,8 %, u usporedbi s 1,7 % tijekom 2018.; budući da ukupni državni proračun za razdoblje 2019. – 2020. pokazuje deficit od 189,3 milijarde FBu (14,26 %), u usporedbi s deficitom od 163,5 milijardi FBu u istom razdoblju 2018. – 2019.; budući da se, prema podacima UNHCR-a, od 30. rujna 2019. u susjednim zemljama nalazi 369 517 burundijskih izbjeglica; budući da se od rujna 2017. u Burundi dobrovoljno vratilo ukupno 78 000 izbjeglica; budući da je od 28. veljače 2019. interno raseljeno 130 562 stanovnika Burundija;
H. budući da su Reporteri bez granica Burundi smjestili na 159. od 180 mjesta na svojem Svjetskom indeksu slobode medija za 2019.; budući da su sloboda izražavanja i sloboda govora od ključne važnosti za jamčenje slobodnih i informiranih izbora; budući da se slobodnim, neovisnim i neutralnim novinarstvom proširuje temeljno ljudsko pravo na slobodu govora; budući da su tradicionalni mediji pod kontrolom države, kao što su radio i novine, glavni izvor informacija; budući da su poboljšanje medijske pismenosti i pristupa internetu i društvenim mrežama nužni za omogućavanje pristupa informacijama kao i za jačanje socijalne i političke stabilnosti i dijaloga te stoga i za jamčenje slobodnih, informiranih i pravednih izbora;
I. budući da je Burundi jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, sa 74,7 % stanovništva koje živi u siromaštvu, i da se na indeksu ljudskog razvoja nalazi na 185. mjestu od 189; budući da je više od 50 % burundijskog stanovništva izloženo kroničnoj nesigurnosti opskrbe hranom, gotovo je polovica stanovništva mlađa od 15 godina, a samo je 2019. od malarije oboljelo više od osam milijuna ljudi, od kojih je 3 000 umrlo od te bolesti; budući da siromaštvo, loše socijalne službe, velika nezaposlenost mladih i nedostatak mogućnosti i dalje potiču nasilje u zemlji;
J. budući da je 27. rujna 2018. državno vijeće za nacionalnu sigurnost Burundija najavilo tromjesečnu suspenziju međunarodnih nevladinih organizacija, čime je ozbiljno otežalo rad oko 130 međunarodnih nevladinih organizacija, od kojih su neke pružale pomoć za spašavanje života;
K. budući da je vlada 18. srpnja 2019. donijela dvije uredbe o uspostavi međuministarskog odbora za praćenje i evaluaciju međunarodnih nevladinih organizacija koje djeluju u Burundiju;
L. budući da vlada odbija priznati bilo kakvo kršenje ljudskih prava od zatvaranja Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) u Burundiju 28. veljače 2019. te da ne pokazuje nikakvu predanost održavanju bilo kakvog oblika suradnje s tim Uredom; budući da je Istražno povjerenstvo trenutačno jedini neovisni međunarodni mehanizam kojim se istražuju kršenja i povrede ljudskih prava u Burundiju;
M. budući da vlasti Burundija i dalje u potpunosti i sustavno odbacuju rad Istražnog povjerenstva te mu ne dopuštaju pristup zemlji jer ga smatraju politički pristranim, ali ne pružaju nikakve dokaze kojima bi potkrijepile svoje optužbe;
N. budući da se u listopadu 2017. Burundi povukao iz Rimskog statuta kojim je uspostavljen Međunarodni kazneni sud; budući da, unatoč pozivima međunarodne zajednice na pokretanje postupka za ponovno pristupanje Rimskom statutu, vlada Burundija nije poduzela nikakve mjere;
O. budući da su Tanzanija i Burundi 2019. potpisali sporazum da se 180 000 burundijskih izbjeglica dobrovoljno ili nedobrovoljno vrati iz Tanzanije u svoju zemlju podrijetla do 31. prosinca 2019.; budući da je UNHCR u kolovozu 2019. izvijestio o tome da uvjeti u Burundiju nisu povoljni za promicanje vraćanja jer se najveća kršenja ljudskih prava provode među povratnicima;
P. budući da je 30. prosinca 2019. državni odvjetnik Burundija zatražio petnaestogodišnju zatvorsku kaznu za četvero novinara iz novinske kuće Iwaku, Christine Kamikazi, Agnès Ndirubuse, Térencea Mpozenzija, Egidea Harerimana i vozača Adolphea Masabarakize, koji su 22. listopada 2019. uhićeni u općini Musigati u pokrajini Bubanza dok su izvještavali o sukobima između pobunjenika i vladinih snaga u sjeverozapadnom Burundiju, te su optuženi za sudjelovanje u ugrožavanju državne unutarnje sigurnosti;
Q. budući da je novinar novinske kuće Iwaku Jean Bigirimana nestao 22. srpnja 2016. te je navodno posljednji put viđen u pritvoru članova Nacionalne obavještajne službe (SNR) u Muramvyaji, 45 km istočno od glavnoga grada Bujumbura; budući da se vlasti Burundija nikad nisu izjasnile o njegovu nestanku;
R. budući da su 13. listopada 2015. novinar Christophe Nkezabahizi te njegova supruga i dvoje djece ubijeni u svojoj kući u Bujumburi; budući da vlasti nisu poduzele nikakve stvarne napore da se taj zločin istraži i počinitelji privedu pravdi;
S. budući da se člankom 31. Ustava Burundija jamči sloboda izražavanja, uključujući slobodu tiska; budući da je Burundi također stranka Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda kojom se svakom građaninu Burundija jamči pravo da prima i širi informacije; budući da burundijska vlada ima odgovornost promicati i štititi pravo na slobodu izražavanja i udruživanja sadržano u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, čija je Burundi država stranka;
T. budući da je prostor za djelovanje civilnog društva i medija u posljednjih nekoliko godina postao vrlo ograničen, a mnogi aktivisti civilnog društva i neovisni novinari i dalje su u egzilu; budući da se mnogi od onih koji su ostali u Burundiju suočavaju sa zastrašivanjem, pritvaranjem ili suđenjima na temelju lažnih optužbi;
U. budući da su Vlada i članovi mladeži vladajuće stranke, Imbonerakure, organizirali nacionalnu kampanju za prikupljanje „dobrovoljnih” doprinosa stanovništva kako bi pomogli financirati izbore 2020.; budući da se u izvješću organizacije Human Rights Watch od 6. prosinca 2019. navodi da su članovi skupine Imbonerakure i lokalni vladini službenici u tu svrhu često pribjegavali nasilju i zastrašivanju, ograničavajući kretanje i pristup javnim uslugama, a osobe koje bi im se suprotstavile bi pretukli;
V. budući da je aktivist za ljudska prava Germain Rukuki, član Akcije kršćana za ukidanje mučenja (ACAT), u travnju 2019. osuđen na 32 godine zatvora pod optužbom za pobunu i prijetnju državnoj sigurnosti, sudjelovanje u pokretu za ustanak i napade na šefa države; budući da je u kolovozu 2018. aktivist Nestor Nibitanga, promatrač Udruženja za zaštitu ljudskih prava i pritvorenih osoba, osuđen na pet godina zatvora zbog ugrožavanja državne sigurnosti;
W. budući da BBC i Voice of America (VOA) od svibnja 2019. više ne mogu emitirati program u Burundiju jer su im tada licence suspendirane na, prvotno, šest mjeseci, kao što je u to vrijeme izvijestio Odbor za zaštitu novinara; budući da je 29. ožujka 2019. tijelo za regulaciju medija u Burundiju, Nacionalno komunikacijsko vijeće, objavilo da je povuklo operativnu licencu BBC-a i produljilo suspenziju za VOA; budući da je Nacionalno komunikacijsko vijeće također zabranilo svim novinarima u Burundiju „pružanje informacija koje bi izravno ili neizravno mogli emitirati” BBC ili VOA;
X. budući da je Vijeće 24. listopada 2019. produljilo mjere ograničavanja EU-a protiv Burundija do 24. listopada 2020.;
Y. budući da se te mjere sastoje od zabrane ulaska na područje Europske unije i zamrzavanja imovine četirima osobama za čije se djelovanje smatra da ugrožava demokraciju ili ometa pronalaženje političkog rješenja krize u Burundiju.;
Z. budući da napori Istočnoafričke zajednice da pronađu mirno rješenje za političku krizu, koja je proizašla iz odluke predsjednika iz 2015. da se kandidira za treći mandat, i dalje stagniraju; budući da je predsjednik Pierre Nkurunziza u nekoliko navrata ponovio da se neće kandidirati za drugi mandat, ali da vladajuća stranka tek treba odrediti kandidata za sljedeće predsjedničke izbore;
1. snažno osuđuje trenutačna ograničenja slobode izražavanja u Burundiju, uključujući šira ograničenja javnih sloboda, kao i masovna kršenja ljudskih prava, zastrašivanje i proizvoljna uhićenja novinara i zabranu emitiranja, što je doprinijelo klimi zastrašivanja medija u Burundiju, povećalo ograničenja u pogledu izvješćivanja i spriječilo odgovarajuće praćenje pojedinih događaja, posebno u razdoblju koje je prethodilo izborima 2020.;
2. i dalje je duboko zabrinut zbog stanja ljudskih prava u Burundiju, što podriva bilo koju inicijativu za pomirenje, mir i pravdu, osobito zbog proizvoljnih uhićenja i izvansudskih pogubljenja;
3. duboko osuđuje stalno pogoršanje stanja ljudskih prava u zemlji, posebno za stvarne pristalice oporbe i one koje se za to sumnjiči, uključujući Burundijce koji se vraćaju iz inozemstva; podsjeća da je Burundi obvezan klauzulom o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua; apelira na vlasti Burundija da smjesta zaustave taj trend zlostavljanja i da njihova zemlja poštuje obveze u pogledu ljudskih prava, uključujući one sadržane u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i drugim međunarodnim mehanizmima koje je vlada ratificirala;
4. podsjeća vladu Burundija da uvjeti za održavanje uključivih, vjerodostojnih, mirnih i transparentnih izbora podrazumijevaju pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama, slobodu tiska, slobodu medija i postojanje slobodnog okruženja u kojem borci za ljudska prava mogu govoriti bez zastrašivanja ili straha od odmazde; stoga potiče burundijske vlasti da ukinu mjere kojima se ograničava ili ometa rad civilnog društva te ograničava pristup neovisnim tradicionalnim i modernim medijima te njihova sloboda;
5. poziva vlasti Burundija da odbace optužbe protiv novinara portala Iwacu te da ih odmah i bezuvjetno puste na slobodu kao i sve ostale uhićene zbog ostvarivanja svojih temeljnih prava;
6. naglašava ključnu ulogu koju civilno društvo i novinari imaju u demokratskom društvu, posebno u kontekstu skorašnjih izbora, te poziva vlasti Burundija da zaustave zastrašivanje, uznemiravanje i proizvoljna uhićenja novinara, aktivista za ljudska prava i članove oporbe; nadalje, poziva vlasti da borcima za ljudska prava i novinarima dopuste da bez prepreka provode legitimno pravo istraživanja i prijavljivanja kršenja ljudskih prava;
7. s velikom zabrinutošću primjećuje sve veći broj interno raseljenih osoba iz Burundija i susjednih zemalja; poziva EU da pojača financiranje i pruži druge oblike humanitarne pomoći Burundijcima koji su interno raseljeni ili su izbjeglice;
8. pozvati vlasti Burundija da stanu na kraj iznudama protiv građana i da osiguraju da nijednom pojedincu nije onemogućen pristup javnim dobrima i uslugama, kao što su zdravstvena skrb, hrana, voda i obrazovanje, te da humanitarnim akterima omoguće da samostalno djeluju i pružaju pomoć u skladu s dužnošću ispunjavanja najhitnijih potreba;
9. naglašava da su potrebna znatna poboljšanja u pogledu političkih i ljudskih prava, posebno u pogledu temeljnih sloboda poput slobode izražavanja, slobode tiska i slobode udruživanja i okupljanja te u pogledu napretka u procesu pomirenja kako bi se omogućili vjerodostojni izbori; poziva vladu Burundija da zajamči da se kršenja tih prava istraže na nepristran način te da počinitelji za to kazneno odgovaraju u skladu s međunarodnim standardima;
10. potiče vlasti da provedu temeljite i transparentne istrage kako bi se u poštenim i vjerodostojnim suđenjima priveli pravdi svi navodni počinitelji ubojstava, otmica, iznuda, premlaćivanja, proizvoljnih uhićenja, vršioci prijetnji, uznemiravanja ili drugih oblika zlostavljanja; izražava veliku zabrinutost zbog nastavka prakse nekažnjavanja slučajeva kršenja ljudskih prava koju počini Imbonerakure; potiče burundijske vlasti da pokrenu neovisnu istragu o nestanku novinara Jeana Bigirimana, nestalog 22. srpnja 2016. i Christophea Nkezabahzija, ubijenog zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece 13. listopada 2015.;
11. prepoznaje ključnu ulogu regije, točnije Istočnoafričke zajednice i Afričke unije, u pružanju održivog rješenja za političku krizu u Burundiju te naglašava potrebu za aktivnijim pristupom i povećanim naporima da se stane na kraj krizi i zaštiti stanovništvo Burundija kako bi se izbjegla daljnja eskalacija situacije u regiji; poziva Afričku uniju da hitno rasporedi svoje promatrače za ljudska prava u Burundi te da zajamči da imaju neometan pristup čitavom teritoriju zemlje kako bi mogli obavljati svoje dužnosti;
12. izražava žaljenje zbog zastoja u provedbi Sporazuma iz Arushe i poziva jamce sporazuma da rade na pomirenju; izražava svoju predanost dijalogu unutar Burundija; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podupre Istočnoafričku zajednicu u olakšavanju dijaloga unutar Burundija; potiče sve sudionike dijaloga unutar Burundija da konstruktivno surađuju i omoguće neometano sudjelovanje oporbe, boraca za ljudska prava i organizacija civilnog društva;
13. potiče Burundi da se vodi dnevnim redom sjednica regionalne i međunarodne zajednice kako bi se postigao dogovor o kompromisu za provedbu postojećih odluka na razini UN-a i Afričke unije, a to su: provedba Rezolucije 2303, potpisivanje Memoranduma o razumijevanju s promatračima Afričke unije, nastavak suradnje s Uredom visokog povjerenika za ljudska prava
14. žali zbog toga što je Burundi nastavio s odbijanjem suradnje s istražnim povjerenstvom UN-a i davanja suglasnosti za nastavak aktivnosti lokalnog ureda Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava;
15. poziva UN da nastavi s nepristranim istragama svih navodnih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava, uključujući ona koje počine državni agenti i pripadnici skupine Imbonerakure, te da kazneno goni odgovorne osobe na odgovarajući način; naglašava da se kriminalci i ubojice moraju privesti pravdi, bez obzira na to kojoj skupini pripadaju i da se žrtvama i preživjelim žrtvama teškog kršenja ljudskih prava u Burundiju mora pružiti odgovarajuća pravna zaštita;
16. poziva države članice EU-a da osiguraju fleksibilnu i izravnu financijsku potporu civilnom društvu i medijskim organizacijama, uključujući ženske organizacije koje još rade u tom području, ali i onima u egzilu, posebno onima koje rade na promicanju i zaštiti političkih, građanskih, gospodarskih, socijalnih i medijskih prava;
17. poziva na to da diplomati EU-a i država članica EU-a u Burundiju osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava, među ostalim, sudjelovanjem na suđenjima svim novinarima, političkim zatvorenicima i borcima za ljudska prava u Burundiju, a posebno novinarima portala Iwacu, te posjetom borcima za ljudska prava, aktivistima i novinarima u zatvoru;
18. poziva na proširenje ciljanih sankcija EU-a i poziva Vijeće sigurnosti UN-a da nametne vlastite ciljane sankcije protiv pojedinaca odgovornih za teška kršenja ljudskih prava u Burundiju, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da hitno pripremi prošireni popis imena osoba odgovornih za planiranje, organiziranje i provedbu kršenja ljudskih prava kako bi ih se uvrstilo na popis burundijskih dužnosnika koji već podliježu sankcijama EU-a;
19. duboko žali zbog izostanka djelovanja Burundija nakon ponovnog pristupanja Rimskom statutu; apelira na burundijske vlasti da odmah započne s tim postupkom; poziva EU da podrži sve napore Međunarodnog kaznenog suda da istraži zločine počinjene u Burundiju i da počinitelje privede pravdi;
20. žali zbog daljnjeg nedovoljnog financiranja burundijske izbjegličke krize što snažno utječe na sigurnost i dobrobit izbjeglica; poziva međunarodnu zajednicu i humanitarne agencije da povećaju pružanje pomoći svima koji su zbog sukoba sada izbjeglice ili raseljene osobe; potiče EU i njegove države članice da, u skladu s preporukama istražnog povjerenstva UN-a za Burundi, odobre status izbjeglica tražiteljima azila iz Burundija i da pomno prate stanje u Burundiju u pogledu izbora 2020.;
21. izražava duboku zabrinutost zbog navoda o povećanom pritisku na burundijske izbjeglice da se vrate kući uoči izbora 2020.; poziva vlade u regiji da se pobrinu da povratak izbjeglica bude dobrovoljan i temeljen na informiranim odlukama i da bude proveden na siguran i dostojanstven način; podsjeća da UNHCR smatra da uvjeti za siguran, dostojanstven i dobrovoljni povratak nisu ispunjeni;
22. poziva vladu Burundija da dopusti povratak političkih protivnika iz egzila i da im omogući da vode kampanju bez zastrašivanja, uhićenja ili nasilja te da vanjskim promatračima omogući promatranje priprema birališta te postupaka glasovanja i prebrojavanja glasova;
23. ponavlja da je uključiv politički dijalog u okviru međunarodnog posredovanja i u skladu sa Sporazumom iz Arushe i Ustavom Burundija i dalje jedini način da se osigura trajni mir u Burundiju; stoga poziva Istočnoafričku zajednicu da, kao ključni akter dijaloga u Burundiju, poduzme odgovarajuće mjere kako bi se burundijske vlasti bez odgađanja i odlučno uključile u uključiv dijalog o mirnom i trajnom rješenju trenutačne krize;
24. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku Republike Burundi, predsjedniku Parlamenta Burundija, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a te Afričkoj uniji i njezinim institucijama.
- [1] SL C 265, 11.8.2017., str. 137.
- [2] SL C 399, 24.11.2017., str. 190.
- [3] SL C 242, 10.7.2018., str. 10.
- [4] SL C 334, 19.9.2018., str. 146.
- [5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0305.
- [6] SL L 257, 2.10.2015., str. 1.
- [7] SL L 257, 2.10.2015., str. 37.
- [8] SL L 264, 30.9.2016., str. 29.
- [9] SL L 272, 25.10.2019., str. 147.
- [10] SL L 73, 18.3.2016., str. 90.