Postupak : 2020/2880(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B9-0375/2020

Podneseni tekstovi :

RC-B9-0375/2020

Rasprave :

PV 26/11/2020 - 8.1
CRE 26/11/2020 - 8.1

Glasovanja :

PV 26/11/2020 - 16

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0329

<Date>{25/11/2020}25.11.2020</Date>
<RepeatBlock-NoDocSe> <NoDocSe>B9-0375/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0377/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0378/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0379/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0380/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0381/2020</NoDocSe></RepeatBlock-NoDocSe> } RC1
PDF 175kWORD 53k

<TitreType>ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreRecueil>podnesen u skladu s člankom 144. stavkom 5. i člankom 132. stavkom 4. Poslovnika,</TitreRecueil>


<Replacing>koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:</Replacing>

<TablingGroups>B9-0375/2020 (GUE/NGL)

B9-0377/2020 (Verts/ALE)

B9-0378/2020 (S&D)

B9-0379/2020 (eECR)

B9-0380/2020 (Renew)

B9-0381/2020 (PPE)</TablingGroups>


<Titre>o pogoršanju stanja ljudskih prava u Alžiru, posebno s obzirom na slučaj novinara Khaleda Drarenija</Titre>

<DocRef>(2020/2880(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Michael Gahler, Isabel Wiseler-Lima, Željana Zovko, Sandra Kalniete, Miriam Lexmann, Loránt Vincze, Tomáš Zdechovský, Peter van Dalen, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Inese Vaidere, Vangelis Meimarakis, Krzysztof Hetman, Romana Tomc, Magdalena Adamowicz, Ivan Štefanec, Maria Walsh, Adam Jarubas, Benoît Lutgen, Eva Maydell, Jiří Pospíšil, Stanislav Polčák, Stelios Kympouropoulos, Michaela Šojdrová, Paulo Rangel, Vladimír Bilčík, Ioan-Rareş Bogdan</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

<Depute>Kati Piri, Nacho Sánchez Amor</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

<Depute>Karin Karlsbro, Andrus Ansip, Petras Auštrevičius, Izaskun Bilbao Barandica, Katalin Cseh, Bernard Guetta, Svenja Hahn, Moritz Körner, María Soraya Rodríguez Ramos, Nicolae Ştefănuță, Hilde Vautmans</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

<Depute>Salima Yenbou, Hannah Neumann</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Anna Fotyga, Karol Karski, Raffaele Fitto, Angel Dzhambazki, Charlie Weimers, Assita Kanko, Adam Bielan, Elżbieta Kruk, Alexandr Vondra, Veronika Vrecionová, Emmanouil Fragkos, Ruža Tomašić, Jan Zahradil, Eugen Jurzyca, Joanna Kopcińska, Witold Jan Waszczykowski, Jadwiga Wiśniewska</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

<Depute>Marisa Matias</Depute>

<Commission>{GUE/NGL}u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a</Commission>

<Depute>Fabio Massimo Castaldo</Depute>

</RepeatBlock-By>


Rezolucija Europskog parlamenta o pogoršanju stanja ljudskih prava u Alžiru, posebno s obzirom na slučaj novinara Khaleda Drarenija

(2020/2880(RSP))

 

Europski parlament,

 

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno Rezoluciju od 28. studenog 2019. o stanju sloboda u Alžiru [1] i Rezoluciju od 30. travnja 2015. o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru[2],

 uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2019. od 15. lipnja 2020.,

 uzimajući u obzir informativni dokument Međunarodne komisije pravnika „Pogrešan i neprikladan: postupak izmjene alžirskog Ustavaˮ koji je objavljen u listopadu 2020.,

 uzimajući u obzir zajedničko pismo od 29. rujna 2020. koje je potpisala 31 lokalna, regionalna i međunarodna organizacija civilnog društva i u kojem se osuđuje represija nad predstavnicima alžirskog civilnog društva,

 uzimajući u obzir četiri komunikacije o proizvoljnim i nasilnim uhićenjima, nepoštenim suđenjima i odmazdama protiv boraca za ljudska prava i mirnih aktivista koje su alžirskoj vladi od 30. ožujka do 16. rujna 2020. poslali predstavnici posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava,

 uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Alžira, a posebno njegov članak 2. kojim se propisuje da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora biti ključan element Sporazuma te da u tom duhu mora biti i domaća i međunarodna politika alžirskih stranaka,

 uzimajući u obzir jedanaesto zasjedanje Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira,

 uzimajući u obzir prioritete zajedničkog partnerstva koje su Alžir i Europska unija usvojili u okviru revidirane europske politike susjedstva 13. ožujka 2017.,

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenoga 2020. o Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., a posebno njegov mehanizam EU-a za borce za ljudska prava uspostavljen radi zaštite i podupiranja novinara i medijskih djelatnika,

 uzimajući u obzir alžirski Kazneni zakon, a posebno njegove članke 75., 79., 95. bis, 98., 100., 144., 144. bis, 144. bis 2, 146. i 196. bis,

 uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, o smrtnoj kazni i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te novi strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju,

 uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (UNCAT) i Konvenciju o pravima djeteta, koje su sve četiri ratificirane od strane država članica EU-a i Alžira,

 uzimajući u obzir Mišljenje br. 7/2020 o zadržavanju Fadela Breike koje je usvojila Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje,

 uzimajući u obzir treći Univerzalni periodični pregled o Alžiru, koji je Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo na svojoj 36. sjednici 21. i 22. rujna 2017.,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

 uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

 uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2020. koji je objavila organizacija „Reporteri bez granicaˮ,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

 uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da se u veljači 2019. u Alžiru pojavio dotad nezapamćeni protestni pokret (Hirak) kao reakcija na mogući peti mandat tadašnjeg predsjednika Abdelaziza Bouteflike; budući da su se mirne demonstracije protiv korupcije u vladi i pozivi na građansku državu, neovisno pravosuđe, demokratsku reformu, transparentnost i uključiv okvir za pripremu slobodnih izbora redovito odvijale petkom i utorkom u cijeloj zemlji te su se nastavile cijele godine, uključujući tijekom izbornog postupka; budući da su te bitne tjedne demonstracije dobrovoljno prekinute u ožujku 2020. zbog pandemije bolesti COVID-19 iako se prosvjedni pokret nastavio na društvenim mrežama;

B. budući da su nakon ostavke predsjednika Bouteflike 2. travnja 2019., koja je uslijedila kao reakcija na pokret Hirak, i dvaju naknadnih odgoda izbora tijekom kojih je vojno vodstvo imalo istaknutu ulogu u Alžiru 12. prosinca 2019. održani predsjednički izbori na kojima je bivši premijer Abdelmajid Tebboune izabran za predsjednika; budući da je pokret Hirak osudio popis kandidata zbog veza s prijašnjom vladom i bojkotirao izbore na kojima je službeni odaziv bio manji od 40 %;

C. budući da se broj političkih uhićenja i proizvoljnih pritvaranja mirnih aktivista Hiraka i sindikalnih aktivista, kao i novinara, povećao od ljeta 2019., čime se krše temeljna prava na pošteno suđenje i pravičan sudski postupak; budući da se unatoč službenom padu vlade Bouteflike i dalje povećavaju cenzura, suđenja i teško kažnjavanje predstavnika neovisnih medija, koje se često optužuje da su u zavjeri sa stranim silama i da ugrožavaju nacionalnu sigurnost; budući da su sigurnosna ograničenja uvedena radi borbe protiv pandemije bolesti COVID-19 pridonijela postroženim kontrolama te ih vlasti koriste za daljnje ograničavanje prostora za djelovanje građanskog društva te prava na mirno neslaganje, kao i za ugrožavanje slobode govora i izražavanja;

D. budući da se u tom kontekstu represije koja se trenutačno odvija u Alžiru, pojavljuje sve više navoda o mučenjima u policijskim postajama i u Glavnoj upravi za unutarnju sigurnost (DGSI) u Alžiru, kao npr. u slučaju zatvorenika Walida Nekkichea;

E. budući da su od 30. ožujka do 16. travnja 2020. predstavnici posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava alžirskoj vladi poslali tri komunikacije u vezi s proizvoljnim i nasilnim uhićenjima, nepravednim suđenjima i odmazdama protiv boraca za ljudska prava i mirnih aktivista, kao i četvrtu komunikaciju od 27. kolovoza 2020. o Mohamedu Khaledu Drareniju;

F. budući da je Mohamed Khaled Drareni, izvjestitelj televizijske kuće TV5 Monde, predstavnik organizacije Reportera bez granica i direktor internetske stranice Casbah Tribune, u kolovozu 2020. osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu od 50 000 alžirskih dinara zbog snimanja policijskih napada prosvjednicima u Alžiru; budući da su službene optužbe protiv njega glasile „poticanje na nenaoružano okupljanje” i „podrivanje integritet državnog teritorija”; budući da je nakon žalbe njegova kazna 15. rujna 2020. smanjena na dvije godine zatvora; budući da su 16. rujna 2020. posebni izvjestitelji i Radna skupina za posebne postupke UN-a najstrože osudili njegovu zatvorsku kaznu, pozvali alžirske vlasti da zajamče njegovo trenutačno puštanje na slobodu i izjavili da je njegovo osuđivanje jasno kršenje slobode izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja;

G. budući da je Mohamed Khaled Drareni od početka izvještavao o prosvjedima koje je pokret Hirak organizirao u veljači 2019. dvaput tjedno; budući da je zbog razotkrivanja oštre represije alžirske vlade nad prosvjednicima koji su se mirno okupili i koristili slobodu izražavanja, Drareni pritvoren, ispitivan i zastrašivan u kontekstu izvještavanja tri puta o prosvjedima Hiraka prije spomenute presude, točnije 14. svibnja 2019., 9. kolovoza 2019. i 9. siječnja 2020., te su mu vladini dužnosnici dvaput ponudili mito; budući da mu je rečeno da je njegovo posljednje pritvaranje konačno upozorenje prije pravosudnog postupka; budući da je 7. ožujka 2020. Mohamed Khaled Drareni uhićen tijekom prosvjeda pokreta Hirak; budući da je Drareni 10. ožujka pušten na slobodu, ali je 27. ožujka ponovno uhićen;

H. budući da je na dan njegova prvog uhićenja više od 20 drugih mirnih prosvjednika pritvoreno; budući da su dvije uhićene osobe pritvorene zbog pokazivanja tamazigtske zastave; budući da je tamazigtska zastava često pokazivana tijekom prosvjeda Hiraka; budući da je general Ahmed Gaid Salah zabranio upotrebu zastave u lipnja 2019.; budući da su posljednjih mjeseci dužnosnici bivšeg režima započeli klevetničku kampanju protiv stanovništva regije Kabylie koje većinski pripada tamzigtskom narodu, kako bi izazvala etničke podjele u pokretu Hiraka; budući da se aktivisti Amazigha i Hiraka, uključujući Yacine Mebarki, i dalje suočavaju s proizvoljnim uhićenjima zbog izražavanja neodgovarajućih vjerskih i političkih stajališta;

I. budući da se u okviru prosvjeda Hiraka vratio javni prostor za građansko djelovanje; budući da su, posebno nakon pokretanja pokreta Hirak na internetu u cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, postrožena ograničenja slobode izražavanja i ograničenja nametnuta novinarima, posebno blokiranjem internetskih stranica, cenzuriranjem televizijskih programa te pritvaranjem i uznemiravanjem novinara, voditelja medija i prosvjednika koji izražavaju svoja stajališta na društvenim mrežama, pri čemu je u travnju i svibnju 2020. na alžirskim mrežama postalo nedostupno najmanje šest internetskih stranica s vijestima;

J. budući da lokalne skupine za prava procjenjuju da je od ožujka do lipnja 2020. najmanje 200 osoba proizvoljno uhićeno zbog izražavanja svojeg mišljenja ili navodne potpore pokretu Hirak; budući da je Nacionalni odbor za oslobođenje pritvorenika zabilježio da je 17. studenoga u pritvoru bio najmanje 91 zatvorenik savjesti u usporedbi s 44 zatvorenika krajem kolovoza, pri čemu su neki od njih u istražnom zatvoru na neodređeno vrijeme; budući da rizik od izbijanja bolesti COVID-19 u zatvorima predstavlja dodatnu prijetnju onima koji su pritvoreni zbog izražavanja svojih političkih stajališta; budući da je 25. ožujka 2020. u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet pozvala na puštanje na slobodu političkih zatvorenika i onih koji su pritvoreni zbog izražavanja kritičkih mišljenja;

K. budući da su od siječnja 2020. aktivisti zabilježili 41 slučaj femicida, posebno feminicida-dz; budući da su 2020. pokreti za prava žena pojačali svoju osudu sve većeg nasilja nad ženama i broja femicida te pozvali na reviziju postojećih zakona, posebno Obiteljskog zakona i niza članaka Kaznenog zakona, kako bi se zajamčila potpuna ravnopravnost žena i muškaraca;

L. budući da je Alžir u travnju 2020. donio i izmjene Kaznenog zakona na temelju Zakona 20-06 kojima se dodatno ograničava i kriminalizira ostvarivanje temeljnih prava kao što su sloboda tiska, sloboda izražavanja i sloboda udruživanja na temelju uz izmišljena opravdanja da se radi o „lažnim vijestima” kojima se podriva alžirska država; budući da alžirske vlasti sve više primjenjuju nejasne članke Kaznenog zakona, uključujući one dodane u travnju 2020., kako bi kazneno gonile osobe koje ostvaruju svoja prava na slobodu mišljenja i izražavanja te na mirno okupljanje i udruživanje; budući da se za kazneno djelo počinjeno prvi put izriče kazna zatvora od najviše pet godina ako je počinjeno tijekom „uvedene zabrane kretanja zbog ugroze javnog zdravlja ili prirodne, biološke ili tehnološke katastrofe ili bilo kojeg drugog oblika katastrofe”;

M. budući da su u kontekstu ograničavanja prostora za građansko djelovanje alžirske vlasti napredovale u postupku izmjene Ustava „odozgo prema dolje”, navodno kao dio obećanja predsjednika Tebbounea tijekom inauguracije da „će izgraditi novi Alžir”, a kao reakcija na prosvjede u Hiraka, no nedostaje im široka potpora za spomenuto u alžirskom društvu te su spomenuti razvoj događaja kritizirale neovisne organizacije civilnog društva zbog kršenja međunarodnih standarda uključivosti, sudjelovanja, transparentnosti i suverenosti; budući da je istodobno masovno uhićenje aktivista civilnog društva i novinara u potpunosti ugrozilo javnu legitimnost postupka revizije ustava;

N. budući da je Alžir 1. studenoga održao referendum o reviziji Ustava, uključujući ograničenje u trajanju od dva mandata za predsjedništvo; budući da je na referendumu u Alžiru zabilježen najniži izlazak od proglašenja neovisnosti te zemlje 1962., uz službeni odaziv od 23,7 %; budući da je novi Ustav službeno odobrilo 66,8 % glasača; budući da se novi Ustav treba ratificirati nakon povratka predsjednika u Alžir;

O. budući da se alžirskim Ustavom zadržava sloboda tiska, koja je službeno odobrena člankom 54. izmijenjenog Ustava, pod uvjetom poštovanja „tradicija i vjerskih, moralnih i kulturnih vrijednosti naroda”; budući da se takvim ograničenjima slobode medija krši Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao; budući da se u Općoj napomeni br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava navodi da „ni jedna medijska kuća ne može biti kažnjena zbog kritiziranja političkog ili socijalnog sustava”; budući da se izmjenom također uvodi opasna promjena jer se vojsci temeljem Ustava daje politička uloga i ovlasti; budući da  se ustavnom reformom također zadržava prevlast predsjedništva nad svim institucijama, uključujući pravosuđe;

P. budući da je Nacionalna unija sudaca osudila sveprisutno i zlouporabno pribjegavanje alžirskim vlastima pritvoru prije suđenja; budući da su članovi pravosuđa bili podvrgnuti profesionalnim sankcijama nakon oslobađanja mirnih aktivista ili nakon što su zatražili poštovanje neovisnosti pravosuđa od izvršnih vlasti;

Q. budući da se 2020. Alžir nalazi na 146. mjestu od 180 mjesta prema svjetskom indeksu slobode medija po Reporterima bez granica, pet mjesta niže nego 2019. i 27 mjesta niže nego 2015.;

R. budući da je Alžir ključni partner Europske unije u okviru europske politike susjedstva s važnim političkim, gospodarskim i međuljudskim interesima u zemlji i regiji; budući da prioriteti partnerstva EU-a i Egipta počivaju na zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

1. snažno osuđuje eskalaciju proizvoljnih i nezakonitih uhićenja, pritvaranja i sudskog uznemiravanja novinara, branitelja ljudskih prava, sindikalista, odvjetnika, civilnog društva i mirnih aktivista u Alžiru, što nije omogućilo prostor za politički dijalog o nedemokratskoj ustavnoj reviziji i ostvarivanju slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja; osuđuje uporabu uvođenja hitnih mjera u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 kao izgovora za ograničavanje temeljnih prava alžirskog naroda;

2. poziva alžirske vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu Mohameda Khaleda Drarenija i sve osobe koje su pritvorene i optužene zbog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja, na internetu i izvan njega, te na slobodu okupljanja i udruživanja, uključujući Yacine Mebarki, Abdellaha Benaoa, Mohamed Tadjadit, Abdelkrima Zeghilechea, Walida Kechide, Brahima Laalamija, Aissu Chouha, Zoheira Kaddama, Walida Nekkicha, Nourreddine Khimoud i Hakima Addada; ponavlja poziv visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet da se u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 hitno puste na slobodu svi politički zatvorenici i oni koji su pritvoreni zbog izražavanja nesuglasnih stajališta; poziva alžirske vlasti da deblokiraju medijske kuće i da stanu na kraj uhićenju i pritvaranju političkih aktivista, novinara i boraca za ljudska prava ili bilo koga koji izražava neslaganje ili kritiku vlade;

3. ponavlja da je sloboda izražavanja, uključujući slobodu novinara i novinara građana da prijavljuju, analiziraju i komentiraju prosvjede ili bilo kakvo drugo izražavanje nezadovoljstva s vladom ili institucijama ili pojedincima povezanima s vladom ili pojedincima, ključna za potpuno demokratsku političku tranziciju;

4. izražava svoju solidarnost sa svim alžirskim građanima – ženama i muškarcima različitog geografskog, socioekonomskog i etničkog podrijetla – koji od veljače 2019. mirno prosvjeduju tražeći civilnu državu, narodni suverenitet, poštovanje vladavine prava, socijalnu pravdu i rodnu ravnopravnost; poziva alžirske vlasti da poduzmu odgovarajuće korake u borbi protiv korupcije;

5. ponavlja svoj poziv alžirskim vlastima da stanu na kraj svim oblicima zastrašivanja, pravosudnog uznemiravanja, kriminalizacije ili proizvoljnih uhićenja i pritvaranja kritičkih novinara, blogera, boraca za ljudska prava, odvjetnika i aktivista te da poduzmu odgovarajuće korake kako bi osigurali i zajamčili sva prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, slobodu medija te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti ili uvjerenja, što je zajamčeno alžirskim Ustavom i ICCPR-om, koji je Alžir potpisao i ratificirao; osuđuje svaki oblik pretjerane upotrebe sile od strane policijskih službenika u raspršivanju mirnih prosvjeda; poziva svoj poziv alžirskim vlastima da provedu neovisnu istragu svih slučajeva prekomjerne uporabe sile od strane pripadnika sigurnosnih snaga te da privedu počinitelje pravdi; poziva alžirske vlasti da provedu svoje međunarodne obveze u okviru UNCAT-a;

6. napominje da su od donošenja rezolucije Parlamenta 28. studenoga 2019. neki politički aktivisti privremeno pušteni na slobodu, kao što su predstavnici oporbe Karim Tabbou, Mustapha Bendjema i Khaled Tazaghart;

7. poziva alžirske vlasti da osiguraju uspostavu slobodnog prostora za građansko djelovanje kojim se omogućuje istinski politički dijalog, a ne kriminaliziraju temeljne slobode, donošenjem novog zakonodavstva koje je u potpunosti u skladu s međunarodnim standardima i kojim se ne predviđaju iznimke koje su nezakonite prema međunarodnom pravu, posebno konvencijama koje je Alžir ratificirao, uključujući konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO); naglašava da je taj slobodni prostor za građansko djelovanje preduvjet za demokratski i civilni Alžir; žali zbog činjenice da se strani izvjestitelji i dalje suočavaju s administrativnim preprekama i preprekama pri dobivanju viza za tisak kako bi radili u zemlji;

8. podsjeća da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima jedan od ključnih elemenata Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Alžira iz 2005.; naglašava da se aktualnom političkom tranzicijom Alžircima svih rodova i svih geografskih, socioekonomskih i etničkih sredina, uključujući Imazighen, mora zajamčiti pravo da u potpunosti sudjeluju u demokratskom procesu i da ostvare svoje pravo na sudjelovanje u javnim poslovima, među ostalim preokretanjem trenda smanjenja prostora za neovisno civilno društvo, novinarstvo i politički aktivizam;

9. izražava zabrinutost zbog restriktivnih novih zakona, kao što je Zakon 20-06, kojim se proizvoljno kriminalizira širenje lažnih vijesti kojima se ugrožava čast javnih službenika i financiranje udruga; naglašava da taj zakon sadrži nekoliko odredbi kojima se krše međunarodni standardi o slobodi izražavanja i slobodi udruživanja, uključujući članke 19. i 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

10. apelira na alžirske vlasti da izmijene važeći restriktivni Zakon 12-06 iz 2012. o udrugama i Zakon 91-19 iz 1991. o javnim sastancima i prosvjedima, kojim se uspostavlja sustav prethodnog odobrenja, te da osiguraju da nadležno upravno tijelo bez odgode izda potvrdu o registraciji nekoliko organizacija civilnog društva, nevladinih, vjerskih i dobrotvornih organizacija koje su podnijele zahtjev za ponovnu registraciju;

11. žali zbog izmjena alžirskog Kaznenog zakona iz travnja 2020. kojima se ograničavaju sloboda tiska, sloboda izražavanja i sloboda udruživanja; potiče alžirske vlasti da revidiraju kazneni zakon, a posebno članke 75., 79., 95 bis, 98, 100, 144, 144 bis, 144 bis 2, 146 i 196.a, u skladu s ICCPR-om i ACHPR-om kako bi se zaustavila kriminalizacija slobode izražavanja i mirnog okupljanja i udruživanja;

12. pozdravlja činjenicu da se člancima 4. i 223. revidiranog Ustava jača status tamazigtskog jezika kao nacionalnog i službenog jezika; naglašava da takve izjave ne smiju služiti kao sredstvo za zanemarivanje strukturnih problema s kojima se suočava tamazigtski jezik ili za sijanje razdora u pokretu Hiraka; poziva alžirske vlasti da osiguraju jednako postupanje pred zakonom pri upotrebi arapskog jezika; potiče alžirsku vladu da ukine zabranu pokazivanja zastave Amazighe i da odmah pusti na slobodu sve osobe koje su zatvorene zbog postavljanja simbola Amazigha;

13. izražava potporu alžirskim odvjetnicima i drugim pravosudnim djelatnicima koji i dalje nastoje poštovati najviše standarde pravde unatoč kontekstu i povezanim rizicima; poziva alžirske vlasti da u potpunosti zajamče neovisnost pravosuđa i nepristranost pravosuđa te da ukinu i zabrane sva ograničenja, neprimjerene utjecaje, pritiske, prijetnje ili uplitanje u donošenje sudskih odluka i druga pravosudna pitanja;

14. poziva alžirske vlasti da osiguraju potpunu odgovornost i civilni i demokratski nadzor nad oružanim snagama i njihovu stvarnu podređenost zakonski uspostavljenoj civilnoj vlasti te da zajamče da je uloga vojske na odgovarajući način definirana u Ustavu i izričito ograničena na pitanja nacionalne obrane;

15. apelira na alžirske vlasti da međunarodnim organizacijama za ljudska prava i posebnim postupcima UN-a omoguće pristup zemlji;

16. izražava zabrinutost zbog administrativnih prepreka s kojima su suočene vjerske manjine u Alžiru, a osobito zbog Uredbe 06-03; potiče alžirsku Vladu da revidira Uredbu 06-03 kako bi se dodatno uskladila s Ustavom i s njezinim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava, a posebno s člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; poziva na poštovanje slobode bogoslužja svih vjerskih manjina;

17. očekuje od EU-a da stanje ljudskih prava bude okosnica suradnje s alžirskim vlastima, posebno tijekom predstojećeg sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da sastavi i dostavi popis pojedinačnih slučajeva od posebne važnosti, uključujući one navedene u ovoj Rezoluciji, te da redovito izvještava Parlament o napretku u rješavanju tih slučajeva;

18. poziva ESVD, Komisiju i države članicama da, zajedno s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava, pruže potporu skupinama civilnog društva, borcima za ljudska prava, novinarima i prosvjednicima, među ostalim zauzimanjem odlučnijeg javnog stajališta o poštovanju ljudskih prava i vladavine prava u Alžiru, jasnom i javnom osudom kršenja ljudskih prava, poticanjem vlasti da puste na slobodu arbitrarne pritvorenike i da zaustave prekomjerno korištenje pritvora prije suđenja, traženjem pristupa svim dostupnim instrumentima za ljudska prava, uz pomno praćenje kršenja ljudskih prava i praćenje koje provode alžirski aktivisti i borci za ljudska prava;

19. naglašava važnost odnosa EU-a i Alžira budući da je Alžir bitan susjed i partner; podsjeća na važnost snažnog i dubokog odnosa između EU-a i Alžira te ponovno potvrđuje svoju predanost podupiranju tih odnosa na temelju punog poštovanja zajedničkih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskih prava, demokracija, vladavina prava i sloboda medija;

20. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Delegaciji EU-a u Alžiru, alžirskoj Vladi, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vijeću Europe.

 

 

 

[1] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0072.

[2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0188.

Posljednje ažuriranje: 26. siječnja 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti