Postupak : 2020/2914(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : RC-B9-0440/2020

Podneseni tekstovi :

RC-B9-0440/2020

Rasprave :

PV 17/12/2020 - 8.3
CRE 17/12/2020 - 8.3

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0376

<Date>{16/12/2020}16.12.2020</Date>
<RepeatBlock-NoDocSe> <NoDocSe>B9-0440/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0441/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0443/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0444/2020</NoDocSe> }
 <NoDocSe>B9-0445/2020</NoDocSe></RepeatBlock-NoDocSe> } RC1
PDF 172kWORD 51k

<TitreType>ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreRecueil>podnesen u skladu s člankom 144. stavkom 5. i člankom 132. stavkom 4. Poslovnika,</TitreRecueil>


<Replacing>koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:</Replacing>

<TablingGroups>B9-0440/2020 (Verts/ALE)

B9-0441/2020 (S&D)

B9-0443/2020 (Renew)

B9-0444/2020 (ECR)

B9-0445/2020 (PPE)</TablingGroups>


<Titre>o Iranu, posebno slučaju dobitnice Nagrade Saharov za 2012. Nasrin Sotoudeh</Titre>

<DocRef>(2020/2914(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Michael Gahler, David Lega, Željana Zovko, Isabel Wiseler-Lima, Sandra Kalniete, David McAllister, Miriam Lexmann, Radosław Sikorski, Paulo Rangel, Andrzej Halicki, Tomáš Zdechovský, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Vladimír Bilčík, Inese Vaidere, Christian Sagartz, Vangelis Meimarakis, Krzysztof Hetman, Romana Tomc, Magdalena Adamowicz, Ivan Štefanec, Benoît Lutgen, Eva Maydell, Luděk Niedermayer, Jiří Pospíšil, Stanislav Polčák, Stelios Kympouropoulos, Michaela Šojdrová, Peter Pollák, Loránt Vincze, Ioan-Rareş Bogdan, Janina Ochojska</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

<Depute>Kati Piri, Jytte Guteland</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

<Depute>Hilde Vautmans, Petras Auštrevičius, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Olivier Chastel, Klemen Grošelj, Svenja Hahn, Karin Karlsbro, Moritz Körner, Ilhan Kyuchyuk, Javier Nart, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Ramona Strugariu, Marie-Pierre Vedrenne</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

<Depute>Hannah Neumann, Ernest Urtasun</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Ryszard Antoni Legutko, Anna Fotyga, Karol Karski, Adam Bielan, Ryszard Czarnecki, Assita Kanko, Joanna Kopcińska, Elżbieta Kruk, Elżbieta Rafalska, Bogdan Rzońca, Hermann Tertsch, Valdemar Tomaševski, Witold Jan Waszczykowski, Charlie Weimers, Jadwiga Wiśniewska</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

<Depute>Fabio Massimo Castaldo</Depute>

</RepeatBlock-By>

AMANDMANI

Rezolucija Europskog parlamenta o Iranu, posebno slučaju dobitnice Nagrade Saharov za 2012. Nasrin Sotoudeh

(2020/2914(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, naročito Rezoluciju o Iranu, posebno o slučaju Nasrin Sotoudeh[1] od 13. prosinca 2018. i Rezoluciju o Iranu, posebno o položaju boraca za prava žena i zatvaranju državljana EU-a s dvojnim državljanstvom[2] od 17. rujna 2019.,

 uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) od 9. prosinca 2020. o Iranu, u kojoj se traži puštanje na slobodu Nasrin Sotoudeh,

 uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 12. prosinca 2020. o pogubljenju g. Ruhollaha Zama,

 uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog predstavnika za ljudska prava od 25. studenog 2020. u kojoj se Iran poziva da ne izvrši pogubljenje Ahmedreze Djalalija,

 uzimajući u obzir izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 26. listopada 2020. u kojem se traži utvrđivanje odgovornosti za nasilno suzbijanje prosvjeda i njegovo izvješće od 21. srpnja 2020. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

 uzimajući u obzir 5. dijalog na visokoj razini između Europske unije i Irana održan 9. prosinca 2020.,

 uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

 uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju i slobodi izražavanja,

 uzimajući u obzir činjenicu da je 2012. Nagrada Saharov za slobodu mišljenja dodijeljena Nasrin Sotoudeh,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

 uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A. budući da je Nasrin Sotoudeh, dobitnica Nagrade Saharov za slobodu mišljenja 2012. godine, iranska odvjetnica, aktivistica za ljudska prava i politička zatvorenica koja se posljednjih 15 godina bori za prava žena, djece, vjerskih manjina, novinara i umjetnika, kao i osoba kojima prijeti smrtna kazna, zbog čega su je iranske vlasti kontinuirano napadale i uznemiravale te je nekoliko puta uhićena i zatvarana; budući da njezin kazneni progon i optužbe protiv nje pokazuju u kojoj mjeri iransko pravosuđe kriminalizira aktivizam u području ljudskih prava;

B. budući da se Nasrin Sotoudeh od 13. lipnja 2018. nalazi u arbitrarno određenom pritvoru zbog toga što je zastupala žene koje su prosvjedovale protiv iranskog zakona o obveznom nošenju hidžaba te da je u ožujku 2019. osuđena na 33 godine zatvora i 148 udaraca bičem; budući da su stručnjaci UN-a više puta izrazili ozbiljne sumnje u pogledu arbitrarnosti odluke o njezinu pritvaranju i pozvali na njezino puštanje na slobodu;

C. budući da je Nasrin Sotoudeh 7. studenog 2020. privremeno puštena na slobodu nakon što je njezin test na COVID-19 bio pozitivan; budući da joj je 2. prosinca 2020. naređeno da se vrati u zatvor Qarchak, ženski zatvor u Teheranu poznat po okrutnim i nehumanim uvjetima pritvora; budući da takva odluka iranskih vlasti za nju može imati po život opasne posljedice te da se na taj način dodatno produljuje njezin arbitrarno određen boravak u zatvoru, što predstavlja kršenje obveza Irana u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

D. budući da iranske vlasti vrše pritisak na obitelj, rodbinu i prijatelje Nasrin Sotoudeh, osobito na njezina supruga Rezu Khandana, s ciljem da ih ušutkaju i da zaustave sve kampanje za puštanje Nasrin Sotoudeh na slobodu;

E. budući da je uhićenje Nasrin Sotoudeh dio pojačane represije protiv boraca za prava žena u Iranu; budući da su borci za prava žena koji aktivno promiču osnaživanje žena i povećanje njihovih prava izloženi uznemiravanju, proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima te da se krše njihova prava na pravedno suđenje i pravični postupak;

F. budući da postoje navodi da je Ahmadreza Djalali, iransko-švedski liječnik te znanstvenik i profesor na Sveučilištu VUB u Belgiji i Universita degli Studi del Piemonte Orientale u Italiji koji je u listopadu 2017. osuđen na smrt na osnovi neutemeljenih optužbi za špijunažu, premješten u samicu, što je korak koji prethodi pogubljenju, unatoč općem uvjerenju da je njegovo suđenje bilo izrazito nepravedno i da je osuđujuća presuda donesena na temelju priznanja iznuđenog mučenjem; budući da su iranski dužnosnici izrekli prijetnje smrću i njemu i članovima njegove obitelji u Švedskoj i Iranu; budući da je u pismu koje je poslao iz zatvora za političke zatvorenike Evin napisao da je razlog njegova pritvaranja bilo njegovo odbijanje da za Iran špijunira europske institucije; budući da je dr. Djalali 24. studenog 2020. obaviješten da će uskoro biti pogubljen;

G. budući da je 12. prosinca 2020. vješanjem pogubljen novinar Ruhollah Zam, nakon što je Vrhovni sud 8. prosinca 2020. po ubrzanom postupku donio odluku da se potvrđuje smrtna kazna izrečena na temelju nejasnih optužbi o „zemaljskoj korupciji” koje su se temeljila na silom iznuđenim priznanjima; budući da su g. Zama, kojemu je 2009. bio odobren azil u Francuskoj i koji je vodio popularan, prema iranskim vlastima kritički orijentiran kanal na aplikaciji Telegram, iranske vlasti namamile u Irak, otele i prebacile u Iran; budući da njegovo pogubljenje zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja predstavlja očito i grubo kršenje međunarodnog prava o ljudskim pravima;

H. budući da se Fariba Adelkhah, istaknuta francusko-iranska znanstvenica s građanstvom EU-a i direktorica istraživanja na Sveučilištu Sciences Po u Parizu, od lipnja 2019. nalazi u arbitrarno određenom pritvoru u zatvoru Evin;

I. budući da se nastavljaju uhićenja osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana, nakon kojih slijede dugi boravak u samici i ispitivanja bez pravičnog postupka i mogućnosti pravednog suđenja te dugogodišnje zatvorske kazne na temelju nejasnih i neodređenih optužbi povezanih s „nacionalnom sigurnosti” i „špijunažom”; budući da Iran ne priznaje dvojno državljanstvo, zbog čega strana veleposlanstva imaju ograničen pristup svojim državljanima zatvorenima u Iranu;

J. budući da iranski sudovi ne jamče pravični postupak i pošteno suđenje, uskraćuju pristup pravnom zastupanju, osobito tijekom istražnog postupka, te ne dopuštaju konzularne posjete, kao ni posjete UN-a ili humanitarnih organizacija; budući da se presude iranskog pravosuđa često temelje na nejasnim ili nekonkretnim optužbama povezanima s nacionalnom sigurnošću i špijunažom; budući da ne postoje neovisni mehanizmi kojima bi se zajamčila odgovornost unutar pravosudnog sustava i da postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost zbog politiziranosti sudaca;

K. budući da su iranske vlasti na prosvjede civilnog društva zbog siromaštva, inflacije, korupcije i političkog autoritarizma odgovorile žestokom represijom; budući da je iranska obavještajna služba povećala svoju represiju protiv osoba aktivnih u civilnom društvu i boraca za ljudska prava, odvjetnika, aktivista za zaštitu okoliša, boraca za prava žena, studenata, novinara, učitelja, vozača kamiona i miroljubivih aktivista;

L. budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava pozvali Iran da zajamči prava boraca za ljudska prava i odvjetnika koji se nalaze u zatvoru zato što su javno izrazili potporu prosvjedima protiv obveznog nošenja hidžaba u Iranu i više puta izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranog izvršenja smrtne kazne nad maloljetnicima u Iranu;

M. budući da postoje brojni navodi o neljudskim i ponižavajućim uvjetima u zatvorima te o odbijanju odgovarajućeg pristupa liječničkoj skrbi u pritvoru u cilju zastrašivanja, kažnjavanja ili iznuđivanja priznanja od pritvorenika, čime se krše Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

N. budući da se pomilovanja i privremena puštanja na slobodu omogućena tijekom pandemije bolesti COVID-19 kako bi se smanjila prenapučenost u zatvorima ne odnose na desetke boraca za ljudska prava, novinara, odvjetnika i aktivista koji se i dalje nalaze u zatvorima;

O. budući da je posebni izvjestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu u svojem godišnjem izvješću podnesenom Općoj skupštini UN-a 21. srpnja 2020. izrazio duboko žaljenje zbog toga što Iran i dalje pribjegava smrtnoj kazni i velikog broja pogubljenja u toj zemlji te potvrdio da zaprimljena izvješća skreću pozornost na nastavak trenda ograničavanja slobode izražavanja i diskriminacije manjina i žena;

P. budući da je posebni izvjestitelj UN-a u istom izvješću potvrdio da, unatoč jasnim dokazima da su iranske sigurnosne snage tijekom prosvjeda u studenom 2019. koristile prekomjernu i smrtonosnu silu koja je prouzročila smrt više od 300 osoba, uključujući žene i djecu, iranske vlasti ni gotovo godinu dana kasnije nisu provele istragu u skladu s međunarodnim standardima;

Q. budući da se povećava broj smrtnih kazni izrečenih prosvjednicima, koje sve slijede isti obrazac: tzv. priznanje iznuđeno mučenjem, nakon kojega slijedi pogubljenje o kojem se ne obavještavaju ni odvjetnici ni članovi obitelji, kao što je bio slučaj s hrvačkom zvijezdom Navidom Afkarijem koji je 12. rujna 2020. pogubljen na temelju optužbi koje je u potpunosti zanijekao; budući da se njegova braća i dalje nalaze u zatvoru i da su im izrečene dugogodišnje kazne zatvora zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv vlasti;

R. budući da je parlament donio rezoluciju u kojoj se poziva na uspostavu radne skupine StratCom ESVD-a za Bliski istok, posebno za Iran;

S. budući da se tehnologije za masovni nadzor koriste za suzbijanje prosvjeda, i onih na internetu i onih na ulicama, među ostalim i cenzurom na internetu; budući da državni mediji provode kampanje dezinformiranja usmjerene protiv prosvjednika i boraca za ljudska prava kako bi iskrivila slika o prosvjedima iz studenog 2019. te da u tome sudjeluju vodeće nacionalne ličnosti;

1. snažno osuđuje arbitrarno pritvaranje, izricanje presude i, nedavno, vraćanje u zatvor borkinje za ljudska prava i odvjetnice Nasrin Sotoudeh te poziva vlasti Islamske Republike Irana da je odmah i bezuvjetno puste na slobodu i hitno joj omoguće da dobije potrebnu zdravstvenu skrb;

2. snažno osuđuje pogubljenje novinara Ruhollaha Zama, urednika kanala Amad News aplikacije Telegram, 12. prosinca 2020. te hrvača Navida Afkarija 12. rujna 2020.; izražava najdublju sućut njihovim obiteljima, prijateljima i kolegama; poziva institucije EU-a i njegove države članice da pruže učinkovitiju zaštitu iranskim državljanima s boravištem u EU-u koji su izloženi uznemiravanju i prijetnjama iranskih obavještajnih službi;

3. poziva Iran da odmah odustane od skorašnjeg pogubljenja švedsko-iranskog akademika Ahmadreza Djalalija, oslobodi ga i da mu naknadu te da prestane prijetiti njegovoj obitelji u Iranu i Švedskoj; nadalje, oštro osuđuje njegovo mučenje, arbitrarno pritvaranje i činjenicu da mu je izrečena smrtna kazna; prima na znanje da je g. Djalaliju 24. studenog 2020. rečeno da su tijela kaznenog progona izdala nalog za izvršenje kazne te da je premješten u samicu u odjelu 209. zatvora Evin; ponovno poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice EU-a da hitno interveniraju kako bi se zaustavili svi planovi za pogubljenje Ahmadreza Djalalija, ukinula izrečena smrtna kazna i osiguralo njegovo trenutačno puštanje na slobodu;

4. poziva EU i države članice da zajednički daju javne izjave i poduzmu diplomatske inicijative za praćenje nepoštenih suđenja i posjete zatvorima u kojima su pritvoreni borci za ljudska prava i drugi zatvorenici savjesti, uključujući građane EU-a u Iranu, u skladu sa Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava;

5. poziva iransku vladu da odmah bezuvjetno oslobodi stotine osoba koje su arbitrarno pritvorene zbog mirnog ostvarivanja svojih prava na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući prosvjednike, novinare, medijske djelatnike, političke disidente, umjetnike, pisce i borce za ljudska prava, uključujući odvjetnike, borce za prava žena, aktiviste za prava radnika, aktiviste za prava manjina, aktiviste za zaštitu prirode, borce protiv smrtne kazne i druge, među kojima su oni koji zahtijevaju istinu i odštetu za masovna izvansudska pogubljenja 1980-ih; naglašava da do njihova puštanja na slobodu iranske vlasti moraju jamčiti njihovo fizičko i mentalno zdravlje;

6. apelira na Iran da odmah odbaci sve optužbe i ukine sva ograničenja putovanja za sve osobe koje imaju dvojno državljanstvo, europsko i iransko, koji su bili proizvoljno pritvoreni i izloženi drugim restriktivnim mjerama, kao što je bilo u slučaju Faribe Adelkhah, Nahid Taghavi, Kameela Ahmadya i Nazanin Zaghari-Ratcliffe; ponavlja svoj zahtjev da se Kamran Ghaderi, Massoud Mossaheb i Morad Tahbaz, koji su trenutačno pritvoreni u iranskim zatvorima, odmah bezuvjetno puste na slobodu te ponovno osuđuje kontinuiranu praksu iranskog pravosuđa pritvaranja osoba s dvojnim državljanstvom, onim EU-a i Irana, nakon nepoštenih suđenja i činjenicu da je tim osobama onemogućen pristup konzularnoj potpori;

7. izražava zabrinutost zbog fizičkog napada na borkinju za ljudska prava žena Golrokh Iraeea i njezinog prisilnog premještanja u zatvor Evin 13. prosinca 2020.; poziva na hitno pojašnjenje njezine situacije i ponavlja svoj zahtjev da se ona pusti na slobodu;

8. najoštrije osuđuje zatiranje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; apelira na iranske vlasti da zajamče potpunu provedbu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojega je Iran zemlja potpisnica, te da svim pritvorenicima zajamče pravo na pravičan sudski postupak i pošteno suđenje, uključujući pravo da ih zastupa odvjetnik po vlastitom izboru;

9. osuđuje ograničenja prostora za civilno društvo, upotrebu smrtne kazne kao oružja za političku represiju, amputacije, bičevanje i drugo okrutno i nehumano kažnjavanje koje sadrži iranski kazneni zakon, okrutne i nehumane uvjete pritvora, priznanja dobivena mučenjem ili zlostavljanjem te suđenje civilima pred revolucionarnim sudovima; osuđuje primjenu smrtne kazne kao sredstva za odvraćanje od aktivizma u području ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja; poziva iranske vlasti da odmah uvedu moratorij na sva predviđena pogubljenja s ciljem da se potpuno ukine smrtna kazna;

10. prima na znanje pomake koje su postigle iranske žene u području obrazovanja, znanosti i istraživanja, o čemu svjedoči činjenica da žene čine većinu studenata na iranskim sveučilištima; apelira na Islamsku Republiku Iran da de jure i de facto ukine sve oblike diskriminacije i ostalih kršenja ljudskih prava žena i djevojčica; snažno podupire Iranke i borce za ljudska prava koji se nastavljaju boriti za ljudska prava unatoč teškoćama i posljedicama s kojima se osobno suočavaju;

11. poziva iranske vlasti da rješavaju pitanje svih oblika diskriminacije osoba koje pripadaju etničkim i vjerskim manjinama, uključujući kršćane i pripadnike bahai vjere te pripadnika zajednice LGBTI, te da odmah i bezuvjetno oslobode sve one koji su pritvoreni zbog ostvarivanja prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja ili seksualne orijentacije;

12. poziva na pokretanje istrage pod vodstvom UN-a o zločinima prema međunarodnom pravu i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenima tijekom prosvjeda u studenom 2019. i siječnju 2020.; apelira na EU i njegove države članice da donesu ciljane restriktivne mjere protiv dužnosnika odgovornih za te zlouporabe;

13. snažno podržava težnje iranskog naroda koji želi živjeti u slobodnoj, stabilnoj, uključivoj i demokratskoj zemlji koja poštuje svoje nacionalne i međunarodne obveze u području ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva iranske vlasti da osiguraju neovisnu i nepristranu istragu svih smrtnih slučajeva koji su se dogodili tijekom tih prosvjeda, svih osoba osumnjičenih za to da snose kaznenu odgovornost za ubojstva prosvjednika te svih slučajeva žrtava koje su prisilno nestale i bile izložene izvansudskim pogubljenjima; nadalje, poziva iranske vlasti da ekshumiraju posmrtne ostatke žrtava i predaju ih njihovim obiteljima, da identificiraju i kazneno gone počinitelje te da žrtvama pruže učinkovite pravne lijekove;

14. pozdravlja donošenje mehanizma sankcija za kršenje ljudska prava, takozvanog Zakona Magnicki, od strane Vijeća kao važnog instrumenta EU-a za sankcioniranje kršitelja ljudskih prava; poziva na ciljane mjere protiv iranskih dužnosnika koji su počinili teška kršenja ljudskih prava, što se odnosi i na nedavna pogubljenja Ruhollaha Zama i Navida Afkarija te na arbitrarno pritvaranje osoba s dvojnim državljanstvom i stranih državljana u Iranu, kao i osoba uključenih u teška kršenja ljudskih prava, uključujući suce koji su na smrt osudili novinare, borce za ljudska prava, političke disidente i aktiviste;

15. smatra da će biti potrebne dodatne ciljane sankcije ako iranske vlasti ne oslobode dr. Djalalija, kao što to zahtijevaju EU i njegove države članice;

16. poziva Vijeće da pitanje kršenja ljudskih prava postavi kao ključnu sastavnicu svoje bilateralne suradnje s Iranom, u skladu sa Zajedničkom izjavom koju su dogovorili potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i iranski ministar vanjskih poslova u travnju 2016.; poziva ESVD da pitanje ljudska prava, posebno položaj boraca za ljudska prava, i dalje uključuje u dijalog na visokoj razini između EU-a i Irana te snažno poziva iranske vlasti da zaustave sva zastrašivanja i odmazde usmjerene protiv boraca za ljudska prava zbog komunikacije s dužnosnicima EU-a i UN-a;

17. poziva ESVD i države članice EU-a da u potpunosti podrže dobitnike Nagrade Saharov preko svojih diplomatskih i konzularnih predstavništava te uspostavom interne međuinstitucijske radne skupine za potporu dobitnicima Nagrade „Saharov” koji su u opasnosti; smatra da bi izaslanstva EU-a trebala ojačati potporu dobitnicima nagrade koji su u opasnosti;

18. traži da ESVD ojača svoje kapacitete za suzbijanje iranskog uplitanja i dezinformiranja na europskom tlu; apelira na iranske vlasti da ukinu cenzuru internetskih usluga i sadržaja te da se suzdrže od blokiranja interneta koje nije kompatibilno s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

19. poziva EU i njegove države članice da rješavaju pitanje posebne ranjivosti borkinja za ljudska prava odgovarajućim mjerama zaštite kojima bi ih se zaštitilo od specifičnih i rodno uvjetovanih rizika kojima su izložene;

20. poziva iranske vlasti da upute trajni poziv za obilazak predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava te da proaktivno surađuju; posebno apelira na njih da osiguraju da posebnom izvjestitelju UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu bude dopušten ulazak u zemlju;

21. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vrhovnom vođi Islamske Republike Irana, predsjedniku Islamske Republike Irana te zastupnicima u iranskom parlamentu Madžlisu.

 

 

[1] SL C 388, 13.11.2020., str. 127.

[2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0019.

Posljednje ažuriranje: 16. prosinca 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti