ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o ljudskim pravima i političkoj situaciji na Kubi
9.6.2021 - (2021/2745(RSP))
koji zamjenjuje sljedeće prijedloge rezolucija:
B9‑0341/2021 (PPE)
B9‑0343/2021 (Renew)
B9‑0346/2021 (ECR)
Leopoldo López Gil, Michael Gahler, Isabel Wiseler‑Lima, Gabriel Mato, Antonio López‑Istúriz White
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Javier Nart, Malik Azmani, Olivier Chastel, Dita Charanzová, Vlad Gheorghe, Klemen Grošelj, Karin Karlsbro, Moritz Körner, Karen Melchior, Urmas Paet, Frédérique Ries, Nicolae Ştefănuță, Hilde Vautmans
u ime Kluba zastupnika Renew
Anna Fotyga, Hermann Tertsch, Ryszard Czarnecki, Witold Jan Waszczykowski, Bogdan Rzońca, Assita Kanko, Charlie Weimers, Valdemar Tomaševski, Adam Bielan, Jadwiga Wiśniewska, Ryszard Antoni Legutko, Carlo Fidanza, Elżbieta Kruk, Raffaele Fitto, Elżbieta Rafalska, Ruža Tomašić
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Rezolucija Europskog parlamenta o ljudskim pravima i političkoj situaciji na Kubi
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 15. studenoga 2018.[1] o stanju ljudskih prava na Kubi, od 3. prosinca 2019.[2] o slučaju Joséa Daniela Ferrera i od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane,[3]
– uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i Kube potpisan u prosincu 2016. koji se privremeno primjenjuje od 1. studenoga 2017.[4],
– uzimajući u obzir saslušanje o Kubi Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike održano 11. prosinca 2020.,
– uzimajući u obzir neformalnu videokonferenciju članova Zajedničkog vijeća EU-a i Kube održanu 20. siječnja 2021.[5],
– uzimajući u obzir treći službeni dijalog o ljudskim pravima održan 26. veljače 2021. u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji[6],
– uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Kube koji je Vijeće Ujedinjenih naroda (UN) za ljudska prava provelo u svibnju 2018.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i opće preporuke Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena,
– uzimajući u obzir izvješća organizacija za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Zaklada za ljudska prava i Prisoners Defenders, poglavlje IV.B o Kubi u okviru godišnjeg izvješća IACHR-a za 2020., Komunikaciju od 6. studenoga 2019. upućenu Visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici za suvremene oblike ropstva, uključujući njegove uzroke i posljedice te posebnom izvjestitelju o trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom, o kubanskim medicinskim brigadama, kao i zaključke najnovijeg univerzalnog periodičnog pregleda Kube za 2018. o kubanskim medicinskim brigadama,
– uzimajući u obzir izvješća kubanskog opservatorija za ljudska prava za razdoblje od 12 mjeseci do svibnja 2021. o represivnim mjerama i proizvoljnim pritvaranjima,
– uzimajući u obzir javna saslušanja tijekom 179. razdoblja zasjedanja Međuameričke komisije za ljudska prava,
– uzimajući u obzir rezolucije 7/2021, 14/2021 i 24/2021 Međuameričke komisije za ljudska prava,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja koju je Opća skupština UN-a usvojila 10. prosinca 1984. i čija je Kuba država stranka,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,
– uzimajući u obzir Ustav Republike Kube i njezin Kazneni zakonik,
– uzimajući u obzir Rezoluciju br. 168 Ministarstva vanjske trgovine i ulaganja Republike Kube od 29. ožujka 2010., Zakon br. 1312 od 12. rujna 1976. (takozvani „Zakon o migracijama”) i njegove regulatorne dekrete br. 26 od 18. prosinca 2015. i br. 306 od 12. listopada 2012., Američku konvenciju o ljudskim pravima i godišnje izvješće Međuameričke komisije za ljudska prava za 2020. iz travnja 2021.,
– uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) koje je Kuba ratificirala,
– uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društva“ iz Službenog lista Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da su Sporazumom, koji je potpisan 2016., obje stranke potvrdile svoje poštovanje univerzalnih ljudskih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima za ljudska prava; budući da je Europski parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube;
B. budući da je Parlament 2017. donio rezoluciju u kojoj ponovno ističe svoja stajališta o demokraciji, univerzalnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao što su sloboda izražavanja, okupljanja i političkog udruživanja te slobodan pristup informacijama u svim oblicima;
C. budući da se ljudska prava, sloboda te dostojanstvo i dobrobit ljudi najbolje zastupaju i štite u demokraciji, što među ostalim podrazumijeva izmjene na vlasti, slobodne i poštene izbore te poštovanje političkog pluralizma; budući da se u članku 5. nedavno odobrenog kubanskog Ustava ističe da je Komunistička partija Kube vrhovna državna vlast, što se pojačava člancima 4. i 229. u kojima se socijalizam ističe kao ireverzibilan sustav; budući da je novi Ustav iz 2019. poslužio ne samo za zaštitu sustava i zamrzavanje svih procesa reforme sloboda i prava, nego i za dodatna ograničenja tih sloboda i prava; budući da režim ljude s različitim političkim uvjerenjima ozbiljno ograničava u sudjelovanju u javnom političkom životu i obnašanju političkih funkcija; budući da i dalje ne postoje uvjeti kojima bi se zajamčila neovisnost pravosuđa, posebno u slučajevima koji se tiču aktivista i disidenata;
D. budući da se dekretom br. 349 ograničava sloboda izražavanja umjetnika traženjem prethodnog odobrenja za javne i privatne izvedbe i izložbe; budući da se dekretom br. 370 o internetskom sadržaju uspostavlja dvosmislen okvir kojim se omogućuje progon aktivista i neovisnih novinara, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19; budući da kubanski Kazneni zakonik sadrži odredbe kao što su „stanje opasnosti” i „pretkaznene sigurnosne mjere” zbog kojih se više od 8000 osoba nalazi u zatvoru bez kaznenih djela koja bi im se mogla pripisati, a još 2500 osoba osuđeno je na prisilni rad;
E. budući da od stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije gotovo četiri godine na Kubi nije postignut konkretan napredak u pogledu općih načela i ciljeva Sporazuma koji se odnose na poboljšanje stanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te gospodarskih i socijalnih uvjeta kubanskih građana; budući da je, naprotiv, kubanski režim pojačao represiju i kršenja ljudskih prava te da se stanje u cjelokupnom kubanskom društvu nastavlja pogoršavati, što je dovelo do novog vala otpora i mirnih prosvjeda brojnih dijelova kubanskog društva koje su represivne strukture kubanskog režima potisnule i brutalno slomile;
F. budući da je Radna skupina za proizvoljna pritvaranja Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava u svojem mišljenju br. 50/2020 objavljenom 14. listopada 2020. upozorila da je sustavno kršenje ljudskih prava uobičajena praksa kubanskih vlasti; budući da je u posljednjih 12 mjeseci do 1 lipnja 2021. zabilježeno 199 slučajeva političkih zatvorenika na Kubi, od čega 65 novih slučajeva u tom razdoblju; budući da je travanj najrepresivniji mjesec od početka 2021. s obzirom na to da je Kubanski opservatorij za ljudska prava zabilježio više od 1018 represivnih mjera protiv aktivista za ljudska prava i neovisnih novinara, od čega je bilo 206 proizvoljnih pritvaranja, a 13 je uključivalo ozbiljno nasilje; budući da prema navodima organizacije Prisoners Defenders na Kubi trenutačno postoji 150 političkih zatvorenika;
G. budući da su na temelju analize koju je izvršila Međuamerička komisija za ljudska prava 11. veljače 2021. uvedene mjere predostrožnosti u korist 20 identificiranih članova pokreta San Isidro te da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je ozbiljno ugroženo pravo na život i osobni integritet identificiranih osoba; budući da su kubanske vlasti nezakonito provalile u kuću Luisa Manuela Otera Alcántare, neovisnog umjetnika i koordinatora pokreta San Isidro, te ga proizvoljno nekoliko sati zadržale bez optužnice; budući da se Denis Solís González, član pokreta San Isidro, proizvoljno nalazi u zatvoru te je optužen za nepoštovanje vlasti i da se Luis Robles Elizástegui nalazi u zatvoru samo zato što je nosio plakat kojim se mirno poziva na puštanje na slobodu Denisa Solísa Gonzáleza; budući da je proizvoljno pritvoren Maykel Castillo Pérez, član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida”, te da ga je Odbor UN-a za prisilne nestanke tijekom 14 dana smatrao nestalom osobom;
H. budući da, suprotno zahtjevima Parlamenta, predstavnici EU-a nisu posjetili političke zatvorenike niti promatrali suđenja protivnicima vlasti, disidentima, borcima za ljudska prava ili neovisnim organizacijama civilnoga društva; budući da međunarodnim organizacijama za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Amnesty International i Prioners Defenders, kao i mnogim drugim neovisnim promatračima koji prate stanje ljudskih prava, uključujući posebne izvjestitelje UN-a, nije dopušten ulazak na Kubu unatoč dugogodišnjem ustrajavanju na potrebi za posjetom tom otoku;
I. budući da se Rezolucijom Ministarstva međunarodne trgovine i stranih ulaganja Kube br. 168 iz 2010. svim javnim službenicima u inozemstvu koji rade za državu ili poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući medicinsko osoblje, nameću neopravdane dužnosti i obveze kojima se krši ljudsko dostojanstvo te najosnovnija i temeljna ljudska prava; budući da se svi javni službenici koji ne odrade medicinske misije ili odluče ne vratiti se na Kubu prema kubanskom Kaznenom zakoniku kažnjavaju s osam godina zatvora; budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava te medicinske misije klasificirala kao suvremeni oblik ropstva te da su u izjavi visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (CUB 6/2019) o kubanskim medicinskim misijama istaknuti nesigurni i nehumani radni uvjeti medicinskog osoblja, a te navode potvrđuju i Human Rights Watch i svjedočanstva 622 osobe;
J. budući da je Kuba ratificirala osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada; budući da Kuba krši konvencije br. 29 i 105 Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu;
K. budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom (Berti Soler) 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da kubanske vlasti sustavno sprečavaju dobitnike Nagrade Saharov i njihovu rodbinu da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima, uključujući ona koja organizira Europski parlament, unatoč brojnim pozivima, od kojih je posljednji bio 11. prosinca 2020.; budući da su njihove taktike uključivale uznemirivanje, zastrašivanje i proizvoljno uhićenje Berte Soler i Reinalda Escobara, kao i ograničavanje internetskih veza drugih sudionika; budući da su predsjednica Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike, predsjednik Odbora za vanjske poslove i jedan od potpredsjednika Parlamenta potpisali zajedničku izjavu u kojoj se osuđuje uznemirivanje aktivista; budući da vlada zabrinutost u pogledu njihove obrane i potpore od strane delegacije EU-a u Havani; budući da ni Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) ni delegacija EU-a na Kubi nisu dale izjavu kojom ih brane niti su pokazale bilo kakvu javnu ili privatnu potporu;
L. budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani potpisao pismo upućeno predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država u kojem se, među ostalim, traži ukidanje embarga SAD-a na Kubu te nemiješanje u kubanske poslove; budući da ta činjenica predstavlja jasno prekoračenje diplomatskih dužnosti veleposlanika i pokazuje izrazito politiziranu ulogu veleposlanstva EU-a u Havani; budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani javno izjavljivao da „Kuba nije diktatura”;
M. budući da je kubanska vlada odbila sudjelovanje neovisnih organizacija civilnog društva u „Seminarima civilnog društva EU-a i Kube” koji su održani prije trećeg službenog dijaloga o ljudskim pravima; budući da su EU i Kuba 26. veljače 2021. održali treći službeni dijalog o ljudskim pravima u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji; budući da su raspravljali o pitanjima slobode mirnog okupljanja i udruživanja; budući da je EU podsjetio da je potrebno poštovati obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava o ljudskim pravima; budući da je cilj dijaloga ostvariti opipljive rezultate i da se on ne može smatrati ciljem sam po sebi; budući da svaki politički dijalog mora obuhvaćati izravno i intenzivno sudjelovanje neovisnog civilnog društva i svih oporbenih političkih aktera bez ikakvih ograničenja, kako je istaknuto u članku 36. Sporazuma;
N. budući da je Parlament u nekoliko navrata pozivao diplomatske predstavnike kubanske vlade na saslušanja i aktivnosti u vezi s Kubom; budući da ti pozivi nisu samo odbijeni nego je na njih odgovoreno u obliku pisama punih uvreda i neutemeljenih optužbi na račun Parlamenta i njegovih zastupnika; budući da je Parlament vjerojatno jedina institucija EU-a koja nije dobila dopuštenje za posjet toj zemlji nakon privremenog stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, što je u očitoj suprotnosti s ključnim elementom na kojem bi se trebao temeljiti sporazum o političkom dijalogu;
O. budući da je Sporazum obuhvaćao tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a kojim se omogućuje suspenzija Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;
1. oštro osuđuje postojanje političkih zatvorenika, ustrajan i neprekidan politički progon, uznemirivanje i proizvoljno pritvaranje disidenata na Kubi; također osuđuje aktualne napade na umjetnike pokreta San Isidro, mirne disidente, neovisne novinare, borce za ljudska prava i članove političke oporbe; traži da se smjesta prekinu te aktivnosti i apelira na kubanske vlasti da odmah puste na slobodu sve političke zatvorenike i osobe koje su proizvoljno pritvorene isključivo zbog ostvarivanja svoje slobode izražavanja i okupljanja; oštro osuđuje proizvoljno pritvaranje Aymare Nieto Muñoz, Mitzaela Díaza Paseira, Ivána Amara Hidalga, Edilberta Ronala Arzuaga Alcaláa, Yandiera Garcíje Labrada, Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija i još 77 zatvorenika savjesti; izražava solidarnost s pripadnicima pokreta San Isidro i svim aktivistima i borcima za ljudska prava u njihovim naporima da promiču slobodu izražavanja na Kubi;
2. traži bolje jamčenje prava na pošteno suđenje i neovisnosti pravosuđa te da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku; žali zbog toga što je u dva mjeseca zabilježen 1941 slučaj represije, od čega 1018 u travnju i 923 u svibnju 2021.; zahtijeva da se pritvorenim osobama omoguće neovisna medicinska evaluacija, pristup telefonskoj komunikaciji i redoviti posjeti obitelji, prijatelja, novinara i diplomata;
3. duboko žali zbog nedostatka predanosti i spremnosti kubanskog režima da pokuša ostvariti barem minimalan napredak prema promjeni ili otvoriti kanale kojima bi se omogućili načini reforme režima, čime bi se poboljšalo socijalno i političko sudjelovanje, kao i životni uvjeti građana; žali zbog činjenice da se unatoč stupanju na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije skoro četiri godine stanje u pogledu ljudskih prava i demokracije nije poboljšalo te da nije dovelo do znatnog i opipljivog pozitivnog rezultata za kubanski narod; traži da se poštuju obveze utvrđene u tom sporazumu i da se u tom pogledu usvoje jasna mjerila;
4. potvrđuje pravo kubanskog naroda da zahtijeva demokratizaciju svoje zemlje u okviru dijaloga s civilnim društvom i političkom oporbom kako bi se uspostavio plan za demokratske višestranačke izbore;
5. zahtijeva od kubanske vlade da provede pravne reforme kako bi se zajamčila sloboda tiska, udruživanja i prosvjedovanja te da pokrene političke reforme kojima će se omogućiti slobodni, pošteni i demokratski izbori u sklopu kojih će se uzeti u obzir suvereno i slobodno izražena volja kubanskog naroda; poziva kubansku vladu da svoju politiku o ljudskim pravima uskladi s međunarodnim standardima definiranima u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima čija je Kuba potpisnica te da omogući aktivno sudjelovanje civilnog društva i političke oporbe u političkom i društvenom životu bez ikakvih ograničenja; poziva kubansku vladu da neovisno novinarstvo prizna kao zakonitu djelatnost i da poštuje prava neovisnih novinara na Kubi;
6. traži hitno stavljanje izvan snage dekreta 349 i 370 te drugih kubanskih zakona kojima se krši sloboda izražavanja;
7. poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uvidi postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da je stoga na odgovarajući način uključi u institucionalizirane, formalne, otvorene i javne političke dijaloge između EU-a i Kube, čime se poštuju stupovi koji su temelj Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;
8. žali zbog toga što su ESVD i delegacija EU-a u Havani isključili kubansku demokratsku oporbu te europske i kubanske neovisne organizacije civilnog društva iz političkih dijaloga jer ih u tome nisu poduprle kubanske vlasti; ističe da je ta odluka protivna Sporazumu te naglašava da obje strane imaju obvezu u potpunosti poštovati Sporazum; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i ESVD da odbiju sudjelovati u budućim političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s Kubom, osim ako je u njima primjereno zastupljeno civilno društvo;
9. podsjeća ESVD da je sudjelovanje civilnog društva u političkim dijalozima i projektima suradnje u okviru Sporazuma ključan dio Sporazuma i da bi trebalo smjesta ispraviti nepravilnost prisutnu od potpisivanja Sporazuma prema kojoj je civilno društvo isključeno iz fondova za suradnju i/ili sudjelovanja u Sporazumu, dok se, suprotno tome, sudjelovanje i pristup fondovima za suradnju omogućuje isključivo poduzećima u kojima sudjeluje država ili koja su pod njezinom kontrolom;
10. osuđuje sustavno kršenje radnih i ljudskih prava koje kubanska država provodi nad svojim zdravstvenim osobljem upućenim na rad u inozemstvu u medicinskim misijama, a kojim se krše temeljne konvencije MOR-a koje je Kuba ratificirala; apelira na Kubu da učinkovito provodi i poštuje Američku konvenciju o ljudskim pravima i konvencije MOR-a br. 29 i 105; poziva kubansku vladu da u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava Kubancima zajamči pravo na izlazak iz njihove zemlje i povratak u nju, što se odnosi i na liječnike upućene u medicinske misije u inozemstvo; poziva kubansku vladu da ratificira Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i zajamči prava na slobodu udruživanja, što se odnosi i na registraciju organizacija, te na kolektivno pregovaranje, u skladu sa standardima MOR-a;
11. poziva ESVD da ustraje u tome da kubanske vlasti ispunjavaju preuzete obveze utvrđene Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube, a posebno one o poštovanju osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je naglašeno u članku 1. stavku 5., članku 2. točki (c), člancima 5. i 22. te članku 43. stavku 2. tog sporazuma; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome Parlamentu podnosi redovna izvješća;
12. smatra da pritvaranje Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija, Maykela Castilla Péreza (poznatog i kao Osorbo), koji je član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida” te je proizvoljno pritvoren, a Odbor UN-a za prisilne nestanke priopćio je da je tijekom 14 dana smatran nestalom osobom, te pritvaranje više od 120 političkih zatvorenika i zatvorenika savjesti, kao i sve proizvoljne i represivne radnje zabilježene u travnju i lipnju 2021. čine povredu Sporazuma i posebno hitne slučajeve, kako je utvrđeno u članku 85. stavku 3. točki (b) Sporazuma; traži od EU-a da s tim u vezi sazove hitan sastanak;
13. duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti izaslanstvima Europskog parlamenta odbile dati dopuštenje za posjet Kubi; poziva vlasti da dopuste ulazak izaslanstava u zemlju čim to bude moguće u smislu zdravstvenih uvjeta; poziva sve predstavnike država članica da tijekom posjeta kubanskim vlastima potežu pitanja kršenja ljudskih prava na Kubi te da se sastaju s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila dosljedna unutarnja i vanjska provedba politike ljudskih prava Europske unije;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica i visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava.
- [1] SL C 363, 28.10.2020., str. 70.
- [2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0073.
- [3] SL C 334, 19.9.2018., str. 99.
- [4] SL L 337, 13.12. 2016., str. 3.
- [5] Zajedničko vijeće EU-a i Kube, 20. siječnja 2021.
- [6] Dijalog o ljudskim pravima održan 26. veljače 2021.