Članak 171. : Raspodjela vremena za izlaganje i popis govornika (1)

1.   Konferencija predsjednika može predložiti Parlamentu da se za određenu raspravu raspodijeli vrijeme za izlaganje. Parlament o tom prijedlogu odlučuje bez rasprave.

2.   Govornici smiju govoriti samo ako im predsjednik da riječ. Ako se govornici udalje od teme rasprave, predsjednik ih opominje.

3.   Govornici čije su intervencije predviđene na popisu govornika govore sa središnje govornice. Ako to žele, govornici s invaliditetom mogu govoriti sa svojih mjesta.

Za sve ostale intervencije govornici govore sa svojih mjesta.

4.   Predsjednik može za prvi dio određene rasprave sastaviti popis govornika koji uključuje jedan ili više krugova govornika iz svakog kluba zastupnika koji želi uzeti riječ, prema redoslijedu ovisnom o veličini kluba.

5.   Vrijeme za izlaganje za ovaj dio rasprave raspodjeljuje se u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a)   prvi dio vremena za izlaganje ravnomjerno se dijeli među svim klubovima zastupnika;

(b)   drugi dio dijeli se među klubovima zastupnika ovisno o ukupnom broju njihovih članova;

(c)   nezavisnim zastupnicima ukupno vrijeme za izlaganje dodjeljuje se ovisno o dijelovima dodijeljenima svakom klubu zastupnika u skladu s točkama (a) i (b);

(d)   raspodjela vremena za izlaganje uzima u obzir činjenicu da će zastupniku s invaliditetom možda trebati više vremena.

6.   Kad je ukupno vrijeme za izlaganje dodijeljeno za više točaka dnevnog reda, klubovi zastupnika obavještavaju predsjednika koliki će dio svog vremena za izlaganje posvetiti svakoj pojedinoj točki. Predsjednik osigurava da se ta vremena za izlaganje poštuju.

7.   Preostali dio vremena za raspravu ne raspodjeljuje se posebno unaprijed. Umjesto toga predsjednik može pozvati zastupnike da uzmu riječ, u pravilu u trajanju od najdulje jedne minute. Predsjednik osigurava da, koliko god je to moguće, naizmjenično imaju riječ govornici s različitim političkim stajalištima i iz različitih država članica.

8.   Predsjednik može na zahtjev dati prednost predsjedniku ili izvjestitelju nadležnog odbora i predsjednicima klubova zastupnika koji žele govoriti u njihovo ime, ili govornicima koji ih zamjenjuju.

9.   Predsjednik može dati riječ zastupnicima koji podizanjem plave kartice pokažu da žele drugom zastupniku tijekom njegovog izlaganja postaviti pitanje u vezi s onim što je taj zastupnik rekao u trajanju od najdulje pola minute. Predsjednik to čini pod uvjetom da se govornik s tim slaže i da predsjednik smatra da to neće ni omesti tijek rasprave ni, dodatnim pitanjima podizanjem plavih kartica, stvoriti veću neravnotežu političke pripadnosti zastupnika koji sudjeluju u toj raspravi. Zastupnik koji je podigao plavu karticu i govornik ne smiju biti članovi istog kluba zastupnika i ne smiju oboje biti nezavisni zastupnici. Podložno uvjetima utvrđenima u drugoj rečenici, koji se primjenjuju mutatis mutandis, predsjednik može dopustiti zastupniku koji je postavio takvo pitanje da reagira na govornikov odgovor u trajanju od najdulje pola minute. Govornik potom može odgovoriti na tu reakciju.

10.   Vrijeme za izlaganje zastupnika ograničeno je na jednu minutu kad se radi o sljedećemu: zapisniku sa sjednice, postupovnim prijedlozima ili amandmanima na konačni prijedlog dnevnog reda ili na dnevni red.

11.   U raspravi o izvješću Komisija i Vijeće u pravilu imaju riječ odmah nakon što izvjestitelj predstavi svoje izvješće. Komisija, Vijeće i izvjestitelj mogu ponovno dobiti riječ, posebno kako bi odgovorili na izjave zastupnika.

12.   Zastupnici koji nisu govorili u raspravi mogu najviše jednom tijekom sjednice predati pisanu izjavu od najviše 200 riječi koja se prilaže doslovnom izvješću s rasprave.

13.   Poštujući članak 230. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, predsjednik pokušava postići dogovor s Komisijom, Vijećem i predsjednikom Europskog vijeća o odgovarajućoj raspodjeli vremena za njihovo izlaganje.