Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2026. o ciljanom protjerivanju stranih novinara i stranih kršćana u Turskoj pod izgovorom nacionalne sigurnosti (2026/2613(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da se u izvješću Komisije o Turskoj za 2025. navodi da je „okruženje za slobodu medija i medijski pluralizam ograničeno”; budući da su se pojavile zabrinutosti zbog pritvaranja i deportacije stranih novinara;
B. budući da je tijekom posljednjih godina najmanje 300 stranih kršćanskih pastora, misionara i članova njihovih obitelji deportirano iz Turske te im je odbijen ponovni ulazak na temelju administrativnih mjera „N-82” i „G-87”, kojima ih se bez dokaza, suđenja ili učinkovitih pravnih sredstava označava kao prijetnje nacionalnoj sigurnosti;
C. budući da je Kaveh Taheri, iranski neovisni slobodni novinar kojem je UNHCR priznao status izbjeglice, pritvoren 26. siječnja 2026. te mu prijeti deportacije i politički progon u Iranu; budući da su turski službenici graničnog nadzora 20. siječnja 2026. ustrijelili i ozlijedili novinarku Nujan Mala Hassan dok je izvještavala o prosvjedima; budući da su i neki drugi novinari već deportirani, među ostalim dopisnik BBC-a Mark Lowen, a ima ih i koji su uhićeni i prijeti im deportacija, kao primjerice francuskom novinaru Raphaëlu Boukandouri;
D. budući da se kršćani smatraju najprogonjenijom vjerskom skupinom na svijetu; budući da se nepriznavanjem te stvarnosti i nepronalaženjem rješenja za nju potkopava vjerodostojnost međunarodnih napora za zaštitu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;
E. budući da je pred Europskim sudom za ljudska prava u tijeku nekoliko s time povezanih predmeta, uključujući predmet Wiest/Turska;
F. budući da pretvaranje Aje Sofije u džamiju, uništavanje kršćanskih crkava i kontinuirani pritisak na kršćanske zajednice ukazuju na širi i sustavan obrazac ograničavanja temeljnih sloboda, uključujući slobodu izražavanja i slobodu vjeroispovijesti;
1. oštro osuđuje ciljana protjerivanja stranih novinara i stranih kršćana koja se provode pod neutemeljenim izgovorima nacionalne sigurnosti i bez pravičnog postupka; izražava žaljenje zbog toga što nije omogućen pristup dokazima ni smisleno sudsko preispitivanje;
2. izražava svoju nepokolebljivu potporu kršćanima i potvrđuje da sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja, što uključuje pravo na prakticiranje, promjenu ili iskazivanje vjeroispovijesti pojedinačno ili u zajednici s drugima, mora biti u potpunosti zaštićena u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima te da je državna tijela moraju poštovati bez diskriminacije ili uplitanja;
3. smatra da se ta ciljana protjerivanja odvijaju u širem kontekstu nazadovanja demokracije, narušavanja neovisnosti pravosuđa, kriminalizacije neslaganja i napada na civilno društvo;
4. poziva Tursku da odmah prestane sa svim oblicima sudskog i administrativnog uznemiravanja stranih novinara, često pod izgovorom nacionalne sigurnosti; izražava duboko ogorčenje zbog prijavljenih slučajeva proizvoljnih uhićenja i pritvaranja; poziva Tursku da odmah obustavi postupak deportacije Kaveha Taherija i svih drugih stranih novinara; zahtijeva obustavu svih sudskih postupaka protiv švedskog novinara Joakima Medina i svih novinara koji su osuđeni jer su radili svoj posao;
5. slaže se s procjenom iz Izvješća o Turskoj za 2025. u pogledu restriktivnog okruženja za novinare i kritičare;
6. izražava solidarnost s turskim novinarima koji i dalje izvješćuju na neovisan način unatoč brojnim slučajevima zlostavljanja; poziva Komisiju da poveća potporu neovisnim medijima;
7. apelira na Tursku da odmah prestane upotrebljavati administrativne sigurnosne oznake N-82 i G-87, da izloži pojedinačne obrazložene odluke koje podliježu neovisnom sudskom preispitivanju te da proizvoljno protjeranim osobama omogući da se vrate;
8. poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu i Komisiju da u političkom dijalogu s Turskom sustavno iznose te razloge za zabrinutost te da razmotre ciljane mjere ako se zlostavljanja nastave;
9. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici, državama članicama te vladi i parlamentu Turske.