(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2011)0126),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0093/2011),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje talijanskog Senata podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 55. svog Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0253/2013),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 10. (10)  Ova Uredba pokriva pitanja povezana s režimom bračne stečevine. Ne definira „brak koji je definiran nacionalnim pravom država članica. (10)  Ova Uredba pokriva pitanja povezana s režimom bračne stečevine. Ne definira „brakˮ koji je definiran nacionalnim pravom država članica. Neutralna je prema tom konceptu. Ova Uredba ne utječe na definiciju koncepta braka u nacionalnom zakonodavstvu pravu članica. Amandman 2 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 11. (11)  Područje djelovanja ove Uredbe treba se proširiti na sve građanske stvari povezane s režimima bračne stečevine, kako na svakodnevno upravljanje bračnom stečevinom tako i na prestanak režima, osobito kao rezultat rastave para ili smrti jednog od bračnih drugova. (11)  Područje djelovanja ove Uredbe treba se proširiti na sve građanske stvari povezane s režimom bračne stečevine, kako na svakodnevno upravljanje bračnom stečevinom tako i na prestanak režima, osobito kao rezultat rastave para ili razvoda ili smrti jednog od bračnih drugova. (Podudara se s člankom 9. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 3 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 11.a (nova) (11a)  Međutim, ova Uredba se ne primjenjuje na područja građanskog prava koja se ne tiču režima bračne stečevine. Radi jasnoće, određeni broj pitanja za koja bi se moglo činiti da imaju vezu s pitanjima režima bračne stečevine izričito su isključena iz područja primjene ove Uredbe. (Podudara se s člankom 11. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 4 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 12. (12)  Međusobna obveza uzdržavanja bračnih drugova iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveze uzdržavanja izostavljene su iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja valjanosti i učinka poklona iz Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze (Rim I ). (12)  Međusobne obveze uzdržavanja bračnih drugova koje uređuje Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveze uzdržavanja izostavljene su iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja pravnog nasljeđivanja u slučaju smrti koja su obuhvaćena Uredbom (EU) Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 650/2012 od 4.srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u pitanjima nasljeđivanja te osnivanju Europske potvrde o nasljedstvu.1 ______________ (SL L 201, 27.07.2012, str. 107.). Amandman 5 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13. (13)  Pitanja povezana s prirodom stvarnih prava koja možda postoje u nacionalnom pravu država članica te pitanja povezana s objavom tih prava, također se izuzimaju iz područja primjene ove Uredbe, jer se nalaze u Uredbi (EU) br…. [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju. To znači da sudovi države članice u kojoj se nalazi imovina jednog ili oba bračnih drugova mogu poduzeti mjere na osnovi zakona o imovini u pitanjima kao što su zabilježba prijenosa vlasništva u javni registar, ako je to predviđeno zakonom države članice. (13)  Ta Uredba – kao Uredba (EU) br. 650/2012 - ne bi trebala utjecati na ograničeni broj (numerus clausus) stvarnih prava poznatih u nacionalnom pravu nekih država članica. Od države članice ne bi se smjelo zahtijevati priznanje stvarnog prava na imovini koja je smještena u toj državi članici ako dotično stvarno pravo nije poznato u njezinom pravu. (Podudara se djelomično s člankom 15. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 6 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.a (nova) (13a)  Međutim, kako bi se korisnicima omogućilo uživanje u drugoj državi članici prava koja su nastala ili su na njih prenesena, na primjer u kontekstu spora koji se tiče režima bračne stečevine, ova bi Uredba trebala predvidjeti prilagodbu nepoznatog stvarnog prava najbližem odgovarajućem stvarnom pravu po pravu te druge države članice. U kontekstu takve prilagodbe trebalo bi uzeti u obzir ciljeve i interese za koje služi konkretno stvarno pravo i učinke koji su s njim povezani. Za potrebe određivanja najbližeg odgovarajućeg nacionalnog stvarnog prava, za dodatne podatke o prirodi i učincima prava omogućuje se kontaktiranje tijela ili nadležnih osoba države čije se pravo primjenjuje na režim bračne stečevine. U tu svrhu mogu se koristiti postojeće mreže na području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima, kao i svi ostali dostupni načini koji olakšavaju razumijevanje stranog prava. (Podudara se s člankom 16. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 7 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.b (nova) (13b)  Uvjeti evidentiranja u upisnik prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu isključeni su iz područja primjene ove Uredbe. Stoga, pravo države članice u kojoj se nalazi upisnik (za nepokretnu imovinu pravo države u kojoj se nalazi nekretnina, lex rei sitae) određuje pod kojim pravnim uvjetima i kako se evidencija mora voditi te koja su tijela, poput zemljišnoknjižnih odjela ili javnih bilježnika, zadužena za provjeru jesu li svi zahtjevi ispunjeni, je li predočena ili utvrđena dokumentacija dovoljna te sadrži li potrebne podatke. (Podudara se djelomično s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 8 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.c (nova) (13c)  Učinci evidentiranja prava u upisniku također su isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Stoga je pravo države članice u kojoj se upisnik vodi ono koje određuje je li evidentiranje, na primjer, po učinku deklaratorno ili konstitutivno. Kada, stoga, na primjer, stjecanje prava na nepokretnoj imovini zahtijeva evidentiranje u upisniku po pravu države članice u kojoj se upisnik vodi kako bi se osigurao učinak upisnika erga omnes ili radi zaštite pravnih transakcija, trenutak tog stjecanja određuje se po pravu te države članice. (Podudara se s člankom 19. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 9 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.d (nova) (13d)  Pojam „režim bračne stečevineˮ, koji određuje područje djelovanja ove Uredbe, odnosi se na sva pravila koja se tiču imovinskih odnosa bračnih drugova, međusobno i prema trećim stranama, koja nastaju iz njihovog braka i nakon razvoda braka. Tu su uključene ne samo obvezne odredbe mjerodavnog prava nego i neobvezni sporazumi koje su supružnici sklopili u skladu s mjerodavnim pravom. Amandman 10 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.e (nova) (13e)  Kao i Uredba (EU) br. 650/2012, ova Uredba poštuje različite sustave upravljanja stvarima imovinskih režima koji se primjenjuju u državama članicama. Za potrebe ove Uredbe pojmu „sud” bi trebalo dati široko značenje kako bi obuhvatio ne samo sudove u pravom smislu riječi, koji vrše sudske funkcije, nego i javne bilježnike ili registarske urede u nekim državama koji u određenim stvarima imovinskih režima vrše sudske funkcije kao sudovi te javne bilježnike i pravne stručnjake koji u nekim državama članicama vrše sudske funkcije u određenim stvarima imovinskog režima na temelju ovlasti prenesenih od suda. Sve sudove kako su definirani ovom Uredbom obvezuju pravila o nadležnosti određena ovom Uredbom. Nasuprot tome, pojam „sud” ne bi smio obuhvatitinesudska tijela država članica koja su po nacionalnom pravu ovlaštena za pitanja imovinskih režima poput javnih bilježnika u većini država u kojima oni obično ne vrše sudske funkcije. (Podudara se s člankom 20. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 11 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 14. (14)  Kako bi se poduprla sve veća mobilnost parova tijekom braka i omogućila ispravna provedba pravosuđa, pravila o nadležnosti u ovoj Uredbi predviđaju da pitanja režima bračne stečevine, uključujući prestanak režima uslijed razvoda, zakonske rastave ili poništenja braka, rješavaju sudovi države članice koja je nadležna za postupak razvoda, rastave ili poništenja braka na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti i priznavanju i izvršavanju presuda u bračnim stvarima i stvarima roditeljske skrbi, stavljajući Uredbu (EZ) br. 1347/2000 izvan snage. (14)  Kako bi se poduprla sve veća mobilnost parova tijekom braka i omogućila ispravna provedba pravosuđa, pravila o nadležnosti u ovoj Uredbi predviđaju da pitanja režima bračne stečevine, uključujući prestanak režima uslijed razvoda, zakonske rastave ili poništenja braka, rješavaju sudovi države članice koja je nadležna za postupak razvoda, rastave ili poništenja braka na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti i priznavanju i izvršavanju presuda u bračnim stvarima i stvarima roditeljske skrbi, stavljajući Uredbu (EZ) br. 1347/2000 izvan snage, ako bračni drugovi izričito ili na neki drugi način priznaju nadležnost dotičnih sudova. Amandman 12 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 16. (16)  Ako pitanja režima bračne stečevine nisu povezana s razvodom, rastavom ili poništenjem braka ili sa smrću jednog bračnog druga, bračni drugovi mogu odlučiti postaviti pitanja u vezi s režimom njihove bračne stečevine sudovima zemlje članice u pravu koje izaberu kao pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim. Takva odluka izražena je sporazumom bračnih drugova koji se može sklopiti u bilo kom trenutku, čak i tijekom postupka. (16)  Ako pitanja imovinskog režima bračne stečevine nisu povezana s razvodom, rastavom ili poništenjem braka ili sa smrću jednog bračnog druga, bračni drugovi mogu odlučiti postaviti pitanja u vezi s režimom njihove bračne stečevine sudovima zemlje članice u pravu koje izaberu kao pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim. Za to je potreban dogovor bračnih drugova koji se može sklopiti najkasnije do podnošenja predmeta na sud te naknadno kako je određeno u lex fori. Amandman 13 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 17. (17)  Ova Uredba mora omogućiti teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju pitanja određivanja režima bračne stečevine osim u predmetima rastave para ili smrti bračnih drugova, a osobito mora imati odredbu forum necessitatis kako bi se spriječile situacije uskrate pravosuđa. (17)  Ova Uredba mora štititi teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju pitanja određivanja režima bračne stečevine, osim u predmetima rastave para ili smrti jednog od bračnih drugova, u skladu s kriterijima navedenim po redu prvenstva namijenjenim za osiguranje bliske veze između bračnih drugova i države članice čiji su sudovi nadležni. Amandman 14 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 17.a (nova) (17a)  Kako bi se riješile neke situacije, osobito uskrata pravosuđa, ovom Uredbom se određuje forum necessitatis koji u iznimnim slučajevima sudu države članice omogućuje odlučivanje o nasljeđivanju koje je tijesno povezano s trećom državom. Može se smatrati da je takav izniman slučaj kad ne postoji mogućnost vođenja postupka u trećoj državi o kojoj je riječ, npr. zbog građanskog rata ili kada bi od korisnika bilo neopravdano očekivati da pokrene ili vodi postupak u toj državi. Nadležnost utemeljena na forum necessitatis treba se, međutim, provoditi samo ako je slučaj u dovoljnoj mjeri povezan s državom članicom suda pred kojim je postupak pokrenut. (Podudara se s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 15 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 21. (21)  Kad nije izabrano mjerodavno pravo, a u cilju usklađivanja predvidivosti i pravne sigurnosti sa stvarnim životom para, ova Uredba mora uvesti usklađena pravila o sukobu zakona kako bi se utvrdio zakon koji je primjenjiv na svu imovinu bračnih drugova na osnovu skale poveznica. Prvo zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova treba biti prvi kriterij, ispred prava o zajedničkom državljanstvu bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka. Ako se nijedan od ovih kriterija ne može primijeniti, odnosno kad ne postoji prvo zajedničko uobičajeno boravište, u slučaju kad bračni drugovi imaju dvojna zajednička državljanstva u vrijeme sklapanja braka, treći kriterij je država s kojom su partneri najuže povezani, uzimajući u obzir sve okolnosti, uključujući mjesto gdje je proslavljeno sklapanje braka, s tim da je jasno da se u obzir uzimaju te veze kakve su bila u vrijeme sklapanja braka. (21)  Kada nije izabrano mjerodavno pravo, a u cilju usklađivanja predvidivosti i pravne sigurnosti sa stvarnim životom para, ova Uredba mora uvesti usklađena pravila o sukobu zakona kako bi se utvrdio zakon koji je primjenjiv na svu imovinu bračnih drugova na osnovu skale poveznica. Zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka ili prvo uobičajeno boravište bračnih drugova poslije sklapanja braka treba biti prvi kriterij, ispred zajedničkog državljanstva bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka. Ako se nijedan od ovih kriterija ne može primijeniti, odnosno kad ne postoji prvo zajedničko uobičajeno boravište, u slučaju kad bračni drugovi imaju dvojna zajednička državljanstva u vrijeme sklapanja braka, treći kriterij je država s kojom su partneri najuže povezani, uzimajući u obzir sve okolnosti, s tim da je jasno da se u obzir uzimaju te veze kakve su bile u vrijeme sklapanja braka. Amandman 16 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 22.a (nova) (22a)  Za potrebe provedbe ove Uredbe, to jest tamo gdje se državljanstvo uzima kao kriterij za primjenu prava države, pitanje kako riješiti slučajeve višestrukog državljanstva te treba li osobu smatrati državljaninom jedne države pa stoga to pitanje prepustiti nacionalnom pravu ili gdje je to prikladno također uključiti međunarodne sporazume, poštujući u potpunosti opća načela Europske unije. Amandman 17 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 24. (24)  S obzirom na važnost odabira mjerodavnog prava na režim bračne stečevine, Uredba mora sadržavati neka jamstva kako bi se osiguralo da su bračni drugovi ili budući bračni drugovi upoznati s posljedicama svog izbora. Taj izbor je u obliku bračnog ugovora kakav propisuje izabrana država ili država u kojoj je instrument sastavljen, barem u pisanom obliku, datiran i potpisan od strane para. Poštuju se svi dodatni formalni uvjeti u pogledu valjanosti, objavljivanja ili upisa takvih ugovora predviđeni pravom izabrane države ili države u kojoj je ugovor sklopljen. (24)  S obzirom na važnost odabira mjerodavnog prava na režim bračne stečevine, ta Uredba mora sadržavati neka jamstva kako bi se osiguralo da su su bračni drugovi ili budući bračni drugovi upoznati s posljedicama svog izbora. Sporazum o tom izboru je barem u pisanom obliku, a par ga datira i potpisuje. Taj izbor je u obliku kakav je propisan mjerodavnim pravom za režim bračne stečevine ili pravom države u kojoj je sporazum sklopljen. Amandman 18 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 24.a (nova) (24a)  Kako bi se uzela u obzir određena pravila država članica, osobito u vezi zaštite obiteljskog doma te dodjele prava korištenja u međusobnim odnosima bračnih drugova, ova Uredba ne sprečava primjenu prevladavajućih obvezujućih pravila na sudu koji rješava predmet i stoga omogućuje državi članici da umjesto stranog primijeni svoje pravo. U tu svrhu, pojam „prevladavajuća obvezujuća pravila ˮodnosi se na ključne odredbe čiju provedbu država članica smatra ključnom za očuvanje svojih javnih interesa, osobito političkog, društvenog ili gospodarskog uređenja. Na primjer, kako bi se zaštitila obiteljska kuća, državi članici u kojoj se ta kuća nalazi dozvoljava se primjena vlastitog prava, ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti prijenosa koje se primjenjuju u dotičnoj državi članici, a čije prvenstvo jamči članak 35. Amandman 19 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 27. (27)  Pošto je uzajamno priznavanje odluka donesenih u državama članicama jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja i izvršavanja odluka na osnovi Uredbe (EZ) br. 44/2001,uz prilagodbe po potrebi kako bi se riješila konkretna pitanja iz ove Uredbe. (27)  Pošto je uzajamno priznavanje odluka donesenih u državama članicama u stvarima bračne stečevine jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja, izvršivosti i izvršavanja odluka na osnovi drugih pravnih instrumenata Unije na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima. Amandman 20 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 28. (28)  Kako bi se uzeli u obzir različiti načini rješavanja pitanja režima bračne stečevine u državi članici, ova Uredba mora zajamčiti priznavanje i izvršenje javnih isprava. Međutim, javne isprave ne mogu se smatrati sudskom odlukom u pogledu njihovog priznavanja. Priznavanje javnih isprava znači da imaju istu dokaznu snagu u pogledu njihovog sadržaja i isti učinak kao u državi članici iz koje potiču te pretpostavku valjanosti koja se može odbaciti ako se ospori. (28)  Kako bi se uzeli u obzir različiti sustavi rješavanja predmeta bračne stečevine u državama članicama, ova bi Uredba trebala u svim državama članicama zajamčiti priznavanje i izvršivost javnih isprava u pitanjima bračne stečevine. (Podudara se s člankom 60. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 21 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 28.a (nova) (28a)  U smislu prepoznavanja, izvršivosti i izvršavanja sudskih odluka te prihvaćanja i izvršivosti javnih isprava i izvršivosti sudskih nagodbi, ova Uredba treba postaviti pravila, posebno na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012. Amandman 22 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 29. (29)  Budući da pravo mjerodavno za režim bračne stečevine mora upravljati pravnim odnosom između jednog od bračnih drugova i treće strane, uvjeti za pozivanje na to pravo trebaju se odrediti u pravu države članice uobičajenog boravišta bračnih drugova ili treće strane, u interesu zaštite treće strane. Pravom te države članice može se predvidjeti da se supružnik može pozvati na pravo njegovog ili njezinog režima bračne stečevine protiv treće strane samo ako je to u skladu s uvjetima registracije ili objavljivanja u toj državi članici, osim ako je treća strana upoznata ili bi trebala biti upoznata s pravom mjerodavnim za režim bračne stečevine. (29)  Mjerodavno pravo za režime bračne stečevine na temelju ove Uredbe mora upravljati pravnim odnosom između jednog od bračnih drugova i treće strane. Međutim, u interesu zaštite treće strane, ni jedan ni drugi supružnik ne mogu se pozvati na to pravo u pravnom odnosu jednog od bračnih drugova s trećom stranom, ako supružnik koji je u pravnom odnosu s trećom stranom i treća strana imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije se pravo primjenjuje na režim bračne stečevine. Odstupanje se primjenjuje ako treća strana ne zaslužuje zaštitu, drugim riječima ako je on ili ona upoznat, ili bi to trebao biti, s mjerodavnim pravom, odnosno ako je to u skladu s uvjetima za registraciju ili objavljivanje u državi. Amandman 23 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 30.a (nova) (30a)Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisija treba imati provedbene ovlasti u pogledu uspostave i naknadnih izmjena ovjera i obrazaca koji se odnose na potvrdu o izvršivosti odluka, sudskih nagodbi i javnih isprava. Te se ovlasti izvršavaju u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije1. _____________ (SL L 55, 28.02.11., str. 13.). (Podudara se s člankom 78. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 24 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 30.b (nova) (30b)  Za donošenje provedbenih akata o uspostavi i naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca predviđenih ovom Uredbom treba se koristiti savjetodavni postupak u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. (Podudara se s člankom 79. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 25 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 32. (32)  Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 21 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica ovu Uredbu provode u skladu s tim pravima i načelima. (32)  Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 20, 21, 23 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, jednakosti pred zakonom, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica ovu Uredbu moraju provoditi u skladu s tim pravima i načelima. (Podudara se djelomično s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 26 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka a (a)  Sposobnost bračnih drugova, (a)  Opća sposobnost bračnih drugova, Amandman 27 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka aa (nova) (aa)  Postojanje, valjanost i priznavanje braka, Amandman 28 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka c (c)  Međusobni pokloni bračnih drugova, Briše se. Amandman 29 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka d (d)  Prava preživjelog bračnog druga na nasljedstvo, (d)  Pitanja povezana s nasljedstvom zbog smrti u vezi preživjelog bračnog druga, Amandman 30 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka e (e)  Društva koja su supružnici osnovali, (e)  Pitanja koja uređuje pravo o trgovačkim društvima i drugim subjektima, s pravnom osobnošću ili bez nje, (Podudara se s člankom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 31 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka f (f)  Priroda stvarnih prava koja se tiču imovine i objava tih prava. (f)  Priroda stvarnih prava, (Podudara se s člankom 1. točkom (k) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 32 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka fa (nova) (fa)  Svako upisivanje u upisnik prava na nepokretnu i pokretnu imovinu, uključujući pravne zahtjeve za takav upis te učinci upisa ili neupisa takvih prava u upisnik. (Podudara se s člankom 1. točkom (l) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 33 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka fb (nova) (fb)  Pitanja prava na prijenos ili prilagodbu u slučaju razvoda, između bračnih drugova ili bivših bračnih drugova, prava na starosnu ili invalidsku mirovinu stečenu tijekom braka. Amandman 34 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka a (a)  „režim bračne stečevineˮ: Skup pravila koja se tiču imovinskog odnosa bračnih drugova, njihovog međusobnog odnosa i prema trećim stranama; (a)  „režim bračne stečevineˮ: Skup pravila koja se primjenjuju na imovinski odnos bračnih drugova, njihov međusobni odnos i prema trećim stranama, kao rezultat braka; Amandman 35 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka b (b)  „bračni ugovorˮ: Svaki sporazum kojim supružnici uređuju imovinske odnose, međusobno ili s trećim stranama; (b)  „bračni ugovorˮ: Svaki sporazum kojim supružnici ili budući supružnici uređuju svoje odnose u pogledu bračne stečevine; Amandman 36 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka c – uvodni dio (c)  „javna isprava”: isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u državi članici podrijetla i čija se vjerodostojnost: (c)  „javna isprava”: Isprava u pitanjima imovine koja je službeno sastavljena ili registrirana kao vjerodostojna isprava u jednoj državi članici i čija se vjerodostojnost: (Podudara se s člankom 3, stavkom 1. točkom (i) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 37 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka d (d)  „odluka”: svaka odluka o režimu bračne stečevine koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući pojmove „rješenje”, „presuda”, „nalog” ili „nalog za izvršenje” i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda; (d)  „odluka”: svaka odluka o režimu bračne stečevine koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda; (Podudara se s člankom 3, stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 38 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka e (e)  „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je, ovisno o slučaju, donesena odluka, sklopljen bračni ugovor, sastavljena javna isprava, odobrena sudska nagodba ili isprava o podjeli zajedničke imovine ili bilo koja druga isprava koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo; (e)  „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je donesena odluka, izrađena javna isprava odnosno odobrena ili sklopljena sudska nagodba; (Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 39 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka f (f)  „država članica kojoj je upućen zahtjev”: država članica u kojoj se zahtijeva priznavanje i/ili izvršenje odluke, bračnog ugovora, javne isprave, sudske nagodbe, isprave o podjeli zajedničke imovine ili bilo koje druge isprave koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo; (f)  „država članica izvršenja”: država članica u kojoj se traži potvrda o izvršivosti ili izvršenje odluke, sudske nagodbe ili javne isprave; (Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 40 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka g (g)  svako nadležno pravosudno tijelo u državama članicama koje ima sudsku funkciju u pitanjima o režimu bračne stečevine ili bilo koje drugo nepravosudno tijelo ili osoba koje je pravosudno tijelo države članice ovlastilo ili imenovalo za obavljanje funkcija iz nadležnosti sudova kako je predviđeno ovom Uredbom; Briše se. Amandman 41 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1.a (novi) 1.a  Za potrebe ove Uredbe, pojam „sud” znači sva pravosudna tijela i sva ostala tijela i pravni stručnjaci s nadležnošću u pitanjima bračne stečevine koji izvršavaju pravosudne funkcije ili postupaju u skladu s prenesenim ovlastima od strane pravosudnog tijela ili postupaju pod nadzorom pravosudnog tijela, uz uvjet da takva druga tijela i pravni stručnjaci jamče nepristranost i pravo svih stranaka na saslušanje i pod uvjetom da njihove odluke po pravu države članice u kojoj djeluju: (a)  mogu biti predmet žalbe ili revizije od strane pravosudnog tijela i (b)  imaju sličnu valjanost i učinak kao i odluka pravosudnog tijela o istoj stvari. Države članice će Komisiju obavijestiti o drugim tijelima i pravnim stručnjacima iz prvog podstavka u skladu s člankom 37.a. (Ova odredba podudara se s člankom 3. stavkom 2.Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 42 Prijedlog Uredbe Članak -3. (novi) Članak -3. Nadležnost u režimima bračne stečevine u državama članicama Ova Uredba ne utječe na domaću nadležnost država članica u predmetima o bračnoj stečevini. Amandman 43 Prijedlog Uredbe Članak 3. Sudovi država članica kojima je podnesen zahtjev za nasljedstvo bračnog druga na osnovi Uredbe (EZ) ... [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju] također su nadležni za presuđivanje o pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz tog zahtjeva. Sudovi država članica na kojima se vodi ostavinski postupak koji je pokrenuo bračni drug na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012 također su nadležni za presuđivanje o pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz tog ostavinskog predmeta. Amandman 44 Prijedlog Uredbe Članak 4. Sudovi države članice pozvani da donesu odluku o zahtjevu za razvod braka, zakonsku rastavu ili poništaj braka na osnovi Uredbe (EZ) br. 2201/2003 nadležni su i za odlučivanje, ako se bračni drugovi slože, u pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz zahtjeva. Sudovi države članice pozvani da donesu odluku o zahtjevu za razvod braka, zakonsku rastavu ili poništaj braka na osnovi Uredbe (EZ) br. 2201/2003 nadležni su i za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz zahtjeva, ako su bračni drugovi izrijekom ili na neki drugi nedvosmisleni način priznali nadležnost predmetnih sudova. Takav sporazum može se sklopiti u bilo koje vrijeme, čak i tijekom postupka. Ako je sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati. U nedostatku sporazuma bračnih drugova, nadležnost je uređena člancima 5. i dalje. U nedostatku priznavanja nadležnosti suda iz stavka 1., nadležnost je uređena člancima 5. i dalje. Amandman 45 Prijedlog Uredbe Članak 4.a (novi) Članak 4.a Sporazum o izboru suda 1.  Bračni drugovi se mogu sporazumjeti da sudovi države članice čije su pravo u skladu s člankom 16. izabrali kao pravo mjerodavno za režim bračne stečevine imaju nadležnost odlučivati o pitanjima u vezi s njihovim režimom bračne stečevine. Ta je nadležnost isključiva. Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, sporazum o izboru suda može se sklopiti ili izmijeniti u bilo koje vrijeme, ali najkasnije u trenutku upućivanja predmeta sudu. Ako pravo države u kojoj se vodi postupak to dopušta, bračni drugovi mogu izabrati nadležni sud i nakon upućivanja predmeta sudu. U tom će slučaju navedeni izbor biti sudski evidentiran u skladu sa pravom države u kojoj se vodi postupak. Ako je sporazum sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i bračni ga drugovi moraju datirati i potpisati. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis su jednakovrijedna pisanim oblicima. 2.  Bračni se drugovi također mogu sporazumjeti da, u slučaju da sud nije izabran, nadležnost imaju sudovi države članice čije je pravo mjerodavno u skladu s člankom 17. Amandman 46 Prijedlog Uredbe Članak 4.b (novi) Članak 4.b Nadležnost suda pred kojim se tuženik upusti u postupak 1.  Osim nadležnosti koja proizlazi iz ostalih odredbi ove Uredbe, nadležan je sud države članice čije je pravo izabrano na osnovi članka 16. ili čije je pravo mjerodavno na osnovi članka 17., a pred kojim se tuženik upusti u postupak. Ovo pravilo ne vrijedi ako se tuženik pred sudom pojavio kako bi osporio njegovu nadležnost ili ako neki drugi sud ima nadležnost u skladu s odredbama članka 3., članka 4. ili članka 4.a. 2.  Prije preuzimanja nadležnosti iz stavka 1. sud će se uvjeriti da je tuženik obaviješten o svojim pravima na osporavanje nadležnosti i o posljedicama upuštanja ili neupuštanja u postupak. Amandman 47 Prijedlog Uredbe Članak 5. (1)   U slučajevima koji nisu navedeni u člancima 3. i 4., nadležnost za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine bračnih drugova imaju sudovi države članice: Kad ni jedan sud nema nadležnost na osnovi članaka 3., 4. i 4.a, nadležnost za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine bračnih drugova imaju sudovi države članice: (a)  u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno zajedničko boravište ili, ako to nije slučaj, (a)  na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj, (b)  zadnjeg zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu ili, ako to nije slučaj, (b)  na čijem državnom području su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj, (c)  u kojoj tuženik ima uobičajeno boravište ili, ako to nije slučaj, (c)  na čijem državnom području tuženik ima uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj, (d)  državljanstva oba bračna druga ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine ili Irske, njihova zajedničkog „domicila”. (d)  državljanstva oba bračna druga u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine ili Irske, njihova zajedničkog „domicila” ili, ako to nije slučaj, (2)  Obje strane mogu se također sporazumjeti da sudovi države članice čije su pravo u skladu s člancima 16. i 18. izabrali kao pravo mjerodavno za režim bračne stečevine imaju nadležnost odlučivati o pitanjima u vezi s njihovim režimom bračne stečevine. (da)  državljanstva tuženika ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, njegova „domicila”. Takav sporazum može se sklopiti u bilo koje vrijeme, čak i tijekom postupka. Ako je sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati. (Za stavak 2. vidi izmjenu članka 4.a (novog); tekst je izmijenjen.) Amandman 48 Prijedlog Uredbe Članak 6. Kad ni jedan sud nije nadležan na osnovi članaka 3., 4. i 5., sudovi države članice nadležni su pod uvjetom da se imovina jednog ili oba bračna druga nalazi na državnom području te države članice, ali u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo za dotičnu imovinu. Kad ni jedan sud države članice nije nadležan na osnovi članaka 3., 4., 4.a i 5., sudovi države članice nadležni su pod uvjetom da se nepokretna ili registrirana imovina jednog ili oba bračna druga nalazi na državnom području te države članice; u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo za dotičnu nepokretnu ili registriranu imovinu. U takvim slučajevima sudovi države članice nadležni su za odlučivanje samo o nepokretnoj ili registriranoj imovini koja se nalazi u toj državi članici. Amandman 49 Prijedlog Uredbe Članak 7. Ako ni jedan sud države članice prema člancima 3., 4., 5. i 6. nije nadležan, sudovi države članice, iznimno i ako je predmet s tom državom članicom dovoljno povezan, mogu odlučivati u predmetu o režimu bračne stečevine ako postupak u trećoj državi nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć. Ako ni jedan sud države članice u skladu s člancima 3., 4., 4.a, 5. i 6. nije nadležan, sudovi države članice, u iznimnim slučajevima, mogu odlučivati u predmetu o režimu bračne stečevine ako u trećoj državi s kojom je slučaj usko povezan postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć. Slučaj mora u dovoljnoj mjeri biti povezan s državom članicom suda pred kojim je pokrenut postupak. (Podudara se s člankom 11. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 50 Prijedlog Uredbe Članak 8. Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako ovaj ulazi u područje primjene ove Uredbe. Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 4.a, 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako ovaj ulazi u područje primjene ove Uredbe. Ako sud postupak vodi na osnovi članka 6., njegova nadležnost za odlučivanje o protuzahtjevu ograničena je na nepokretnu ili registriranu imovinu koja je predmet spora u glavnom postupku. Amandman 51 Prijedlog Uredbe Članak 9. Smatra se da je postupak pokrenut: Za potrebe ovog poglavlja smatra se da je postupak pokrenut: (a)  na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da tužitelj nije nakon toga propustio poduzeti radnje koje je morao poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci, ili (a)  na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci, (b)  kad pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu. (b)  ako pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu, ili (ba)  ako postupak pokreće sud po službenoj dužnosti, u trenutku kada je donesena odluka suda o pokretanju postupka ili, ako takva odluka nije nužna, u trenutku kada je sud zabilježio slučaj. (Podudara se s člankom 14. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 52 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 1. 1.  Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju s postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvo započeo postupak. 1.  Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju bračni drugovi, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju s postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvo započeo postupak. (Podudara se s člankom 17. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 54 Prijedlog Uredbe Članak 13. – stavak 2. 2.  Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jedne od stranaka, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka. 2.  Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jednog od bračnih drugova, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka. (Podudara se s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 55 Prijedlog Uredbe Članak 13.a (novi) Članak 13.a Obavješćivanje bračnih drugova Nadležno tijelo dužno je u razumnom roku obavijestiti bračne drugove o svakom postupku u vezi s režimom bračne stečevine koji je protiv njih pokrenut. Amandman 56 Prijedlog Uredbe Članak 14. Privremene i zaštitne mjere koje su predviđene u pravu države članice mogu se zatražiti od sudova te države čak i u slučaju kad su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice. Pred sudovima države članice može se uložiti zahtjev za određivanje takvih privremenih i zaštitnih mjera koje su predviđene u pravu te države čak i u slučaju u kojemu su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice. (Podudara se s člankom 19. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 57 Prijedlog Uredbe Članak 15. – stavak 1. Pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u skladu s člancima 16., 17. i 18. primjenjuje se na cjelokupnu imovinu bračnog para. 1.   Pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u skladu s člancima 16. i 17. primjenjuje se na svu imovinu koja podliježe tom režimu, bez obzira na to gdje se ona nalazi. Amandman 58 Prijedlog Uredbe Članak 15. – stavak 1.a (novi) 1.a  Pravom mjerodavnim za režim bračne stečevine uređuje se, ne dovodeći u pitanje točke (f) i (fa) članka 1. stavka 3., između ostalog sljedeće: (a)  podjela imovine bračnih drugova u različite kategorije prije i nakon sklapanja braka, (b)  prijenos imovine iz jedne kategorije u drugu, (c)  po potrebi, odgovornost za dugove bračnog druga, (d)  pravo bračnog druga na raspolaganje imovinom tijekom braka, (e)  raskid ili prestanak režima bračne stečevine i podjela imovine u slučaju raskida braka, (f)  utjecaj režima bračne stečevine na pravni odnos jednog bračnog druga s trećom stranom na temelju članka 35., (g)  materijalna vrijednost sporazuma o bračnoj stečevini. Amandman 59 Prijedlog Uredbe Članak 15.a (novi) Članak 15.a Opća primjena Svako pravo na koje upućuje ova Uredba primjenjuje se bez obzira na to je li to pravo države članice. (Vidi izmjenu članka 21.; tekst je izmijenjen.) Amandman 60 Prijedlog Uredbe Članak 16. Bračni drugovi ili budući bračni drugovi mogu odabrati pravo mjerodavno za svoj režim bračne stečevine pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava: 1.   Bračni drugovi ili budući bračni drugovi mogu sporazumno odrediti ili promijeniti pravo mjerodavno za svoj režim bračne stečevine pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava: (a)  pravu države u kojoj bračni drugovi ili budući bračni drugovi imaju uobičajeno zajedničko boravište, ili (b)   pravu države u kojoj jedan od bračnih drugova ima uobičajeno boravište u vrijeme odabira, ili (a)   pravu države u kojoj bračni drugovi ili budući bračni drugovi, ili jedan od njih, ima(ju) uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma, ili (c)   pravu države čiji je jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova državljanin u vrijeme odabira. (b)   pravu države čiji je jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova državljanin u vrijeme sklapanja sporazuma, ili 2.  Osim ako se bračni drugovi ne sporazume drugačije, promjena prava mjerodavnog za režim njihove bračne stečevine učinjena tijekom braka ne može imati retroaktivan učinak. 3.  Ako bračni drugovi odluče promjenu mjerodavnog prava učiniti retroaktivnom, njezin retroaktivan učinak ne utječe na valjanost prethodnih prijenosa izvršenih na temelju prava koje se dotad primjenjivalo ili na prava trećih strana iz prethodnog mjerodavnog prava. Amandman 61 Prijedlog Uredbe Članak 17. – stavak 1. – uvodni dio 1.  Ako bračni drugovi ne odaberu pravo, pravo mjerodavno za režim bračne stečevine je: 1.  Ako nije postignut sporazum o izboru prava na osnovi članka 16., pravo mjerodavno za režim bračne stečevine je: Amandman 62 Prijedlog Uredbe Članak 17. – stavak 1. – točka a (a)  pravo države uobičajenog zajedničkog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka ili, ako to nije slučaj, (a)  pravo države uobičajenog zajedničkog boravišta bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka ili njihovog prvog uobičajenog zajedničkog boravišta nakon sklapanja braka ili, ako to nije slučaj, Amandman 63 Prijedlog Uredbe Članak 17. – stavak 1. – točka c (c)  pravo države s kojom su bračni drugovi zajedno najviše povezani, imajući u vidu sve okolnosti, posebno mjesto sklapanja braka. (c)  pravo države s kojom su bračni drugovi zajedno najviše povezani u vrijeme sklapanja braka, imajući u vidu sve okolnosti bez obzira na mjesto sklapanja braka. Amandman 64 Prijedlog Uredbe Članak 18. Članak 18. Briše se. Promjena mjerodavnog prava Bračni drugovi mogu u svakom trenutku tijekom braka svoj režim bračne stečevine podvrgnuti nekom drugom pravu u odnosu na ono koje se dotad primjenjivalo. Mogu odrediti samo jedno od sljedećih prava: (a)  pravo države u kojoj jedan od bračnih drugova ima uobičajeno boravište u vrijeme odabira, (b)  pravu države čiji je jedan od bračnih drugova državljanin u vrijeme odabira. Osim ako se bračni drugovi ne sporazume drugačije, promjena prava mjerodavnog za režim njihove bračne stečevine učinjena tijekom braka ne može imati retroaktivan učinak. Ako bračni drugovi odluče promjenu mjerodavnog prava učiniti retroaktivnom, njezin retroaktivan učinak ne utječe na valjanost prethodnih prijenosa izvršenih na temelju prava koje se dotad primjenjivalo ili na prava trećih strana koja proizlaze iz prethodnog mjerodavnog prava. Amandman 65 Prijedlog Uredbe Članak 19. 1.  Izbor mjerodavnog prava vrši se na način određen za bračni ugovor, ili u skladu s pravom odabrane države ili u skladu s pravom države u kojoj se dokument sastavlja. 1.  Sporazum o izboru mjerodavnog prava iz članka 16. mora biti u pisanom obliku, a datiraju ga i potpisuju oba bračna druga. Svako priopćenje elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis sporazuma smatra se jednakovrijednim pisanom obliku. 2.  Bez obzira na stavak 1., izbor mora biti izričito formuliran u dokumentu koji datiraju i potpisuju oba bračna druga. 2.  Taj sporazum mora biti u skladu s formalnim uvjetima prava mjerodavnog za režim bračne stečevine ili pravo države u kojoj je sporazum sklopljen. 3.  Ako pravo države članice u kojoj bračni drugovi imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme izbora iz stavka 1. sadrži dodatne formalne uvjete za bračni ugovor, ti uvjeti moraju biti ispunjeni. 3.  Međutim, ako pravo države u kojoj oba bračna druga imaju uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma o izboru mjerodavnog prava sadrži dodatne formalne uvjete za sporazume takve vrste ili, ako to nije slučaj, za bračni ugovor, primjenjuju se ti uvjeti. 4.  Ako bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u različitim državama u vrijeme izbora mjerodavnog prava i ako prava tih država propisuju različite formalne uvjete, sporazum je valjan ako zadovoljava uvjete bilo kojeg od tih prava. 5.  Ako samo jedan bračni drug ima uobičajeno boravište u državi članici u vrijeme sklapanja sporazuma i ako ta država propisuje dodatne formalne uvjete za takve sporazume, primjenjuju se ti uvjeti. (Sličan članku 5. stavku 2.Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 66 Prijedlog Uredbe Članak 20. Mjerodavno pravo za oblik bračnog ugovora Formalni uvjeti za bračne ugovore 1.  Oblik bračnog ugovora propisan je pravom mjerodavnim za režim bračne stečevine ili pravom države u kojoj se ugovor sklapa. Formalni aspekti bračnog ugovora uređuju se, mutatis mutandis, člankom 19. Svi dodatni formalni uvjeti u značenju članka 19. stavka 3. odnose se, za potrebe tog članka, isključivo na bračni ugovor. 2.  Bez obzira na stavak 1., bračni ugovor mora biti izričito naveden u dokumentu koji datiraju i potpisuju oba bračna druga. 3.  Ako pravo države članice u kojoj bračni drugovi imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja bračnog ugovora propisuje dodatne formalne uvjete za taj ugovor, ti uvjeti moraju biti ispunjeni. Amandman 67 Prijedlog Uredbe Članak 20.a (novi) Članak 20.a Prilagodba stvarnih prava Ako se osoba poziva na stvarno pravo koje ima po pravu mjerodavnom za režim bračne stečevine, a pravo države članice u kojoj se poziva na pravo ne poznaje dotično stvarno pravo, to pravo se, ako je to potrebno i u mogućoj mjeri, prilagođava najsličnijem stvarnom pravu po pravu te države, uzimajući u obzir ciljeve i interese koje ostvaruje određeno stvarno pravo i učinke koji su s njim povezani. (Podudara se s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 68 Prijedlog Uredbe Članak 21. Članak 21. Briše se. Univerzalnost kolizijskih pravila Svako pravo utvrđeno u skladu s odredbama iz ovog poglavlja primjenjuje se čak i ako to nije pravo države članice. Amandman 69 Prijedlog Uredbe Članak 22. Odredbama ove Uredbe ne dovodi se u pitanje primjena ključnih odredbi čiju provedbu država članica u tolikoj mjeri smatra ključnom za očuvanje svojih javnih interesa, poput političkog, društvenog ili ekonomskog uređenja, da se one primjenjuju na sve situacije koje ulaze u njihovo područje primjene bez obzira na pravo inače mjerodavno za režim bračne stečevine na temelju ove Uredbe. 1.  Prevladavajuće obvezujuće odredbe su odredbe kojih bi zanemarivanje bilo očigledno nespojivo s javnim poretkom (ordre public) dotične države članice. Nadležna tijela ne tumače iznimku u pogledu javnog poretka na način suprotan Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu članku 21. kojim se zabranjuje bilo kakva diskriminacija. 2.  Ovom Uredbom ne ograničava se primjena prevladavajućih obvezujućih odredbi prava države u kojoj se vodi postupak, ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti prijenosa koje se primjenjuju u skladu s člankom 35. Amandman 70 Prijedlog Uredbe Članak 23. Primjena odredbe prava određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda. Primjena odredbe prava bilo koje države određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda. (Podudara se s člankom 35. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 71 Prijedlog Uredbe Članak 24. Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, misli se na odredbe materijalnog prava na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava. Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, upućuje se na pravne odredbe na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava. Amandman 72 Prijedlog Uredbe Članak 25. Države s dva ili više pravnih sustava – teritorijalni sukob zakona Države s više od jednog pravnog sustava – teritorijalni sukob zakona 1.  Ako je pravo određeno po ovoj Uredbi pravo države koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu režima bračne stečevine, unutarnja kolizijska pravila te države određuju onu teritorijalnu jedinicu čija pravna pravila treba primijeniti. Ako se država sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoj pravni sustav ili skup pravila o pitanjima uređenim ovom Uredbom: 1.a  U nedostatku takvih unutarnjih kolizijskih pravila: (a)  svako upućivanje na pravo te države, za potrebe određivanja mjerodavnog prava prema ovoj Uredbi, znači upućivanje na pravo na snazi u relevantnoj teritorijalnoj jedinici; (a)  svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na uobičajeno boravište bračnih drugova, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno boravište; (b)  svako upućivanje na uobičajeno boravište u toj državi znači upućivanje na uobičajeno boravište u teritorijalnoj jedinici; (b)  svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na državljanstvo bračnih drugova, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice s kojom bračni drugovi imaju najbližu vezu; (c)  svako upućivanje na državljanstvo upućuje na teritorijalnu jedinicu određenu pravom te države ili, u nedostatku odgovarajućih propisa, na teritorijalnu jedinicu koju su strane odabrale ili, u nedostatku tog odabira, na teritorijalnu jedinicu s kojom bračni drug ili bračni drugovi imaju najbližu vezu. (c)  svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja prava mjerodavnog po bilo kojim drugim odredbama koje upućuju na ostale elemente kao poveznice, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice u kojoj se nalazi relevantni element. (Podudara se s člankom 36. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 73 Prijedlog Uredbe Članak 25.a (novi) Članak 25.a Države s više od jednog pravnog sustava – sukob zakona između osoba U odnosu na državu koja ima dva ili više pravnih sustava ili skupa pravila primjenljivih na različite kategorije osoba u pogledu režima bračne stečevine, svako upućivanje na pravo te države znači upućivanje na pravni sustav ili skup pravila određen pravilima na snazi u toj državi. U nedostatku takvih pravila primjenjuje se pravni sustav ili skup pravila s kojima bračni drugovi imaju najbližu vezu. Amandman 74 Prijedlog Uredbe Članak 25.b (novi) Članak 25.b Neprimjena ove Uredbe na unutarnji sukob zakona Od države članice koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu režima bračne stečevine ne zahtijeva se primjena ove Uredbe na sukob zakona do kojeg dolazi samo između tih jedinica. (Podudara se s člankom 38. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 75 Prijedlog Uredbe Članak 26. – stavak 2. 2.  Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima [38. do 56.] Uredbe (EZ) br. 44/2001, zahtijevati priznanje odluke. 2.  Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima 31.b do 31.o., zahtijevati priznanje te odluke. (Podudara se s člankom 39. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 76 Prijedlog Uredbe Članak 27. – točka a (a)  priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev; (a)  priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se priznavanje traži; (Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 78 Prijedlog Uredbe Članak 27. – točka c (c)  ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u predmetu između istih stranaka u državi članici kojoj je upućen zahtjev; (c)  ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznavanje; (Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 79 Prijedlog Uredbe Članak 27. − točka d (d)  ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici kojoj je upućen zahtjev. (d)  ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje. (Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 80 Prijedlog Uredbe Članak 29. Strana odluka ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj. Odluka donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj. (Podudara se s člankom 41. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 81 Prijedlog Uredbe Članak 30. Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je protiv sudske odluke uložen redovni pravni lijek. Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je u državi članici podrijetla protiv sudske odluke uložen redovni pravni lijek. (Podudara se s člankom 42. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 82 Prijedlog Uredbe Članak 31. Odluke donesene u državi članici u kojoj su izvršive, izvršive su u drugim državama članicama u skladu s člancima [od 38. do 56. i člankom 58.] Uredbe (EZ) br. 44/2001. Odluke donesene u državi članici i izvršive u toj državi izvršive su u drugoj državi članici ako su na zahtjev bilo koje zainteresirane strane tamo proglašene izvršivima u skladu s postupkom predviđenim u člancima od 31.b do 31.o. (Podudara se s člankom 43. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 83 Prijedlog Uredbe Članak 31.a (novi) Članak 31.a Utvrđivanje domicila Radi utvrđivanja ima li stranka za potrebe postupka predviđenog u člancima od 31.b do 31.o domicil u državi članici izvršenja, sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje unutarnje pravo te države članice. (Podudara se s člankom 44. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 84 Prijedlog Uredbe Članak 31.b (novi) Članak 31.b Mjesna nadležnost sudova 1.  Zahtjev za proglašenje izvršivosti podnosi se sudu ili nadležnome tijelu države članice izvršenja o kojemu je ta država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 37. 2.  Mjesna nadležnost utvrđuje se prema mjestu domicila stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje ili prema mjestu izvršenja sudske odluke. (Podudara se s člankom 45. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 85 Prijedlog Uredbe Članak 31.c (novi) Članak 31.c Postupak 1.  Postupak podnošenja zahtjeva uređuje pravo države članice u kojoj se zahtijeva izvršenje. 2.  Podnositelj zahtjeva ne mora imati poštansku adresu ili opunomoćenog zastupnika u državi članici izvršenja. 3.  Zahtjevu se prilažu sljedeće isprave: (a)  primjerak odluke koji ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njene autentičnosti; (b)  ovjera koju izdaju sud ili nadležno tijelo države članice podrijetla u obliku utvrđenom u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2., ne dovodeći u pitanje članak 31.d. (Podudara se s člankom 46. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 86 Prijedlog Uredbe Članak 31.d (novi) Članak 31.d Nepodnošenje ovjere 1.  Ako ovjera iz članka 31.c stavka 3. točke (b) nije podnesena, nadležni sud ili nadležno tijelo može odrediti rok za njezino podnošenje ili prihvatiti jednakovrijedno pismeno ili, ako smatra da ima dovoljno informacija, može osloboditi stranku od njezina podnošenja. 2.  Ako sud ili nadležno tijelo to zatraži, prilaže se prijevod isprava. Prijevod mora učiniti osoba kvalificirana za prevođenje u jednoj od država članica. (Podudara se s člankom 47. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 87 Prijedlog Uredbe Članak 31.e (novi) Članak 31.e Proglašenje izvršivosti Odluka se proglašava izvršivom odmah po zadovoljenju formalnosti iz članka 31.c, bez bilo kakvih provjera iz članka 27. Stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke u toj fazi postupka nema pravo davanja bilo kakvih prigovora na zahtjev. (Podudara se s člankom 48. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 88 Prijedlog Uredbe Članak 31.f (novi) Članak 31.f Obavijest o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti 1.  Podnositelja zahtjeva odmah se izvješćuje o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti u skladu s postupkom propisanim pravom države članice izvršenja. 2.  Proglašenje izvršivosti dostavlja se uz prilaganje odluke, stranci protiv koje se traži izvršenje, ako odluka već prije nije uručena stranci. (Podudara se s člankom 49. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 89 Prijedlog Uredbe Članak 31.g (novi) Članak 31.g Žalba na odluku o zahtjevu za proglašenje izvršivosti 1.  Obje strane mogu uložiti žalbu protiv sudske odluke o zahtjevu za proglašenje izvršivosti. 2.  Žalba se ulaže sudu čije je ime dotična država članica priopćila Komisiji u skladu s člankom 37. 3.  Žalba se rješava u skladu s pravilima kontradiktornog postupka. 4.  Ako se stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke ne pojavi pred sudom koji odlučuje o pravnom lijeku koji je uložio podnositelj zahtjeva, primjenjuje se članak 11., čak i u slučajevima u kojima stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke nema domicil u bilo kojoj od država članica. 5.  Žalba protiv proglašavanja izvršivosti ulaže se u roku 30 dana od uručenja odluke. Ako stranka protiv koje se zahtijeva izvršenje nema domicil u državi članici u kojoj je proglašena izvršivost, nego u drugoj državi članici, rok za podnošenje žalbe je 60 dana i počinje teći od dana dostave toj stranci osobno ili u njezinom boravištu. Taj se rok ne može produljiti zbog udaljenosti. (Podudara se s člankom 50. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 90 Prijedlog Uredbe Članak 31.h (novi) Članak 31.h Postupak osporavanja odluke o žalbi Odluka o žalbi može se osporavati samo u postupku o kojem je predmetna država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 37. (Podudara se s člankom 51. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 91 Prijedlog Uredbe Članak 31.i (novi) Članak 31.i Odbijanje ili ukidanje odluke o proglašenju izvršivosti Sud pred kojim je uložen pravni lijek u skladu s odredbama članka 31.g ili članka 31.h odbija proglašenje izvršivosti ili ga povlači samo na temelju jednog od razloga iz članka 27. Svoju odluku donosi bez odgađanja. (Podudara se s člankom 52. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 92 Prijedlog Uredbe Članak 31.j (novi) Članak 31.j Zastajanje s postupkom Sud pred kojim je uložena žalba u skladu s člankom 31.g ili člankom 31.h, na zahtjev stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje, zastaje s postupkom ako je izvršenje odluke u državi članici podrijetla suspendirano zbog žalbe. (Podudara se s člankom 53. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 93 Prijedlog Uredbe Članak 31.k (novi) Članak 31.k Privremene i zaštitne mjere 1.  Kada se odluka mora priznati u skladu s ovim odjeljkom, podnositelj zahtjeva može uvijek upotrijebiti privremene mjere, uključujući i zaštitne mjere, u skladu s pravom države članice izvršenja bez potrebe za proglašenjem izvršivosti u skladu s člankom 31.e. 2.  Proglašenje izvršivosti uključuje ex lege ovlasti za zaštitne mjere. 3.  U roku propisanom za ulaganje pravnog lijeka u skladu s člankom 31.g stavkom 5., protiv proglašenja izvršivosti i sve do donošenja odluke o takvome pravnome lijeku, nikakve izvršne mjere, osim zaštitnih mjera, ne mogu se poduzeti na imovini stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje odluke. (Podudara se s člankom 54. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 94 Prijedlog Uredbe Članak 31.l (novi) Članak 31.l Djelomična izvršivost 1.  Kad je odlukom odlučeno o više zahtjeva, a za sve zahtjeve ne može se proglasiti izvršivost, nadležni sud ili nadležno tijelo proglašavaju izvršivost za jedan ili više zahtjeva. 2.  Podnositelj zahtjeva može zahtijevati da se proglašenje izvršivosti ograniči na dijelove presude. (Podudara se s člankom 55. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 95 Prijedlog Uredbe Članak 31.m (novi) Članak 31.m Pravna pomoć Podnositelj zahtjeva kojemu je u državi članici podrijetla odobrena puna ili djelomična besplatna pravna pomoć ili oslobođenje plaćanja troškova postupka ima pravo u postupku o proglašenju izvršivosti na najširi mogući opseg pravne pomoći ili oslobođenja troškova predviđenih pravom države članice izvršenja. (Podudara se s člankom 56. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 96 Prijedlog Uredbe Članak 31.n (novi) Članak 31.n Zabrana osiguranja, jamstva ili pologa Od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva priznavanje, izvršivost ili izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici ne zahtijevaju se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se oni nazivali, zbog činjenice da je strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi članici izvršenja. (Podudara se s člankom 57. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 97 Prijedlog Uredbe Članak 31.o (novi) Članak 31.o Zabrana taksi, pristojba ili davanja U državi članici izvršenja u postupku proglašenja izvršivosti nije dopušteno naplaćivati bilo kakve takse, pristojbe ili davanja izračunate u odnosu na vrijednost konkretnog predmeta. (Podudara se s člankom 58. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 98 Prijedlog Uredbe Članak 32. Priznavanje javnih isprava Prihvaćanje javnih isprava 1.  Javne isprave sastavljene u državi članici priznaju se u drugim državama članicama, osim ako se njihova valjanost ne ospori u skladu s primjenjivim pravom i pod uvjetom da to priznavanje nije protivno javnom poretku u državi članici kojoj je upućen zahtjev. 1.   Javna isprava sastavljena u državi članici ima jednaku dokaznu snagu u drugoj državi članici kao što ima u državi članici podrijetla, ili najsličniji učinak, pod uvjetom da to nije očigledno protivno javnom poretku (ordre public) dotične države članice. Osoba koja želi koristiti javnu ispravu u drugoj državi članici može tražiti od tijela koje izdaje javnu ispravu u državi članici podrijetla ispunjavanje obrasca koji opisuje dokaznu snagu koju javna isprava ima u državi članici podrijetla uspostavljenog u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2. 1.a  Bilo kakvo osporavanje vjerodostojnosti javne isprave vrši se pred sudovima države članice podrijetla i o njemu se odlučuje po pravu te države. Osporavana javna isprava nema nikakvu dokaznu snagu u drugoj državi članici tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom. 1.b  Bilo kakvo osporavanje pravnih akata ili pravnih odnosa zabilježenih u javnoj ispravi vrši se pred sudovima koji imaju nadležnost prema ovoj Uredbi i o njemu se odlučuje po pravu mjerodavnom u skladu s poglavljem III. ili po pravu iz članka 36. Osporavana javna isprava nema u pogledu osporavane stvari nikakvu dokaznu snagu u državi članici koja nije država članica podrijetla tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom. 1.c  Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o prethodnom pitanju koje se odnosi na pravne akte ili pravne odnose o imovinskom režimu zabilježene u javnoj ispravi, taj sud je nadležan za to pitanje. 2.  Prepoznavanjem javnih isprava povjerava im se dokazna snaga s obzirom na njihov sadržaj i pretpostavka valjanosti. (Podudara se s člankom 59. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 99 Prijedlog Uredbe Članak 33. 1.  Javna isprava koja je sastavljena i izvršiva u jednoj državi članici bit će na zahtjev proglašena izvršivom u drugoj državi članici nakon postupka utvrđenog člancima [od 38. do 57.] Uredbe (EZ) br. 44/2001. 1.  Javna isprava koja je izvršiva u državi članici podrijetla bit će proglašena izvršivom u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 31.b do 31.o. 1.a  Za potrebe članka 31.c stavka 3. točke (b), tijelo koje sastavlja javnu ispravu na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke izdaje ovjeru koristeći obrazac uspostavljen u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2. 2.  Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [43. i 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti može odbiti ili poništiti samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev. 2.  Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 31.g ili članka 31.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) države članice izvršenja. (Podudara se s člankom 60. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 100 Prijedlog Uredbe Članak 34. Priznavanje i izvršivost sudskih nagodbi Izvršivost sudskih nagodbi Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će priznate i proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke pod istim uvjetima kao i javne isprave. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [42. ili 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti može odbiti ili poništiti samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev. 1.   Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 31.b do 31.o. 1.a  Za potrebe članka 31.c stavka 3. točke (b), sud koji je odobrio nagodbu ili pred kojim je ona sklopljena, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, izdaje ovjeru na obrascu uspostavljenom u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2. 1.b  Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 31.g ili članka 31.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) države članice izvršenja. (Podudara se s člankom 61. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 101 Prijedlog Uredbe Članak 35. – naslov Učinci na treće strane Zaštita trećih strana Amandman 102 Prijedlog Uredbe Članak 35. – stavak 2. 2.  Međutim, u pravu države članice može se predvidjeti da se bračni drug ne mora pozivati na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u postupku s trećom stranom ako jedan ili drugi ima svoje uobičajeno boravište na državnom području te države članice, a uvjeti za objavljivanje ili registraciju predviđeni pravom te države nisu zadovoljeni, osim ako treća strana nije bila ili nije trebala biti svjesna prava mjerodavnog za režim bračne stečevine. 2.  Međutim, u pravnom odnosu između bračnog druga i treće strane, ni jedan od bračnih drugova ne može se pozivati na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine ako je bračni drug u pravnom odnosu s trećom stranom, a treća strana ima svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije je pravo mjerodavno za režim bračne stečevine. U tim slučajevima, pravo države članice uobičajenog boravišta tog bračnog druga i treće strane primjenjuje se na učinke na treću stranu režima bračne stečevine. Amandman 103 Prijedlog Uredbe Članak 35. – stavak 3. 3.  U pravu države članice u kojoj se nepokretna imovina nalazi može se predvidjeti pravilo slično onome utvrđenom u stavku 2. u vezi s pravnim odnosom između bračnog druga i treće strane s obzirom na tu imovinu. 3.  Stavak 2. ne primjenjuje se: (a)  ako je treća strana bila svjesna, ili je trebala biti svjesna, pravnog poretka koje se primjenjuje na režim bračne stečevine, ili (b)  ako su bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje režima bračne stečevine u skladu s pravom države uobičajenog boravišta treće strane i bračnog druga u odnosu s trećom stranom, ili (c)  ako su u postupku o nepokretnoj imovini bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje režima bračne stečevine u vezi s nepokretnom imovinom u skladu s pravom države u kojoj se nepokretna imovina nalazi. Amandman 104 Prijedlog Uredbe Članak - 36. (novi) Članak -36. Uobičajeno boravište 1.  Za potrebe ove Uredbe, uobičajeno boravište trgovačkih društava i ostalih tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje, smatra se mjesto središnje uprave. Uobičajeno boravište fizičke osobe koja djeluje tijekom svojih poslovnih aktivnosti smatra se njezino glavno mjesto rada. 2.  Ako se pravni donos sklopi tijekom djelovanja poslovnice, agencije ili bilo koje druge ustanove, ili ako je prema ugovoru obavljanje posla odgovornost te poslovnice, agencije ili ustanove, mjesto u kojem se nalazi poslovnica, agencija ili bilo koja druga ustanova smatra se mjestom uobičajenog boravišta. 3.  Za potrebe utvrđivanja uobičajenog boravišta, relevantni rok jest datum sklapanja pravnog odnosa. Amandman 105 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 1. – točka ba (nova) (ba)  imena i kontaktne podatke sudova i tijela nadležnih za obradu zahtjeva za proglašenje izvršivosti u skladu s člankom 31.b stavkom 1. te žalbenim postupcima protiv odluke o takvim zahtjevima u skladu s člankom 31.g stavkom 2.; (Podudara se s člankom 78. stavkom 1. točkom (a)Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 106 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 1. – točka bb (nova) (bb)  postupke osporavanja odluke o žalbi navedene u članku 31.h; Amandman 108 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 3. 3.  Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti. 3.  Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti na jednostavan način. Države članice osiguravaju da su podaci na toj višejezičnoj internetskoj stranici dostupni i preko svake službene internetske stranice koju postave, osobito pružanjem poveznice na internetsku stranicu Komisije. (Podudara se s člankom 78. stavkom 3.Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 109 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 3.a (novi) 3.a  Komisija uvodi instrument za izvješćivanje i izobražavanje relevantnih sudskih dužnosnika i odvjetnika postavljanjem interaktivnog internetskog portala na svim službenim jezicima Unije, što uključuje i sustav za razmjenu stručne ekspertize i prakse. Amandman 110 Prijedlog Uredbe Članak 37.a (novi) Članak 37.a Uspostava i naknadna izmjena popisa koji sadrži podatke iz članka 2. stavka 1.a 1.  Komisija na temelju obavijesti država članica uspostavlja popis drugih tijela i pravnih stručnjaka navedenih u članku 2. stavku 1.a. 2.  Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama podataka sadržanima u tom popisu. Komisija u skladu s tim izmjenjuje popis. 3.  Komisija objavljuje popis i svaku naknadnu izmjenu u Službenom listu Europske unije. 4.  Komisija i na svaki drugi odgovarajući način, ponajprije preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti. (Podudara se s člankom 79. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 111 Prijedlog Uredbe Članak 37.b (novi) Članak 37.b Uspostava i naknadna izmjena ovjera i obrazaca navedenih u člancima 31.c, 32., 33. i 34. Komisija donosi provedbene akte o uspostavi i naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca navedenih u člancima 31.c, 32., 33. i 34. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 37.c stavku 2. (Podudara se s člankom 80. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 112 Prijedlog Uredbe Članak 37.c (novi) Članak 37.c Postupak odbora 1.  Komisiji u radu pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. 2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. (Podudara se s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012.) Amandman 113 Prijedlog Uredbe Članak 39. – stavak 3. 3.  Poglavlje III. odnosi se samo na bračne drugove koji se vjenčaju ili koji se pozovu na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine nakon datuma primjene ove Uredbe. 3.  Poglavlje III. odnosi se samo na bračne drugove koji se nakon datuma primjene ove Uredbe: (a)   vjenčaju, ili (b)   pozovu na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine. Sporazum o odabiru mjerodavnog prava sklopljen prije [datum primjene ove Uredbe] također se smatra valjanim ako ispunjava uvjete utvrđene u poglavlju III. ili ako je valjan pri primjeni pravila međunarodnog privatnog prava na snazi u trenutku kad se sklapa sporazum o odabiru prava.