Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2006. o posebnom izvješću Revizorskog suda br. 5/2005 o rashoda Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje(1),

–  uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2005 naslovljeno „Rashodi Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje”, zajedno s odgovorima institucija(2),

–  uzimajući u obzir napomenu upućenu članovima Predsjedništva pod nazivom „Učinkovita potpuna višejezičnost u usmenom prevođenju – provedba odluke o proračunu Europskog parlamenta za 2012.”,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Europskog parlamenta od 9. travnja 2013. pod nazivom „Priprema za složenost: Europski parlament 2025. - odgovori”,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7–0233/2013),

A.  budući da je višejezičnost jedan od glavnih elemenata Europskog parlamenta i cijele Unije te budući da osigurava poštovanje kulturne i jezične raznolikosti kao i jednako postupanje prema građanima EU-a različitog porijekla;

B.  budući da je načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu temelj političkog, suzakonodavnog i komunikacijskog djelovanja te institucije;

C.  budući da načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu štiti od nepotrebnih prepreka koje utječu na pravo europskih građana da se kandidiraju na izborima za Europski parlament;

D.  budući da se višejezičnošću jamči pravo građana na komunikaciju s Parlamentom na bilo kojem od službenih jezika EU-a, čime im se omogućuje da ostvare svoje pravo na demokratski nadzor;

E.  budući da jezične usluge Parlamenta olakšavaju komunikaciju te na taj način osiguravaju da Parlament bude otvoren svim građanima Europe, osiguravajući transparentnost unutar jedinstvene višejezične strukture Unije koja se temelji na 24 službena jezika;

F.  budući da Poslovnik Parlamenta propisuje da zastupnici mogu govoriti na službenom jeziku po svom izboru i osigurava usmeno prevođenje na druge službene jezike, čime se poštuje demokratsko pravo prema kojem pojedinac može biti izabran u Europski parlament bez obzira na svoje jezične vještine;

G.  budući da je zbog uzastopnih proširenja izazov višejezičnosti dosegao potpuno novu dimenziju u smislu veličine, složenosti i važnosti politike te budući da sve veća višejezičnost naravno znači i sve veće troškove za Parlament a time i za građane Unije;

H.  budući da su u proračunu Parlamenta za 2012. bile potrebne značajne uštede, uključujući smanjenje troškova za usluge usmenog prevođenja u iznosu od 10 milijuna EUR godišnje, kako bi se povećanje proračuna ograničilo na 1,9 % u usporedbi s godinom ranije;

Okvir usmenog prevođenja u Europskom parlamentu

1.  priznaje da Europska unija jedina u svijetu vodi službenu politiku višejezičnosti temeljenu na 24 službena jezika s ukupno 552 jezične kombinacije koje treba obuhvatiti; u tom smislu pozdravlja vrlo visoku razinu kvalitete usluga usmenog prevođenja Parlamenta, ali vjeruje da je potrebno pronaći načine smanjenja tereta koji proizlazi iz složene strukture višejezičnosti te njezinih znatnih i rastućih troškova;

2.  primjećuje da se od svih jezika na plenarnim sjednicama u Strasbourgu i Bruxellesu od rujna 2009. do veljače 2013. engleski jezik koristio 26 979 minuta (29,1 %), njemački jezik 12 556 minuta (13,6 %), francuski jezik 8 841 minutu (9,5 %), estonski jezik 109 minuta (0,1 %), a malteški jezik 195 minuta (0,2 %);

3.  ističe da se kako plenarnim sjednicama tako i sjednicama odbora može javno pristupiti prijenosom uživo internetom ili videom na zahtjev, novim medijima koji povećavaju transparentnost aktivnosti Europskog parlament za građane EU-a, i da njihova dostupnost na svim službenim jezicima naglašava demokratsku i multikulturnu narav Parlamenta;

4.  utvrđuje da neka multinacionalna tijela kao što su Ujedinjeni narodi i Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO) djeluju samo na međuvladinoj razini i nemaju zakonodavnu funkciju; u tom smislu ukazuje na to da UN sa svoja 192 člana ima jezični režim od šest službenih jezika te da NATO sa svojih 28 članova koristi uglavnom engleski jezik, unatoč tome što ima dva službena jezika;

5.  međutim, naglašava da je Parlament izravno izabrano političko tijelo čiji su zastupnici izabrani bez obzira na njihove jezične vještine; stoga ponovno potvrđuje da je pravo svakog zastupnika da govori na službenom jeziku po vlastitom izboru temeljno načelo načina djelovanja Parlamenta;

6.  primjećuje da su praktične implikacije korištenja službenih jezika u Europskom parlamentu navedene u „Kodeksu o višejezičnosti”, ažuriranom 2008. godine; uočava da je idejom „kontrolirane potpune višejezičnosti” koja je sadržana u tom Kodeksu očuvana jednakost među zastupnicima i građanima; ukazuje na to da će provedba višejezičnosti, temeljena na načelu „usmenog prijevoda na zahtjev”, dugoročno ovisiti o tome koliko će korisnici jezičnih usluga biti u potpunosti svjesni troškova pružanja tih usluga, dakle i svoje odgovornosti da ih iskoriste na najbolji mogući način;

7.  vjeruje da se načelo dobrog financijskog upravljanja mora primijeniti i na usmeno prevođenje te da bi se s ciljem osiguravanja najbolje vrijednosti za novac europskih poreznih obveznika kritičkom analizom trebalo stalno procjenjivati gdje i kako se može poboljšati učinkovitost, a troškovi kontrolirati ili ograničiti;

Učinkovita upotreba sredstava usmenog prevođenja

8.  uočava odluku o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti u usmenom prevođenju” koju je Predsjedništvo Parlamenta donijelo 2011., kojom se povećava učinkovitost usluga usmenog prevođenja i smanjuju strukturni troškovi na sljedeći način:

9.  pozdravlja činjenicu što su se kao rezultat toga proračunska sredstva za usluge usmenog prevođenja u Parlamentu počela smanjivati; ukazuje na to da je 2010. proračun iznosio 54 990 000 EUR, 2011. iznosio je 56 964 283 EUR, a 2012. trenutno iznosi 47 000 000 EUR, iako se konačan iznos za 2012. neće znati do 31. prosinca 2013. te mogao bi biti i veći;

10.  primjećuje da procijenjeni iznos proračuna Glavne uprave za usmeno prevođenje za 2013. iznosi 58 000 000 EUR, od čega je 53 000 000 EUR izravno vezano za usluge usmenog prevođenja; traži da ga se detaljno i redovno obavještava o konkretnim rezultatima inicijative „učinkovite potpune višejezičnosti” u pogledu proračuna 2013., posebno u odnosu na smanjenje ili povećanje očekivanih troškova;

11.  nadalje primjećuje da je, iako je trošak usluga usmenog prevođenja u Parlamentu u razdoblju od tri godine do kraja 2012. iznosio 157 954 283 EUR, postignuto smanjenje od 17 % u odnosu na iznos proračuna za 2010. i 2012.; uočava da pametnom uštedom koja je postignuta na području usluga usmenog prevođenja nije ugroženo načelo višejezičnosti te ističe da se zastupnicima mora osigurati jednak pristup jezičnim uslugama i odgovarajući radni uvjeti za te usluge;

12.  pozdravlja procjenu prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2014. kojom se predlaže smanjenje troškova usmenog prevođenja u izbornoj godini za 23 % u odnosu na iznos od 53 000 000 EUR u proračunu za 2013.; traži detaljne informacije koje dokazuju da su predložena smanjenja ostvariva i da ona neće utjecati na odličnu kvalitetu usmenog prevođenja;

13.  naglašava da su provedbom „učinkovite potpune višejezičnosti” postignuti značajni dobici ravnomjernijom raspodjelom sjednica odbora tijekom tjedna, bez da se ukupan broj sjednica odbora imalo smanjio; primjećuje da je, kao rezultat toga, ukupan broj dana usmenog prevođenja sa 105 258 (107 047 386 EUR) 2011. godine pao na 97 793 (100 237 825 EUR) 2012. godine, iz čega proizlazi ušteda od 6 895 561 EUR;

14.  sa zabrinutošću primjećuje da, prema izvješćima o Kodeksu o višejezičnosti, zahtjeve za usmeno prevođenje koje podnose odbori, izaslanstava i klubovi zastupnika još uvijek prati visok i rastući broj kasnih otkazivanja, što prikazuju sljedeće brojke:

15.  sa zabrinutošću primjećuje da bi potencijalni trošak tih kasnih otkazivanja, bez preraspodjela određeni usmenih prevoditelja u posljednji trenutak, činio znatan udio ukupnog proračuna za usmeno prevođenje; u vezi s time uočava da je u 2011. 4 350 000 EUR (7,6 % proračuna za usmeno prevođenje) i u 2012. 5 480 000 EUR (11,9 % proračuna za usmenog prevođenje) bilo potrošeno na usluge usmenog prevođenja stavljene na raspolaganje i potom otkazane poslije roka predviđenog Kodeksom o višejezičnosti; poziva Predsjedništvo da Odboru za proračunski nadzor podnese detaljnu analizu rastućeg trenda kasnog otkazivanja, da uvede mehanizme koji bi povećali svijest o sredstvima koja se gube zbog kasnih otkazivanja te da značajno smanji broj i postotak takvih otkazivanja;

16.  ponavlja da je uz očuvanje visoke kvalitete usluge važno postići i učinkovitiju upotrebu jezičnih resursa i kontrolirati njihove troškove promatrajući ukupno radno opterećenje svakog jezika i osiguravajući smanjenje troškova nastalih zbog kasno otkazanih zahtjeva za usmeno prevođenje na sjednicama i posjetima izaslanstava, koji su u suprotnosti s rokovima određenim u Kodeksu; ustraje na tome da odbori, izaslanstva i klubovi zastupnika moraju biti upoznati s pravilima iz Kodeksa;

17.  poziva Predsjedništvo da razvije sustav s daljnjim mjerama kojim bi se spriječilo kasno otkazivanje usluga usmenog prevođenja;

18.  poziva administrativne službe da se u potpunosti i učinkovito koriste ažuriranim jezičnim profilima zastupnika prilikom jezične organizacije odbora, izaslanstava i klubova zastupnika u mjestima rada i izvan njih; ustraje na tome da bi se jezični profili svih zastupnika trebali svake godine ažurirati; uz to ukazuje na to da bi se primjerak ažuriranih profila trebao proslijediti tajništvima odbora, izaslanstava, klubova zastupnika i radnih skupina;

19.  inzistira na tome da se, poštujući odluku Predsjedništva Parlamenta od prosinca 2011. o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti”, usmeno prevođenje na službeni jezik za vrijeme posjeta izaslanstva mora osigurati samo ako je to pisanim putem jasno zatražio uključeni zastupnik u Europskom parlamentu; ističe da bi u skladu s primjenjivim pravilima tijekom posjeta izaslanstva broj usmenih prevoditelja trebao biti što je moguće manji;

20.  podsjeća na prijedlog glavnog tajnika kojim bi se uvele mjere podizanja svijesti među korisnicima usluga usmenog prevođenja, uključujući odbore, izaslanstva i klubove zastupnika, te očekuje buduće iscrpne prijedloge o načinima unapređenja svijesti o trošku kasnih otkazivanja;

21.  poziva administrativne službe da nastave s praksom da voditelj tima usmenih prevoditelja u dogovoru s tajništvom sjednice na kraju svake sjednice sastavlja popis zatraženih ali neiskorištenih usluga usmenog prevođenja; upozorava na to da bi se primjerak tog popisa trebao poslati tajništvu dotične sjednice; smatra da bi se prilikom sastavljanja popisa također trebalo voditi računa o onima koji koriste prijenos uživo internetom ili video na zahtjev;

22.  uzima na znanje novu uslugu usmenog prevođenja ad personam (UPAP) za zastupnike koja je osnovana nakon pilot-projekta započetog 2010.; uočava da su 2011. troškovi te nove usluge iznosili 157 000 EUR, dok su 2012. iznosili 115 000 EUR; vjeruje da je tu uslugu potrebno ponovno ispitati kako bi se pronašli načini za njezino poboljšanje;

Usmeno prevođenje u Europskom parlamentu: put prema naprijed

23.  pozdravlja činjenicu što su službe usmenog prevođenja posljednjih godina postigle veću učinkovitost i smanjenje troškova, pri čemu je izvrsna kvaliteta usluge ostala nepromijenjena; naglašava da troškovi usmenog i pismenog prevođenja i dalje predstavljaju znatan dio proračuna Parlamenta te stoga smatra da se Parlament mora stalno baviti izazovom višejezičnosti uz razumne troškove;

24.  vjeruje da bi Odbor za proračunski nadzor trebalo redovito obavješćivati o promjenama u trošku usmenog prevođenja; poziva na to da se članovima odbora objavi godišnje izvješće Kodeksa koje su pripremile službe za usmeno prevođenje i koji se šalje glavnom tajniku;

25.  zauzima stajalište da bi se što je više moguće trebale izbjegavati situacije u kojima je usmeni prijevod na određene jezike dostupan ali se ne koristi; ističe potrebu za mjerama smanjenja troškova nepotrebnog usmenog prevođenja na sjednicama te stoga poziva na razvoj i hitnu provedbu sustava koji sprečava situacije u kojima je usmeni prijevod dostupan na jezicima koji se na dotičnoj sjednici ne govore ili koji nisu zatražili korisnici prijenosa uživo internetom;

26.  očekuje od glavnog tajnika da do kraja godine predstavi detaljnu analizu jezika usmenog prevođenja zatraženih i odobrenih posjetima izaslanstava, koji su dostupni na svim sastancima (radne) skupine, sjednicama odbora i izaslanstva te jezika koji se zaista govore na tim sastancima, kao i pregled odstupanja od općih pravila za usmeno prevođenje koji je Predsjedništvo usvojilo 12. ožujka 2012.(3);

27.  poziva Predsjedništvo da do kraja godine usvoji još jednu odluku o višejezičnosti, posebno se koncentrirajući na moguće scenarije „usmenog prevođenja na zahtjev” i na veću učinkovitost koja se očekuje kao rezultat toga;

28.  stoga traži od Revizorskog suda da u razumnom vremenskom roku i najkasnije do ožujka 2014. Parlamentu dostavi posebno izvješće o rashodima usmenog i pismenog prevođenja Parlamenta, Komisije i Vijeća, uz procjenu ispravnosti uključenog financijskog upravljanja i ažuriranje nalaza svog posebnog izvješća br. 5/2005; nadalje primjećuje da bi se to izvješće moglo sastavljati u određenim vremenskim razmacima i koristiti za postupak davanja razrješnice; ponavlja da bi izvješće trebalo dati informacije o tome imaju li uključene institucije odgovarajuća sredstva i načine kako bi osiguralo:

29.  također uočava da bi u tom nastavku izvješća trebalo pažljivo usporediti isplativost usluga usmenog prevođenja Parlamenta s onima koje se pružaju u Vijeću i Komisiji, te usporediti stvarne troškove službe usmenog prevođena u tim institucijama s onima zabilježenim u razdoblju u kojem se provodila revizija;

30.  nadalje, ustraje na tome da se Parlament hitno pozabavi znatnim brojem kasnih otkazivanja te poziva Predsjedništvo da predstavi detaljan akcijski plan za smanjenje takvih otkazivanja;

31.  ponavlja da je međuinstitucionalna suradnja nužna za razmjenu najboljih praksi kojima se promiče učinkovitost i omogućuju uštede; smatra da bi međuinstitucionalnu suradnju na području usmenog prevođenja trebalo unaprijediti; poziva na temeljito preispitivanje s naglaskom na učinkovitije dijeljenje dostupnih resursa među svim institucijama i na konkretne mjere na području vanjskog usmenog prevođenja;

32.  ističe važnost softverskih aplikacija kao instrumenata upravljanja te ustraje na tome da u proračunu za sljedeću godinu u tu svrhu budu dodijeljena veća sredstva; primjećuje da se veća učinkovitost može postići ako administrativnim službama Parlamenta budu osigurani odgovarajući upravljački podaci; žali što neke glavne uprave još uvijek zaostaju po pitanju dostupnih softverskih aplikacija unatoč poboljšanjima informatičkog sektora od 2010.;

33.  poziva svoje relevantne službe da procjene može li znatno povećanje učinkovitosti postignuto na području usmenog prevođenja služiti kao primjer za poboljšanje unutar ostalih glavnih uprava;

o
o   o

34.  nalaže svom predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 305 E, 14.12.2006., str. 67. (2) SL C 291, 23.11.2005., str. 1. (3) Posebno je odlučeno da, iako će izaslanstva i dalje imati pravo na usmeno prevođenje na do pet jezika, kao što je utvrđeno Kodeksom o višejezičnosti, izaslanstvima koja u tjednima sjednica odbora traže odstupanja, u tjednima namijenjenima za vanjske aktivnosti Parlamenta („zelenim tjednima”) bit će osigurana samo ograničena kombinacija jezika kojom je usmeno prevođenje ograničeno na samo jedan jezik.