Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2318(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0220/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0220/2013

Rasprave :

PV 11/09/2013 - 13
CRE 11/09/2013 - 13

Glasovanja :

PV 12/09/2013 - 13.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0380

Usvojeni tekstovi
PDF 425kWORD 46k
Četvrtak, 12. rujna 2013. - Strasbourg
Pomorska dimenzija zajedničke sigurnosne i obrambene politike
P7_TA(2013)0380A7-0220/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. o pomorskoj dimenziji zajedničke sigurnosne i obrambene politike (2012/2318(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njezine članke 42., 43. i 45.

–  uzimajući u obzir članak 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 194. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir europsku sigurnosnu strategiju pod nazivom „Sigurna Europa u boljem svijetu” koju je usvojilo Europsko vijeće 12. prosinca 2003. te izvješće o njezinoj provedbi pod nazivom „Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja” koje je potvrdilo Europsko vijeće od 11. i 12. prosinca 2008.;

–  uzimajući u obzir integriranu europsku pomorsku politiku iz 2007. (COM(2007)0575) i izvješće o njezinom napretku iz 2012. (COM(2012)0491),

–  uzimajući u obzir deklaraciju europskih ministara nadležnih za integriranu pomorsku politiku i Europske komisije od 7. listopada 2012. o morskom i pomorskom programu za rast i zapošljavanje, tzv. „Deklaraciju iz Limassola”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji za pomorsku sigurnost od 26. travnja 2010.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o strategiji EU-a za Rog Afrike(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) od 10. prosinca 1982.;

–  uzimajući u obzir zajednički prijedlog odluke Vijeća o mehanizmima provedbe klauzule solidarnosti Unije od 21. prosinca 2012.(2),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 7. lipnja 2006. pod nazivom „Prema budućoj pomorskoj politici Unije: europska vizija za oceane i mora” (COM(2006)0275),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever(3) i zajedničku komunikaciju upućenu Europskom parlamentu i Vijeću od 26. lipnja 2012. o razvijanju politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci(4),

–  uzimajući u obzir kodeks postupanja za udruživanje i dijeljenje Europske obrambene agencije iz 2012.,

–  uzimajući u obzir pomorsku strategiju Saveza koju je NATO usvojio 18. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku akciju Vijeća za vojnu operaciju Europske unije za doprinos odvraćanju, sprečavanju i suzbijanju gusarskih čina i oružane pljačke na somalskoj obali (ATALANTA) iz 2008.(5),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća o misiji Europske unije za izgradnju regionalne pomorske sposobnosti u državama Roga Afrike (EUCAP NESTOR) iz 2012.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2010. o civilno-vojnoj suradnji i razvoju civilno-vojnih mogućnosti(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Rogu Afrike od 14. studenoga 2011. te, posebice, strateški okvir utvrđen u prilogu tim zaključcima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013.(9) o odnosima između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. listopada 2008. o gusarstvu na moru(10) i od 10. svibnja 2012. o pomorskom gusarstvu(11),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A7‑0220/2013),

A.  budući da države članice EU-a obuhvaćaju obalnu liniju dugu preko 90 000 km koja graniči s dva oceana i četiri mora, uz prekomorske teritorije te nacionalne sigurnosne instalacije diljem oceana; budući da su države članice odgovorne za nadzor, zaštitu i sigurnost europskih obalnih i teritorijalnih voda, isključivih gospodarskih područja, kontinentalnog pojasa te pomorske infrastrukture i morskih resursa; budući da su države članice glavne odgovorne za jamčenje sigurnosti pomoraca na brodovima koji plove pod njihovom zastavom te sigurnosti svojih građana; budući da nemogućnost država da nadziru svoj pomorski prostor ima posljedice koje značajno izlaze izvan okvira njihovog obalnog i pomorskog područja;

B.  budući da pomorske granice država članica čine vanjske granice Europske unije

C.  budući da su pomorska područja otvorena, široka i bezgranična te da su ograničena samo pomorskim jurisdikcijama; budući da je pomorska područja teško nadzirati, pogotovo stoga što međunarodno pomorsko pravo teži prvenstveno olakšavanju trgovine i jamčenju slobode kretanja;

D.  budući da se 90% vanjske trgovine EU-a i 40% njegove unutarnje trgovine odvija morskim putem; budući da je EU vodeći svjetski akter u pomorskom prijevozu, pri čemu europski brodovlasnici upravljaju nad 30% plovila i 35% tonaže svjetskog pomorskog prometa, između ostalog nad 55% teretnih plovila i 35% tankera, što predstavlja 42% vrijednosti svjetske pomorske trgovine; budući da države članice EU-a zajedno čine najveće svjetsko isključivo gospodarsko područje (od otprilike 25 milijuna kvadratnih kilometara);

E.  budući da bi svaka pomorska strategija EU-a na prvom mjestu trebala promicati osnovna načela utvrđena člankom 21. UFEU-a, poput demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; budući da su države članice dužne nastojati primjenjivati i jačati međunarodno pravo, posebno Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) te jamčiti protočnost morskih putova i očuvanje zajedničkog dobra kao i trgovinskih i okolišnih interesa;

F.  budući da je važnost neometanih svjetskih morskih tokova za Uniju eksponencijalno porasla kao rezultat gospodarskog rasta, globalizacije te rastuće globalne međuovisnosti; budući da se geostrateška pomorska ravnoteža brzo mijenja jer sile u usponu usvajaju tehnologije i strategije za odbijanje pristupa kako bi se afirmirale u regionalnim i svjetskim pomorskim područjima, ograničavajući pristup SAD-u i EU-u; budući da složenije i rasprostranjenije okruženje pomorske sigurnosti sa slabom i neravnomjernom primjenom međunarodnih ugovora otežava učinkoviti multilateralizam i međunarodnu suradnju u reguliranju pomorstva; budući da je u interesu EU-a osigurati pomorsku sigurnost ne samo u vodama uz svoje obale već i diljem svjetskih oceana i mora;

G.  budući da nekoliko faktora poput siromaštva, nedostatka razvoja, niskih razina državnog nadzora i primjene zakona te ranjivost putova olakšava širenje različitih vrsta prijetnji pomorskoj sigurnosti; budući da te prijetnje mogu nastati i kao posljedica ponašanja država koje žele narušiti međunarodne morske tokove i kao posljedica nezakonitih aktivnosti nedržavnih aktera, poput transnacionalnog kriminala (npr. nezakonite trgovine oružjem ili drogom), međunarodnog terorizma ili gusarstva, a koje iskorištavaju slabosti fragmentiranog lokalnog, regionalnog i svjetskog sustava pomorskog upravljanja; budući da zakonite i nezakonite aktivnosti na moru rastu i po broju i po složenosti kao rezultat porasta broja aktera prisutnih na moru, zbog čega postaje sve teže razlikovati zakonite i nezakonite aktivnosti; budući da se time stavlja pritisak na EU da uloži u sveobuhvatni pristup kako bi se uhvatio u koštac sa složenosti transnacionalnih izazova, na koje nijedna država članica ne može odgovoriti sama;

H.  budući da se globalni izgledi pomorskih mogućnosti i projekcije moći brzo mijenjaju jer sile u usponu i postojeće sile sve više dovode u pitanje načela UNCLOS-a, međunarodnu arbitražu i propise; budući da, prije svega, Kina ustraje na svojoj politici „niza bisera” kako bi povećala i proširila svoju prisutnost na moru iz niza obznanjenih i neobznanjenih razloga, od osiguravanja trgovinskih i energetskih putova do nadziranja morskih resursa i ključne pomorske infrastrukture, pri čemu se sukobljava s pomorskim interesima skoro svih svojih susjeda na Južnom i Istočnom kineskom moru;

I.  budući da su EU i sve njegove države članice ugovorne strane UNCLOS-a te je Konvencija stoga dio pravne stečevine Unije;

J.  budući da EU kao globalni akter mora razmotriti sigurnosne izazove i moguće samostalne odgovore, posebno u odnosu na obližnje Sredozemno more, Rog Afrike te zapadnoatlantska područja, ali i Tihi ocean i to i sa sjevera i sa zapada, te od Arktika do Antarktika;

K.  budući da se nezakoniti pomorski nedržavni akteri šire prijeteći ključnim pomorskim putovima i infrastrukturama te iskorištavajući slabosti država i njihovih jurisdikcija;

L.  budući da se borba protiv ovih nekonvencionalnih prijetnji odvija u izazovnim i opasnim okruženjima zahtijevajući time i civilna i vojna sredstva; budući da je zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP), s civilnom i vojnom dimenzijom, prikladan okvir za borbu protiv opasnih prijetnji na moru i uz obalu;

M.  budući da EU sam ne može osigurati globalnu pomorsku sigurnost; budući da treba ostvariti snažna partnerstva s trećim zemljama i regionalnim organizacijama, posebice u udaljenim područjima, na primjer u Aziji, gdje je EU-u teže upotrijebiti svoje vlastite izvore;

N.  budući da se u europskoj sigurnosnoj strategiji ne navodi posebno pomorska dimenzija, osim time što se gusarstvo definira kao prijetnja EU-u; budući da se integrirana europska pomorska politika bavi pomorskim pitanjima, ali jedva zadire u sigurnosnu dimenziju ostavljajući tako po strani područje sve veće zabrinutosti EU-a; budući da je prijeko potrebno preispitati pristup EU-a pomorskoj sigurnosti, posebice usvajanjem europske strategije za pomorsku sigurnost koja objašnjava na koji bi način integrirana pomorska politika trebala doprinijeti provedbi europske sigurnosne strategije; budući da bi se u europskoj strategiji za pomorsku sigurnost trebali definirati sigurnosni interesi i strateški ciljevi EU-a te navesti ciljevi, rizici, dostupna i nužna sredstva za intervenciju, kao i moguća mjesta događanja;

O.  budući da je europska strategija za pomorsku sigurnost nužna kako bi se usmjerili ulozi, rizici i mogućnosti s kojima se Unija suočava na moru, uključujući zaštitu europskih građana i njihove imovine; budući da bi ta strategija trebala promicati europske vrijednosti i načela te da mora biti umjerena na budućnost i proaktivna te mobilizirati sve relevantne civilne i vojne institucije i aktere te, posebice, naglašavati da si države članice EU-a više ne mogu priuštiti razvijanje i održavanje pomorskih mogućnosti da bi ih upotrijebile samo u mogućim vrlo intenzivnim operacijama;

P.  budući da je zbog sukoba i nestabilnosti koje utječu na interese EU-a u području otvorenih morskih tokova i sigurnog pristupa potreban bolji uvid povezanost ljudske sigurnosti, državnog upravljanja i razvoja te budući da bi se strategija EU-a za Rog Afrike stoga trebala koristiti kao model sveobuhvatnog pristupa koji uključuje političke, diplomatske, socijalne i ekonomske alate EU-a; budući da ovaj sveobuhvatni pristup mora biti u temelju europske strategije za pomorsku sigurnost te da bi trebao uključivati usklađivanje raznih inicijativa, agencija i instrumenata EU-a s ciljem suočavanja s dubinskim uzrocima nestabilnosti i pomaganja u rješavanju sukoba, uvođenju mira i izgradnji države, upravljanju te razvoju, uključujući reformu sigurnosnog sektora, energetskih zaliha, sigurnosti pomorske i drugih vrsta trgovine i prijevoza, zaštite ribarstva i okoliša te učinak klimatskih promjena;

Opće napomene o budućoj europskoj strategiji za pomorsku sigurnost

1.  uvjeren je da je od ključnog interesa za EU siguran, otvoren i čist pomorski okoliš kojim se omogućava slobodan protok trgovine i ljudi te miroljubivo, zakonito, pravedno i održivo korištenje bogatstava oceana; da su morski tokovi od ključne važnosti za europsku trgovinu i služe kao kanali prenošenja europskog blagostanja i utjecaja; da su za sigurnost europskih građana i zalaganje za načela iz članka 21. UFEU-a odgovorni EU i države članice; te da bi stoga i civilni i vojni institucionalni okvir trebalo dodatno razviti kako bi sadržavao ciljeve, sredstva i mogućnosti nužne za ispunjavanje te odgovornosti;

2.  podsjeća države članice da će Unija samo na temelju predanosti, međusobnog razumijevanja i istinske solidarnosti moći ispuniti zadaću utvrđenu u Ugovoru iz Lisabona te svoj obznanjeni cilj svjetskog jamca sigurnosti; u vezi s tim podsjeća da se člankom 42. stavkom 7. UEU-a („klauzula o međusobnoj obrani” ili „klauzula o međusobnoj pomoći”), člankom 222. UFEU-a („klauzula solidarnosti”) i člankom 42. stavkom 6. UEU-a (stalna strukturirana suradnja), koji su uvedeni Ugovorom iz Lisabona, predviđa institucionalni okvir za učinkovitu solidarnost između svih država članica na području sigurnosti i obrane Unije; podsjeća da se ti instrumenti tek trebaju provesti; čestita posebno Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje na zajedničkom prijedlogu mehanizama kojima će Unija provesti klauzulu solidarnosti te ih poziva da procijene što bi se dogodilo u slučaju da se ta klauzula aktivira kako bi se riješili izazovi na moru ili izazovi povezani s pomorskim sredstvima ili infrastrukturom; poziva Vijeće da čim prije odobri ovaj prijedlog;

3.  naglašava da Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora pruža pravni okvir za sve vrste aktivnosti koje se provode u oceanima i morima te da može poslužiti kao vodič u mirnom rješavanju pomorskih sukoba; stoga poziva EU i države članice da se zalažu za univerzalnost Konvencije i da inzistiraju na jednoznačnoj i konzistentnoj primjeni njenih odredbi;

4.  priznaje da Europska unija već posjeduje neka od sredstava i instrumenata potrebnih za odgovor na globalne izazove pomorske sigurnosti i na potrebu za sigurnim i stabilnim okruženjem, u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje i Europske komisije, financijskih instrumenata, razvojne suradnje, humanitarne pomoći, upravljanja u kriznim situacijama, trgovinske suradnje i drugih relevantnih instrumenata za djelovanje; primjećuje, međutim, da je većina tehničkih i materijalnih sredstava u rukama država članica te da je njihova spremnost na poboljšanje njihove suradnje od ključne važnosti za budućnost europske pomorske sigurnosti;

5.  primjećuje, međutim, da je europska strategija za pomorsku sigurnost nužna kako bi se osigurao integrirani i sveobuhvatni pristup usredotočen posebno na prijetnje, rizike, izazove i mogućnosti koje postoje na moru; da se u okviru te strategije, unatoč tome što se ona temelji na europskim vrijednostima i načelima, moraju razviti sinergija i zajednički odgovori kojima se mobiliziraju sve relevantne institucije i akteri, i civilne i vojne naravi; da bi se u okviru europske strategije za pomorsku sigurnost trebale prepoznati sve potencijalne prijetnje, od konvencionalnih sigurnosnih prijetnji do prijetnji uzrokovanih prirodnim nepogodama i klimatskim promjenama, od prijetnji koje se odnose na zaštitu ključnih morskih resursa do sigurnosti pomorske infrastrukture i trgovačkih tokova; da se u okviru strategije moraju definirati posebna sredstva i mogućnosti potrebne za odgovaranje na izazove, uključujući obavještajne aktivnosti, nadzor i patroliranje, potrage i spašavanje, pomorski prijevoz, evakuaciju građana EU-a i državljana drugih zemalja iz kriznih područja, uvođenje embarga te pomoć u misijama i operacijama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

6.  poziva Visoku predstavnicu, Komisiju i Vijeće da pripreme europsku strategiju za pomorsku sigurnost koja se temelji na povezivanju i usklađivanju svih europskih aktera i država članica za koje je važna pomorska sigurnost; poziva Komisiju i Visoku predstavnicu/potpredsjednicu da u skladu s tim razmotre manjkavosti integrirane pomorske politike iz 2007. koja ne uključuje sigurnosnu dimenziju, kao i ograničenja europske sigurnosne strategije koja ne uspijeva odgovoriti na pomorske sigurnosne prijetnje i rizike; smatra da bi se razina ambicioznosti, sredstava i mogućnosti europske strategije za pomorsku sigurnost trebala temeljiti na europskoj sigurnosnoj strategiji i integriranoj pomorskoj politici te da bi trebala biti određena potrebom djelovanja u ulozi svjetskog jamca sigurnosti, osiguravajući tako slobodne morske tokove i pristup otvorenom moru u cijelom svijetu; naglašava činjenicu da će regulacija pomorske sigurnosti imati kratkoročni, srednjoročni i dugoročni učinak na sve ostale komponente europske sigurnosti i blagostanja;

7.  poziva države članice da usko i aktivno surađuju s Europskom službom za vanjsko djelovanje i Komisijom u izradi nove europske strategije za pomorsku sigurnost, s ciljem učinkovitog korištenja njihovih raznolikih sredstava, ali imajući na umu i definiranje i stvaranje novih mogućnosti kroz udruživanje i dijeljenje; nadalje, smatra da u novoj strategiji trebaju biti uključene zajedničke bilateralne ili multilateralne inicijative stvaranja sila poput francusko-britanske deklaracije od 2. studenoga 2010.;

8.  naglašava činjenicu da se integrirani pomorski pristup poput ovoga, koji kombinira civilne i vojne instrumente te obuhvaća i unutarnje i vanjske aspekte sigurnosti, već oblikuje na nacionalnoj razini u nekim državama članicama i primjenjuje bilateralno između nekih država članica te bi stoga trebao ojačati na razini Unije: naglašava ulogu koju pomorske nacije mogu i trebaju imati u podržavanju pozitivne regionalne pomorske integracije; naglašava da inicijative regionalne pomorske integracije mogu i trebaju voditi prema udruživanju i dijeljenju ključnih pomorskih sredstava kako bi se zadovoljile potrebe EU-a za kapacitetima;

Mogući rizici

9.  priznaje da su pojačani promet na moru i razvoj priobalnih i obalnih aktivnosti izazov za pomorsku sigurnost jer je zbog njih sve teže razlikovati zakonite aktivnosti na moru od nezakonitih;

10.  primjećuje da se EU suočava s uobičajenim prijetnjama svojoj sigurnosti, posebno nakon što je pojava novih pomorskih sila povećala vjerojatnost mogućih međudržavnih suparništava oko vlasništva nad pomorskih područjima (sporovi oko jurisdikcije, teritorijalni zahtjevi, dozvole za istraživanje i iskorištavanje u područjima otvorenog mora); primjećuje, pored toga, da su države u usponu razvile svoje pomorske sposobnosti (mornarice, podmornice) te u isto vrijeme nastoje dovesti u pitanje načela međunarodnog pomorskog prava;

11.  upozorava na nezakonito iskorištavanje važnih prirodnih resursa i minerala u vodama država članica EU-a ili u susjednim morima; primjećuje da nekontrolirana utrka za pomorskim, prirodnim i mineralnim resursima može imati štetan učinak na pomorski ekosustav, povećavajući tako učinak koje aktivnosti na moru imaju na okoliš; podsjeća da iskorištavanje morskih resursa može dovesti do nepoželjne militarizacije pomorskih područja; međutim, naglašava pravo svake države članice da istražuje i iskorištava svoje prirodne morske resurse, u skladu s međunarodnim zakonima i propisima o zaštiti okoliša;

12.  naglašava da EU treba izgraditi jaka partnerstva s trećim zemljama i regionalnim organizacijama kako bi zajamčio sigurnost i stabilnost trgovine i iskorištavanja resursa; naglašava da bi jaka pomorska dimenzija zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-u dala mogućnost da po potrebi djeluje kao učinkoviti međunarodni arbitar;

13.  upozorava da su u ovom trenutku jedan od glavnih predmeta zabrinutosti u vezi s pomorskom sigurnosti države koje ne žele surađivati s međunarodnom zajednicom i pridržavati se međunarodnih ugovora i standarda te kojima geografski položaj omogućuje da blokiraju trgovačke putove, a imaju i tehnološke i vojne mogućnosti da to učine; smatra da bi Europska služba za vanjsko djelovanje i Visoka predstavnica/potpredsjednica trebale uložiti sve moguće diplomatske napore kako bi započele dijalog i suradnju s njima;

14.  primjećuje da se mogućnost međudržavnih vojnih sukoba ne može posve isključiti, izravne i neizravne rizike za sigurnost EU-a uglavnom predstavljaju nekonvencionalne prijetnje koje iskorištavaju poteškoće u primjeni zakona u pomorskim područjima, obalnim područjima i koje su općenito posljedica propadanja države, državne nestabilnosti ili nedostatka državnog nadzora;

15.  smatra da je jedna od glavnih prijetnji pomorskoj sigurnosti EU-a globalni porast pomorskih terorističkih aktivnosti koje izravno prijete civilnim i vojnim plovilima EU-a, lukama i energetskim postrojenjima te koriste more za napad na kopnene ciljeve i infiltriranje u njih; primjećuje da su ti akteri povezani s transnacionalnim mrežama organiziranog kriminala koje se bave nezakonitim aktivnostima na moru, poput krijumčarenja, nezakonite trgovine ljudima, nezakonite imigracije, nezakonite trgovine drogom i oružjem, uključujući i ručno vatreno oružje, lako vatreno oružje i dijelove oružja za masovno uništenje; naglašava da te nezakonite aktivnosti pogoršavaju političke i humanitarne krize, onemogućavaju društveni i gospodarski razvoj, demokraciju i vladavinu prava, potiču neimaštinu i uzrokuju migraciju, unutarnje raseljavanje ljudi i ogromnu ljudsku patnju;

16.  zabrinut je zbog sve većeg broja dokaza da terorističke mreže i nedržavni akteri dolaze u posjed sofisticiranih pomorskih kapaciteta, uključujući podmorske kapacitete, radarsku tehnologiju i tehnologiju pronalaženja, a imaju i pristup logističkim podacima koji se odnose na međunarodnu pomorsku industriju, mogućnostima za miniranje te improviziranim eksplozivnim napravama koje se prenose vodenim putem, čime se značajno povećava njihova mogućnost da postanu prijetnja i sposobnost da izmaknu kontroli te pokazuje širenje njihovih aktivnosti blizu Europe, odnosno na obje strane južnog Atlantskog oceana;

17.  smatra da je nastavak zamrznutih sukoba u blizini raznih pomorskih područja, poput Južnog Kavkaza, jugoistočnog Sredozemlja ili Japanskog mora, jedan od glavnih izvora nestabilnosti u svijetu, koji dovodi u opasnost prijevozne i energetske putove, potiče trgovinu oružjem i olakšava aktivnosti nedržavnih aktera poput kriminalnih mreža i terorističkih ćelija;

18.  i dalje je zabrinut zbog gusarstva uz istočnu i zapadnu afričku obalnu liniju; ističe da gusarski napadi (oružana pljačka, otmice plovila i posada te iznuđivanje novca) ozbiljno narušavaju slobodu pristupa i protoka u tim morima i na taj način predstavljaju značajnu prijetnju međunarodnoj trgovini i pomorskoj sigurnosti; naglašava da je gusarstvo općenito uzrokovano nedostatkom upravljanja i razvoja u predmetnim obalnim državama; nada se da će EU iskoristiti ostvarenja operacije Europske službe za vanjsko djelovanje pod nazivom EUNAVFOR Atalanta kako bi se i na drugim mjestima borio protiv gusarstva;

19.  upozorava na probleme koje gusarstvo, međunarodni terorizam i organizirani kriminal stvaraju na ključnim točkama zagušenja u pomorskom prijevozu; naglašava da su neki od najvažnijih vodenih putova koji osiguravaju globalnu energetsku opskrbu geografski smješteni u nekima od najnestabilnijih pomorskih područja, ili im se pristupa preko njih, što je slučaj sa Sueskim kanalom, Hormuškim tjesnacem ili Malaškim tjesnacem;

20.  primjećuje da se borba protiv nekonvencionalnih aktivnosti mora oslanjati na cijeli niz instrumenata zajedničke sigurnosne i obrambene politike, uključujući vojsku, jer se intervencije često odvijaju u vrlo teškim uvjetima, pri čemu akteri na raspolaganju imaju čitav niz različitih vrsta opasnog oružja; tvrdi da operacije Europske službe za vanjsko djelovanje moraju, po uzoru na akciju EU-a na Rogu Afrike u kojemu se odvijaju operacije EUNAVFOR Atalanta i EUCAP NESTOR, biti popraćene drugim vanjskim instrumentima EU-a s ciljem rješavanja socijalnih, gospodarskih i političkih korijenskih uzroka krize i osiguranja održive sigurnosti u tim regijama;

21.  primjećuje da će nezakonita migracija najvjerojatnije i dalje stavljati pritisak na pomorske granice EU-a, posebno kao posljedica političkog i gospodarskog razvoja u južnom susjedstvu i vjerojatnosti daljnje nestabilnosti u sjevernoj Africi, Sahelu, Rogu Afrike i supsaharskoj Africi; podsjeća, međutim, da se na migraciju ne smije gledati kao na sigurnosnu prijetnju, već kao na pojavu u društvu koja zahtijeva snažnu upravljačku strategiju koja kombinira regionalnu, političku i diplomatsku suradnju i razvojne politike te ulaganje u regionalna partnerstva; upozorava na činjenicu da taj napor zahtijeva razvoj pomorskih mogućnosti i aktivnosti obalne straže u patroliranju i spašavanju migranata koji putuju na nezakonitim plovilima;

22.  priznaje da će povećani promet na moru najvjerojatnije povećati mogućnost katastrofa poput izljeva nafte i drugih nepogoda koje zagađuju okoliš, odlaganja toksičnog otpada te nezakonitog pretakanja goriva; naglašava da EU mora dodatno razviti strategiju koja se temelji na prošlim iskustvima s ozbiljnim ekološkim katastrofama na moru osiguravajući da svi akteri, tijela i agencije EU-a, zajedno s vlastima država članica, djeluju usklađeno, s ciljem stvaranja odgovarajuće sinergije, u duhu solidarnosti i učinkovitijeg djelovanja;

Kritična pomorska područja

Sredozemlje

23.  naglašava da Sredozemno more predstavlja niz izazova koji bi mogli ugroziti stabilnost EU-a i njegovih izravnih interesa, posebno uzimajući u obzir politički prevrat te teško socijalno i gospodarsko stanje koji će najvjerojatnije potrajati u nekima od obalnih država; primjećuje da posljedične nezakonite aktivnosti poput terorizma i svih vrsta nezakonite trgovine utječu na pomorsku sigurnost EU-a, uključujući i sigurnost energetskih zaliha na jugu; smatra da je hitno potrebno ulaganje u regionalnu pomorsku suradnju koje mora uključivati europsku i regionalnu suradnju, obavještajne aktivnosti, nadzor, patroliranje i aktivnosti obalne straže pri čemu sve te komponente zahtijevaju odgovarajuća sredstva za projekciju pomorske sile;

24.  naglašava da se na Sredozemlju odvijaju brojni regionalni sukobi koji uključuju sporove oko morskih granica i stoga poziva EU da se posveti izbjegavanju daljnjeg zaoštravanja sukoba na Sredozemlju koji će pojačati postojeće prijetnje, poput posljedica građanskog rata u Siriji i učinka na njezino pomorsko područje i pomorsko područje susjednih država, političke nestabilnosti i nedostatka mogućnosti za upravljanje u Libiji, Egiptu i Tunisu, posljedica u susjednom Maroku i Alžiru, koji još uvijek razilaze oko sukoba u Zapadnoj Sahari i pod izravnim su utjecajem zaoštravanja sukoba u Maliju i regiji Sahela; nadalje, upozorava na opasnost koja proizlazi iz međusobne povezanosti kriza na Sredozemlju te nestabilnosti i sukoba na Bliskom istoku, Sahelu, Rogu Afrike, zapadnoj Africi i supsaharskoj Africi;

25.  primjećuje da su nedavna otkrića zemnog plina u istočnom Sredozemlju stvorila novo geopolitičko okruženje i značajno povećala mogućnost sporova, izravno utječući na legitimne interese i suverena prava država članica EU-a; izražava zabrinutost činjenicom da su Turska, Rusija, SAD i Izrael povećali svoju pomorsku prisutnost na Sredozemlju; nadalje, upozorava na posljedice neriješenih sporova s Turskom u Egejskom moru i povećanje napetosti zbog planiranog iskorištavanja grčkih i ciparskih odobalnih zaliha ugljikovodika; stoga poziva EU da djeluje i potvrdi svoj položaj s ciljem izbjegavanja sukoba oko prirodnih resursa u Sredozemlju i posljedičnih sigurnosnih prijetnji državama članicama EU-a na tome području, što bi na kraju moglo utjecati na EU u cjelini;

Baltičko more

26.  primjećuje da je Baltičko more, izuzev ruskih morskih područja, unutarnje more EU-a i ključni prometni put za nekoliko obalnih država; primjećuje da je stabilnost regije Baltičkog mora i neometano odvijanje pomorskog prijevoza ovisno o mirenju političkih interesa i pojedinačnih država članica EU-a i između EU-a i Rusije; primjećuje da je politička stabilnost Baltika isprepletena pitanjima povezanima sa zaštitom položaja jezičnih manjina u obalnim državama, operacijama prijevoza energije, gustim prometom trgovačkih brodova, mogućim nesrećama tankera za prijevoz nafte te zarazom stokova riba i okoliša; primjećuje da za pomorsku sigurnost i zaštitu na Baltiku dodatni izazov predstavljaju kemijsko oružje na morskome dnu, odloženo po završetku Drugog svjetskog rata, zastarjela nuklearna postrojenja na obalama, mogući teroristički napadi na prijevoz energenata te mogući nezakoniti prijevoz oružja preko baltičkih luka;

Crno more

27.  vjeruje da je Crno more u geostrateškom smislu danas jedno od najvažnijih pomorskih područja s kojima EU graniči, posebno s obzirom na potrebu za jamčenjem energetske sigurnosti EU-a te diversifikacije njezinih energetskih zaliha; primjećuje da ta regija srednjoročno i dugoročno vrlo lako može postati rizična zbog svojeg strateškog položaja kao važnog prijevoznog pravca za dobra i energiju, blizine nestabilnih područja s dugotrajnim sukobima, poput osporavanih teritorija Abhazije i Južne Osetije te s time povezanih sukoba između Moskve i Tbilisija; naglašava činjenicu da je za EU, zbog velike ovisnosti više njegovih država članica o sigurnosti putova prijenosa nafte i plina koji prolaze kroz Crno more i blizu njega, od strateškog interesa spriječiti zaoštravanje dugotrajnih regionalnih sukoba i pronaći dugoročna rješenja tih sukoba; naglašava da će u tu svrhu EU možda morati po potrebi mobilizirati europske pomorske kapacitete;

28.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2011. o strategiji EU-a za Crno more (12) i ponavlja da EU treba imati aktivniju ulogu u oblikovanju sigurnosnog okruženja na Crnom moru; ponovno poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da pripreme strategiju za područje Crnog mora koja će učinkovito odgovoriti na izazove pomorske sigurnosti i zaštite;

29.  naglašava da je potreban pojačani dijalog sa strateškim partnerima o sprečavanju i rješavanju sukoba, ali naglašava i važnost regionalnih multilateralnih inicijativa poput sinergije Crnog mora kako bi se uhvatilo u koštac s prijetnjama kao što su kriminalne mreže uključene u nezakonitu trgovinu ljudima, drogama i oružjem ili problemima poput nezakonitog ribarstva i degradacije okoliša;

Atlantski ocean i Zapadna Afrika

30.  napominje da je Europi Atlantski ocean glavna trgovačka veza; zabrinut je jer se Atlantik, a posebno karipsko područje, koristi kao put za prijevoz droge koja stiže iz Južne Amerike; zabrinjava ga činjenica da bi razvoj gospodarskih djelatnosti u nadolazećim desetljećima, posebno s proširenjem Panamskog kanala, mogao potaknuti porast kriminalnih aktivnosti na tom području;

31.  vjeruje da je obala Zapadne Afrike, a posebno Gvinejski zaljev, sada izvor nekih od najozbiljnijih predstojećih prijetnji Europi; duboko je zabrinut zbog toga što se uz obalu Zapadne Afrike razvijaju ozbiljni izazovi povezani s kriminalnim aktivnostima, nezakonitom trgovinom drogom, ljudima i oružjem; istovremeno, zemlje iz Gvinejskog zaljeva sve su više područje djelovanja regionalnih terorističkih mreža, kao što je Boko Haram u Nigeriji, čije se aktivnosti šire na susjedne zemlje i koje su povezane s mrežama čiji je utjecaj globalan, poput Al-Qaide u islamskom Magrebu, što kriza u Maliju sjajno dokazuje;

32.  sa zabrinutošću primjećuje neprestanu političku nestabilnost zemalja u Gvinejskom zaljevu, od kojih su neke suočene s propašću države, kao što je slučaj u Gvineji Bisau, koja je postala platforma za nezakonitu trgovinu drogom koja iz Latinske Amerike stiže u Europu;

33.  napominje da je ta regija također važan pružatelj energije jer zemlje Gvinejskog zaljeva trenutno u EU izvoze 13 % nafte i 6 % plina, s time da je Nigerija odgovorna za 5,8 % ukupnog uvoza nafte EU-a; očekuje da će važnost regija porasti nakon nedavnog otkrića odobalnih rezervi nafte i plina; stoga je zabrinut da bi natjecanje za odobalne prirodne resurse moglo sa sobom donijeti još sukoba i kriminalnih aktivnosti;

34.  ističe da su nestabilnost, terorizam i kriminalitet uz zapadnoafričku obalu duboko povezani s nestabilnošću u cijeloj regiji Sahela; stoga potiče EU da, u kontekstu civilne misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP-a) EUCAP Sahel Niger, u regionalnu i sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv prijetnji na moru i uz zapadnoafričku obalu, posebno u Gvinejskom zaljevu, uključi napore za borbu protiv terorizma u regiji Sahela; s tim u vezi poziva EU da osigura koordinaciju između dvije misije ZSOP-a u regiji, EUCAP Sahel Niger i EUTM Mali, te s naporima na kopnu i na moru, radi borbe protiv terorizma i ostalih oblika organiziranog kriminala u regiji;

35.  pozdravlja najave Odbora za program ključnih pomorskih putova u Gvinejskom zaljevu (CRIMGO), čiji je cilj poboljšanje sigurnosti u vodama Gvinejskog zaljeva pružanjem obuke za obalnu stražu i uspostavljanjem mreže razmjene informacija između nadležnih tijela sedam obalnih država Zapadne Afrike, da će se financirati iz Instrumenta za stabilnost; poziva na brzu provedbu programa CRIMGO uz zapadnoafričku obalu; također poziva na uspostavljanje posebnih mehanizama za suradnju radi povezivanja programa koje financira Komisija te misije ZSOP-a EUCAP Sahel Niger i EUTM Mali, čije su aktivnosti usko povezane s uzrocima nestabilnosti u vodama Gvinejskog zaljeva;

36.  naglašava da postoji potrebe pojačavanja učinkovitosti aktivnosti EU-a u Gvinejskom zaljevu; predlaže stvaranje posebnih sinergija kako bi se stvorila dodana vrijednost na temelju povezivanja postojećih instrumenata i struktura EU-a kao što su Europska agencija za pomorsku sigurnost;

37.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu da označi infrastrukturu država članica EU-a i partnera iz AKP-a na strateškim lokacijama, kao što su zračna luka Lajes na Azorima u Portugalu ili otoci Kabo Verde, koji se mogu iskoristiti za razvijanje posebnih pomorskih i zračnih operacija za borbu protiv širenja naoružanja, terorizma, gusarstva i organiziranog kriminala u Gvinejskom zaljevu i širem južnom Atlantiku, u okviru trostranog partnerstva koje bi uključivalo transatlantsku suradnju s SAD-om, Kanadom, Brazilom i drugim latinskoameričkim zemljama te suradnju EU-a i Afričke unije;

Adenski zaljev i zapadni Indijski ocean

38.  ističe da je Adenski zaljev danas zbog gusarstva jedno od najopasnijih pomorskih područja na svijetu; podsjeća da je gusarstvo poseban oblik organiziranog kriminala koji zahtjeva poseban, sveobuhvatan i cjelovit pristup koji se odnosi na uzročnu vezu između gusarstva te socijalnog, političkog i gospodarskog upravljanja, kao što to posebno dokazuju primjeri Roga Afrike i Somalije; napominje da su praćenje tijeka novca od uplata otkupnina, razbijanje kriminalnih mreža te sudski progon počinitelja također važni dijelovi borbe protiv gusarstva i da se mogu postići samo iskorištavanjem prednosti suradnje između nadležnih tijela država članica, Europola i Interpola; napominje da tu leži konkretna veza između vanjske sigurnosne politike i unutarnje provedbe zakona;

39.  pozdravlja stvaranje civilne misije ZSOP-a EUCAP Nestor, čija je namjena jačanje pomorskih mogućnosti na Rogu Afrike i u zapadnom Indijskom oceanu, a cilj je pružiti bolje održiv i lokalni doprinos postizanju ciljeva operacije EUNAVFOR Atalanta;

40.  naglašava nedavni uspjeh koji je postigao EUNAVFOR Atalanta, i koji se mora nastaviti, u suzbijanju učestalosti gusarskih napada u zapadnom Indijskom oceanu i u jačanju vjerodostojnosti ZSOP-a; napominje da je operacija Atalanta do sada prva mornarička misija ZSOP-a te da bi trebala biti primjer za daljnji razvoj i provedbu pomorske dimenzije ZSOP-a, vodeći računa o njezinim uspjesima, nedostacima i naučenim lekcijama; pozdravlja pozitivnu ulogu koju je EU odigrao s EUNAVFOR Atalantom u mehanizmu SHADE (Shared Awareness and De-confliction) u promicanju koordinacije multinacionalnih, nacionalnih i regionalnih mornaričkih snaga aktivnih na tom području, a posebno s operacijom NATO-a Ocean Shield; također pozdravlja dobru suradnju između agencija EU-a (kao što su satelitski centar SatCen i EMSA) i trećih strana, posebno na području tumačenja satelitskih snimaka, čak i kada iza te suradnje ne stoje službeni dogovori; poziva EU da formalizira povezivanje postojećih alata i tijela EU-a, kao što je ono koje se stvara između Atalante, EMSA-e i SatCena, da bi se izbjeglo udvostručavanje zadataka, resursa i stručnosti te da bi se iskoristile jasne operativne prednosti takvih sinergija;

41.  naglašava da je koncept sveobuhvatnog pristupa, koji u ovom slučaju proizlazi iz Strateške okvirne strategije za Rog Afrike, očit u kombinaciji tri trenutne misije ZSOP-a u regiji (EUNAVFOR Atalanta, Misija EU-a za obuku u Somaliji i EUCAP Nestor) uz političku potporu i razvojne politike; pozdravlja aktiviranje Operativnog centra EU-a, u cilju olakšavanja koordinacije i jačanja sinergija između tih misija, što predstavlja značajan korak u razvoju ZSOP-a; ističe da bi taj primjer komplementarnosti i koordinacije trebao nadahnuti druge takve aktivnosti u kojima su misije i operacije ZSOP-a odgovor na višestruke probleme; napominje da bi stalna mogućnost vojnog planiranja i postupanja mogla samo dodatno pojačati uključivanje bilo koje mornaričke komponente u misije i operacije ZSOP-a;

42.  zahvalan je za zaštitne mjere na plovilima koje su uspostavila brodarska društva; podržava nedavne zahtjeve pomorske industrije za regulacijom privatnih društava za pomorsko osiguranje te ponavlja svoj poziv, prvo Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, državama zastave i pomorskoj industriji da zajedno rade na sastavljanju kodeksa ponašanja kojim bi se definirale jasne, dosljedne i međunarodno primjenjive dogovorene norme o korištenju unajmljenih naoružanih privatnih zaštitara na brodovima te, drugo, da privatna društava za pomorsko osiguranje djeluju u skladu s tim normama;

Arktik

43.  naglašava je otvaranje prolaza kroz Arktičko more izravna posljedica klimatskih promjena te naglašava činjenicu da bi se EU prvo sam trebao založiti za očuvanje i zaštitu regije i njezinih ključnih okolišnih vrijednosti istovremeno osiguravajući da se arktički resursi koriste na održiv način i na način koji poštuje lokalno stanovništvo; naglašava važnost ukupne stabilnosti i mira u regiji; stoga naglašava potrebu za jedinstvenom koordiniranom politikom EU-a o regiji u kojoj su jasno definirani prioriteti, potencijalni izazovi i strategija EU-a; naglašava činjenicu da bi uz danske, finske i švedske interese na Arktiku buduće pristupanje Islanda EU-u pojačalo preobrazbu Unije u arktički obalni entitet, naglašavajući potrebu za još bolje koordiniranom politikom o Arktiku na razini EU-a; pozdravlja u tom pogledu prethodno spomenutu zajedničku komunikaciju pod nazivom „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” i ponavlja potrebu za političkim dijalogom s partnerima u regiji, uključujući Rusiju;

44.  naglašava važnost novih trgovačkih putova kroz prolaze Arktičkog mora, također za Europsku uniju i gospodarstva njezinih država članica; naglašava činjenicu da bi Europska unija i njezine države članice aktivno trebale podupirati slobodu mora i pravo na slobodan prolaz kroz međunarodne vodene putove; naglašava da bi postojeće dugotrajne terorističke sporove između arktičkih država trebalo riješiti mirnim putem i poziva na veću uključenost EU-a u regiji te da se izradi procjena alata i sposobnosti koji bi mogli biti potrebni kao odgovor na sukobe na tom području; naglašava da je u svakom slučaju potrebno izbjeći militarizaciju Arktika; poziva Komisiju da podnese prijedloge o tome kako bi projekt Galileo mogao doprinijeti politici EU-a o Arktiku te kako bi se mogao razvijati u cilju osiguravanja sigurne plovidbe u vodama Arktika ulažući tako u sigurnost i pristupačnost posebno sjeveroistočnog prolaza;

Tihi ocean

45.  naglašava globalnu važnost Tihog oceana, a posebno južnog Kineskog mora kroz koje se prevozi jedna trećina svjetske trgovine; zabrinut je zbog sve većih tenzija i žurno poziva sve uključene strane da se suzdrže od jednostranih političkih i vojnih akcija, da ublaže komunikaciju i razriješe svoje zahtjeve za zemljom u južnom Kineskom moru koji su izvor sukoba međunarodnom arbitražom u skladu s međunarodnim pravom, posebno UNCLOS-om, kako bi se osigurala regionalna stabilnost te sloboda i sigurnost plovidbe u južnom Kineskom moru;

46.  smatra da su put napretka prema mogućem mirnom rješenju napetosti u područjima južnog i istočnog Kineskog mora pregovori i zajednička provedba kodeksa ponašanja za mirno iskorištavanje dotičnih pomorskih područja, uključujući uspostavljanje sigurnih trgovačkih putova i ribolovnih kvota ili dodjeljivanje područja za iskorištavanje resursa;

47.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu da se odrede rizici za mir i sigurnost ako dođe do pogoršavanja napetosti i oružanog sukoba u istočnom i južnom Kineskom moru;

48.  napominje da su pojedine zemlje, posebno Australija, već politički prilično aktivne u Tihom oceanu te da bi se EU trebao osloniti na bilateralnu i multilateralnu suradnju radi jamčenja sigurnosti u regiji;

49.  naglašava važnost proširenja Panamskog kanala, koje bi trebalo biti dovršeno 2014., radi promjene geostrateške pomorske ravnoteže te izvanrednih mogućnosti koje će se time otvoriti za EU i države članice; upozorava da bi pomorska i lučka infrastruktura država članica trebala biti pripremljena da se suoči s porastom pomorskih trgovačkih tokova koji se predviđaju i povezanim sigurnosnim rizicima koji će dijelom biti posljedica dodatnog ekološkog stresa i kriminalnih aktivnosti; naglašava da bi ta veza između Tihog i Atlantskog oceana mogla postati važan alternativni prometni put iz Azije u Europu te u suprotnom smjeru preko zapada;

Postojeći alati i razvoj mogućnosti

50.  snažno vjeruje da bi se financijska i ekonomska kriza trebale doživjeti kao prilika za provedbu inicijative „Udruživanje i dijeljenje” na području stvaranja pomorskih mogućnosti na sasvim europski način, posebno koristeći prednosti inicijative LeaderSHIP 2020. i radeći na umreženosti između djelatnika u sektoru brodogradnje i popravaka te povezanim industrijama, što može doprinijeti održavanju vjerodostojnih vojnih mogućnosti i jedini je način da se osigura da Europa bude sposobna i spremna na globalne sigurnosne izazove koji se odnose i na njezine vode i na njezine mornaričke mogućnosti;

51.  žali međutim zbog činjenice da države članice EU-a znatno smanjuju nacionalne proračune za obranu zbog financijske krize i sporosti gospodarstva, te što ta smanjenja, koja uglavnom nisu koordinirana na razini EU-a i zanemaruju europsku strategiju za sigurnost, mogu imati ozbiljne posljedice na sposobnost i spremnost Unije da se suoči s pomorskim i drugim sigurnosnim izazovima te da ispuni međunarodne obveze i otežati njezinu ulogu pružatelja globalne sigurnosti;

52.  naglašava da prioritet „Udruživanje i dijeljenje”, koji EU promovira radi povećanja koordiniranosti, mudrijeg trošenja na području obrane i veće ekonomije razmjera među državama članicama, tek treba dati rezultate, također kada je riječ o mogućnostima na području pomorske sigurnosti;

53.  pohvaljuje rad Europske obrambene agencije u vezi s pripremnim radnjama za postizanje „udruživanja i dijeljenja” usklađivanjem zahtjeva i projekata koji se odnose na mornaričku obuku i logistiku; pozdravlja studiju tima Wise Pen iz 2012. o pomorskim zahtjevima i mogućnostima; s obzirom na mandat i stručnost Europske obrambene agencije potiče države članice da koriste njezine savjete i tehničku pomoć kada su suočene s potrebom smanjivanja proračuna za obranu kako bi se izbjeglo kompromitiranje razvoja strateških mogućnosti diljem EU-a, koji propustima i nedostacima treba pristupiti na koordiniran način; potiče države članice da rade s Europskom obrambenom agencijom na identificiranju potreba na području mogućnosti, posebno civilnih, vojnih i mogućnosti s dvostrukom namjenom na području pomorstva; potiče Visoku predstavnicu/potpredsjednicu da uz pomoć Europske obrambene agencije i Glavne uprave za pomorstvo i ribarstvo utvrdi sva mornarička i pomorska sredstva koja zadovoljavaju pomorske mogućnosti i zahtjeve iz 2012. i za koje postoji opasnost da će ih države članice EU-a izgubiti zbog financijskih i gospodarskih ograničenja, te da iznađu načine kako ih sačuvati i staviti u službu integrirane pomorske politike EU-a i buduće europske strategije za pomorsku sigurnost;

54.  podsjeća da su mogućnosti s dvojnom namjenom nužne za provedbu ZSOP-a u kontekstu složenih sigurnosnih izazova u današnjem svijetu; naglašava da su trenutne krize u Sahelu i na Rogu Afrike istaknule potrebu sveobuhvatnog pristupa koji će iskoristiti s jedne strane puni raspon civilno-vojnog angažmana, a s druge strane opremu i kapacitete s dvojnom namjenom, uključujući europske mornaričke mogućnosti te civilne i vojne kapacitete u brodogradnji osiguravajući sigurnost i izdržljivost plovila; poziva države članice da surađuju s odgovarajućim tijelima i agencijama EU-a, posebno s Komisijom, Europskom obrambenom agencijom i Europskom svemirskom agencijom prilikom traženja sredstava iz EU-a za razvoj mogućnosti s dvojnom namjenom, a to je način da se ispune nedostaci kada je riječ o mogućnostima na nacionalnoj i regionalnoj razini i razini Unije; prisjeća se potencijala dvostruke namjene programa Galileo i njegove vrijednosti za provedbu i učinkovitost operacija ZSOP-a, posebno na pomorskom području; naglašava ipak da bi prioritet trebalo dati transparentnosti, učinkovitosti i multilateralnim pristupima na području razvoja mogućnosti;

55.  podsjeća na potrebu konsolidiranja tehnološke baze kojoj je baza EU i financira je EU na području obrane, uključujući mogućnosti za izgradnju mornarice i proizvodnju opreme; podsjeća, u kontekstu trenutne gospodarske i financijske krize, da začetak sposobnih, samoodrživih europskih industrija obrane i potpora tim industrijama znači stvaranje radnih mjesta i rast; poziva na kvalitetniji dijalog s dionicima iz industrije jer razvoj mornaričkih kapaciteta zahtjeva višegodišnju predanost; naglašava potrebu da države članice EU-a i industrija racionaliziraju i usklade norme kako bi se zajamčila europska operativna kompatibilnost na području pomorskih i mornaričkih mogućnosti, uključujući komunikacijske sustave i tehnologiju;

56.  vjeruje da je MARSUR (Mreža za pomorski nadzor) Europske obrambene agencije jedna takva inovacija koja daje dodanu vrijednost razvoju pomorske dimenzije ZSOP-a; snažno potiče da se uspostave odgovarajuća područja suradnje između MARSUR-a i drugih projekata EU-a čiji je cilj razvoj pomorskog nadzora, kao što je Kopernik – Europski program za promatranje Zemlje (nekadašnji GMES – Globalni nadzor za okoliš i sigurnost), projekti za pomorske i sigurnosne usluge ili rad EMSA-e na pomorskom nadzoru;

57.  smatra da se rad EMSA-a, Europske svemirske agencije i programa Kopernik može dalje koristiti za provedbu pomorske dimenzije ZSOP-a i da ga službeno treba iskoristiti u tu svrhu; naglašava da ih njihova stručnost stavlja u izvrsnu poziciju za pružanje usluga i potpore misijama ZSOP-a koje su u tijeku, a tiču se nadzora, patrolnih aktivnosti ili prikupljanja, proučavanja i slanja satelitskih informacija, potaknuto partnerstvom koje se, iako neslužbeno, razvilo između EMSA-e i operacije EUNAVFOR Atalanta;

58.  poziva na stvaranje uistinu europske obalne straže, na temelju iskustva koje su već sakupili Frontex i Europska patrolna mreža, kojoj bi pojedina vladina tijela i cjeline pružili mogućnosti, unutar nadležnosti sudske praske koja proizlazi iz suradnje Pravosuđa i Unutarnjih poslova u cilju zaštite granica EU-a, europskih građana i života ljudi koji se nađu u opasnosti u obalnim vodama Unije;

59.  pohvaljuje rad ostvaren u okviru razvoja Zajedničkog okruženja za razmjenu informacija (CISE) radi postizanja učinkovitog kapaciteta europskog pomorskog nadzora; poziva stoga EU da znatno uloži u daljnji razvoj okvira CISE, potaknut iskustvima iz projekata kao što su MARSUNO, BluemassMed i EUROSUR, kako bi bio spreman pratiti, nadzirati i odgovoriti na pomorske izazove u vodama država članica EU-a ili u blizini EU-a;

60.  budući da članice EU-a i NATO-a imaju samo jednu mornaričku silu, poziva na jaču stratešku koordinaciju između te dvije organizacije na području pomorske sigurnosti; smatra da bi buduća strategija EU-a za pomorsku sigurnost trebala biti nezavisna od strategije Saveza, ali i njoj komplementarna, kako bi se lakše nosili s maksimalnim brojem ranije navedenih izazova istovremeno osiguravajući optimalno korištenje ograničenih pomorskih sredstava; pozdravlja pozitivne rezultate koji su posljedica zajedničke lokacije operativnog sjedišta te dvije organizacije u Northwoodu; vjeruje da bi se EU trebao usredotočiti na jasnu dodanu vrijednost koja proizlazi iz njegovog sveobuhvatnog pristupa rješavanju višestrukih izazova, kao što je bio slučaj tijekom diplomatskih, financijskih i sudskih aktivnosti koje su uslijedile nakon učinkovite borbe protiv gusarstva u operaciji Atalanta; poziva na daljnje poboljšanje razmjene informacija između NATO-a i EU-a kao i na pojačanju koordinaciju s drugim međunarodnim akterima;

61.  žali zbog činjenice da danas prevladava situacija dvostrukosti, preklapanja, trošenja resursa i borbe između tijela i agencija EU-a koji rade na području pomorske sigurnosti; potiče EU da još istraži načine na koje bi mogao smanjiti administrativan i financijski teret koji je rezultat bespotrebnog preklapanja funkcija, stručnosti, opreme i resursa između nekoliko tijela i agencija EU-a, omogućavajući na taj način Visokoj predstavnici/potpredsjednici da ojača svoju funkciju koordinatorice;

62.  u tom kontekstu poziva na uključivanje napora za koordinacijom i povezivanjem u strategiju EU-a za pomorsku sigurnost, u kojoj je potrebno navesti jasne smjernice za specifičnu suradnju između glavnih uprava Komisije, uključujući Glavnu upravu za pomorska pitanja i ribarstvo, Unutarnje poslove, Pravosuđe, Poduzetništvo i industriju, Mobilnost i promet, Oporezivanje i carinsku uniju, Istraživanje i inovacije te Razvoj kao i Europsku službu za vanjsko djelovanje i Službu za instrumente vanjske politike; isto bi trebalo napraviti za međuagencijsku suradnju između Europske obrambene agencije, EMSA-e, SatCena, Europola, Frontexa, Vojnog stožera EU-a, Uprave za krizno upravljanje i planiranje, Centra Europske unije za analizu obavještajnih podataka i nadležnih tijela u državama članicama;

63.  pozdravlja aktivnosti CHENS-a (Zapovjednici europskih ratnih mornarica) u promicanju razumijevanja između europskih mornarica i istraživanju tema od zajedničkog interesa; poziva da rezultati godišnjih sastanaka CHENS-a i njegovih specijaliziranih radnih skupina budu u skladu sa strategijom EU-a za pomorsku sigurnost i njezinom provedbom na razini ZSOP-a kako bi se poticala daljnja suradnja i osigurao integrirani i učinkovit pristup;

64.  poziva nadolazeće Europsko obrambeno vijeće da u prosincu 2013. usvoji strategiju EU-a za pomorsku sigurnost koja uključuje gledišta Europskog parlamenta izražena u ovom izvješću; podsjeća države članice da današnji svijet, a posebno njegovi izazovi i prijetnje traže konzistentno, dosljedno i odlučno djelovanje kako bi se zaštitilo 500 milijuna građana EU-a; podsjeća da ti izazovi također zahtijevaju vanjsku politiku EU-a koja se temelji na potrebi za mirom i sigurnošću u svijetu te promicanju tog mira i sigurnosti;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednici Komisije, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, glavnom tajniku NATO-a i predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0006.
(2) JOIN(2012)0039 – 2012/0370(NLE)
(3) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 71.
(4) JOIN(2012)0019
(5) SL L 301, 12.11.2008., str.33.
(6) SL L 187, 17.7.2012., str.40.
(7) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 7.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0455.
(9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0097.
(10) SL C 15 E, 21.1.2010., str. 61.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0203.
(12) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 81.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti