Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2292(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0258/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0258/2013

Rasprave :

PV 12/09/2013 - 9
CRE 12/09/2013 - 9

Glasovanja :

PV 12/09/2013 - 13.19
CRE 12/09/2013 - 13.19

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0386

Usvojeni tekstovi
PDF 281kWORD 26k
Četvrtak, 12. rujna 2013. - Strasbourg
Prekogranično kolektivno pregovaranje i transnacionalni socijalni dijalog
P7_TA(2013)0386A7-0258/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. o prekograničnom kolektivnom pregovaranju i transnacionalnom socijalnom dijalogu (2012/2292(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. i članak 6. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 9., 151., 152., 154., 155. i 156. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 12. i 28., članak 52. stavak 3. i članak 53. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te njezinu preambulu i relevantna objašnjenja,

–  uzimajući u obzir članak 11. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 5. i 6. (revidirane) Europske socijalne povelje,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju odborâ za sektorski dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanja radnika i Direktivu Vijeća 2003/72/EZ od 22. srpnja 2003. o dopuni Statuta Europske zadruge u odnosu na sudjelovanje zaposlenika,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća (EPSCO) 17423/11 usvojene 1. prosinca 2011.,

–  uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 10. rujna 2012. naslovljen „Transnacionalni sporazumi među društvima: ostvarivanje potencijala za socijalni dijalog” (SWD(2012)0264),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173),

–  uzimajući u obzir izvješće stručne skupine Komisije od 31. siječnja 2012. o trnasnacionalnim sporazumima među društvima,

–  uzimajući u obzir revidirani radni dokument stručne skupine Komisije od 31. siječnja 2012. o trnasnacionalnim sporazumima među društvima,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 17. siječnja 2012. naslovljenu „Restrukturiranje i predviđanje promjena: koje su pouke iz nedavnih iskustava?” (COM(2012)0007) i njezin popratni radni dokument osoblja od 17. siječnja 2012. naslovljen „Restrukturiranje u Europi 2011.” (SEC(2012)0059),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. listopada 2010. naslovljenu „Cjelovita industrijska politika za doba globalizacije koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost” (COM(2010)0614),

–  uzimajući u obzir istraživanje Komisije od 2. srpnja 2008. naslovljeno „Analiza transnacionalnih tekstova dogovorenih na korporativnoj razini” (EMPL F2 EP/bp 2008 (D) 14511),

–  uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije iz 2008. naslovljen „Uloga transnacionalnih sporazuma među društvima u kontekstu sve veće međunarodne integracije” (SEC(2008)2155),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz veljače 2006. naslovljeno „Transnacionalno kolektivno pregovaranje: prošlost, sadašnjost i budućnost”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. veljače 2005. o Socijalnoj agendi (COM(2005)0033),

–  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada o odredbama o radu (u javnoj nabavi) (br. 94) i o kolektivnom pregovaranju (br. 154),

–  uzimajući u obzir pravnu doktrinu koju su razvila nadzorna tijela Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku (1977.),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju MOR-a od 10. lipnja 2008. o socijalnoj pravdi u cilju pravedne globalizacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju MOR-a od 18. lipnja 1998. o temeljnim načelima i pravima pri radu,

–  uzimajući u obzir konvencije MOR-a kojima se uspostavljaju jedinstveni središnji standardi rada s obzirom na (među ostalim) slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje (br. 87, 1948. i br. 98, 1949.) i nediskriminaciju pri zapošljavanju (br. 100, 1951. i br. 111, 1958.),

–  uzimajući u obzir svoju studiju o „Provođenju temeljnih prava radnika” koju je naručio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (rujan 2012.),

–  uzimajući u obzir svoju studiju o „Prekograničnom kolektivnom pregovaranju i transnacionalnom socijalnom dijalogu” koju je naručio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (lipanj 2011.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime(1),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0258/2013),

A.  budući da su, kako tvrdi Komisija(2), u 2012. bila 244 europska transnacionalna sporazuma među društvima; budući da to pokazuje da radni odnosi u transnacionalnim društvima u Europi postaju sve više integrirani;

B.  budući da sve više novih transnacionalnih sporazuma među društvima sadrži sporazume o postupcima rješavanja sporova, kako su preporučile i organizacije poslodavaca i organizacije zaposlenika;

C.  budući da ne postoji pravni okvir za te sporazume bilo na međunarodnoj bilo na europskoj razini; budući da treba razmotriti je li to razlog za činjenicu da se sklapa manje takvih sporazuma;

D.  budući da svaka država članica EU-a ima vlastiti sustav industrijskih odnosa koji se temelji na različitim povijesnim događanjima i tradicijama, što treba poštovati i ne zahtijeva usklađivanje;

E.  budući da su se prekogranična partnerstva između socijalnih partnera pokazala dobrom praksom za promicanje slobode kretanja radnika i radničkih prava preko granica; budući da je potpora EU-a za takva prekogranična partnerstva od presudne važnosti;

F.  budući da se u sklopu europskog dijaloga promiču očuvanje i rast zapošljavanja, poboljšanja u uvjetima rada i time veće blagostanje za zaposlenike transnacionalnih poduzeća preko inovativnih sredstava uz očuvanje autonomije kolektivnog pregovaranja;

G.  budući da EU priznaje slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje kao temeljna prava;

H.  budući da poduzeća sve više djeluju na europskoj razini dok se predstavništva radnika pretežno organiziraju na nacionalnim linijama;

1.  primjećuje da se ova rezolucija odnosi na transnacionalne sporazume među društvima; primjećuje da se transnacionalni sporazumi među društvima sklapaju između europskih udruženja sindikata s jedne strane i pojedinačnih društava i/ili udruženja poslodavaca s druge strane, obično na sektorskoj razini, i da se rezolucija ne odnosi na međunarodne okvirne sporazume koje međunarodna udruženja sindikata potpisuju s poduzećima; ističe potrebu da se ojača europski i transnacionalni socijalni dijalog te prekogranično kolektivno pregovaranje;

2.  predlaže da Komisija razmotri koliko bi bio potreban i koristan fakultativni europski pravni okvir za te europske transnacionalne sporazume među društvima kako bi se pružila veća pravna sigurnost, veća transparentnost te predvidljivi i provodljivi pravni učinci za sporazume nakon okvirnih odredbi; predlaže da treba promicati prakse povezane s europskim transnacionalnim sporazumima među društvima kojima se priznaje ugovorna autonomija ugovornih strana te predlaže da se odredbe uvrste u sporazume koji se odnose na rješavanje sporova;

Fakultativni pravni okvir za europske transnacionalne sporazume među društvima

3.  naglašava autonomiju socijalnih partnera iz koje proizlazi da oni mogu započinjati pregovore i sklapati sporazume na svim razinama;

4.  naglašava da se transnacionalni sporazumi među društvima međusobno razlikuju, primjerice kad je riječ o razmjeru i području primjene te potpisnicima, u skladu sa svrhama, polaznim točkama, potrebama i ciljevima tih strana, da se poduzeća i korporativne kulture znatno međusobno razlikuju i da treba poštovati autonomiju ugovornih strana s obzirom na oblikovanje različitih vrsta transnacionalnih sporazuma među društvima;

5.  predlaže da socijalni partneri razmjene iskustva na području transnacionalnih sporazuma među društvima;

6.  naglašava da Komisija svoje razmatranje o fakultativnom pravnom okviru treba zasnovati na dobrovoljnoj primjeni koja bi trebala biti neobavezna za uključene socijalne partnere i društva te skupine društava i temeljiti se na fleksibilnosti i upućivanju na nacionalnu razinu kako bi se transancionalnom sporazumu među društvima mogao pripisati pravni učinak; izričito naglašava autonomiju socijalnih partnera i strana u kolektivnim sporazumima;

7.  smatra da europska radnička vijeća trebaju biti u potpunosti uključena u pregovore s europskim udruženjima sindikata po potrebi, osobito jer mogu prepoznati potrebu/mogućnost za transnacionalni sporazum među društvima, pokrenuti proces i utrti put za pregovore te pomagati pri jamčenju transparentnosti i prenošenju informacija o sporazumima uključenim radnicima; pozdravlja činjenicu da su neka europska udruženja sindikata osmislila pravila postupanja za uključenje europskih radničkih vijeća;

8.  uvjeren je da je obuhvaćanje najpovoljnije klauzule i klauzule o nesmanjivanju dostignute zaštite potrebno kako bi se izbjegla opasnost od toga da europski transnacionalni sporazum među društvima dovede do izbjegavanja nacionalnih kolektivnih sporazuma ili nacionalnih sporazuma među društvima ili do njihova narušavanja;

9.  preporučuje uvođenje zamjenskih postupaka rješavanja sporova; smatra da treba dogovoriti prvi zajednički mehanizam ad hoc na razini poduzeća, primjerice poticanje potpisnica da se na doborovoljnoj bazi dogovore o klauzulama za rješavanje sporova kako bi se dostigla razrješenja sukoba između ugovornih strana; predlaže da se te klauzule mogu zasnivati na zamjenskim predlošcima rješavanja sporova koje dogovore i osiguraju socijalni partneri EU-a na sektorskoj razini; priznaje da mnogi transnacionalni sporazumi među društvima već sklopljeni na europskoj razini već sadrže radne postupke za izvansudska rješavanja sporova te potiče socijalne partnere da intenzivnije razmjenjuju stajališta o tom pitanju i utvrde metode za njihovo daljnje razvijanje i/ili usavršavanje;

10.  predlaže Komisiji da preporuči socijalnim partnerima da uzimaju u obzir sljedeće kriterije u vezi s europskim transnacionalnim sporazumima među društvima: postupak opunomoćivanja, tj. pojašnjenje legitimnosti i prepoznatljivosti pregovaračkih strana između kojih se sporazumi sklapaju, mjesto i vrijeme sklapanja ugovora, njegovo sadržajno i zemljopisno područje primjene, najpovoljniju klauzulu i klauzulu o nesmanjivanju dostignute zaštite, razdoblje valjanosti, preduvjete za otkazivanje sporazuma i postupke rješavanja sporova, teme pokrivene sporazumom i druge službene zahtjeve;

11.  pozdravlja aktivnosti koje Komisija čini dostupnima za razmjene iskustava socijalnih partnera i stručnjaka kako bi ih podržala, primjerice prikupljanje primjera, uspostavljanje baza podataka i provođenje studija;

12.  podsjeća u tom kontekstu na pozitivna iskustva prekograničnih partnerstava između socijalnih partnera i poziva Komisiju i države članice da jamče potporu EU-a takvim partnerstvima u budućnosti;

13.  potiče europske socijalne partnere da se u cijelosti koriste mogućnošću sporazuma EU-a kako je predviđeno u članku 155. UFEU-a na osnovi punog poštovanja njihove autonomije;

14.  poziva na povećanje uloge europskih socijalnih partnera pri oblikovanju europske politike; posebice poziva socijalne partnere da sudjeluju u sastavljanju godišnjeg istraživanja o rastu i da preuzmu veću ulogu u praćenju napretka koji ostvaruju države članice;

15.  naglašava potrebu da se potiče, podupire i povećava predstavljanje i sudjelovanje žena na različitim razinama struktura socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja i da se rodna odrednica usmjerava u središte pozornosti na relevantnim forumima kako bi se iskazala stajališta žena i kako bi se pitanja jednakosti spolova uvrstila u kolektivno pregovaranje; ističe da socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje nesumnjivo imaju velik potencijal kao pokretači promidžbe jednakosti spolova na radnom mjestu;

o
o   o

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, socijalnim partnerima EU-a i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0005.
(2) Transnacionalni sporazumi među društvima: ostvarivanje potencijala za socijalni dijalog, radni dokument osoblja Komisije od 10.9.2012. SWD(2012)0264, str. 2.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti