Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 12., 15., 16., 27., 28., 30., 31. i 33. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 45., 81. i 146. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir presude Suda europske unije u predmetima C-18/02(1), C-341/05(2) i C-438/05(3),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7‑0291/2013),

A.  budući da je revizija Uredbe Bruxelles I.(4) bila vrlo uspješna jer su njome uvedena znatna poboljšanja pravila o nadležnosti i priznavanju te izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima;

B.  budući da postupkom preinake nisu bila obuhvaćena određena pitanja radnog prava;

C.  budući da se u Međuinstitucionalnom sporazumu od 28. studenog 2001.(5) navodi da se metodu preinake treba koristiti za akte koji se često mijenjaju;

D.  budući da je važno osigurati usklađenost među propisima kojima je uređena nadležnost nad sporom te propisima kojima je određeno pravo koje se primjenjuje u sporu;

E.  budući da su sprečavanje biranja najpovoljnijeg suda – naročito ako bi to moglo biti na štetu slabije strane, kao što su zaposlenici – i osiguranje najveće moguće razine predvidljivosti u pogledu sudske nadležnosti među važnim pitanjima međunarodnog privatnog prava na europskoj razini;

F.  budući da bi, kao opće načelo, sud koji ima najbliskije veze s predmetom trebao imati nadležnost;

G.  budući da je nekoliko važnih slučajeva pred Europskim sudom o sudskoj nadležnosti i mjerodavnom pravu u vezi s pojedinačnim ugovorima o radu i industrijskim mjerama izazvalo strahove da bi nacionalne propise o zakonodavstvu o zapošljavanju mogla narušiti europska pravila koja u određenim slučajevima mogu dovesti do toga da pravo jedne države članice primjenjuje sud druge države članice(6);

H.  budući da je, s obzirom na veliku važnost radnog prava za ustavni i politički identitet država članica, važno da europsko pravo poštuje nacionalne tradicije na tom području;

I.  budući da je u interesu pravilnog funkcioniranja pravosuđa potrebno uskladiti odredbe o sudskoj nadležnosti s odredbama o mjerodavnom pravu koliko je to moguće;

J.  budući da se čini primjerenim procijeniti je li potrebno mijenjati odredbe o sudskoj nadležnosti na području radnog prava;

K.  budući da, s obzirom na industrijske akcije, nadležnost trebaju imati sudovi države članice u kojoj je industrijska akcija provedena ili treba biti provedena;

L.  budući da bi, s obzirom na pojedinačne ugovore o zapošljavanju, trebalo u potrebnoj mjeri osigurati nadležnost sudova države članice koja je najbliže povezana s radnim odnosom;

1.  čestita institucijama na uspješnoj reviziji Uredbe Bruxelles I.;

2.  smatra da bi Komisija trebala dodatno razmotriti pitanja radnog prava u cilju moguće buduće izmjene;

3.  primjećuje da je zaštita slabije strane jedno od glavnih načela međunarodnog privatnog prava u vezi s nadležnosti i da je cilj zaštite zaposlenika naveden u postojećim pravilima o nadležnosti;

4.  primjećuje da su zaposlenici općenito dobro zaštićeni pravilima o nadležnosti u pitanjima zapošljavanja kada su tužena strana u postupcima koje je pokrenuo njihov poslodavac preko isključivih nadležnosti koje su utvrđene u Uredbi Bruxelles I.;

5.  zahtijeva od Komisije da procijeni uvažavaju li se postojećim pravnim okvirom prema Uredbi Bruxelles I. u dovoljnoj mjeri specifičnosti postupaka u sektoru zapošljavanja;

6.  poziva Komisiju da naročitu pozornost posveti sljedećim pitanjima:

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

(1) Odluka Suda (Šeste komore) od 5. veljače 2004. u predmetu C-18/02, Danmarks Rederiforening, koji djeluje u ime DFDS Torline A/S protiv LO Landsorganisationen i Sverige, koji djeluje u ime SEKO Sjöfolk Facket för Service och Kommunikation, Zbirka sudske prakse iz 2004. str. I-01417. (2) Odluka Suda (Velikog vijeća) od 18. prosinca 2007. u predmetu C-341/05, Laval un Partneri Ltd protiv Svenska Byggnadsarbetareförbundet, Svenska Byggnadsarbetareförbundets avdelning 1, Byggettan i Svenska Elektrikerförbundet, Zbirka sudske prakse iz 2007., str. I-11767. (3) Odluka Suda (Velikog vijeća) od 11. prosinca 2007. u predmetu C-438/05, International Transport Workers’ Federation i Finnish Seamen’s Union protiv Viking Line ABP and OÜ Viking Line Eesti, Zbirka sudske prakse iz 2007., str. I-10779. (4) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.) (5) Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenog 2001. o sustavnijoj primjeni metode preinake pravnih akata, (SL C 077, 28. 3. 2002., str. 1.) (6) Vidi, naročito, okolnosti u vezi s predmetom C-438/05, International Transport Workers’ Federation and Finnish Seamen’s Union protiv Viking Line ABP and OÜ Viking Line Eesti, Zbirka sudske prakse iz 2007., str. I-10779.