Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, posebno one od 16. veljače 2012.(1), 13. rujna 2012.(2), 23. svibnja 2013.(3) i od 12. rujna 2013.(4) te činjenicu da izbjeglice bježe od oružanog sukoba,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 23. siječnja, 18. veljače, 11. ožujka, 22. travnja, 27. svibnja, 24. lipnja, 9. srpnja i 22. srpnja 2013.; uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Siriji od 8. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 21. kolovoza 2013. o najnovijim izvješćima o uporabi kemijskog oružja u Damasku, od 23. kolovoza 2013. o potrebi vrlo hitnog političkog rješenja sirijskog sukoba (koje odražava usuglašeno stajalište EU-a o Siriji od 7. rujna 2013.), od 10. rujna 2013. o prijedlogu za stavljanje sirijskog kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu te od 14. rujna 2013. nakon Sporazuma između SAD-a i Rusije o kemijskom oružju u Siriji, kao i izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije tijekom rasprave na plenarnoj sjednici u Strasbourgu 11. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave koje je dala povjerenica za međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i odgovor na krize Kristalina Georgieva o sirijskim izbjeglicama i odgovoru EU-a, posebno njezinu izjavu od 3. rujna 2013. o posljednjem broju izbjeglica u bijegu od sirijske krize te izvješća o stanju i informativni članci ECHO-a (Humanitarna pomoć i civilna zaštita) o Siriji,

–  uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za izbjeglice Antonia Guterresa na neformalnom sastanku Odbora za pravosuđe i unutarnje poslove u Vilniusu 18. srpnja 2013.(5),

–  uzimajući u obzir sažetke izvješća Vijeća sigurnosti o Siriji koje je pripremila zamjenica glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja i koordinatorica za pružanje hitne pomoći , Valerie Amos, a posebno onaj od 18. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministarskog sastanka država koje graniče sa Sirijom kojeg je organizirao visoki povjerenik UN-a za izbjeglice 4. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir rezolucije o Siriji Vijeća UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Pakt protiv mučenja i drugog okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i njezin fakultativni protokol o uključivanju djece u oružani sukob te Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u kojima je Sirija supotpisnica,

–  uzimajući u obzir članke 78., 79. i 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 20. rujna 2013. Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) registrirao sveukupno 1 929 227 sirijskih izbjeglica u susjednim državama i u sjevernoj Africi; budući da se ukupni broj izbjeglica, uključujući neregistrirane izbjeglice, procjenjuje na 2 102 582; budući da se, prema istim izvorima, u vezi 76 % sirijskih izbjeglica radi o ženama i djeci; budući da je 410 000 djece sirijskih izbjeglica osnovnoškolske dobi (između 5 i 11 godina); budući da je, prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA), broj osoba raseljenih unutar zemlje 9. rujna 2013. iznosio 4,25 milijuna;

B.  budući da je prema UNHCR-u broj izbjeglica (uključujući one koji čekaju registraciju) prisutnih u državama primateljicama 20. rujna 2013. iznosio: Turska, 492 687; Libanon, 748 608; Jordan, 531 768; Irak, 190 857; Egipat, 124 373; Maroko, Alžir i Libija, 14 289 (registriranih), dok tisuće sirijskih izbjeglica svakodnevno bježi u susjedne zemlje, a prema UN-ovom regionalnom planu postupanja za Siriju predviđa se sveukupno 3,5 milijuna izbjeglica iz Sirije do kraja 2013.;

C.  budući da je tijekom 2013. broj Sirijaca koji su predali zahtjev za azil u EU-u nastavio rasti, a ukupno je od početka sukoba u 2011. predano 52 037 zahtjeva za azil u EU-u i najbližim susjednim državama (Švicarskoj i Norveškoj);

D.  budući da su, unutar EU-a 28, Njemačka (14 842) i Švedska (14 083) primile 59 % predanih zahtjeva; budući da, dok su druge države primijetile znatan porast broja zahtjeva, samo je jedna država članica primila više od 2000 zahtjeva (Ujedinjena Kraljevina – 2634 zahtjeva);

E.  budući da postoji nedostatak potpuno točnih i pouzdanih podataka o ukupnom broju Sirijaca koji dolaze u Europu te o informacijama o broju tražitelja azila u europskim državama te o sveukupnom broju prisutnih; budući da, prema UNHCR-u, unatoč tim nepoznanicama i činjenici da statistike i podaci o sudskim postupcima u vezi sa zahtjevima za azilom u državama članicama EU-a imaju nedostatke, postoje pokazatelji koji upućuju na to da propusti u zaštiti Sirijaca unutar EU-a i dalje postoje;

F.  budući da kriza sa sirijskim izbjeglicama predstavlja i prvi test za novi revidirani Zajednički europski sustav azila (CEAS);

G.  budući da zakonodavstvo EU-a već pruža neke alate, poput Zakonika o vizama(6) i Zakonika o schengenskim granicama(7), kojima je omogućena dodjela humanitarnih viza;

H.  budući da se države članice treba poticati u korištenju sredstava odobrenih u okviru Fondu za azil i migraciju te sredstava odobrenih u okviru pripremnog djelovanja „Omogućavanje ponovnog naseljavanja izbjeglica tijekom kriznih situacija”, što uključuje, među ostalim, sljedeće mjere: pružanje potpore osobama kojima je UNHCR već priznao status izbjeglice; potpora hitnom djelovanju za skupine izbjeglica koje imaju prvenstvo, a izložene su oružanim napadima i suočene s okolnostima koje uključuju krajnju ranjivosti i opasnost za život; osiguranje po potrebi dodatne financijske pomoći UNHCR-u i s njime povezanim organizacijama u državama članicama i na razini EU-a tijekom kriza;

I.  uzimajući u obzir novu tragediju koja je 3. listopada 2013. uzrokovala smrt 130 migranata i nestanak stotina drugih pored Lampeduse, uzimajući u obzir desetke tisuća migranata poginulih u pokušaju da se domognu EU-a, podsjećajući još jednom na nužnost da se učini sve za spašavanje života u opasnosti i nužnost država članica da poštuju svoje međunarodne obveze u pogledu spašavanja na moru;

1.  duboko je zabrinut zbog humanitarne krize u Siriji koja je u tijeku i teškog pritiska koji ona stavlja na susjedne države; izražava zabrinutost što se egzodus izbjeglica iz Sirije nastavlja ubrzavati bez ikakvog znaka skorog prekida tog vala;

2.  hvali napore i solidarnost nadležnih tijela tih država i plemenitost njihova stanovništva u pružanju pomoći izbjeglicama iz Sirije;

3.  pozdravlja politiku otvorenih vrata susjednih država Sirije te ih potiče da ostave svoje granice otvorenima svim izbjeglicama u bijegu iz Sirije;

4.  izražava zabrinutost jer rastući broj Sirijaca riskira život sudjelovanjem u opasnim prelascima Mediterana brodom na putu prema EU-u;

5.  pozdravlja činjenicu da su EU i njegove države članice namijenile više od jedne milijarde eura humanitarnoj i nehumanitarnoj pomoći Sirijcima unutar i izvan Sirije; napominje da je EU najveći humanitarni donator Sirijskoj krizi; poziva EU da nadzire raspodjelu tih sredstava;

6.  poziva EU da nastavi s velikodušnim financiranjem humanitarnih i nehumanitarnih mjera koje su odgovor potrebama ljudi u Siriji i izbjeglica iz Sirije koji se nalaze u susjednim državama;

7.  potiče države članice da na najhitnije potrebe odgovore ponovnim naseljavanjem uz postojeće nacionalne kvote i humanitarnim prihvatom; potiče države članice da iskoriste još raspoložive fondove za pripremne mjere / pilot-projekt o naseljavanju;

8.  poziva međunarodnu zajednicu, EU i države članice da u ovoj situaciji iznimne humanitarne krize nastave pružati potporu te da se obvežu na pružanje učinkovite pomoći sirijskim susjednim zemljama;

9.  poziva EU da sazove humanitarnu konferenciju o sirijskoj izbjegličkoj krizi, s time da se prioritet da mjerama koje su usmjerene na države koje su prihvatile izbjeglice u regiji (posebno Libanon, Jordan, Turska i Irak) kako bi ih se podržalo u njihovim nastojanjima da prihvate rastući broj izbjeglica te održe politiku otvorenih vrata; naglašava da bi ta konferencija trebala uključivati sve institucije EU-a i organizacije civilnog društva te se usredotočiti na humanitarna nastojanja i jačanje uloge i sudjelovanja EU-a u diplomatskim nastojanjima pomaganja okončanja sukoba u Siriji;

10.  naglašava važnost, u ovome trenutku, konkretnog razmatranja oko toga bi li, na koji način i kada države članice mogle učiniti više u svojim mjerama zaštite usmjerenima prema Siriji; upućuje na potrebu za solidarnošću i proaktivnim jačanjem sveukupnih mjera zaštite koje su odgovor EU-a – pojačanom suradnjom, dijeljenjem informacija, izgradnjom kapaciteta i političkim dijalogom;

11.  pozdravlja opći konsenzus koji postoji među državama članicama o tome da se državljane Sirije ne treba vraćati u Siriju; međutim, naglašava da su pri prihvatu izbjeglica iz Sirije potrebni dosljedniji pristup i veća solidarnost s državama članicama koje su suočene s posebnim pritiskom; poziva države članice da osiguraju da su sve odredbe različitih instrumenata CEAS-a pravilno provedene;

12.  poziva države članice da prouče sve postojeće zakone i postupke EU-a za pružanje sigurnog ulaza u EU za privremeni prihvat izbjeglica u bijegu iz Sirije; naglašava da je legalan ulaz u EU bolji od opasnijeg neregularnog ulaza, koji može nositi i rizik od trgovine ljudima; naglašava da su neke države članice Sirijcima odobrile stalni boravak (npr. Švedska) ili privremeni prihvat (npr. Njemačka);

13.  podsjeća države članice da Sirijce koji bježe pred sukobom i traže međunarodnu zaštitu treba uputiti na nadležno nacionalno tijelo za odobrenje azila te im omogućiti pravedne i učinkovite postupke povezane s azilom;

14.  poziva EU da poduzme prikladne i odgovorne mjere u vezi s mogućim priljevom izbjeglica u njegove države članice; poziva Komisiju i države članice da nastave nadzirati trenutno stanje i raditi na kriznom planu, uključujući mogućnost primjene Direktive o privremenoj zaštiti(8) kada i ako uvjeti to zahtijevaju;

15.  podsjeća na obvezu država članica da spase migrante na moru i traži od država članica koje nisu poštovale svoje međunarodne obveze da prestanu s prisilnim udaljavanjem ili vraćanjem plovila s migrantima;

16.  poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom i pravom EU-a; poziva države članice da odmah prestanu s praksom protupravnog i dugotrajnog zadržavanja kojom se krši međunarodno i europsko pravo te podsjeća da mjere zadržavanja migranata uvijek moraju biti posljedica administrativne odluke, te biti valjano utemeljene i vremenski ograničene;

17.  poziva svoje relevantne odbore da nastave nadzirati stanje u Siriji i susjednim državama te mjere koje su države članice poduzele u vezi s tim;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice, glavnom tajniku Arapske lige, vladi i parlamentu Sirijske Arapske Republike, vladama i parlamentima sirijskih susjednih zemalja te svim stranama

(1) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 37. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0351. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0223. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0378. (5) ttp://www.unhcr.org/51b7149c9.html (6) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.). (7) Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006.o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.). (8) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim normama za pružanje privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba i o mjerama promicanja ravnoteže nastojanja država članica prilikom prihvata takvih osoba i preuzimanja posljedica njihovog prihvata (SL L 212, od 7.8.2001., str. 12.);