Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR) (COM(2011)0873 – C7-0506/2011 – 2011/0427(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0873),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0506/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 14. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračune (A7‑0232/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. prihvaća izjavu priloženu ovoj Rezoluciji;
3. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
4. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. listopada 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog sustava nadzora granica
(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1052/2013)
PRILOG ZAKONODAVNE REZOLUCIJE
Izjava Europskog parlamenta
Europski parlament naglašava da bi institucije EU-a u zakonodavnim tekstovima trebale nastojati koristiti odgovarajuću i neutralnu terminologiju kada se govori o pitanju državljana trećih zemalja čiji boravak na teritoriju država članica nisu odobrila tijela država članica ili čiji boravak više nije dopušten. U takvim bi slučajevima institucije EU-a trebale izbjegavati upotrebu riječi „nezakoniti” ako je moguće pronaći drugu formulaciju, a pri upućivanju na osobe trebao bi se u svakom slučaju koristiti termin „neregularni migranti”.