Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/2057(INL)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0393/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0393/2013

Rasprave :

Glasovanja :

PV 11/12/2013 - 4.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0558

Usvojeni tekstovi
PDF 260kWORD 94k
Srijeda, 11. prosinca 2013. - Strasbourg Završno izdanje
Koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć
P7_TA(2013)0558A7-0393/2013
Rezolucija
 Prilog

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć (2013/2057(INL))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), a posebno njegove članke 9. i 151. i članak 153. stavak 1. točku (e),

–  uzimajući u obzir članak 209. i 210. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.,

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju iz 2005., Akcijski plan iz Accre iz 2008. i Globalno partnerstvo za djelotvoran razvoj iz 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: Europski konsenzus(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. listopada 2011. naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (COM(2011)0637),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu”(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću od 15. svibnja 2007. o „Kodeksu ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. rujna 2006. o „Većoj i boljoj suradnji: paket djelotvorne pomoći EU-a 2006.”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o djelotvornoj pomoći(5) iz 2005.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o 4. forumu na visokoj razini o djelotvornoj pomoći(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose od 17. studenog 2009. o operativnom okviru djelotvorne pomoći(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 14. lipnja 2010. o podjeli rada među zemljama(8), koji uključuju brojne dodatke i promjene u operativnom okviru djelotvorne pomoći,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 9. prosinca 2010. o „Uzajamnoj odgovornosti i transparentnosti: četvrto poglavlje operativnog okvira djelotvorne pomoći EU-a”(9),

–  uzimajući u obzir pročišćeni tekst operativnog okvira djelotvorne pomoći koji je usvojilo glavno tajništvo Vijeća Europske unije 11. siječnja 2011.(10),

–  uzimajući u obzir izvješće iz listopada 2009. naslovljeno „Plan djelotvorne pomoći: koristi europskog pristupa” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije(11),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće iz ožujka 2011. naslovljeno „Zajednički višegodišnji programi” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije(12),

–  uzimajući u obzir „Konačno izvješće o ocjeni Pariške deklaracija: druga faza”, objavljeno u svibnju 2011.,

–  uzimajući u obzir „Izvješće o trošku neujedinjene Europe” o „Povećanju suradnje između donatora iz EU-a”, predstavljeno Odboru za razvoj 10. srpnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (2010/427/EU)(13), posebno članak 9. (Instrumenti za vanjsko djelovanje i planiranje),

–  uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0393/2013),

A.  budući da nedavne procjene navedene u gore spomenutom „Izvješću o trošku neujedinjene Europe” pokazuju da bi se godišnje moglo uštedjeti i do 800 milijuna EUR rezanjem troškova transakcije pod uvjetom da donatori iz EU-a usredotoče svoju pomoć na manje zemalja i aktivnosti; i budući da bi se godišnje moglo uštedjeti dodatnih 8,4 milijardi EUR kada bi raspodjela sredstava po državama bila potpuno usklađena i usmjerena isključivo na smanjenje siromaštva;

B.  budući da je, u kontekstu gdje je ukupno došlo do ograničenog napretka prema dostizanju UN-ova cilja od odvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć do 2015., djelotvornije usklađivanje na razini EU-a od presudne važnosti;

C.  budući da će, s obzirom na međunarodne demografske promjene i buduću veću međuovisnost između onoga što su danas zemlje u razvoju i EU-a, djelotvornija potrošnja razvojne pomoći donijeti djelotvorniju pomoć na terenu i, kao dodanu vrijednost, donijeti veće uzajamno poštovanje u budućnosti;

D.  budući da usklađeno djelovanje EU-a kao cjeline, osobito osnivanjem odbora koji se sastoji od predstavnika Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta, ima dodanu vrijednost koja je, kada je riječ o političkoj i financijskoj moći, veća od zbroja pojedinačnih aktivnosti 28 država članica i Komisije;

E.  budući da bi EU i države članice trebali nastaviti davati primjer kad je riječ o smanjenju fragmentacije pomoći cjelovitom provedbom obveza povezanih s djelotvornosti međunarodne pomoći i razvoja dogovorenih u Parizu, Accri i Busanu te oslanjanjem na napredak ostvaren u trenutačnom postupku izrade zajedničkih programa;

F.  budući da bi koordinacija donatora iz EU-a trebala doprinijeti cilju prekida svake službene i neslužbene vezane pomoći i preoblikovanju „plana za učinkovitost pomoći” u „plan za učinkovitost razvoja”;

G.  budući da su inicijative EU-a za poboljšanje koordinacije donatora većinom dobrovoljne i neobvezujuće prirode; i budući da su Kodeksom ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici postignuti samo djelomični rezultati;

H.  budući da Ugovori daju EU-u pravnu osnovu za jačanje dosljednosti i djelotvornosti vanjskog djelovanja EU-a;

I.  budući da bi Komisija trebala biti pokretačka snaga cjelovite provedbe plana djelotvornosti pomoći i razvoja na razini EU-a;

1.  poziva EU i države članice da poštuju svoje obveze u okviru Akcijskog plana iz Accre i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju iz Busana, kojima su glavne prepreke nedostatak političke volje, birokracija i visoki transakcijski troškovi; podsjeća u tom kontekstu da je temeljni uvjet ostvarenja „plana za učinkovitost pomoći” u potpunosti prihvatiti načelo „demokratskog vlasništva”, podrazumijevajući time da razvojne strategije vode države i da se u njima odražavaju obveze svih nacionalnih dionika;

2.  poziva EU i države članice da u cijelosti iskoriste pravne odredbe o razvoju iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje pozivaju na komplementarnost između EU-a i država članica u razvojnoj suradnji (članak 208. UFEU-a i 210. UFEU-a) kako bi se pojačala učinkovita suradnja među donatorima iz EU-a;

3.  poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica, među ostalim kroz izradu zajedničkih programa, uključujući podjelu rada unutar države kako bi se izbjeglo preklapanje aktivnosti i visoki transakcijski troškovi; jednako ustraje na nužnosti provođenja podrobne analize potreba posebnih prilika u svakoj državi primateljici, pritom osiguravajući da su financirani projekti uključeni u lokalno gospodarstvo i od njih imaju korist najpotrebitiji;

4.  poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica u podjeli rada među državama kako bi se rješavao problem privilegiranih i zapostavljenih država u primanju humanitarne pomoći; naglašava da bi politika Europske unije o podjeli rada trebala osigurati podrobno razmatranje horizontalnih pitanja poput ljudskih prava, jednakosti spolova i klimatskih promjena; također naglašava da cilj povećanja učinka pomoći i postizanja više rezultata i veće vrijednosti za novac ne bi trebao dovesti do razvojne politike nesklone riziku koja je usmjerena samo na „lake države”;

5.  poziva na ponovnu procjenu usporednih prednosti EU-a i država članica u podjeli zadaća na području razvoja, s time da se ocijene jake i slabe strane, koja bi trebala uključiti dotičnu državu članicu (ili Komisiju) kao i ostale donatore i partnerske države;

6.  međutim, primjećuje da je bolja koordinacija potrebna i s međunarodnom zajednicom te, što je još važnije, s lokalnim subjektima, posebno s lokalnim vladama, nacionalnim parlamentima, civilnim društvom i nevladinim organizacijama; podsjeća na to da se u sklopu 8. milenijskog razvojnog cilja, „uspostava globalnog partnerstva za razvoj”, potiče široko sudjelovanje i bliska suradnja među svim razvojnim subjektima;

7.  naglašava da povezivanjem sredstava država donatora multilateralne razvojne organizacije stječu potencijal za povećanje djelotvornosti potpore i maksimalno povećanje učinkovitosti; primjećuje da korištenje resursima koje su na raspolaganje stavile međunarodne organizacije također pomaže donatorima u razmjeni informacija o razvojnim aktivnostima, čime se postiže veća transparentnost i odgovornost;

8.  naglašava da je važno poduprijeti razvoj kapaciteta tih zemalja kako bi mogle izgraditi vještine, znanje i institucije potrebne za učinkovito upravljanje vlastitim razvojem; naglašava važnost slobodne trgovine, tržišnoga gospodarstva i poduzetništva kako bi se zemlje u razvoju osposobile za borbu protiv siromaštva, čime se stvara održiv gospodarski razvoj i smanjuje ovisnost o pomoći; također naglašava da je važno promicati i braniti dobro upravljanje te da je važno da se vlasti u zemljama primateljicama bore protiv korupcije i izgrade fiskalnu infrastrukturu kako bi mogle zaštititi svoj prihod od poreza te se boriti protiv utaje poreza i nezakonitog bijega kapitala;

9.  naglašava sve veću ulogu netradicionalnih donatora, kao i ulaganja privatnog sektora, te dobrotvornih financijskih tokova za zemlje u razvoju koji predstavljaju dodatne izazove u koordinaciji; zauzima stajalište da bi se u sklopu novog okvira za koordinaciju donatora iz EU-a za razvojnu potporu trebale istražiti i mogućnosti integracije tih aspekata kroz daljnji razvoj temeljen na obvezama iz Busanskog partnerstva za učinkovit razvoj;

10.  naglašava važnost diferenciranog pristupa za učinkovitost pomoći kojim se uzima u obzir razina razvijenosti partnerskih država (najmanje razvijene, nestabilne ili one sa srednje visokim dohotkom) i njihove pojedinačne potrebe; taj diferencirani pristup trebao bi se temeljiti na višedimenzionalnim pokazateljima razvoja koji se ne zaustavljaju na BNP-u i uzimaju u obzir siromaštvo, nejednakost i ugroženost u svakoj državi;

11.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste nove elektroničke alate u koordinaciji projekata, primjerice ODAMoz (baza podataka o službenoj razvojnoj pomoći Mozambiku), čija je izrada financirana iz sredstava EU-a;

12.  poziva EU da osigura da se obveze povezane s djelotvornosti pomoći i razvoja u potpunosti odražavaju u svim financijskim mehanizmima koji imaju veze s razvojnom suradnjom;

13.  naglašava da je, s obzirom na ograničenja nacionalnih proračuna i proračuna EU-a koja proizlaze iz gospodarskih poteškoća i sve veću političku zabrinutost oko ostvarivanja učinkovitijeg ulaganja u razvoj, bolja koordinacija donatora od presudne važnosti, a EU bi trebao imati ključnu ulogu u promicanju te koordinacije, kojom bi se trebali obuhvatiti svi važni aspekti svih razvojnih projekata, uključujući njihovo planiranje, praćenje i ocjenjivanje;

14.  smatra da se, zbog njihove dobrovoljne i neobvezujuće prirode, trenutačnim inicijativama EU-a za poboljšanje koordinacije donatora ne iskorištava u potpunosti potencijal EU-a i država članica za ostvarivanje učinkovitije i djelotvornije razvojne pomoći; stoga poziva EU i države članice da uspostave novi instrument za koordinaciju u obliku uredbe;

15.  traži od Komisije da po mogućnosti do 31. prosinca 2015. te u svakom slučaju najkasnije u prvoj polovici 2016., na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a, podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima o koordinaciji donatora razvojne pomoći u EU-u, nakon usvajanja i provođenja plana pripremnih radnji u svrhu omogućavanja stupanja na snagu tih regulatornih aspekata, u skladu s detaljnim preporukama iznesenim u Prilogu;

16.  traži od Komisije i ESVD-a da ocijene taj plan na temelju ranije dogovorenog skupa pokazatelja; u tom bi postupku s jedne strane sudjelovala izaslanstva EU-a s diplomatskim predstavništvima država članica u partnerskim državama, a s druge strane Glavna uprava Komisije za pomoć i suradnju (DG DEVCO) i ESVD s predstavnicima država članica; u sklopu tog postupka očekivalo bi se da Komisija i ESVD izvješćuju Europski parlament kako bi se suglasili o provedbi plana;

17.  potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

18.  smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL C 46, 24.2.2006., str. 1.
(2)Dok.9369/12.
(3)Dok.9558/07.
(4) SL C 306 E, 15.12.2006., str. 373.
(5) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 100.
(6) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 80.
(7)Dok.15912/09.
(8)Dok.11081/10.
(9)Dok.17769/10.
(10)Dok.18239/10.
(11) Projekt br. 2008/170204 – verzija 1.
(12) Projekt br. 2010/250763 – verzija 1.
(13) SL L 201, 20.5.2010., str. 3.


ANNEX TO THE RESOLUTION:

DETAILED RECOMMENDATIONS AS TO THE CONTENT OF THE PROPOSAL REQUESTED

Recommendation 1 (on the objective and scope of the Regulation to be adopted)

The objective of the Regulation should be to codify and strengthen the mechanisms and practices for ensuring better complementarity and effective coordination of development aid Its scope should provide for an appropriate solution to the question of increasing the effectiveness and efficiency of EU development aid.

The Regulation should apply to Member States and the EU's Institutions.

Recommendation 2 (on the general principles which should govern coordination among EU donors)

The Regulation should codify the following principles:

—  Ownership: The EU and its Member States should respect partner country leadership and align behind central government-led strategies. They should include, where appropriate, actions to help strengthen partner country capacity to lead operational frameworks for donor coordination.

—  Harmonisation: The EU and its Member States should implement common arrangements at country level for programming (joint programming) and work together to reduce the number of separate, often duplicated, missions to the field and diagnostic reviews. They should also delegate authority to lead donors for the execution of the activities for which one of those donors has a comparative advantage at sector or country level.

—  Alignment: The EU and its Members States should base their overall support (country strategies, policy dialogues and development cooperation programmes) on partners' national development strategies and periodic reviews of progress in implementing those strategies. To make aid administration less burdensome, they should use country-systems as the first option. The EU and its Members States should avoid creating dedicated structures for day-to-day management and implementation of aid-financed projects and programmes.

—  Predictability of funds: In order to effectively coordinate their development efforts, the EU and its Member States should provide developing countries with timely information on their forward expenditure and/or implementation plans, with indicative resource allocations to allow partner countries to integrate them in their medium-term planning.

—  Transparency and mutual accountability: The EU and its Member States should work together with partner countries to establish mutually-agreed frameworks that provide reliable assessments of performance, transparency and accountability of country systems and to improve availability and quality of data in partner countries. Key initiatives helping to achieve these goals such as the EU Transparency Guarantee and the International Aid Transparency Initiative should be further promoted.

—  Differentiated approach: In the implementation of this Regulation, a differentiated approach based on development contexts and needs should be pursued so that partner countries and regions are provided with specific, tailor-made cooperation, based on their own needs, strategies, priorities and assets.

—  Review, evaluation and discussion of results: The EU should monitor and report on the implementation of the Regulation. Actions taken should be reported on an annual basis to national parliaments and to the European Parliament.

Recommendation 3 (on Joint Programming)

The Regulation should codify the EU and its Member States' commitment to increasing their participation in joint multi-annual programming aligned with partner countries' development strategies including, to the best possible extent, the synchronisation with programming cycles at partner country level. The joint programming framework is a pragmatic tool to advance division of labour and should complement and strengthen existing arrangements for donor coordination in order to avoid unnecessary parallel processes.

The Regulation should ensure that the EU actively monitors progress at country level and at headquarters to ensure that steady progress is made on existing commitments, and that road maps for the implementation of the EU joint programming framework are duly followed up.

Recommendation 4 (on division of labour)

The EU and its Member States have developed a wide array of guiding principles on the way division of labour should be effectively conducted. The EU Code of Conduct on Complementarity and Division of Labour in Development Policy provides guidance to the EU and its Member States and should be speedily implemented in all partner countries.

Recommendation 4.1: on in-country division of labour

The EU and its Member States should reduce transaction costs by limiting the number of EU donors active in sector policy dialogue and cooperation activities. In order to do so, they should develop and implement sector exit plans for better sector concentration, based on a dialogue with partner governments and other donors as well as on an impact analysis of potential financing gaps.

Recommendation 4.2: on cross-country division of labour

With a view to reducing cross-country aid fragmentation and donor proliferation, the EU and its Member States should ensure that their country allocations are carried out on an informed basis including by taking into account other Member States' intentions and opportunities for EU impact. Member States should strive for better geographic concentration while the Commission should play a coordinating role, particularly in orphan countries. In this respect, EU joint analyses and strategies for both EU “darling” and "orphan" countries could serve as a basis for better cross-country division of labour.

Recommendation 5 (on monitoring progress at headquarters and country level)

The Regulation should codify the mechanisms to report evidence of progress of increased donor coordination at the country level by including, inter alia: a) disaggregated information on all relevant aid flows; b) progress on Joint Programming processes, with particular attention to division of labour; c) evidence of reduced transaction costs through division of labour; and d) the mainstreaming of Joint Programming and division of labour in strategic planning processes.

That information should be made available to partner countries so that they may report it in their national budget documents and thus facilitate transparency towards parliaments, civil society and other relevant stakeholders.

Recommendation 6 (on the involvement of national parliaments in the monitoring of donor coordination)

The Regulation should include provisions to increase the participation of national parliaments in the monitoring of donor coordination. To this end, annual meetings between the European Parliament and national parliaments should be held to assess progress and discuss results.

Recommendation 7 (on the annual report to the European Parliament and the Council)

The Regulation should include provisions on evaluation by means of an annual report. The Commission should examine the progress made in implementing the measures taken under the Regulation and should submit to the European Parliament and the Council, as well as to the Committee referred to in Recommendation 9, an annual report on its implementation and the results in terms of coordination of EU assistance.

That report should also be submitted to the European Economic and Social Committee and to the Committee of the Regions.

The annual report should be based on information relating to the previous year provided by headquarters and the field. It should assess the results of the efforts in enhancing coordination of the development policies of the EU and its Member States, using as far as possible specific and measurable indicators of progress towards meeting the objectives of the Regulation.

Recommendation 8 (on the review)

The Commission should submit to the European Parliament and the Council a report evaluating the implementation of the Regulation in the first three years accompanied, if appropriate, by a legislative proposal introducing the necessary amendments.

Recommendation 9 (on the establishment of the Committee on Coordination)

The Regulation should include provisions for the establishment of a Committee. The Committee should adopt its rules of procedure and should be composed of representatives from the Commission, the Council and the European Parliament.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti