Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od .... 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/98 o očuvanju ribolovnih resursa s pomoću tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama (COM(2012)0432 – C7-0211/2012 – 2012/0208(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0432),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0211/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012(1),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. studenog 2012. o očuvanju ribolovnih resursa s pomoću tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama(2) ,
– uzimajući u obzir pravilo 55. svojeg Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0256/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. poziva Komisiju da ponovno uputi predmet Parlamentu ako namjerava znatno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. rujna 2013. s ciljem donošenja Uredbe (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/98 o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama(3)
(1) Uredbom Vijeća (EZ) br. 850/98(5) Komisiji se dodjeljuju ovlasti za provedbu određenih odredbi te Uredbe;
(2) uslijed stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona potrebno je uskladiti ovlasti dodijeljene u okviru Uredbe (EZ) br. 850/98 s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije;
(3) kako bi se ▌omogućilo učinkovito ažuriranje određenih odredbi ove Uredbe u svrhu odražavanja tehničkog i znanstvenog napretka, na Komisiju bi trebalo prenijeti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s:
–
podjelom regija na geografska područja;
–
izmjenom pravila koja se odnose na uvjete uporabe nekih kombinacija veličina oka mrežnog tega;
–
usvajanjem detaljnih pravila za dobivanje postotka ciljnih vrsta uzetih s više od jednog ribarskog plovila kako bi se osiguralo da takve postotke poštuju sva plovila koja sudjeluju u ribolovu;
–
usvajanjem pravila koja se odnose na tehničke opise i načine korištenja odobrenih naprava kojima se mreže mogu opremiti i koje ne začepljuju niti smanjuju efektivni otvor mrežnog oka;
–
uvjetima pod kojima se plovilima dužim od osam metara može dopustiti uporaba povlačnih mreža u nekim vodama Unije;
–
mjerama s trenutnim učinkom kojima je cilj obuhvatiti neočekivano mali ili veliki prirast nedoraslih morskih organizama, promjene u migracijskim uzorcima ili bilo koje druge promjene u očuvanju ribljih stokova;
–
aktima kojima se u ICES-ovim potpodručjima VIII., IX. i X. neke vrste ribolova države članice isključuju iz primjene određenih odredbi o jednostrukim mrežama stajaćicama, zaglavljujućim mrežama i trostrukim mrežama stajaćicama koje prouzrokuju vrlo nisku razinu usputnog ulova morskog psa i odbačenog ulova. [Am. 1]
(4) naročito je važno da Komisija provodi odgovarajuće konzultacije tijekom pripremnih radova ▌, posebno na stručnoj razini, kako bi se dobile objektivne, točne, potpune i ažurirane informacije; [Am. 2]
(5) tijekom pripreme i izrade nacrta delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istovremeno, pravovremeno i primjereno prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću;
(6) radi osiguranja jednakih uvjeta za provedbu odredbi Uredbe (EZ) br. 850/98, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s:
–
tehničkim pravila za mjerenje veličine oka mrežnog tega;
–
mrežnim tegom s kvadratnim mrežnim okom i debljinom konca mrežnog tega;
–
tehničkim pravilima u pogledu konstrukcije materijala mrežnog tega;
–
popisom naprava koje mogu začepiti ili na drugi način smanjiti efektivni otvor mrežnog oka;
–
prijenosom popisa plovila kojima je izdana posebna ribolovna dozvola za uporabu povlačnih mreža (koća) s gredom;
–
tehničkim pravilima za mjerenje snage motora i dimenzija alata;
–
obvezama država članica da osiguraju da se u nekim područjima ICES-ova odjeljka IX.a ne prelaze razine ribolovnog napora, i
–
privremenim mjerama ako je za očuvanje stokova morskih organizama potrebno trenutno djelovanje.
(7) provedbene ovlasti dodijeljene Komisiji, osim onih koje se odnose na obveze država članica da osiguraju da se u nekim područjima ICES-ovog odjeljka IX.a ne prelaze razine ribolovnog napora, trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(6);
(8) Uredbu (EZ) br. 850/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) 850/98 mijenja se kako slijedi:
(1) U članku 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"
„3. Regije iz stavka 1. mogu se podijeliti na geografska područja, naročito na temelju definicija iz stavka 2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48.a u vezi s podjelom regija u svrhu identificiranja geografskih područja na kojima se primjenjuju posebne tehničke mjere očuvanja.“ [Am. 3]
"
(2) Članak 4. izmjenjuje se kako slijedi:
(a) U stavku 4. dodaje se sljedeća točka:"
„(c) Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48.a radi izmjene Priloga X. i Priloga XI., kako bi se bolje zaštitila nedorasla riba u kontekstu očuvanja ribljih stokova.“
"
(b) U stavku 5. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"
„(b) Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48.a u pogledu načina izračuna postotaka ciljanih vrsta i drugih vrsta koje su zadržane na plovilu kad su te vrste ulovljene mrežom ili mrežama koje istovremeno vuče više od jednog ribarskog plovila, te u pogledu načina ovjeravanja kako bi se osiguralo da su sva ribarska plovila, uključena u zajedničku ribolovnu operaciju koja zadržavaju ribu na brodu, u skladu s postocima vrsta iz Priloga I. do V.“
"
(c) Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"
„6. Tehnička pravila za mjerenje veličine oka mrežnog tega, uključujući i u svrhu kontrole, utvrđuju se provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(3) U članku 7. dodaje se sljedeći stavak:"
„8. Tehnička pravila za mjerenje mrežnog tega s kvadratnim mrežnim okom, uključujući i u svrhu kontrole, utvrđuju se provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(4) U članku 8. dodaje se sljedeći stavak:"
„4. Tehnička pravila za mjerenje debljine konca mrežnog tega i konstrukcije materijala mrežnog tega, uključujući i u svrhu kontrole, utvrđuju se provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(5) Članak 16. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 16.
1. Ne smije se upotrebljavati nijedna naprava kojom se oka mrežnog tega u bilo kojem dijelu ribarske mreže začepljuju ili na neki drugi način učinkovito smanjuju.
2. Stavkom 1. ne isključuje se uporaba određenih naprava koje mogu začepiti ili na neki drugi način učinkovito smanjiti mrežno oko u bilo kojem dijelu ribarske mreže, a čija je svrha zaštita ili jačanje mreže. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48.a u vezi s tehničkim opisima i načinom uporabe i pričvršćivanja takvih naprava.
3. Neiscrpna lista naprava koje su u skladu s tehničkim opisima utvrđena u skladu sa stavkom 2. i koje mogu biti pričvršćene za ribarsku mrežu utvrđuje se provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(6) Članak 29. izmjenjuje se kako slijedi:
(a) stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"
„6. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48.a u vezi s detaljnim uvjetima za primjenu kriterija iz stavka 2., u skladu s kojima se plovilu čija je ukupna dužina veća od osam metara dopušta uporaba povlačnih mreža (koća) s gredom u područjima iz stavka 1.“
"
(b) dodaje se sljedeći stavak:"
„7. Provedbenim aktima Komisija određuje operativne zahtjeve za prijenos popisa koje države članice trebaju dostaviti Komisiji kako je utvrđeno u stavku 2. točki (c) prvoj alineji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(7) U članku 29.b stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"
„6. Države članice Komisiju obavješćuju o mjerama za ispunjavanje obveze iz stavka 5. Ako Komisija utvrdi da mjere države članice ne ispunjavaju navedene obveze, ona može predložiti izmjene tih mjera. Ako između Komisije i predmetne države članice nije postignut sporazum o potrebnim mjerama, Komisija može utvrditi takve mjere provedbenim aktima.“
"
(8) U članku 34. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"
„6. Tehnički propisi za mjerenje snage motora i dimenzija alata utvrđuju se provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.”
"
(8.a) U članku 34.b stavak 11. zamjenjuje se sljedećim: "
„11. Nakon savjetovanja sa STECF-om na Komisiju se prenosi ovlast za donošenje delegiranih akata kojima se u ICES-ovim potpodručjima VIII., IX. i X. neke vrste ribolova države članice isključuju iz primjene stavaka 1. do 9. ako informacije država članica pokažu da te vrste ribolova uzrokuju vrlo nisku razinu usputnog ulova morskog psa i odbačenog ulova.“[Am. 4]
"
(9) Članak 45. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 45.
1. Komisija je, delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 48.a, pored ove Uredbe ili odstupajući od nje, ovlaštena utvrditi tehničke mjere očuvanja u vezi s korištenjem povlačnog ribolovnog alata ili mirujućeg ribolovnog alata ili u vezi s ribolovnim aktivnostima u određenim područjima ili tijekom određenih razdoblja. Cilj tih mjera s trenutnim učinkom je obuhvatiti neočekivano mali ili veliki prirast nedoraslih morskih organizama, promjene u migracijskim uzorcima ili bilo koje druge promjene u očuvanju stokovamorskih organizama. [Am. 5]
2. Ako je za očuvanje stokova morskih organizama potrebno odmah djelovati, Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku o privremenim mjerama kako bi popravila stanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.
3. Ako je očuvanje određenih vrsta ili lovišta ozbiljno ugroženo, i ako bi svako odgađanje djelovanja dovelo do štete koju bi bilo teško popraviti, država članica može poduzeti odgovarajuće nediskriminirajuće mjere zaštite u vezi s vodama pod njezinom jurisdikcijom.
4. Čim se donesu mjere iz stavka 3., o njima se, zajedno s memorandumom s pojašnjenjima, obavještava Komisija i ostale države članice.
U roku od deset radnih dana od primitka takve obavijesti Komisija potvrđuje primjerenost i nediskriminirajuću prirodu takvih mjera ili zahtijeva da se one ukinu ili izmijene provedbenim aktima. O odluci Komisije odmah se obavješćuju države članice.“
"
(10) U članku 46. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"
„4. Na inicijativu Komisije ili na zahtjev bilo koje države članice, Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku o tome je li nacionalna tehnička mjera koju primjenjuje neka država članica u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2. Ako se donosi takva odluka, primjenjuju se treći i četvrti podstavak stavka 2.“
"
(11) Članak 48. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 48.
1. Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu koji je osnovan u skladu s Uredbom (EZ) br. 2371/2002. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća*.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, zajedno s njezinim člankom 5.
______________
* Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).“
"
(12) Umeće se sljedeći članak :"
„Članak 48.a
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima iz ovog članka.
2. Na Komisiju se prenosi ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 3., članka 4. stavka 4. točke (c), članka 4. stavka 5. točke (b), članka 16. stavka 2., članka 29. stavka 6., članka 29.dstavka 7., članka 34.b stavka 11. i članka 45. stavka 1. na razdoblje od tri godine od…(7). Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja trogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive takvom produženju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja. [Am. 6]
3. Delegiranje ovlasti iz članka 2. stavka 3., članka 4. stavka 4. točke (c), članka 4. stavka 5. točke (b), članka 16. stavka 2., članka 29. stavka 6., članka 29.d stavka 7., članka 34.b stavka 11. i članka 45. stavka 1. u svakom trenutku može opozvati Europski parlament ili Vijeće. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona proizvodi učinke dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 7]
4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 2. stavkom 3., člankom 4. stavkom 4. točkom (c), člankom 4. stavkom 5. točkom (b), člankom 16. stavkom 2., člankom 29. stavkom 6., člankom 29.d stavkom 7., člankom 34.b stavkom 11. ili člankom 45. stavkom 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Ovo se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”
"
[Am. 8]
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
* Izmjene: novi ili izmijenjeni tekst se označuje podebljanim kosim slovima; brisanja se označuju oznakom ▌. Brisani tekst nije naveden jer tekst prijedloga Komisije ne postoji na hrvatskom jeziku.
Uredba Vijeća (EZ) br. 850/98 od 30. ožujka 1998. o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama (SL L 125, 27.4.1998., str. 1.).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o prijedlogu Uredbe Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva (COM(2011)0127 – C7-0094/2011 – 2011/0060(CNS))
– uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2011)0127),
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0094/2011),
– uzimajući u obzir obrazložena mišljenja talijanskog Senata, poljskog Sejma, poljskog Senata i rumunjskog Senata podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava od 31. svibnja 2012.;
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0254/2013),
1. prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Tekst koji je predložila Komisija
Izmjena
Amandman 1 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 8.
(8) Posebne odlike te dvije vrste zajednice, braka i registriranog partnerstva, te razlike koje iz njih proizlaze u pogledu načela koja se na njih primjenjuju, čine temelj za pokretanje dvaju odvojenih instrumenata s odredbama koje upravljaju režimima bračne stečevine i režimima koji upravljaju imovinskim posljedicama registriranog partnerstva, koja su predmetom ove Uredbe.
(8a) Jedini cilj priznavanja u državi članici odluke koja se odnosi na imovinske posljedice registriranog partnerstva jeste omogućiti primjenu imovinskih posljedica određenih tom odlukom. Ne podrazumijeva da država članica priznaje partnerstvo koje čini temelj imovinskih posljedica koje su dovele do te odluke. Ova Uredba države članice u kojima institucija registriranog partnerstva ne postoji ne obvezuje na stvaranje takve institucije.
Amandman 3 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 10.
(10) Uredba se odnosi na pitanja koja se tiču imovinskih posljedica registriranog partnerstva. „Registrirano partnerstvoˮovdje je definirano isključivo za potrebe ove Uredbe. Stvarno značenje koncepta definirano je u nacionalnom zakonodavstvu država članica.
(10) Ova Uredba odnosi se na pitanja koja se tiču imovinskih posljedica registriranog partnerstva. „Registrirano partnerstvoˮovdje je definirano isključivo za potrebe ove Uredbe. Za potrebe ove Uredbe, registrirano partnerstvo je oblik zajednice koji nije bračna zajednica. Stvarno značenje koncepta registriranog partnerstva definirano je u nacionalnom zakonodavstvu država članica.
(11a) Ova se Uredba ne primjenjuje na područja građanskog prava osim pitanja imovinskog režima registriranog partnerstva. Radi jasnoće, određeni broj pitanja za koja bi se moglo činiti da imaju vezu s pitanjima tog režima trebala bi se izričito isključiti iz područja primjene ove Uredbe.
(Podudara se s člankom 11 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 3 izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 5 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 12.
(12) Obveze izdržavanja među registriranim partnerima navedene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, primjenjivom zakonodavstvu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveze izdržavanja moraju biti izostavljene iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja valjanosti i učinka poklona iz Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. o mjerodavnom zakonodavstvu za ugovorne obveze.
(12) Obveze izdržavanja među registriranim partnerima koje su navedene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom zakonodavstvu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveza izdržavanja trebaju biti izostavljene iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja nasljeđivanja koja su obuhvaćena Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 650/2012 od 4.srpnja 2012. o nadležnosti, primjenjivom zakonodavstvu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju izvršavanja javnih isprava u pitanjima nasljeđivanja te osnivanju Europske potvrde o nasljedstvu.
____________________
(SL L 201, 27.07.2012.., str. 107.).
(Podudara se s amandmanom 4. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 6 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.
(13) Pitanja povezana s prirodom stvarnih prava koja možda postoje u nacionalnom zakonodavstvu država članica te pitanja povezana s objavom tih prava, također se trebaju izuzeti iz područja primjene ove Uredbe, jer se nalaze u Uredbi (EU) br…. [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju].To znači da sudovi države članice u kojoj se nalazi imovina jednog ili oba partnera mogu poduzeti mjere na osnovi zakona o imovini u pitanjima kao što su zabilježba prijenosa vlasništva u javni registar, ako je to predviđeno zakonom države članice.
(13) Ta Uredba – kao Uredba (EU) br. 650/2012 - ne bi trebala utjecati na ograničeni broj (numerus clausus) stvarnih prava poznatih u nacionalnom pravu nekih država članica. Od države članice ne bi se smjelo zahtijevati priznanje stvarnog prava na imovinu koja se nalazi u toj državi članici ako dotično stvarno pravo nije poznato u njezinom pravu.
(Podudara se s amandmanom 5. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(13a) Međutim, kako bi se korisnicima omogućilo uživanje, u drugoj državi članici, prava koja su nastala ili su na njih prenesena prestankom imovinskog režima registriranog partnerstva, ova bi Uredba trebala predvidjeti prilagodbu nepoznatog stvarnog prava najbližem odgovarajućem stvarnom pravu po pravu te druge države članice. U kontekstu takve prilagodbe trebalo bi uzeti u obzir ciljeve i interese za koje služi konkretno stvarno pravo i učinke koje su s njim povezani. Za potrebe određivanja najbližeg odgovarajućeg nacionalnog stvarnog prava, trebalo bi za dodatne podatke o prirodi i učincima prava omogućiti kontaktiranje tijela ili nadležnih osoba države čije se pravo primjenjuje na imovinski režim registriranog partnerstva. U tu svrhu mogle bi se koristiti postojeće mreže na području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima, kao i svi ostali dostupni načini koji olakšavaju razumijevanje stranog prava.
(Podudara se s člankom 16. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 6. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(13b) Zahtjevi za evidentiranjem u upisnik prava na nepokretnoj i pokretnoj imovini trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Stoga bi pravo države članice u kojoj se nalazi upisnik (za nepokretnu imovinu pravo države u kojoj se nalazi nekretnina, lex rei sitae) trebalo biti ono koje određuje pod kojim pravnim uvjetima i kako se evidencija mora voditi te koja tijela, poput zemljišnoknjižnih odjela ili javnih bilježnika, su zadužena za provjeru jesu li svi zahtjevi ispunjeni i je li predočena ili utvrđena dokumentacija dovoljna ili sadrži li potrebne podatke.
(Podudara se djelomično s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 7. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(13c) Učinci evidentiranja prava u upisnik trebali bi se također isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Stoga bi pravo države članice u kojoj se upisnik vodi trebalo biti ono koje određuje je li evidentiranje, na primjer, po učinku deklaratorno ili konstitutivno. Kada, stoga, na primjer, stjecanje prava na nepokretnoj imovini zahtijeva evidentiranje u upisnik po pravu države članice u kojoj se upisnik vodi kako bi se osigurao učinak upisnika erga omnes ili radi zaštite pravnih transakcija, trenutak tog stjecanja trebao bi se određivati po pravu te države članice.
(Podudara se s člankom 19 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 8 izvješća u 2011/0059(CNS).)
(13d) Kao i Uredba (EU) br. 650/2012, ova Uredba treba bi poštovati različite sustave uređenja pitanja imovinskog režima koji se primjenjuju u državama članicama.Za potrebe ove Uredbe pojmu „sud” bi stoga trebalo dati široko značenje kako bi obuhvatio ne samo sudove u pravom smislu riječi, koji vrše sudske funkcije, nego također i javne bilježnike ili registarske urede u nekim državama koji u određenim pitanjima imovinskog režima vrše sudske funkcije poput sudova te javne bilježnike i pravne stručnjake koji u nekim državama vrše sudske funkcije kod pitanja imovinskog režima na temelju prenesenih ovlasti od suda. Sve sudove kako su definirani ovom Uredbom trebala bi obvezivati pravila o nadležnosti određena ovom Uredbom.Nasuprot tome, pojam „sud” ne bi trebao obuhvaćati nesudska tijela država članica koja su po nacionalnom pravu ovlaštena za pitanja imovinskog režima, poput javnih bilježnika u većini država u kojima oni obično ne vrše sudske funkcije.
(Podudara se s člankom 20 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 10 izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 11 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 15.
(15) Na sličan način, ova Uredba mora predvidjeti proširenje nadležnosti sudova zemlje članice koji rješavaju zahtjev za razvrgnućem ili poništenjem registriranog partnerstva te uključiti pitanja povezana s imovinskim posljedicama registriranog partnerstva u vezi s tim zahtjevom, ako su partneri suglasni.
(15) Na sličan način, ova Uredba mora predvidjeti proširenje nadležnosti sudova zemlje članice koji rješavaju zahtjev za razvrgnućem ili poništenjem registriranog partnerstva te uključiti pitanja povezana s imovinskim posljedicama registriranog partnerstva u vezi s tim zahtjevom, ako partneri eksplicitno ili implicitno priznaju nadležnost dotičnih sudova.
(15a) Ako pitanja imovinskog režima nisu povezana s razvrgnućem ili poništenjem partnerstva ili sa smrću jednog partnera, partneri mogu odlučiti postaviti pitanja u vezi s njihovim imovinskim režimom sudovima zemlje članice u pravu koje izaberu kao pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim. Za to je potreban dogovor partnera koji se treba sklopiti najkasnije do podnošenja predmeta na sud te kasnije kako je određeno u lex fori.
(Podudara se s amandmanom 12. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 13 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 16.
(16) U drugim situacijama, ova Uredba mora štititi teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju žalbi o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva u skladu s popisom kriterija navedenim po redu prvenstva namijenjenim za osiguranje bliske veze između partnera i države članice čiji su sudovi nadležni. Sudovi koji nisu u zemlji članici gdje je partnerstvo registrirano mogu odbiti proširenje nadležnosti ako njihov nacionalni zakon ne predviđa registrirano partnerstvo. Konačno, ako nijedan sud nije nadležan za rješavanje te situacije u skladu s drugim odredbama ove Uredbe, uključuje se alternativno pravilo o nadležnosti kako bi se izbjegao rizik uskrate pravde.
(16) Ova Uredba mora štititi teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju žalbi o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva koji se određuju, osim u predmetima rastave ili smrti partnera, u skladu s kriterijima navedenim po redu prvenstva namijenjenim za osiguranje bliske veze između partnera i države članice čiji su sudovi nadležni. Sudovi koji nisu u zemlji članici gdje je partnerstvo registrirano trebaju dobiti mogućnost odbijanja proširenja nadležnosti ako njihov nacionalni zakon ne predviđa registrirano partnerstvo.
(16a) Kako bi se ukinuli slučajevi uskrate pravde, ovom bi se Uredbom trebao odrediti forum necessitatis koji, u iznimnim slučajevima, sudu države članice omogućuje da prihvati nadležnost za spor koji je tijesno povezan s trećom državom. Smatra se da je takav izniman slučaj kad ne postoji mogućnost vođenja postupka u trećoj državi o kojoj je riječ, npr. zbog građanskog rata ili kad bi od podnositelja zahtjeva bilo neopravdano očekivati da pokrene ili vodi postupak u toj državi. Nadležnost utemeljena na forum necessitatis trebala bi se, međutim, provoditi samo ako je slučaj u dovoljnoj mjeri povezan s državom članicom suda pred kojim je postupak pokrenut.
(Podudara se s člankom 31 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 14 izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 15 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 18.
(18) Kako bi se partnerima olakšalo upravljanje njihovom imovinom, zakon države članice u kojoj je partnerstvo registrirano primjenjuje se na svu imovinu partnera, čak i ako taj zakon nije zakon države članice.
(18) Kako bi se registriranim partnerima olakšalo upravljanje njihovom imovinom, ova Uredba treba im omogućiti da izaberu mjerodavno pravo koje se primjenjuje na njihovu imovinu, bez obzira na prirodu ili lokaciju imovine, među pravnim sustavima s kojima su blisko povezani po osnovi boravišta ili državljanstva. Nema razloga da se taj izbor registriranih partnera odbije. Ako partneri izaberu pravo koje ne priznaje registrirano partnerstvo, izbor prava smatrat će se ništavnim. Tada se primjenjuje pravo određeno objektivnom vezom. Iako su dotične strane uglavnom dobro informirane o svojim pravima, obveza pravnog savjetovanja o učinku odabira prava neutralizira obvezu konkretne pravne zaštite. Ta će se obveza ispuniti osobito u slučaju kada su zajamčena dodatna formalna pravila u pogledu izbora prava, poglavito o bilježničkoj ovjeri.
(18a) Radi postizanja pravne sigurnosti i jasnoće, ova Uredba treba uključiti i pravilo u vezi višestrukih ubilježbi registriranog partnerstva, koje se treba odnositi na zadnju registraciju. Države članice trebaju osigurati da registrirano partnerstvo nije višestruko ubilježeno.
(18b) Kada nije izabran zakon koji se primjenjuje, a u cilju usklađivanja predvidivosti i pravne sigurnosti sa stvarnim životom partnera, ova Uredba mora uvesti usklađena pravila o sukobu zakona kako bi se utvrdio zakon koji je primjenjiv na svu imovinu partnera na osnovu skale poveznica. Zajedničko uobičajeno boravište partnera u vrijeme osnivanja partnerstva ili prvo zajedničko uobičajeno boravište partnera nakon osnivanja partnerstva treba biti prvi kriterij, ispred zajedničkog državljanstva partnera u vrijeme sklapanja partnerstva. Ako se nijedan od ovih kriterija ne može primijeniti, odnosno kad ne postoji prvo zajedničko uobičajeno boravište, u slučaju kad partneri imaju dvojna zajednička državljanstva u vrijeme osnivanja registriranog partnerstva, treći kriterij bit će država s kojom su partneri najuže povezani, uzimajući u obzir sve okolnosti, s tim da je jasno da se uzimaju u obzir veze kakve su bile u vrijeme sklapanja partnerstva. Zakoni određeni tim kriterijima ne trebaju se primjenjivati ako ne priznaju registrirano partnerstvo. Standardno je pravilo da se na imovinu partnera primjenjuje zakon države u kojoj je partnerstvo registrirano.
(Podudara se s amandmanom 15. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(18c) Ako se za određivanje mjerodavnog prava uzima državljanstvo, mora se voditi računa o činjenici da neke države čiji se pravni sustav temelji na općem pravu kao poveznicu koriste prebivalište a ne državljanstvo.
(18d) Kako bi se osigurala pravna sigurnost transakcija i spriječila promjena prava mjerodavnog za imovinske posljedice registriranog partnerstva bez znanja partnera, takve se promjene ne rade osim na izričiti zahtjev strana. Takva promjena na zahtjev partnera ne treba imati retroaktivni učinka osim ako oni to izričito ne odrede. U svakom slučaju, neće ugroziti prava trećih strana i valjanost ranije obavljenih transakcija.
(19a) Sve potrebne informacije trebaju biti na raspolaganju na jednostavan način i uz odgovarajuća sredstva, osobito preko višejezične internetske stranice Komisije.
(19c) Komisija uvodi instrument za izvješćivanje i izobražavanje relevantnih sudskih dužnosnika i odvjetnika postavljanjem interaktivnog internetskog portala na svim službenim jezicima Unije, što uključuje i sustav za razmjenu stručne ekspertize i prakse.
Amandman 23 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 23.
(23) Pošto je uzajamno priznavanje odluka donesenih u državama članicama jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja i izvršavanja odluka na osnovi Uredbe (EZ) br. 44/2001,uz prilagodbe po potrebi kako bi se riješila konkretna pitanja iz ove Uredbe. Na taj bi se način u državi članici trebalo onemogućiti odbijanje priznavanja ili izvršenja, u cjelini ili djelomično, odluke koja se tiče imovinskih posljedica registriranog partnerstva, ako nacionalno pravo te države članice ne priznaje takva partnerstva ili predviđa drugačije posljedice u pogledu imovine.
(23) Pošto je uzajamno priznavanje odluka u pitanjima imovinskih režima koji se tiču registriranih partnerstva donesenih u državama članicama jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja, izvršivosti i izvršavanja odluka na osnovi drugih pravnih instrumenata na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima, uz prilagodbe po potrebi kako bi se riješila konkretna pitanja iz ove Uredbe. Na taj bi se način u državi članici trebalo onemogućiti odbijanje priznavanja ili izvršenja, u cjelini ili djelomično, odluke koja se tiče imovinskih posljedica registriranog partnerstva, ako nacionalno pravo te države članice ne priznaje takva partnerstva ili predviđa drugačije posljedice u pogledu imovine.
(Podudara se s amandmanom 19. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 24 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 24.
(24) Kako bi se uzeli u obzir različiti načini rješavanja imovinskih posljedica registriranog partnerstva u državi članici, ova Uredba mora zajamčiti priznavanje i izvršenje javnih isprava. Međutim javne isprave ne mogu se smatrati sudskim odlukama u pogledu njihovog priznavanja. Prepoznavanje javnih isprava znači da imaju istu dokaznu snagu u pogledu njihovog sadržaja i isti učinak kao u državi članici iz koje potiču te pretpostavku valjanosti koja se može odbaciti ako se ospori.
(24) Kako bi se uzeli u obzir različiti sustavi rješavanja nasljednih stvari u državama članicama, ova bi Uredba trebala zajamčiti prihvaćanje i izvršivostu svim državama članicama javnih isprava u stvarima imovinskih režima povezanih s registriranim partnerstvom.
(Podudara se s člankom 60 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 20 izvješća u 2011/0059(CNS).)
(24a) U smislu prepoznavanja, izvršivosti i izvršavanja sudskih odluka te prihvaćanja i izvršivosti javnih isprava i izvršivosti sudskih nagodbi, ova Uredba treba postaviti pravila posebno na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012.
(Podudara se s amandmanom 21. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 26 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 25.
(25) Budući da pravo mjerodavno za imovinske posljedice registriranog partnerstva mora upravljati pravnim odnosom između partnera i treće strane, uvjeti za pozivanje na to pravo trebaju se odrediti u pravu države članice uobičajenog boravišta partnera ili treće strane, u interesu zaštite treće strane. Pravom te države članice može se predvidjeti da se partner može pozvati na pravo njegovog ili njezinog imovinskog režima protiv treće strane samo ako je to u skladu s uvjetima registracije ili otkrivanja postavljenim u toj državi članici, osim ako je treća strana upoznata ili bi trebala biti upoznata s pravom mjerodavnim za imovinske posljedice registriranog partnerstva.
(25) Pravo mjerodavno za imovinske posljedice registriranog partnerstva iz ove Uredbe mora upravljati pravnim odnosom između registriranog partnera i treće strane. Međutim, u interesu zaštite treće strane, nijedan od partnera se ne bi trebao moći pozvati na to pravo ili na prevladavajuće obvezujuće odredbe u pravnom odnosu s jednim od partnera i trećom stranom, ako partner koji je u pravnom odnosu s trećom stranom i treća strana imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije se pravo primjenjuje na imovinski režim registriranog partnerstva. Odstupanje se primjenjuje ako treća strana ne zaslužuje zaštitu, drugim riječima ako je on ili ona upoznat, ili bi to trebao biti, s mjerodavnim pravom, odnosno ako je to u skladu sa zahtjevima primjenjivim na registraciju ili objavu u državi.
(Podudara se s amandmanom 22. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(26a) Radi osiguranja jednoobraznih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisija bi trebala dobiti provedbene ovlasti u pogledu uspostave i naknadnih izmjena ovjera i obrazaca koji se odnose na potvrdu o izvršivosti odluka, sudskih nagodbi i javnih isprava. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.
______________
SL L 55, 28.02.2011., str. 13.
(Podudara se s člankom 78 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 23 izvješća u 2011/0059(CNS).)
(26b) Za donošenje provedbenih akata o uspostavi i naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca predviđenih ovom Uredbom trebao bi se koristiti savjetodavni postupak u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
(Podudara se s člankom 79 Uredbe (EU) br. 650/2012 i amandmanom 24 izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 29 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 28.
(28) Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 21 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica moraju provoditi ovu Uredbu na način koji je u skladu s tim pravima i načelima.
(28) Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 20, 21 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, jednakosti pred zakonom, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica moraju provoditi ovu Uredbu na način koji je u skladu s tim pravima i načelima.
(Podudara se s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 25. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 30 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka a
(a) Osobni učinci registriranog partnerstva,
Briše se.
Amandman 31 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka b
(b) pravna sposobnost partnera,
(b) opća sposobnost partnera,
(Podudara se s amandmanom 26. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 32 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka ba (nova)
(ba) postojanje, valjanost ili priznavanje partnerstva,
(Podudara se s amandmanom 27. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 33 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka d
(d) Međusobni pokloni partnera,
Briše se.
Amandman 34 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka e
(e) Prava preživjelog partnera na nasljedstvo,
(e) Pitanja nasljedstva koja se tiču preživjelog partnera,
(Podudara se s amandmanom 29. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 35 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka f
(f) Društva koja su registrirani partneri osnovali,
(f) Pitanja koja uređuje pravo o trgovačkim društvima i drugih subjekata, s pravnom osobnošću ili bez nje,
(Podudara se s člankom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 30. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 36 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka g
(g) Priroda stvarnih prava koja se tiču nekretnine i objava tih prava.
(g) Priroda stvarnih prava,
(Podudara se s člankom 1. točkom (k) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 31. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 37 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka ga (nova)
(ga) bilo koje upisivanje u upisnik prava na nepokretnoj i pokretnoj imovini, uključujući pravne zahtjeve za takav upis te učinci upisa ili neupisa takvih prava u upisnik.
(Podudara se s člankom 1. točkom (l) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 32. izvješća u 2011/0059(CNS).)
(gb) pitanja prava na prijenos ili prilagodbu, u slučaju raskida registriranog partnerstva, između partnera ili bivših partnera, prava na starosnu ili invalidsku mirovinu stečenu tijekom registriranog partnerstva.
(Podudara se s amandmanom 33. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 39 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b) „registrirano partnerstvoˮ: Režim kojim se upravlja zajednicom dvije osobe koji je predviđen zakonom i registriran pri službenom tijelu;
(b) „registrirano partnerstvoˮ: Režim kojim se upravlja zajednicom dvije osobe koji je osnovan na način kako to predviđa zakon države članice gdje je partnerstvo registrirano;
Amandman 40 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba) „sporazum o partnerstvu”: svaki sporazum kojim partneri ili budući partneri uređuju imovinski režim svog partnerstva;
(Podudara se s amandmanom 35. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 41 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka c – uvodni dio
(c) „javna isprava”: isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u državi članici podrijetla i čija se vjerodostojnost:
(c) „javna isprava”: dokument o pitanju imovinskog režima koji je formalno sastavljen ili registriran kao javna isprava u državi članici i čija se vjerodostojnost:
(Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (i) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 36. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 42 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka d
(d) „odluka”: svaka odluka o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući pojmove „rješenje”, „presuda”, „nalog” ili „nalog za izvršenje” i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda;
(d) „odluka”: svaka odluka o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda;
(Podudara se s člankom 31. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 37. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 43 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka e
(e) „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je, ovisno o slučaju, donesena odluka, sklopljen ugovor o partnerstvu, sastavljena javna isprava ili isprava o podjeli zajedničke imovine ili bilo koja druga isprava koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo;
(e) „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je donesena odluka, izrađena javna isprava odnosno odobrena ili sklopljena sudska nagodba;
(Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 38. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 44 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka f
(f) „država članica kojoj je upućen zahtjev”: država članica u kojoj se zahtijeva priznavanje i/ili izvršenje odluke, ugovora o partnerstvu, javne isprave, isprave o podjeli zajedničke imovine ili bilo koje druge isprave koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo;
(f) „država članica izvršenja”: država članica u kojoj se traži potvrda o izvršivosti ili izvršenje odluke, sudske nagodbe ili javne isprave;
(Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 39. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 45 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka g
(g) „sud”: sva nadležna pravosudna tijela u državama članicama koja imaju pravosudnu funkciju u pitanjima imovinskih posljedica registriranog partnerstva ili sva druga nepravosudna tijela ili osobe koje je pravosudno tijelo države članice ovlastilo ili imenovalo za obavljanje funkcija iz nadležnosti sudova kako je predviđeno ovom Uredbom;
Briše se.
(Podudara se s amandmanom 40. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1.a Za potrebe ove Uredbe, pojam „sud” znači sva pravosudna tijela i sva ostala tijela i pravni stručnjaci s nadležnošću u imovinskim režimima u registriranim partnerstvima koji izvršavaju pravosudne funkcije ili postupaju u skladu s prenesenim ovlastima od strane pravosudnog tijela ili postupaju pod nadzorom pravosudnog tijela, uz uvjet da takva druga tijela i pravni stručnjaci jamče nepristranost i pravo svih stranaka na saslušanje i pod uvjetom da njihove odluke po pravu države članice u kojoj djeluju:
(a) mogu biti predmet žalbe ili revizije od strane pravosudnog tijela i
(b) imaju sličnu valjanost i učinak kao i odluka pravosudnog tijela o istoj stvari.
Države članice će Komisiju obavijestiti o drugim tijelima i pravnim stručnjacima iz prvog podstavka u skladu s člankom 33.a stavkom 1.
Amandman 47 Prijedlog Uredbe Članak - 3.
Članak -3.
Nadležnost u imovinskim režimima u državama članicama
Ova Uredba ne utječe na domaću nadležnost država članica u predmetima o imovinskim režimima.
(Podudara se s amandmanom 42. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Sudovi država članica kojima je podnesen zahtjev za nasljedstvo registriranog partnera na osnovi Uredbe (EZ) ... [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju] također su nadležni za presuđivanje o imovinskim posljedicama partnerstva koje proizlaze iz tog zahtjeva.
1. Sudovi država članica na kojima se vodi ostavinski postupak koji je pokrenuo registrirani partner na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012 također su nadležni za presuđivanje o imovinskim posljedicama partnerstva koje proizlaze iz tog slučaja nasljeđivanja.
(Podudara se s amandmanom 43. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 49 Prijedlog Uredbe Članak 4.
Nadležnosti u slučaju rastave partnera
Nadležnost u slučaju razvrgnuća ili poništaja
Sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za razvrgnuće ili poništaj registriranog partnerstva također su nadležni, ako su partneri suglasni, za donošenje odluka o imovinskim posljedicama koje proizlaze iz tog zahtjeva.
Sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za razvrgnuće ili poništaj registriranog partnerstva također su nadležni za donošenje odluka o imovinskim posljedicama koje proizlaze iz tog zahtjeva ako su partneri izrijekom ili na neki drugi nedvosmisleni način priznali nadležnost predmetnih sudova.
Takav sporazum može se sklopiti u bilo koje vrijeme, čak i tijekom postupka. Ako je sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati.
U slučaju da partneri nisu postigli sporazum, nadležnost je uređena člankom 5.
U nedostatku priznavanja nadležnosti suda iz stavka 1., nadležnost je uređena člankom 5.
(Podudara se s amandmanom 44. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 50 Prijedlog Uredbe Članak 4.a (novi)
Članak 4.a
Sporazum o izboru suda
1. Partneri se mogu sporazumjeti da sudovi države članice čije su pravo u skladu s člankom 15.b izabrali kao pravo mjerodavno za imovinski režim partnerstva imaju nadležnost odlučivati o tom imovinskom režimu. Ta je nadležnost isključiva.
Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, sporazum o izboru suda može se sklopiti ili izmijeniti u bilo koje vrijeme, ali najkasnije u trenutku podnošenja zahtjeva sudu.
Ako pravo države u kojoj se vodi postupak to dopušta, partneri mogu izabrati nadležni sud i nakon podnošenja zahtjeva sudu. U tom će slučaju navedeni izbor biti sudski evidentiran u skladu sa zakonodavstvom države u kojoj se vodi postupak.
Ako je sporazum sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis su jednakovrijedna pisanim oblicima.
2. Partneri se također mogu sporazumjeti da, u slučaju da sud nije izabran, nadležnost imaju sudovi države članice čije je zakonodavstvo u skladu s člankom 15. mjerodavno za imovinski režim partnerstva.
Amandman 51 Prijedlog Uredbe Članak 4.b (novi)
Članak 4.b
Nadležnost suda pred kojim se tuženik upusti u postupak
1. Osim nadležnosti koja proizlazi iz ostalih odredbi ove Uredbe, nadležan je sud države članice čije je pravo izabrano na osnovi članka -15.b ili čije je pravo mjerodavno na osnovi članka 15., a pred kojim se tuženik upusti u postupak. Ovo pravilo ne vrijedi ako se tuženik pred sudom pojavio kako bi osporio njegovu nadležnost ili ako neki drugi sud ima nadležnost u skladu s odredbama članka 3., članka 4. ili članka 4.a.
2. Prije preuzimanja nadležnosti iz stavka 1. sud će se uvjeriti da je tuženik obaviješten o svojim pravima na osporavanje nadležnosti i o posljedicama upuštanja ili neupuštanja u postupak.
(Podudara se s amandmanom 46. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 52 Prijedlog Uredbe Članak 5.
1. U slučajevima koji nisu navedeni u člancima 3. i 4., nadležnost za odlučivanje u postupcima o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva imaju sudovi države članice:
1. Kad ni jedan sud nema nadležnost na osnovi članaka 3., 4. i 4.a, nadležnost za odlučivanje u postupcima o imovinskim posljedicama imaju sudovi države članice:
(a) u kojoj partneri imaju uobičajeno zajedničko boravište ili, ako to nije slučaj,
(a) na čijem teritoriju partneri imaju uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(b) zadnjeg zajedničkog uobičajenog boravišta partnera ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu ili, ako to nije slučaj,
(b) na čijem teritoriju su partneri imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(c) u kojoj tuženik ima uobičajeno boravište ili, ako to nije slučaj,
(c) na čijem teritoriju tuženik ima uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(ca) državljanstva obaju partnera u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine ili Irske, njihova zajedničkog „domicila” ili, ako to nije slučaj,
(d) u kojoj je partnerstvo registrirano.
(d) u kojoj je partnerstvo registrirano.
2. Sudovi iz točaka (a), (b) i (c) stavka 1. mogu odbiti nadležnost ako njihovo pravo ne priznaje instituciju registriranog partnerstva.
2. Sudovi iz točaka (a), (b), (c) i (ca) stavka 1. mogu odbiti nadležnost ako njihovo pravo ne priznaje instituciju registriranog partnerstva.
(Za članak 5(ca)(novi) vidi izmjenu članka 6. stavka 1. točke (b). Podudara se s amandmanom 47. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 53 Prijedlog Uredbe Članak 6.
Kad ni jedan sud prema člancima 3., 4. ili 5. nije nadležan ili kad sud određen na temelju tih odredbi odbije nadležnost, sudovi države članice nadležni su pod sljedećim uvjetima:
Kad ni jedan sud države članicena osnovi članaka 3., 4., 4.a ili 5. nije nadležan ili kad je sud odbio nadležnost, sudovi države članice nadležni su pod uvjetom da se nepokretna ili registrirana imovina jednog ili oba partnera nalazi na teritoriju te države članice; u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo o dotičnoj nepokretnoj ili registriranoj imovini.
(a) nekretnina ili nekretnine jednog ili oba partnera nalaze se na teritoriju te države članice, ali u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo o dotičnoj nekretnini ili nekretninama;
(b) oba partnera su državljani te države članice ili, kad se radi o Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, tamo imaju zajednički „domicil”.
U takvim slučajevima sudovi države članice nadležni su za odlučivanje samo o nepokretnoj ili registriranoj imovini koja se nalazi u toj državi članici.
(Podudara se s amandmanom 48. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 54 Prijedlog Uredbe Članak 7.
Ako ni jedan sud države članice prema člancima 3., 4., 5. ili 6. nije nadležan, ili ako sud određen na temelju tih odredbi odbije nadležnost, sudovi države članice, iznimno i ako je predmet s tom državom članicom dovoljno povezan, mogu odlučivati u predmetu o imovinskim posljedicama registriranog partnerstva ako postupak u trećoj državi nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć.
Ako ni jedan sud države članice u skladu s člancima 3., 4., 4.a, 5. ili 6. nije nadležan, sudovi države članice, u iznimnim slučajevima, mogu odlučivati u predmetu o imovinskom režimu ako u trećoj državi s kojom je slučaj usko povezan postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć.
Spor mora u dovoljnoj mjeri biti povezan s državom članicom suda pred kojim je pokrenut postupak.
(Podudara se s člankom 11. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 49. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 55 Prijedlog Uredbe Članak 8.
Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako on ulazi u područje primjene ove Uredbe.
Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 4.a, 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako on ulazi u područje primjene ove Uredbe.
Ako sud postupak vodi na osnovi članka 6., njegova nadležnost za odlučivanje o protuzahtjevu ograničena je na nepokretnu ili registriranu imovinu koja je predmet spora u glavnom postupku.
(Podudara se s amandmanom 50. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 56 Prijedlog Uredbe Članak 9.
Smatra se da je postupak pokrenut:
U smislu ovog poglavlja smatra se da je postupak pokrenut:
(a) na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci, ili
(a) na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci;
(b) kad pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu.
(b) ako pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu, ili
(ba) ako postupak pokreće sud po službenoj dužnosti, u trenutku kada je donesena odluka suda o pokretanju postupka ili, ako takva odluka nije nužna, u trenutku kada je sud zabilježio slučaj.
(Podudara se s člankom 14. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 51. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju sa postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.
1. Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju isti partneri, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju sa postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.
(Podudara se s amandmanom 52. izvješća u 2011/0059(CNS).)
2. Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jedne od stranaka, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka.
2. Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jednog od partnera, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka.
(Podudara se s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 54. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 60 Prijedlog Uredbe Članak 14.
Privremene i zaštitne mjere koje su predviđene u pravu države članice mogu se zatražiti od sudova te države čak i u slučaju kad su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.
Pred sudovima države članice može se uložiti zahtjev za određivanje takvih privremenih i zaštitnih mjera koje su predviđene u pravu te države čak i u slučaju u kojemu su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.
(Podudara se s člankom 19. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 56. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 61 Prijedlog Uredbe Članak -15. (novi)
Članak -15.
Jedinstvo i područje primjene mjerodavnog prava
1. Pravo mjerodavno za imovinske posljedice registriranog partnerstva primjenjuje se na svu imovinu na koju se te posljedice odnose bez obzira na to gdje se ona nalazi.
2. Pravom mjerodavnim za imovinske posljedice registriranih partnerstava uređuje se, ne dovodeći u pitanje točke (g) i (ga) članka 1. stavka 3., između ostalog sljedeće:
(a) podjela imovine partnera u različite kategorije prije i nakon registriranog partnerstva;
(b) prijenos imovine iz jedne kategorije u drugu;
(c) po potrebi, odgovornost za dugove partnera;
(d) pravo partnera na raspolaganje imovinom tijekom partnerstva;
(e) raskid ili prestanak imovinskog režima registriranog partnerstva i podjela imovine u slučaju razvrgnuća registriranog partnerstva;
(f) utjecaj imovinskog režima registriranog partnerstva na pravni odnos jednog partnera s trećom stranom na temelju članka 31.
(Podudara se s amandmanima 57. i 58 izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 62 Prijedlog Uredbe Članak -15.a (novi)
Članak -15.a
Opća primjena
Svako pravo na koje upućuje ova Uredba primjenjuje se bez obzira na to je li to pravo države članice.
(Vidi izmjenu članka 16.; tekst je izmijenjen. Podudara se s člankom 20. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 59. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 63 Prijedlog Uredbe Članak -15.b (novi)
Članak -15.b
Izbor prava
1. Partneri ili budući partneri mogu se usuglasiti o pravu mjerodavnom za imovinski režim svog registriranog partnerstva ili ga promijeniti pod uvjetom da to pravo priznaje instituciju registriranog partnerstva i da ova proizvodi imovinske posljedice, te pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava:
(a) pravu države u kojoj partneri ili budući partneri, ili jedan od njih, ima(ju) uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma, ili
(b) pravu države čiji je jedan od partnera ili budućih partnera državljanin u vrijeme sklapanja sporazuma, ili
(c) pravu države u kojoj je partnerstvo registrirano.
2. Ako izabrano pravo ne priznaje instituciju registriranog partnerstva ili ako ona ne proizvodi imovinske posljedice, mjerodavno pravo određuje se u skladu s člankom 15.
3. Izbor prava na osnovi stavka 1. bit će valjan samo ako partneri ili budući partneri prije izbora mogu dokazati da su se savjetovali o pravnim posljedicama tog izbora.
Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako je davanje savjeta osigurano dodatnim nacionalnim formalnim propisima o izboru zakona.
4. Osim ako se partneri ne sporazume drugačije, promjena prava mjerodavnog za imovinski režim njihovog registriranog partnerstva učinjena tijekom partnerstva ne može imati retroaktivan učinak.
5. Ako partneri odluče promjenu učiniti retroaktivnom, njezin retroaktivan učinak ne utječe na valjanost prethodnih prijenosa izvršenih na temelju prava koje je dotad primjenjivalo ili na prava trećih strana iz prethodnog mjerodavnog prava.
(Podudara se s amandmanom 60. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 64 Prijedlog Uredbe Članak 15.
Utvrđivanje mjerodavnog prava
Utvrđivanje mjerodavnog prava u slučaju kad nije napravljen izbor
Pravo mjerodavno za imovinske posljedice registriranih partnerstava je pravo države u kojoj je partnerstvo registrirano.
1. Ako nije postignut sporazum o izboru prava na osnovi članka -15.b, imovinske posljedice registriranih partnerstava uređuju se pravom države:
(a) u kojoj partneri imaju prvo zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja partnerstva ili koju odaberu za prvo zajedničko uobičajeno boravište nakon sklapanja partnerstva, ili
(b) čije državljanstvo imaju oba partnera u vrijeme sklapanja partnerstva, ili
(c) s kojom partneri imaju najbliže veze u vrijeme sklapanja partnerstva, uzevši u obzir sve okolnosti, ili
(d) u kojoj je partnerstvo registrirano.
2. Točke (a), (b) i (c) stavka 1. ne primjenjuju se ako to pravo ne priznaje instituciju registriranog partnerstva.
3. Točka (b) stavka 1. ne primjenjuje se ako partneri imaju više od jednog zajedničkog državljanstva.
(Podudara se s amandmanom 61. i dalje izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 65 Prijedlog Uredbe Članak 15.a (novi)
Članak 15.a
Višestruka registracija
Ako su partnerstva istih osoba registrirana u više država, za potrebe određivanja mjerodavnog prava na osnovi točke (d) članka 15. stavka 1. uzima se zadnje partnerstvo od datuma registracije.
Amandman 66 Prijedlog Uredbe Članak 16.
Članak 16.
Briše se.
Univerzalnost kolizijskih pravila
Svako pravo utvrđeno u skladu s odredbama iz ovog poglavlja primjenjuje se čak i ako to nije pravo države članice.
(Podudara se s amandmanom 68. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 67 Prijedlog Uredbe Članak 16.a (novi)
Članak 16.a
Formalni uvjeti za izbor mjerodavnog prava
1. Sporazum o izboru prava iz članka -15.b mora biti u pisanom obliku, a datiraju ga i potpisuju oba partnera. Svako priopćenje elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis sporazuma smatra se jednakovrijednim pisanom obliku.
2. Taj sporazum mora biti u skladu s formalnim uvjetima prava mjerodavnog za imovinski režim registriranog partnerstva ili pravo države u kojoj je sporazum sklopljen.
3. Međutim, ako pravo države u kojoj oba partnera imaju uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma o izboru mjerodavnog prava sadrži dodatne formalne uvjete za sporazume takve vrste ili, ako to nije slučaj, za sporazum o partnerstvu, primjenjuju se ti uvjeti.
4. Ako partneri imaju uobičajeno boravište u različitim državama u vrijeme izbora prava i ako prava tih država propisuju različite formalne uvjete, sporazum je valjan ako zadovoljava uvjete bilo kojeg od tih prava.
(Sličan članku 5. stavku 2.Uredbe (EU) br. 650/2012. Vidi i amandman 65. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 68 Prijedlog Uredbe Članak 16.b (novi)
Članak 16.b
Formalni uvjeti za sporazum o partnerstvu
Formalni aspekti sporazuma o partnerstvu uređuju se, mutatis mutandis,člankom 16.a. Svi dodatni formalni uvjeti u značenju članka 16.a stavka 3. odnose se, za potrebe tog članka, isključivo na sporazum o partnerstvu.
(Podudara se s amandmanom 66. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 69 Prijedlog Uredbe Članak 16.c (novi)
Članak 16.c
Prilagodba stvarnih prava
Ako se osoba poziva na stvarno pravo koje ima po pravu mjerodavnom za imovinski režim registriranog partnerstva, a pravo države članice u kojoj se poziva na to pravo ne poznaje dotično stvarno pravo, to pravo se, ako je to potrebno i u mogućoj mjeri, prilagođava najsličnijem stvarnom pravu po pravu te države, uzimajući u obzir ciljeve i interese koje ostvaruje određeno stvarno pravo i učinke koji su s njim povezani.
(Podudara se s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 67. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 70 Prijedlog Uredbe Članak 17.
Odredbama ove Uredbe ne dovodi se u pitanje primjena ključnih odredbi čiju provedbu država članica u tolikoj mjeri smatra ključnom za očuvanje svojih javnih interesa, poput političkog, društvenog ili ekonomskog uređenja, da se one primjenjuju na sve situacije koje ulaze u njihovo područje primjene bez obzira na pravo inače mjerodavno za imovinske posljedice registriranog partnerstva na temelju ove Uredbe.
1. Prevladavajuće obvezujuće odredbe su odredbe kojih bi zanemarivanje bilo očigledno nespojivo s javnim poretkom (ordre public) dotične države članice. Nadležna tijela ne tumače iznimku u pogledu javnog poretka na način suprotan Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu članku 21. kojim se zabranjuje bilo kakva diskriminacija.
2. Ovom Uredbom ne ograničava se primjena prevladavajućih obvezujućih odredbi prava države u kojoj se vodi postupak, ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti prijenosa koje se primjenjuju u skladu s člankom 31.
(Podudara se s amandmanom 69. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Primjena odredbe prava određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda.
1. Primjena odredbe prava bilo koje države određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda.
(Podudara se s člankom 35. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 70. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 72 Prijedlog Uredbe Članak 19.
Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, misli se na odredbe materijalnog prava na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava.
Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, upućuje se na pravne odredbe na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava.
(Podudara se s amandmanom 71. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 73 Prijedlog Uredbe Članak 20.
Države s dva ili više pravnih sustava – teritorijalni sukob zakona
Države s više od jednog pravnog sustava – teritorijalni sukob zakona
1. Ako je pravo određeno po ovoj Uredbi pravo države koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu imovinskih režima registriranih partnerstava, unutarnja kolizijska pravila te države određuju onu teritorijalnu jedinicu čija pravna pravila treba primijeniti.
Ako se država sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoj pravni sustav ili skup pravila o pitanjima uređenim ovom Uredbom:
1.a U nedostatku takvih unutarnjih kolizijskih pravila:
(a) svako upućivanje na pravo te države, za potrebe određivanja mjerodavnog prava prema ovoj Uredbi, znači upućivanje na pravo na snazi u relevantnoj teritorijalnoj jedinici;
(a) svako upućivanje na pravo te države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na uobičajeno boravište partnera, znači upućivanje na pravo na snazi u teritorijalnoj jedinici u kojoj partneri imaju uobičajeno boravište;
(b) svako upućivanje na uobičajeno boravište u toj državi znači upućivanje na uobičajeno boravište u teritorijalnoj jedinici;
(b) svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na državljanstvo partnera, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice s kojom partneri imaju najbližu vezu;
(c) svako upućivanje na državljanstvo upućuje nateritorijalnu jedinicu određenu pravom te države ili, u nedostatku odgovarajućih propisa, na teritorijalnu jedinicu koju su strane odabrale ili, u nedostatku tog izbora, na teritorijalnu jedinicu s kojom bračni drug ili bračni drugovi imaju najbližu vezu.
(c) svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja prava mjerodavnog po bilo kojim drugim odredbama koje upućuju na ostale elemente kao poveznice, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice u kojoj se nalazi relevantni element.
(Podudara se s člankom 36. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 72. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 74 Prijedlog Uredbe Članak 20.a (novi)
Članak 20.a
Države s više od jednog pravnog sustava – sukob zakona između osoba
U odnosu na državu koja ima dva ili više pravnih sustava ili skupa pravila primjenljivih na različite kategorije osoba u pogledu imovinskih režima registriranih partnerstava, svako upućivanje na pravo te države znači upućivanje na pravni sustav ili skup pravila određen pravilima na snazi u toj državi. U nedostatku takvih pravila primjenjuje se pravni sustav ili skup pravila s kojima partneri imaju najbližu vezu.
(Podudara se s amandmanom 73. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 75 Prijedlog Uredbe Članak 20.b (novi)
Članak 20.b
Neprimjena ove Uredbe na unutarnji sukob zakona
Od države članice koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu imovinskih režima registriranih partnerstava ne zahtijeva se primjena ove Uredbe na sukob zakona do kojeg dolazi samo između tih jedinica.
(Podudara se s amandmanom 74. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka.
1. Odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka. Međutim, priznavanje tih odluka ne podrazumijeva da države članice u svom pravu registrirano partnerstvo priznaju kao pravni institut.
2. Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima [38. do 56.]Uredbe (EZ) br. 44/2001, zahtijevati priznanje odluke.
2. Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima 27.b do 27.o., zahtijevati priznanje te odluke.
(Podudara se s člankom 39. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 75. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 78 Prijedlog Uredbe Članak 22. – točka a
(a) priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev;
(a) priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se priznavanje traži;
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 76. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 79 Prijedlog Uredbe Članak 22. – točka b
(b) ako je donesena jer se tuženik nije upustio u postupak, a nije mu pravodobno dostavljeno pismeno o započinjanju postupka ili jednakovrijedno pismeno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoju obranu, osim ako tuženik nije započeo postupak za osporavanje odluke kad je za to imao mogućnost;
(b) ako je donesena jer se tuženik nije upustio u postupak, a nije mu pravodobno dostavljeno pismeno o započinjanju postupka ili jednakovrijedno pismeno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoju obranu, osim ako tuženik nije podnio žalbu na odluku kad je za to imao mogućnost;
(Djelomično se podudara s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 80 Prijedlog Uredbe Članak 22. – točka c
(c) ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u predmetu između istih stranaka u državi članici kojoj je upućen zahtjev;
(c) ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se daje priznavanje;
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 78. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 81 Prijedlog Uredbe Članak 22. − točka d
(d) ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici kojoj je upućen zahtjev.
(d) ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje;
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 79. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 82 Prijedlog Uredbe Članak 25.
Strana odluka ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj.
Odluka donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj.
(Podudara se s člankom 41. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 80. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 83 Prijedlog Uredbe Članak 26.
Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je protiv sudske odluke uložen redovni pravni lijek.
Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je u državi članici podrijetla protiv odluke uložen redovni pravni lijek.
(Podudara se s člankom 42. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 81. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 84 Prijedlog Uredbe Članak 27.
Odluke donesene i izvršive u državi članici te sudske nagodbe izvršavaju se u drugim državama članicama u skladu s člancima [od 38. do 56. i člankom 58.] Uredbe (EZ) br. 44/2001.
Odluke donesene u državi članici i izvršive u toj državi te sudske nagodbe izvršive su u drugoj državi članici ako su na zahtjev bilo koje zainteresirane strane tamo proglašene izvršivima u skladu s postupkom predviđenim u člancima od 27.b do 27.o.
(Podudara se s člankom 43. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 82. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 85 Prijedlog Uredbe Članak 27.a (novi)
Članak 27.a
Utvrđivanje domicila
Radi utvrđivanja ima li stranka za potrebe postupka predviđenog u člancima od 27.b. do 27.o. domicil u državi članici izvršenja, sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje unutarnje pravo te države članice.
(Podudara se s člankom 44. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 83. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 86 Prijedlog Uredbe Članak 27.b (novi)
Članak 27.b
Mjesna nadležnost sudova
1. Zahtjev za proglašenje izvršivosti podnosi se sudu ili nadležnome tijelu države članice izvršenja o čemu ta država članica izvješćuje Komisiju u skladu s člankom 33.
2. Mjesna nadležnost utvrđuje se prema mjestu domicila stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje ili prema mjestu izvršenja sudske odluke.
(Podudara se s člankom 45. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 84. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 87 Prijedlog Uredbe Članak 27.c (novi)
Članak 27.c
Postupak
1. Postupak podnošenja zahtjeva uređuje pravo države članice u kojoj se zahtijeva izvršenje.
2. Podnositelj zahtjeva ne mora imati poštansku adresu ili opunomoćenog zastupnika u državi članici izvršenja.
3. Zahtjevu se prilažu sljedeće isprave:
(a) primjerak odluke koji ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njene autentičnosti;
(b) ovjera koju izdaju sud ili nadležno tijelo države članice podrijetla u obliku utvrđenom u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 33.c. stavku 2., ne dovodeći u pitanje članak 27.d.
(Podudara se s člankom 46. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 85. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 88 Prijedlog Uredbe Članak 27.d (novi)
Članak 27.d
Nepodnošenje ovjere
1. Ako ovjera iz članka 27c. stavka 3. točke (b) nije podnesena, nadležni sud ili nadležno tijelo može odrediti rok za njezino podnošenje ili prihvatiti jednakovrijedno pismeno ili, ako smatra da ima dovoljno informacija, može osloboditi stranku od njezina podnošenja.
2. Ako sud ili nadležno tijelo to zatraži, prilaže se prijevod isprava. Prijevod mora učiniti osoba kvalificirana za prevođenje u jednoj od država članica.
(Podudara se s člankom 47. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 86. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 89 Prijedlog Uredbe Članak 27.e (novi)
Članak 27.e
Proglašenje izvršivosti
Odluka se proglašava izvršivom odmah po zadovoljenju formalnosti iz članka 27.c., bez bilo kakvih provjera iz članka 22. Strana protiv koje se traži izvršenje u toj fazi postupka nema pravo davati bilo kakve podneske u vezi sa zahtjevom.
(Podudara se s člankom 48. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 87. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 90 Prijedlog Uredbe Članak 27.f (novi)
Članak 27.f
Obavijest o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti
1. Podnositelja zahtjeva odmah se izvješćuje o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti u skladu s postupkom propisanim pravom države članice izvršenja.
2. Proglašenje izvršivosti dostavlja se uz prilaganje odluke, stranci protiv koje se traži izvršenje, ako odluka već prije nije uručena stranci.
(Podudara se s člankom 49. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 88. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 91 Prijedlog Uredbe Članak 27.g (novi)
Članak 27.g
Žalba na odluku o zahtjevu za proglašenje izvršivosti
1. Obje strane mogu uložiti žalbu protiv sudske odluke o zahtjevu za proglašenje izvršivosti.
2. Žalba se ulaže sudu čije je ime dotična država članica priopćila Komisiji u skladu s člankom 33.
3. Žalba se rješava u skladu s pravilima kontradiktornog postupka.
4. Ako se stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke ne pojavi pred sudom koji odlučuje o pravnom lijeku koji je uložio podnositelj zahtjeva, primjenjuje se članak 11., čak i u slučajevima u kojima stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke nema domicil u bilo kojoj od država članica.
5. Žalba protiv proglašavanja izvršivosti ulaže se u roku 30 dana od uručenja odluke. Ako stranka protiv koje se zahtijeva izvršenje nema domicil u državi članici u kojoj je proglašena izvršivost, nego u drugoj državi članici, rok za podnošenje žalbe je 60 dana i počinje teći od dana dostave toj stranci osobno ili u njezinom boravištu. Taj se rok ne može produljiti zbog udaljenosti.
(Podudara se s člankom 50. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 89. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 92 Prijedlog Uredbe Članak 27.h (novi)
Članak 27.h
Postupak osporavanja odluke o žalbi
Odluka o žalbi može se osporavati samo u postupku o kojem je predmetna država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 33.
(Podudara se s člankom 51. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 90. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 93 Prijedlog Uredbe Članak 27.i (novi)
Članak 27.i
Odbijanje ili ukidanje odluke o proglašenju izvršivosti
Sud pred kojim je uložen pravni lijek u skladu s odredbama članka 27.g ili članka 27.h odbija proglašenje izvršivosti ili ga povlači samo na temelju jednog od razloga iz članka 22. Svoju odluku donosi bez odgađanja.
(Podudara se s člankom 52. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 91. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 94 Prijedlog Uredbe Članak 27.j (novi)
Članak 27.j
Zastajanje s postupkom
Sud pred kojim je uložena žalba u skladu s člankom 27.g ili člankom 27.h, na zahtjev stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje, zastaje s postupkom ako je izvršenje odluke u državi članici podrijetla suspendirano zbog žalbe.
(Podudara se s člankom 52. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 92. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 95 Prijedlog Uredbe Članak 27.k (novi)
Članak 27.k
Privremene i zaštitne mjere
1. Kada se odluka mora priznati u skladu s ovim odjeljkom, podnositelj zahtjeva može uvijek upotrijebiti privremene mjere, uključujući i zaštitne mjere, u skladu s pravom države članice izvršenja bez potrebe za proglašenjem izvršivosti u skladu s člankom 27.e.
2. Proglašenje izvršivosti uključuje ex lege ovlasti za zaštitne mjere.
3. 3. U roku propisanom za ulaganje pravnog lijeka u skladu s člankom 27.g stavkom 5., protiv proglašenja izvršivosti i sve do donošenja odluke o takvome pravnome lijeku, nikakve izvršne mjere, osim zaštitnih mjera, ne mogu se poduzeti na imovini stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje odluke.
(Podudara se s člankom 54. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 93. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 96 Prijedlog Uredbe Članak 27.l (novi)
Članak 27.l
Djelomična izvršivost
1. Kad je odlukom odlučeno o više zahtjeva, a za sve zahtjeve ne može se proglasiti izvršivost, nadležni sud ili nadležno tijelo proglašavaju izvršivost za jedan ili više zahtjeva.
2. Podnositelj zahtjeva može zahtijevati da se proglašenje izvršivosti ograniči na dijelove presude.
(Podudara se s člankom 55. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 94. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 97 Prijedlog Uredbe Članak 27.m (novi)
Članak 27.m
Pravna pomoć
Podnositelj zahtjeva kojemu je u državi članici podrijetla odobrena puna ili djelomična besplatna pravna pomoć ili oslobođenje plaćanja troškova postupka ima pravo u postupku o proglašenju izvršivosti na najširi mogući opseg pravne pomoći ili oslobođenja troškova predviđenih pravom države članice izvršenja.
(Podudara se s člankom 56. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 95. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 98 Prijedlog Uredbe Članak 27.n (novi)
Članak 27.n
Zabrana osiguranja, jamstva ili pologa
Od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva priznavanje, izvršivost ili izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici ne zahtijevaju se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se oni nazivali, zbog činjenice da je strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi članici izvršenja.
(Podudara se s člankom 57. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 96. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 99 Prijedlog Uredbe Članak 27.o (novi)
Članak 27.o
Zabrana taksi, pristojba ili davanja
U državi članici izvršenja u postupku proglašenja izvršivosti nije dopušteno naplaćivati bilo kakve takse, pristojbe ili davanja izračunate u odnosu na vrijednost konkretnog predmeta.
(Podudara se s člankom 58. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 97. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 100 Prijedlog Uredbe Članak 28.
Priznavanje javnih isprava
Prihvaćanje javnih isprava
1. Javne isprave sastavljene u državi članici priznaju se u drugim državama članicama, osim ako se njihova valjanost ne ospori u skladu s primjenjivim pravom i pod uvjetom da to priznavanje nije očigledno protivno javnom poretku u državi članici kojoj je upućen zahtjev.
1. Javne isprave sastavljene u državi članici imaju jednaku dokaznu snagu u drugoj državi članici kao što imaju u državi članici podrijetla, ili najsličniji učinak, pod uvjetom da to nije očigledno protivno javnom poretku u dotičnoj državi članici.
Osoba koja želi koristiti javnu ispravu u drugoj državi članici može tražiti od tijela koje izdaje javnu ispravu u državi članici podrijetla ispunjavanje obrasca koji opisuje dokaznu snagu koju javna isprava ima u državi članici podrijetla i koji će se uspostaviti u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 33. stavku 2.
1.a Bilo kakvo osporavanje vjerodostojnosti javne isprave vrši se pred sudovima države članice podrijetla i o njemu se odlučuje po pravu te države. Osporavana javna isprava nema nikakvu dokaznu snagu u drugoj državi članici tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom.
1.b 3. Bilo kakvo osporavanje pravnih akata ili pravnih odnosa zabilježenih u javnoj ispravi vrši se pred sudovima koji imaju nadležnost prema ovoj Uredbi i o njemu se odlučuje po pravu mjerodavnom u skladu s poglavljem III. ili po pravu iz članka 32. Osporavana javna isprava nema u pogledu osporavane stvari nikakvu dokaznu snagu u državi članici koja nije država članica podrijetla tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom.
1.c Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o prethodnom pitanju koje se odnosi na pravne akte ili pravne odnose u stvarima imovinskog režima zabilježene u javnoj ispravi, taj sud je nadležan za to pitanje.
2. Prepoznavanjem javnih isprava povjerava im se dokazna snaga s obzirom na njihov sadržaj i pretpostavka valjanosti.
(Podudara se s člankom 59. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 98. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Javna isprava koja je sastavljena i izvršiva u jednoj državi članici bit će na zahtjev proglašena izvršivom u drugoj državi članici nakon postupka utvrđenog člancima [od 38 do 57] Uredbe (EZ) br. 44/2001.
1. Javna isprava koja je izvršiva u državi članici podrijetla bit će proglašena izvršivom u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 27.b do 27.o.
1.a Za potrebe članka 27c. stavka 3. točke (b), tijelo koje sastavlja javnu ispravu na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke izdaje ovjeru koristeći obrazac koji će se uspostaviti u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 33. stavku 2.
2. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [43. i 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti možeodbiti ili poništiti samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom države članice kojoj je upućen zahtjev.
2. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 27.g ili članka 27.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom države članice izvršenja.
(Podudara se s člankom 60. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 99. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 102 Prijedlog Uredbe Članak 30.
Priznavanje i izvršivost sudskih nagodbi
Izvršivost sudskih nagodbi
Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će priznate i proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke pod istim uvjetima kao i javne isprave. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [42. ili 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti možeodbiti ili poništiti samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom države članice kojoj je upućen zahtjev.
1. Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 27.b do 27.o.
1.a Za potrebe članka 27.c stavka 3. točke (b), sud koji je odobrio nagodbu ili pred kojim je ona sklopljena, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, izdaje ovjeru na obrascu koji će se uspostaviti u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 33.c stavku 2.
1.b Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 27.g ili članka 27.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) države članice izvršenja.
(Podudara se s člankom 61. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 100. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 103 Prijedlog Uredbe Članak 31. – naslov
Učinci na treće strane
Zaštita trećih strana
(Podudara se s amandmanom 101. izvješća u 2011/0059(CNS).)
1. Imovinske posljedice registriranog partnerstva na pravni odnos između partnera i treće strane uređene su pravom države u kojoj je partnerstvo registrirano u skladu s člankom 15.
1. Imovinske posljedice registriranog partnerstva na pravni odnos između partnera i treće strane uređene su pravom koje se primjenjuje na imovinske režime registriranih partnerstava iz ove Uredbe.
2. Međutim, u pravu države članice može se predvidjeti da se partner ne mora pozivati na pravo koje se primjenjuje u postupku s trećom stranom ako jedan od dvaju partnera ili treća strana ima svoje uobičajeno boravište na teritoriju te države članice, a uvjeti za objavljivanje ili registraciju predviđeni pravom te države nisu zadovoljeni, osim ako treća strana nije bila ili nije trebala biti svjesna prava koje se primjenjuje na imovinske posljedice registriranog partnerstva.
2. Međutim, u pravnom odnosu između partnera i treće strane, ni jedan od partnera ne može se pozivati na pravo koje se primjenjuje na imovinski režim registriranog partnerstva ako je partner u pravnom odnosu s trećom stranom, a treća strana ima svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije se pravo primjenjuje na imovinski režim registriranog partnerstva. U tim slučajevima, pravo države članice u kojoj dotični partner i treća strana imaju svoje uobičajeno boravište primjenjuje se na učinke imovinskog režima na treću stranu.
(Podudara se s amandmanom 102. izvješća u 2011/0059(CNS).)
3. U pravu države članice u kojoj se nepokretna imovina nalazi može se predvidjeti pravilo slično onome utvrđenom u stavku 2. u vezi s pravnim odnosom između partnera i treće strane s obzirom na tu imovinu.
3. Stavak 2. ne primjenjuje se:
(a) ako je treća strana bila svjesna, ili je trebala biti svjesna, prava koje se primjenjuje na imovinski režim registriranog partnerstva,
(b) ako su bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje imovinskog režima registriranog partnerstva u skladu s pravom države uobičajenog boravišta treće strane i partnera u pravnom odnosu s trećom stranom, ili
(c) ako su u postupku o nepokretnoj imovini bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje imovinskog režima registriranog partnerstva u vezi s nepokretnom imovinom u skladu s pravom države u kojoj se nepokretna imovina nalazi.
(Podudara se s amandmanom 103. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 107 Prijedlog Uredbe Članak - 32. (novi)
Članak - 32.
Uobičajeno boravište
1. Za potrebe ove Uredbe, uobičajeno boravište trgovačkih društava, udruženja i pravnih osoba smatra se mjesto njihove središnje uprave. Uobičajeno boravište fizičkih osoba koje djeluju tijekom svojih poslovnih aktivnosti smatra se njihovo glavno mjesto rada.
2. Ako se pravni donos sklopi tijekom djelovanja poslovnice, agencije ili bilo koje druge ustanove, ili ako je prema ugovoru obavljanje posla odgovornost te poslovnice, agencije ili ustanove, mjesto u kojem se nalazi poslovnica, agencija ili bilo koja druga ustanova smatra se mjestom uobičajenog boravišta.
3. Za potrebe utvrđivanja uobičajenog boravišta, relevantni rok jest datum sklapanja pravnog odnosa.
(Podudara se s amandmanom 104. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 108 Prijedlog Uredbe Članak 33. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba) imena i kontaktne podatke sudova ili tijela nadležnih za obradu zahtjeva za proglašenje izvršivosti u skladu s člankom 27.b stavkom 1. te žalbenim postupcima protiv odluke o takvim zahtjevima u skladu s člankom 27.g stavkom 2.;
(Podudara se s člankom 78. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 105. izvješća u 2011/0059(CNS).)
3. Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti.
3. Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti na jednostavan način.
Države članice osiguravaju da su podaci na toj višejezičnoj internetskoj stranici dostupni i preko svake službene internetske stranice koju postave, osobito pružanjem poveznice na internetsku stranicu Komisije.
(Podudara se s člankom 78. stavkom 3.Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 108. izvješća u 2011/0059(CNS).)
3.a Komisija uvodi instrument za izvješćivanje i izobražavanje relevantnih sudskih dužnosnika i odvjetnika postavljanjem interaktivnog internetskog portala na svim službenim jezicima Unije, što uključuje i sustav za razmjenu stručne ekspertize i prakse.
(Podudara se s amandmanom 109. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 113 Prijedlog Uredbe Članak 33.a (novi)
Članak 33.a
Uspostava i naknadna izmjena popisa koji sadrži podatke iz članka 2. stavka 1.a.
1. Komisija na temelju obavijesti država članica uspostavlja popis drugih tijela i pravnih stručnjaka navedenih u članku 2. stavku 1.a.
2. Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama podataka sadržanima u tom popisu. Komisija u skladu s tim izmjenjuje popis.
3. Komisija objavljuje popis i svaku naknadnu izmjenu u Službenom listu Europske unije.
4. Komisija i na svaki drugi odgovarajući način, ponajprije preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti.
(Podudara se s člankom 79. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 110. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 114 Prijedlog Uredbe Članak 33.b (novi)
Članak 33.b
Uspostava i naknadna izmjena ovjera i obrazaca navedenih u člancima 27.c, 28., 29. i 30.
Komisija donosi provedbene akte o uspostavi i/ili naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca navedenih u člancima 27.c, 28., 29. i 30. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 33.c. stavka 2.
(Podudara se s člankom 80. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 111. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Amandman 115 Prijedlog Uredbe Članak 33.c (novi)
Članak 33.c
Postupak odbora
1. Komisiji u radu pomaže odbor. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
(Podudara se s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012. i amandmanom 112. izvješća u 2011/0059(CNS).)
Komisija u svojim izvješćima istražuje sljedeća pitanja:
− korištenje registriranih partnerstava mogućnostima suglašavanja o odabiru prava i suda i njegovu praktičnom učinku,
− djelotvornost savjetodavnog zahtjeva pri odabiru prava,
− korištenje mogućnošću nenadležnosti sudova onih država članica koje ne priznaju instituciju registriranog partnerstva i praktični učinak toga, i
− potencijal za daljnje usklađivanje pravila utvrđenih u ovoj Uredbi s pravilima utvrđenim u [Uredbi o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka u stvarima o režimima bračne stečevine] s ciljem povećanja jednakosti.
3. Poglavlje III. odnosi se samo na partnere koji su registrirali svoja partnerstva.
3. Poglavlje III. odnosi se samo na registrirane partnere koji su nakon datuma primjene ove Uredbe:
(a) sklopili registrirano partnerstvo, ili
(b) odabrali pravo s obzirom na pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim.
Sporazum o odabiru prava sklopljen prije [datum primjene ove Uredbe] također se smatra valjanim ako ispunjava uvjete utvrđene u poglavlju III. ili ako je valjan prema pravu koje se primjenjuje u skladu s relevantnim pravilima međunarodnog privatnog prava u trenutku kad se sklapa sporazum o odabiru prava.
Ako je sporazum o odabiru prava sklopljen prije [datum primjene ove Uredbe] u očekivanju mogućnosti odabira prava koja se predviđa u ovoj Uredbi, no taj sporazum nije bio valjan prema pravu koje se primjenjuje u skladu s relevantnim pravilima međunarodnog privatnog prava u trenutku sklapanja sporazuma o odabiru prava jer prema pravu koje se primjenjuje nije postojala mogućnost odabira prava za registrirana partnerstva, taj sporazum smatra se valjanim od [datum primjene ove Uredbe].
Režimi bračne stečevine *
659k
75k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o prijedlogu Uredbe Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka u stvarima o režimima bračne stečevine (COM(2011)0126 – C7-0093/2011 – 2011/0059(CNS))
– uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2011)0126),
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0093/2011),
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje talijanskog Senata podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir članak 55. svog Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0253/2013),
1. prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Tekst koji je predložila Komisija
Izmjena
Amandman 1 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 10.
(10) Ova Uredba pokriva pitanja povezana s režimom bračne stečevine. Ne definira „brak koji je definiran nacionalnim pravom država članica.
(10) Ova Uredba pokriva pitanja povezana s režimom bračne stečevine. Ne definira „brakˮ koji je definiran nacionalnim pravom država članica. Neutralna je prema tom konceptu. Ova Uredba ne utječe na definiciju koncepta braka u nacionalnom zakonodavstvu pravu članica.
Amandman 2 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 11.
(11) Područje djelovanja ove Uredbe treba se proširiti na sve građanske stvari povezane s režimima bračne stečevine, kako na svakodnevno upravljanje bračnom stečevinom tako i na prestanak režima, osobito kao rezultat rastave para ili smrti jednog od bračnih drugova.
(11) Područje djelovanja ove Uredbe treba se proširiti na sve građanske stvari povezane s režimom bračne stečevine, kako na svakodnevno upravljanje bračnom stečevinom tako i na prestanak režima, osobito kao rezultat rastave para ili razvoda ili smrti jednog od bračnih drugova.
(Podudara se s člankom 9. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(11a) Međutim, ova Uredba se ne primjenjuje na područja građanskog prava koja se ne tiču režima bračne stečevine. Radi jasnoće, određeni broj pitanja za koja bi se moglo činiti da imaju vezu s pitanjima režima bračne stečevine izričito su isključena iz područja primjene ove Uredbe.
(Podudara se s člankom 11. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 4 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 12.
(12) Međusobna obveza uzdržavanja bračnih drugova iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveze uzdržavanja izostavljene su iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja valjanosti i učinka poklona iz Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 593/2008 od 17. lipnja 2008. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze (Rim I ).
(12) Međusobne obveze uzdržavanja bračnih drugova koje uređuje Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka te suradnji u pitanjima obveze uzdržavanja izostavljene su iz područja primjene ove Uredbe. Isto vrijedi i za pitanja pravnog nasljeđivanja u slučaju smrti koja su obuhvaćena Uredbom (EU) Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 650/2012 od 4.srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u pitanjima nasljeđivanja te osnivanju Europske potvrde o nasljedstvu.1
______________
(SL L 201, 27.07.2012, str. 107.).
Amandman 5 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.
(13) Pitanja povezana s prirodom stvarnih prava koja možda postoje u nacionalnom pravu država članica te pitanja povezana s objavom tih prava, također se izuzimaju iz područja primjene ove Uredbe, jer se nalaze u Uredbi (EU) br…. [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju. To znači da sudovi države članice u kojoj se nalazi imovina jednog ili oba bračnih drugova mogu poduzeti mjere na osnovi zakona o imovini u pitanjima kao što su zabilježba prijenosa vlasništva u javni registar, ako je to predviđeno zakonom države članice.
(13) Ta Uredba – kao Uredba (EU) br. 650/2012 - ne bi trebala utjecati na ograničeni broj (numerus clausus) stvarnih prava poznatih u nacionalnom pravu nekih država članica. Od države članice ne bi se smjelo zahtijevati priznanje stvarnog prava na imovini koja je smještena u toj državi članici ako dotično stvarno pravo nije poznato u njezinom pravu.
(Podudara se djelomično s člankom 15. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(13a) Međutim, kako bi se korisnicima omogućilo uživanje u drugoj državi članici prava koja su nastala ili su na njih prenesena, na primjer u kontekstu spora koji se tiče režima bračne stečevine, ova bi Uredba trebala predvidjeti prilagodbu nepoznatog stvarnog prava najbližem odgovarajućem stvarnom pravu po pravu te druge države članice. U kontekstu takve prilagodbe trebalo bi uzeti u obzir ciljeve i interese za koje služi konkretno stvarno pravo i učinke koji su s njim povezani. Za potrebe određivanja najbližeg odgovarajućeg nacionalnog stvarnog prava, za dodatne podatke o prirodi i učincima prava omogućuje se kontaktiranje tijela ili nadležnih osoba države čije se pravo primjenjuje na režim bračne stečevine. U tu svrhu mogu se koristiti postojeće mreže na području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima, kao i svi ostali dostupni načini koji olakšavaju razumijevanje stranog prava.
(Podudara se s člankom 16. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(13b) Uvjeti evidentiranja u upisnik prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu isključeni su iz područja primjene ove Uredbe. Stoga, pravo države članice u kojoj se nalazi upisnik (za nepokretnu imovinu pravo države u kojoj se nalazi nekretnina, lex rei sitae) određuje pod kojim pravnim uvjetima i kako se evidencija mora voditi te koja su tijela, poput zemljišnoknjižnih odjela ili javnih bilježnika, zadužena za provjeru jesu li svi zahtjevi ispunjeni, je li predočena ili utvrđena dokumentacija dovoljna te sadrži li potrebne podatke.
(Podudara se djelomično s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(13c) Učinci evidentiranja prava u upisniku također su isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Stoga je pravo države članice u kojoj se upisnik vodi ono koje određuje je li evidentiranje, na primjer, po učinku deklaratorno ili konstitutivno. Kada, stoga, na primjer, stjecanje prava na nepokretnoj imovini zahtijeva evidentiranje u upisniku po pravu države članice u kojoj se upisnik vodi kako bi se osigurao učinak upisnika erga omnes ili radi zaštite pravnih transakcija, trenutak tog stjecanja određuje se po pravu te države članice.
(Podudara se s člankom 19. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(13d) Pojam „režim bračne stečevineˮ, koji određuje područje djelovanja ove Uredbe, odnosi se na sva pravila koja se tiču imovinskih odnosa bračnih drugova, međusobno i prema trećim stranama, koja nastaju iz njihovog braka i nakon razvoda braka. Tu su uključene ne samo obvezne odredbe mjerodavnog prava nego i neobvezni sporazumi koje su supružnici sklopili u skladu s mjerodavnim pravom.
(13e) Kao i Uredba (EU) br. 650/2012, ova Uredba poštuje različite sustave upravljanja stvarima imovinskih režima koji se primjenjuju u državama članicama. Za potrebe ove Uredbe pojmu „sud” bi trebalo dati široko značenje kako bi obuhvatio ne samo sudove u pravom smislu riječi, koji vrše sudske funkcije, nego i javne bilježnike ili registarske urede u nekim državama koji u određenim stvarima imovinskih režima vrše sudske funkcije kao sudovi te javne bilježnike i pravne stručnjake koji u nekim državama članicama vrše sudske funkcije u određenim stvarima imovinskog režima na temelju ovlasti prenesenih od suda. Sve sudove kako su definirani ovom Uredbom obvezuju pravila o nadležnosti određena ovom Uredbom. Nasuprot tome, pojam „sud” ne bi smio obuhvatitinesudska tijela država članica koja su po nacionalnom pravu ovlaštena za pitanja imovinskih režima poput javnih bilježnika u većini država u kojima oni obično ne vrše sudske funkcije.
(Podudara se s člankom 20. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 11 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 14.
(14) Kako bi se poduprla sve veća mobilnost parova tijekom braka i omogućila ispravna provedba pravosuđa, pravila o nadležnosti u ovoj Uredbi predviđaju da pitanja režima bračne stečevine, uključujući prestanak režima uslijed razvoda, zakonske rastave ili poništenja braka, rješavaju sudovi države članice koja je nadležna za postupak razvoda, rastave ili poništenja braka na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti i priznavanju i izvršavanju presuda u bračnim stvarima i stvarima roditeljske skrbi, stavljajući Uredbu (EZ) br. 1347/2000 izvan snage.
(14) Kako bi se poduprla sve veća mobilnost parova tijekom braka i omogućila ispravna provedba pravosuđa, pravila o nadležnosti u ovoj Uredbi predviđaju da pitanja režima bračne stečevine, uključujući prestanak režima uslijed razvoda, zakonske rastave ili poništenja braka, rješavaju sudovi države članice koja je nadležna za postupak razvoda, rastave ili poništenja braka na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti i priznavanju i izvršavanju presuda u bračnim stvarima i stvarima roditeljske skrbi, stavljajući Uredbu (EZ) br. 1347/2000 izvan snage, ako bračni drugovi izričito ili na neki drugi način priznaju nadležnost dotičnih sudova.
Amandman 12 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 16.
(16) Ako pitanja režima bračne stečevine nisu povezana s razvodom, rastavom ili poništenjem braka ili sa smrću jednog bračnog druga, bračni drugovi mogu odlučiti postaviti pitanja u vezi s režimom njihove bračne stečevine sudovima zemlje članice u pravu koje izaberu kao pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim. Takva odluka izražena je sporazumom bračnih drugova koji se može sklopiti u bilo kom trenutku, čak i tijekom postupka.
(16) Ako pitanja imovinskog režima bračne stečevine nisu povezana s razvodom, rastavom ili poništenjem braka ili sa smrću jednog bračnog druga, bračni drugovi mogu odlučiti postaviti pitanja u vezi s režimom njihove bračne stečevine sudovima zemlje članice u pravu koje izaberu kao pravo koje se primjenjuje na njihov imovinski režim. Za to je potreban dogovor bračnih drugova koji se može sklopiti najkasnije do podnošenja predmeta na sud te naknadno kako je određeno u lex fori.
Amandman 13 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 17.
(17) Ova Uredba mora omogućiti teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju pitanja određivanja režima bračne stečevine osim u predmetima rastave para ili smrti bračnih drugova, a osobito mora imati odredbu forum necessitatis kako bi se spriječile situacije uskrate pravosuđa.
(17) Ova Uredba mora štititi teritorijalnu nadležnost sudova zemlje članice u rješavanju pitanja određivanja režima bračne stečevine, osim u predmetima rastave para ili smrti jednog od bračnih drugova, u skladu s kriterijima navedenim po redu prvenstva namijenjenim za osiguranje bliske veze između bračnih drugova i države članice čiji su sudovi nadležni.
(17a) Kako bi se riješile neke situacije, osobito uskrata pravosuđa, ovom Uredbom se određuje forum necessitatis koji u iznimnim slučajevima sudu države članice omogućuje odlučivanje o nasljeđivanju koje je tijesno povezano s trećom državom. Može se smatrati da je takav izniman slučaj kad ne postoji mogućnost vođenja postupka u trećoj državi o kojoj je riječ, npr. zbog građanskog rata ili kada bi od korisnika bilo neopravdano očekivati da pokrene ili vodi postupak u toj državi. Nadležnost utemeljena na forum necessitatis treba se, međutim, provoditi samo ako je slučaj u dovoljnoj mjeri povezan s državom članicom suda pred kojim je postupak pokrenut.
(Podudara se s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 15 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 21.
(21) Kad nije izabrano mjerodavno pravo, a u cilju usklađivanja predvidivosti i pravne sigurnosti sa stvarnim životom para, ova Uredba mora uvesti usklađena pravila o sukobu zakona kako bi se utvrdio zakon koji je primjenjiv na svu imovinu bračnih drugova na osnovu skale poveznica. Prvo zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova treba biti prvi kriterij, ispred prava o zajedničkom državljanstvu bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka. Ako se nijedan od ovih kriterija ne može primijeniti, odnosno kad ne postoji prvo zajedničko uobičajeno boravište, u slučaju kad bračni drugovi imaju dvojna zajednička državljanstva u vrijeme sklapanja braka, treći kriterij je država s kojom su partneri najuže povezani, uzimajući u obzir sve okolnosti, uključujući mjesto gdje je proslavljeno sklapanje braka, s tim da je jasno da se u obzir uzimaju te veze kakve su bila u vrijeme sklapanja braka.
(21) Kada nije izabrano mjerodavno pravo, a u cilju usklađivanja predvidivosti i pravne sigurnosti sa stvarnim životom para, ova Uredba mora uvesti usklađena pravila o sukobu zakona kako bi se utvrdio zakon koji je primjenjiv na svu imovinu bračnih drugova na osnovu skale poveznica. Zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka ili prvo uobičajeno boravište bračnih drugova poslije sklapanja braka treba biti prvi kriterij, ispred zajedničkog državljanstva bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka. Ako se nijedan od ovih kriterija ne može primijeniti, odnosno kad ne postoji prvo zajedničko uobičajeno boravište, u slučaju kad bračni drugovi imaju dvojna zajednička državljanstva u vrijeme sklapanja braka, treći kriterij je država s kojom su partneri najuže povezani, uzimajući u obzir sve okolnosti, s tim da je jasno da se u obzir uzimaju te veze kakve su bile u vrijeme sklapanja braka.
(22a) Za potrebe provedbe ove Uredbe, to jest tamo gdje se državljanstvo uzima kao kriterij za primjenu prava države, pitanje kako riješiti slučajeve višestrukog državljanstva te treba li osobu smatrati državljaninom jedne države pa stoga to pitanje prepustiti nacionalnom pravu ili gdje je to prikladno također uključiti međunarodne sporazume, poštujući u potpunosti opća načela Europske unije.
Amandman 17 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 24.
(24) S obzirom na važnost odabira mjerodavnog prava na režim bračne stečevine, Uredba mora sadržavati neka jamstva kako bi se osiguralo da su bračni drugovi ili budući bračni drugovi upoznati s posljedicama svog izbora. Taj izbor je u obliku bračnog ugovorakakav propisuje izabrana država ili država u kojoj je instrument sastavljen, barem u pisanom obliku, datiran i potpisan od strane para. Poštuju se svi dodatni formalni uvjeti u pogledu valjanosti, objavljivanja ili upisa takvih ugovora predviđeni pravom izabrane države ili države u kojoj je ugovor sklopljen.
(24) S obzirom na važnost odabira mjerodavnog prava na režim bračne stečevine, ta Uredba mora sadržavati neka jamstva kako bi se osiguralo da su su bračni drugovi ili budući bračni drugovi upoznati s posljedicama svog izbora. Sporazum o tom izboru je barem u pisanom obliku, a par ga datira i potpisuje. Taj izbor je u obliku kakav je propisan mjerodavnim pravom za režim bračne stečevine ili pravom države u kojoj je sporazum sklopljen.
(24a) Kako bi se uzela u obzir određena pravila država članica, osobito u vezi zaštite obiteljskog doma te dodjele prava korištenja u međusobnim odnosima bračnih drugova, ova Uredba ne sprečava primjenu prevladavajućih obvezujućih pravila na sudu koji rješava predmet i stoga omogućuje državi članici da umjesto stranog primijeni svoje pravo. U tu svrhu, pojam „prevladavajuća obvezujuća pravila ˮodnosi se na ključne odredbe čiju provedbu država članica smatra ključnom za očuvanje svojih javnih interesa, osobito političkog, društvenog ili gospodarskog uređenja. Na primjer, kako bi se zaštitila obiteljska kuća, državi članici u kojoj se ta kuća nalazi dozvoljava se primjena vlastitog prava, ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti prijenosa koje se primjenjuju u dotičnoj državi članici, a čije prvenstvo jamči članak 35.
Amandman 19 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 27.
(27) Pošto je uzajamno priznavanje odluka donesenih u državama članicama jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja i izvršavanja odluka na osnovi Uredbe (EZ) br. 44/2001,uz prilagodbe po potrebi kako bi se riješila konkretna pitanja iz ove Uredbe.
(27) Pošto je uzajamno priznavanje odluka donesenih u državama članicama u stvarima bračne stečevine jedan od ciljeva ove Uredbe, ova Uredba mora postaviti pravila priznavanja, izvršivosti i izvršavanja odluka na osnovi drugih pravnih instrumenata Unije na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima.
Amandman 20 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 28.
(28) Kako bi se uzeli u obzir različiti načini rješavanja pitanjarežima bračne stečevine u državi članici, ova Uredba mora zajamčiti priznavanje i izvršenje javnih isprava. Međutim, javne isprave ne mogu se smatrati sudskom odlukom u pogledu njihovog priznavanja. Priznavanje javnih isprava znači da imaju istu dokaznu snagu u pogledu njihovog sadržaja i isti učinak kao u državi članici iz koje potiču te pretpostavku valjanosti koja se može odbaciti ako se ospori.
(28) Kako bi se uzeli u obzir različiti sustavi rješavanja predmeta bračne stečevine u državama članicama, ova bi Uredba trebala u svim državama članicama zajamčiti priznavanje i izvršivost javnih isprava u pitanjima bračne stečevine.
(Podudara se s člankom 60. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(28a) U smislu prepoznavanja, izvršivosti i izvršavanja sudskih odluka te prihvaćanja i izvršivosti javnih isprava i izvršivosti sudskih nagodbi, ova Uredba treba postaviti pravila, posebno na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012.
Amandman 22 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 29.
(29) Budući da pravo mjerodavno za režim bračne stečevine mora upravljati pravnim odnosom između jednog od bračnih drugova i treće strane, uvjeti za pozivanje na to pravo trebaju se odrediti u pravu države članice uobičajenog boravišta bračnih drugova ili treće strane, u interesu zaštite treće strane. Pravom te države članice može se predvidjeti da se supružnik može pozvati na pravo njegovog ili njezinog režima bračne stečevine protiv treće strane samo ako je to u skladu s uvjetima registracije ili objavljivanja u toj državi članici, osim ako je treća strana upoznata ili bi trebala biti upoznata s pravom mjerodavnim zarežim bračne stečevine.
(29) Mjerodavno pravo za režime bračne stečevine na temelju ove Uredbe mora upravljati pravnim odnosom između jednog od bračnih drugova i treće strane. Međutim, u interesu zaštite treće strane, ni jedan ni drugi supružnik ne mogu se pozvati na to pravo u pravnom odnosu jednog od bračnih drugova s trećom stranom, ako supružnik koji je u pravnom odnosu s trećom stranom i treća strana imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije se pravo primjenjuje na režim bračne stečevine. Odstupanje se primjenjuje ako treća strana ne zaslužuje zaštitu, drugim riječima ako je on ili ona upoznat, ili bi to trebao biti, s mjerodavnim pravom, odnosno ako je to u skladu s uvjetima za registraciju ili objavljivanje u državi.
(30a)Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisija treba imati provedbene ovlasti u pogledu uspostave i naknadnih izmjena ovjera i obrazaca koji se odnose na potvrdu o izvršivosti odluka, sudskih nagodbi i javnih isprava. Te se ovlasti izvršavaju u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije1.
_____________
(SL L 55, 28.02.11., str. 13.).
(Podudara se s člankom 78. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(30b) Za donošenje provedbenih akata o uspostavi i naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca predviđenih ovom Uredbom treba se koristiti savjetodavni postupak u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
(Podudara se s člankom 79. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 25 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 32.
(32) Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 21 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica ovu Uredbu provode u skladu s tim pravima i načelima.
(32) Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela prepoznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito članke 7, 9, 17, 20, 21, 23 i 47 o poštovanju privatnog i obiteljskog života, pravu na brak i osnivanje obitelji prema nacionalnim zakonima, imovinskim pravima, jednakosti pred zakonom, zabrani svakog oblika diskriminacije i pravu na učinkovit pravni lijek i pošten sudski postupak. Sudovi država članica ovu Uredbu moraju provoditi u skladu s tim pravima i načelima.
(Podudara se djelomično s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 26 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka a
(a) Sposobnost bračnih drugova,
(a) Opća sposobnost bračnih drugova,
Amandman 27 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka aa (nova)
(aa) Postojanje, valjanost i priznavanje braka,
Amandman 28 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka c
(c) Međusobni pokloni bračnih drugova,
Briše se.
Amandman 29 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka d
(d) Prava preživjelog bračnog druga na nasljedstvo,
(d) Pitanja povezana s nasljedstvom zbog smrtiu vezi preživjelog bračnog druga,
Amandman 30 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka e
(e) Društva koja su supružnici osnovali,
(e) Pitanja koja uređuje pravo o trgovačkim društvima i drugim subjektima, s pravnom osobnošću ili bez nje,
(Podudara se s člankom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 31 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka f
(f) Priroda stvarnih prava koja se tiču imovine i objava tih prava.
(f) Priroda stvarnih prava,
(Podudara se s člankom 1. točkom (k) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 32 Prijedlog Uredbe Članak 1. – stavak 3. – točka fa (nova)
(fa) Svako upisivanje u upisnik prava na nepokretnu i pokretnu imovinu, uključujući pravne zahtjeve za takav upis te učinci upisa ili neupisa takvih prava u upisnik.
(Podudara se s člankom 1. točkom (l) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
(fb) Pitanja prava na prijenos ili prilagodbu u slučaju razvoda, između bračnih drugova ili bivših bračnih drugova, prava na starosnu ili invalidsku mirovinu stečenu tijekom braka.
Amandman 34 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka a
(a) „režim bračne stečevineˮ: Skup pravila koja se tiču imovinskog odnosa bračnih drugova, njihovog međusobnog odnosa i prema trećim stranama;
(a) „režim bračne stečevineˮ: Skup pravila koja se primjenjuju na imovinski odnos bračnih drugova, njihov međusobni odnos i prema trećim stranama, kao rezultat braka;
Amandman 35 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b) „bračni ugovorˮ: Svaki sporazum kojim supružnici uređuju imovinske odnose, međusobno ili s trećim stranama;
(b) „bračni ugovorˮ: Svaki sporazum kojim supružnici ili budući supružnici uređuju svoje odnose u pogledu bračne stečevine;
Amandman 36 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka c – uvodni dio
(c) „javna isprava”: isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao javna isprava u državi članici podrijetla i čija se vjerodostojnost:
(c) „javna isprava”: Isprava u pitanjima imovine koja je službeno sastavljena ili registrirana kao vjerodostojna isprava u jednoj državi članici i čija se vjerodostojnost:
(Podudara se s člankom 3, stavkom 1. točkom (i) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 37 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka d
(d) „odluka”: svaka odluka o režimu bračne stečevine koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući pojmove „rješenje”, „presuda”, „nalog” ili „nalog za izvršenje” i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda;
(d) „odluka”: svaka odluka o režimu bračne stečevine koju je donio sud države članice, kako god se odluka zvala, uključujući i odluku o utvrđivanju troškova ili izdataka službenika suda;
(Podudara se s člankom 3, stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 38 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka e
(e) „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je, ovisno o slučaju, donesena odluka, sklopljen bračni ugovor, sastavljena javna isprava, odobrena sudska nagodba ili isprava o podjeli zajedničke imovine ili bilo koja druga isprava koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo;
(e) „država članica podrijetla”: država članica u kojoj je donesena odluka, izrađena javna isprava odnosno odobrena ili sklopljena sudska nagodba;
(Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 39 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka f
(f) „država članica kojoj je upućen zahtjev”: država članica u kojoj se zahtijeva priznavanje i/ili izvršenje odluke, bračnog ugovora, javne isprave, sudske nagodbe, isprave o podjeli zajedničke imovine ili bilo koje druge isprave koju je sastavilo ili potvrdilo sudsko tijelo ili tijelo koje je ono za to ovlastilo;
(f) „država članica izvršenja”: država članica u kojoj se traži potvrda o izvršivosti ili izvršenje odluke, sudske nagodbe ili javne isprave;
(Podudara se s člankom 3. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 40 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka g
(g) svako nadležno pravosudno tijelo u državama članicama koje ima sudsku funkciju u pitanjima o režimu bračne stečevine ili bilo koje drugo nepravosudno tijelo ili osoba koje je pravosudno tijelo države članice ovlastilo ili imenovalo za obavljanje funkcija iz nadležnosti sudova kako je predviđeno ovom Uredbom;
1.a Za potrebe ove Uredbe, pojam „sud” znači sva pravosudna tijela i sva ostala tijela i pravni stručnjaci s nadležnošću u pitanjima bračne stečevine koji izvršavaju pravosudne funkcije ili postupaju u skladu s prenesenim ovlastima od strane pravosudnog tijela ili postupaju pod nadzorom pravosudnog tijela, uz uvjet da takva druga tijela i pravni stručnjaci jamče nepristranost i pravo svih stranaka na saslušanje i pod uvjetom da njihove odluke po pravu države članice u kojoj djeluju:
(a) mogu biti predmet žalbe ili revizije od strane pravosudnog tijela i
(b) imaju sličnu valjanost i učinak kao i odluka pravosudnog tijela o istoj stvari.
Države članice će Komisiju obavijestiti o drugim tijelima i pravnim stručnjacima iz prvog podstavka u skladu s člankom 37.a.
(Ova odredba podudara se s člankom 3. stavkom 2.Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 42 Prijedlog Uredbe Članak -3. (novi)
Članak -3.
Nadležnost u režimima bračne stečevine u državama članicama
Ova Uredba ne utječe na domaću nadležnost država članica u predmetima o bračnoj stečevini.
Amandman 43 Prijedlog Uredbe Članak 3.
Sudovi država članica kojima je podnesen zahtjev za nasljedstvo bračnog druga na osnovi Uredbe (EZ) ... [Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju] također su nadležni za presuđivanje o pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz tog zahtjeva.
Sudovi država članica na kojima se vodi ostavinski postupak koji je pokrenuo bračni drug na osnovi Uredbe (EU) br. 650/2012 također su nadležni za presuđivanje o pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz tog ostavinskog predmeta.
Amandman 44 Prijedlog Uredbe Članak 4.
Sudovi države članice pozvani da donesu odluku o zahtjevu za razvod braka, zakonsku rastavu ili poništaj braka na osnovi Uredbe (EZ) br. 2201/2003 nadležni su i za odlučivanje, ako se bračni drugovi slože, u pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz zahtjeva.
Sudovi države članice pozvani da donesu odluku o zahtjevu za razvod braka, zakonsku rastavu ili poništaj braka na osnovi Uredbe (EZ) br. 2201/2003 nadležni su i za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine koja proizlaze iz zahtjeva, ako su bračni drugovi izrijekom ili na neki drugi nedvosmisleni način priznali nadležnost predmetnih sudova.
Takav sporazum može se sklopiti u bilo koje vrijeme, čak i tijekom postupka. Ako je sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati.
U nedostatku sporazuma bračnih drugova, nadležnost je uređena člancima 5. i dalje.
U nedostatku priznavanja nadležnosti suda iz stavka 1., nadležnost je uređena člancima 5. i dalje.
Amandman 45 Prijedlog Uredbe Članak 4.a (novi)
Članak 4.a
Sporazum o izboru suda
1. Bračni drugovi se mogu sporazumjeti da sudovi države članice čije su pravo u skladu s člankom 16. izabrali kao pravo mjerodavno za režim bračne stečevine imaju nadležnost odlučivati o pitanjima u vezi s njihovim režimom bračne stečevine. Ta je nadležnost isključiva.
Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, sporazum o izboru suda može se sklopiti ili izmijeniti u bilo koje vrijeme, ali najkasnije u trenutku upućivanja predmeta sudu.
Ako pravo države u kojoj se vodi postupak to dopušta, bračni drugovi mogu izabrati nadležni sud i nakon upućivanja predmeta sudu. U tom će slučaju navedeni izbor biti sudski evidentiran u skladu sa pravom države u kojoj se vodi postupak.
Ako je sporazum sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i bračni ga drugovi moraju datirati i potpisati. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis su jednakovrijedna pisanim oblicima.
2. Bračni se drugovi također mogu sporazumjeti da, u slučaju da sud nije izabran, nadležnost imaju sudovi države članice čije je pravo mjerodavno u skladu s člankom 17.
Amandman 46 Prijedlog Uredbe Članak 4.b (novi)
Članak 4.b
Nadležnost suda pred kojim se tuženik upusti u postupak
1. Osim nadležnosti koja proizlazi iz ostalih odredbi ove Uredbe, nadležan je sud države članice čije je pravo izabrano na osnovi članka 16. ili čije je pravo mjerodavno na osnovi članka 17., a pred kojim se tuženik upusti u postupak. Ovo pravilo ne vrijedi ako se tuženik pred sudom pojavio kako bi osporio njegovu nadležnost ili ako neki drugi sud ima nadležnost u skladu s odredbama članka 3., članka 4. ili članka 4.a.
2. Prije preuzimanja nadležnosti iz stavka 1. sud će se uvjeriti da je tuženik obaviješten o svojim pravima na osporavanje nadležnosti i o posljedicama upuštanja ili neupuštanja u postupak.
Amandman 47 Prijedlog Uredbe Članak 5.
(1) U slučajevima koji nisu navedeni u člancima 3. i 4., nadležnost za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine bračnih drugova imaju sudovi države članice:
Kad ni jedan sud nema nadležnost na osnovi članaka 3., 4. i 4.a, nadležnost za odlučivanje u pitanjima o režimu bračne stečevine bračnih drugova imaju sudovi države članice:
(a) u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno zajedničko boravište ili, ako to nije slučaj,
(a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(b) zadnjeg zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu ili, ako to nije slučaj,
(b) na čijem državnom području su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek boravi na istom mjestu u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(c) u kojoj tuženik ima uobičajeno boravište ili, ako to nije slučaj,
(c) na čijem državnom području tuženik ima uobičajeno boravište u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, ako to nije slučaj,
(d) državljanstva oba bračna druga ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine ili Irske, njihova zajedničkog „domicila”.
(d) državljanstva oba bračna druga u vrijeme pokretanja postupka pred sudom ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine ili Irske, njihova zajedničkog „domicila” ili, ako to nije slučaj,
(2) Obje strane mogu se također sporazumjeti da sudovi države članice čije su pravo u skladu s člancima 16. i 18. izabrali kao pravo mjerodavno za režim bračne stečevine imaju nadležnost odlučivati o pitanjima u vezi s njihovim režimom bračne stečevine.
(da) državljanstva tuženika ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, njegova „domicila”.
Takav sporazum može se sklopiti u bilo koje vrijeme, čak i tijekom postupka. Ako je sklopljen prije postupka, mora biti u pisanom obliku i obje ga strane moraju datirati i potpisati.
(Za stavak 2. vidi izmjenu članka 4.a (novog); tekst je izmijenjen.)
Amandman 48 Prijedlog Uredbe Članak 6.
Kad ni jedan sud nije nadležan na osnovi članaka 3., 4. i 5., sudovi države članice nadležni su pod uvjetom da se imovina jednog ili oba bračna druga nalazi na državnom području te države članice, ali u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo za dotičnu imovinu.
Kad ni jedan sud države članice nije nadležan na osnovi članaka 3., 4., 4.a i 5., sudovi države članice nadležni su pod uvjetom da se nepokretna ili registrirana imovina jednog ili oba bračna druga nalazi na državnom području te države članice; u tom slučaju sud pred kojim se vodi postupak ima nadležnost za donošenje odluke samo za dotičnu nepokretnu ili registriranu imovinu.
U takvim slučajevima sudovi države članice nadležni su za odlučivanje samo o nepokretnoj ili registriranoj imovini koja se nalazi u toj državi članici.
Amandman 49 Prijedlog Uredbe Članak 7.
Ako ni jedan sud države članice prema člancima 3., 4., 5. i 6. nije nadležan, sudovi države članice, iznimno i ako je predmet s tom državom članicom dovoljno povezan, mogu odlučivati u predmetu o režimu bračne stečevine ako postupak u trećoj državi nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć.
Ako ni jedan sud države članice u skladu s člancima 3., 4., 4.a, 5. i 6. nije nadležan, sudovi države članice, u iznimnim slučajevima, mogu odlučivati u predmetu o režimu bračne stečevine ako u trećoj državi s kojom je slučaj usko povezan postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili on nije moguć.
Slučaj mora u dovoljnoj mjeri biti povezan s državom članicom suda pred kojim je pokrenut postupak.
(Podudara se s člankom 11. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 50 Prijedlog Uredbe Članak 8.
Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako ovaj ulazi u područje primjene ove Uredbe.
Sud pred kojim je postupak pokrenut na osnovi članaka 3., 4., 4.a, 5., 6. ili 7. i pred kojim je postupak još uvijek u tijeku ima i nadležnost da odlučuje o protuzahtjevu ako ovaj ulazi u područje primjene ove Uredbe.
Ako sud postupak vodi na osnovi članka 6., njegova nadležnost za odlučivanje o protuzahtjevu ograničena je na nepokretnu ili registriranu imovinu koja je predmet spora u glavnom postupku.
Amandman 51 Prijedlog Uredbe Članak 9.
Smatra se da je postupak pokrenut:
Za potrebe ovog poglavlja smatra se da je postupak pokrenut:
(a) na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da tužitelj nije nakon toga propustio poduzeti radnje koje je morao poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci, ili
(a) na dan kad je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno predano sudu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci,
(b) kad pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu.
(b) ako pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, na dan kad ga je službeno sastavilo ili registriralo tijelo ovlašteno za dostavu, pod uvjetom da osoba koja pokreće postupak nije nakon toga propustila poduzeti radnje koje je morala poduzeti kako bi pismeno bilo predano sudu, ili
(ba) ako postupak pokreće sud po službenoj dužnosti, u trenutku kada je donesena odluka suda o pokretanju postupka ili, ako takva odluka nije nužna, u trenutku kada je sud zabilježio slučaj.
(Podudara se s člankom 14. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
1. Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju s postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvo započeo postupak.
1. Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju bračni drugovi, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju s postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvo započeo postupak.
(Podudara se s člankom 17. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
2. Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jedne od stranaka, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka.
2. Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jednog od bračnih drugova, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje postupaka.
(Podudara se s člankom 18. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 55 Prijedlog Uredbe Članak 13.a (novi)
Članak 13.a
Obavješćivanje bračnih drugova
Nadležno tijelo dužno je u razumnom roku obavijestiti bračne drugove o svakom postupku u vezi s režimom bračne stečevine koji je protiv njih pokrenut.
Amandman 56 Prijedlog Uredbe Članak 14.
Privremene i zaštitne mjere koje su predviđene u pravu države članice mogu se zatražiti od sudova te države čak i u slučaju kad su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.
Pred sudovima države članice može se uložiti zahtjev za određivanje takvih privremenih i zaštitnih mjera koje su predviđene u pravu te države čak i u slučaju u kojemu su, sukladno odredbama ove Uredbe, za donošenje odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.
(Podudara se s člankom 19. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u skladu s člancima 16., 17. i 18. primjenjuje se na cjelokupnu imovinu bračnog para.
1. Pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u skladu s člancima 16. i 17. primjenjuje se na svu imovinu koja podliježe tom režimu, bez obzira na to gdje se ona nalazi.
1.a Pravom mjerodavnim za režim bračne stečevine uređuje se, ne dovodeći u pitanje točke (f) i (fa) članka 1. stavka 3., između ostalog sljedeće:
(a) podjela imovine bračnih drugova u različite kategorije prije i nakon sklapanja braka,
(b) prijenos imovine iz jedne kategorije u drugu,
(c) po potrebi, odgovornost za dugove bračnog druga,
(d) pravo bračnog druga na raspolaganje imovinom tijekom braka,
(e) raskid ili prestanak režima bračne stečevine i podjela imovine u slučaju raskida braka,
(f) utjecaj režima bračne stečevine na pravni odnos jednog bračnog druga s trećom stranom na temelju članka 35.,
(g) materijalna vrijednost sporazuma o bračnoj stečevini.
Amandman 59 Prijedlog Uredbe Članak 15.a (novi)
Članak 15.a
Opća primjena
Svako pravo na koje upućuje ova Uredba primjenjuje se bez obzira na to je li to pravo države članice.
(Vidi izmjenu članka 21.; tekst je izmijenjen.)
Amandman 60 Prijedlog Uredbe Članak 16.
Bračni drugovi ili budući bračni drugovi mogu odabrati pravo mjerodavno za svoj režim bračne stečevine pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava:
1. Bračni drugovi ili budući bračni drugovi mogu sporazumno odrediti ili promijeniti pravo mjerodavno za svoj režim bračne stečevine pod uvjetom da se radi o jednom od sljedećih prava:
(a) pravu države u kojoj bračni drugovi ili budući bračni drugovi imaju uobičajeno zajedničko boravište, ili
(b) pravu države u kojoj jedan od bračnih drugova ima uobičajeno boravište u vrijeme odabira, ili
(a) pravu države u kojoj bračni drugovi ili budući bračni drugovi, ili jedan od njih, ima(ju) uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma, ili
(c) pravu države čiji je jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova državljanin u vrijeme odabira.
(b) pravu države čiji je jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova državljanin u vrijeme sklapanja sporazuma, ili
2. Osim ako se bračni drugovi ne sporazume drugačije, promjena prava mjerodavnog za režim njihove bračne stečevine učinjena tijekom braka ne može imati retroaktivan učinak.
3. Ako bračni drugovi odluče promjenu mjerodavnog prava učiniti retroaktivnom, njezin retroaktivan učinak ne utječe na valjanost prethodnih prijenosa izvršenih na temelju prava koje se dotad primjenjivalo ili na prava trećih strana iz prethodnog mjerodavnog prava.
1. Ako bračni drugovi ne odaberu pravo, pravo mjerodavno za režim bračne stečevine je:
1. Ako nije postignut sporazum o izboru prava na osnovi članka 16., pravo mjerodavno za režim bračne stečevine je:
Amandman 62 Prijedlog Uredbe Članak 17. – stavak 1. – točka a
(a) pravo države uobičajenog zajedničkog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka ili, ako to nije slučaj,
(a) pravo države uobičajenog zajedničkog boravišta bračnih drugova u vrijeme sklapanja braka ili njihovog prvog uobičajenog zajedničkog boravišta nakon sklapanja braka ili, ako to nije slučaj,
Amandman 63 Prijedlog Uredbe Članak 17. – stavak 1. – točka c
(c) pravo države s kojom su bračni drugovi zajedno najviše povezani, imajući u vidu sve okolnosti, posebno mjesto sklapanja braka.
(c) pravo države s kojom su bračni drugovi zajedno najviše povezani u vrijeme sklapanja braka, imajući u vidu sve okolnosti bez obzira na mjesto sklapanja braka.
Amandman 64 Prijedlog Uredbe Članak 18.
Članak 18.
Briše se.
Promjena mjerodavnog prava
Bračni drugovi mogu u svakom trenutku tijekom braka svoj režim bračne stečevine podvrgnuti nekom drugom pravu u odnosu na ono koje se dotad primjenjivalo. Mogu odrediti samo jedno od sljedećih prava:
(a) pravo države u kojoj jedan od bračnih drugova ima uobičajeno boravište u vrijeme odabira,
(b) pravu države čiji je jedan od bračnih drugova državljanin u vrijeme odabira.
Osim ako se bračni drugovi ne sporazume drugačije, promjena prava mjerodavnog za režim njihove bračne stečevine učinjena tijekom braka ne može imati retroaktivan učinak.
Ako bračni drugovi odluče promjenu mjerodavnog prava učiniti retroaktivnom, njezin retroaktivan učinak ne utječe na valjanost prethodnih prijenosa izvršenih na temelju prava koje se dotad primjenjivalo ili na prava trećih strana koja proizlaze iz prethodnog mjerodavnog prava.
Amandman 65 Prijedlog Uredbe Članak 19.
1. Izbor mjerodavnog prava vrši se na način određen za bračni ugovor, ili u skladu s pravom odabrane države ili u skladu s pravom države u kojoj se dokument sastavlja.
1. Sporazum o izboru mjerodavnog prava iz članka 16. mora biti u pisanom obliku, a datiraju ga i potpisuju oba bračna druga. Svako priopćenje elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis sporazuma smatra se jednakovrijednim pisanom obliku.
2. Bez obzira na stavak 1., izbor mora biti izričito formuliran u dokumentu koji datiraju i potpisuju oba bračna druga.
2. Taj sporazum mora biti u skladu s formalnim uvjetima prava mjerodavnog za režim bračne stečevine ili pravo države u kojoj je sporazum sklopljen.
3. Ako pravo države članice u kojoj bračni drugovi imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme izbora iz stavka 1. sadrži dodatne formalne uvjete za bračni ugovor, ti uvjeti moraju biti ispunjeni.
3. Međutim, ako pravo države u kojoj oba bračna druga imaju uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja sporazuma o izboru mjerodavnog prava sadrži dodatne formalne uvjete za sporazume takve vrste ili, ako to nije slučaj, za bračni ugovor, primjenjuju se ti uvjeti.
4. Ako bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u različitim državama u vrijeme izbora mjerodavnog prava i ako prava tih država propisuju različite formalne uvjete, sporazum je valjan ako zadovoljava uvjete bilo kojeg od tih prava.
5. Ako samo jedan bračni drug ima uobičajeno boravište u državi članici u vrijeme sklapanja sporazuma i ako ta država propisuje dodatne formalne uvjete za takve sporazume, primjenjuju se ti uvjeti.
1. Oblik bračnog ugovora propisan je pravom mjerodavnim za režim bračne stečevine ili pravom države u kojoj se ugovor sklapa.
Formalni aspekti bračnog ugovora uređuju se, mutatis mutandis, člankom 19. Svi dodatni formalni uvjeti u značenju članka 19. stavka 3. odnose se, za potrebe tog članka, isključivo na bračni ugovor.
2. Bez obzira na stavak 1., bračni ugovor mora biti izričito naveden u dokumentu koji datiraju i potpisuju oba bračna druga.
3. Ako pravo države članice u kojoj bračni drugovi imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme sklapanja bračnog ugovora propisuje dodatne formalne uvjete za taj ugovor, ti uvjeti moraju biti ispunjeni.
Amandman 67 Prijedlog Uredbe Članak 20.a (novi)
Članak 20.a
Prilagodba stvarnih prava
Ako se osoba poziva na stvarno pravo koje ima po pravu mjerodavnom za režim bračne stečevine, a pravo države članice u kojoj se poziva na pravo ne poznaje dotično stvarno pravo, to pravo se, ako je to potrebno i u mogućoj mjeri, prilagođava najsličnijem stvarnom pravu po pravu te države, uzimajući u obzir ciljeve i interese koje ostvaruje određeno stvarno pravo i učinke koji su s njim povezani.
(Podudara se s člankom 31. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 68 Prijedlog Uredbe Članak 21.
Članak 21.
Briše se.
Univerzalnost kolizijskih pravila
Svako pravo utvrđeno u skladu s odredbama iz ovog poglavlja primjenjuje se čak i ako to nije pravo države članice.
Amandman 69 Prijedlog Uredbe Članak 22.
Odredbama ove Uredbe ne dovodi se u pitanje primjena ključnih odredbi čiju provedbu država članica u tolikoj mjeri smatra ključnom za očuvanje svojih javnih interesa, poput političkog, društvenog ili ekonomskog uređenja, da se one primjenjuju na sve situacije koje ulaze u njihovo područje primjene bez obzira na pravo inače mjerodavno za režim bračne stečevine na temelju ove Uredbe.
1. Prevladavajuće obvezujuće odredbe su odredbe kojih bi zanemarivanje bilo očigledno nespojivo s javnim poretkom (ordre public) dotične države članice. Nadležna tijela ne tumače iznimku u pogledu javnog poretka na način suprotan Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu članku 21. kojim se zabranjuje bilo kakva diskriminacija.
2. Ovom Uredbom ne ograničava se primjena prevladavajućih obvezujućih odredbi prava države u kojoj se vodi postupak, ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti prijenosa koje se primjenjuju u skladu s člankom 35.
Amandman 70 Prijedlog Uredbe Članak 23.
Primjena odredbe prava određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda.
Primjena odredbe prava bilo koje države određene ovom Uredbom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom (ordre public) države suda.
(Podudara se s člankom 35. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 71 Prijedlog Uredbe Članak 24.
Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, misli se na odredbe materijalnog prava na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava.
Kad je ovom Uredbom propisana primjena prava države, upućuje se na pravne odredbe na snazi u toj državi, a ne na njezine odredbe međunarodnog privatnog prava.
Amandman 72 Prijedlog Uredbe Članak 25.
Države s dva ili više pravnih sustava – teritorijalni sukob zakona
Države s više od jednog pravnog sustava – teritorijalni sukob zakona
1. Ako je pravo određeno po ovoj Uredbi pravo države koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu režima bračne stečevine, unutarnja kolizijska pravila te države određuju onu teritorijalnu jedinicu čija pravna pravila treba primijeniti.
Ako sedržava sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoj pravni sustav ili skup pravila o pitanjima uređenim ovom Uredbom:
1.a U nedostatku takvih unutarnjih kolizijskih pravila:
(a) svako upućivanje na pravo te države, za potrebe određivanja mjerodavnog prava prema ovoj Uredbi, znači upućivanje na pravo na snazi u relevantnoj teritorijalnoj jedinici;
(a) svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na uobičajeno boravište bračnih drugova, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno boravište;
(b) svako upućivanje na uobičajeno boravište u toj državi znači upućivanje na uobičajeno boravište u teritorijalnoj jedinici;
(b) svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja mjerodavnog prava po odredbama koje upućuju na državljanstvo bračnih drugova, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice s kojom bračni drugovi imaju najbližu vezu;
(c) svako upućivanje na državljanstvo upućuje nateritorijalnu jedinicu određenu pravom te države ili, u nedostatku odgovarajućih propisa, na teritorijalnu jedinicu koju su strane odabrale ili, u nedostatku tog odabira, na teritorijalnu jedinicu s kojom bračni drug ili bračni drugovi imaju najbližu vezu.
(c) svako upućivanje na pravo države navedeno u stavku 1., za potrebe određivanja prava mjerodavnog po bilo kojim drugim odredbama koje upućuju na ostale elemente kao poveznice, znači upućivanje na pravo teritorijalne jedinice u kojoj se nalazi relevantni element.
(Podudara se s člankom 36. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 73 Prijedlog Uredbe Članak 25.a (novi)
Članak 25.a
Države s više od jednog pravnog sustava – sukob zakona između osoba
U odnosu na državu koja ima dva ili više pravnih sustava ili skupa pravila primjenljivih na različite kategorije osoba u pogledu režima bračne stečevine, svako upućivanje na pravo te države znači upućivanje na pravni sustav ili skup pravila određen pravilima na snazi u toj državi. U nedostatku takvih pravila primjenjuje se pravni sustav ili skup pravila s kojima bračni drugovi imaju najbližu vezu.
Amandman 74 Prijedlog Uredbe Članak 25.b (novi)
Članak 25.b
Neprimjena ove Uredbe na unutarnji sukob zakona
Od države članice koja se sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima svoja pravna pravila u pogledu režima bračne stečevine ne zahtijeva se primjena ove Uredbe na sukob zakona do kojeg dolazi samo između tih jedinica.
(Podudara se s člankom 38. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
2. Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima [38. do 56.]Uredbe (EZ) br. 44/2001, zahtijevati priznanje odluke.
2. Svaka zainteresirana strana koja kao glavni predmet spora postavlja pitanje priznavanja odluke može, u skladu s postupcima predviđenim u člancima 31.b do 31.o., zahtijevati priznanje te odluke.
(Podudara se s člankom 39. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 76 Prijedlog Uredbe Članak 27. – točka a
(a) priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev;
(a) priznavanje je u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se priznavanje traži;
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 78 Prijedlog Uredbe Članak 27. – točka c
(c) ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u predmetu između istih stranaka u državi članici kojoj je upućen zahtjev;
(c) ako je u proturječju s odlukom koja je donesena u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznavanje;
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 79 Prijedlog Uredbe Članak 27. − točka d
(d) ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici kojoj je upućen zahtjev.
(d) ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u postupku o istom predmetu i između istih stranaka, ako ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje.
(Podudara se s člankom 40. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 80 Prijedlog Uredbe Članak 29.
Strana odluka ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj.
Odluka donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na njezin sadržaj.
(Podudara se s člankom 41. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 81 Prijedlog Uredbe Članak 30.
Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je protiv sudske odluke uložen redovni pravni lijek.
Sud države članice u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici može zastati s postupkom ako je u državi članici podrijetla protiv sudske odluke uložen redovni pravni lijek.
(Podudara se s člankom 42. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 82 Prijedlog Uredbe Članak 31.
Odluke donesene u državi članici u kojoj su izvršive, izvršive su u drugim državama članicama u skladu s člancima [od 38. do 56. i člankom 58.] Uredbe (EZ) br. 44/2001.
Odluke donesene u državi članici i izvršive u toj državi izvršive su u drugoj državičlaniciako su na zahtjev bilo koje zainteresirane strane tamo proglašene izvršivima u skladu s postupkompredviđenimu člancima od 31.b do 31.o.
(Podudara se s člankom 43. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 83 Prijedlog Uredbe Članak 31.a (novi)
Članak 31.a
Utvrđivanje domicila
Radi utvrđivanja ima li stranka za potrebe postupka predviđenog u člancima od 31.b do 31.o domicil u državi članici izvršenja, sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje unutarnje pravo te države članice.
(Podudara se s člankom 44. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 84 Prijedlog Uredbe Članak 31.b (novi)
Članak 31.b
Mjesna nadležnost sudova
1. Zahtjev za proglašenje izvršivosti podnosi se sudu ili nadležnome tijelu države članice izvršenja o kojemu je ta država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 37.
2. Mjesna nadležnost utvrđuje se prema mjestu domicila stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje ili prema mjestu izvršenja sudske odluke.
(Podudara se s člankom 45. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 85 Prijedlog Uredbe Članak 31.c (novi)
Članak 31.c
Postupak
1. Postupak podnošenja zahtjeva uređuje pravo države članice u kojoj se zahtijeva izvršenje.
2. Podnositelj zahtjeva ne mora imati poštansku adresu ili opunomoćenog zastupnika u državi članici izvršenja.
3. Zahtjevu se prilažu sljedeće isprave:
(a) primjerak odluke koji ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njene autentičnosti;
(b) ovjera koju izdaju sud ili nadležno tijelo države članice podrijetla u obliku utvrđenom u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2., ne dovodeći u pitanje članak 31.d.
(Podudara se s člankom 46. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 86 Prijedlog Uredbe Članak 31.d (novi)
Članak 31.d
Nepodnošenje ovjere
1. Ako ovjera iz članka 31.c stavka 3. točke (b) nije podnesena, nadležni sud ili nadležno tijelo može odrediti rok za njezino podnošenje ili prihvatiti jednakovrijedno pismeno ili, ako smatra da ima dovoljno informacija, može osloboditi stranku od njezina podnošenja.
2. Ako sud ili nadležno tijelo to zatraži, prilaže se prijevod isprava. Prijevod mora učiniti osoba kvalificirana za prevođenje u jednoj od država članica.
(Podudara se s člankom 47. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 87 Prijedlog Uredbe Članak 31.e (novi)
Članak 31.e
Proglašenje izvršivosti
Odluka se proglašava izvršivom odmah po zadovoljenju formalnosti iz članka 31.c, bez bilo kakvih provjera iz članka 27. Stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke u toj fazi postupka nema pravo davanja bilo kakvih prigovora na zahtjev.
(Podudara se s člankom 48. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 88 Prijedlog Uredbe Članak 31.f (novi)
Članak 31.f
Obavijest o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti
1. Podnositelja zahtjeva odmah se izvješćuje o odluci o zahtjevu za proglašenje izvršivosti u skladu s postupkom propisanim pravom države članice izvršenja.
2. Proglašenje izvršivosti dostavlja se uz prilaganje odluke, stranci protiv koje se traži izvršenje, ako odluka već prije nije uručena stranci.
(Podudara se s člankom 49. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 89 Prijedlog Uredbe Članak 31.g (novi)
Članak 31.g
Žalba na odluku o zahtjevu za proglašenje izvršivosti
1. Obje strane mogu uložiti žalbu protiv sudske odluke o zahtjevu za proglašenje izvršivosti.
2. Žalba se ulaže sudu čije je ime dotična država članica priopćila Komisiji u skladu s člankom 37.
3. Žalba se rješava u skladu s pravilima kontradiktornog postupka.
4. Ako se stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke ne pojavi pred sudom koji odlučuje o pravnom lijeku koji je uložio podnositelj zahtjeva, primjenjuje se članak 11., čak i u slučajevima u kojima stranka prema kojoj se zahtijeva izvršenje odluke nema domicil u bilo kojoj od država članica.
5. Žalba protiv proglašavanja izvršivosti ulaže se u roku 30 dana od uručenja odluke. Ako stranka protiv koje se zahtijeva izvršenje nema domicil u državi članici u kojoj je proglašena izvršivost, nego u drugoj državi članici, rok za podnošenje žalbe je 60 dana i počinje teći od dana dostave toj stranci osobno ili u njezinom boravištu. Taj se rok ne može produljiti zbog udaljenosti.
(Podudara se s člankom 50. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 90 Prijedlog Uredbe Članak 31.h (novi)
Članak 31.h
Postupak osporavanja odluke o žalbi
Odluka o žalbi može se osporavati samo u postupku o kojem je predmetna država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 37.
(Podudara se s člankom 51. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 91 Prijedlog Uredbe Članak 31.i (novi)
Članak 31.i
Odbijanje ili ukidanje odluke o proglašenju izvršivosti
Sud pred kojim je uložen pravni lijek u skladu s odredbama članka 31.g ili članka 31.h odbija proglašenje izvršivosti ili ga povlači samo na temelju jednog od razloga iz članka 27. Svoju odluku donosi bez odgađanja.
(Podudara se s člankom 52. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 92 Prijedlog Uredbe Članak 31.j (novi)
Članak 31.j
Zastajanje s postupkom
Sud pred kojim je uložena žalba u skladu s člankom 31.g ili člankom 31.h, na zahtjev stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje, zastaje s postupkom ako je izvršenje odluke u državi članici podrijetla suspendirano zbog žalbe.
(Podudara se s člankom 53. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 93 Prijedlog Uredbe Članak 31.k (novi)
Članak 31.k
Privremene i zaštitne mjere
1. Kada se odluka mora priznati u skladu s ovim odjeljkom, podnositelj zahtjeva može uvijek upotrijebiti privremene mjere, uključujući i zaštitne mjere, u skladu s pravom države članice izvršenja bez potrebe za proglašenjem izvršivosti u skladu s člankom 31.e.
2. Proglašenje izvršivosti uključuje ex lege ovlasti za zaštitne mjere.
3. U roku propisanom za ulaganje pravnog lijeka u skladu s člankom 31.g stavkom 5., protiv proglašenja izvršivosti i sve do donošenja odluke o takvome pravnome lijeku, nikakve izvršne mjere, osim zaštitnih mjera, ne mogu se poduzeti na imovini stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje odluke.
(Podudara se s člankom 54. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 94 Prijedlog Uredbe Članak 31.l (novi)
Članak 31.l
Djelomična izvršivost
1. Kad je odlukom odlučeno o više zahtjeva, a za sve zahtjeve ne može se proglasiti izvršivost, nadležni sud ili nadležno tijelo proglašavaju izvršivost za jedan ili više zahtjeva.
2. Podnositelj zahtjeva može zahtijevati da se proglašenje izvršivosti ograniči na dijelove presude.
(Podudara se s člankom 55. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 95 Prijedlog Uredbe Članak 31.m (novi)
Članak 31.m
Pravna pomoć
Podnositelj zahtjeva kojemu je u državi članici podrijetla odobrena puna ili djelomična besplatna pravna pomoć ili oslobođenje plaćanja troškova postupka ima pravo u postupku o proglašenju izvršivosti na najširi mogući opseg pravne pomoći ili oslobođenja troškova predviđenih pravom države članice izvršenja.
(Podudara se s člankom 56. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 96 Prijedlog Uredbe Članak 31.n (novi)
Članak 31.n
Zabrana osiguranja, jamstva ili pologa
Od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva priznavanje, izvršivost ili izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici ne zahtijevaju se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se oni nazivali, zbog činjenice da je strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi članici izvršenja.
(Podudara se s člankom 57. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 97 Prijedlog Uredbe Članak 31.o (novi)
Članak 31.o
Zabrana taksi, pristojba ili davanja
U državi članici izvršenja u postupku proglašenja izvršivosti nije dopušteno naplaćivati bilo kakve takse, pristojbe ili davanja izračunate u odnosu na vrijednost konkretnog predmeta.
(Podudara se s člankom 58. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 98 Prijedlog Uredbe Članak 32.
Priznavanje javnih isprava
Prihvaćanje javnih isprava
1. Javne isprave sastavljene u državi članici priznaju seu drugim državama članicama, osim ako se njihova valjanost ne ospori u skladu s primjenjivim pravom i pod uvjetom da to priznavanje nije protivno javnom poretku u državi članici kojoj je upućen zahtjev.
1. Javna isprava sastavljena u državi članici ima jednaku dokaznu snagu u drugoj državi članici kao što ima u državi članici podrijetla, ili najsličniji učinak, pod uvjetom da to nije očigledno protivno javnom poretku (ordre public) dotične države članice.
Osoba koja želi koristiti javnu ispravu u drugoj državi članici može tražiti od tijela koje izdaje javnu ispravu u državi članici podrijetla ispunjavanje obrasca koji opisuje dokaznu snagu koju javna isprava ima u državi članici podrijetla uspostavljenog u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2.
1.a Bilo kakvo osporavanje vjerodostojnosti javne isprave vrši se pred sudovima države članice podrijetla i o njemu se odlučuje po pravu te države. Osporavana javna isprava nema nikakvu dokaznu snagu u drugoj državi članici tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom.
1.b Bilo kakvo osporavanje pravnih akata ili pravnih odnosa zabilježenih u javnoj ispravi vrši se pred sudovima koji imaju nadležnost prema ovoj Uredbi i o njemu se odlučuje po pravu mjerodavnom u skladu s poglavljem III. ili po pravu iz članka 36. Osporavana javna isprava nema u pogledu osporavane stvari nikakvu dokaznu snagu u državi članici koja nije država članica podrijetla tako dugo dok je osporavanje u tijeku pred nadležnim sudom.
1.c Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o prethodnom pitanju koje se odnosi na pravne akte ili pravne odnose o imovinskom režimu zabilježene u javnoj ispravi, taj sud je nadležan za to pitanje.
2. Prepoznavanjem javnih isprava povjerava im se dokazna snaga s obzirom na njihov sadržaj i pretpostavka valjanosti.
(Podudara se s člankom 59. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 99 Prijedlog Uredbe Članak 33.
1. Javna isprava koja je sastavljena i izvršiva u jednoj državi članici bit će na zahtjev proglašena izvršivom u drugoj državi članici nakon postupka utvrđenog člancima [od 38. do 57.] Uredbe (EZ) br. 44/2001.
1. Javna isprava koja je izvršiva u državi članici podrijetla bit će proglašena izvršivom u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 31.b do 31.o.
1.a Za potrebe članka 31.c stavka 3. točke (b), tijelo koje sastavlja javnu ispravu na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke izdaje ovjeru koristeći obrazac uspostavljen u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2.
2. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [43. i 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti možeodbiti ili poništiti samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici kojoj je upućen zahtjev.
2. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 31.g ili članka 31.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje javne isprave u očitoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public)države članiceizvršenja.
(Podudara se s člankom 60. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 100 Prijedlog Uredbe Članak 34.
Priznavanje i izvršivost sudskih nagodbi
Izvršivost sudskih nagodbi
Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će priznate i proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke pod istim uvjetima kao i javne isprave. Sud kojem je uložen pravni lijek iz članaka [42. ili 44.] Uredbe (EZ) br. 44/2001 proglašenje izvršivosti možeodbiti ili poništiti samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom udržavi članici kojoj je upućen zahtjev.
1. Sudske nagodbe koje su izvršive u državi članici podrijetla bit će proglašene izvršivima u drugoj državi članici na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke u skladu s postupkom predviđenim člancima od 31.b do 31.o.
1.a Za potrebe članka 31.c stavka 3. točke (b), sud koji je odobrio nagodbu ili pred kojim je ona sklopljena, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, izdaje ovjeru na obrascu uspostavljenom u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 37.c stavku 2.
1.b Sud kojem je uložen pravni lijek iz članka 31.g ili članka 31.h proglašenje izvršivosti odbija ili poništava samo ako je izvršenje sudske nagodbe u očitoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public)države članice izvršenja.
(Podudara se s člankom 61. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
2. Međutim, u pravu države članice može se predvidjeti da se bračni drug ne mora pozivati na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine u postupku s trećom stranom ako jedan ili drugi ima svoje uobičajeno boravište na državnom području te države članice, a uvjeti za objavljivanje ili registraciju predviđeni pravom te države nisu zadovoljeni, osim ako treća strana nije bila ili nije trebala biti svjesna prava mjerodavnog za režim bračne stečevine.
2. Međutim, u pravnom odnosu između bračnog druga i treće strane, ni jedan od bračnih drugova ne može se pozivati na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine ako je bračni drug u pravnom odnosu s trećom stranom, atreća strana ima svoje uobičajeno boravište u istoj državi, a to nije država čije je pravo mjerodavno za režim bračne stečevine. U tim slučajevima, pravo države članice uobičajenog boravišta tog bračnog druga i treće strane primjenjuje se na učinke na treću stranu režima bračne stečevine.
3. U pravu države članice u kojoj se nepokretna imovina nalazi može se predvidjeti pravilo slično onome utvrđenom u stavku 2. u vezi s pravnim odnosom između bračnog druga i treće strane s obzirom na tu imovinu.
3. Stavak 2. ne primjenjuje se:
(a) ako je treća strana bila svjesna, ili je trebala biti svjesna, pravnog poretka koje se primjenjuje na režim bračne stečevine, ili
(b) ako su bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje režima bračne stečevine u skladu s pravom države uobičajenog boravišta treće strane i bračnog druga u odnosu s trećom stranom, ili
(c) ako su u postupku o nepokretnoj imovini bili ispunjeni uvjeti za registraciju ili objavljivanje režima bračne stečevine u vezi s nepokretnom imovinom u skladu s pravom države u kojoj se nepokretna imovina nalazi.
Amandman 104 Prijedlog Uredbe Članak - 36. (novi)
Članak -36.
Uobičajeno boravište
1. Za potrebe ove Uredbe, uobičajeno boravište trgovačkih društava i ostalih tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje, smatra se mjesto središnje uprave.
Uobičajeno boravište fizičke osobe koja djeluje tijekom svojih poslovnih aktivnosti smatra se njezino glavno mjesto rada.
2. Ako se pravni donos sklopi tijekom djelovanja poslovnice, agencije ili bilo koje druge ustanove, ili ako je prema ugovoru obavljanje posla odgovornost te poslovnice, agencije ili ustanove, mjesto u kojem se nalazi poslovnica, agencija ili bilo koja druga ustanova smatra se mjestom uobičajenog boravišta.
3. Za potrebe utvrđivanja uobičajenog boravišta, relevantni rok jest datum sklapanja pravnog odnosa.
Amandman 105 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba) imena i kontaktne podatke sudova i tijela nadležnih za obradu zahtjeva za proglašenje izvršivosti u skladu s člankom 31.b stavkom 1. te žalbenim postupcima protiv odluke o takvim zahtjevima u skladu s člankom 31.g stavkom 2.;
(Podudara se s člankom 78. stavkom 1. točkom (a)Uredbe (EU) br. 650/2012.)
3. Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti.
3. Komisija na odgovarajući način, ponajprije preko višejezične internetske stranice Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti na jednostavan način.
Države članice osiguravaju da su podaci na toj višejezičnoj internetskoj stranici dostupni i preko svake službene internetske stranice koju postave, osobito pružanjem poveznice na internetsku stranicu Komisije.
(Podudara se s člankom 78. stavkom 3.Uredbe (EU) br. 650/2012.)
3.a Komisija uvodi instrument za izvješćivanje i izobražavanje relevantnih sudskih dužnosnika i odvjetnika postavljanjem interaktivnog internetskog portala na svim službenim jezicima Unije, što uključuje i sustav za razmjenu stručne ekspertize i prakse.
Amandman 110 Prijedlog Uredbe Članak 37.a (novi)
Članak 37.a
Uspostava i naknadna izmjena popisa koji sadrži podatke iz članka 2. stavka 1.a
1. Komisija na temelju obavijesti država članica uspostavlja popis drugih tijela i pravnih stručnjaka navedenih u članku 2. stavku 1.a.
2. Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama podataka sadržanima u tom popisu. Komisija u skladu s tim izmjenjuje popis.
3. Komisija objavljuje popis i svaku naknadnu izmjenu u Službenom listu Europske unije.
4. Komisija i na svaki drugi odgovarajući način, ponajprije preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, omogućuje da su svi podaci priopćeni u skladu sa stavcima 1. i 2. dostupni javnosti.
(Podudara se s člankom 79. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 111 Prijedlog Uredbe Članak 37.b (novi)
Članak 37.b
Uspostava i naknadna izmjena ovjera i obrazaca navedenih u člancima 31.c, 32., 33. i 34.
Komisija donosi provedbene akte o uspostavi i naknadnim izmjenama ovjera i obrazaca navedenih u člancima 31.c, 32., 33. i 34. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 37.c stavku 2.
(Podudara se s člankom 80. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
Amandman 112 Prijedlog Uredbe Članak 37.c (novi)
Članak 37.c
Postupak odbora
1. Komisiji u radu pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
(Podudara se s člankom 81. Uredbe (EU) br. 650/2012.)
3. Poglavlje III. odnosi se samo na bračne drugove koji se vjenčaju ili koji se pozovu na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine nakon datuma primjene ove Uredbe.
3. Poglavlje III. odnosi se samo na bračne drugove koji se nakon datuma primjene ove Uredbe:
(a) vjenčaju, ili
(b) pozovu na pravo mjerodavno za režim bračne stečevine.
Sporazum o odabiru mjerodavnog prava sklopljen prije [datum primjene ove Uredbe] također se smatra valjanim ako ispunjava uvjete utvrđene u poglavlju III. ili ako je valjan pri primjeni pravila međunarodnog privatnog prava na snazi u trenutku kad se sklapa sporazum o odabiru prava.
Europska strategija prometne tehnologije za buduću održivu mobilnost Europe
296k
34k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10 rujna 2013. o promicanju europske prometno-tehnološke strategije za buduću europsku održivu mobilnost (2012/2298(INI))
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno „Istraživanje i inovacije za buduću europsku održivu mobilnost – razvoj europske prometno-tehnološke strategije” (COM(2012)0501),
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno Horizont 2020.– okvirni program za istraživanje i inovacije” (COM(2011)0808),
– uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije iz 2011. godine naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno „Europa 2020 – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o sigurnosti u prometu na cestama u Europi od 2011. do 2020.(1),
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0241/2013),
A. budući da je Komisija utvrdila nedostatke u europskom sustavu inovacija u prometu;
B. budući da ulaganja u istraživanje i inovacije u prometnom sektoru ujedno znače i ulaganja u gospodarstvo i otvaranje novih radnih mjesta te stoga mogu imati trostruk učinak;
C. budući da su inovacije nužne radi stvaranja pametnijega, sigurnijega i inteligentnijeg prometnog sustava za javnost, odgovaranja na ekološke izazove s kojima se suočava prometni sektor i ostvarivanja gospodarstva sa smanjenim udjelom ugljika;
D. budući da su ciljevi strategije Europa 2020. u vezi s klimatskim promjenama i energijom usko povezani s inovacijama u prometu: 20% manje stakleničkih plinova u odnosu na 1990. godinu, dobivanje 20% energije iz obnovljivih izvora te povećanje energetske učinkovitosti za 20%, kao i cilj da se broj poginulih u prometnim nesrećama smanji za 50% u odnosu na 2001. godinu;
E. budući da će u stavovima korisnika i u standardima koje oni zahtijevaju trebati postići istinske promjene želi li se znatan broj tvrtki i pružatelja usluga navesti na promjenu vlastitih paradigmi i korištenje inovacijske mogućnosti koje pružaju stvaralačka konvergencija i kreativno razmišljanje opisano u točki 5.3. priopćenja Komisije COM(2012)0501;
F. budući da su inicijative navedene u Bijeloj knjizi o prometu dobrodošle, osobito one koje se spominju u odjeljku 3.2. (naslovljenom „Inovacije za budućnost” – tehnologija i ponašanje”), zajedno s inicijativama 7 („Multimodalni prijevoz robe: e-teret”) i 22 („Nesmetana mobilnost‚ od vrata do vrata”);
G. budući da Europska strategija mora osigurati uspostavu ravnoteže između nastojanja za smanjenjem ekološkog otiska prouzročenog prometom i nastojanja za osiguravanjem slobode kretanja u Europskoj uniji kako bi se postigao jedinstven europski prometni prostor koji je intermodalan, međusobno povezan, integriran i učinkovit u upotrebi resursa;
H. budući da je još u 2012. godini u prometnim nesrećama u Europskoj uniji poginulo više od 31 000 ljudi te ih je više od 1 500 000 ozlijeđeno, u nekim slučajevima teško;
I. budući da su tehnologije koje će pomoći u ostvarenju ciljeva „Europskog područja prometne sigurnosti” već dostupne, ali nisu uvedene na tržište;
Opća načela
1. ističe da bi europska prometno-tehnološka strategija za održivu europsku mobilnost ubuduće trebala ponajprije promicati kvalitetu usluge, praktičnost za putnike i tvrtke i održivu mobilnost te se rukovoditi ciljevima i zakonodavstvom Unije u vezi sa smanjenjem potrošnje energije, prometne buke, zagađivača zraka, sirovina i emisija stakleničkih plinova do 2020., 2030. i 2050. godine, kao i poboljšanjem zdravlja i kvalitete života, porastom kvalitete usluga, pružanjem sve prilagođenijih rješenja koja su sve više oblikovana prema potrebama korisnika te poboljšanjem sigurnosti;
2. poziva Komisiju i Vijeće da, s obzirom na važnost istraživanja i inovacija za cjelokupno europsko gospodarstvo, prepoznaju važnost inicijative Horizon 2020. i odgovarajuće je financiraju;
3. potvrđuje Komisijin cilj boljeg usklađivanja istraživanja i inovacija u prometu s ciljevima i planovima europske prometne politike za svako područje, no smatra da pristup predložen u priopćenju Komisije treba prilagoditi prioritetima definiranima dalje u tekstu;
4. smatra da bi europska strategija na području prometnih tehnologija trebala obuhvatiti sve regije EU-a kako bi se osigurao učinkovit protok ljudi i roba, a time i stvaranje istinskoga jedinstvenog europskog tržišta;
5. smatra da je učinkovitija, koherentnija i usmjerenija upotreba istraživanja i inovacija u uspostavi i provedbi prometne politike ključna da bi se moglo odgovoriti na nove okolnosti, raskinuti s konvencionalnim načinom razmišljanja i usredotočiti se na inovativne ideje, a time i moći pružiti korisnicima inovativna prometna rješenja koja zadovoljavaju potrebe i ispunjavaju zahtjeve dostupnosti, profitabilnosti, vjerodostojnosti, kvalitete i kontinuiteta;
6. potiče Komisiju da izradi povoljan okvir za istraživanje i inovacije stvaranjem pravednih, učinkovitih i inovativnih sustava cijena za sve oblike mobilnosti i načine prijevoza, osobito putem internalizacije vanjskih troškova, uzimajući u obzir načela „onečišćivač plaća” i „korisnik plaća”;
7. ističe beskorisnost predloženog Komisijina Sustava za praćenje i informiranje o istraživanjima i inovacijama na području prometa (TRIMIS) te ustraje u tome da se u njega uključi korisnička perspektiva jer bi ona poslužila kao idealno sredstvo za otkrivanje prepreka inovacijama uzrokovanih uvriježenim navikama te za uočavanje prilika i poticanje širenja novih mogućnosti usluga s ciljem promicanja i unapređenja promjena u društvenim stajalištima prema održivu prometu;
8. naglašava da će usmjeravanje isključivo na tehnologiju nužno onemogućiti ostvarivanje punog potencijala prometnih inovacija te da može omesti razvoj novih inovativnih ideja; smatra, stoga, da politike Unije trebaju biti tehnološki neutralne s obzirom na alternativne prometne tehnologije („neutralnost tehnologije”), pri čemu o prioritetima i financiranju treba odlučivati na temelju rezultata postignutih tijekom cjelokupnoga životnog ciklusa tehnologija koje se upotrebljavaju na određenim područjima prometa te da nastojanja za harmonizacijom ne smiju biti prepreka razvoju inovativnih ili alternativnih rješenja na području prometa, raznolikosti kombinacije korištenih energenata i upotrebi pametnih komunikacijskih tehnologija;
9. naglašava kako je, radi pomaganja tvrtkama i javnim tijelima da usvoje nova rješenja i inovativne tehnologije, potrebna veća učinkovitost u inovacijskom lancu te da su potrebna veća ulaganja u takve mjere, kao što su gospodarski poticaji za prevladavanje prepreka u primjeni i uvođenju na tržište („obveze u odnosu na cijeli ciklus”); potiče, stoga, Komisiju da poduzme mjere u skladu s njegovom postavkom da za oslobađanje punog inovacijskog potencijala prometnog sektora i pružanje potpore inovativnim aktivnostima treba upotrijebiti i subvencije kako bi se pomoglo u pokretanju novih rješenja na tržištu, njihovu predstavljanju i potpunoj primjeni te da odgovarajuća upravljačka i financijska sredstva mogu jamčiti brzu primjenu rezultata istraživanja;
10. smatra da bi sve europske regije i njihova radna snaga trebali iskoristiti prednosti takve strategije te naglašava potrebu za uzimanjem u obzir regionalnih osobitosti i potencijala, osobito u razvoju čistijih načina prijevoza; poziva vlasti na nižim razinama da zajedno s dionicima stvaraju inovacijska partnerstva na području održive mobilnosti;
11. poziva na pružanje snažnije potpore istraživačko-inovacijskim aktivnostima malih i srednjih poduzeća, osobito kroz omogućivanje lakšeg pristupa fondovima EU-a i smanjenje administrativnih opterećenja te ističe važnost stvaranja i održavanja zaposlenosti i održivog rasta putem istraživanja i inovacija;
12. ustraje u tome da ulaganja u okviru strukturnih i investicijskih fondova EU-a otvaraju velike mogućnosti za razvoj pametne specijalizacije na području održive mobilnosti u europskim regijama;
13. potiče nacionalne i regionalne vlasti da osmisle strategije istraživanja i razvoja koje se temelje na konceptu pametne specijalizacije kako bi se osiguralo učinkovitije uvođenje strukturnog financiranja i poboljšala sinergija između ulaganja privatnog i javnog sektora;
14. podsjeća, s tim u vezi, da strategija za inovativnu tehnologiju treba biti osmišljena na temelju karakteristika i razlikovnih značajki dotičnih teritorija, što znači da neće biti dovoljna upotreba jednog pristupa za sve; smatra, na primjer, da regije pogođene posebnim teritorijalnim ograničenjima, kao što su otoci, brdsko-planinska područja, granične i rijetko naseljene regije imaju posebne vrste gospodarskih i drugih potencijala čije ostvarenje zahtijeva odgovarajuća i inovativna rješenja za mobilnost; ističe, u tom smislu, potrebu za izdvajanjem odgovarajućih sredstava za održivu prometnu infrastrukturu;
15. naglašava potrebu za većim pojednostavljenjem administrativnih postupaka za financiranje istraživanja i inovacija na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i prekograničnoj razini kako bi se uspostavio jasan i transparentan pravni okvir;
16. naglašava kako ne smije biti popuštanja u nastojanjima za smanjenjem broja poginulih i ozlijeđenih na cestama; potiče Komisiju da razmotri i primijeni one prijedloge za poboljšanje sigurnosti na cestama koje je Parlament usvojio velikom većinom glasova;
17. smatra da je promjena u prometnoj tehnologiji ispravna i važna; naglašava, međutim, da se ta promjena ne smije ostvarivati putem zabrana, nego putem poticaja za upotrebu novih tehnologija s niskom potrošnjom resursa;
18. naglašava da ne smije biti zabrana usmjerenih protiv razmišljanja o novim inovativnim prometnim rješenjima ili o tome da se iskušani i ispitani postupci upotrebljavaju u novim kombinacijama;
Opće mjere
19. smatra da se istraživanje i razvoj na području održive mobilnosti treba zasnivati na načelu integracije, osobito kroz dokidanje nepostojećih prekograničnih veza (međuveza), povećanu kompatibilnost između sustava i unutar njega (interoperabilnost), kao i kroz ciljeve postizanja pomaka prema kombinaciji najpogodnijeg i najodrživijeg načina prijevoza za danu rutu (intermodalnost i sumodalnost);
20. podsjeća na potrebu da EU razvije istinski zajedničku prometnu politiku osiguravajući relevantnost prometa unutar europskih regija i između njih te njegovu koherentnost na svim lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama te na razini EU-a; poziva države članice i regije da osiguraju da će kombinacija modela zajamčiti veću usmjerenost na istinski održivu mobilnost;
21. naglašava da se ova strategija mora zasnivati na integracijskom modelu u kojemu se međuregionalnim vezama i nepostojanju prekograničnih veza pridaje najveća važnost, uključujući one u geografski rascjepkanim područjima, i u kojemu inovativna rješenja za multimodalni prijevoz mogu smanjiti regionalne razlike, potaknuti mobilnost radne snage te ojačati teritorijalnu koheziju; svjestan je činjenice da na području prometnih mreža trenutačno postoje značajne razlike između regija te skreće pozornost na potrebu za ulaganjima u održive prometne tehnologije i rješenja u regijama sa specifičnim nepovoljnim okolnostima, uzimajući pri tome u obzir i potencijal Instrumenta za povezivanje Europe;
22. naglašava da se istraživanje i inovacije trebaju usmjeriti i na razvoj održivih infrastrukturnih elemenata za podupiranje prijelaza na uporabu obnovljivih primarnih proizvoda kao što je drvo ili kompozitnih materijala kao što su dijelovi željezničke infrastrukture (npr. stupovi za sustave spojnih vodova ili signalizaciju, građevinski materijal za perone ili mostove); ističe da to obuhvaća i istraživačko-inovacijske aktivnosti usmjerene na razvoj tvari za impregnaciju drvenih pragova koje može poslužiti kao zamjena za kreozot, čija će se upotreba ukinuti 2008. u skladu sa zakonodavstvom EU-a;
23. naglašava da se novi pristupi mobilnosti ne mogu nametati i da postoji potreba, radi promicanja održivijeg ponašanja, za snažnijim istraživačkim nastojanjima na području eko-društvenih znanja te urbanizma i prostornog planiranja, kao i na području tehnologija povezanih s potražnjom za mobilnošću i promjenom ponašanja s ciljem boljeg nadzora prometnih tokova putem, između ostaloga, inovativnih instrumenata za upravljanje mobilnošću, lanaca nesmetane mobilnosti „od vrata do vrata” koji odgovaraju na zahtjeve korisnika, ekoloških i inteligentnih sustava za vožnju i upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija za rad u stvarnom vremenu;
24. smatra da je ključno da se lokalne i regionalne vlasti uključe u upravljanje europskom inovacijskom politikom u pogledu prometa i mobilnosti; ističe da te javne vlasti mogu primijeniti svoje iskustvo i stručnost, kako u pitanjima integracijskih tehnologija, infrastrukture, vozila i putnika, tako i u poticanju novih društvenih navika koje se tiču mobilnosti; primjećuje da lokalne i regionalne vlasti mogu uočiti najakutnije probleme mobilnosti te su zadužene za njihovo rješavanje, da one stalno ispituju i uvode dobre prakse i inovativne ideje te da su, s obzirom na različite situacije s kojima se moraju suočavati, posebno dobro upućene u inovacije;
25. naglašava potrebu za istraživanjem poštene intramodalne i intermodalne konkurencije u prometnom sektoru te prepreka koje stvaraju interesne skupine povezane s trenutačnim poslovnim modelima, osobito uključujući istraživanje tehnoloških alata potrebnih za unapređivanje dosljednog i učinkovitog provođenja i nadzora pravila o kabotaži, socijalnih odredbi u cestovnom prometu i radnih uvjeta osoba zaposlenih u tom sektoru;
26. naglašava da su hitno potrebna inovativna rješenja za smanjenje buke svih načina prijevoza, a osobito na njezinu izvoru, kako bi se zaštitilo zdravlje i kvaliteta života građana EU-a i osiguralo da ih stanovništvo prihvati; snažno podsjeća, u tom smislu, na svoju rezoluciju o jedinstvenom europskom prometnom prostoru koja poziva da se do 2020. godine smanje buka i vibracije te potrošnja energije željezničkih vozila za 20% u odnosu na referentne vrijednosti iz 2010. godine te još jedanput naglašava da bi emisije buke trebale od samoga početka igrati važnu ulogu u razvoju novih tehnologija, strategija i infrastrukture na području prometa;
27. uvjeren je da inovativne tehnologije koje se bave interakcijom između infrastrukture i vozila mogu igrati važnu ulogu u smanjenju broja nesreća, buke i vibracija, potrošnje energije, emisije plinova i utjecaja na klimu;
28. potvrđuje da bi se nastojanja za postizanjem čišće energije namijenjene tehnologijama prijevoza i mobilnosti trebala povezati s učinkovitijim konceptima i boljom izradom vozila; naglašava potencijal za energetske uštede upotrebom inovativnih ideja, kao što su mjere za „žetvu energije” koje iskorištavaju mogućnosti sadržane u obnovljivim izvorima energije i upotrebi alternativnih goriva;
29. naglašava potrebu da se ne razmišlja samo o izgradnji nove prometne infrastrukture nego da se, u istraživačkim i razvojnim strategijama, izričito uzimaju u obzir aspekti popravka, održavanja i nadograđivanja (npr. kroz opremanje infrastrukture komponentama za inteligentno upravljanje prometom i tehnologijom „komunikacija automobila s infrastrukturom”);
30. poziva države članice i Komisiju da ulažu u istraživanje inteligentnog prometnog sustava (ITS) te osiguraju njegovo provođenje, pomažući time u smanjivanju prometne gužve, povećanju europske prometne ekološke učinkovitost i poboljšanju sigurnosnih standarda;
31. poziva Komisiju da razmisli o usklađivanju kontejnera i drugih prijevoznih spremnika, kao i dimenzija vozila u svim oblicima prijevoza, radi promicanja cilja interoperabilnosti i intermodalnosti;
32. poziva Komisiju da za države članice osigura priručnik s najboljim primjerima iz prakse za djelovanje u skladu s graničnim vrijednostima utvrđenima direktivom o kvaliteti zraka;
Konkretne mjere
33. potvrđuje važnost istraživanja i inovacija na području individualne mobilnosti i naglašava da ponašanje korisnika prometa ima odlučujuće značenje; poziva na stvaranje poticaja za odabir održivih, fizički aktivnih, sigurnih i zdravih načina prijevoza i mobilnosti s ciljem razvoja inovativnih pristupa koji promiču ekološki prihvatljiv javni prijevoz, hodanje i vožnju bicikla, uzimajući u obzir potrebe i specifičnosti gradskih, prigradskih, međugradskih i ruralnih područja; smatra važnim poboljšanje interoperabilnosti između prijevoznih usluga i smatra da će upravna tijela trebati obratiti posebnu pozornost te hitro reagirati na eventualne tehničke i administrativne probleme koji se mogu pojaviti, pri čemu je cilj početi otvarati tržište prema novim prijevoznim mogućnostima koje odgovaraju gore navedenim karakteristikama;
34. naglašava potrebu da institucije EU-a postave primjere dobre prakse u okviru vlastitih usluga za upravljanje mobilnošću te da se prema trudu koji je za to potreban i njegovim rezultatima odnose transparentno, čineći to svojim zaštitnim znakom;
35. naglašava potrebu za promicanjem uspješnih praksi na području održivog prometa te za pojačavanjem suradnje i razmjene dobrih praksi između regija sa sličnim razvojnim potencijalima; preporučuje da lokalne vlasti nadograde primjere dobre prakse izgradnjom planova za održivu gradsku mobilnost uz usku suradnju s organizacijama civilnog društva;
36. smatra da bi europski satelitski navigacijski sustavi, kakav je Galileo, trebali biti važan oslonac za razvoj inteligentnog i učinkovitog prometa u Europi;
37. podupire istraživanje i inovacije koji mogu pridonijeti pomaku s koncepta posjedovanja vozila prema nekonvencionalnom korisničkom ponašanju i novim oblicima usluga povezanih s prijevozom, poput zajedničkog korištenja automobila i bicikla; potiče Komisiju da pojača svoje promicanje kolektivnih oblika individualne mobilnosti i individualiziranih javnih i kolektivnih prijevoznih sustava;
38. poziva da se istraživanje proširi na porezno i administrativno područje kako bi se utro put kreativnim poticajima u smislu poreza, naknada i javnih tarifa, usmjerenima i na privatne osobe i na proizvođače ili pružatelje proizvoda, usluga i/ili sadržaja, s ciljem poticanja vožnje bicikla oblicima održive mobilnosti;
39. ističe još jedanput potrebu za poboljšanjem i promicanjem multimodalnog prijevoza kroz integrirane i elektroničke programe pružanja informacija i prodaje karata na temelju sustava otvorenih izvora podataka; ističe da istraživanje i inovacije na tom području trebaju biti posebno usmjerene na nepostojanje prepreka, interoperabilnost, pristupačnost i transparentnost cijena, prilagođenost korisniku i učinkovitost;
40. naglašava potrebu za razvojem inovativnih, dugotrajnih infrastrukturnih rješenja – uključujući snažniji razvoj sustava za pružanje informacija, plaćanje i rezervacije – koja osobito uzimaju u obzir potrebu za ostvarivanjem pristupa bez prepreka za sve putnike, a posebno za osobe s invaliditetom i osobe smanjenje pokretljivosti, kao što su korisnici s invalidskim kolicima, dječjim kolicima, biciklima ili oni s teškom prtljagom;
41. zalaže se da se podaci o redu vožnje i kašnjenjima u javnom prijevozu stave na raspolaganje bez ograničenja, što bi trećim stranama omogućilo razvoj telematskih aplikacija koje putnicima mogu pružiti dodatne praktične pogodnosti, na primjer obavještavanje u stvarnom vremenu o načinima dolaska do određenog odredišta korištenjem različitih načina prijevoza ili usporedbu ekoloških otisaka proizvedenih različitim načinima prijevoza pri putovanju na određeno odredište;
42. naglašava da bi, kada je riječ o razvoju inovacija za promet i mobilnost u gradskim i stambenim područjima, naglasak trebalo staviti na zdravlje i kvalitetu života, uključujući pravednu raspodjelu prostora za sve, smanjenje buke i čišći zrak;
43. podsjeća Komisiju na hitnu potrebu za poboljšanjem sigurnosti za sve sudionike u cestovnom prometu, a osobito za najugroženije poput djece, starijih osoba, pješaka, biciklista i osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću; podupire projekte istraživanja i inovacija koji kombiniraju tehnološka rješenja s inteligentnim vozačima i njihovim pristupima u ponašanju;
44. smatra kako je radi smanjenja prometnih gužvi u gradskim područjima i jako izgrađenim regijama važno ne samo povećati učinkovitost postojećih prijevoznih sredstava nego i točno definirati, putem tehnološkog napretka, alternativna prometna rješenja i potaknuti njihovu upotrebu;
45. snažno potiče Komisiju na promicanje inovacija na području brodova nulte emisije, osobito trajekata, linijskih brodova za krstarenje i pomorskih brodova, na temelju upotrebe obnovljivih izvora energije vjetra, sunca i valova te uz povezivanje s tehnologijama gorivih članaka;
46. poziva Komisiju da usmjeri istraživačka nastojanja na daljnje smanjenje utjecaja emisija iz svih načina prijevoza na zdravlje i klimu;
47. smatra da koherentna i učinkovita europska prometno-tehnološka strategija mora biti u skladu sa strategijom EU 2020. (COM(2010)2020) i ciljevima za smanjenja vrijednosti iz 1990. godine, kao i u potpunoj suglasnosti s Bijelom knjigom o prometu iz 2011., „Planom za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144), u smislu teritorijalne kohezije i uravnoteženog razvoja; smatra da bi ona trebala omogućiti smanjenje potrošnje energije, prometne buke, prometnih potreba, zagađivača zraka i emisija stakleničkih plinova; ustraje na tome da će EU, želi li ostvariti te ishode, morati postaviti čvrste ciljeve za 2020., 2030. i 2050. godinu;
48. naglašava potrebu za jačanjem istraživanja i inovacija na području unutarnje plovidbe, osobito s ciljem razvoja čistih plovila i tehnologija prilagođenih plovidbi brodova niskog gaza, kao što su brodovi prilagođeni riječnoj plovidbi za održivu unutarnju plovidbu, što bi omogućilo postizanje ušteda u infrastrukturi unutarnjih plovnih putova;
49. pozdravlja Komisijin prijedlog za uspostavu Sustava za praćenje i informiranje o istraživanjima i inovacijama u prometu (TRIMIS); naglašava važnost pružanja redovitih, besplatnih, lako dostupnih i pouzdanih informacija regionalnim kreatorima politika; žali zbog činjenice da je i dalje veoma teško ostvariti pristup informacijama u vezi sa sredstvima EU-a za prometne projekte;
50. preporučuje da Komisija izradi inicijative za utvrđivanje i nagrađivanje programa održivoga urbanog razvoja po uzoru, primjerice, na nagrade RegioStars;
51. naglašava da se sveobuhvatnoj europskoj strategiji mora pružiti potpora po načelu „odozdo prema gore” kroz dobro pripremljene integrirane prometne strategije lokalnih i regionalnih vlasti te nacionalnih vlada; zauzima stajalište da je izradu takvih strategija potrebno poduprijeti kroz europske fondove;
52. smatra da se sve javne potpore trebaju pružati u skladu s odgovarajućim europskim zakonodavstvom o državnim potporama, uključujući pravila o istraživačkim, razvojnim i inovacijskim djelatnostima te o financiranju prometnih djelatnosti i infrastrukture; zauzima stajalište, međutim, da bi pravila o državnim potporama EU-a trebala uzeti u obzir i specifične nepovoljne okolnosti u određenim regijama;
53. ističe potrebu da Komisija unaprijedi svoje aktivnosti na području prijenosa znanja proizišlih iz istraživačkih i inovacijskih djelatnosti na zainteresirane korisnike (na primjer mala i srednja poduzeća ili znanstvene institute) stvaranjem objedinjene baze podataka s jasno kategoriziranim pregledom svih projekata istraživanja i inovacija koje financira EU;
54. naglašava važnost novih inicijativa kao što su udruživanje prometnih i logističkih kapaciteta s ciljem učinkovitijeg prijevoza roba; poziva Komisiju da se pozabavi mogućim preprekama takvim inicijativama;
55. naglašava važnost emisijskih normi za određene načine prijevoza, tj. automobile; zauzima stajalište da bi sličan pristup trebalo istražiti i za zrakoplovstvo i brodove;
56. podupire daljnja istraživanja i inovacije na području sigurnosnih rješenja za prometni sektor, pod uvjetom da se poštuje načelo proporcionalnosti, nediskriminacije i zaštite podataka;
57. podupire i zalaže se za pristup koji je predložila Komisija s mjerama za europsku prometno-tehnološku strategiju; naglašava, međutim, da to ne pruža pravnu osnovu za delegirane i slične pravne akte, nego da Komisija mora predložiti mjere za usvajanje postupkom suodlučivanja;
58. poziva Komisiju da u pripremi europskog strateškog prometno-tehnološkog plana i opcija za daljnje djelovanje uzme u obzir prioritete utvrđene u ovom izvješću;
o o o
59. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i pravu na komunikaciju nakon uhićenja (COM(2011)0326 – C7-0157/2011 – 2011/0154(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0326),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0157/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir doprinose bugarske Nacionalne skupštine, talijanskog Zastupničkog doma i portugalske Skupštine o nacrtu zakonodavnog akta,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 7. prosinca 2011.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. svojeg Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7–0228/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. rujna 2013.radi donošenja Direktive (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode
Amandmani koje je Europski parlament usvojio 10. rujna 2013. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ugovorima o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine (COM(2011)0142 – C7-0085/2011 – 2011/0062(COD))(1)
DIREKTIVA (EZ) 2013/…/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i izmjeni direktive 2008/48/EZ (Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(3),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),
▌
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
▌
(1) U ožujku 2003. Komisija je pokrenula postupak identifikacije i procjene učinka prepreka unutarnjem tržištu za ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. 18. prosinca 2007. donijela je Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita Europske unije. U Bijeloj knjizi najavljena je namjera Komisije da procijeni učinak, između ostalog, mogućnosti politikâ koje se tiču informacija prije sklapanja ugovora, baza podataka o kreditima, kreditne sposobnosti i efektivne kamatne stope (EKS) te savjetovanja o ugovorima o kreditu. Komisija je osnovala Stručnu skupinu o kreditnoj povijesti u svrhu pružanja pomoći Komisiji u pripremi mjera za poboljšanje dostupnosti, usporedivosti i cjelovitosti podataka o kreditima. Započete su i studije o ulozi i djelovanju kreditnih posrednika i nekreditnih institucija koje nude ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine.
(2) U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se osigurava slobodno kretanje robe i usluga te sloboda poslovnog nastana. Razvoj transparentnijeg i djelotvornijeg tržišta kredita unutar tog područja ključno je radi promidžbe razvoja prekograničnih aktivnosti i stvaranja unutarnjeg tržišta za ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. Među zakonodavstvima država članica postoje značajne razlike u pogledu poslovanja u odobravanju ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine te u pogledu uređenja i nadzora kreditnih posrednika i nekreditnih institucija koje nude ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. Takve razlike stvaraju prepreke koje ograničavaju razinu prekograničnih aktivnosti na strani ponude i potražnje te na taj način smanjuju tržišno natjecanje i izbor na tržištu, povećavaju troškove kredita za zajmodavce te ih čak sprečavaju u obavljanju poslovanja.
(3) Financijska kriza pokazala je da neodgovorno ponašanje sudionika tržišta može ugroziti temelje financijskog sustava, što dovodi do gubitka povjerenja među svim stranama, osobito među potrošačima, i potencijalno do ozbiljnih socijalnih i gospodarskih posljedica. Mnogobrojni potrošači izgubili su povjerenje u financijski sektor i dužnici sve teže otplaćuju svoje kredite, što dovodi do porasta slučajeva neispunjavanja obveza i prisilnih prodaja. Posljedično tome, skupina G20 preuzela je posao od Odbora za financijsku stabilnost kako bi uspostavila načela o dobrim standardima za odobravanje kredita u vezi sa stambenim nekretninama. Premda su neki od najvećih problema tijekom financijske krize nastali izvan Unije, potrošači u Uniji značajno su zaduženi, a veliki dio zaduženja koncentriran je u kreditima povezanima sa stambenim nekretninama. Stoga je primjereno osigurati snažan regulatorni okvir Unije u ovom području, usklađen s međunarodnim načelima i koji na ispravan način koristi širok raspon dostupnih instrumenata koji mogu uključivati korištenje omjera kredita i vrijednosti nekretnine, kredita i prihoda, duga i prihoda ili sličnih omjera, najnižih razina ispod kojih se nijedan kredit ne bi smatrao prihvatljivim ili drugih kompenzacijskih mjera za situacije u kojima postoje veći rizici za potrošače ili u kojima je potrebno spriječiti preveliku zaduženost kućanstava. S obzirom na probleme na koje je ukazala financijska kriza te s ciljem osiguravanja djelotvornog i konkurentnog unutarnjeg tržišta koje doprinosi financijskoj stabilnosti, Komisija je u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod nazivom „Poticanje europskog oporavka” predložila mjere o ugovorima o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine, uključujući pouzdan okvir o kreditnim posrednicima, u kontekstu ostvarivanja odgovornih i pouzdanih tržišta u budućnosti te vraćanja povjerenja potrošača. Komisija je ponovno potvrdila svoju predanost djelotvornom i konkurentnom unutarnjem tržištu u svojoj Komunikaciji od 13. travnja 2011. pod nazivom "Akt o jedinstvenom tržištu: Dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja”.
(4) Utvrđen je niz problema na hipotekarnim tržištima u Uniji koji se odnose na neodgovorno kreditiranje i zaduživanje te potencijalni prostor za neodgovorno ponašanje sudionika na tržištu, uključujući kreditne posrednike i nekreditne institucije. Pojedini su se problemi ticali kredita nominiranih u stranoj valuti koje su potrošači uzeli u toj valuti kako bi ostvarili korist od ponuđene stope zaduživanja, ali bez primjerenih informacija o tome ili razumijevanja tečajnog rizika koji je s time povezan. Te su probleme uzrokovali tržišni i regulatorni propusti, kao i drugi čimbenici poput opće gospodarske situacije i niskih razina financijske pismenosti. Drugi problemi uključuju nedjelotvorne, nedosljedne ili nepostojeće režime za kreditne posrednike i nekreditne institucije koji nude kredite za stambene nekretnine. Utvrđeni problemi imaju potencijalno značajne makroekonomske učinke prelijevanja, mogu dovesti do štete za potrošača, djelovati kao gospodarske ili pravne prepreke prekograničnim aktivnostima i stvoriti nejednake uvjete za uključene aktere.
(5) Kako bi se olakšalo uspostavljanje unutarnjeg tržišta koje nesmetano funkcionira i visoka razina zaštite potrošača u području ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine te kako bi se osiguralo da su potrošači, koji žele takve ugovore, u mogućnosti učiniti to s povjerenjem, znajući da institucije s kojima surađuju postupaju na profesionalan i odgovoran način, potrebno je u više područja uspostaviti pravni okvir Unije usklađen na primjeren način, uzimajući u obzir razlike u ugovorima o kreditu koje proizlaze osobito iz razlika u nacionalnim i regionalnim tržištima nekretnina.
(6) Ova bi Direktiva stoga trebala razviti transparentnije, djelotvornije i konkurentnije unutarnje tržište putem dosljednih, fleksibilnih i pravednih ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine, istodobno promičući održivo kreditiranje i zaduživanje te financijsku uključenost i na taj način omogućujući visoku razinu zaštite potrošača.
(7) Kako bi nastalo istinsko unutarnje tržište s visokim i ujednačenim stupnjem zaštite potrošača, ovom se Direktivom utvrđuju odredbe koje podliježu maksimalnoj usklađenosti u odnosu na pružanje informacija prije sklapanja ugovora putem standardiziranog oblika Europskog standardiziranog informativnog obrasca (ESIS) i izračuna EKS-a. Međutim, uzimajući u obzir osobitost ugovora o kreditu koji se odnose na nekretnine i razlike u razvoju tržišta te uvjete u državama članicama, posebno strukturu tržišta te sudionike na tržištu, kategorije dostupnih proizvoda i postupke povezane s procesom odobravanja kredita, državama članicama trebalo bi dopustiti zadržavanje ili uvođenje strožih odredbi od onih utvrđenih u ovoj Direktivi u onim područjima za koja nije jasno naznačeno da podliježu maksimalnoj usklađenosti. Takav ciljani pristup potreban je radi izbjegavanja negativnog učinka na razinu zaštite potrošača u vezi s ugovorima o kreditu iz područja primjene ove Direktive. Državama članicama trebalo bi primjerice dopustiti da zadrže ili uvedu strože odredbe u odnosu na zahtjeve u pogledu znanja i stručnosti osoblja te upute za ispunjavanje ESIS-a.
(8) Ovom bi se Direktivom trebali poboljšati uvjeti za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta putem usklađivanja zakonodavstava država članica i uspostave standarda kakvoće za određene usluge, osobito u odnosu na raspodjelu i davanje kredita putem vjerovnika i kreditnih posrednika te promicanje dobre prakse. Uspostavljanje standarda kakvoće za usluge davanja kredita nužno uključuje uvođenje određenih odredaba koje se tiču ovlašćivanja, nadzora i bonitetnih zahtjeva.
(9) Za područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom države članice slobodno odlučuju hoće li zadržati ili uvesti nacionalno pravo. Države članice osobito mogu zadržati ili uvesti nacionalne odredbe u područjima poput ugovornog prava koje se odnosi na valjanost ugovora o kreditu, imovinskog prava, upisa u zemljišne knjige, ugovornih informacija i, u mjeri u kojoj nisu regulirana u ovoj Direktivi, poslijeugovornih pitanja. Države članice mogu odrediti da stranke uzajamnim dogovorom odaberu procjenitelja ili društvo za procjenu ili javne bilježnike. S obzirom na razlike među procesima kupnje ili prodaje stambenih nekretnina u državama članicama, postoji mogućnost za vjerovnike ili kreditne posrednike da unaprijed zatraže primitak plaćanja od potrošača, pod uvjetom da bi takva plaćanja mogla pomoći u osiguravanju sklapanja ugovora o kreditu ili kupnje ili prodaje nekretnine te mogućnost zloporabe tih praksi, osobito ako potrošači nisu upoznati sa zahtjevima i ustaljenom praksom u toj državi članici. Stoga je primjereno dopustiti državi članici nametanje ograničenja za takva plaćanja.
(10) Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na to jesu li vjerovnik ili kreditni posrednik pravna ili fizička osoba. Međutim, ova Direktiva ne bi smjela utjecati na pravo država članica da, u skladu s pravom Unije, ograniče ulogu vjerovnika ili kreditnog posrednika na temelju ove Direktive samo na pravne osobe ili na određene vrste pravnih osoba.
(11) Budući da potrošači i poduzeća nisu u istom položaju, nije im potrebna ista razina zaštite. Premda je važno zajamčiti prava potrošača odredbama od kojih nije moguće odstupiti ugovorom, razumno je dopustiti poduzećima i organizacijama sklapanje drugih dogovora. ▌
(12) Definicija potrošača trebala bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan okvira svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti. Međutim, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, kada je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti koju osoba obavlja te je svrha trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti toliko ograničena da u cjelokupnom kontekstu ugovora nije prevladavajuća, tu bi osobu također trebalo smatrati potrošačem.
(13) Premda se ovom Direktivom uređuju ugovori o kreditu koji se isključivo ili pretežito odnose na stambene nekretnine, njome se ne sprečava države članice da prošire mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom radi zaštite potrošača u odnosu na ugovore o kreditu povezane s drugim oblicima nekretnina ili da na drugi način reguliraju takve ugovore o kreditu.
(14) Definicije utvrđene u ovoj Direktivi određuju opseg usklađivanja. Obveze država članica da prenesu ovu Direktivu trebale bi stoga biti ograničene na opseg određen tim definicijama. Primjerice, obveze država članica da prenesu ovu Direktivu ograničene su na ugovore o kreditu sklopljene s potrošačima, odnosno s fizičkim osobama koje, u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom, djeluju izvan okvira svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti. Slično tome, države članice obvezne su prenijeti odredbe ove Direktive kojima se regulira djelatnost osoba koje djeluju kao kreditni posrednik, kako je definirano u Direktivi. Međutim, ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje primjenu ove Direktive od strane država članica, u skladu s pravom Unije, na područja koja nisu obuhvaćena njezinim područjem primjene. Povrh toga, definicije utvrđene u ovoj Direktivi ne ne bi smjele dovoditi u pitanje mogućnost država članica da donesu definicije niže razine u okviru nacionalnog prava za posebne svrhe, pod uvjetom da su i dalje u skladu s definicijama utvrđenima u ovoj Direktivi. Primjerice, državama članicama trebalo bi omogućiti, u okviru nacionalnog prava, određivanje potkategorija kreditnih posrednika koji nisu identificirani u ovoj Direktivi, ako su takve potkategorije potrebne na nacionalnoj razini kako bi se razlikovali zahtjevi u pogledu razine znanja i stručnosti koje trebaju ispuniti različiti kreditni posrednici.
(15) Cilj je ove Direktive osigurati da potrošači koji sklapaju ugovore o kreditu koji se odnose na nekretnine uživaju visok stupanj zaštite. Stoga bi se trebala primjenjivati na kredite osigurane nekretninom bez obzira na svrhu kredita, ugovore o refinanciranju ili druge ugovore o kreditu koji bi vlasniku ili djelomičnom vlasniku pomogli u tome da zadrži prava na nekretnini ili zemljištu i na kredite koji se koriste za kupnju nekretnine u pojedinim državama članicama, uključujući kredite koji ne zahtijevaju povrat kapitala ili, osim ako države članice imaju uspostavljen prikladan alternativni okvir, one čija je svrha osigurati privremeno financiranje između prodaje jedne nekretnine i kupnje druge te na osigurane kredite za obnovu stambene nekretnine.
(16) Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene ugovore o kreditu u kojima vjerovnik isplaćuje kredit uplatom paušalnog iznosa, obročnim plaćanjem ili na neki drugi način u zamjenu za iznos koji proizlazi iz prodaje nekretnine i čiji je primarni cilj olakšati potrošnju, poput proizvoda vlasničkog kapitala ili drugih jednakovrijednih specijaliziranih proizvoda. Takvi ugovori o kreditu imaju posebna obilježja koja izlaze izvan područje primjene ove Direktive. Procjena kreditne sposobnosti potrošača, primjerice, nije od važnosti jer vjerovnik uplaćuje potrošaču, a ne obrnuto. Takva transakcija zahtijeva, među ostalim, znatno drukčije informacije prije sklapanja ugovora. Nadalje, drugi proizvodi, poput tzv. home reversion, koji imaju usporedive funkcije s obratnim ili doživotnim hipotekama ne uključuju davanje kredita i tako ostaju izvan područja primjene ove Direktive. ▌
(17) Ova Direktiva ne bi trebala obuhvaćati izričito navedene vrste nišnih ugovora o kreditu koje su drukčije po svojoj naravi i uključenim rizicima od standardnih hipotekarnih kredita i stoga zahtijevaju prilagođen pristup, osobito ugovori o kreditu koji su posljedica nagodbe postignute na sudu ili pred drugim tijelom sa zakonskim ovlastima, i određene vrste ugovora o kreditu u kojima poslodavac odobrava kredit svojim zaposlenicima u određenim okolnostima, kako je već predviđeno u Direktivi 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima.(5) Primjereno je dopustiti državama članicama izuzimanje određenih ugovora o kreditu, poput onih koji su odobreni ograničenom dijelu javnosti pod povoljnim uvjetima ili koje su odobrile kreditne unije, pod uvjetom da postoje prikladni alternativni aranžmani kojima se osigurava ispunjenje ciljeva politike koji se odnose na financijsku stabilnost i unutarnje tržište, a da se pritom ne ugrozi financijska uključenost i pristup kreditu. Ugovori o kreditu u kojima potrošač ili član obitelji potrošača nekretninu ne koristi kao kuću, stan ili drugo boravište te se koristi kao kuća, stan ili drugo boravište na temelju ugovora o najmu, podrazumijevaju rizike i značajke koji se razlikuju od standardnih ugovora o kreditu i stoga mogu zahtijevati prilagođeniji okvir. Države članice stoga bi trebale biti u mogućnosti izuzeti takve ugovore o kreditu iz Direktive u slučaju kada je za njih uspostavljen prikladan nacionalni okvir.
(18) Neosigurani ugovori o kreditu čija je glavna svrha obnova stambene nekretnine i koji iznose više od 75 000 EUR trebali bi biti uključeni u područje primjene Direktive 2008/48/EZ radi osiguravanja jednakovrijedne razine zaštite tih potrošača i izbjegavanja bilo kakvih regulatornih praznina između te direktive i ove Direktive. Direktivu 2008/48/EZ stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način.
(19) Radi pravne sigurnosti, pravni okvir Unije u području ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine trebao bi biti usklađen i nadopunjavati druge akte Unije, osobito u područjima zaštite potrošača i bonitetnog nadzora. Određene osnovne definicije, uključujući definiciju „potrošača” i „trajnog medija”, kao i ključne koncepte kojima se u standardnim informacijama određuju financijska obilježja kredita, uključujući „ukupni iznos koji plaća potrošač” i „stopu zaduživanja”, trebale bi biti u skladu s onima utvrđenima u Direktivi 2008/48/EZ kako bi isto nazivlje upućivalo na istu vrstu činjenica, bez obzira na to je li kredit potrošački ili se odnosi na stambene nekretnine. Države bi članice stoga pri prenošenju ove Direktive trebale osigurati dosljednost primjene i interpretacije u pogledu tih osnovnih definicija i ključnih koncepata.
(20) Kako bi se osigurao dosljedan okvir za potrošače u području kredita i smanjilo administrativno opterećenje za vjerovnike i kreditne posrednike, temeljni okvir ove Direktive trebao bi pratiti strukturu Direktive 2008/48/EZ, gdje je to moguće, osobito poimanje da se informacije uključene u oglašavanje što se tiče ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine pružaju potrošaču putem reprezentativnog primjera, da se podrobne informacije prije sklapanja ugovora daju potrošaču putem standardiziranog informativnog obrasca, da potrošač primi primjerena objašnjenja prije sklapanja ugovora o kreditu, da se uspostavizajednički temelj za izračun EKS-a, isključujući bilježničke pristojbe, i da vjerovnici procijene kreditnu sposobnost potrošača prije davanja kredita. Slično tome, vjerovnicima bi trebalo osigurati nediskriminirajući pristup relevantnim bazama podataka za kredite kako bi se postigli jednaki uvjeti kao u odredbama utvrđenima u Direktivi 2008/48/EZ. Slično Direktivi 2008/48/EZ, ova bi Direktiva trebala osigurati odgovarajući postupak ovlašćivanja i nadzor svih vjerovnika koji daju ugovore o kreditu koji se odnose na nekretnine i njome bi se trebali utvrditi zahtjevi za uspostavu mehanizama izvansudskog rješavanja sporova te za pristup tim mehanizmima.
(21) Direktiva bi trebala biti nadopuna Direktivi 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga(6) za potrošače u kojoj se zahtijeva da potrošači prilikom prodaje na daljinu prime informacije o postojanju ili izostanku prava na odustanak i kojom se omogućuje pravo odustanka. Međutim, premda je Direktivom 2002/65/EZ određena mogućnost da dobavljač pruži informacije prije sklapanja ugovora nakon sklapanja ugovora, bilo bi to neprikladno za ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine, s obzirom na važnost financijske obveze za potrošača. Ova Direktiva nema učinka na opće odredbe nacionalnog ugovornog prava, kao što su pravila o valjanosti, sastavljanje ili učinak ugovora u mjeri u kojoj opći aspekti ugovornog prava nisu uređeni ovom Direktivom. ▌
(22) Ujedno je bitno u obzir uzeti posebnosti ugovorâ o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine koji opravdavaju diferencirani pristup. S obzirom na narav i moguće posljedice ugovorâ o kreditu koji se odnose na nekretnine za potrošača, promidžbeni materijali i personalizirane informacije prije sklapanja ugovora trebali bi uključivati odgovarajuća posebna upozorenja o rizicima, primjerice o mogućem učinku fluktuacija tečaja na otplaćivanje potrošača i, ako to države članice procijene prikladnim, narav i posljedice davanja sredstva osiguranja. Na temelju već postojećeg dobrovoljnog pristupa industrije povezanog sa stambenim kreditima, opće informacije prije sklapanja ugovora trebale bi uvijek biti dostupne uz personalizirane informacije prije sklapanja ugovora. Nadalje, diferencirani pristup opravdan je kako bi se u obzir uzele pouke izvučene iz financijske krize i kako bi se osiguralo da je odobrenje kredita zasnovano na dobrim temeljima. U tom se pogledu odredbe o procjeni kreditne sposobnosti trebaju osnažiti u usporedbi s potrošačkim kreditom, kreditni bi posrednici trebali pružiti podrobnije informacije o vlastitom statusu i odnosu s vjerovnikom radi otkrivanja potencijalnih sukoba interesa, a svi sudionici uključeni u sklapanje ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine trebali bi biti na odgovarajući način ovlašteni i nadzirani.
(23) Također je potrebno regulirati pojedina dodatna područja radi odražavanja posebnosti kredita koji se odnose na stambene nekretnine. S obzirom na značaj transakcije, nužno je osigurati da potrošači imaju dovoljno vremena, najmanje sedam dana, za razmatranje mogućih posljedica. Države bi članice trebale biti fleksibilne u osiguravanju dovoljno vremena, bilo u obliku razdoblja razmatranja prije sklapanja ugovora o kreditu ili razdoblja za pravo na odustanak nakon sklapanja ugovora o kreditu ili u obliku njihove kombinacije. Primjereno je da države članice trebaju biti fleksibilne učiniti razdoblje razmatranja obvezujućim za potrošača tijekom razdoblja od najviše 10 dana, ali da su potrošači koji žele djelovati tijekom razdoblja razmatranja u mogućnosti to učiniti te, u interesu pravne sigurnosti u kontekstu transakcija nekretnina, države članice također bi trebale osigurati da razdoblje razmatranja ili pravo na odustanak trebaju isteći ako potrošač poduzme ikakvu radnju koja na temelju nacionalnog prava za posljedicu ima nastanak prijenosa prava vlasništva s kojim je povezana ili korištenje sredstava ugovorom o kreditu ili, ako je to primjenjivo, prenese sredstva na treću osobu.
(24) S obzirom na posebna obilježja ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine, ustaljena je praksa da vjerovnici ponude potrošačima niz proizvoda ili usluga koji se mogu kupiti skupa s ugovorom o kreditu. Stoga je primjereno, s obzirom na značaj takvih potrošačkih ugovora, utvrditi posebna pravila o praksi vezanja usluga. Spajanje ugovora o kreditu s jednom ili više financijskih usluga ili proizvoda u paketima sredstvo je kojim vjerovnici obogaćuju svoju ponudu te se tako potiče međusobna konkurencija, pod uvjetom da se sastavnice paketa mogu kupiti i zasebno. Premda kombinacija ugovorâ o kreditu s jednom ili više financijskih usluga ili proizvoda u paketima može biti od koristi za potrošače, može i negativno utjecati na mobilnost potrošača te njihovu sposobnost donošenja informiranih odabira, osim ako se sastavnice paketa mogu kupiti i zasebno. Važno je spriječiti praksu poput vezanja određenih proizvoda koji mogu navesti potrošače na sklapanje ugovorâ o kreditu koji nisu najpovoljniji za njih, a da ipak ne ograničavaju objedinjavanje proizvoda koji mogu biti korisni za potrošače. Države bi članice svejedno trebale nastaviti sa strogim nadzorom tržišta financijskih usluga za maloprodaju radi osiguravanja da praksa objedinjavanja usluga ne utječe negativno na odabir potrošača i tržišno natjecanje.
(25) Opće je pravilo da se praksa vezanja usluga ne bi trebala dopustiti, osim ako se financijska usluga ili ponuđeni proizvod koji se nude skupa s ugovorom o kreditu ne mogu ponuditi zasebno, budući da čine sastavni dio kredita, primjerice u slučaju osiguranog prekoračenja. Međutim, u drugim slučajevima vjerovnici mogu opravdano ponuditi ili prodavati ugovor o kreditu u paketu s računom za obavljanje platnog prometa, štednim računom, investicijskim proizvodom ili proizvodom mirovinskog osiguranja, primjerice ako se kapital s računa koristi za otplatu kredita ili je preduvjet za udruživanje sredstava radi dobivanja kredita ili u situaciji u kojoj, primjerice, ulagački proizvod ili proizvod privatnog mirovinskog osiguranja služe kao dodatna sredstva osiguranja za kredit. Premda je opravdano da vjerovnici budu u mogućnosti zahtijevati od potrošača posjedovanje relevantne police osiguranja radi jamčenja otplate kredita ili osiguravanja vrijednosti sredstva osiguranja, potrošač bi trebao imati mogućnost odabrati vlastitog osiguravatelja, pod uvjetom da njegova polica osiguranja ima jednakovrijedan stupanj jamstva kao i predložena polica osiguranja koju nudi vjerovnik. Štoviše, države članice mogu ujednačiti, u cijelosti ili djelomično, pokriće predviđeno ugovorom o osiguranju kako bi se olakšala usporedba različitih ponuda onim potrošačima koji žele izvršiti takve usporedbe.
(26) Bitno je osigurati primjereno vrednovanje stambenih nekretnina prije sklapanja ugovora o kreditu i, osobito ako vrednovanje utječe na preostale obveze potrošača u slučaju neispunjavanja obveza. Države članice stoga bi trebale osigurati postojanje pouzdanih standarda vrednovanja. Kako bi ih se moglo smatrati pouzdanima, standardi vrednovanja trebali bi uzeti u obzir međunarodno priznate standarde vrednovanja, osobito one koje su razvili Odbor za međunarodnu normizaciju vrednovanja, Europska organizacija procjeniteljskih udruga ili Kraljevska organizacija geodeta. Ti međunarodno priznati standardi vrednovanja sadrže načela visoke razine koji zahtijevaju da vjerovnici, između ostalog, prihvate i pridržavaju se primjerenih procesa upravljanja internim rizicima i upravljanja sredstvima osiguranja koji uključuju pouzdane procese procjene, da prihvate standarde i metode procjene koji vode do realističnih i obrazloženih standarda procjene nekretnina kako bi se osiguralo da se svi izvještaji procjene pripremaju na primjereno stručan i revan način te da procjenitelji zadovoljavaju određene zahtjeve u pogledu stručnosti i vode odgovarajuću dokumentaciju o procjeni za sredstava za osiguranje koje je sveobuhvatno i vjerodostojno. U tom je pogledu također poželjno osigurati odgovarajući nadzor tržišta stambenih nekretnina i da mehanizmi u takvim odredbama budu u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava(7). Odredbama ove Direktive koje se odnose na standarde vrednovanja imovine može se udovoljiti primjerice, putem zakonodavstva ili samoregulacije.
(27) S obzirom na značajne posljedice za vjerovnike, potrošače i potencijalnu financijsku stabilnost ovršnog postupka, primjereno je poticati vjerovnike da se na proaktivan način i u početnoj fazi suoče s kreditnim rizikom u nastajanju te da se uspostave potrebne mjere s ciljem osiguravanja da vjerovnici pokažu razuman stupanj strpljenja te da poduzmu razumne mjere u rješavanju situacije drugim sredstvima prije započinjanja ovršnog postupka. Gdje je to moguće, treba pronaći rješenja pri kojima se u obzir uzimaju praktične okolnosti i razumna potreba za troškovima života potrošača. Ako je dug nakon ovršnog postupka neotplaćen, države bi članice trebale osigurati zaštitu osnovnih životnih uvjeta i poduzeti mjere olakšavanja otplate, izbjegavajući dugoročnu prezaduženost. Barem u slučajevima kada cijena postignuta za nekretninu utječe na iznos koji potrošač duguje, države bi članice trebale poticati vjerovnike na poduzimanje razumnih mjera u postizanju najbolje cijene za nekretninu koja je predmet ovrhe u kontekstu tržišnih uvjeta. Države članice ne bi trebale onemogućiti stranke ugovora o kreditu da izričito pristanu na to da je prijenos sredstva osiguranja na vjerovnika dovoljan za otplatu kredita.
(28) Posrednici se često bave i drugim aktivnostima, a ne samo kreditnim posredovanjem, osobito posredovanjem u osiguranju ili pružanju investicijskih usluga. Ovom bi se Direktivom stoga trebao osigurati stupanj usklađenosti s Direktivom 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju(8) i Direktivi 2004/39/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata(9). Osobito, kreditne institucije kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU i druge financijske institucije podložne jednakovrijednom režimu ovlašćivanja u okviru nacionalnog prava ne bi trebale zahtijevati dodatno ovlaštenje da bi djelovale kao kreditni posrednik kako bi se pojednostavio proces uspostave kreditnog posrednika i prekograničnog djelovanja. Potpuna i neograničena odgovornost vjerovnika i kreditnih posrednika za djelatnosti vezanih kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika trebala bi biti proširena samo na djelatnosti unutar područja primjene ove Direktive osim ako države članice odluče proširit ovi odgovornost na druga područja.
(29) Kako bi se povećala sposobnost potrošača da donose informirane odluke o odgovornom zaduživanju i upravljanju dugom, države bi članice trebale promicati mjere potpore za edukaciju potrošača u odnosu na odgovorno zaduživanje i upravljanje dugom, osobito u odnosu na ugovore o hipotekarnim kreditima. Osobito je bitno omogućiti smjernice potrošačima koji prvi put uzimaju hipotekarni kredit. U tom bi pogledu Komisija trebala identificirati najbolju praksu kako bi se olakšao daljnji razvoj mjera za povećavanje osviještenosti potrošača o financijama.
(30) Zbog značajnih rizika povezanih sa zaduživanjem u stranoj valuti, nužno je omogućiti mjere kojima se osigurava da su potrošači svjesni rizika koji preuzimaju i da je potrošač u mogućnosti ograničiti svoju izloženost tečajnom riziku tijekom trajanja kredita. Rizik bi se mogao ograničiti na način da se potrošaču omogući pravo da promijeni valutu kredita ili putem drugih načina, kao što su gornje granice ili, ako su ona dovoljna za ograničenje tečajnog rizika, upozorenja.
(31) Primjenjivi pravni okvir trebao bi potrošačima uliti povjerenje da vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani predstavnici uzimaju u obzir interese potrošača, na temelju informacija dostupnih vjerovniku, kreditnom posredniku i imenovanom predstavniku u tom trenutku i razumnih pretpostavki o rizicima u situaciji potrošača tijekom razdoblja trajanja predloženog ugovora o kreditu. To bi moglo podrazumijevati da, između ostalog, vjerovnici ne bi trebali promicati kredit na način da promidžba značajno narušava ili će vjerojatno narušiti sposobnost potrošača da pomno razmotri uzimanje kredita ili da vjerovnik ne bi trebao koristiti odobrenje kredita kao glavnu metodu promidžbe za prodaju robe, usluga ili nekretnina. Ključni aspekt osiguravanja takvog povjerenja potrošača predstavlja preduvjet omogućavanja visokog stupnja pravednosti, poštenja i stručnosti u industriji, odgovarajućeg upravljanja sukobima interesa, uključujući one proizašle iz naknada i zahtjeva da se savjeti pruže u interesu potrošača. ▌
(32) Primjereno je osigurati da relevantno osoblje vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika posjeduju odgovarajući stupanj znanja i stručnosti kako bi se postigla visoka razina stručnosti. Stoga bi ova Direktiva trebala zahtijevati dokazivanje relevantnog znanja i stručnosti na razini društva, na temelju minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti utvrđenih u ovoj Direktivi. Države članice bi trebale moći slobodno uvoditi ili zadržati takve zahtjeve koji su primjenjivi na pojedinačne fizičke osobe. Države članice bi trebale biti u mogućnosti dopustiti vjerovnicima, kreditnim posrednicima i imenovanim predstavnicima da razlikuju razine minimalnih zahtjeva u pogledu znanja prema sudjelovanju u izvršenju određenih usluga ili procesa. U tom kontekstu osoblje uključuje vanjske zaposlenike koji rade za vjerovnika, kreditnog posrednika ili imenovanog predstavnika, kao i njihove zaposlenike. Za potrebe ove Direktive, osoblje izravno uključeno u aktivnosti u okviru ove Direktive trebalo bi uključivati osoblje trgovinskih i pozadinskih službi, uključujući upravljanje, koji obavljaju bitnu ulogu u procesu ugovora o kreditu. Osobe koje obavljaju funkcije podrške koje nisu povezane s procesom ugovora o kreditu (npr. osoblje zaduženo za ljudske resurse ili informacijske i komunikacijske tehnologije) ne bi se trebale smatrati osobljem na temelju ove Direktive.
(33) Ako vjerovnik ili kreditni posrednik svoje usluge pruža na državnom području druge države članice pozivajući se na pravo slobode pružanja usluga, matična država članica trebala bi biti odgovorna za postavljanje minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti koji se mogu primijeniti na osoblje. Međutim, država članica domaćin koja to smatra potrebnim, trebala bi biti u mogućnosti uspostaviti vlastite uvjete u određenim područjima primjenjivima na vjerovnike i kreditne posrednike koji pružaju usluge na području te države članice na temelju prava na slobodu pružanja usluga.
(34) S obzirom na važnost osiguravanja da se zahtjevi u pogledu znanja i stručnosti primjenjuju te da su u skladu s praksom, države bi članice od nadležnih tijela trebale zahtijevati nadzor vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika te ih ovlastiti za dobivanje takvih dokaza radi pouzdane procjene usklađenosti.
(35) Način na koji vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani predstavnici isplaćuju naknade osoblju trebao bi sačinjavati jedan od ključnih aspekata osiguravanja povjerenja potrošača u financijskom sektoru. Ova Direktiva pruža pravila za isplaćivanje naknada osoblju, s ciljem ograničavanja zlouporabe prilikom prodaje i osiguravanja da način na koji se naknade isplaćuju zaposlenicima ne sprječava usklađivanje s obvezom da se u obzir uzmu interesi potrošača. Osobito, vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani predstavnici ne bi trebali osmišljavati svoje politike primanja naknada na način koji bi mogao potaknuti njihovo osoblje da sklope određeni broj ili vrstu ugovora o kreditu ili da ponude posebne dodatne usluge potrošačima, a da se u obzir izričito ne uzmu njihovi interesi i potrebe. U tom bi kontekstu države članice mogle smatrati potrebnim da odluče kako se određena praksa, primjerice, prikupljanje pristojbi od strane vezanih posrednika, protivi interesima potrošača. Države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti da naknade koje su zaposlenici primili ne smiju ovisiti o stopi ili vrsti ugovora o kreditu sklopljenog s potrošačem.
(36) Ovom se Direktivom predviđaju usklađena pravila koja se odnose na područja znanja i stručnosti koja bi vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani posrednici trebali posjedovati u odnosu na sastavljanje, ponudu, odobravanje i posredovanje u ugovoru o kreditu. Ovom se Direktivom ne predviđaju posebni aranžmani izravno povezani s priznavanjem stručnih kvalifikacija koje je pojedinac stekao u jednoj od država članica u svrhu ispunjavanja zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti u drugoj državi članici. Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija(10) stoga bi se i dalje trebala primjenjivati u odnosu na uvjete za priznavanje i kompenzacijske mjere koje bi država članica mogla zahtijevati od pojedinca čija kvalifikacija nije izdana pod njezinom nadležnošću.
(37) Vjerovnici i kreditni posrednici često koriste oglase, nerijetko s posebnim uvjetima i odredbama, kako bi privukli pozornost potrošača na određeni proizvod. Potrošači bi stoga trebali imati zaštitu od nepravedne ili zavaravajuće prakse oglašavanja te bi trebali biti u mogućnosti uspoređivati oglase. Posebne odredbe o oglašavanju ugovora o kreditu i popis stavki koje treba uključiti u oglase te promidžbene materijale usmjerene ka potrošačima, ako se u takvom oglašavanju navode posebne kamatne stope ili bilo koji iznosi u odnosu na trošak kredita, nužni su kako bi im omogućili da usporede različite ponude. Države bi članice i dalje trebale imati slobodu uvesti ili zadržati zahtjeve u pogledu objavljivanja informacija u svojem nacionalnom pravu, što se tiče oglašavanja koje ne navodi kamatnu stopu ili sadrži ikakve brojke koje se odnose na trošak kredita. Bilo koji takvi zahtjevi trebali bi u obzir uzeti posebnosti ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. U svakom slučaju, trebalo bi osigurati da, u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta prema potrošaču na unutarnjem tržištu(11) oglašavanje ugovora o kreditu ne bi trebalo stvoriti zavaravajući dojam o proizvodu.
(38) Oglašavanje je često posebice usmjereno na jedan ili više proizvoda, a potrošači bi trebali biti u mogućnosti odlučivati nakon što se u potpunosti upoznaju s izborom kreditnih proizvoda u ponudi. U tom pogledu, opće informacije igraju bitnu ulogu u edukaciji potrošača u odnosu na širok izbor dostupnih proizvoda i usluga te njihovih ključnih značajki. Potrošači bi stoga trebali moći uvijek pristupiti općim informacijama o dostupnim kreditnim proizvodima. Ako ovaj zahtjev nije primjenjiv na nevezane kreditne posrednike, to ne bi trebalo dovoditi u pitanje njihovu obvezu da potrošačima pruže personalizirane informacije prije sklapanja ugovora.
(39) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti i kako bi odluka potrošača bila temeljena na pojedinostima o kreditnim proizvodima u ponudi, a ne na distribucijskom kanalu putem kojeg se pristupa takvim kreditnim proizvodima, potrošači bi trebali primiti informacije o kreditu bez obzira na to surađuju li izravno s vjerovnikom ili s kreditnim posrednikom.
(40) Potrošači bi trebali pravodobno primiti personalizirane informacije, prije sklapanja ugovora o kreditu, kako bi bili u mogućnosti usporediti ih te razmotriti obilježja kreditnih proizvoda. U skladu s Preporukom Komisije 2001/193/EZ od 1. ožujka 2001. o informacijama prije sklapanja ugovora koje potrošačima pružaju zajmodavci koji nude stambene kredite (12), Komisija se obvezala na nadziranje usklađenosti s Dobrovoljnim kodeksom ponašanja o informacijama prije sklapanja ugovora za stambene kredite koji sadrži ESIS, koji nudi informacije, personalizirane prema potrošaču, o ponuđenom ugovoru o kreditu. Dokazi koje je Komisija prikupila naglasili su potrebu za preispitivanjem sadržaja i prikazivanja ESIS-a kako bi bio jasan, razumljiv te kako bi sadržavao sve informacije koje se smatraju relevantnima za potrošače. Sadržaj i izgled ESIS-a trebao bi uključivati nužna poboljšanja koja su uočena tijekom ispitivanja potrošača u svim državama članicama. Strukturu ESIS-a, osobito redoslijed informacija, trebalo bi izmijeniti, tekst bi trebao biti prilagođeniji korisniku, a dijelove poput „nominalne stope” i „efektivne kamatne stope” trebalo bi spojiti te dodati nove dijelove poput „pogodnosti”. Potrošaču bi trebalo pružiti tablicu s primjerom amortizacije kao sastavni dio ESIS-a ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja kamata, prema kojem se otplata glavnice odgađa tijekom početnog razdoblja ili ako je stopa zaduživanja fiksna do isteka ugovora o kreditu; Države bi članice trebale biti u mogućnosti osigurati da takva tablica s primjerom amortizacije u ESIS-u nije obvezna za druge ugovore o kreditu.
(41) Ispitivanje potrošača naglasilo je važnost korištenja jednostavnog i razumljivog jezika u objavljivanju informacija potrošačima. Zbog toga pojmovi u ESIS-u nisu nužno jednaki pravnim pojmovima utvrđenim u ovoj Direktivi, ali imaju isto značenje.
(42) Zahtjevi u pogledu informacija o ugovorima o kreditu koji su sadržani u ESIS-u ne bi trebali dovoditi u pitanje zahtjeve u pogledu informacija Unije ili na nacionalnoj razini za druge proizvode ili usluge koji bi mogli činiti dio ponude s ugovorom o kreditu, kao uvjete za dobivanje ugovora o kreditu koji se odnosi na nekretnine ili ponuđene na način da se taj ugovor dobije po nižoj stopi zaduživanja, poput osiguranja protiv požara ili životnog osiguranja. Države bi članice trebale imati slobodu zadržati ili uvesti nacionalno pravo u kojem ne postoje usklađene odredbe, primjerice zahtjeve u pogledu informacija na razini prekomjernih kamatnih stopa u predugovornoj fazi ili informacija koje bi se mogle pokazati korisnima za potrebe financijskog obrazovanja ili izvansudskih nagodbi. Međutim, sve bi dodatne informacije trebalo pružiti u dodatnom dokumentu koji može biti priložen ESIS-u. Države bi članice trebale biti u mogućnosti, na svojim nacionalnim jezicima, koristiti drukčiji vokabular u ESIS-u, a da ne mijenjaju njegov sadržaj ni redoslijed pruženih informacija, ako je to potrebno radi korištenja jezika koji bi mogao biti lakše razumljiv potrošačima.
(43) Kako bi se osiguralo da ESIS potrošačima nudi sve relevantne informacije za donošenje informiranog odabira, vjerovnik bi prilikom ispunjavanja ESIS-a trebao slijediti upute određene u ovoj Direktivi. Države članice trebale bi biti u mogućnosti elaborirati ili dodatno pojasniti upute za ispunjavanje ESIS-a na temelju uputa određenih u ovoj Direktivi. Države članice trebale bi biti u mogućnosti, primjerice, dodatno pojasniti informacije koje se pružaju radi opisivanja „vrste stope zaduživanja” kako bi se uzele u obzir posebnosti nacionalnih proizvoda i tržišta. Međutim, takve dodatne pojedinosti ne bi trebale biti u suprotnosti s uputama sadržanim u ovoj Direktivi niti podrazumijevati ikakvu izmjenu teksta predloška ESIS-a koji bi vjerovnik trebao koristiti kao takvog. Države članice trebale bi biti u mogućnosti dodatno pojasniti upozorenja u pogledu ugovora o kreditu koja su prilagođena njihovom nacionalnom tržištu i praksi, ako takva upozorenja nisu već uključena u obrazac ESIS. Države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da su informacije predviđene u ESIS-u obvezujuće za vjerovnika, pod uvjetom da vjerovnik odluči odobriti kredit.
(44) Potrošač bi trebao primiti informacije putem ESIS-a bez neopravdanog odlaganja, nakon što potrošač dostavi potrebne informacije o svojim potrebama, financijskoj situaciji i preferencijama te pravodobno, prije nego što bilo koji ugovor o kreditu ili ponuda postanu obvezujući za potrošača, kako bi bio u mogućnosti usporediti i razmotriti obilježja kreditnih proizvoda i ako je potrebno, dobiti savjet od treće strane. Osobito ako je potrošač primio ponudu obvezujuću za njega, uz nju bi trebao biti priložen i ESIS, osim ako je ESIS već dostavljen potrošaču te su obilježja ponude u skladu s prethodno pruženim informacijama. Međutim, države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da se obvezna dostava ESIS-a izvrši prije dostave ikakve obvezujuće ponude i skupa s obvezujućom ponudom, ako prethodno nije dostavljen ESIS koji sadrži jednake informacije. ESIS bi trebao biti personaliziran i odražavati preferencije koje je potrošač iskazao, no pružanje takvih personaliziranih informacija ne bi trebalo podrazumijevati obvezu davanja savjeta. Ugovori o kreditu trebali bi se sklapati ako potrošač ima dovoljno vremena za usporedbu ponuda, procjenu njihovih implikacija, dobivanje savjeta od treće strane, ako je potrebno, i nakon što donese informiranu odluku o prihvaćanju ili odbijanju ponude.
(45) Ako je potrošač pružio sredstvo osiguranja uz ugovor o kreditu za kupnju nekretnine ili zemljišta i trajanje osiguranja dulje je od trajanja ugovora o kreditu te ako potrošač može odlučiti ponovno povući otplaćeni kapital, podložno potpisivanju novog ugovora o kreditu, potrošač bi trebao primiti novi ESIS s objavom novog EKS-a i temeljen na posebnim obilježjima novog ugovora o kreditu, prije potpisivanja novog ugovora o kreditu.
(46) Barem u slučajevima kad ne postoji pravo odustanka, vjerovnik ili, ako je primjenjivo, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik potrošaču trebaju dostaviti primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku dostave ponude koja je obvezujuća za vjerovnika. U drugim bi slučajevima potrošaču trebalo ponuditi primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku davanja obvezujuće ponude.
(47) Kako bi se osigurala maksimalna transparentnost i spriječile zlouporabe koje proizlaze iz mogućih sukoba interesa kada potrošači koriste usluge kreditnih posrednika, potonji bi trebali biti podložni određenim obvezama u pogledu objavljivanja informacija prije izvršenja svojih usluga. Takve bi objave trebale uključivati informacije o njihovom identitetu i povezanostima s vjerovnicima, primjerice uzimaju li u obzir proizvode velikog broja vjerovnika ili samo ograničenog broja vjerovnika. Postojanje bilo kakve provizije ili drugih poticaja koje kreditnom posredniku isplaćuju vjerovnik ili treće strane u odnosu na ugovor o kreditu potrošačima bi trebalo otkriti prije izvršenja bilo kakvih djelatnosti kreditnih posrednika i potrošače bi u ovoj fazi trebalo informirati ili o iznosu takvih plaćanja, ako je to poznato, ili o činjenici da će iznos biti objavljen u ESIS-u u kasnijoj predugovornoj fazi te o njihovom pravu na primanje informacija o razini takvih plaćanja u toj fazi. Potrošači bi također trebali biti obaviješteni o bilo kakvim naknadama koje trebaju uplatiti kreditnim posrednicima u odnosu na njihove usluge. Ne dovodeći u pitanje pravo tržišnog natjecanja, države bi članice trebale slobodno uvoditi ili zadržati odredbe kojima se sprječava plaćanje naknada od strane potrošača pojedinim ili svim kategorijama kreditnih posrednika.
(48) Potrošaču će možda i dalje biti potrebna dodatna pomoć kako bi donio odluku o tome koji je ugovor o kreditu, u rasponu predloženih proizvoda, najprimjereniji za njegove potrebe i financijsku situaciju. Vjerovnici i, ako je primjenjivo, kreditni posrednici trebali bi pružiti takvu pomoć u pogledu kreditnih proizvoda koje nude potrošaču objašnjavajući relevantne informacije, uključujući osobito ključna obilježja predloženih proizvoda potrošaču na personaliziran način kako bi potrošač shvatio učinke koje mogu imati na njegovu ekonomsku situaciju. Vjerovnici i, kad je to primjenjivo, kreditni posrednici, trebali bi način na koji pružaju takva objašnjenja prilagoditi okolnostima u kojima se kredit nudi i potrebi potrošača za primanje pomoći, uzimajući u obzir potrošačevo znanje i iskustvo s kreditima te narav svakog pojedinačnog kreditnog proizvoda. Takva objašnjenja sama po sebi ne bi trebala činiti osobnu preporuku.
(49) S ciljem promidžbe uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta te osiguravanja visokog stupnja zaštite potrošača diljem Unije, neophodno je na ujednačen način osigurati mogućnost usporedbe informacija o EKS-u diljem Unije.
(50) Ukupni troškovi kredita za potrošača trebali bi obuhvaćati sve troškove koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu i s kojima je vjerovnik upoznat. Stoga je potrebno uključiti kamate, provizije, poreze, naknade za kreditne posrednike, troškove vrednovanja nekretnine za hipoteku ili bilo koje druge naknade, osim bilježničkih pristojbi za dobivanje kredita, primjerice životno osiguranje ili ga dobiti prema uvjetima koji vrijede na tržištu, primjerice osiguranje protiv požara. Odredbe ove Direktive koje se odnose na dodatne proizvode i usluge (npr. koje se odnose na troškove otvaranja i održavanja bankovnog računa) ne bi trebale dovoditi u pitanje Direktivu 2005/29/EZ i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima(13). Ukupni troškovi kredita za potrošača ne bi trebali uključivati troškove koje potrošač plaća za kupnju nekretnine ili zemljišta, kao što su porezi povezani s tim ili bilježnički troškovi ili troškovi upisa u zemljišne knjige.Stvarno poznavanje troškova od strane vjerovnika trebalo bi procjenjivati na objektivan način, uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu stručne revnosti. U tom bi se pogledu trebalo pretpostaviti da je vjerovnik upoznat s troškovima dodatnih usluga koje potrošačima nudi sam ili u ime treće strane, osim ako iznos tih troškova ovisi o specifičnim obilježjima ili situaciji potrošača.
(51) Ako se koriste procjene, potrošaču bi trebalo ukazati na to, kao i na to da se informacije smatraju reprezentativnima za vrstu ugovora ili prakse koji se razmatraju. Cilj dodatnih pretpostavki za izračun EKS-a jest osigurati da EKS izračunava na dosljedan način i omogućiti usporedivost. Dodatne su pretpostavke nužne za određene vrste ugovora o kreditu, poput onih u kojima su iznos, trajanje ili trošak kredita promjenjivi ili variraju ovisno o provedbi ugovora. Ako same odredbe nisu dovoljne za izračun EKS-a, vjerovnik bi trebao koristiti dodatne pretpostavke utvrđene Prilogom I. Međutim, s obzirom da izračun EKS-a ovisi o uvjetima pojedinačnog ugovora o kreditu, trebale bi se koristiti isključivo one pretpostavke koje su nužne i relevantne za određeni kredit.
(52) Kako bi se i nadalje osiguravao visok stupanj usporedivosti EKS-a između ponuda različitih vjerovnika, intervali između datuma koji su se koristili u izračunu ne bi se trebali pisati u danima ako se mogu pisati kao cjeloviti broj godina, mjeseci ili tjedana. U ovom se kontekstu podrazumijeva da, ako se koriste određeni vremenski intervali u formuli EKS-a, ti bi se intervali trebali koristiti i za utvrđivanje iznosa kamate i druge naknade korištene u formuli. Iz tog razloga vjerovnici bi trebali koristiti metodu izračuna vremenskih intervala opisanu u Prilogu I. kako bi došli do brojki za plaćanje naknada. Međutim, to je primjenjivo samo za potrebe izračuna EKS-a i ne utječe na iznose koje vjerovnik uistinu naplaćuje na temelju ugovora o kreditu. Ako su te brojke drukčije, možda će biti potrebno razjasniti ih potrošaču kako bi se izbjeglo zavaravanje potrošača. To se podrazumijeva u slučaju nedostatka nekamatnih naknada i pod pretpostavkom da je identična metoda izračuna EKS-a jednaka efektivnoj stopi zaduživanja na kredit.
(53) Budući da se EKS u fazi oglašavanja može naznačiti samo primjerom, takav bi primjer trebao biti reprezentativan. Stoga bi on trebao odgovarati, primjerice, prosječnom razdoblju trajanja i ukupnom iznosu odobrenog kredita za vrstu ugovora o kreditu koji se razmatra. Prilikom utvrđivanja reprezentativnog primjera u obzir treba uzeti i učestalost određenih vrsta ugovora o kreditu na specifičnom tržištu. Za svakog bi vjerovnika moglo biti poželjno da se reprezentativni primjer temelji na iznosu kredita koji je reprezentativan za asortiman proizvoda tog vjerovnika i očekivanu bazu potrošača, budući da mogu postojati znatna odstupanja među vjerovnicima. U pogledu EKS-a navedenog u ESIS-u, trebale bi se uzeti u obzir preferencije i informacije koje dostavlja potrošač, ako je to moguće, i vjerovnik ili kreditni posrednik trebali bi jasno naznačiti jesu li dostavljene informacije primjer ili odražavaju preferencije i pružene informacije. U svakom slučaju, reprezentativni primjeri ne bi trebali biti u suprotnosti sa zahtjevima Direktive 2005/29/EZ. Bitno je u ESIS-u razjasniti potrošaču, kad je primjenjivo, da se EKS temelji na pretpostavkama te da su moguće izmjene, kako bi to potrošači uzeli u obzir prilikom usporedbe proizvoda. Bitno je da se u EKS-u u obzir uzmu svi nedostaci u okviru ugovora o kreditu, bilo da se plaća izravno potrošaču ili trećoj strani u ime potrošača.
(54) Kako bi se osigurala dosljednost između izračuna EKS-a za različite vrste kredita, pretpostavke korištene za izračun sličnih oblika ugovora o kreditu trebale bi općenito biti dosljedne. U tom pogledu trebalo bi uključiti pretpostavke iz Direktive Komisije 2011/90/EU od 14. studenoga 2011. o izmjeni dijela II. Priloga I. Direktivi 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koji predviđa dodatne pretpostavke za izračun efektivne kamatne stope(14), o izmjeni pretpostavki za izračun EKS-a. Premda se neće sve pretpostavke nužno primjenjivati na ugovore o kreditu dostupne sada, inovacije proizvoda u ovom sektoru aktivne su i stoga je neophodno imati pretpostavke. Nadalje, za potrebe izračuna EKS-a, identificiranje najuobičajenijeg mehanizma povlačenja tranše trebalo bi se koristiti na temelju razumnih očekivanja od mehanizma povlačenja tranše koji potrošači koriste za vrstu proizvoda koju nudi taj određeni vjerovnik. Za postojeće proizvode očekivanja bi se trebala temeljiti na prethodnih 12 mjeseci.
(55) Ključno je da se sposobnost i tendencija potrošača da otplaćuje kredit procijene i provjere prije sklapanja ugovora o kreditu. Prilikom te procjene kreditne sposobnosti trebali bi se u obzir uzeti svi nužni i relevantni čimbenici koji bi mogli utjecati na sposobnost potrošača da otplaćuje kredit tijekom njegova trajanja. Sposobnost potrošača da izvrši usluge i u potpunosti otplati kredit trebala bi uključivati razmatranje budućih plaćanja ili rast plaćanja potreban zbog negativne amortizacije ili odgođene otplate glavnice ili kamata i trebala bi se razmatrati u kontekstu drugih regularnih troškova, dugova ili drugih financijskih obveza, kao i prihoda, štednje i imovine. Potrebno je uspostaviti i razumnu toleranciju za buduće događaje tijekom razdoblja predloženog ugovora o kreditu, kao što su smanjenje prihoda ako kredit traje do mirovine ili, kad je primjenjivo, povećanje stope zaduživanja ili negativne promjene tečaja. Premda je vrijednost nekretnine bitan element u utvrđivanju iznosa kredita koji se može odobriti potrošaču u okviru osiguranog ugovora o kreditu, procjena kreditne sposobnosti trebala bi biti usredotočena na sposobnost potrošača da ispuni obveze iz ugovora o kreditu. Posljedično tome, mogućnost da vrijednost nekretnine premaši iznos kredita ili da bi se mogla povećati u budućnosti općenito gledajući ne bi trebala predstavljati dovoljan uvjet za odobrenje dotičnog kredita. Unatoč tome, ako je svrha ugovora o kreditu izgradnja ili obnova postojeće nekretnine, vjerovnik bi trebao biti u mogućnosti razmotriti ovu mogućnost. Države članice trebale bi biti u mogućnosti izdati dodatne smjernice o ovim ili dodatnim kriterijima te o metodama procjene kreditne sposobnosti potrošača, primjerice postavljanjem ograničenja na omjere vrijednosti kredita i imovine ili omjere kredita i prihoda te bi ih trebalo poticati na provedbu načela Odbora za financijsku stabilnost za dobru praksu za kredite osigurane hipotekom na stambene nekretnine. Određene odredbe mogu biti nužne za različite elemente koji se mogu uzeti u obzir u procjeni kreditne sposobnosti određenih vrsta ugovora o kreditu.
(56) Posebne odredbe mogu biti potrebne za različite elemente koji se mogu uzeti u obzir pri procjeni kreditne sposobnosti za određene vrste ugovora o kreditu. Primjerice, za ugovore o kreditu koji se odnose na nekretninu u kojima se izričito navodi da potrošač ili član obitelji potrošača nekretninu ne smije koristiti kao kuću, apartman ili drugo boravište (kupoprodajni ugovori s namjenom najma), države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti da se budući prihod od najma uzme u obzir prilikom procjene sposobnosti potrošača da otplaćuje kredit. U državama članicama u kojima takvo navođenje nije određeno u nacionalnim odredbama, vjerovnici također mogu odlučiti uvrstiti promišljenu procjenu u budući prihod od najma. Procjena kreditne sposobnosti ne bi trebala podrazumijevati prijenos odgovornosti na vjerovnika za bilo koje buduće neispunjenje obveza potrošača u okviru ugovora o kreditu.
(57) Odluka vjerovnika o odobrenju kredita trebala bi biti u skladu s ishodom procjene kreditne sposobnosti. Primjerice, sposobnost vjerovnika da prenese dio kreditnog rizika na treću stranu ne bi ga trebala navesti da zanemari zaključke procjene kreditne sposobnosti na način da se ugovor o kreditu učini dostupnim potrošaču koji ga vjerojatno neće biti u mogućnosti otplatiti. Države članice trebale bi biti u mogućnosti prenijeti ovo načelo zahtijevajući od nadležnih tijela da poduzmu potrebne radnje kao dio nadzornih aktivnosti i prate usklađenost postupaka vjerovnika za procjenu kreditne sposobnosti. Međutim, pozitivna procjena kreditne sposobnosti ne bi trebala činiti obvezu za vjerovnika da odobri kredit.
(58) U skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost, procjena kreditne sposobnosti trebala bi se temeljiti na informacijama o financijskoj i ekonomskoj situaciji potrošača, uključujući prihode i troškove. Te se informacije mogu dobiti od različitih izvora, uključujući i potrošača, a vjerovnik bi na primjeren način trebao provjeriti takve informacije prije odobrenja kredita. U tom bi pogledu potrošači trebali pružiti informacije kako bi olakšali procjenu kreditne sposobnosti, budući da, ako to ne učine, posljedica će vjerojatno biti odbijanje kredita koji žele dobiti, osim ako se informacije mogu dobiti iz drugih izvora. Ne dovodeći u pitanje privatno ugovorno pravo, države bi članice trebale osigurati da vjerovnici ne mogu raskinuti ugovor o kreditu jer su shvatili, nakon potpisivanja ugovora o kreditu, da je procjena kreditne sposobnosti izvedena nepropisno zbog nepotpunih informacija u trenutku procjene kreditne sposobnosti. Međutim, to ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost država članica da dopuste vjerovnicima raskid ugovora o kreditu ako se ustanovi da je potrošač namjerno pružio netočne ili krivotvorene informacije u trenutku procjene kreditne sposobnosti ili je hotimice uskratio informacije koje bi mogle rezultirati negativnom procjenom kreditne sposobnosti ili ako postoje drugi valjani razlozi usklađeni s pravom Unije. Premda ne bi bilo primjereno primijeniti sankcije na potrošače jer nisu u položaju pružiti određene informacije ili procjene ili zbog donošenja odluke da prekinu proces podnošenja zahtjeva za dobivanje kredita, države bi članice trebale biti u mogućnosti osigurati sankcije ako potrošači svjesno pruže nepotpune ili netočne informacije kako bi dobili pozitivnu ocjenu kreditne sposobnosti, osobito ako bi potpune i točne informacije za posljedicu imale negativnu ocjenu kreditne sposobnosti, a potrošač ne bi mogao ispuniti uvjete ugovora.
(59) Uvid u bazu podataka za kredite koristan je element u procjeni kreditne sposobnosti. Pojedine države članice zahtijevaju da vjerovnici procijene kreditnu sposobnost potrošača na temelju uvida u relevantnu bazu podataka. Vjerovnici bi trebali imati uvid u bazu podataka za kredite tijekom trajanja kredita isključivo kako bi se prepoznao i procijenio potencijal za neispunjavanje obveza. Takav uvid u bazu podataka za kredite trebao bi biti podložan odgovarajućim zaštitnim mjerama kako bi se osiguralo da se koristi za pravodobno prepoznavanje i razrješavanje kreditnog rizika u interesu potrošača te kako se ne bi slale obavijesti tijekom poslovnih pregovora. Na temelju Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (15), vjerovnici bi trebali obavijestiti potrošače o uvidu u bazu podataka za kredite prije samog uvida i trebali bi imati pravo pristupa informacijama koje postoje o njima u takvoj bazi podataka za kredite kako bi, ako je to potrebno, ispravili, izbrisali ili blokirali osobne podatke koji se odnose na njih i koji su ondje obrađeni, ako su netočni ili su obrađeni na nezakonit način.
(60) Kako bi se spriječilo bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja među vjerovnicima, treba osigurati da svi vjerovnici, uključujući kreditne i nekreditne institucije koje odobravaju ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine, imaju pristup svim javnim i privatnim bazama podataka za kredite koji se tiču potrošača pod nediskriminirajućim uvjetima. Takvi uvjeti stoga ne bi trebali uključivati zahtjev da vjerovnici moraju biti kreditne institucije. Uvjeti pristupa, kao što su troškovi pristupa bazi podataka ili zahtjevi pružanja informacija bazi podataka na temelju uzajamnosti i dalje bi se trebali primjenjivati. Države članice trebale bi slobodno odrediti mogu li, unutar njihovog područja nadležnosti, kreditni posrednici imati pristup takvim bazama podataka.
(61) Ako se odluka o odbijanju zahtjeva za dobivanje kredita temelji na podacima prikupljenima putem uvida u bazu podataka ili nedostatka takvih podataka, vjerovnik bi o tome trebao obavijestiti potrošača ipružiti ime baze podataka u koju je izvršen uvid te bilo koje druge elemente koje zahtijeva Direktiva 95/46/EZ kako bi se potrošaču omogućilo da iskoristi svoje pravo pristupa i, ako je to opravdano, ispravi, izbriše ili blokira osobne podatke koji se odnose na njega te koji su ondje obrađeni. Ako odluka da se odbije zahtjev za kredit proizlazi iz negativne ocjene kreditne sposobnosti, vjerovnik bi trebao obavijestiti potrošača o odbijanju bez neopravdanog odlaganja. Države članice trebale bi moći slobodno odlučivati o tome zahtijevaju li od vjerovnika pružanje dodatnih objašnjenja o razlozima odbijanja. Međutim, vjerovnik ne bi trebao biti dužan pružiti takvu informaciju kada je to zabranjeno drugim pravom Unije, primjerice odredbe o pranju novca ili financiranju terorizma. Takve informacije ne bi trebalo pružati ako bi to bilo protivno ciljevima javne politike ili javne sigurnosti, kao što su prevencija, istraga, otkrivanje ili progon kaznenih djela.
(62) Ova se Direktiva odnosi na korištenje osobnih informacija u kontekstu procjene kreditne sposobnosti potrošača. Kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka, Direktiva 95/46/EZ trebala bi se primjenjivati na aktivnosti obrade podataka koje se vrše u vezi s takvim procjenama. ▌
(63) Davanje savjeta u obliku personaliziranih preporuka zasebna je aktivnost koja može biti, ali nije nužno kombinirana s drugim aspektima odobrenja ili posredovanja pri kreditu. Stoga bi, kako bi bili u položaju razumjeti narav usluga koje su im pružene, potrošačima trebalo ukazati na to jesu li savjetodavne usluge u tijeku ili se mogu pružiti te kada se ne pružaju i od čega se sastoje savjetodavne usluge. S obzirom na važnost koju potrošači pridaju korištenju pojmova „savjet” i „savjetnici”, primjereno je da se državama članicama dopusti zabrana korištenja tih ili sličnih pojmova ako se potrošačima pružaju savjetodavne usluge. Primjereno je osigurati da države članice nametnu zaštitne mjere ako je savjet opisan kao neovisan radi osiguravanja da su asortiman proizvoda koji se razmatra i načini primanja naknada u skladu s očekivanjima potrošača o takvim savjetima.
(64) Osobe koje pružaju savjetodavne usluge trebale bi se uskladiti s određenim standardima kako bi se osiguralo da se potrošaču uruče proizvodi prikladni njegovim potrebama i okolnostima. Savjetodavne usluge trebale bi se temeljiti na pravednoj i dovoljno opsežnoj analizi proizvoda u ponudi, ako savjetodavne usluge pružaju vjerovnici i vezani kreditni posrednici ili, ako savjetodavne usluge pružaju kreditni posrednici koji nisu vezani, o proizvodima dostupnima na tržištu. Osobe koje pružaju savjetodavne usluge trebale bi biti u mogućnosti specijalizirati se za određene „nišne” proizvode, pod uvjetom da razmatraju niz proizvoda u toj određenoj „niši” i da se njihova specijalizacija za te „nišne” proizvode objasni potrošaču. U svakom slučaju, vjerovnici i kreditni posrednici trebali bi otkriti potrošaču pružaju li savjete samo o vlastitom asortimanu proizvoda ili o širokom rasponu na tržištu kako bi se osiguralo da potrošač razumije osnove preporuke.
(65) Savjetodavne usluge trebale bi se temeljiti na dubokom razumijevanju financijske situacije potrošača te njegovih preferencija i ciljeva, na temelju potrebnih ažuriranih informacija i razumnih pretpostavki o rizicima za okolnosti potrošača tijekom trajanja ugovora o kreditu. Države članice trebale bi biti u mogućnosti razjasniti na koji se način procjenjuje prikladnost određenog proizvoda u kontekstu pružanja savjetodavnih usluga.
(66) Sposobnost potrošača da otplati kredit prije isteka ugovora o kreditu može igrati bitnu ulogu u poticanju konkurentnosti na unutarnjem tržištu i u slobodnom kretanju građana Unije, kao i u pružanju pomoći u omogućavanju fleksibilnosti tijekom trajanja ugovora o kreditu koje je potrebno za promicanje financijske stabilnosti u skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost. Međutim, značajne razlike postoje između državnih načela i uvjeta pod kojima potrošači imaju mogućnost otplatiti svoj kredit i uvjeta pod kojima se vrše takve prijevremene otplate. Premda se prepoznaje raznolikost u mehanizmima za financiranje hipoteka i asortiman dostupnih proizvoda, određeni standardi u pogledu prijevremene otplate kredita ključni su na razini Unije kako bi se osiguralo da potrošači imaju mogućnost ispuniti svoje obveze prije datuma dogovorenog u ugovoru te povjerenje za usporedbu ponuda kako bi pronašli proizvode koji najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Države bi članice stoga trebale osigurati, bilo putem prava ili drugih sredstava poput ugovornih odredbi da potrošači imaju pravo na prijevremenu otplatu. Unatoč tome, države članice trebale bi biti u mogućnosti definirati uvjete za ostvarivanje takvog prava. Ti uvjeti mogu uključivati vremenska ograničenja za ostvarivanje prava, različito postupanje, ovisno o vrsti stope zaduživanja ili ograničenjima u pogledu okolnosti u kojima se pravo može ostvariti. Ako prijevremena otplata potpada pod vremensko razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje fiksna stopa zaduživanja, ostvarivanje prava podložno je postojanju legitimnog interesa od strane potrošača koji navodi država članica. Takav legitimni interes može primjerice nastati u slučaju razvoda ili nezaposlenosti. Uvjeti koje određuju države članice također mogu omogućiti da je vjerovnik ovlašten na pravedno i objektivno opravdanu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita. U slučajevima kada države članice osiguravaju da vjerovnik ima pravo na naknadu, takva bi naknada trebala biti pravedna i objektivno opravdana za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita u skladu s nacionalnim pravilima o naknadama. Naknada ne bi trebala premašiti financijski gubitak vjerovnika.
(67) Bitno je osigurati dovoljnu transparentnost radi pojašnjenja potrošačima o naravi obveza izvršenih u interesu očuvanja financijske stabilnosti i o postojanju fleksibilnosti tijekom trajanja ugovora o kreditu. Potrošačima bi trebalo pružiti informacije o stopi zaduživanja tijekom trajanja ugovornog odnosa, kao i tijekom predugovorne faze. Države članice trebale bi biti u mogućnosti zadržati ili uvesti ograničenja ili zabrane o jednostranim izmjenama stope zaduživanja od strane vjerovnika. Države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati da potrošač, ako postoje izmjene stope zaduživanja, ima pravo na primitak ažurirane amortizacijske tablice.
(68) Premda kreditni posrednici imaju ključnu ulogu u raspodjeli ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine u Uniji, i dalje postoje značajne razlike između nacionalnih odredaba o vođenju poslovanja i nadzoru kreditnih posrednika koje stvaraju prepreke osnivanju i vršenju djelatnosti kreditnih posrednika na unutarnjem tržištu. Nemogućnost slobodnog obavljanja djelatnosti kreditnih posrednika na čitavom području Unije ometa pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta ugovora o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. Premda se priznaje raznolikost vrsta sudionika uključenih u kreditno posredovanje, određeni standardi na razini Unije ključni su za osiguravanje visokog stupnja stručnosti i usluga.
(69) Prije nego što budu u mogućnosti izvršavati svoje djelatnosti, kreditni posrednici trebali bi biti podvrgnuti procesu ovlašćivanja od strane nadležnog tijela njihove države članice te biti podvrgnuti kontinuiranom nadzoru kako bi se osiguralo da zadovoljavaju stroge stručne zahtjeve barem u pogledu njihove stručnosti, dobrog ugleda i osiguranja od profesionalne odgovornosti. Takvi bi se zahtjevi trebali primjenjivati barem na razini institucije. Međutim, države članice mogu razjasniti primjenjuju li se takvi zahtjevi za ovlašćivanje na pojedinačne zaposlenike kreditnog posrednika. Matična država članica može osigurati dodatne zahtjeve, primjerice da dioničari kreditnog posrednika uživaju dobar ugled ili da se vezani kreditni posrednik može vezati samo uz jednog vjerovnika, ako su oni razmjerni i usklađeni s drugim zakonima Unije. Relevantne informacije o ovlaštenim kreditnim posrednicima trebalo bi unijeti u javni registar. Vezani kreditni posrednici koji rade isključivo s jednim vjerovnikom pod njegovom punom i bezuvjetnom odgovornošću trebali bi imati mogućnost da ih ovlasti nadležno tijelo pod okriljem vjerovnika u čije ime djeluju. Države bi članice trebale imati pravo zadržati ili nametnuti ograničenja u pogledu pravnog oblika određenih kreditnih posrednika, bilo da im je dopušteno djelovati isključivo kao pravnim ili fizičkim osobama. Državama članicama trebalo bi biti dopušteno odlučiti o tome unose li se svi kreditni posrednici u jedan registar ili postoji li potreba za različitim registrima, ovisno o tome je li kreditni posrednik vezan ili djeluje kao neovisan kreditni posrednik. Nadalje, države bi članice trebale biti slobodne zadržati ili nametnuti ograničenja na mogućnosti izmjene bilo kojih naknada za potrošače od strane kreditnih posrednika vezanih za jednog ili više vjerovnika.
(70) U pojedinim državama članicama kreditni posrednici mogu odlučiti koristiti usluge imenovanih predstavnika za obavljanje djelatnosti u njihovo ime. Države članice trebale bi imati mogućnost primijeniti poseban režim utvrđen ovom Direktivom za imenovane predstavnike. Međutim, države članice bi trebale moći slobodno odbiti uvođenje takvog režima ili dopustiti drugim subjektima obavljanje uloge koju je moguće usporediti s ulogom imenovanog predstavnika, pod uvjetom da su ti subjekti podložni jednakom režimu kao kreditni posrednici. Pravila o imenovanim predstavnicima određena u ovoj Direktivi ne obvezuju države članice da odobre imenovanim predstavnicima djelovanje pod njihovom nadležnošću, osim ako se takvi imenovani predstavnici smatraju kreditnim posrednicima na temelju ove Direktive.
(71) Kako bi se osigurao djelotvoran nadzor kreditnih posrednika od strane nadležnih tijela, kreditni posrednik, koji je pravna osoba, trebao bi biti ovlašten u državi članici u kojoj ima registrirano sjedište. Kreditni posrednik koji nije pravna osoba trebao bi biti ovlašten u državi članici u kojoj ima središte uprave. Povrh toga, države članice trebale bi zahtijevati da središnja uprava kreditnog posrednika uvijek bude smješteno u njegovoj matičnoj državi članici te da stvarno ondje i posluje.
(72) Zahtjevi za ovlaštenje trebali bi omogućivati kreditnim posrednicima djelovanje u drugim državama članicama u skladu s načelima slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, pod uvjetom da je proveden odgovarajući postupak obavješćivanja među nadležnim tijelima. Čak i u slučajevima kada države članice odluče ovlastiti pojedinačne zaposlenike kreditnog posrednika, obavješćivanje o namjeri pružanja usluga trebalo bi se izvršiti na temelju kreditnog posrednika, a ne pojedinačnog zaposlenika. Međutim, premda se ovom Direktivom pruža okvir za sve ovlaštene kreditne posrednike, uključujući kreditne posrednike vezane samo za jednog vjerovnika, za djelovanje diljem Unije, ova Direktiva ne pruža okvir za imenovane predstavnike. U takvim bi se primjerima imenovani predstavnici koji žele djelovati u drugoj državi članici trebali uskladiti sa zahtjevima za ovlaštenje kreditnih posrednika određenima u ovoj Direktivi.
(73) U pojedinim državama članicama kreditni posrednici mogu obavljati svoje djelatnosti u pogledu ugovora o kreditu koje nude nekreditne i kreditne institucije. Načelo je da bi ovlaštenim kreditnim posrednicima trebalo dopustiti djelovanje na cjelokupnom području Unije. Međutim, ovlaštenje od strane nadležnih tijela matičnih država članica ne bi smjelo omogućiti kreditnim posrednicima da pružaju svoje usluge u odnosu na ugovore o kreditu koje potrošačima nude nekreditne institucije u državi članici gdje takvim nekreditnim institucijama nije dopušteno djelovati.
(74) Države članice trebale bi imati mogućnost odrediti da osobe koje obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja samo povremeno, tijekom obavljanja profesionalne djelatnosti, poput odvjetnika i javnih bilježnika, ne podliježu postupku ovlaštenja određenom u ovoj Direktivi, pod uvjetom da je ta profesionalna djelatnost uređena i da relevantnim propisima nije zabranjeno povremeno obavljanje djelatnosti kreditnog posredovanja. Međutim, takvo izuzeće od postupka ovlaštenja utvrđenog u ovoj Direktivi trebalo bi značiti da takve osobe ne mogu ostvariti korist od režima putovnica određenog u ovoj Direktivi. Osobe koje samo povremeno predstavljaju potrošaču ili ga upućuju na vjerovnika ili kreditnog posrednika tijekom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti, primjerice na način da potrošaču ukažu na postojanje određenog vjerovnika ili kreditnog posrednika ili na određenu vrstu proizvoda s tim određenim vjerovnikom ili kreditnim posrednikom, a da ne vrše daljnje oglašavanje ili se upliću u predstavljanje, ponudu, pripremne radnje ili sklapanje ugovora o kreditu, ne bi trebalo smatrati kreditnim posrednicima za potrebe ove Direktive. Isto tako, dužnike koji samo prenose ugovor o kreditu potrošaču putem postupka subrogacije, a da se ne obavlja nikakva druga posrednička djelatnost ne bi se trebalo smatrati kreditnim posrednicima za potrebe ove Direktive.
(75) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti među vjerovnicima i promicala financijska stabilnost te dok se ne ostvari daljnje usklađivanje, države bi članice trebale osigurati poduzimanje odgovarajućih mjera za ovlašćivanje i nadzor nekreditnih institucija koje odobravaju ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. U skladu s načelom proporcionalnosti, ovom se Direktivom ne bi trebali utvrđivati podrobni uvjeti za ovlašćivanje ili nadzor vjerovnika koji odobravaju takve ugovore o kreditu i koji nisu kreditne institucije, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlementa i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (16). Broj takvih institucija koje djeluju u Uniji trenutno je ograničen, kao i njihov tržišni udio te broj država članica u kojima aktivno djeluju, osobito od nastanka financijske krize. Niti bi uvođenje „putovnice” za takve institucije trebalo biti predviđeno ovom Direktivom iz istog razloga.
(76) Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama primjenjivima na kršenja nacionalnih odredaba koje su usvojene na temelju ove Direktive i osigurati da se one provode. I dok odabir sankcija i dalje ostaje diskrecijsko pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
(77) Potrošačima bi trebali biti dostupni izvansudski postupci pritužbi i pravnih lijekova za rješavanje sporova koji proizlaze iz prava i obveza određenih u ovoj Direktivi između vjerovnika i potrošača, kao i između kreditnih posrednika i potrošača. Države bi članice trebale osigurati da sudjelovanje u takvim alternativnim postupcima rješavanja sporova nije neobvezno za vjerovnike i kreditne posrednike. Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje alternativnih postupaka rješavanja sporova u slučajevima prekogranične aktivnosti, države članice trebale bi zahtijevati i poticati suradnju tijela nadležnih za rješavanje izvansudskih pritužbi i pravne lijekove. U tom kontekstu trebalo bi poticati tijela za izvansudske pritužbe i pravne lijekove na sudjelovanje u FIN-NET-u, mreži rješavanja financijskih sporova u nacionalnim izvansudskim programima nadležnima za sporove između potrošača i pružatelja financijskih usluga.
(78) Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost i kako bi se uzeo u obzir razvoj na tržištima za ugovore o kreditu ili tijekom razvoja kreditnih proizvoda ili u gospodarskim uvjetima te kako bi se pružila daljnja objašnjenja određenih zahtjeva u ovoj Direktivi, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti dodijeljena Komisiji u odnosu na izmjenu standardnih izraza ili uputa za ispunjavanje ESIS-a i izmjenu opaski ili ažuriranje pretpostavki za izračun EKS-a.Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog svojih pripremnih radnji održi odgovarajuće konzultacije, uključujući i one na stručnoj razini. Komisija prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata treba osigurati istovremen, pravodoban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
▌
(79) Kako bi se potpomogla sposobnost kreditnih posrednika da pružaju svoje usluge na prekograničnoj osnovi za potrebe suradnje, razmjena informacija i rješavanje sporova među nadležnim tijelima, nadležnim tijelima odgovornima za ovlašćivanje kreditnih posrednika trebali bi biti oni koji djeluju u okrilju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo)(EBA), kako je određeno u Uredbi (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo)(17) ili drugih nacionalnih tijela, pod uvjetom da surađuju s tijelima pod okriljem EBA-e u svrhu izvršenja svojih dužnosti na temelju ove Direktive.
(80) Države članice trebaju imenovati nadležna tijela ovlaštena za osiguravanje primjene ove Direktive i osigurati da im se dodijele istražne i provedbene ovlasti te adekvatni resursi potrebni za obavljanje svojih zadaća. Nadležna tijela mogla bi za određene aspekte ove Direktive djelovati putem podnošenja zahtjeva sudu nadležnom za donošenje pravne odluke, uključujući, prema potrebi, putem žalbe. To bi moglo omogućiti državama članicama, osobito ako su odredbe ove Direktive prenesene na građansko pravo, da primjenu ovih odredaba prepuste spomenutim tijelima i sudovima. Države članice trebale bi imati mogućnost imenovanja različitih nadležnih tijela za provođenje širokog raspona obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Primjerice, za pojedine odredbe, države bi članice trebale imenovati nadležna tijela odgovorna za provedbu zaštite potrošača, dok za druge mogu odlučiti imenovati bonitetne supervizore. Mogućnost imenovanja različitih nadležnih tijela ne bi trebala utjecati na obveze kontinuiranog nadzora i suradnje među nadležnim tijelima, kako je određeno u ovoj Direktivi.
(81) Učinkovito djelovanje ove Direktive potrebno je preispitati, kao i napredak u osnivanju unutarnjeg tržišta s visokim stupnjem zaštite potrošača za ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine. Preispitivanje bi trebalo uključivati, između ostalog, procjenu usklađenosti s ovom Direktivom i njezin učinak, procjenu o tome je li područje primjene Direktive i dalje odgovarajuće, analizu o odobravanju ugovora o kreditu od strane nekreditnih institucija i procjenu potrebe za daljnjim mjerama, uključujući i putovnicu za nekreditne institucije i pregled potrebe za uvođenjem daljnjih prava i obveza u pogledu poslijeugovorne faze ugovorâ o kreditu.
(82) Ako država članica poduzme mjere samostalno, to će vjerojatno za posljedicu imati različita pravila koja mogu ugroziti ili stvoriti nove prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Budući da ciljeve ove direktive, prije svega učinkovito i konkurentno unutarnje tržište za ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine istovremeno osiguravajući visoki stupanj zaštite potrošača , ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog učinka djelovanja, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno kako bi se ostvarili ti ciljevi.
▌
(83) Države članice mogu odlučiti prenijeti određene aspekte koje obuhvaća ova Direktiva u nacionalno pravo putem bonitetnih propisa, primjerice procjenu kreditne sposobnosti potrošača, a drugi se prenose putem zakona u području građanskog i kaznenog prava, primjerice obveze koje se odnose na odgovornog dužnika.
(84) U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011.(18), u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prijenos s pomoću jednog ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan.
(85) Europski nadzornik za zaštitu podataka dostavio je svoje mišljenje 25. srpnja 2011.(19)na temelju članka 28. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000.o zaštiti pojedinaca u odnosu na obradu osobnih podataka od strane institucija Zajednice i tijela te o slobodnom kretanju takvih podataka(20).
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Poglavlje 1.
Predmet, područje primjene, definicije i nadležna tijela
Članak 1.
Predmet
Ovom se Direktivom utvrđuje zajednički okvir za određene aspekte zakona i drugih propisa država članica o ▌ugovorima koji obuhvaćaju potrošačke kreditekoji su osigurani hipotekom ili se na drugi način odnose na stambene nekretnine, uključujući obvezu provedbe procjene kreditne sposobnosti prije odobravanja kredita kao osnove za razvoj učinkovitih standarda preuzimanja rizika u odnosu na stambene nekretnine u državama članicama i za određene bonitetne i nadzorne zahtjeve, uključujući za uspostavu i nadzor kreditnih posrednika, imenovanih predstavnika i nekreditnih institucija.
Članak 2
Razina usklađivanja
1. Ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu strože odredbe s ciljem zaštite potrošača, pod uvjetom da su te odredbe u skladu s njihovim obvezama prema pravu Unije.
2. Iznimno od stavka 1., države članice ne smiju zadržavati niti uvoditi u svoje nacionalno pravo odredbe koje odstupaju od onih utvrđenih u članku 14. stavku 2. i Prilogu II. dijelu A u pogledu standardnih informacija prije sklapanja ugovora putem Europskog standardiziranog informativnog obrasca (ESIS) i članku 17. stavcima od 1. do 5, 7. i 8.. te Prilogu I. u pogledu zajedničkog, dosljednog standarda Unije za izračun efektivne kamatne stope (EKS).
Članak 3.
Područje primjene
1. Ova se Direktiva primjenjuje na ▌:
(a) ugovore o kreditu osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za stambenu nekretninu ili osigurane pravom u vezi s tom stambenom nekretninom; i
(b) ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati imovinska prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj ▌građevini;
▌
2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na:
(a) ugovore o kreditu uz otplatu kredita iz vrijednosti založene nekretnine,prema kojima vjerovnik:
i. isplaćuje kredit uplatom paušalnog iznosa, obročnim plaćanjem ili na neki drugi način u zamjenu za iznos koji proizlazi iz buduće prodaje stambene nekretnine ili prava koje se odnosi na stambenu nekretninu; te
ii. neće tražiti otplatu kredita dok se ne dogodi jedan ili više specificiranih događaja u životu potrošača, kako ih odrede države članice osim ako potrošač prekrši ugovorne obveze što vjerovniku omogućuje da raskine ugovor o kreditu ;
(b) ugovore o kreditu na temelju kojih poslodavac odobrava kredit svojim zaposlenicima kao sekundarnu djelatnost, a takav se ugovor o kreditu nudi bez kamata ili po EKS-u nižem od stopa koje prevladavaju na tržištu i koja se obično ne nude javnosti;
(c) ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada, osim onih koje služe za nadoknadu troškova izravno povezanih s osiguranjem kredita;
(d) ugovore o kreditu u obliku prekoračenja po računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana;
(e) ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlastima;
(f) ugovore o kreditu koji se odnose na odgođeno plaćanje postojećeg duga, bez naknade, a koji nisu obuhvaćeni točkom (a) stavka 1.
3. Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati:
(a) članke 11. i 14. te Prilog II. na ugovore o potrošačkim kreditima osigurane hipotekom ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za stambenu nekretninu ili osigurane pravom u vezi s tom stambenom nekretninom, pod uvjetom da svrha toga nije stjecanje ili zadržavanje prava na stambenu nekretninu te pod uvjetom da države članice primjenjuju na takve ugovore o kreditu članke 4. i 5. te priloge II. i III. Direktive 2008/48/EZ;
(b) ovu Direktivu na ugovore o kreditu koji se odnose na nekretninu u kojima je predviđeno da potrošač ili član obitelji potrošača ne smije ni u koje vrijeme nekretninu koristiti kao kuću, stan ili drugo boravište, a nekretnina se, na temelju ugovora o najmu, treba koristiti kao kuća, stan ili drugo boravište;
(c) ovu Direktivu na ugovore o kreditu koji se odnose na kredite koji se odobravaju užoj javnosti prema zakonskim odredbama s ciljem općeg interesa, bez kamata ili po nižim stopama zaduživanja od onih koje prevladavaju na tržištu ili prema nekim drugim uvjetima koji su povoljniji za potrošača od onih koji prevladavaju na tržištu te po stopama zaduživanja koje nisu više od onih koje prevladavaju na tržištu;
(d) ovu Direktivu na kredite za premošćivanje;
(e) ovu Direktivu na ugovore o kreditu prema kojima je vjerovnik organizacija obuhvaćena člankom 2. stavkom 5. Direktive 2008/48/EZ.
4. Države članice koje koriste mogućnost iz stavka 3. točke (b) osiguravaju primjenu odgovarajućeg okvira za ovu vrstu kredita, na nacionalnoj razini.
5. Države članice koje koriste mogućnost iz stavka 3., točaka (c) ili (e), osiguravaju primjenu primjerenih alternativnih aranžmana kojima se osigurava da potrošači pravovremeno primaju informacije o glavnim značajkama, rizicima i troškovima vezanim uz takve ugovore o kreditu u predugovornoj fazi te da je oglašavanje takvih ugovora o kreditu pošteno, jasno i da ne dovodi u zabludu.
Članak 4.
Definicije
Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „potrošač” znači potrošač u skladu s definicijom u članku 3. točki (a) Direktive 2008/48/EZ.
(2) „vjerovnik” znači fizička ili pravna osoba koja odobrava ili obećava odobriti kredit kojipotpada podpodručje primjene članka 3. u sklopu svog obrta, djelatnosti ili profesije.
(3) „ugovor o kreditu” znači ugovor pri kojem vjerovnik ▌odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u području primjene članka 3., u obliku odgode plaćanja, kredita ili slične financijske nagodbe.
(4) „dodatna usluga” znači ▌usluga koja se nudi potrošaču ▌u vezi s ugovorom o kreditu.
(5) „kreditni posrednik” znači fizička ili pravna osoba koja ne djeluje kao vjerovnik ili javni bilježnik i koja ne povezuje potrošača, izravnoili neizravno, s vjerovnikom ili kreditnim posrednikom i koja u okviru svojeg obrta, djelatnosti ili profesije, za naknadu koja može poprimiti novčani oblik ili bilo koji drugi dogovoreni financijski oblik:
(a) potrošačima predstavlja ili nudi ugovore o kreditu ▌;
(b) potrošačima pomaže obavljanjem pripremnih radnji ili druge vrste predugovornih administrativnih poslova u pogledu ugovora o kreditu ▌koji nisu oni iz podtočke (a); ili
(c) sklapa ugovore o kreditu ▌s potrošačima u ime vjerovnika.
(6) „skupina” znači skupina vjerovnika koji se trebaju konsolidirati u svrhu izrade konsolidiranih financijskih izvještaja, kao što je definirano u Direktivi 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima određenih vrsta poduzeća (21).
(7) „vezani kreditni posrednik” znači svaki kreditni posrednik koji djeluje u ime i pod punom i bezuvjetnom odgovornošću:
(a) samo jednog vjerovnika;
(b) samo jedne skupine; ili
(c) više vjerovnika ili skupina koji ne predstavljaju većinu tržišta.
(8) „imenovani predstavnik” znači fizička ili pravna osoba koja obavlja aktivnosti iz točke (5), a koja djeluje u ime i pod punom i bezuvjetnom odgovornošću samo jednog kreditnog posrednika.
(9) „kreditna institucija” znači kreditna institucija u skladu s definicijom iz članka 4. stavka 1. točke 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(10) „nekreditna institucija” znači svaki vjerovnik koji nije kreditna institucija.
(11) „osoblje” znači :
(a) svaka fizička osoba koja radi za vjerovnika ili kreditnog posrednika koja se izravno bavi aktivnostima obuhvaćenim ovom Direktivom ili koja je u doticaju s potrošačima u okviru aktivnosti obuhvaćenih ovom Direktivom;
(b) svaka fizička osoba koja radi za imenovanog predstavnika koji je u doticaju s potrošačima u okviru aktivnosti obuhvaćenih ovom Direktivom;
(c) svaka fizička osoba koja izravno upravlja i/ili nadzire fizičke osobe iz podtočaka i. i ii.
(12) „ukupni iznos kredita” znači ukupni iznos kredita u skladu s definicijom iz članka 3. stavka 1. Direktive 2008/48/EZ.
(13) „ukupni trošak kredita za potrošača” znači ukupni trošak kredita za potrošača u skladu s definicijom iz članka 3. točke (g) Direktive 2008/48/EZ, uključujući trošak vrednovanja imovine ako je to vrednovanje nužno za dobivanje kredita, ali isključujući troškove registracije za prijenos vlasništva nad nekretninom. On isključuje sve naknade koje je potrošač dužan platiti za nepoštovanje obveza utvrđenih ugovorom o kreditu.
(14) „ukupni iznos koji plaća potrošač” znači ukupan iznos koji plaća potrošač u skladu s definicijom iz članka 3. točke (h) Direktive 2008/48/EZ.
(15) „efektivna kamatna stopa” (EKS) znači ukupni trošak kredita za potrošača, izražen kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući, prema potrebi i troškove iz članka 12. stavka 2. te izjednačuje na godišnjoj osnovi sadašnju vrijednost svih budućih ili postojećih obveza (povlačenja tranše, otplata i naknada), dogovorenih između vjerovnika i potrošača.
(16) „stopa zaduživanja” znači stopa zaduživanja u skladu s definicijom iz članka 3. točke (j) Direktive 2008/48/EZ.
(17) „procjena kreditne sposobnosti” znači procjena vjerojatnosti ispunjavanja dužničke obveze koja proizlazi iz ugovora o kreditu.
(18) „trajni medij” znači trajni medij u skladu s definicijom iz članka 3. točke (m) Direktive 2008/48/EZ.
(19) „matična država članica” znači:
(a) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik fizička osoba, država članica u kojoj je smješteno njezino središte ▌;
(b) ako je vjerovnik ili kreditni posrednik pravna osoba, država članica u kojoj se nalazi njezino registrirano sjedište ili, ako prema njezinom mjerodavnom pravu nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se nalazi njezina središnja uprava;
(20) „Država članica domaćin” znači država članica različita od matične države članice, u kojoj vjerovnik ili kreditni posrednik ima podružnicu ili pruža usluge.
(21) „savjetodavne usluge” znači pružanje osobnih preporuka potrošaču u odnosu na jednu ili više transakcija koje se odnose na ugovor o kreditu i predstavlja aktivnost odvojenu od odobravanja kredita i od djelatnosti kreditnog posredovanja iz točke 5.
(22) „nadležno tijelo” znači tijelo koje država članica imenuje kao nadležno u skladu s člankom 4.
(23) „kredit za premošćivanje” znači ugovor o kreditu na neodređeno vrijeme ili koji dospijeva na isplatu u roku od 12 mjeseci, a koji potrošač koristi kao privremeno rješenje za financiranje tijekom prijelaza na neki drugi financijski aranžman za nekretninu.
(24) „potencijalna obveza ili jamstvo” znači ugovor o kreditu koji služi kao jamstvo za drugu, odvojenu i pomoćnu transakciju i prema kojem se glavnica osigurana nekretninom povlači samo ako dođe do jednog ili više događaja navedenih u ugovoru.
(25) „ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom” znači ugovor o kreditu pri kojem se otplata glavnice temelji na ugovorno utvrđenom postotku vrijednosti nekretnine u trenutku otplate glavnice ili otplata iznosa kredita.
(26) „praksa vezanja usluga” znači ponuda ili prodaja ugovora o kreditu u paketu s drugim zasebnim financijskim proizvodima ili uslugama kada ugovor o kreditu potrošaču nije raspoloživ zasebno.
(27) „praksa objedinjavanja usluga” znači ponuda ili prodaja ugovora o kreditu u paketu s drugim zasebnim financijskim proizvodima ili uslugama ako je ugovor o kreditu potrošaču također raspoloživ zasebno, ali ne nužno pod istim uvjetima kao kad je ponuđen u paketu s dodatnim uslugama.
(28) „kredit u stranoj valuti” znači ugovor o kreditu u kojem je kredit:
(a) nominiran u valuti koja se razlikuje od one u kojoj potrošač prima prihod ili drži imovinu iz koje se kredit treba isplatiti; ili
(b) nominiran u valuti koja se razlikuje od valute države članice u kojoj potrošač ima boravište.
Članak 5. ▌
Nadležna tijela
1. Države članice imenuju nacionalna nadležna tijela ovlaštena za osiguranje primjene i izvršavanja ove Direktive i osiguravaju im dodjelu istražnih i provedbenih ovlasti te adekvatnih resursa potrebnih za uspješno i učinkovito za obavljanje svojih zadaća.
Tijela iz prvog podstavka su ili javna tijela ili tijela priznata prema nacionalnom pravu ili od strane javnih tijela izričito ovlaštenih u tu svrhu prema nacionalnom pravu. Ta tijela ne smiju biti vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici.
2. Države članice osiguravaju da nadležna tijela, sve osobe koje rade ili koje su radile za nadležna tijela, kao i revizori i stručne osobe koje su dobile nalog od nadležnih tijela, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne. Povjerljive podatke koje su saznali tijekom obavljanja svojih dužnosti ne smiju otkriti drugim osobama niti tijelima, osim u sažetom ili općenitom obliku, ne dovodeći u pitanje slučajeve iz kaznenog prava ili ove Direktive. Međutim, to ne priječi nadležna tijela da međusobno razmjenjuju ili prosljeđuju povjerljive podatke u skladu s ovom Direktivom i s nacionalnim pravom te pravom Unije.
3. Države članice osiguravaju da su tijela imenovana nadležnima za osiguravanje primjene i provedbe članaka 9., 29., 32., 33., 34. i 35.. ove Direktive barem jedno od sljedećeg:
(a) nadležna tijela, kako su definirana u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010;
(b) tijela koja se razlikuju od nadležnih tijela iz podtočke (a), pod uvjetom da nacionalni zakoni ili drugi propisi zahtijevaju od tih tijela suradnju s nadležnim tijelima iz podtočke (a) kad god je to potrebno za obavljanje svojih zadaća u okviru ove Direktive, uključujući za potrebe suradnje s Europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo) (EBA), kako je propisano ovom Direktivom.
4. Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o imenovanju nadležnih tijela i o bilo kojim promjenama te pri tome navode eventualne podjele zadaća između različitih nadležnih tijela. Prva se takva obavijest šalje u najkraćem mogućem roku, a najkasnije ...(22).
5. Nadležna tijela izvršavaju svoje ovlasti u skladu s nacionalnim pravom:
(a) izravno prema svojoj ovlasti ili pod nadzorom pravosudnih tijela; ili
(b) zahtjevom upućenim sudovima nadležnima za donošenje potrebnih odluka,uključujući, prema potrebi, i žalbom, ako zahtjev za dobivanje potrebne odluke nije bio uspješan, osim za članke 9., 29., 32., 33., 34. i 35.
6. Ako na državnom području država članica postoji više od jednog nadležnog tijela, države članice osiguravaju jasno određenje njihovih zadaća i njihovu tijesnu suradnju kako bi svako tijelo moglo učinkovito obavljati svoje zadaće.
7. Komisija najmanje jednom godišnje objavljuje popis nadležnih tijela u Službenom listu Europske unije i stalno ga ažurira na svojoj internetskoj stranici.
Poglavlje 2
Financijsko obrazovanje
Članak 6.
Financijsko obrazovanje potrošača
1. Države članice promoviraju mjere koje podupiru obrazovanje potrošača u odnosu na odgovorno zaduživanje i upravljanje dugom, a posebno u odnosu na hipotekarne ugovore o kreditu. Radi usmjeravanja potrošača, a osobito onih koji po prvi puta uzimaju hipotekarni kredit, potrebna je dostupnost jasnih i općenitih informacija o postupku odobravanja kredita. Također su potrebne informacije o savjetovanju koje organizacije potrošača i nacionalna tijela mogu pružiti potrošačima.
2. Komisija je dužna objaviti procjenu financijskog obrazovanja dostupnog potrošačima u državama članicama i navesti primjere najbolje prakse koji se mogu dalje razraditi radi povećanja financijske osviještenosti potrošača.
Poglavlje 3.
Uvjeti primjenjivi na vjerovnike, kreditne posrednike i imenovane predstavnike
Članak 7.
Pravila poslovnog ponašanja prilikom davanja kredita
1. Države članice zahtijevaju da ▌ prilikom osmišljavanja kreditnih proizvoda, odobravanja, posredovanja ili pružanja savjetodavnih usluga o kreditu i prema potrebi, dodatnih usluga potrošačima ili prilikom izvršavanja ugovora o kreditu, vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik postupa pošteno, pravedno, transparentno i profesionalno, uzimajući u obzir prava i interese potrošača. U odnosu naodobravanje,posredovanje ili pružanje savjetodavnih usluga o kreditu, aktivnosti se temelje na informacijama o okolnostima potrošača i o bilo kojim posebnim zahtjevima koje je potrošač dao na znanje, te na razumnim pretpostavkama o rizicima u odnosu na potrošačev položaj tijekom trajanja ugovora o kreditu. U odnosu na takvo pružanje savjetodavnih usluga, aktivnost se također temelji i na informacijama zahtijevanim temeljem članka 22. stavka 3.
2. Države članice osiguravaju da način na koji vjerovnici isplaćuju primitke svom osoblju i ▌kreditnim posrednicima i način na koji kreditni posrednici isplaćuju primitke svom osoblju i imenovanim predstavnicima ne sprečava poštovanje obaveze ▌navedene u stavku 1.
3. Države članice osiguravaju da, prilikom izrade i primjene politika primitaka za osoblje odgovorno za procjenu kreditne sposobnosti, vjerovnici poštuju sljedeća načela, na način i u opsegu koji je primjeren njihovoj veličini, unutarnjoj organizaciji i karakteru, opsegu i složenosti njihovih aktivnosti:
(a) politika primitaka u skladu je i promiče odgovarajuće i učinkovito upravljanje rizikom te ne potiče preuzimanje rizika koje prelazi razinu prihvatljivog rizika za vjerovnika;
(b) politika primitaka u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima vjerovnika te uključuje mjere za sprječavanje sukoba interesa, posebice osiguravajući da primici ne ovise o broju ili udjelu odobrenih zahtjeva.
4. Države članice osiguravaju da, kad vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici pružaju savjetodavne usluge, struktura primitaka uključenog osoblja ne dovodi u pitanje njihovu sposobnost postupanja u najboljem interesu potrošača, a osobito da nije ovisna o ciljevima prihoda od prodaje. U svrhu postizanja tog cilja, države članice mogu dodatno zabraniti provizije koje vjerovnik isplaćuje kreditnom posredniku.
5. Države članice mogu zabraniti ili uvesti ograničenja na plaćanja od strane potrošača prema vjerovniku ili kreditnom posredniku prije sklapanja ugovora o kreditu.
Članak 8.
Obveza pružanja informacija potrošačima bez naknade
Države članice osiguravaju da se prilikom pružanja informacija potrošačima, u skladu sa zahtjevima utvrđenim u ovoj Direktivi, takve informacije potrošaču pružaju bez naknade.
Članak 9.
Zahtjevi za osoblje u pogledu znanja i stručnosti
1. ▌Države članice osiguravaju da▌vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani predstavnici zahtijevaju od svog osoblja posjedovanje i ažuriranje odgovarajuće razine znanja i stručnosti što se tiče osmišljavanja, ponude ili odobravanja ugovora o kreditu, obavljanja djelatnosti kreditnog posredovanja navedenih u članku 4. točki 5. ili pružanja savjetodavnih usluga. Ako sklapanje ugovora uključuje dodatnu uslugu, ▌zahtijeva se odgovarajuće znanje i stručnost u odnosu na tu dodatnu uslugu.
2. Osim u okolnostima navedenim u stavku 3., matične države članice utvrđuju minimalne zahtjeve u pogledu znanja i stručnosti osoblja vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika, u skladu s načelima utvrđenim u Prilogu III.
▌
3. Ako vjerovnik ili kreditni posrednik pruža svoje usluge na području jedne ili više država članica:
i. posredstvom podružnice, država članica domaćin odgovorna je za utvrđivanje minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti primjenjivih na osoblje podružnice;
ii. temeljem slobode pružanja usluga, matična država članica odgovorna je za utvrđivanje minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti primjenjivih na osoblje u skladu s Prilogom III., međutim, država članica domaćin može utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu znanja i stručnosti za zahtjeve navedene u Prilogu III., stavku 1. točkama (b), (c), (e) i (f).
4. Države članice osiguravaju da poštovanje zahtjeva iz stavka 1. nadziru nadležna tijela i da nadležna tijela posjeduju ovlasti kojima mogu od vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika tražiti da dostave dokaze koje nadležno tijelo smatra nužnim za omogućavanje takvog nadzora.
5. Za učinkovit nadzor vjerovnika i kreditnih posrednika koji pružaju svoje usluge na državnom području jedne ili više država članica u skladu sa slobodom pružanja usluga, nadležna tijela država članica domaćina i matičnih država članica blisko surađuju s ciljem učinkovitog nadzora i izvršenja zahtjeva u pogledu minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti države članice domaćina. U tu svrhu mogu međusobno delegirati zadaće i odgovornosti.
Poglavlje 4.
Informacije i postupci ▌ prije sklapanja ugovora o kreditu
Članak 10.
Opće odredbe primjenjive na oglašavanje i promidžbu
Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ, države članice zahtijevaju da su sve vrste oglašavanja i promidžbeni sadržaji vezani uz ugovore o kreditu ▌pošteni, jasni i da ne dovode u zabludu ▌. Posebno je zabranjeno izražavanje koje bi kod potrošača moglo pobuditi lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili trošku kredita.
Članak 11.
Standardne informacije koje treba uključiti u oglašavanje
1. Države članice osiguravaju da svako oglašavanje koje se odnosi na ugovore o kreditu, ▌ a koje navodi kamatnu stopu ili bilo kakve brojke koje se odnose na troškove kredita za potrošača, obuhvaća standardne informacije u skladu s ovim člankom.
Države članice mogu propisati da se prvi podstavak ne primjenjuje kada nacionalno pravo zahtijeva navođenje EKS-a u oglašavanju koje se odnosi na ugovore o kreditu, a u kojem se ne navode kamatna stopa ni druge brojke koje se odnose na troškove kredita za potrošača u smislu prvog podstavka.
2. U standardnim informacijama navode se ▌ jasno, sažeto i uočljivo sljedeće stavke ▌:
(a) identitet vjerovnika ili, prema potrebi, kreditnog posrednika ili imenovanog predstavnika;
(b) da će, prema potrebi, ▌ugovor o kreditu biti osiguran ▌ hipotekom ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja koji se obično upotrebljava u dotičnoj državi članici za stambenu nekretninu ili pravom u vezi s tom stambenom nekretninom;
(c) stopa zaduživanja, uz navođenje je li fiksna ili varijabilna ili kombinacija obaju kamata, zajedno s pojedinostima o svim naknadama uključenim u ukupne troškove kredita za potrošača;
(d) ukupni iznos kredita;
(e) EKS koji mora biti uključen u oglašavanju barem jednako uočljivo kao bilo koja kamatna stopa;
(f) ako je primjenjivo, trajanje ugovora o kreditu;
(g) ako je primjenjivo, iznos obroka;
(h) ako je primjenjivo, ukupni iznos koji plaća potrošač;
(i) ako je primjenjivo, broj mjesečnih obroka;
(j) ako je primjenjivo, upozorenje o činjenici da moguće fluktuacije tečaja mogu utjecati na iznos koji plaća potrošač.
3. Informacije navedene u stavku 2., osim onih navedenih u točkama (a), (b) ili (j), navode se u obliku reprezentativnog primjera i s njim su u skladu u cijelosti. Države članice donose kriterije za određivanje reprezentativnog primjera.
4. Ako je sklapanje ugovora o dodatnim uslugama ▌, a posebno o osiguranju, obvezno za dobivanje kredita ili za dobivanje kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu, a trošak te usluge ne može se utvrditi unaprijed, obveza sklapanja takvog ugovora navodi se jasno sažeto i uočljivo, zajedno s EKS-om.
▌
5. Informacije iz stavaka 2. i 3. moraju biti jasno čitljive ili prema potrebi jasno čujne, ovisno o mediju koji se koristi za oglašavanje.
6. Države članice mogu zahtijevati uključivanje sažetog i proporcionalnog upozorenja o posebnim rizicima povezanim s ugovorima o kreditu. One Komisiju bez odgode obavješćuju o tim zahtjevima.
7. Ovaj članak ne dovodi u pitanje Direktivu 2005/29/EZ.
Članak 12.
Prakse vezanja i objedinjavanja usluga
1. Države članice dozvoljavaju prakse objedinjavanja usluga, ali zabranjuju prakse vezanja usluga.
2. Iznimno od stavka 1., države članice mogu odrediti da vjerovnici mogu zatražiti od potrošača ili od člana obitelji ili bliskog rođaka potrošača da:
(a) otvori ili održava štedni račun, pri čemu je jedina svrha takvog računa prikupljanje kapitala za otplatu kredita, održavanje kredita, objedinjavanje resursa s ciljem dobivanja kredita ili u svrhu pružanja dodatnog sredstva osiguranja za vjerovnika u slučaju neispunjavanja obveza;
(b) kupi ili drži investicijski proizvod ili privatni mirovinski proizvod, pri čemu takav proizvod koji ulagatelju prvenstveno nudi prihod u doba umirovljenja također služi za pružanje dodatnog sredstva osiguranja za vjerovnika u slučaju neispunjavanja obveza ili za prikupljanje kapitala za otplatu kredita, održavanje kredita ili objedinjavanje resursa za dobivanje kredita;
(c) s ciljem dobivanja kredita sklopi posebni ugovor o kreditu u vezi s ugovorom o zajedničkom vlasničkom kapitalu.
3. Iznimno od stavka 1., države članice mogu dozvoliti praksu vezanja usluga ako vjerovnik može dokazati svojem nadležnim tijelu da vezani proizvodi ili kategorije proizvoda koji se nude pod međusobno sličnim uvjetima, a koji nisu dostupni zasebno, dovode do jasne koristi za potrošače, uzimajući u obzir dostupnost i cijene relevantnih proizvoda koji se nude na tržištu. Ovaj se stavak primjenjuje samo na proizvode koji su stavljeni na tržište nakon ...(23).
4. Države članice mogu dozvoliti vjerovnicima da traže od potrošača da drže relevantnu policu osiguranja povezanu s ugovorom o kreditu. U takvim slučajevima, države članice osiguravaju da vjerovnik prihvaća policu osiguranja od pružatelja usluga koji se razlikuje od njegovog preferiranog pružatelja usluga, ako takva polica ima razinu jamstva istovjetnu onoj koju je predložio vjerovnik.
Članak 13.
Opće informacije
1. Države članice osiguravaju da vjerovnici ili prema potrebi, vezani kreditni posrednici ili njihovi imenovani predstavnici u svako doba stavljaju na raspolaganje jasne i razumljive opće informacije o ugovorima o kreditu i to na papiruili na nekom drugom trajnom mediju ili u elektroničkom obliku. Povrh toga, države članice mogu odrediti da nevezani kreditni posrednici također moraju staviti na raspolaganje opće informacije.
Takve opće informacije obuhvaćaju najmanje sljedeće:
(a) identitet i adresu davatelja informacija;
(b) svrhe u koje se kredit može koristiti;
(c) oblike sredstva osiguranja, uključujući, kada je to primjenjivo, mogućnost da se ono nalazi u nekoj drugoj državi članici;
(d) moguće trajanje ugovora o kreditu;
(e) ▌ vrste ▌dostupne stope zaduživanja, uz navođenje je li fiksna ili varijabilna ili oboje, zajedno s kratkim opisom značajki fiksne i varijabilne stope ▌, uključujući implikacije za potrošača povezane s time;
(f) ako su dostupni krediti u stranoj valuti, strana valuta ili valute moraju biti navedene, zajedno s objašnjenjem o implikacijama za potrošača ako je kredit nominiran u stranoj valuti;
(g) reprezentativni primjer ukupnog iznosa kredita, ukupni trošak kredita za potrošača, ukupni iznos koji plaća potrošač i EKS;
(h) navođenje mogućih dodatnih troškova koji nisu uključeni u ukupni trošak kredita za potrošača, a koji se trebaju platiti u vezi s ugovorom o kreditu;
(i) izbor različitih dostupnih mogućnosti za povrat kredita vjerovniku (uključujući broj, učestalost i iznos redovitih obroka za otplatu);
(j) prema potrebi, jasnu i sažetu izjavu da pridržavanje uvjeta ugovora o kreditu ne jamči otplatu ukupnog iznosa kredita u skladu s ugovorom o kreditu.
(k) ▌ opis uvjeta koji se izravno odnose na prijevremenu otplatu;
(l) je li potrebno izvršiti procjenu vrijednosti nekretnine i prema potrebi, tko je odgovoran za osiguravanje da se procjena vrijednosti provede te predstavlja li to dodatni trošak za potrošača;
(m) navođenje dodatnih usluga koje je potrošač dužan uzeti kako bi dobio kredit ili kako bi dobio kredit prema uvjetima pod kojima se nudi na tržištu i prema potrebi, pojašnjenje da dodatne usluge može kupiti od davatelja usluge koji nije vjerovnik; i
(n) opće upozorenje o mogućim posljedicama nepoštovanja obveza povezanih s ugovorom o kreditu.
2. Države članice mogu obvezati vjerovnike da uključe druge vrste upozorenja koja su relevantne u državi članici. One Komisiju bez odgode obavješćuju o tim zahtjevima.
Članak 14.
Informacije prije sklapanja ugovora
1. Države članice osiguravaju da vjerovnik i, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik, potrošaču stavi na raspolaganje personalizirane informacije koje su mu potrebne za usporedbu kredita dostupnih na tržištu, procjenu njihovih implikacija i donošenje informirane odluke o tome hoće li sklopiti ugovor o kreditu:
(a) bez neopravdanog odlaganja, nakon što je potrošač dao potrebne informacije o svojim potrebama, financijskom stanju i preferencijama u skladu s člankom 20..; te
(b) pravodobno, prije nego što se potrošač obveže ugovorom o kreditu ili ponudom.
2. Personalizirane informacije iz stavka 1., na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju, daju se putem ESIS-a, kako je utvrđeno u Prilogu II.
3. Države članice osiguravaju da, ako se potrošaču dostavi ponuda koja je obvezujuća za vjerovnika, ona se dostavlja na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju i popraćena je ESIS-om ako:
(a) potrošaču prethodno nije bio pružen ESIS; ili
(b) se značajke ponude razlikuju od informacija iz prethodno pruženog ESIS-a.
4. Države članice mogu odrediti da je vjerovnik dužan pružiti ESIS prije davanja ponude koja je obvezujuća za vjerovnika. Ako država članica tako odredi, ona zahtijeva da se ESIS potrošaču treba ponovno dostaviti samo ako je zadovoljen uvjet iz stavka 3. točke (b).
5. Države članice koje su prije ...(24) primjenjivale informativni obrazac koji zadovoljava istovrijedne zahtjeve u pogledu informacija kao one iz Priloga II., mogu ga i dalje upotrebljavati za potrebe ovog članka do …(25)*.
6. Države članice utvrđuju vremenski rok od barem sedam dana tijekom kojeg će potrošač imati dovoljno vremena za usporedbu ▌ponuda, procjenu njihovih implikacija i donošenje informirane odluke ▌.
Države članice određuju da vremenski rok naveden u prvom podstavku predstavlja ili razdoblje razmatranja prije sklapanja ugovora o kreditu ili razdoblje za izvršavanje prava na odustanak nakon sklapanja ugovora o kreditu ili kombinaciju tih dviju stvari.
Ako država članica odredi razdoblje razmatranja prije sklapanja ugovora o kreditu:
(a) ponuda je obvezujuća za vjerovnika za vrijeme trajanja razdoblja razmatranja te
(b) potrošač za vrijeme razdoblja razmatranja može u bilo koje doba prihvatiti ponudu.
Države članice mogu odrediti da potrošači ne mogu prihvatiti ponudu u određenom razdoblju koje ne prelazi prvih deset dana od razdoblja razmatranja.
Ako se stopa zaduživanjaili drugi troškovi primjenjivi na ponudu određuju na osnovi prodaje temeljnih obveznica ili drugih dugoročnih instrumenata financiranja, države članice mogu odrediti da se stopa zaduživanja ili drugi troškovi mogu razlikovati od onih navedenih u ponudi, u skladu s vrijednošću temeljne obveznice ili drugog dugoročnog instrumenta financiranja.
Ako potrošač ima pravo na odustanak u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, članak 6. Direktive 2002/65/EZ-a se ne primjenjuje.
7. Smatra se da su vjerovnik i, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik koji je potrošaču dostavio ESIS ispunili zahtjeve o informiranju potrošača prije sklapanja ugovora na daljinu kako je utvrđeno u članku 3. stavku (1) Direktive 2002/65/EZ te se smatra da su zadovoljili zahtjeve članka 5. stavka 1. te Direktive samo ako su prije sklapanja ugovora barem dostavili ESIS.
8. Države članice ne smiju mijenjati predložak ESIS-a, osim na način predviđen u Prilogu II. Sve dodatne informacije koje bi vjerovnik ili, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik mogao dati potrošaču ili ih je obvezan dati potrošaču prema nacionalnom pravu, daju se u zasebnom dokumentu koji se može priložiti ESIS-u.
9. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 40. s ciljem izmjene standardnog teksta u dijelu A ili uputa u dijelu B Priloga II. za potrebe davanja informacija ili upozorenja o novim proizvodima koji nisu bili stavljeni na tržište prije ...(26). Takvi delegirani akti ne smiju, međutim, mijenjati strukturu ili oblik ESIS-a.
10. U slučaju glasovne telefonske komunikacije iz članka 3. stavka 3. Direktive 2002/65/EZ, opis glavnih karakteristika financijske usluge koju treba pružiti prema drugoj alineji članka 3. stavka 3. točke (b) te Direktive obuhvaća barem stavke iz dijela A, odjeljaka od 2. do 5. Priloga II. ovoj Direktivi.
11. Države članice osiguravaju da, ako ne postoji pravo odustanka, vjerovnik ili, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik barem potrošaču stave na raspolaganje primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku dostave ponude koja je obvezujuća za vjerovnika. Ako postoji pravo na odustanak, države članice osiguravaju da, vjerovnik ili, prema potrebi, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik potrošaču ponudi stavi na raspolaganje primjerak nacrta ugovora o kreditu u trenutku dostave ponude koja je obvezujuća za vjerovnika.
Članak 15.
Zahtjevi u pogledu pružanja informacija za kreditne posrednike i imenovane predstavnike
1. Države članice osiguravaju da, prije obavljanja bilo koje od djelatnosti kreditnog posredovanja navedenih u članku 3. točki 5. kreditni posrednik ili imenovani predstavnikpravodobno potrošaču stavi na raspolaganje barem sljedeće informacije i to na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju:
(a) identitet i adresu kreditnog posrednika;
(b) registar u koji je upisan, prema potrebi, registarski broj i način provjere takvog upisa;
(c) je li kreditni posrednik vezan za ili radi isključivo za jednog ili više vjerovnika. Ako je kreditni posrednik vezan za ili radi isključivo za jednog ili više vjerovnika, navodi imena vjerovnika za koje djeluje. Kreditni posrednik može otkriti da je neovisan ako zadovoljava uvjete utvrđene u skladu s člankom 22. stavkom 4.;
(d) nudi li kreditni posrednik savjetodavne usluge;
(e) prema potrebi, naknadu, koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge ili ako to nije moguće, metodu izračuna naknade;
(f) postupke kojima se potrošačima ili drugim zainteresiranim stranama omogućuje interno podnošenje pritužbi o kreditnim posrednicima i prema potrebi, o načinu podnošenja izvansudskih pritužbi i pravnih lijekova;
(g) prema potrebi, postojanje i, ako je to poznato, iznos provizija ili drugih poticaja, koje su vjerovnik ili treće strane mogu platiti kreditnom posredniku za njegove usluge u odnosu na ugovor o kreditu. Ako iznos nije poznat u trenutku objave, kreditni posrednik obavješćuje potrošača da se stvarni iznos otkriva kasnije, u sklopu ESIS-a.
2. Kreditni posrednici koji nisu vezani, ali koji primaju proviziju od jednog ili više vjerovnika, na zahtjev potrošača daju na raspolaganje informacije o varijacijama u razinama provizije koju su dužni platiti različiti vjerovnici koji nude ugovore o kreditu koji se nude potrošaču. Potrošača se obavješćuje o pravu da zatraži takvu informaciju.
3. Ako kreditni posrednik naplati potrošaču naknadu i uz to primi proviziju od vjerovnika ili treće strane, kreditni posrednik dužan je potrošaču objasniti hoće li se provizija djelomično ili u potpunosti prebiti s naknadom.
4. Države članice osiguravaju da naknada, ako takva postoji, koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge, bude priopćena vjerovniku od strane kreditnog posrednika u svrhu izračuna EKS-a.
5. Države članice određuju da su kreditni posrednici dužni osigurati da, osim objava propisanih ovim člankom, nihov imenovani predstavnik otkrije potrošaču u kojem svojstvu djeluje i kojeg kreditnog posrednika predstavlja prije nego što kontaktira bilo kojeg potrošača ili s njime posluje.
▌
Članak 16.
Odgovarajuća objašnjenja
1. Države članice osiguravaju da vjerovnici i prema potrebi, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici potrošaču pruže adekvatna objašnjenja o predloženim ugovorima o kreditu i bilo kojim dodatnom uslugama, kako bi potrošaču omogućili da procijeni jesu li predloženi ugovori o kreditu i dodatne usluge prilagođeni njegovim potrebama i financijskoj situaciji. ▌
Objašnjenja, prema potrebi, uključuju:
(a) informacije prije sklapanja ugovora koje se trebaju pružiti u skladu s:
i. člankom 14. u slučaju vjerovnika;
ii. člancima 14. i 15.. u slučaju kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika.
(b) bitne karakteristike predloženih proizvoda;
(c) posebne učinke koje bi predloženi proizvodi mogli imati na potrošača, uključujući i ▌posljedice neispunjavanja obveze plaćanja od strane potrošača; te
(d) ako dodatne usluge dolaze u paketu s ugovorom o kreditu, može li se svaka komponenta iz paketa otkazati zasebno te posljedice za potrošača ako to učini.
2. Države članice mogu prilagoditi način i stupanj u kojem se daju objašnjenja iz stavka 1., kao i subjekt pružanja takve pomoći, okolnostima situacije u kojoj se nudi ugovor o kreditu, osobi kojoj se on nudi i vrsti ponuđenog kredita.
Poglavlje 5.
Efektivna kamatna stopa
Članak 17.
Izračun EKS-a
1. EKS ▌ se izračunava u skladu s matematičkom formulom navedenom u Prilogu I.
2. Troškovi otvaranja i upravljanja pojedinim računom, korištenja sredstava plaćanja i za ▌transakcije i za povlačenje tranše iz tog računa ▌te drugi troškovi vezani uz platni promet uključeni su u ukupni trošak kredita za potrošača kad god je otvaranje ili održavanje računa obvezno za dobivanje kredita ili za dobivanje kredita prema uvjetima pod kojima se prodaje na tržištu.
3. Izračun EKS-a temelji se na pretpostavci da će taj ugovor o kreditu ostati valjan tijekom dogovorenog vremenskog razdoblja te da će i vjerovnik i potrošač ispuniti svoje obveze prema uvjetima i datumima definiranima u tom ugovoru o kreditu.
4. U slučaju ugovora o kreditu koji sadrže klauzule koje dopuštaju varijacije stope zaduživanja i, prema potrebi, naknada sadržanih u EKS-u, ali koje se ne mogu odrediti u trenutku izračuna, EKS se izračunava prema pretpostavci da će stopa zaduživanja i ostale pristojbe ostati fiksne u odnosu na razinu utvrđenu pri sklapanju ugovora.
▌
5. Za ugovore o potrošačkim kreditima za koje je dogovorena fiksna stopa zaduživanja u odnosu na početno razdoblje od barem pet godina, na kraju kojeg se pregovara o novoj stopi zaduživanja kako bi se dogovorila nova fiksna stopa za dodatno stvarno razdoblje, izračun dodatnog, oglednog EKS-a navedenog u ESIS-u pokriva samo početno razdoblje fiksne stope i temelji se na pretpostavci da je na kraju razdoblja fiksne stope zaduživanja nepodmirena glavnica otplaćena.
6. Ako ugovor o kreditu dozvoljava varijacije stope zaduživanja, države članice osiguravaju da se potrošača, barem putem ESIS-a, obavijesti o mogućim učincima varijacija na iznose koje je dužan platiti i na EKS. To se vrši tako da se kupcu dostavi novi EKS koji ilustrira moguće rizike povezane sa značajnim povećanjem stope zaduživanja. Ako nije određena gornja granica stope zaduživanja, te se informacije moraju popratiti s upozorenjem u kojem je naglašeno da se ukupan trošak kredita za potrošača, koji EKS prikazuje, može promijeniti. Ova se odredba ne primjenjuje na ugovore o kreditu pri kojima je stopa zaduživanja fiksna u početnom razdoblju od barem pet godina, na kraju kojeg se pregovara o novoj stopi zaduživanja kako bi se dogovorila nova fiksna stopa za dodatno stvarno razdoblje, za koje je u ESIS-u predviđeni dodatni, ogledni, EKS.
7. Pri izračunu EKS-a koriste se, ako je primjenjivo, dodatne pretpostavke iz Priloga I.
8. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 40.. s ciljem izmjene ▌ napomena ili ažuriranja pretpostavki koje se koriste za izračun EKS-a iz Priloga I., posebno ako napomene ili pretpostavke iż ovog članka i iż Priloga I. nisu dovoljne za izračun EKS-a na jednoobrazan način ili ako one nisu više prilagođene komercijalnoj situaciji na tržištu.
▌
Poglavlje 6.
Procjena kreditne sposobnosti
Članak 18.
Obveza procjene kreditne sposobnosti potrošača
1. Države članice osiguravaju da, prije sklapanja ugovora o kreditu, vjerovnik provede detaljnu procjenu kreditne sposobnosti potrošača. Procjena uzima u obzir čimbenike relevantne za provjeru vjerojatnosti da će potrošač ispuniti svoje obaveze prema ugovoru o kreditu.
2. Države članice osiguravaju da su postupci i informacije na kojima se temelji procjena uspostavljani, dokumentirani i održavani.
3. Procjena kreditne sposobnosti ne smije se pretežito osloniti na to da je vrijednost stambene nekretnine veća od iznosa kredita ili na pretpostavku da će vrijednost stambene nekretnine rasti, osim ako je svrha ugovora o kreditu izgradnja ili obnova stambene nekretnine.
4. Države članice osiguravaju da, ako vjerovnik s potrošačem sklopi ugovor o kreditu, vjerovnik ga ne smije naknadno otkazati ili izmijeniti na temelju toga što je procjena kreditne sposobnosti bila netočno provedena. Ovaj se stavak ne primjenjuje ako se dokaže da je potrošač svjesno uskratio ili krivotvorio informacije u smislu članka 15.
5. Države članice osiguravaju da:
▌
(a) vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje kredit samo ako rezultat procjene kreditne sposobnosti ukazuje kako je vjerojatno da će se obveze koje proizlaze iz ugovora o kreditu zadovoljiti na način propisan tim ugovorom;
(b) u skladu s člankom 10. Direktive 95/46/EZ, vjerovnik unaprijed obavještava potrošača da se treba izvršiti uvid u bazu podataka;
(c) ako je zahtjev za odobrenjem kredita odbijen ▌vjerovnik bez odlaganja obavješćuje potrošača o odluci odbijanja i, prema potrebi, o tome da se ta odluka temelji na automatiziranoj obradi podataka. Ako se odluka o odbijanju temelji na rezultatima uvida u bazu podataka, vjerovnik obavješćuje potrošača o rezultatima takvog uvida te o pojedinostima baze podataka iz koje je pribavio podatke.
▌
6. Države članice osiguravaju da ▌se kreditna sposobnost potrošača procijeni ponovno na temelju ažuriranih informacija, prije odobravanja bilo kakvog značajnog povećanja ukupnog iznosa kredita nakon sklapanja ugovora o kreditu, osim ako je ovaj dodatni kredit bio predviđen i uključen u izvornu procjenu kreditne sposobnosti.
7. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ.
Članak 19.
Vrednovanje imovine
1. Države članice osiguravaju razvijanje pouzdanih standarda vrednovanja stambene nekretnine za potrebe davanja hipotekarnih kredita na svom državnom području. Države članice zahtijevaju od vjerovnika da osiguraju upotrebu tih standarda ako sami vrše vrednovanje imovine ili da poduzmu razumne mjere s ciljem osiguravanja primjene tih standarda ako vrednovanje vrši treća strana. Ako su nacionalna tijela nadležna za reguliranje neovisnih procjenitelja koji vrše vrednovanje imovine, ona osiguravaju da se oni pridržavaju postojećih nacionalnih pravila.
2. Države članice osiguravaju da su unutarnji i vanjski procjenitelji koji vrše vrednovanje nekretnine stručno osposobljeni i dovoljno neovisni od procesa odobravanja kredita, na način da mogu izvršiti nepristrano i objektivno vrednovanje koje se dokumentira na trajnom mediju, a o čemu vjerovnik vodi evidenciju.
Članak 20.
Objava i provjera informacija o potrošaču
▌
1. Procjena kreditne sposobnosti iz članka 18. provodi se na temelju informacija o prihodima i rashodima potrošača i drugim financijskim te ekonomskim okolnostima koje se nužne, dovoljne i proporcionalne. Informacije prikuplja vjerovnik iz relevantnih unutarnjih ili vanjskih izvora, uključujući potrošača i uključujući informacije stavljene na raspolaganje kreditnom posredniku ili imenovanom predstavniku za vrijeme postupka predaje zahtjeva za odobrenjem kredita. Informacije se primjereno provjeravaju, uključujući, prema potrebi, posredstvom upućivanja na dokumentaciju koja se može neovisno provjeriti.
2. Države članice osiguravaju da kreditni posrednici ili imenovani predstavnici točno podnose sve potrebne informacije pribavljene od potrošača relevantnom vjerovniku kako bi se mogla provesti procjena kreditne sposobnosti.
3. Države članice osiguravaju da vjerovnici tijekom predugovorne faze jasno i izravno navedu ▌potrebne informacije i dokaze koji se mogu neovisno provjeriti ▌, a koje potrošač mora dostaviti te vremenski okvir unutar kojeg potrošač mora dostaviti te informacije. Takav je zahtjev u pogledu dostave informacija razmjeran i ograničen na ono što je potrebno za provedbu pravilne procjene kreditne sposobnosti. Države članice dozvoljavaju vjerovnicima da traže pojašnjenje informacija koje su primili kao odgovor na taj zahtjev, ako je to potrebno da bi se mogla provesti procjena kreditne sposobnosti.
Države članice ne smiju dozvoliti vjerovniku da raskine ugovor o kreditu na temelju toga što su informacije koje je pružio potrošač prije sklapanja ugovora o kreditu bile nepotpune.
Drugi podstavak ne priječi države članice da dozvole raskid ugovora od strane vjerovnika ako se dokaže da je potrošač svjesno uskratio ili krivotvorio informacije.
4. Države članice donose mjere kojima se osigurava senzibilizacija potrošača u vezi potrebe da u sklopu odgovora na zahtjev iz stavka 2. prvog podstavka moraju pružiti točne informacije i da takve informacije moraju biti potpune do mjere koja je potrebna za provedbu pravilne procjene kreditne sposobnosti. Vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik upozoravaju potrošača da se kredit ne može odobriti ako vjerovnik nije u stanju provesti procjenu kreditne sposobnosti jer potrošač ne želi pružiti informacije ili ovjere potrebne za procjenu kreditne sposobnosti. To se upozorenje može dati u standardiziranom obliku.
5. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ, a posebno njezinog članka 6.
Poglavlje 7.
Pristup bazi podataka
Članak 21.
Pristup bazi podataka
1. Svaka država članica osigurava ▌pristup svim vjerovnicima iz svih država članica bazama podataka koje se u toj državi članici koriste za procjenu kreditne sposobnosti potrošača i to isključivo u svrhu nadzora poštovanja obveza prema kreditu od strane potrošača, tijekom trajanja ugovora o kreditu. Uvjeti za takav pristup su nediskriminirajući.
2. Stavak 1. primjenjuje se i na baze podataka kojima upravljaju privatni kreditni uredi i na javne registre.
▌
3. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 95/46/EZ.
Poglavlje 8.
Savjetodavne usluge
Članak 22.
Standardi savjetodavnih usluga
▌
1. Države članice osiguravaju da vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik, u kontekstu određene transakcije, potrošača izričito obavijeste jesu li mu osigurane ili mu se mogu osigurati savjetodavne usluge.
2. Države članice osiguravaju da prije pružanja savjetodavnih usluga ili prema potrebi, sklapanja ugovora za pružanje savjetodavnih usluga, vjerovnik, kreditni posrednik ili imenovani predstavnik dostavljaju potrošaču sljedeće informacije na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju:
(a) hoće li se preporuka temeljiti na razmatranju isključivo vlastitog izbora proizvoda u skladu s točkom (b) stavka 3. ili širokog izbora proizvoda diljem tržišta u skladu s točkom (c) stavka 3., kako bi potrošač mogao razumjeti na temelju čega se daje preporuka;
(b) prema potrebi, naknadu koju je potrošač dužan platiti za savjetodavne usluge, ili ako se taj iznos u trenutku objave ne može utvrditi, metodu koja se koristi za njezin izračun.
Informacije navedene u prvom podstavku točkama (a) i (b) mogu se pružiti potrošaču u obliku dodatnih informacija prije sklapanja ugovora.
3. Ako se potrošačima pružaju savjetodavne usluge, države članice, osim zahtjeva iz članaka 7. i 9., osiguravaju da:
(a) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici pribave potrebne informacije o osobnoj i financijskoj situaciji potrošača, njegovim preferencijama i ciljevima, kako bi mogli preporučiti odgovarajuće ugovore o kreditu. Takva se procjena temelji na informacijama koje su u tom trenutku ažurne i uzima u obzir razumne pretpostavke o rizicima u pogledu situacije potrošača tijekom trajanja predloženog ugovora o kreditu ▌;
(b) vjerovnici, vezani kreditni posrednici ili imenovani predstavnici vezanih kreditnih posrednika razmatraju dovoljno velik broj ugovora o kreditu u svojem rasponu proizvoda i preporučuju prikladni ugovor o kreditu ili nekoliko prikladnih ugovora o kreditu iz svojeg izbora proizvoda koji odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača;
(c) nevezani kreditni posrednici ili imenovani predstavnici nevezanih kreditnih posrednika razmatraju dovoljno velik broj ugovora o kreditu dostupnih na tržištu i preporučuju prikladni ugovor o kreditu ili nekoliko prikladnih ugovora o kreditu koji su dostupni na tržištu, a odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača;
(d) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici postupaju u najboljem interesu potrošača tako da:
i. se informiraju o potrebama i okolnostima potrošača i
ii. preporučuju prikladne ugovore o kreditu u skladu s točkama (a), (b) i (c); te
(e) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici daju na raspolaganje potrošaču, na papiru ili drugom trajnom mediju, evidenciju o pruženoj preporuci;
4. Države članice mogu zabraniti upotrebu pojmova „savjet ” i „savjetnik” ili sličnih pojmova ako savjetodavne usluge potrošačima pružaju vjerovnici, vezani kreditni posrednici ili imenovani predstavnici vezanih kreditnih posrednika.
Ako države članice ne zabranjuju upotrebu pojmova „savjet ” i „savjetnik”, one nameću sljedeće uvjete za upotrebu pojma „neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik” od strane vjerovnika, kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika koji pružaju savjetodavne usluge:
(a) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici razmatraju dovoljno velik broj ugovora o kreditu dostupnih na tržištu; te
(b) vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici ne smiju dobiti naknadu za te savjetodavne usluge od jednog ili više vjerovnika.
Drugi podstavak točka (b) primjenjuje se samo ako se smatra da broj razmatranih vjerovnika ne predstavlja većinu tržišta.
Države članice mogu odrediti strože zahtjeve u odnosu na upotrebu pojma „neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik” od strane vjerovnika, kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika, uključujući zabranu primanja naknade od strane vjerovnika.
5. Države članice mogu propisati da su vjerovnici, kreditni posrednici i imenovani predstavnici obvezni upozoriti potrošača ako bi, uzimajući u obzir financijsku situaciju potrošača, ugovor o kreditu mogao predstavljati posebni rizik za potrošača.
6. Države članice osiguravaju da savjetodavne usluge pružaju isključivo vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici.
Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati prvi podstavak na osobe koje:
(a) obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 4. točke 5. ili pružaju savjetodavne usluge ako se te djelatnosti ili usluge obavljaju uzgredno u sklopu obavljanja profesionalne djelatnosti i ako je ta djelatnost uređena zakonskim ili drugim propisima ili etičkim kodeksom za tu profesiju koji ne isključuju obavljanje tih djelatnosti ili usluga;
(b) pružaju savjetodavne usluge u kontekstu upravljanja postojećim dugom, a koje su stečajni upravitelji i pod uvjetom da je ta djelatnost uređena zakonskim ili drugim propisima, ili javne ili dobrovoljne službe za savjetovanje o dugu koje ne posluju po tržišnim uvjetima; ili
(c) pružaju savjetodavne usluge, a nisu vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici, pod uvjetom da su te osobe ovlaštene od strane nadležnih tijela i pod njihovim nadzorom, u skladu sa zahtjevima za kreditne posrednike prema ovoj Direktivi.
Osobe koje ostvaruju korist od odricanja u drugom podstavku ne ostvaruju korist od prava iz članka 22. stavka 1. na pružanje usluga na cijelom području Unije.
7. Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 11. i nadležnost država članica da osiguraju da se potrošačima stave na raspolaganje usluge koje služe da im pomognu u razumijevanju vlastitih financijskih potreba i vrsta proizvoda koji bi te potrebe vjerojatno zadovoljili.
Poglavlje 9
Krediti u stranoj valuti i zajmovi s varijabilnom stopom
Članak 23.
Krediti u stranoj valuti
1. Države članice osiguravaju da, ako se ugovor o kreditu odnosi na kredit u stranoj valuti, u trenutku sklapanja kredita postoji prikladan regulatorni okvir kojim se osigurava barem da:
(a) potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu, pod određenim uvjetima; ili
(b) postoje drugi aranžmani kojima se ograničava tečajni rizik kojem je potrošač izložen u okviru ugovora o kreditu.
2. Alternativna valuta iz stavka 1. točke (a) je ili:
(a) valuta u kojoj potrošač primarno prima prihod ili drži imovinu iz koje se kredit treba isplatiti, kako je navedeno u doba kad je provedena posljednja procjene kreditne sposobnosti u odnosu na ugovor o kreditu; ili
(b) valuta države članice u kojoj je potrošač imao boravište u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili u kojoj trenutno ima boravište.
Država članica može odrediti jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih ili može dozvoliti vjerovnicima da odrede jesu li potrošaču dostupne obje mogućnosti navedene u točkama (a) i (b) prvog podstavka ili samo jedna od njih.
3. Ako potrošač ima pravo pretvoriti ugovor o kreditu u alternativnu valutu u skladu sa stavkom 1. točkom (a), država članica osigurava da je tečaj koji se koristi za pretvaranje tržišni tečaj koji vrijedi na dan provedbe pretvaranja, osim ako je u ugovoru o kreditu drugačije određeno.
4. Države članice osiguravaju da, ako potrošač ima kredit u stranoj valuti, vjerovnik potrošaču redovito šalje upozorenja, na papiru ili drugom trajnom mediju, barem ako vrijednost ukupnog nepodmirenog iznosa koji plaća potrošač ili redovitih obroka varira za više od 20 % od one koju bi iznosila ako bi se primijenio tečaj između valute ugovora o kreditu i valute države članice koji je vrijedio u trenutku sklapanja ugovora. U tom se upozorenju potrošača obavješćuje o povećanju ukupnog iznosa koji je dužan platiti, navode se, prema potrebi, pravo na pretvaranje u alternativnu valutu i uvjeti pod kojima se to može izvršiti te objašnjavaju bilo koji drugi primjenjivi mehanizmi za ograničavanje tečajnog rizika kojem je potrošač izložen.
5. Države članice mogu dodatno regulirati kredite u stranoj valuti, pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroaktivno.
6. Aranžmani primjenjivi u okviru ovog članka objavljuju se potrošaču u ESIS-u i u ugovoru o kreditu. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uključuje ogledni primjer učinka 20- postotne fluktuacije tečaja.
Članak 24.
Krediti s varijabilnom stopom
Ako je ugovor o kreditu kredit s varijabilnom stopom, države članice osiguravaju da:
(a) bilo koji indeksi ili referentne stope koji se koriste za izračun stope zaduživanja budu jasni, dostupni, objektivni te da ih stranke ugovora o kreditu i nadležna tijela mogu provjeriti; i
(b) arhivske evidencije indeksa za izračun stopa zaduživanja održavaju davatelji tih indeksa ili vjerovnici.
Poglavlje 10.
Dobro izvršenje ugovora o kreditu i srodnih prava
Članak 25.
Prijevremena otplata
1. Države članice osiguravaju da potrošač ima ▌ pravo da, u cijelosti ili djelomice, ispuni svoje obveze prema ugovoru o kreditu prije isteka tog ugovora. U takvim slučajevima, potrošač ima pravo na sniženje ukupnih troškova kredita za potrošača ▌, a takvo ▌sniženje sastoji se od kamata i troškova za preostalo trajanje ugovora.
2. Države članice mogu odrediti da je ostvarivanje prava iz stavka 1. podložno određenim uvjetima. Takvi uvjeti mogu uključivati vremenska ograničenja za ostvarivanje prava, različito postupanje ovisno o vrsti stope zaduživanja ili o trenutku kada potrošač ostvaruje pravo, ili ograničenjima u vezi s okolnostima pod kojima se pravo može ostvariti.
3. Države članice mogu ▌odrediti da vjerovnik, ako je to opravdano, ima pravo na pravednu i objektivnu kompenzaciju za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom, ali potrošaču ne nameće kaznu. U tom pogledu, kompenzacija ne prelazi financijski gubitak vjerovnika. Podložno tim uvjetima, države članice mogu odrediti da kompenzacija ne smije prelaziti određenu razinu ili biti dozvoljena samo za određeno vremensko razdoblje.
4. Ako potrošač želi ispuniti svoje obveze prema ugovoru o kreditu prije isteka ugovora, vjerovnik po primitku zahtjeva bez odlaganja potrošaču dostavlja na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju, informacije potrebne za razmatranje te mogućnosti. U tim se informacijama u najmanju ruku kvantificiraju posljedice za potrošača koji ispuni svoje obaveze prije isteka ugovora o kreditu i jasno navode sve primijenjene pretpostavke. Sve primijenjene pretpostavke moraju biti razumne i opravdane.
5. Ako prijevremena otplata potpada pod vremensko razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje fiksna stopa zaduživanja, države članice mogu odrediti da je ostvarivanje prava iz stavka 1. podložno postojanju legitimnog interesa na strani potrošača.
▌
Članak 26.
Fleksibilna i pouzdana tržišta
1. Države članice dužne su osigurati postojanje odgovarajućih mehanizama kojima se osigurava da su zahtjevi vjerovnika u pogledu sredstva osiguranja ovršivi. Države članice također osiguravaju da vjerovnici vode odgovarajuću evidenciju o vrstama imovine koja je prihvaćena kao sredstvo osiguranja, kao i o praksama u pogledu preuzetih hipotekarnih kredita.
2. Države članice poduzimaju mjere potrebne za osiguravanje odgovarajućeg statističkog praćenja tržišta stambenih nekretnina, uključujući, prema potrebi, za potrebe nadzora tržišta, potičući razvoj i upotrebu specifičnih indeksa cijena koji mogu biti javni ili privatni ili oboje.
Članak 27.
Informacije o promjenama stope zaduživanja
1. Države članice osiguravaju da vjerovnik potrošača obavješćuje o svim promjenama stope zaduživanja, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, prije nego što te promjene počnu proizvoditi učinke. U tim se informacijama navodi barem iznos uplata koje treba izvršiti nakon što nova stopa zaduživanja počne proizvoditi učinke te, ako se promijeni broj ili učestalost uplata, pojedinosti o njima.
2. Međutim, države članice mogu dozvoliti da se strane u ugovoru o kreditu mogu dogovoriti da se informacije iz stavka 1. potrošaču pružaju periodično, ako je promjena stope zaduživanja povezana s promjenom referentne stope, ako se nova referentna stopa stavlja na raspolaganje javnosti odgovarajućim sredstvima te ako su informacije o novoj referentnoj stopi dostupne u prostorima vjerovnika i osobno priopćene potrošaču zajedno s iznosom novih periodičnih obroka.
3. Vjerovnici mogu i dalje periodično obavještavati potrošače u slučajevima kad promjena stope zaduživanja nije povezana s promjenom referentne stope, ako je to bilo dozvoljeno prema nacionalnom zakonodavstvu prije …(27).
4. Ako se promjene stope zaduživanja određuju dražbom na tržištima kapitala pa tako vjerovnik ne može obavijestiti potrošača o bilo kakvoj promjeni prije nego što ta promjena počne proizvoditi učinke , vjerovnik prije dražbe, pravodobno, na papiru ili drugom trajnom mediju, obavješćuje potrošača o predstojećem postupku i daje mu na raspolaganje naznaku o tome kako bi to moglo utjecati na stopu zaduživanja.
Članak 28.
Dospjele neplaćene obveze i ovršni postupak
1. Države članice donose mjere s ciljem poticanja vjerovnika da pokažu razuman stupanj strpljenja prije pokretanja ovršnog postupka.
2. Države članice mogu odrediti da, ako je vjerovniku dozvoljeno odrediti i nametnuti potrošaču plaćanje naknada koje proizlaze iz neispunjavanja obveza, te naknade ne smiju biti veće nego što je to potrebno da bi se vjerovnik kompenzirao za troškove koji su nastali kao posljedica neispunjavanja obveza.
3. Države članice mogu dozvoliti vjerovnicima nametanje dodatnih naknada potrošačima u slučaju neispunjavanja obveza. U tom slučaju, države članice utvrđuju gornju granicu iznosa tih naknada.
4. Države članice ne sprečavaju stranke ugovora o kreditu da se izričito dogovore da je povrat ili prijenos sredstva osiguranja ili prihoda od prodaje sredstva osiguranja dovoljan za otplatu kredita.
5. Ako cijena postignuta za nekretninu utječe na iznos koji potrošač duguje, države članice moraju imati postupke ili mjere koji će omogućiti postizanje najbolje cijene za nekretninu koja je predmet ovrhe.
Ako je nakon ovršnog postupka dug i dalje nepodmiren, države članice osiguravaju donošenje mjera s ciljem olakšavanja otplate u svrhu zaštite potrošača.
Poglavlje 11.
Zahtjevi u pogledu uspostave i nadzora kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika
Članak 29.
Ovlaštenje kreditnih posrednika
1. Kreditne posrednike za obavljanje svih ili dijela djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 4. točke 5. ili za pružanje savjetodavnih usluga ovlašćuje nadležno tijelo ▌u njihovoj matičnoj državi članici. Ako država članica dozvoljava postojanje imenovanih predstavnika u okviru članka 31., nije potrebno da se takav imenovani predstavnik ovlasti kao kreditni posrednik u okviru ovog članka.
▌
2. Države članice osiguravaju da je ovlašćivanje kreditnih posrednika podložno ispunjenju barem sljedećih zahtjeva u pogledu stručnosti, pored zahtjeva predviđenih u članku 9.;
(a) kreditni posrednici imaju osiguranje od profesionalne odgovornosti koje vrijedi na čitavom području na kojem nude usluge ili neko drugo odgovarajuće jamstvo koje pokriva odgovornost za profesionalni nemar. Međutim, što se tiče vezanih kreditnih posrednika, matična država članica može predvidjeti da takvo osiguranje ili odgovarajuće jamstvo može pružiti vjerovnik u čije je ime vezani kreditni posrednik ovlašten djelovati.
Komisiji su dodijeljene ovlasti za donošenje i prema potrebi, izmjenu regulatornih tehničkih standarda kojima se propisuje minimalni novčani iznos osiguranja od profesionalne odgovornosti ili odgovarajućeg jamstva iz prvog stavka ove točke. Ti se regulatorni tehnički standardi donose u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se propisuje minimalni novčani iznos osiguranja od profesionalne odgovornosti ili odgovarajućeg jamstva iz prvog stavka ove točke i dostavlja ga Komisiji do …(28). EBA pregledava i prema potrebi, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se propisuje minimalni novčani iznos osiguranja od profesionalne odgovornosti ili odgovarajućeg jamstva iz prvog stavka ove točke i po prvi puta ga dostavlja Komisiji do …(29)* i svake dvije godine nakon toga.
(b) fizička osoba koja je kreditni posrednik, članovi uprave kreditnog posrednika koji je pravna osoba i fizičke osobe koje u kreditnom posredniku koji je pravna osoba, ali nema upravni odbor, obavljaju istovjetne poslove, moraju imati dobar ugled. Najmanji je uvjet taj da nemaju policijski dosje ili drugi ekvivalentni dokument prema nacionalnim propisima vezan uz kaznena djela protiv imovine ili u području financijskih djelatnosti te da nad njima nije bio proglašen stečaj, osim ako je provedena njihova rehabilitacija u skladu s nacionalnim pravom.
(c) fizička osoba koja je kreditni posrednik, članovi upravnog odbora kreditnog posrednika koji je pravna osoba i fizičke osobe koje u kreditnom posredniku koji je pravna osoba, ali nema upravni odbor, obavljaju istovjetne poslove, moraju posjedovati odgovarajuću razinu znanja i stručnosti u odnosu na ugovore o kreditu. Matična država članica utvrđuje odgovarajuću razinu znanja i stručnosti u skladu s načelima iz Priloga III.
3. Države članice osiguravaju javnu objavu kriterija utvrđenih kako bi osoblje kreditnih posrednika ili vjerovnika zadovoljilo njihove zahtjeve u pogledu stručnosti.
4. Države članice osiguravaju da su svi ovlašteni kreditni posrednici, bez obzira jesu li fizičke ili pravne osobe, upisani u registar nadležnog tijela u svojoj matičnoj državi članici. Države članice osiguravaju da se registar kreditnih posrednika redovito ažurira i da je javno dostupan putem interneta.
Registar kreditnih posrednika sadrži najmanje sljedeće podatke:
(a) imena osoba u upravi koje su odgovorne za djelatnost posredovanja. Države članice mogu također zahtijevati registraciju svih fizičkih osoba koje obnašaju funkciju izravnog kontakta s klijentom u poduzeću čija je djelatnost kreditno posredovanje;
(b) države članice u kojima kreditni posrednik obavlja djelatnost prema pravilima slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i o kojima je kreditni posrednik obavijestio nadležno tijelo matične države članice u skladu s člankom 22. stavkom 2.;
(c) je li kreditni posrednik vezan ili ne.
Države članice koje odluče iskoristiti mogućnost iz članka 30. osiguravaju da je u registru naveden vjerovnik u čije ime vezani kreditni posrednik djeluje.
Države članice koje odluče iskoristiti mogućnost iz članka 31. osiguravaju da je u registru naveden kreditni posrednik, ili u slučaju imenovanog predstavnika vezanog kreditnog posrednika, vjerovnik, u čije ime imenovani predstavnik djeluje.
5. Države članice osiguravaju da:
(a) svaki kreditni posrednik koji nije pravna osoba ima središte uprave u istoj državi članici u kojoj se nalazi njegovo registrirano sjedište, ako prema svom nacionalnom pravu ima registrirano sjedište;
(b) svaki kreditni posrednik koji nije pravna osoba ili svaki kreditni posrednik koji jest pravna osoba, ali prema vlastitom nacionalnom pravu nema registrirano sjedište, ima središte uprave u istoj državi članici u kojoj uistinu obavlja svoju glavnu djelatnost.
6. Svaka država članica uspostavlja jedinstveno informativno mjesto koje omogućuje brz i jednostavan javni pristup informacijama iz nacionalnog registra, koje se prikupljaju elektroničkim putem i stalno ažuriraju. Ta informativna mjesta sadrži identifikacijske podatke nadležnih tijela svake države članice.
EBA na svojoj internetskoj stranici objavljuje upućivanja ili hiperveze na to informativno mjesto.
7. Matične države članice osiguravaju da svi ovlašteni kreditni posrednici i imenovani predstavnici trajno poštuju zahtjeve utvrđene u stavku 2. Ovaj stavak ne dovodi u pitanje odredbe članaka 30. i 31.
8. Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati ovaj članak na osobe koje obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 3. točke 5. ako se te djelatnosti obavljaju uzgredno u sklopu obavljanja profesionalne djelatnosti i ako je ta djelatnost uređena zakonskim ili drugim propisima ili etičkim kodeksom za tu djelatnost, koji ne isključuju obavljanje tih djelatnosti;
9. Ovaj se članak ne primjenjuje na kreditne institucije koje imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU/ ili na druge financijske institucije koje prema nacionalnom pravu podliježu istovjetnom režimu odobrenja za rad i nadzora.
Članak 30.
Kreditni posrednici vezani uz samo jednog vjerovnika
1. Ne dovodeći u pitanje članak 31 stavak 1., države članice mogu dopustiti ovlašćivanje vezanih kreditnih posrednika navedenih u članku 4. točki 6. podtočki (a) od strane nadležnih tijela putem vjerovnika u čije ime vezani kreditni posrednik isključivo djeluje.
U tim slučajevima vjerovnik ostaje u punoj mjeri i bezuvjetno odgovoran za sve radnje ili propuste vezanog kreditnog posrednika koji djeluje u ime vjerovnika u područjima uređenima ovom Direktivom. Države članice od vjerovnika zahtijevaju da osigura da ti vezani kreditni posrednici udovoljavaju barem zahtjevima u pogledu stručnosti određenima u članku 29. stavku 2.
▌
2. Ne dovodeći u pitanje članak 34, vjerovnici prate poslove vezanih kreditnih posrednika navedenih u članku 4. točki 7. podtočki (a) kako bi se osigurala daljnja usklađenost s ovom Direktivom. Konkretno, vjerovnik je odgovoran za praćenje ispunjavanja zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti vezanog kreditnog posrednika i njegovog osoblja.
Članak 31.
Imenovani predstavnici
1. Države članice kreditnom posredniku mogu dopustiti imenovanje predstavnika.
Kada imenovanog predstavnika imenuje vezani kreditni posrednik naveden u članku 4. točki 7. podtočki (a), države članice zahtijevaju da vjerovnik ostaje u punoj mjeri i bezuvjetno odgovoran za sve radnje ili propuste imenovanog predstavnika koji djeluje u ime tog vezanog kreditnog posrednika u područjima uređenima ovom Direktivom. U ostalim slučajevima kreditni posrednik ostaje u punoj mjeri i bezuvjetno odgovoran za sve radnje ili propuste imenovanog predstavnika koji djeluje u ime kreditnog posrednika u područjima uređenima ovom Direktivom.
2. Kreditni posrednici osiguravaju da njihovi imenovani predstavnici udovoljavaju barem zahtjevima u pogledu stručnosti određenima u članku 29. stavku 2. Međutim, matična država članica može predvidjeti da osiguranje od profesionalne odgovornosti ili odgovarajuće jamstvo pruža kreditni posrednik u čije je ime imenovani predstavnik ovlašten djelovati.
3. Ne dovodeći u pitanje članak 22.b, kreditni posrednici prate poslove svojih imenovanih predstavnika kako bi se osigurala potpuna usklađenost s ovom Direktivom. Konkretno, kreditni posrednik odgovoran je za praćenje ispunjavanja zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti imenovanog predstavnika i njihovog osoblja.
4. Države članice koje kreditnom posredniku dopuste imenovanje predstavnika uspostavljaju javni registar u kojem se navode barem podaci iz članka 29.. Imenovani predstavnici registriraju se u javnom registru u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan. Navedeni registar redovito se ažurira. Mora biti dostupan javnosti na internetu.
Članak 32.
Sloboda poslovnog nastana ▌i ▌ sloboda pružanja▌usluga od strane kreditnih posrednika
1. Ovlašćivanje kreditnog posrednika od strane nadležnog tijela njegove matične države članice kako je utvrđeno u članku 29. stavku 1. na snazi je na čitavom području Unije pri čemu ▌za obavljanje djelatnosti ili pružanje usluga obuhvaćenih ovlaštenjem nije potrebno dodatno ovlašćivanje od strane nadležnih tijela država članica domaćina, pod uvjetom da ovlašćivanje obuhvaća poslove koje kreditni posrednik namjerava obavljati u državama članicama domaćinima. Međutim, kreditnim posrednicima nije dopušteno pružati svoje usluge u odnosu na ugovore o kreditu koje potrošačima nude nekreditne institucije u državi članici gdje takvim nekreditnim institucijama nije dopušteno djelovati.
2. Predstavnicima imenovanima u državama članicama koje koriste mogućnost na temelju članka 31. nije dopušteno obavljati neke ili sve djelatnosti kreditnog posredovanja navedene u članku 4. točki (5) niti pružati savjetodavne usluge u državama članicama u kojima takvim imenovanim predstavnicima nije dopušteno djelovati.
3. 1. Svaki ovlašteni kreditni posrednik koji namjerava prvi put poslovati u jednoj ili više država članica na temelju slobode pružanja usluga ili prilikom osnivanja podružnice obavješćuje nadležna tijela svoje matične države članice.
U roku od mjesec dana od primitka obavijesti, ta nadležna tijela obavješćuju nadležna tijela jedne ili više dotičnih država članica domaćina o namjeri kreditnog posrednika te istodobno o toj obavijesti obavješćuju i dotičnog kreditnog posrednika. Ona obavješćuju nadležna tijela država članica domaćina o vjerovnicima uz koje je vezan kreditni posrednik te preuzimaju li vjerovnici punu i bezuvjetnu odgovornost za poslove kreditnog posrednika. Država članica domaćin služi se podacima dobivenim od matične države članice za unošenje potrebnih podataka u svoj registar.
Kreditni posrednik može započeti poslovanje mjesec dana nakon datuma kada ga je nadležno tijelo matične države članice obavijestilo o obavijesti iz drugog podstavka.
4. Prije nego što podružnica kreditnog posrednika počne s radom ili u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 3. drugog podstavka, nadležna tijela države članice domaćina pripremaju nadzor kreditnog posrednika u skladu s člankom 34. te, ako je potrebno, ukazuju kreditnom posredniku na uvjete pod kojima se, u područjima koja nisu usklađena s pravom Unije, ti poslovi obavljaju u državi članici domaćinu.
Članak 33.
Oduzimanje ovlaštenja kreditnim posrednicima
1. Nadležna tijela države članice domaćina mogu oduzeti ovlaštenje odobreno kreditnom posredniku u skladu s člankom 29. ako taj kreditni posrednik:
(a) izričito odbije ovlaštenje ili ako nije obavljao djelatnosti kreditnog posredovanja navedene u članku 4. točku 5. niti pružao savjetodavne usluge tijekom prethodnih šest mjeseci, osim ako dotična država članica donese propise po kojima to ovlaštenje u tom slučaju prestaje važiti;
(b) (b) dobije ovlaštenje na temelju lažnih ili zavaravajućih izjava ili na bilo koji drugi protupropisni način;
(c) više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je izdano ovlaštenje;
(d) potpada pod neki od slučajeva u kojima je nacionalnim pravom, vezano uz pitanja izvan područja primjene ove Direktive, predviđeno oduzimanje ovlaštenja.
(e) ozbiljno je ili sustavno kršio odredbe donesene sukladno ovoj Direktivi kojima se uređuju uvjeti poslovanja kreditnih posrednika.
2. Ako je kreditnom posredniku ovlaštenje oduzelo nadležno tijelo matične države članice, potonje što prije, a najkasnije u roku od 14 dana, na odgovarajući način obavješćuje nadležna tijela država članica domaćina o tom oduzimanju.
3. Države članice osiguravaju da se kreditni posrednici kojima je oduzeto ovlaštenje bez nepotrebnog odlaganja brišu iz registra.
Članak 34.
Nadzor kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika
1. Države članice osiguravaju nadzor tekućih poslova kreditnih posrednika od strane nadležnih tijela matične države članice.
Matične države članice osiguravaju da vezani kreditni posrednici podliježu nadzoru izravno ili kao dio nadzora vjerovnika u čije ime djeluju ako je vjerovnik kreditna institucija s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU, ili neka druga financijska institucija koja prema nacionalnom pravu podliježe istovrijednom režimu odobrenja za rad i nadzora. Međutim, ako vezani kreditni posrednik pruža usluge u državi članici osim matične države članice, tada podliježe izravnom nadzoru.
Matične države članice koje kreditnim posrednicima omogućavaju imenovanje predstavnika u skladu s člankom 31. osiguravaju da takvi imenovani predstavnici podliježu nadzoru, bilo izravno ili kao dio nadzora kreditnog posrednika u čije ime ti predstavnici djeluju.
2. Nadležna tijela država članica u kojima kreditni posrednik ima podružnicu odgovorna su za osiguravanje da usluge koje pruža kreditni posrednik na njezinu području budu u skladu s obvezama utvrđenim u članku 7. stavku 1. te člancima 8., 9., 10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 22. i 39. i mjerama donesenim po istim člancima.
Ako nadležna tijela države članice domaćina utvrde da kreditni posrednik koji ima podružnicu na njezinu području krši mjere donesene u toj državi članici u skladu s člankom 7. stavkom 1. te članaka 8., 9., 10., 11., 13., 14., 15., 16., 17., 20., 22. i 39., ta tijela moraju tražiti od dotičnog kreditnog posrednika da prekine takvo protupropisno postupanje.
Ako dotični kreditni posrednik ne udovolji ovom zahtjevu, nadležna tijela države članice domaćina poduzimaju odgovarajuće djelovanje kako bi se osiguralo da taj kreditni posrednik prekine protupropisno postupanje. Vrsta tog djelovanja priopćava se nadležnim tijelima matične države članice.
Ako, unatoč djelovanju koje je poduzela država članica domaćin, kreditni posrednik nastavi kršiti mjere iz prvoga podstavka koji su na snazi u državi članici domaćinu, država članica domaćin može, nakon obavješćivanja nadležnih tijela matične države članice, poduzeti odgovarajuće djelovanje kako bi spriječila ili sankcionirala daljnje nepravilnosti i prema potrebi zabranila kreditnom posredniku pokretanje novih transakcija na njezinu području. Komisiju treba obavijestiti o svakom takvom djelovanju bez neopravdanog odlaganja.
Ako se nadležno tijelo matične države članice ne slaže s djelovanjem koje je poduzela država članica domaćin, može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom slučaju EBA može djelovati u skladu sa svojim ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.
3. Nadležna tijela jedne ili više država članica u kojima je smještena podružnica imaju pravo prekontrolirati ustrojstvo podružnice i zatražiti promjene koje su prijeko potrebne kako bi mogla ispuniti svoje dužnosti na temelju stavka 2. i kako bi se nadležnim tijelima matične države članice omogućilo da provedu obveze na temelju članka 7. stavka 2., stavka 3. i 4. i mjere donesene po istim člancima, u vezi s uslugama koje pruža podružnica.
4. Ako nadležno tijelo države članice domaćina ima jasne i opravdane razloge za zaključivanje da kreditni posrednik koji na njezinu području posluje na temelju slobode pružanja usluga krši obveze koje proizlaze iz mjera donesenih na temelju ove Direktive ili da kreditni posrednik koji ima podružnicu na njezinu državnom području krši obveze koje proizlaze iz mjera donesenih na temelju ove Direktive, osim onih navedenih u stavku 2., o svojim saznanjima obavješćuje nadležno tijelo matične države članice koje poduzima odgovarajuće djelovanje.
Ako nadležno tijelo matične države članice ne poduzme nikakvo djelovanje u roku od mjesec dana od obavješćivanja o tim saznanjima ili kada, unatoč djelovanju koje je poduzelo nadležno tijelo matične države članice, kreditni posrednik nastavlja raditi na način koji očito šteti interesima potrošača države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta, nadležno tijelo matične države članice:
(a) nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države članice, poduzima svako odgovarajuće djelovanje koje je potrebno za zaštitu potrošača i osiguravanje urednog funkcioniranja tržišta, između ostalog, sprečavanjem kreditnog posrednika koji djeluje na takav štetan način u pokretanju daljnjih transakcija na njegovu državnom području. Komisiju i EBA-u o takvom se djelovanju obavješćuje bez neopravdanog odlaganja;
(b) može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom slučaju EBA može djelovati u skladu sa svojim ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.
5. Države članice osiguravaju da, ako je kreditni posrednik koji je ovlašten u drugoj državi članici osnovao podružnicu na njezinu državnom području, nadležna tijela matične države članice mogu u okviru obavljanja svojih ovlasti i, nakon obavješćivanja nadležnih tijela države članice domaćina, izvršiti izravni nadzor te podružnice.
6. Raspodjela zadataka među državama članicama navedena u ovom članku ne dovodi u pitanje nadležnosti država članica u odnosu na područja koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom u skladu s njihovim obvezama na temelju prava Unije.
Poglavlje 12.
Ovlašćivanje i nadzor nekreditnih institucija
Članak 35.
Ovlašćivanje i nadzor nekreditnih institucija
Države članice osiguravaju podvrgavanje nekreditnih institucija prikladnom postupku ovlašćivanja koji uključuje upisivanje nekreditne institucije u registar i uređenje nadzora od strane nadležnog tijela.
Poglavlje 13.
Suradnja nadležnih tijela raznih država članica
Članak 36.
Obvezna suradnja
1. Nadležna tijela raznih država članica međusobno surađuju uvijek kada je to potrebno u svrhu izvršavanja njihovih zadaća na temelju ove Direktive, koristeći se ovlastima utvrđenim u ovoj Direktivi ili nacionalnom pravu.
Nadležna tijela pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država članica. Posebno razmjenjuju podatke i surađuju u bilo kojim istragama ili nadzornim aktivnostima.
Radi olakšavanja i ubrzavanja suradnje, a posebno radi razmjene informacija, države članice imenuju jedno nadležno tijelo kao kontaktno mjesto za potrebe ove Direktive. Države članice dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama imena nadležnih tijela određenih za primanje zahtjeva za razmjenu informacija ili suradnju u skladu s ovim stavkom.
2. Države članice poduzimaju potrebne administrativne i organizacijske mjere za olakšavanje pružanja pomoći predviđenog u stavku 1.
3. Nadležna tijela država članica koja su imenovana kao kontaktno mjesto za potrebe ove Direktive u skladu sa stavkom 1. trebaju bez neopravdanog odlaganja jedno drugom dostaviti informacije potrebne za izvršavanje zadaća nadležnih tijela određenih u skladu s člankom 4. i utvrđenih u mjerama donesenima na temelju ove Direktive.
Nadležna tijela koja razmjenjuju informacije s drugim nadležnim tijelima na temelju ove Direktive mogu naznačiti kod razmjene informacija da se te informacije ne smiju otkrivati bez njihove izričite suglasnosti, u kojem se slučaju takve informacije mogu razmijeniti samo u svrhu za koju su ta tijela dala suglasnost.
Nadležno tijelo koje je imenovano kao kontaktno mjesto može prenijeti primljene informacije drugim nadležnim tijelima, međutim, ono ne smije prenositi informacije drugim tijelima ili fizičkim ili pravnim osobama bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su informacije dostavila i samo u svrhu za koju su ta tijela dala suglasnost, osim u opravdanim okolnostima, u kojem slučaju odmah obavješćuje kontaktno mjesto koje je poslalo informacije.
4. Nadležno tijelo može odbiti zahtjev za suradnju u provođenju istražnih radnji ili nadzornih aktivnosti ili odbiti razmjenu informacija predviđenu u članku 3. samo ako:
(a) bi istražne radnje, izravni nazor, nadzorne aktivnosti ili razmjena informacija mogli negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javnu politiku te države članice;
(b) su već pokrenuti sudski postupci protiv istih osoba i za iste radnje pred tijelima te države članice;
(c) je već donesena pravomoćna presuda protiv istih osoba i za iste radnje u toj državi članici.
U slučaju odbijanja suradnje nadležno tijelo o tome obavješćuje nadležno tijelo koje je zatražilo suradnju i dostavlja što više pojedinosti.
Članak 37.
Rješavanje sporova među nadležnim tijelima različitih država članica
Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i vezano uz slučajeve kada je zahtjev za suradnju, posebice za razmjenu informacija, odbijen ili nije obrađen u razumnom roku, te zatražiti pomoć EBA-e u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tim slučajevima EBA može postupati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju tog članka i svaka obvezujuća odluka EBA-e u skladu s tim člankom obvezujuća je za dotična nadležna tijela, bez obzira na to jesu li ta nadležna tijela članovi EBA-e.
▌
Poglavlje 14.
Završne odredbe
Članak 38.
Sankcije
1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se one primjenjuju. Te sankcije trebaju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
2. Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost otkrivanja javnosti svih upravnih sankcija koje se određuju u slučaju kršenja mjera donesenih radi prenošenja ove Direktive, osim ako bi takvo otkrivanje moglo ozbiljno ugroziti financijska tržišta ili uključenim stranama prouzrokovati nerazmjernu štetu.
Članak 39.
Mehanizmi rješavanja sporova
1. Države članice osiguravaju uspostavu prikladnih i učinkovitih postupaka pritužbi i pravnih lijekova u okviru izvansudskog rješavanja sporova između potrošača i vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika u odnosu na ugovore o kreditu, putem postojećih tijela gdje je to prikladno. Države članice ▌osiguravaju primjenjivost tih postupaka na vjerovnike i kreditne posrednike te njihovo obuhvaćanje poslova imenovanih predstavnika.
2. Države članice od tijela odgovornih za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova zahtijevaju da surađuju radi rješavanja prekograničnih sporova u odnosu na ugovore o kreditu.
Članak 40. ▌
Izvršavanje ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka ▌14. stavka 9. i članka 17. stavka 8. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od …(30).
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 9. i članka 17. stavka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stavka 9. i članka 17. stavka 8. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca ▌ od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjesecana inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća ▌.
Članak 41.
Obvezujuća narav ove Direktive
Države članice osiguravaju da se:
(a) potrošači ne smiju odreći prava koja su im dodijeljena nacionalnim pravom koje prenosi ovu Direktivu;
(b) mjere koje one donesu u pri prenošenju ove Direktive ne mogu zaobići tako da bi to moglo dovesti do gubitka zaštite koju potrošačima osigurava ova Direktiva kao rezultat načina formuliranja ugovora, posebno integriranjem ugovora o kreditu koji potpadaju pod područje primjene ove Direktive u ugovore o kreditu čija bi narav ili svrha omogućili izbjegavanje primjene tih mjera.
▌
Članak 42.
Prenošenje
1. Države članice najkasnije do …(31) donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.
Ako dokumenti pruženi od strane država članica, koji prate obavijest o prenošenju mjera, nisu dostatni za potpuno ocjenu sukladnosti tih mjera s određenim odredbama ove Direktive, Komisija može, na temelju zahtjeva EBA-e podnesenog radi izvršavanja njezinih zadaća sukladno Uredbi (EU) br. 1093/2010, ili na vlastitu inicijativu, zahtijevati od država članica da pruže podrobnije informacije u vezi s prenošenjem ove Direktive i provedbom tih mjera.
2. Države članice primjenjuju mjere iz stavka 1. od …*.
Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 43.
Prijelazne odredbe
1. 1. Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji već postoje prije ...(32).
2. Kreditni posrednici koji ... već obavljaju djelatnosti kreditnog posredovanja iz članka 4. točke 5. prije ...(33) i koji još nisu ovlašteni u skladu s uvjetima određenim u nacionalnom pravu matične države članice koja prenosi ovu Direktivu mogu nastaviti obavljati te aktivnosti u skladu s nacionalnim pravom do …(34)* . Ako se oslanja na navedeno odstupanje, kreditni posrednik može obavljati aktivnosti samo u svojoj matičnoj državi članici, osim ako udovoljava i nužnim pravnim zahtjevima države članice domaćina.
3. Vjerovnici, kreditni posrednici ili imenovani predstavnici koji obavljaju aktivnosti uređene ovom Direktivom prije …(35)** udovoljavaju odredbama nacionalnog prava koje prenose članak 9. do ...**.
Članak 44.
Klauzula o preispitivanju
1. Komisija preispituje ovu Direktive do …(36). U preispitivanju se razmatra učinkovitost i prikladnost odredaba za potrošače i unutarnje tržište.
Preispitivanje uključuje sljedeće:
(a) ocjenjivanje korištenja ESIS-a, razumijevanja potrošača u odnosu na ESIS te njihovog zadovoljstva ESIS-om;
(b) analizu drugih predugovornih otkrivanja;
(c) analizu prekograničnog poslovanja kreditnih posrednika i vjerovnika;
(d) analizu razvoja tržišta za nekreditne institucije koje nude ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine;
(e) procjenu potrebe za dodatnim mjerama, uključujući putovnicu za nekreditne institucije koje nude ugovore o kreditu koji se odnose na stambene nekretnine;
(f) razmatranje potrebe za uvođenjem dodatnih prava i obveza u vezi s poslijeugovornom fazom ugovorâ o kreditu;
(g) procjenu radi utvrđivanja je li područje primjene ove Direktive i dalje prikladno, uzimajući u obzir njegov utjecaj na druge zamjenjive oblike kredita;
(h) procjenu nužnosti dodatnih mjera za osiguravanje sljedivosti ugovora o kreditu koji su osigurani stambenim nekretninama;
(i) procjenu dostupnosti podataka o trendovima s obzirom na cijene stambenih nekretnina i o mjeri u kojoj su podaci usporedivi;
(j) procjenu radi utvrđivanja je li i dalje prikladno primjenjivati Direktivu 2008/48/EZ na neosigurane kredite čija je svrha renoviranje stambene nekretnine i koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita iznad najvišeg iznosa navedenog u članku 2. stavku 2. točke (c) te Direktive;
(k) procjenu radi utvrđivanja jesu li rješenja za objavu sankcija na temelju članka 38. stavka 2. dovoljno transparentna;
(l) procjenu proporcionalnosti upozorenja iz članka 11. stavka 6. i iz članka 3. stavka 9. te mogućnosti za daljnje usklađivanje upozorenja o rizicima.
Članak 45.
Daljnje inicijative za odgovorno kreditiranje i zaduživanje
Komisija do …(37) podnosi sveobuhvatno izvješće u kojem se procjenjuju veći izazovi privatne prezaduženosti izravno povezane uz kreditne poslove. U njemu će se također razmatrati potreba za nadzorom kreditnih registara i mogućnost razvoja fleksibilnijih i pouzdanijih tržišta. To izvješće prate, gdje je to primjereno, zakonodavni prijedlozi.
Članak 46
Izmjena Direktive 2008/48/EZ
U članku 2. Direktive 2008/48/EZ umeće se sljedeći stavak:"
„2.a Neovisno o članku 2. stavku 2., ova se Direktiva primjenjuje na neosigurane ugovore o kreditu čija je svrha renoviranje stambene nekretnine i koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita iznad 75 000 EUR.”
"
Članak 47.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 48.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u ….
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
PRILOG I.
IZRAČUN EFEKTIVNE KAMATNE STOPE (EKS)
I. Osnovna jednadžba koja izražava ekvivalentnost povlačenja tranše, s jedne strane, te otplata i naknada s druge.
Osnovna jednadžba, kojom se utvrđuje efektivna kamatna stopa (EKS), izjednačava, na godišnjoj razini, ukupnu trenutačnu vrijednost povlačenja tranše, s jedne strane, i ukupnu sadašnju vrijednost otplata i isplata naknada, s druge strane, tj.:
gdje:
— X predstavlja EKS
— m predstavlja broj posljednjeg povlačenja tranše
— k predstavlja broj povlačenja tranše, dakle 1 ≤ k ≤ m
— Ck predstavlja iznos povlačenja tranše k
— tk predstavlja interval, izražen u godinama i dijelovima godine, između dana prvog povlačenja tranše i dana svakog sljedećeg povlačenja tranše, dakle t1 = 0
— m' predstavlja broj posljednje otplate ili isplate naknada
— l predstavlja broj otplate ili isplate naknada
— Dl predstavlja iznos otplate ili isplate naknada
— sl predstavlja interval, izražen u godinama i dijelovima godine, između dana prvog povlačenja tranše i dana svake otplate ili isplate naknada.
Napomene:
(a) Iznosi koje isplaćuju obje strane u različitim trenucima nisu nužno jednaki i ne isplaćuju se nužno u jednakim intervalima.
(b) Datum prvog povlačenja tranše predstavlja početni datum.
(c) Intervali između datuma korištenih u izračunima izražavaju se u godinama ili dijelovima godine. Pretpostavlja se da godina ima 365 dana (odnosno da prijestupna ima 366 dana), 52 tjedna ili 12 jednakih mjeseci. Pretpostavlja se da jednaki mjesec ima 30,41666 dana (tj. 365/12), bez obzira radi li se o prijestupnoj godini.
Ako se intervali između datuma korištenih u izračunima ne mogu izraziti kao cijeli brojevi tjedana, mjeseci ili godina, intervali se izražavaju kao cijeli broj jednog od tih razdoblja zajedno s brojem dana. Ako se koriste dani:
i. broji se svaki dan, uključujući vikende i praznike;
ii. jednaka razdoblja, a potom dani, broje se unazad do datuma početnog povlačenja tranše;
iii. duljina razdoblja dana dobiva se isključivanjem prvog dana i uključivanjem posljednjeg dana te se izražava u godinama dijeljenjem tog razdoblja brojem dana (365 ili 366) cijele godine brojeći unazad od posljednjeg dana do istog dana prethodne godine.
(d) Rezultat izračuna izražava se točnošću od najmanje jednog decimalnog mjesta. Ako je broj koji se nalazi na sljedećem decimalnom mjestu veći ili jednak 5, broj na prethodnom decimalnom mjestu uvećava se za jedan.
(e) Jednadžba se može drugačije napisati pomoću jedinstvenog iznosa i koncepta tokova (Ak), koji će biti pozitivni ili negativni, odnosno isplaćeni ili primljeni tijekom razdobljâ 1 do n, izraženih u godinama, tj.:
pri čemu S predstavlja trenutačnu ravnotežu tokova. Ako je cilj održati ekvivalentnost tokova, vrijednost će biti nula.
II. Dodatne pretpostavke za izračun EKS-a
(a) Ako ugovor o kreditu daje potrošaču slobodu povlačenja tranše, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači odmah i u cijelosti.
(b) Ako ugovor o kreditu predviđa različite načine povlačenja tranše s različitim naknadama ili stopama zaduživanja, smatra se da se ukupan iznos kredita povlači po najvišoj naknadi i stopi zaduživanja koje se primjenjuju na najuobičajeniji mehanizam povlačenja tranše za ovu vrstu ugovora o kreditu.
(c) Ako ugovor o kreditu daje potrošaču slobodu povlačenja tranše općenito, ali nameće, između različitih načina povlačenja tranše, ograničenje s obzirom na iznos kredita i razdoblje, smatra se da je iznos kredita povučen na najraniji datum predviđen ugovorom o kreditu i u skladu s tim ograničenjima za povlačenje tranše. ▌
(d) Ako su za ograničeno razdoblje ili ograničeni iznos ponuđene različite stope zaduživanja i naknade, smatra se da su najviša stopa zaduživanja i najviše naknade stope zaduživanja i naknade tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu. ▌
(e) Za ugovore o kreditu za koje je dogovorena fiksna stopa zaduživanja u odnosu na početno razdoblje, na kraju kojeg se određuje nova stopa zaduživanja koja se dalje periodično prilagođava u skladu s nekim dogovorenim pokazateljem ili internom referentnom stopom, izračun EKS-a temelji se na pretpostavci da je na kraju razdoblja fiksne stope zaduživanja stopa zaduživanja ista kao u trenutku izračuna EKS-a, na temelju vrijednosti dogovorenog pokazatelja ili interne referentne stope u tom trenutku, no da nije manja od fiksne stope zaduživanja.
(f) Ako još nije utvrđena gornja granica koja se primjenjuje na kredit, pretpostavlja se da je ta gornja granica 170 000 eura. U slučaju ugovora o kreditu osim potencijalnih obveza ili jamstava, čija svrha nije stjecanje ili zadržavanje prava na nekretnini ili zemljištu, prekoračenja po računu, debitnih kartica s odgođenom naplatom ili kreditnih kartica pretpostavlja se da je ta gornja granica 1 500 eura.
(g) U slučaju ugovora o kreditu osim prekoračenja po računu, kredita za premošćivanje, ugovora o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom, potencijalnih obveza ili jamstava i otvorenih ugovora o kreditu iz pretpostavki navedenih u točkama (i), (j), (k), (l) i (m):
(i) ako se datum ili iznos otplate glavnice koju treba izvršiti potrošač ne mogu sa sigurnošću odrediti, pretpostavlja se da se otplata izvršava na najraniji datum predviđen u ugovoru o kreditu i u najmanjem iznosu koji ugovor o kreditu predviđa;
(ii) ako se interval između datuma početnog povlačenja tranše i datuma prve uplate koju treba izvršiti potrošač ne mogu sa sigurnošću odrediti, pretpostavlja se najkraći interval.
(h) U slučaju kada se datum ili iznos uplate koju treba izvršiti potrošač ne mogu sa sigurnošću odrediti na temelju ugovora o kreditu ili pretpostavki navedenih u točkama (g), (i), (j), (k), (l) i (m), pretpostavlja se da se uplata izvršava u skladu s datumima i uvjetima koje zahtijeva vjerovnik, a ako oni nisu poznati:
i. kamate se plaćaju zajedno s otplatama glavnice;
ii. nekamatne naknade izražene kao jedinstveni iznos plaćaju se na datum sklapanja ugovora o kreditu;
iii. nekamatne naknade izražene kao odvojene uplate plaćaju se u redovitim razmacima, počevši s datumom prve otplate glavnice, a ako iznos takvih uplata nije poznat, pretpostavlja se da su im iznosi jednaki;
iv. zadnjom uplatom poravnavaju se preostala glavnica, kamate i druge naknade, ako ih ima.
(i) U slučaju prekoračenja po računu smatra se da se ukupni iznos kredita povlači u cijelosti i tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu. Ako trajanje prekoračenja po računu nije poznato, EKS se izračunava na temelju pretpostavke da je trajanje kredita tri mjeseca.
(j) U slučaju kredita za premošćivanje smatra se da se ukupni iznos kredita povlači u cijelosti i tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu. Ako trajanje ugovora o kreditu nije poznato, EKS se izračunava na temelju pretpostavke da je trajanje kredita 12 mjeseci.
(k) U slučaju otvorenog ugovora o kreditu, osim prekoračenja po računu i kredita za premošćivanje, pretpostavlja se sljedeće:
i. za ugovore o kreditu čija je svrha stjecanje ili zadržavanje prava na nekretnini kredit se daje na rok od 20 godina, počevši od datuma početnog povlačenja tranše, a zadnjim obrokom koji uplaćuje potrošač poravnavaju se preostala glavnica, kamate i druge naknade, ako ih ima; u slučaju ugovora o kreditu čija svrha nije stjecanje ili zadržavanje prava na nekretnini ili gdje se kredit povlači debitnim karticama s odgođenom naplatom ili kreditnim karticama, to razdoblje iznosi godinu dana;
ii. potrošač otplaćuje glavnicu jednakim mjesečnim uplatama, počevši mjesec dana od datuma početnog povlačenja tranše. Međutim, u slučajevima u kojima se glavnica mora otplatiti isključivo u cijelosti, jednokratnom uplatom, unutar svakog razdoblja otplate, smatra se da se uzastopna povlačenja tranši i otplate čitave glavnice od strane potrošača događaju tijekom razdoblja od godinu dana. Kamate i druge naknade primjenjuju se u skladu s tim povlačenjima tranše i otplatama glavnice i kako je predviđeno ugovorom o kreditu.
Za potrebe ove točke otvoreni je ugovor o kreditu ugovor o kreditu na neograničeno vrijeme koji uključuje kredite koji se moraju otplatiti u cijelosti ili nakon nekog razdoblja, a kada su otplaćeni ponovno su na raspolaganju za povlačenje.
(l) U slučaju potencijalnih obveza ili jamstava:
(i) smatra se da se ukupan iznos kredita povlači u cijelosti kao jedinstveni iznos ranijeg od sljedećih datuma:
(a) najkasnijeg datuma povlačenja tranše dopuštenog na temelju ugovora o kreditu koji je mogući izvor buduće obveze ili jamstva; ili
(b) u slučaju obnovljivih ugovora o kreditu na kraju početnog razdoblja prije obnavljanja ugovora.
(m) U slučaju ugovorao kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom:
i. smatra se da se uplate potrošača vrše najkasnijeg(-ih) datuma dopuštenog(-ih) na temelju ugovora o kreditu;
ii. smatra se da su postotna povećanja vrijednosti nekretnine kojom je osiguran ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom i stopa indeksa inflacije iz ugovora jednaki postotku jednakom trenutačnoj ciljanoj stopi inflacije središnje banke ili razini inflacije u državi članici u kojoj se nalazi nekretnina u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, ovisno o tome što je veće, ili 0 % ako su ti postoci negativni.
Tekst iz ovog predloška prenosi se u ESIS kao takav. Navodi u uglatim zagradama zamjenjuju se odgovarajućim podacima. Upute namijenjene vjerovniku ili, prema potrebi, kreditnom posredniku o ispunjavanju ESIS-a navode se u dijelu B.
Tamo gdje se navodi izraz „prema potrebi”, vjerovnik navodi tražene podatke ako su oni od važnosti za ugovor o kreditu. Ako podaci nisu od važnosti, vjerovnik briše odnosne podatke ili čitav odjeljak (primjerice, ako odjeljak nije primjenjiv). Ako se briše čitav odjeljak, numeriranje odjeljaka ESIS-a mijenja se sukladno tome.
Podaci navedeni u nastavku ▌ navode se u jednom dokumentu. Font koji se koristi mora biti čitljiv. Podebljani font, sjenčanje ili veći font koriste se za podatke koje je potrebno istaknuti. Ističu se sva primjenjiva upozorenja o rizicima.
Model ESIS-a
(Uvodni tekst)
Ovaj je dokument sastavljen za [ime potrošača] dana [datum].
Ovaj je dokument sastavljen na temelju podataka koje ste dosad dostavili i trenutačnih uvjeta na financijskom tržištu.
Podaci u nastavku valjani su do [rok valjanosti], (prema potrebi) osim kamatne stope i drugih troškova. Nakon tog datuma podaci se mogu promijeniti u skladu s uvjetima na tržištu.
(Prema potrebi) Ovaj dokument [naziv vjerovnika] ne nameće obvezu da vam odobri kredit.
1. Zajmodavac
[Naziv]
[Telefonski broj]
[Adresa]
(Nije obavezno) [Adresa e-pošte]
(Nije obavezno) [Broj telefaksa]
(Nije obavezno) [Internetska adresa]
(Nije obavezno) [Osoba za kontakt/kontaktno mjesto]
(Prema potrebi, informacije o pružanju savjetodavnih usluga:) [(Nakon procjenjivanja Vaših potreba i okolnosti, preporučujemo Vam da uzmete kredit/Ne preporučujemo Vam neki određeni kredit. Međutim, na temelju nekih Vaših odgovora, dajemo vam informacije o ovom kreditu kako biste mogli sami odlučiti)]
2. (Prema potrebi) Kreditni posrednik
[Naziv]
[Telefonski broj]
[Adresa]
(Nije obavezno) [Adresa e-pošte]
(Nije obavezno) [Broj telefaksa]
(Nije obavezno) [Internetska adresa]
(Nije obavezno) [Osoba za kontakt/kontaktno mjesto]
(Prema potrebi [informacije o pružanju savjetodavnih usluga])[(Nakon procjenjivanja Vaših potreba i okolnosti, preporučujemo Vam da uzmete kredit/Ne preporučujemo Vam neki određeni kredit. Međutim, na temelju nekih Vaših odgovora, dajemo vam informacije o ovom kreditu kako biste mogli sami odlučiti)]
[Naknada]
3. Glavna obilježja kredita
Iznos i valuta kredita koji se odobrava: [vrijednost] [valuta]
(Prema potrebi) Ovaj kredit nije u [nacionalna valuta dužnika]
(Prema potrebi) Vrijednost Vašeg kredita u [nacionalna valuta dužnika] mogla bi se promijeniti.
(Prema potrebi) Primjerice, ako bi vrijednost [nacionalna valuta dužnika] pala za 20 % u odnosu na [valuta kredita], vrijednost Vašeg kredita porasla bi na [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika]. Međutim, mogla bi iznositi i više od toga ako vrijednost [nacionalna valuta dužnika] padne za više od 20 %.
(Prema potrebi) Najviša vrijednost Vašeg kredita bit će [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika].](Prema potrebi) Bit ćete upozoreni ako iznos kredita dosegne [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika]. (Prema potrebi) Imat ćete mogućnost [umetnuti pravo na ponovno ugovaranje kredita u stranoj valuti ili pravo na pretvorbu kredita u [predmetna valuta] te uvjete]
Trajanje kredita: [trajanje]
[Vrsta kredita]
[Vrsta primjenjive kamatne stope]
Ukupni iznos koji se isplaćuje:
To znači da ćete vratiti [iznos] za svaki(-u) posuđeni(-u) [jedinica valute].
(Prema potrebi) Ovo/Dio ovoga] je kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate. Na kraju razdoblja kredita još ćete dugovati [umetnuti iznos kredita kod kojeg se plaćaju samo kamate].
(Prema potrebi) Vrijednost nekretnine pretpostavljena radi sastavljanja ovog informativnog obrasca: [umetnuti iznos]
(Prema potrebi) Najviši iznos kredita dostupan s obzirom na vrijednost nekretnine [umetnuti omjer] ili Najniža vrijednost nekretnine potrebna za pozajmljivanje navedenog iznosa [umetnuti iznos]
(Po potrebi) [Sredstvo osiguranja]
4. Kamatna stopa i drugi troškovi
Efektivna kamatna stopa (EKS) ukupan je trošak kredita izražen kao godišnji postotak. EKS se navodi kao pomoć prilikom uspoređivanja različitih ponuda.
EKS primjenjiv na Vaš kredit je [EKS].
EKS obuhvaća:
Kamatnu stopu [vrijednost izražena u postotku ili, prema potrebi, navođenje referentne stope i postotne vrijednosti kamatne marže vjerovnika]
[Ostale sastavnice EKS-a]
Jednokratni troškovi
(Prema potrebi) Morat ćete platiti naknadu za upis hipoteke. [Umetnuti iznos naknade ako je poznat ili temelj za izračun.]
Troškovi koji se plaćaju redovito
(Prema potrebi) Navedeni EKS izračunava se na temelju pretpostavki o kamatnoj stopi.
(Prema potrebi) Zbog toga što je [dio] Vašeg kredita kredit s varijabilnom kamatnom stopom, stvarni EKS mogao bi se razlikovati od navedenog EKS-a ako se kamatna stopa za Vaš kredit promijeni. Primjerice, ako bi kamatna stopa porasla na [scenarij opisan u dijelu B], EKS bi mogao porasti na [umetnuti primjer EKS-a koji odgovara tom scenariju]
(Prema potrebi) Napominjemo da se navedeni EKS izračunava na temelju toga da kamatna stopa ostaje na razini utvrđenoj za početno razdoblje tijekom čitavog trajanja ugovora.
(Prema potrebi) Sljedeći troškovi nisu poznati zajmodavcu i stoga se ne uključuju u EKS: [Troškovi]
(Prema potrebi) Morat ćete platiti naknadu za upis hipoteke.
Molimo da se upoznate sa svim drugim porezima i troškovima vezanima uz svoj kredit.
5. Učestalost i broj uplata
Učestalost otplate: [učestalost]
Broj uplata: [broj]
6. Iznos svakog obroka
[Iznos] [valuta]
Vaš se dohodak može promijeniti. Molimo da razmotrite hoćete li moći plaćati [učestalost] obroke otplate ako se Vaš dohodak smanji.
(Prema potrebi) Zbog toga što je [ovo/dio ovoga] kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, morat ćete posebno urediti otplatu iznosa od [umetnuti iznos kredita za koji se plaćaju samo kamate] koji ćete dugovati na kraju razdoblja kredita. Ne zaboravite navedenom iznosu obroka dodati potrebne uplate.
(Prema potrebi) Kamatna stopa na [dio] ovog kredita može se promijeniti. To znači da bi se iznos vaših obroka mogao povećati ili smanjiti. Primjerice, ako bi kamatna stopa porasla na [scenarij opisan u dijelu B], vaše uplate mogle bi porasti na [umetnuti iznos obroka koji odgovara tom scenariju]
(Prema potrebi) Vrijednost iznosa koji morate platiti u [nacionalna valuta dužnika] svaki [učestalost obroka] mogla bi se promijeniti. (Prema potrebi) Vaše uplate mogle bi porasti na [umetnuti najviši iznos u nacionalnoj valuti dužnika] svaki [umetnuti razdoblje] (Prema potrebi) Primjerice, ako bi vrijednost [nacionalna valuta dužnika] pala za 20 % u odnosu na [valuta kredita], morali biste platiti dodatni iznos od [umetnuti iznos u nacionalnoj valuti dužnika] svaki [umetnuti razdoblje]. Vaše uplate mogle bi se povećati više od navedenog.
(Prema potrebi) Tečaj koji se koristi za pretvorbu vaše otplate iz [valuta kredita] u [nacionalna valuta dužnika] bit će tečaj koji je objavila [naziv institucije koja objavljuje tečaj] dana [datum] ili će se izračunati dana [datum] pomoću [umetnuti naziv referentnog mjerila ili metodu izračuna]
(Prema potrebi) [Pojedinosti o proizvodima oročene štednje, kreditima s odgodom plaćanja kamata]
7. (Prema potrebi) Tablica s primjerom otplate
U ovoj tablici prikazuje se iznos koji treba platiti svaki [učestalost].
Obroci (stupac [broj]) predstavljaju zbroj kamata koje treba platiti (stupac [broj]), prema potrebi, plaćene glavnice (stupac [broj]) i, prema potrebi, ostalih troškova (stupac [broj]). (Prema potrebi) Troškovi u stupcu namijenjenom ostalim troškovima odnose se na [popis troškova]. Nepodmirena glavnica (stupac [broj]) predstavlja iznos kredita koji treba otplatiti nakon svakog obroka.
[Tablica]
8. Dodatne obveze
Dužnik mora ispunjavati sljedeće obveze kako bi izvukao korist iz uvjeta kreditiranja opisanih u ovom dokumentu.
[Obveze]
(Prema potrebi) Napominjemo da se uvjeti kreditiranja opisani u ovom dokumentu (uključujući kamatnu stopu) mogu promijeniti u slučaju neispunjavanja ovih obveza.
(Prema potrebi) U nastavku se navode moguće posljedice prekida bilo koje dodatne usluge u vezi s kreditom u kasnijoj fazi:
[Posljedice]
9. Prijevremena otplata
Imate mogućnost prijevremene otplate dijela ili čitavog kredita.
(Po potrebi) [Uvjeti]
(Prema potrebi) Izlazna naknada: [umetnuti iznos ili, ako to nije moguće, metodu izračuna]
(Prema potrebi) Ako se odlučite na prijevremenu otplatu kredita, molimo da nam se obratite kako bismo utvrdili točan iznos izlazne naknade u tom trenutku.
10. Pogodnosti
(Prema potrebi) [Informacije o prenosivosti/subrogaciji] Ovaj kredit možete prenijeti na drugog [zajmodavca] [ili] [nekretninu]. [Umetnuti uvjete]
(Prema potrebi) Ovaj kredit ne možete prenijeti na drugog [zajmodavca] [ili] [nekretninu].
(Prema potrebi) Dodatna obilježja: [Umetnuti obrazloženje dodatnih obilježja navedenih u dijelu B i, po želji, svega drugog što zajmodavac nudi kao dio ugovora o kreditu, a što nije spomenuto u prijašnjim odjeljcima].
11. Druga prava dužnika
(Prema potrebi) Imate [duljina razdoblja razmatranja] nakon [početak razdoblja razmatranja] za razmatranje prije nego što se obvežete uzeti ovaj kredit. (Prema potrebi) Nakon što ste od zajmodavca primili ugovor o kreditu, ne morate ga prihvatiti prije kraja [duljina razdoblja razmatranja].
(Prema potrebi) Tijekom razdoblja od [duljina razdoblja za odustanak] nakon [početak razdoblja za odustanak] imate pravo otkazati ugovor. [Uvjeti] [Umetnuti postupak]
(Prema potrebi) Možete izgubiti pravo na otkaz ugovora ako, tijekom tog razdoblja, kupite ili prodate nekretninu vezanu uz ovaj ugovor o kreditu.
(Prema potrebi) Ako odlučite iskoristiti svoje pravo odustanak [od ugovora o kreditu], molimo da provjerite hoće li se na Vas odnositi druge obveze povezane s kreditom [uključujući dodatne usluge povezane s kreditom] [iz odjeljka 7.]
12. Pritužbe
Ako imate pritužbu, obratite se [umetnuti interno kontaktno mjesto i izvor podataka o postupku].
(Prema potrebi) Najduže razdoblje za obradu pritužbi [vremensko razdoblje]
(Prema potrebi) [Ako interno ne riješimo pritužbu na Vaše zadovoljstvo,] možete se također obratiti: [umetnuti naziv vanjskog tijela za izvansudske pritužbe i pravne lijekove] (prema potrebi) ili se možete obratiti FIN-NET-u i zatražiti podatke o odgovarajućim tijelima u vlastitoj zemlji.
13. Neispunjavanje obveza povezanih s kreditom: posljedice za dužnika
[Vrste neispunjavanja obveza]
[Financijske i/ili pravne posljedice]
Ako se susretnete s poteškoćama prilikom svojih [učestalost] uplata, molimo da nam se odmah obratite kako bismo istražili moguća rješenja.
(Prema potrebi) U konačnici može se pribjeći oduzimanju Vašeg doma ako Vaše uplate nisu redovite.
(Prema potrebi) 14. Dodatni podaci ▌
(Prema potrebi) [Navesti pravo primjenjivo na ugovor o kreditu]
(Ako zajmodavac namjerava koristiti jezik koji se razlikuje od jezika ESIS-a) Informacije i ugovorni uvjeti bit će na [jezik]. Uz Vaš pristanak, namjeravamo komunicirati na [jeziku/jezicima] tijekom trajanja ugovora o kreditu.
[Umetnuti izjavu o pravu koje se osigurava ili nudi, prema potrebi, nacrtom ugovora o kreditu]
15. Nadzorno tijelo
Zajmodavca nadzire [naziv(i) i internetska(-e) stranica(-e) nadzornog(-ih) tijela]
(Prema potrebi) Kreditnog posrednika nadzire [naziv i internetska stranica nadzornog tijela]
DIO B
Upute za ispunjavanje ESIS-a
Prilikom ispunjavanja ESIS-a potrebno je pridržavati se barem sljedećih uputa. Međutim, države članice mogu razraditi ili pobliže odrediti upute za ispunjavanje ESIS-a.
Odjeljak „Uvodni tekst”
(1) Rok valjanosti prikladno se ističe. Za potrebe ovog dijela „rok valjanosti” znači razdoblje tijekom kojeg će podaci, npr. stopa zaduživanja navedena u ESIS-u ostati nepromijenjeni i primijenit će se ako vjerovnik odluči odobriti kredit u tom razdoblju. Ako određivanje primjenjive stope zaduživanja i drugih troškova ovisi o rezultatima prodaje temeljnih obveznica, konačna stopa zaduživanja i drugi troškovi mogu se razlikovati od navedenih. Samo u tim okolnostima navodi se da se rok valjanosti ne primjenjuje na stopu zaduživanja i druge troškove dodavanjem riječi: „osim kamatne stope i drugih troškova”.
Odjeljak „1. Zajmodavac”
(1) Naziv, telefonski broj i adresa ▌vjerovnika odnose se na podatke za kontakt koje potrošač može koristiti u kasnijoj prepisci.
(2) Navođenje adrese e-pošte, broja telefaksa, internetske stranice i osobe za kontakt/kontaktnog mjesta nije obavezno.
(3) U skladu s člankom 3. Direktive 2002/65/EZ, ako se transakcija nudi na daljinu, vjerovnik navodi, prema potrebi, ime i geografsku adresu svojeg predstavnika u državi članici u kojoj potrošač ima boravište. Navođenje telefonskog broja, adrese e-pošte i internetske adrese predstavnika davatelja kredita nije obavezno.
(4) Ako odjeljak 2. nije primjenjiv, vjerovnik pomoću teksta iz dijela A obavješćuje potrošača o tome pružaju li se savjetodavne usluge i na kojoj osnovi.
(Prema potrebi) Odjeljak „2. Kreditni posrednik”
Ako potrošača o proizvodu informira kreditni posrednik, potonji navodi sljedeće podatke:
(1) Naziv, telefonski broj i adresa kreditnog posrednika odnose se na podatke za kontakt koje potrošač može koristiti u kasnijoj prepisci.
(2) Navođenje adrese e-pošte, broja telefaksa, internetske stranice i osobe za kontakt/kontaktnog mjesta nije obavezno.
(3) Kreditni posrednik obavješćuje potrošača pomoću teksta iz dijela A o tome pružaju li se savjetodavne usluge i na kojoj osnovi.
(4) Objašnjenje o naknadi koju prima kreditni posrednik. Ako prima proviziju od vjerovnika, navodi se iznos i naziv vjerovnika ako se razlikuje od naziva u odjeljku 1.
Odjeljak „3. Glavna obilježja kredita”
(1) U ovom odjeljku objašnjavaju se glavna obilježja kredita, uključujući vrijednost i valutu te moguće rizike povezane sa stopom zaduživanja, uključujući one iz točke (8), te strukturu amortizacije.
(2) Ako se valuta kredita razlikuje od nacionalne valute potrošača, vjerovnik navodi da će potrošač redovito primati upozorenja barem kada tečaj fluktuira za više od 20 %, prema potrebi, pravo na pretvorbu valute ugovora o kreditu ili na mogućnost ponovnog ugovaranja uvjeta te sve druge aranžmane dostupne potrošaču za ograničavanje izloženosti tečajnom riziku. Ako u ugovoru o kreditu postoji odredba kojom se tečajni rizik ograničava, vjerovnik navodi najviši iznos koji bi potrošač morao otplatiti. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, vjerovnik navodi primjer učinka pada vrijednosti nacionalne valute potrošača od 20 % u odnosu na valutu kredita, na vrijednost kredita.
(3) Trajanje kredita izražava se u godinama ili mjesecima, ovisno o tome što je najrelevantnije. Ako trajanje kredita može varirati tijekom trajanja ugovora, vjerovnik objašnjava kada se i pod kojim uvjetima to može dogoditi. Ako se radi o otvorenom kreditu, primjerice, kod kreditnih kartica s pologom, vjerovnik jasno navodi tu činjenicu.
(4) Vrsta kredita jasno se navodi (npr. hipotekarni kredit, stambeni kredit, kreditna kartica s pologom). U opisu vrste kredita jasno se navodi kako će se isplaćivati glavnica i kamate u razdoblju trajanja kredita (tj. struktura amortizacije), uz jasno navođenje temelji li se ugovor o kreditu na otplati glavnice ili kamata ili na kombinaciji navedenog.
(5) Ako je čitav ili dio kredita kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, na kraju ovog odjeljka umeće se izjava kojom se na to jasno ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
(6) U ovom odjeljku navodi se je li stopa zaduživanja fiksna ili varijabilna i, prema potrebi, razdoblja tijekom kojih će ta stopa ostati fiksna; učestalost kasnijih revizija i postojanje ograničenja u pogledu varijabilnosti stope zaduživanja, kao što su gornje ili donje granice.
Objašnjava se formula koja se koristi za reviziju stope zaduživanja i njezinih raznih sastavnica (npr. referentne stope, marže kamatne stope). Vjerovnik navodi, npr. upućujući na internetsku stranicu, gdje se mogu pronaći dodatne informacije o indeksima ili stopama korištenim u formuli, npr. Euriboru ili referentnoj stopi središnje banke.
(7) Ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite stope zaduživanja, navode se informacije za sve stope koje se primjenjuju.
(8) „Ukupni iznos koji se isplaćuje” odgovara ukupnom iznosu koji plaća potrošač. Prikazuje se kao zbroj iznosa kredita i ukupnog troška kredita za potrošača. Ako stopa zaduživanja nije fiksna tijekom trajanja ugovora, ističe se da taj iznos služi kao primjer i da može varirati, posebice u odnosu na varijaciju stope zaduživanja.
(9) Ako se kredit osigurava hipotekom na nekretnini ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja ili pravom u vezi s nekretninom, vjerovnik na to ukazuje potrošaču. Prema potrebi, vjerovnik navodi pretpostavljenu vrijednost nekretnine ili neko drugo sredstvo osiguranja korišteno u svrhu pripreme ovog informativnog obrasca.
(10) Vjerovnik navodi, prema potrebi:
(a) „najviši iznos kredita dostupan s obzirom na vrijednost nekretnine”, uz navođenje omjera vrijednosti kredita i imovine. Taj omjer treba popratiti primjerom najvišeg apsolutnog iznosa koji se može pozajmiti za određenu vrijednost nekretnine; ili
(b) „najnižu vrijednost nekretnine koju vjerovnik zahtijeva za pozajmljivanje navedenog iznosa”.
(11) Ako se krediti sastoje od više dijelova (npr. istovremeno postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), to se navodi prilikom navođenja vrste kredita i za svaki dio kredita daju se potrebne informacije.
Odjeljak „4. Kamatna stopa i drugi troškovi”
(1) Upućivanje na „kamatnu stopu” odgovara stopi ili stopama zaduživanja.
(2) Stopa zaduživanja navodi se kao postotna vrijednost. Ako je stopa zaduživanja varijabilna i ako se temelji na referentnoj stopi, vjerovnik može naznačiti stopu zaduživanja navodeći referentnu stopu i postotnu vrijednost kamatne marže vjerovnika. Međutim, vjerovnik navodi vrijednost referentne stope koja vrijedi na dan izdavanja ESIS-a.
Ako je stopa zaduživanja varijabilna, navode se sljedeće informacije: (a) pretpostavke korištene za izračun EKS-a; (b) prema potrebi, primjenjive gornje i donje granice i (c) upozorenje da bi varijabilnost mogla nepovoljno utjecati na stvarnu razinu EKS-a. Radi privlačenja pozornosti potrošača, font korišten za upozorenja mora biti veći i isticati se u glavnom dijelu ESIS-a. Upozorenje mora biti popraćeno oglednim primjerom EKS-a. Ako postoji gornja granica stope zaduživanja, u primjeru se pretpostavlja da će stopa zaduživanja što prije porasti do najviše razine predviđene u ugovoru o kreditu. Ako ne postoji gornja granica, u primjeru se navodi EKS s najvišom stopom zaduživanja barem u posljednjih 20 godina, ili, ako su osnovni podaci za izračun stope zaduživanja dostupni za razdoblje kraće od 20 godina, za najduže razdoblje za koje su ti podaci dostupni, na temelju najviše vrijednosti bilo koje vanjske referentne stope korištene pri izračunavanju stope zaduživanja, prema potrebi, ili najviše vrijednosti referentne stope koju određuje nadležno tijelo ili EBA ako vjerovnik ne koristi vanjsku referentnu stopu. Taj se uvjet ne primjenjuje na ugovore o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina, a kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača. Kod ugovora o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina, a kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača, u informacije se uključuje upozorenje da se EKS izračunava na temelju stope zaduživanja u početnom razdoblju. Upozorenje je popraćeno dodatnim primjerom EKS-a izračunatim u skladu s člankom 12. stavkom 4. Ako se krediti sastoje od više dijelova (npr. istovremeno postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), informacije se daju za svaki dio kredita.
(3) U odjeljku o „ostalim sastavnicama EKS-a” navode se svi drugi troškovi obuhvaćeni EKS-om, uključujući jednokratne troškove poput upravnih pristojbi te redovite troškove poput godišnjih upravnih pristojbi. Vjerovnik navodi sve troškove po kategorijama (troškovi koji se plaćaju jednokratno, troškovi koji se plaćaju redovito i koji su uključeni u obroke, troškovi koji se plaćaju redovito ali koji nisu uključeni u obroke), njihov iznos te kome se i kada isplaćuju. U to se ne moraju uključivati troškovi nastali zbog kršenja ugovornih obveza. Ako iznos nije poznat, vjerovnik daje naznaku iznosa, ako je to moguće, ili, ako to nije moguće, navodi kako će se iznos izračunavati uz napomenu da se radi o indikativnom iznosu. Ako određeni troškovi nisu uključeni u EKS jer nisu poznati vjerovniku, ta se činjenica ističe.
Ako je potrošač obavijestio vjerovnika o jednoj komponenti ili većem broju komponenata koje želi da njegov kredit ima, kao što je trajanje ugovora o kreditu i ukupan iznos kredita, vjerovnik, ako je to moguće, koristi te komponente; ako su ugovorom o kreditu predviđeni različiti načini povlačenja tranše s različitim naknadama ili stopama zaduživanja te ako vjerovnik primjenjuje pretpostavke navedene u dijelu II. Priloga I., u njemu se mora naznačiti da drukčiji mehanizmi povlačenja tranše za tu vrstu ugovora o kreditu mogu rezultirati višim EKS-om. Ako se uvjeti za povlačenje tranše koriste za izračun EKS-a, vjerovnik ističe naknade povezane s ostalim mehanizmima povlačenja tranše koji nisu nužno jednaki onima korištenima pri izračunu EKS-a.
(4) Ako treba platiti naknadu za upis hipoteke ili slično osiguranje, to se navodi u ovom odjeljku zajedno s iznosom, ako je poznat, ili, ako to nije moguće, zajedno s temeljem za utvrđivanje iznosa. Ako je poznat iznos naknada i ako su one obuhvaćene EKS-om, postojanje i iznos naknade navode se pod „Jednokratni troškovi”. Ako iznos naknada vjerovniku nije poznat pa stoga nije obuhvaćen EKS-om, postojanje naknade mora se jasno navesti u popisu troškova koji nisu poznati vjerovniku. U oba slučaja u odgovarajućem poglavlju mora se koristiti standardizirani tekst iz dijela A.
Odjeljak „5. Učestalost i broj uplata”
(1) Ako se uplate trebaju vršiti redovito, navodi se učestalost uplata (npr. mjesečno). Ako se uplate neće vršiti redovito, to se jasno objašnjava potrošaču.
(2) Naznačeni broj uplata obuhvaća čitavo trajanje kredita.
Odjeljak „6. Iznos svakog obroka”
(1) Jasno se navode valuta kredita i valuta obroka.
(2) Ako se iznos obroka može promijeniti tijekom trajanja kredita, vjerovnik navodi razdoblje tijekom kojeg će taj početni iznos obroka ostati nepromijenjen te kada će se i koliko često mijenjati nakon toga.
(3) Ako je čitav ili dio kredita kredit kod kojeg se plaćaju samo kamate, na kraju ovog odjeljka umeće se izjava kojom se na to jasno ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
Ako se potrošaču odobrenje kredita kod kojeg se plaćaju samo kamate i koji je osiguran hipotekom ili nekim drugim sličnim sredstvom osiguranja uvjetuje uzimanjem proizvoda oročene štednje, navode se iznos i učestalost svih uplata za taj proizvod.
(4) Ako je stopa zaduživanja varijabilna, informacije uključuju izjavu kojom se na to ukazuje pomoću teksta iz dijela A te primjer najvišeg iznosa obroka. Ako postoji gornja granica, u primjeru se navodi iznos obroka ako stopa zaduživanja poraste do iznosa gornje granice. Ako ne postoji gornja granica, u primjeru najgoreg slučaja prikazuje se iznos obroka uz najvišu stopu zaduživanja u posljednjih 20 godina, ili ako su osnovni podaci za izračun stope zaduživanja dostupni za razdoblje kraće od 20 godina, za najduže razdoblje za koje su ti podaci dostupni, na temelju najviše vrijednosti bilo koje vanjske referentne stope korištene pri izračunavanju stope zaduživanja, prema potrebi, ili najviše vrijednosti referentne stope koju određuje nadležno tijelo ili EBA ako vjerovnik ne koristi vanjsku referentnu stopu. Uvjet navođenja oglednog primjera ne primjenjuje se na ugovore o kreditu prema kojima je stopa zaduživanja fiksna u stvarnom početnom razdoblju od nekoliko godina, a kasnije se može odrediti kao fiksna u daljnjem razdoblju nakon pregovora između vjerovnika i potrošača. Ako se krediti sastoje od više dijelova (npr. istovremeno postoji dio s fiksnom stopom i dio s varijabilnom), informacije se daju za svaki dio kredita i za ukupni kredit.
(5) (Prema potrebi) Ako se valuta kredita razlikuje od nacionalne valute potrošača ili ako je kredit indeksiran uz valutu koja se razlikuje od nacionalne valute potrošača, vjerovnik uključuje brojčane primjere kojima se jasno pokazuje kako promjene relevantnog tečaja mogu utjecati na iznos obroka, koristeći tekst iz dijela A.Taj se primjer temelji na 20- postotnom smanjenju vrijednosti nacionalne valute potrošača zajedno s istaknutom izjavom da bi povećanje obroka moglo biti veće od iznosa prikazanog u tom primjeru.Ako postoji gornja granica kojom se povećanje ograničava na iznos niži od 20 %, umjesto toga daje se najviša vrijednost uplata u valuti potrošača te se izostavlja izjava o mogućnosti daljnjeg rasta.
(6) Ako se radi o kreditu ili dijelu kredita s varijabilnom kamatnom stopom i ako se primjenjuje točka 3. primjer u točki 5. daje se na temelju iznosa obroka iz točke 1.
(7) Ako se valuta koja se koristi za plaćanje obroka razlikuje od valute kredita ili ako iznos svakog obroka izražen u nacionalnoj valuti potrošača ovisi o odgovarajućem iznosu u drugoj valuti, u ovom se odjeljku navode datum izračuna primjenjivog tečaja te tečaj ili temelj za izračun tečaja i učestalost njegove prilagodbe. Prema potrebi, tu se navodi i naziv institucije koja objavljuje tečaj.
(8) Ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja kamata gdje iznos kamate koji je potrebno platiti nije u potpunosti pokriven obrocima te se dodaje ukupnom nepodmirenom iznosu kredita, objašnjava se sljedeće: kako se i kada odgođene kamate dodaju kreditu kao gotovinski iznos; te koje su posljedice za potrošača u odnosu na njegov preostali dug.
Odjeljak „7. Tablica s primjerom otplate”
(1) Ovaj odjeljak uključuje se ako se radi o kreditu s odgodom plaćanja kamata gdje iznos kamate koji je potrebno platiti nije u potpunosti pokriven obrocima te se dodaje nepodmirenom iznosu kredita ili ako je stopa zaduživanja fiksna do isteka ugovora o kreditu. Države članice mogu propisati obvezu uključivanja amortizacijske tablice u drugim slučajevima.
Ako potrošač ima pravo dobiti revidiranu amortizacijsku tablicu, to se navodi zajedno s uvjetima pod kojima potrošač ima to pravo.
(2) Ako stopa zaduživanja može varirati tijekom trajanja kredita, države članice mogu od vjerovnika zahtijevati da navede razdoblje tijekom kojeg će ta početna stopa zaduživanja ostati nepromijenjena.
(3) Tablica koju treba uključiti u ovaj odjeljak sadrži sljedeće stupce: „raspored otplate” (npr. 1. mjesec, 2. mjesec, 3. mjesec), „iznos obroka”, „kamate koje se plaćaju po obroku”, „ostali troškovi uključeni u obrok” (prema potrebi), „dio glavnice otplaćen po obroku” i „nepodmirena glavnica nakon svakog obroka”.
(4) Za prvu godinu otplate daju se informacije za svaki obrok te se navodi zbroj za svaki stupac na kraju te prve godine. Za sljedeće godine pojedinosti se mogu navoditi jednom godišnje. Na kraju tablice dodaje se redak u koji se upisuju ukupni iznosi za svaki stupac. Ukupan trošak kredita koji plaća potrošač (tj. ukupan iznos stupca „iznos obroka”) jasno se ističe i prikazuje kao takav.
(5) Ako stopa zaduživanja podliježe reviziji i ako je iznos obroka nakon svake revizije nepoznat, vjerovnik može u amortizacijskoj tablici navesti isti iznos obroka za čitavo razdoblje trajanja kredita. U tom slučaju vjerovnik na to potrošaču ukazuje vizualnim razlikovanjem poznatih i pretpostavljenih iznosa (npr. korištenjem drukčijeg fonta, obruba ili sjenčanja). Nadalje, razumljivim tekstom objašnjava se za koja razdoblja iznosi prikazani u tablici mogu varirati i zašto.
Odjeljak „8. Dodatne obveze”
(1) U ovom odjeljku vjerovnik navodi obveze poput obveze osiguranja nekretnine, sklapanja ugovora o životnom osiguranju, primanja dohotka na račun pri vjerovniku ili kupnje nekog drugog proizvoda ili usluge. Za svaku obvezu vjerovnik navodi prema kome i do kojeg roka ju je potrebno ispuniti.
(2) Vjerovnik također navodi trajanje obveze, npr. do kraja ugovora o kreditu. Vjerovnik za svaku obvezu navodi sve troškove koje potrošač treba platiti i koji nisu uključeni u EKS.
(3) Vjerovnik također navodi mora li se potrošač obvezati na dodatne usluge kako bi mu bio odobren ugovor pod navedenim uvjetima, te ako je tako, mora li ih kupiti kod pružatelja usluga kojem vjerovnik daje prednost ili ih može kupiti kod pružatelja po svojem izboru. Ako ta mogućnost ovisi o dodatnim uslugama koje ispunjavaju određena minimalna obilježja, ta se obilježja opisuju u ovom odjeljku.
Ako je ugovor o kreditu u paketu s drugim proizvodima, vjerovnik navodi ključna obilježja tih drugih proizvoda i jasno navodi ima li potrošač pravo raskinuti ugovor o kreditu ili otkazati proizvode u paketu odvojeno, uvjete i posljedice istog, i, prema potrebi, moguće posljedice prekida pružanja dodatnih usluga potrebnih u vezi s ugovorom o kreditu.
Odjeljak „9. Prijevremena otplata”
(1) Vjerovnik navodi uvjete pod kojima potrošač može prijevremeno otplatiti dio kredita ili čitavi kredit.
(2) U odjeljku o izlaznim naknadama vjerovnik potrošaču ukazuje na svaku izlaznu naknadu ili druge troškove koje treba platiti prilikom prijevremene otplate radi naknađivanja vjerovnika i, prema potrebi, navodi njihov iznos. U slučajevima u kojima bi iznos naknade ovisio o različitim čimbenicima, kao što su otplaćeni iznos ili prevladavajuća kamatna stopa u trenutku prijevremene otplate, vjerovnik navodi kako se izračunava naknada i najviši iznos naknade ili, ako to nije moguće, ogledni primjer kojim potrošaču prikazuje iznos naknade prema raznim mogućim scenarijima.
Odjeljak „10. Pogodnosti”
(1) Vjerovnik prema potrebi objašnjava mogućnost prijenosa kredita na drugog vjerovnika ili nekretninu i uvjete tog prijenosa.
(2) (Prema potrebi) Dodatna obilježja: Ako proizvod sadrži bilo koje obilježje navedeno pod točkom 5., u ovom se odjeljku moraju navesti ta obilježja te ukratko objasniti sljedeće: okolnosti pod kojima potrošač može koristiti obilježje; svi uvjeti povezani s obilježjem; podrazumijeva li obilježje koje je dio kredita osiguranog hipotekom ili sličnim instrumentom osiguranja da potrošač gubi bilo kakvu zakonsku ili drugu zaštitu koja se obično povezuje s obilježjem; i poduzeće koje nudi obilježje (ako nije riječ o vjerovniku).
(3) Ako obilježje sadrži dodatni kredit, u ovom se odjeljku potrošaču objašnjava sljedeće: ukupan iznos kredita (uključujući kredit osiguran hipotekom ili nekim sličnim instrumentom osiguranja); je li dodatni kredit osiguran ili ne; relevantne stope zaduživanja; te je li to regulirano. Taj iznos dodatnog kredita uključen je u izvornu procjenu kreditne sposobnosti ili, u suprotnom, u ovom se odjeljku jasno navodi da dostupnost dodatnog iznosa ovisi o daljnjoj procjeni sposobnosti otplate potrošača.
(4) Ako obilježje uključuje neki oblik štednje, potrebno je objasniti relevantne kamatne stope.
(5) Moguća dodatna obilježja su: „preplaćeni iznosi/nedovoljne uplate” [plaćanje većeg ili manjeg iznosa od iznosa obroka koji se obično zahtijeva na temelju strukture amortizacije]; „razmak između plaćanja” [razdoblja tijekom kojih potrošač ne treba vršiti uplate]; „ponovno zaduživanje” [mogućnost da potrošač ponovno pozajmi sredstva koja su već povučena i otplaćena]; „dodatno zaduživanje dostupno bez daljnjeg odobrenja”; „dodatno osigurano ili neosigurano zaduživanje” [u skladu s točkom 3.] „kreditna kartica”; „povezani tekući račun”; i „povezani štedni račun”.
(6) Vjerovnik može uključiti sva druga obilježja koja nudi kao dio ugovora o kreditu koja nisu spomenuta u prethodnim odjeljcima.
Odjeljak „11. Druga prava dužnika”
(1) Vjerovnik objašnjava pravo (ili više njih) npr. odustanka ili razmatranja te, prema potrebi, druga prava koja postoje, kao što su prenosivost (uključujući subrogaciju), navodi uvjete kojima to pravo (ili više njih) mora udovoljavati, postupak koji će potrošač trebati slijediti da bi ostvario to pravo (ili više njih), između ostalog, adresu na koju se šalje obavijest o povlačenju te odgovarajuće naknade (prema potrebi).
(2) Ako se primjenjuje razdoblje razmatranja ili pravo odustanka potrošača , to se jasno navodi.
(3) U skladu s člankom 3. Direktive 2002/65/EZ, ako se transakcija nudi na daljinu, potrošača se obavješćuje o postojanju ili nepostojanju prava na odustanak.
Odjeljak „12. Pritužbe”
(1) U ovom odjeljku navode se interno kontaktno mjesto [naziv relevantnog odjela] i način stupanja u kontakt radi pritužbe [adresa] ili [telefonski broj] ili [osoba za kontakt]: [podaci za kontakt] te poveznica na postupak pritužbi na relevantnoj internetskoj stranici ili sličan izvor informacija.
(2) Navodi se naziv relevantnog vanjskog tijela za izvansudske pritužbe i pravne lijekove te, ako je korištenje internog postupka za rješavanje pritužbi preduvjet za pristup tom tijelu, navodi se ta činjenica pomoću teksta iz dijela A.
(3) U slučaju sklapanja ugovora o kreditu s potrošačem koji ima boravište u nekoj drugoj državi članici, vjerovnik upućuje na postojanje FIN-NET-a. (http://ec.europa.eu/internal_market/fin-net/).
Odjeljak „13.
Neispunjavanje obveza povezanih s kreditom:
posljedice za dužnika”
(1) Ako neispunjavanje neke obveze potrošača povezane s kreditom može imati financijske ili pravne posljedice za potrošača, vjerovnik u ovom odjeljku opisuje različite glavne slučajeve (npr. zakašnjele uplate/neplaćanje, neispunjavanje obveza navedenih u odjeljku 8. „Dodatne obveze”) i navodi gdje se mogu dobiti dodatne informacije.
(2) Za svaki od navedenih slučajeva vjerovnik jasno i razumljivo navodi kazne ili moguće posljedice. Ističu se ozbiljne posljedice.
(3) Ako se nekretnine kojima se osigurava kredit mogu vratiti vjerovniku ili prenijeti na njega u slučaju neispunjavanja obveza potrošača, u ovom se odjeljku navodi izjava kojom se na to ukazuje pomoću teksta iz dijela A.
Odjeljak „14. Dodatne informacije”
(1) U slučaju oglašavanja na daljinu u ovom će se odjeljku navesti sve odredbe o pravu primjenjivom na ugovor o kreditu ili nadležan sud.
(2) Ako tijekom trajanja ugovora vjerovnik namjerava komunicirati s potrošačem na jeziku koji se razlikuje od jezika ESIS-a, navode se ta činjenica i jezik komunikacije. Time se ne dovodi u pitanje članak 3. stavak 1. točka 3. podtočka (g) Direktive 2002/65/EZ.
(3) Vjerovnik ili kreditni posrednik navode pravo potrošača da mu se dostavi ili ponudi, prema potrebi, primjerak nacrta ugovora o kreditu barem nakon što je ostvarena ponuda koja je obvezujuća za vjerovnika.
Odjeljak „15. Nadzorno tijelo”
(1) Navodi se relevantno tijelo ili tijela za nadzor predugovorne faze o kreditiranju.
PRILOG III.
Minimalni zahtjevi u pogledu znanja i stručnosti
1. Minimalni zahtjevi u pogledu znanja i stručnosti za osoblje vjerovnika, kreditnih posrednika i imenovanih predstavnika iz članka 9. te za osobe uključene u upravljanje kreditnim posrednicima ili imenovanim predstavnicima iz članka 29. stavka 2. točke (c) i članka 31. stavka 2. treba uključiti barem:
(a) odgovarajuće poznavanje kreditnih proizvoda koji potpadaju pod područje primjene članka 3. i dodatnih usluga koje se obično nude uz njih;
(b) odgovarajuće poznavanje prava povezanog s ugovorima o potrošačkim kreditima, osobito zaštite potrošača;
(c) odgovarajuće poznavanje i razumijevanje postupka kupnje nekretnina;
(h) odgovarajuće poznavanje postupka procjene kreditne sposobnosti potrošača ili, prema potrebi, stručnost u procjenjivanju kreditne sposobnosti potrošača;
(i) odgovarajuću razinu financijske i ekonomske stručnosti.
2. Prilikom utvrđivanja minimalnih zahtjeva u pogledu znanja i stručnosti države članice mogu razlikovati razine i vrste zahtjeva primjenjivih na osoblje vjerovnika, osoblje kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika te upravu kreditnih posrednika ili imenovanih predstavnika.
3. Države članice određuju prikladnu razinu znanja i stručnosti na temelju
(a) stručnih kvalifikacija, npr. diploma, akademskih stupnjeva, osposobljavanja, testova o stručnoj osposobljenosti; ili
(b) profesionalnog iskustva, koje se može odrediti kao minimalni broj godina rada u područjima povezanim sa sastavljanjem, distribucijom ili posredovanjem kreditnih proizvoda.
Nakon…(38) , određivanje odgovarajućeg stupnja znanja i stručnosti ne smije se
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zlouporabi tržišta) (COM(2011)0651 – C7-0360/2011 – 2011/0295(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0651) i izmijenjeni prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0421),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0360/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22 ožujka 2012.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. svog Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za pravna pitanja (A7–0347/2012),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. rujna 2013.radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ
Izmjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 2187/2005 o očuvanju ribolovnih resursa tehničkim mjerama u vodama Baltičkog mora, Malog i Velikog Belta i Øresunda ***I
Zakonodavna Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2187/2005 o očuvanju ribolovnih resursa tehničkim mjerama u vodama Baltičkog mora, Malog i Velikog Belta i Øresunda (COM(2012)0591 – C7-0332/2012 – 2012/0285(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0591),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0332/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2012.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0259/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava znatno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. rujna 2013. s ciljem donošenja Uredbe (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2187/2005 o očuvanju ribolovnih resursa tehničkim mjerama u vodama Baltičkog mora, Malog i Velikog Belta i Øresunda
(1) Uredbom Vijeća (EZ) br. 2187/2005(4) Komisiji se dodjeljuju ovlasti za provedbu određenih odredbi te Uredbe;
(2) uslijed stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona potrebno je uskladiti ovlasti dodijeljene u okviru Uredbe (EZ) br. 2187/2005 s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije;
(3) Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 2187/2005 u pogledu mjera koje poduzimaju države članice i koje se primjenjuju samo na ribarska plovila koja plove pod njihovom zastavom;
(4) više se ne zahtijevaju ovlasti za donošenje detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2187/2005. Stoga bi trebalo izbrisati odredbe kojima se dodjeljuju takve ovlasti;
(5) u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata radi izmjene pravila o izradi određenih alata. Takve izmjene trebale bi odražavati promjene u uzorcima selektivnosti ribolovnog alata, novo tehničko znanje o materijalima za izradu ili promjene u konstrukciji alata što može poboljšati njegovu selektivnost;
(6) od posebne je važnosti da Komisija provodi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnih radova na donošenju delegiranih akata, uključujući i na stručnoj razni. Pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istovremen, pravovremen i prikladan prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću;
(7) Uredbu (EZ) br. 2187/2005 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) br. 2187/2005 mijenja se kako slijedi:
(1) U članku 26. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"
„5. Ako Komisija zaključi da mjere nisu u skladu s uvjetima iz stavka 1., onadonosiprovedbeniaktkojim se od države članice zahtijeva da povuče ili izmijeni mjere.“ [Am. 1]
"
(2) Članak 28. briše se.
(3) Članak 29. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 29.
Izmjene dodataka 1. i 2. Prilogu II.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 29.a radi izmjene ili dopune dodataka 1. i 2. Prilogu II. tako da specifikacije ribolovnog alata prilagodi:
(a)
promjenama u selektivnosti;
(b)
poboljšanju tehničkog znanja o novim materijalima za izradu alata;
(c)
promjenama u konstrukciji kojima se poboljšava selektivnost alata.“
"
(4) Umeće se sljedeći članak :"
„Članak 29.a
Provedba delegiranja
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima iz ovog članka.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 29. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od tri godine od …(5).Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja trogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive takvom produženju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja. [Am. 2]
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 29. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona proizvodi učinke dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim Komisija donese delegirani akt, o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 29. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Ovo se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”
"
(4a) Umeće se sljedeći članak :"
„Članak 31.a
Opće ocjenjivanje i provjera
Komisija do …(6) provjerava učinkovitost mjera utvrđenih ovom Uredbom i po potrebi podnosi Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe kako bi se osiguralo da je usklađena s Uredbom (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća1.
_______________
1 Uredba (EU) br. …/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od … o zajedničkoj ribarstvenoj politici (SL L …).(7)“
"
[Am. 3]
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Uredba Vijeća (EZ) br. 2187/2005 od 21. prosinca 2005. o očuvanju ribolovnih resursa tehničkim mjerama u vodama Baltičkog mora, Malog i Velikog Belta i Øresunda, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1434/98 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 88/98 (SL L 349, 31.12.2005., str. 1.).
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisiju naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” i popratne radne dokumente (COM(2012)0663),
– uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. ožujka 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu kojom se Odluka br. 1364/2006/EZ stavlja izvan snage(1),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom kojom se Odluka Vijeća 2004/67/EZ stavlja izvan snage(2),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije(3),
– uzimajući u obzir Direktivu 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina(4),
– uzimajući u obzir Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije kojom se Direktiva 2003/54/EZ stavlja izvan snage(5),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije kojom se Uredba (EZ) br. 1228/2003 stavlja izvan snage,
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup sustavu plinovoda za prijenos prirodnog plina kojom se Uredba (EZ) br. 1775/2005 stavlja izvan snage,
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti(6),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavljanju okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja(7),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir Odluku br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. kojom se uspostavlja mehanizam razmjene informacija u pogledu međudržavnih sporazuma između država članica i trećih zemalja u području energetike(8),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan 2050.” (COM(2011)0885),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II: zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2012. naslovljenu „Obnovljiva energija: glavni sudionik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012)0271),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. naslovljenu „Ususret novoj energetskoj strategiji za Europu 2011.-2020.”(9),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2012. o sudjelovanju u suradnji u području energetske politike s partnerima izvan naših granica: strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom(10),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o industriji čelika u EU-u(11),
– uzimajući u obzir preporuke koje je 12. veljače 2013. dao Okrugli stol na visokoj razini o budućnosti europske industrije čelika,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 do 2050.(12),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050., energetska budućnost(13),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju o industrijskim, energetskim i drugim aspektima plina i nafte iz škriljevca(14) i svoju rezoluciju o učincima aktivnosti dobivanja plina i nafte iz škriljevca na okoliš(15), obje usvojene 21. studenog 2012.,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0262/2013),
A. budući da su se države članice obvezale na jasne rokove za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta do 2014. i uklanjanje „energetskih otoka” EU-a do 2015.;
B. budući da je dovršeno unutarnje energetsko tržište neophodno za opću energetsku sigurnost i održivost Unije te je od ključne važnosti za njezinu globalnu konkurentnost, gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta, kako je priznato Aktom o jedinstvenom tržištu II i strategijom Europa 2020.;
C. budući da se strategija Energija 2020. Komisije temelji na procjenama potrebe za nužnim ulaganjima u energetski sektor koja iznosi 1 bilijuna EUR do 2020., od čega je 540 milijardi EUR za proizvodnju energije i 210 milijardi EUR za električne i plinske mreže od europske važnosti;
D. budući da Energetski plan 2050. ističe da su potpuna integracija europskih energetskih mreža i otvaranje tržišta ključni za održavanje ravnoteže između energetske sigurnosti, konkurentnosti, troškovne učinkovitosti, održivog gospodarstva i interesa potrošača; budući da Energetski plan 2050. navodi da su energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije i energetske infrastrukture mogućnosti zbog kojih nije potrebno žaliti;
E. budući da udio obnovljivih izvora energije u europskoj kombinaciji izvora energije raste u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; budući da integracija obnovljivih izvora energije velikih razmjera pretpostavlja prilagodbu mreže i poboljšanu fleksibilnost;
F. budući da će jedinstveno energetsko tržište osnažiti Uniju da djeluje jedinstveno prema vanjskim partnerima i osigura jednake uvjete za sva trgovačka društva unutar i izvan EU-a, u isto vrijeme osiguravajući društvene i ekološke standarde i radeći prema uzajamnosti u trećim zemljama;
G. budući da je potrebno uspostaviti sustav koji će dopuštati državama članicama da razmjenjuju informacije o sporazumima s trećim zemljama o opskrbi energijom;
H. budući da unutarnje europsko energetsko tržište i njegova odgovarajuća nacionalna energetska tržišta moraju biti konkurentna i dati pravi izbor i transparentne informacije svim potrošačima, koji igraju ključnu ulogu u energetskom tržištu; budući da je dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta ključno kako bi se smanjili energetski troškovi te cijene spustile na pristupačne i konkurentne razine u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; budući da se smanjene cijene na energetskim tržištima često ne prenose potrošačima.
I. budući da se Europska energetska zajednica, primjenjujući metodu Zajednice, mora temeljiti na snažnom zajedničkom energetskom tržištu, koordinaciji kupovine energije izvan EU-a te zajedničkom europskom financiranju novih tehnologija za održivu energiju, posebno u područjima istraživanja i inovacije;
J. budući da je postignut određeni napredak prema pojačanoj prekograničnoj suradnji, djelomičnom uklanjanju energetskih otoka i sprječavanju nestašice opskrbe;
1. općenito pozdravlja Komunikaciju i popratni akcijski plan, koji sažimaju do sada postignuti napredak i izazove koji predstoje dovršenju unutarnjeg energetskog tržišta;
2. priznaje da će se trend povećavanja cijena energije najvjerojatnije nastaviti budući da su trenutno te cijene povezane s cijenom nafte po bačvi u slučaju plina te s nestabilnim cijenama goriva u slučaju električne energije, te su dodatno pod utjecajem europske ovisnosti o uvozu nafte i plina, učinka mjera intervencije, nedovoljnih akcija promicanja energetske učinkovitosti i nedostatka ulaganja potrebnih da bi se održali i modernizirali energetski sustavi (uključujući povratne tokove i spojne vodove) s ciljem osiguravanja visokih razina sigurnosti opskrbe i olakšavanja integracije obnovljivih izvora energije; zagovara, stoga, odvajanje mehanizma određivanja cijene plina od indeksacije nafte u korist fleksibilnijih alternativa, istovremeno poštujući slobodu trgovinske razmjene;
3. naglašava da će razvoj autohtonih izvora voditi prema pojavi novih trgovinskih čvorišta u EU-u i novih promptnih tržišta za plin i električnu energiju, tako predstavljajući pravu priliku da EU i države članice odrede svoje vlastite cijene energije, uključujući i na regionalnoj i lokalnoj razini;
4. prepoznaje europsku dodanu vrijednost bolje koordinacije energetske politike i suradnje među državama članicama, u duhu solidarnosti, te stvaranja učinkovitih i sigurnih prekograničnih energetskih sustava, stvarajući tako sinergije putem poboljšanog upravljanja ponudom i potražnjom energije, olakšanog pametnim tehnologijama na razini sustava distribucije;
5. ukazuje na važnost regionalnih tržišta i suradnje između država članica kada se radi o otklanjanju zapreka, ubrzavanju postupka integracije i poboljšavanju učinkovitosti mreže;
6. podsjeća na svoju potporu stvaranju Europske energetske zajednice između država članica i traži Komisiju i Europsko vijeće da izvijeste o ostvarenom napretku prema njezinom stvaranju;
Tržište usmjereno na potrošača
7. naglašava da su pojedinci, mali i srednji poduzetnici i industrija, kao krajnji potrošači energije, u samom središtu transparentnog unutarnjeg energetskog tržišta koje je pristupačno korisnicima; primjećuje da oni kao takvi moraju biti primjereno zaštićeni i točno informirani te imati jednostavan pristup informacijama, tako da mogu ostvariti u potpunosti svoja prava, dok ih se istovremeno ohrabruje da igraju aktivniju ulogu u poticanju tržišnog natjecanja, odmičući se tako od pasivnih primatelja usluga prema aktivnim informiranim potrošačima i protrošačima;
8. naglašava važnost osiguravanja konkurentnog, transparentnog energetskog tržišta kojim se lako upravlja i koje potrošačima nudi pravi izbor i konkurentne cijene te pruža svim trenutnim i budućim potrošačima energije u EU-u sigurne, održive, pristupačne i pouzdane načine proizvodnje energije koji uzimaju u obzir interese naraštaja koje dolaze;
9. zauzima stajalište da će veće sudjelovanje potrošača biti olakšano putem lokalnih zadruga za obnovljivu energiju, inicijativa kolektivnog prebacivanja i udruženja ili drugih čimbenika poput decentralizirane pohrane i pametnih uređaja; vjeruje da će takvi čimbenici pomoći potrošačima da bolje razumiju i upravljaju svojom potrošnjom energije i da će time postati fleksibilniji i osjetljiviji (iz perspektive ponude i potražnje) te da oni mogu pojačati pristup obnovljivim izvorima energije i proizvesti nužna financijska ulaganja;
10. skreće pažnju na prednosti korištenja višetarifne mreže kako bi se potrošači potaknuli na potrošnju energije izvan kritičnih razdoblja u interesu promicanja održivog korištenja energije;
11. vjeruje da pametne tehnologije moraju potrošačima dati točne, razumljive i pristupačne informacije te da im moraju omogućiti da upravljaju svojom potrošnjom i proizvodnjom energije; stoga vjeruje da pametne tehnologije moraju imati dinamično mrežno upravljanje prenošenjem i distribucijom putem interneta te sadržavati usluge poput mrežne podrške, dobrovoljnog odgovora na potražnju, usluga energetske učinkovitosti, rješenja za mikro proizvodnju energije i pohranu te lokalnih ili kućnih posrednika; no, ističe da razine energetske potrošnje potrebne da bi pametna brojila omogućila gospodarske prednosti moraju biti propisno ispitane te da potrošači energetskog obujma koji je niži od tih razina nisu obvezni ulagati u njih;
12. izražava zabrinutost zbog razvoja događaja koji potiču telekomunikacijska društva na upravljanje podacima o mrežnoj distribuciji jer takva odgovornost u njihovim rukama postavlja ozbiljna pitanja o zaštiti podataka kao i o riziku da bi operateri morali kupovati tehničke podatke koji su im potrebni kako bi ispunili svoje funkcije operatera sustava distribucije;
13. prepoznaje da energetsko siromaštvo predstavlja značajne izazove državama članicama; ističe da univerzalni pristup za sve ne uzima u obzir raznolikost situacija u različitim državama; stoga smatra da ugroženi potrošači trebaju posebnu i učinkovitu zaštitu i da u tu svrhu moraju biti uvedeni primjereni mehanizmi, istovremeno izbjegavajući distorzije tržišta; ističe da određene mjere već postoje u skladu sa zahtjevima trećeg energetskog paketa;
14. primjećuje da je revolucija plina iz škriljevca u SAD-u smanjila emisije CO2 istovremeno stvarajući značajnu konkurentsku prednost za industriju SAD-a;
Trenutni izazovi u dovršavanju unutarnjeg energetskog tržišta
15. ističe da unutarnje energetsko tržište još nije dovršeno i da nacionalna energetska tržišta ne zadovoljavaju potrebe i očekivanja potrošača s obzirom da se u određenim državama članicama i dalje suočavaju s: visokim cijenama; ograničenim izborom dobavljača, proizvođača i tarifa; sveukupnom niskom kvalitetom usluga; često preslabom zaštitom potrošača; i poteškoćama prilikom promjene dobavljača; stoga naglašava potrebu za izgradnjom tržišta koje je pristupačnije korisnicima gdje potrošači igraju aktivnu ulogu i postaju protrošači na tržištu na razini EU-a u kojem su informirani o uvjetima koje nude pojedini pružatelji usluga na način koji olakšava usporedbu; u tom pogledu primjećuje ulogu kolektivnog prebacivanja u osposobljavanju potrošača i osiguravanju nižih računa za energiju;
16. vjeruje da nedostatak potpune provedbe zakonodavstva o unutarnjem energetskom tržištu ostaje jedna od glavnih prepreka za dovršenje ovog tržišta; vjeruje da nužna konsolidacija unutarnjeg tržišta uključuje proširenje naše infrastrukture i istovremeno provođenje zakona o unutarnjem tržištu i pravila tržišnog natjecanja;
17. naglašava da su modernizacija postojeće energetske infrastrukture te izgradnja novih, inteligentnih i fleksibilnih infrastruktura za proizvodnju, prenošenje (posebno u smislu prekograničnih plinskih i električnih spojnih vodova), distribuciju i pohranu ključni za stabilno, dobro integrirano i dobro povezano energetsko tržište u kojem su izbjegnuti svi negativni učinci, poput neplaniranih protoka električne energije, u kojem je osigurana ponuda po pristupačnim i konkurentnim cijenama, u kojem je u potpunosti iskorišten puni potencijal svih održivih izvora energije, mikro proizvodnje energije, kogeneracije i učinkovitosti te upravljanja potražnjom i pohrane, te u kojoj niti jedna država članica ne ostaje izolirana iz europskih plinskih i električnih mreža do 2015. što treba ostvariti kroz istodobnu integraciju izoliranih sustava napajanja u europske kontinentalne mreže; naglašava da je potrebno provesti ulaganja velikih razmjera usporedno s ulaganjima u regionalne ili čak lokalne mreže, s obzirom da se proizvodnja energije sve više odvija na regionalnoj/lokalnoj razini;
18. u vezi s tim primjećuje da decentralizirana opskrba obnovljivom energijom smanjuje potrebu za izgradnjom novih prijenosnih mreža, pa time i povezane troškove, jer su decentralizirane tehnologije, koje mogu biti izravno integrirane u domove, gradove i udaljena područja, puno bliže krajnjim potrošačima;
19. priznaje da dopuštanje rasta proizvodnje obnovljive električne energije bez razmjernog razvitka nužne infrastrukture može prouzročiti nekoordinirane prekogranične kružne protoke i uslijed toga, neoptimalne cijene energije;
20. podsjeća da još nije postignut cilj država članica u smislu postizanja razine međusobne povezanosti električne energije i plina od najmanje 10 % njihovih postojećih proizvodnih kapaciteta, kao što je dogovoreno na sastancima Europskog vijeća u 2002. i 2007.;
21. pozdravlja činjenicu da Komisija naglašava da će buduće europske energetske sustave karakterizirati fleksibilnost; primjećuje da su u svim vremenskim okvirima prekogranična veleprodajna tržišta koja dobro funkcioniraju lako dostupni izvori fleksibilnosti; poziva na ulaganje daljnjih napora kako bi se potaknulo buduće uvođenje tehnologija za pohranu energije i prilagodljivost potražnji, što nudi dodatne izvore fleksibilnosti;
22. vjeruje da je energetska učinkovitost jedan od najodrživijih i najisplativijih načina smanjenja računa za energiju, poboljšavanja sigurnosti opskrbe, smanjenja potreba za uvozom fosilnih goriva i izbjegavanja emisija ugljika; prepoznaje da bilo koja mjera koja promiče energetsku učinkovitost mora biti primjerena potrebama potrošača, isplativa i podržana pravim poticajima;
23. naglašava da, prema rezultatima Međunarodne agencije za energiju, odvažnija akcija po pitanju energetske učinkovitosti može smanjiti uvoz plina u EU za jednu trećinu do 2035., što odgovara 100 milijardi kubičnih metara plina;
24. podsjeća da će sinergije između razvoja, stavljanja u uporabu i održavanja telekomunikacijskih i energetskih infrastruktura igrati ključnu ulogu u naporima da se ispune ciljevi Europske unije po pitanju energetske učinkovitosti;
25. ističe potrebu da se nastavi odvajanje europskih energetskih tržišta kako bi se osiguralo tržišno natjecanje te opskrba električnom energijom po najnižoj mogućoj cijeni;
26. vjeruje da ulaganje u infrastrukturu treba poticati stabilnim i predvidljivim regulatornim okvirima koji pogoduju inovacijama i ne ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta te da bi se mirovinskim fondovima i institucionalnim ulagačima trebalo dopustiti da ulažu u sustav prijenosa, prepoznajući da ovo ne može biti ostvareno osim ako se ne temelji na tržištu; no, u isto vrijeme priznaje da se u određenim posebnim slučajevima infrastrukturne transformacije teško mogu ostvariti ukoliko se ne osigura javno financiranje kako bi se pružila potpora ključnim infrastrukturnim projektima koji možda nisu tržišno održivi; u vezi s tim naglašava važnost instrumenta za povezivanje Europe i žali što je udio za ovaj mehanizam u proračunu za energiju manji od iznosa koji je predložila Komisija;
27. poziva na provođenje istraživanja koja proučavaju mogućnost uspostavljanja europskog fonda za ulaganje u energetske mreže,
28. ističe da će racionalizacija postupaka autorizacije unutar država članica pridonijeti razvoju infrastrukturnih mreža i poticanju ulaganja; naglašava da bi lokalna i regionalna tijela vlasti trebala igrati važnu ulogu po tom pitanju pojednostavljujući postupke planiranja i integrirajući energetske infrastrukture u svoje lokalne i regionalne programe planiranja;
29. primjećuje da nedostatak otvorenog i nediskriminirajućeg pristupa infrastrukturi za prijenos u nekim slučajevima nastavlja otežavati novim sudionicima uključivanje u mrežu ili čak tržišno natjecanje pod pravednim uvjetima s pozicioniranim trgovačkim društvima; ističe potrebu za rješavanjem strukturnih tržišnih distorzija koje vode k visokoj razini koncentracije koja postoji u nekoliko država članica;
30. u tom smislu naglašava da bi pravila trećeg energetskog paketa trebalo u potpunosti primjenjivati i u europskim i u stranim trgovačkim društvima; vjeruje da bi bilo kakvo izuzeće od tih pravila koje odobrava Komisija trebalo biti ograničeno u svom opsegu i dužini primjene te podložno ponovnoj provjeri Parlamenta i Vijeća;
31. naglašava da nedostatak transparentnosti i postojanje praksi koje su protivne tržišnom natjecanju na veleprodajnim energetskim tržištima dovode u pitanje povjerenje potrošača; vjeruje da postoji hitna potreba za razumijevanjem formiranja cijena na veleprodajnim tržištima kao i učinka na račune potrošača;
32. u potpunosti podržava mjere poduzete kako bi se uveli jednaki tržišni uvjeti stvaranjem decentraliziranijih i konkurentnijih tržišnih modela budući da one pružaju više prilika lokalnim proizvođačima energije i novim industrijskim sudionicima;
33. podsjeća da je važno omogućiti razvoj novih poslovnih modela poput mogućnosti istovremenog sklapanja ugovora s nekoliko dobavljača, kako bi se spriječilo dominantne pozicionirane dobavljače da spriječe otvaranje tržišta;
34. primjećuje da je stabilni regulatorni okvir za proizvođače, regulatorna tijela, mrežne operatere, dobavljače energije, pružatelje usluga povezanih s potražnjom te, najvažnije, krajnje potrošače i protrošače ključan za unutarnje tržište koje dobro funkcionira i za privlačenje dugoročnog ulaganja u razvoj infrastrukture; ističe da bi razvoj mrežnih kodova koji obuhvaća dobra, nediskriminirajuća i dobro uravnotežena pravila trebao voditi prema usklađivanju mrežnog upravljanja, oblikovanja tržišta i interoperabilnosti; naglašava da je ključno da se poštuju sporazumi o odvajanju mreža za prijenos, proizvodnje i dostave diljem EU-a, uključujući i sporazume o nezavisnom položaju energetskih regulatornih tijela i o zahtjevima za zaštitu potrošača; stoga naglašava potrebu za potporom i daljnjim razvijanjem uloge Agencije za suradnju energetskih regulatornih tijela (ACER) EU-a, posebice njezinog kapaciteta za temeljito pregledavanje nacionalnih regulatornih odluka i rješavanje sporova;
35. primjećuje da postoji zabrinutost da su pojedine države članice već provele ili planiraju provesti nacionalne mehanizme za naknadu kapaciteta kako bi se osigurala opskrba električnom energijom bez da su propisno istražena sva moguća alternativna rješenja, posebice u smislu prekograničnih rješenja i izvora fleksibilnosti; priznaje da, iako su ovi mehanizmi u određenim okolnostima nužni, mogli bi utjecati na oblikovanje veleprodajnog tržišta i poremetiti ga te, ako su loše oblikovani, potencijalno stvoriti učinke blokiranja; poziva Komisiju da osigura koordiniraniji pristup na razini EU-a kako bi osigurala da su svi takvi mehanizmi za naknadu kapaciteta potrebni, učinkoviti, transparentni, tehnološki neutralni i nediskriminirajući.
36. žali što mehanizmi suradnje uvedeni Direktivom 2009/28/EZ o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora do sada još uvijek nisu iskorišteni; ističe zaključke Komisije koji pokazuju da bi bolje iskorištavanje postojećeg područja primjene suradnje moglo donijeti značajne koristi, poput poboljšavanja trgovine; stoga poziva države članice da bolje iskoriste mehanizme suradnje gdje je to primjereno i da poboljšaju međusobnu komunikaciju;
37. naglašava da, bez predrasuda prema pravu država članica da odaberu svoju kombinaciju izvora energije ili prema potrebi za povećanom koordinacijom na razini EU-a, EU kao cjelina mora u potpunosti iskoristiti potencijal svih održivih izvora energije koje države članice imaju na raspolaganju, poštujući u potpunosti trostruke ciljeve energetske politike EU-a kao cjeline, odnosno konkurentnost, održivost i sigurnost opskrbe;
38. primjećuje da su pojedine države članice, kao energetski otoci, još uvijek potpuno izolirane od europskih plinskih i električnih mreža i nastavljaju plaćati visoku cijenu za izvore energije, što mijenja njihovu konkurentnost; ističe da bez značajnog ulaganja u infrastrukturu, te države članice neće moći ispuniti obvezu koju Europsko vijeće ponavlja da niti jedna država članica ne bi trebala ostati izolirana iz mreža EU-a do 2015.; vjeruje da bi Komisija trebala, na zahtjev tih država članica, sudjelovati u pregovorima s dobavljačima energije izvan EU-a po pitanju cijena energije, na primjer kada se radi o kupnji plina;
39. naglašava da bi se solidarnost između država članica koju traži Ugovor EU-a trebala primjenjivat i na svakodnevni rad i na krizno upravljanje unutarnjom i vanjskom energetskom politikom; poziva Komisiju da osigura jasnu definiciju „energetske solidarnosti” kako bi osigurala da ju poštuju sve države članice;
40. naglašava potrebu za rješavanjem predviđenog rasta uvoza plina i električne energije iz trećih zemalja u EU u kratkoročnom i srednjoročnom periodu, s ciljem osiguravanja sigurnosti opskrbe energijom, podijele tereta i pravednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; ponovno ponavlja da je za pojedine države članice ovaj izazov usko povezan s ovisnosti o uvozu plina i nafte iz određene treće zemlje i da ispunjavanje tog cilja zahtijeva akciju orijentiranu na povećavanje raznolikosti portfelja dobavljača energije, putova i izvora; priznaje da su strateški ciljevi u tom pogledu ostvarenje Južnog plinskog koridora, uključujući plinovod Nabucco i njegovu potencijalnu vezu sa zemljama središnje i istočne Europe, i ostvarenje putova opskrbe prema EU-u koji su sposobni ispuniti otprilike 10-20 % potražnje EU-a za plinom do 2020., s ciljem da se svakoj europskoj regiji osigura fizički pristup barem dva različita izvora plina;
41. vjeruje da otvoreno i transparentno unutarnje tržište, u kojem bi sva trgovačka društva iz EU-a i trećih zemalja poštovala pravnu stečevinu u području energetike, može pomoći u osnaživanju pregovaračkog položaja dobavljača energije iz EU-a u odnosu na vanjske konkurente, što je osobito važno za moguće daljnje usklađivanje vanjske kupovine energije na razini EU-a; poziva EU da razmotri osnivanje agencije za zajedničku kupovinu plina te mehanizme koji su za to potrebni, sve radi protuteže monopolističkom položaju dominantnih vanjskih opskrbljivača; primjećuje da treba upotrebljavati načelo uzajamnosti kad je riječ o odnosima s opskrbljivačima energije iz EU-a i trećih zemalja; naglašava potrebu da Komisija u odnosima s opskrbljivačima energije iz trećih zemalja uzima u obzir utjecaj svojih odluka na potrošačke cijene i u vezi s time bude transparentna;
42. uvjeren je da bi Komisiju trebalo ovlastiti da vodi pregovore o infrastrukturnim projektima od strateške važnosti koji utječu na sigurnost opskrbe EU-a kao cjeline, te da bi takve ovlasti trebalo razmotriti u slučajevima drugih međuvladinih sporazuma za koje se smatra da imaju znatan utjecaj na dugoročne ciljeve energetske politike EU-a, posebno kad je riječ o energetskoj neovisnosti; pozdravlja, u tom pogledu, napredak koji je Komisija postigla u pregovorima koje vodi o sporazumu između EU-a, Azerbajdžana i Turkmenistana o gradnji transkaspijskog cjevovoda;
43. naglašava da je postupna usuglašenost poticaja povezanih s obnovljivom energijom i energetskom učinkovitošću, kao i s troškovima pomoćne energije diljem svih država članica do 2020., ključna za dobro i djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta na veleprodajnoj i maloprodajnoj razini te stvaranje povoljnih uvjeta za dugoročan razvoj i široku upotrebu obnovljivih izvora energije;
44. vjeruje da bi regionalne skupine susjednih država članica kratkoročno trebalo potaknuti da odustanu od nacionalnih planova za usklađen ili jedinstven regionalni sustav podrške za obnovljive izvore energije;
45. potiče države članice da redovito i transparentno razmatraju svoje tarife za opskrbu energijom i druge pristojbe za potporu, što bi omogućilo njihovu prilagodbu u skladu s padom troškova tehnologije i opskrbe;
46. prepoznaje da se zajednički istraživački projekti EU-a koje podržavaju okvirni programi i inicijative kao što je plan SET ne koriste dovoljno u razvoju novih tehnologija koje omogućavaju poboljšanje učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, sigurnosti i sigurnosne zaštite nuklearnih elektrana, upotrebe fosilnih goriva uz nisko ispuštanje plinova te inteligentnih mreža, što su sve ključna područja za energetsko tržište;
47. vjeruje da je važno više napredovati na elektroenergetskim autocestama budućnosti, posebno na elektroenergetskoj autocesti jugoistok - sjever (SENEH), što bi također pomoglo u prijenosu energije proizvedene u fotonaponskim parkovima, kao što je projekt Helios, od jugoistoka Europe na sjever i zapad;
Potrebni su hitni postupci
Dobro objedinjeno i regulirano, otvoreno i konkurentno unutarnje energetsko tržište
48. poziva države članice da prenesu i u potpunosti provedu sve relevantno zakonodavstvo EU-a, posebno treći energetski paket, i to što hitnije; potiče Komisiju da poduzme mjere protiv onih država članica u kojima provedba neopravdano kasni; pozdravlja činjenicu da je Komisija već pokrenula službeni postupak istrage kršenja pravila EU-a;
49. naglašava potrebu za rješavanjem strukturnih distorzija tržišta i nedostatak tržišne transparentnosti; poziva Komisiju da se više trudi oko zahtijevanja provedbe trećeg energetskog paketa;
50. poziva Komisiju da pomno prati djelotvornu provedbu energetskog zakonodavstva EU-a, posebno provedbe kojima se određuju temeljna prava potrošača, kao i one koje se odnose na operatere sustava, nacionalna regulatorna tijela, pravila o tržišnom natjecanju i državnoj pomoći, i one kojima je namjena smanjiti fenomen kružnog protoka u unutarnjem tržištu električne energije, što predstavlja značajan, ali premostiv, izazov unutarnjem tržištu električne energije jer oslabljuje sigurnost energetskog sustava smanjivanjem mogućnosti pohrane i mrežnih kapaciteta; traži od Komisije da upotrebljava najprikladnije mjere kojima raspolaže kad je riječ o rješavanju bilo kakve trajne nesukladnosti s relevantnim zakonodavstvom EU-a;
51. primjećuje da su svi slučajevi nestanka električne energije dosad bili posljedica operativnih kvarova, a ne manjka kapaciteta; priznaje da su zbog ekonomske recesije, visokih cijena prirodnog plina i sve većeg udjela nekontinuirane proizvodnje obnovljive električne energije ulagači u EU-u suočeni sa znatnom nesigurnošću prilikom razvijanja kapaciteta za fleksibilnu proizvodnju električne energije; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu adekvatnosti proizvodnje na temelju usklađene metodologije i pokaže kako povećati fleksibilnost i održati stabilnost opskrbe;
52. poziva Komisiju i države članice da bolje usklade infrastrukturne projekte i zajednički planiraju razvoj mreža, osiguravajući time punu povezivost i isplativost sustava diljem EU-a korištenjem prednosti prekograničnih sinergija i učinkovitije mreže energetske infrastrukture; ističe da bi trebalo promicati integrirani pristup, što uključuje distribucijske operatere; potiče, s tim ciljem, Komisiju i države članice da osiguraju brzu procjenu, odabir, dopuštanje i provedbu projekata od zajedničkog europskog interesa, osobito kad je riječ o prekograničnim električnim i plinskim spojnim vodovima, uključujući mehanizme povratnih tokova, ukapljeni prirodni plin, infrastrukturu za pohranu energije i pametne mreže za prijenos i distribuciju, što je ključno za dobru integraciju i funkcioniranje energetskog tržišta;
53. preporučuje Komisiji da kod provedbe energetskog proračuna za instrument za „povezivanje Europeˮ prednost ustupi projektima s najvećim učinkom na djelovanje unutarnjeg tržišta, što će potaknuti natjecanje, ubrzati ulazak na tržište obnovljivih izvora energije, stvoriti potrebne prekogranične veze te poboljšati sigurnost opskrbe;
54. poziva Komisiju da ponovno preispita postojeće planove energetskih projekata, osobito kad je riječ o izgradnji novih terminala za ukapljeni prirodni plin za čiji je dovršetak predviđeno više od deset godina, kako bi se ispitala njihova ekonomska korist, uzimajući u obzir terminale za ukapljeni prirodni plin čija je izgradnja već započela ili je planirana u pojedinim državama članicama i koji će u bliskoj budućnosti doprinositi sigurnosti energetske opskrbe država članica uvrštenih među „energetske otoke”, te da doprinosi financiranju takvih projekata;
55. poziva Komisiju i države članice da osposobe djelotvoran sustav za izbjegavanje preopterećenja kako bi se poticala djelotvorna upotreba postojećih kapaciteta prijenosa plina i električne energije, smanjujući pritom troškove širenja mrežnih kapaciteta i olakšavajući sve veću povezanost obnovljivih izvora energije s elektroenergetskom mrežom;
56. poziva države članice da se suzdrže, što je prije moguće, od upotrebe gornjih granica cijena ili reguliranih maloprodajnih cijena energije određenih, na nacionalnoj razini, ispod nastalih troškova, jer takve mjere mogu dovesti do distorzije tržišnog natjecanja i ozbiljno ugroziti buduća ulaganja u kapacitete i infrastrukturu energetskog sektora; naglašava, ipak, da se prilikom donošenja politika moraju uzeti u obzir legitimni interesi ugroženih potrošača koji nemaju uvijek koristi od stvarnog natjecanja na energetskom tržištu;
57. pozdravlja odlučnost Komisije u tome da provede protumonopolske propise i propise o državnoj pomoći na sva poduzeća iz energetskog sektora i njihove podružnice koje djeluju na teritoriju Europske unije, osiguravajući time jedinstvena pravila s jednakim uvjetima pristupa za sve sudionike na tržištu; poziva Komisiju da donese smjernice o tome kako procijeniti kada neko trgovačko društvo zloupotrebljava dominantan položaj na tržištima plina i električne energije, ali i smjernice o najboljim primjerima iz prakse i stečenom iskustvu kad je riječ o sustavima potpore za obnovljive izvore energije;
58. poziva Komisiju da revidira propise o državnoj pomoći u odnosu na nacionalne mjere za energetsku učinkovitost i energetske projekte sufinancirane u okviru kohezijske politike radi osiguravanja toga da više sličnih aktivnosti bude prihvatljivo za državno financiranje, a ishod toga bio bi veći broj provedenih projekata;
59. preporuča da Komisija upotrijebi svoje ovlasti nadzora državne pomoći kako bi potaknula razvoj prekogranične infrastrukture; vjeruje da bi takvi spojni vodovi mogli imati ključnu ulogu kad je riječ o povećanju sposobnosti korištenja zalihama susjeda u slučaju hitne situacije ili energetske neravnoteže i postupnom smanjenju subvencija;
60. snažno podržava trud Komisije, na temelju koordiniranog rada koji je osmislila Europska mreža operatera prijenosnih sustava za električnu energiju, da se do 2014. uvedu usklađeni kodovi mreže i propisi u skladu s planom te osigura stabilnost i veće pogodovanje inovacijama regulatornog okvira unutarnjeg energetskog tržišta;
61. snažno podržava regulatorne mjere koje poduzimaju Agencija za suradnju energetskih regulatornih tijela (ACER) i nacionalna regulatorna tijela radi poticanja, poboljšanja i pojednostavljenja prekogranične trgovine energijom, uključujući trgovinu nekoliko puta dnevno, dan unaprijed i uravnoteženu trgovinu, te kako bi se premostila razlika između energetskih sustava u različitim državama članicama promicanjem transparentne upotrebe spojnih vodova; naglašava potrebu za odgovarajućom količinom osoblja s potrebnim kvalifikacijama, iskustvom i stručnim znanjem u ACER-u i nacionalnim regulatornim tijelima kako bi se provele zadaće povezane s nadzorom transakcija na veliko i prepoznavanjem trgovine na temelju povlaštenih informacija i pokušaja manipulacije tržištem;
62. kad je riječ o unutarnjem energetskom tržištu, hitno poziva Komisiju da predstavi temeljitu analizu kratkoročne i dugoročne adekvatnosti i fleksibilnosti sustava nacionalnih proizvodnih kapaciteta, u potpunosti uzimajući u obzir potencijalni doprinos svih fleksibilnih mjera, npr. odgovor na potražnju, pohranu energije i međusobnu povezanost, te da podnese izvješće o utjecaju primijenjenih nacionalnih mjera povezanih s procjenom kapaciteta i planiranjem razvoja unutarnjeg energetskog tržišta i pravila tržišnog natjecanja, uzimajući u obzir posljedice povezane sa sigurnošću opskrbe i prekograničnim aspektima ove politike komplementarnog oblikovanja tržišta; poziva, u tom smislu, na ulaganje daljnjih napora u buduće uvođenje tehnologija za pohranu energenata i prilagodljivosti potražnje, koji nude dodatne izvore fleksibilnosti;
63. poziva Komisiju da pripremi smjernice o upotrebi izvora fleksibilnosti kao što su upravljanje potražnjom, pohrana i fizička infrastruktura, uključujući prekograničnu, tako da države članice mogu pripremiti i provesti nacionalnu strategiju korištenja izvorima fleksibilnosti na svojem teritoriju;
64. poziva Komisiju i ENTSO-E da osmisle dosljednu i usklađenu metodologiju osiguravanja adekvatnosti proizvodnje u Europi, uključujući pozitivan doprinos obnovljivih izvora energije, osobito varijabilnih;
65. poziva Komisiju da istraži buduće oblike energetskog tržišta koji bi, suprotno današnjim mehanizmima nacionalnih kapaciteta, mogli pružiti dodatne nediskriminirajuće izvore prihoda ulagačima u svim oblicima proizvodnje energije te osigurati najisplativije pružanje usluga fleksibilnosti u energetskom sektoru;
66. poziva Komisiju da odredi pravila radi promicanja daljnjeg razvoja tržišta pratećih usluga otvorenog za sudjelovanje svih izvora energije, uključujući obnovljive;
67. poziva Komisiju, države članice i relevantne dionike da pruže poticaje i podupiru regionalne inicijative i partnerstva s ciljem bolje tržišne integracije, i to pokretanjem regionalnih razmjena energije i centara za trgovanje plinom te usklađenijim pravilima trgovanja plinom i mehanizama spajanja tržišta u svim vremenskim okvirima i porastom adekvatne razine tržišne likvidnosti i transparentnosti;
68. naglašava da bi mjere unutarnjeg tržišta trebale promicati diverzifikaciju energetskih izvora, domaćih i inozemnih, a ne bi se trebale prvenstveno usredotočiti na stalni razvoj ili povećanje trenutnih puteva i zaliha;
69. ukazuje na vanjsku dimenziju energetskog tržišta, čiji je cilj olakšati pristup svim državama članicama raznolikim izvorima energije; poziva Komisiju, zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje, da upotrijebi svoje instrumente vanjske politike radi promicanja pravila i normi unutarnjeg energetskog tržišta u odnosu na treće zemlje, a posebno među susjedstvom EU-a; potiče Komisiju da bilateralnim dijalozima s relevantnim trećim zemljama riješi pitanje jasnih pravila o upravljanju zagušenim prekograničnim vodovima električne energije i plina te pristupu trećih strana mrežama za prijenos; snažno potiče Komisiju da poduzme mjere usmjerene na sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja od strane društava iz trećih zemalja koje može dovesti do ograničavanja tržišnog natjecanja, viših cijena ili manje sigurnosti opskrbe energijom; poziva Komisiju da u svojim odnosima s vanjskim partnerima osigura da se društva iz EU-a mogu ravnopravno natjecati na globalnoj razini; potiče Komisiju da poboljša suradnju sa susjednim zemljama EU-a u vezi s nuklearnom sigurnošću; poziva Komisiju da bude transparentna kad je riječ o svim čimbenicima koji uzrokuju probleme u odnosu na provedbu trećeg energetskog paketa te da predstavi jasne brojke o njihovu utjecaju na potrošačke cijene;
70. traži od država članica i Komisije da poveća političku i financijsku potporu za Energetsku zajednicu i da poduzme dodatne mjere podrške širenju pravila unutarnjeg tržišta na jugoistočnu i istočnu Europu;
71. poziva Komisiju i države članice, u vidu stvaranja mehanizma razmjene informacija za međuvladine sporazume između država članica EU-a i trećih zemalja o energetskoj politici, da i dalje pokazuju ambiciju u osiguravanju toga da sporazumi suprotni zakonima unutarnjeg tržišta ne budu sklopljeni; smatra da bi Komisija trebala imati pravo provjeravati sukladnost nacrtâ sporazumâ s pravnom stečevinom i sudjelovati u pregovorima kad god je to primjereno;
72. podsjeća Komisiju da unutarnje tržište nije neovisno o globalnom tržištu; poziva Komisiju da prilikom planiranja aktivnosti povezanih s unutarnjim tržištem u potpunosti uzima u obzir preporuke Parlamenta o vanjskoj dimenziji energetske politike(16); potvrđuje svoju potporu ideji da samo unutarnje tržište koje u potpunosti funkcionira omogućava EU-u da na globalnoj sceni djeluje jedinstveno; traži od Komisije da osmisli dodatne aktivnosti u područje vanjske energetske politike;
73. vjeruje da bi budući sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a trebao sadržavati poglavlje usredotočeno na energetska pitanja koja bi mogla utjecati na unutarnje tržište, između ostaloga: maloprodajno trgovanje energijom, trgovanje robom, pravila o pomorskom prijenosu energije, mehanizmi trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sigurnosne norma za goriva, računovodstvena praksa, državne subvencije za energiju i prijenos intelektualnog vlasništva u odnosu na istraživanje energije, proizvodnju, transformaciju i proizvode čiji je uporabni ciklus završio;
74. podržava mandat koji je Europsko vijeće dalo Komisiji da predstavi analizu sastava i utjecaja na cijene i troškove energije u pojedinačnim državama članicama prije kraja 2013., s posebnim naglaskom na utjecaj na kućanstva, mala i srednja poduzeća i industrije koji su veliki energetski potrošači, te da šire promatra konkurentnost EU-a u odnosu na njegove globalne gospodarske pandane; također poziva Komisiju da kontinuirano prati cijene i troškove energije u državama članicama;
75. poziva Komisiju i države članice, kad je riječ o unutarnjem plinskom tržištu, da ponovno razmotre sve plinske ugovore koji se temelje na zastarjelim sustavima određivanja cijena, posebno načelu indeksacije nafte, kojima se potrošačima nameću više cijene, te moli Komisiju da pomogne u istraživanju mogućnosti otvaranja pregovora o tim ugovorima, ne samo u vidu njihova produženja; naglašava potrebu osmišljavanja i podržavanja svih proizvoda i mehanizama čija je namjena osnaživanje kratkoročnih kapaciteta trgovanja plinom; naglašava da su prethodno spomenute mjere ključne za osiguravanje stvarne tržišne konkurentnosti kad je riječ o cijenama opskrbe plinom svih potrošača na unutarnjem plinskom tržištu.
Djelotvorna zaštita i podrška potrošača
76. poziva Komisiju, države članice i relevantne dionike da poboljšaju kvalitetu i dostupnost informacija potrošačima, da im omoguće jasne i transparentne metode izdavanja računa, utvrde mehanizme usporedbe cijena koji im omogućavaju izbor na temelju najboljih informacija te ih osvijeste o načinima kontrole potrošnje i mogućnostima štednje energije, energetske učinkovitosti i proizvodnje u malim razmjerima; potiče države članice da provedu direktivu o alternativnom rješavanju sporova i uredbu o internetskom rješavanju sporova za sporove s potrošačima; pozdravlja prijedlog Komisije o osnivanju informacijske platforme za prava potrošača; preporuča da Komisija i države članice pokrenu informativne kampanje usmjerene na potrošače u kojima bi vlade i organizacije civilnog društva trebale aktivno sudjelovati;
77. ističe da potrošači i dalje plaćaju visoke cijene usprkos tome što su veleprodajna energetska tržišta diljem svijeta u padu; poziva Komisiju i države članice, kao i nadzorna tijela država članica, da osiguraju da potrošači izravno i prikladno profitiraju od promjene cijena na veleprodajnom tržištu;
78. poziva države članice i Komisiju da osmisle sveobuhvatnu strategiju usmjerenu na poticanje potrošača i protrošača da aktivno sudjeluju na energetskom tržištu, između ostaloga uključenjem putem postojećeg zakonodavstva, ali i provedbom odgovarajućih uredbi direktive o energetskoj učinkovitosti; predlaže da se mrežna upotreba cjenovnog signala redovno prilagođava radi pružanja potrebnih smjernica postojećim i budućim korisnicima, osiguravajući pritom usklađenost između mrežnog razvoja i pojedinačnih odluka;
79. poziva Komisiju da potiče daljnju suradnju između energetskog sektora i sektora informacijske i komunikacijske tehnologije te da pregleda postojeće regulatorne okvire radi poticanja inovacija povezanih s energijom u korist svih potrošača i olakšavanja sigurnog i pouzdanog korištenja pametnim mrežnim sustavima pogodnima za potrošače, kojima ih financijski ne opterećuju i uzimaju u obzir privatnost njihovih podataka; poziva na suradnju u razvoju pametnih mrežnih sustava na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te u razvoju europskih normi za pametne mrežne sustave;
80. snažno potiče države članice, regionalna i lokalna tijela vlasti, da uključe i stvore financijske poticaje za ulaganja u rješenja povezana s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u pametnim mrežnim sustavima, te da budu usmjerena na protrošačko tržište, što će dovesti do veće fleksibilnosti, energetske učinkovitosti/uštede i dobrovoljnog sudjelovanja u potražnji;
81. raduje se što će smjernice Komisije pomoći u određivanju ambicioznih političkih ciljeva u odnosu na ugrožene potrošače, što će pomoći državama članicama u boljem određivanju njihova pristupa ovoj kategoriji potrošača; poziva Komisiju da pripremi te smjernice, uzimajući u obzir postojeće nacionalne mehanizme i instrumente zaštite takvih potrošača, s ciljem postizanja dosljednijeg i sveobuhvatnijeg pristupa na razini EU-a, pritom prepuštajući državama članicama da odaberu najprikladnije instrumente za pružanje takve podrške; dodaje da sveobuhvatne savjetodavne usluge za ovu kategoriju potrošača te razmjena najboljih slučajeva iz prakse mogu imati važnu ulogu;
82. pozdravlja predstojeću analizu Komisije teme energetskog siromaštva u EU-a; vjeruje da bi se, u okviru analize, Komisija trebala potruditi da borba protiv energetskog siromaštva postane dio paketa socijalnih usluga za Europu, npr. preko socijalnih i kohezijskih fondova; određuje da bi postojeći i novi programi energetske učinkovitosti uvijek trebali uključivati usmjereni fokus na skupine s nižim dohotkom;
83. snažno potiče Komisiju da razvije i preporuči primjeren oblik maloprodajnog tržišta usmjerenog na opskrbljivače radi usklađivanja europskih maloprodajnih tržišta, čime bi se olakšao administrativni teret potrošača omogućavanjem toga da opskrbljivači izravno dodaju sve pristojbe na račun za električnu energiju.
Pomoć pri budućim energetskim i klimatskim izazovima
84. poziva države članice, Komisiju i relevantne dionike da čim to bude izvedivo pretvore potrebne mehanizme potpore za sve generatore električne energije u transparentne, predvidljive, usklađene mehanizme koji se temelje na tržištu, s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta za zatražene karakteristike podrške, npr. energetsku učinkovitost, protrošače, kogeneraciju, fleksibilnost, obnovljive izvori energije i usluge podrške mrežnim sustavima, na način koji osigurava njihovu sukladnost i izbjegava preklapanje; poziva Komisiju da predstavi smjernice o učinkovitim i isplativim mehanizmima potpore za obnovljive izvore energije;
85. poziva Komisiju, države članice i nacionalna regulatorna tijela da pregledaju pokazatelje koji se koriste za mjerenje razine tržišnog natjecanja na energetskim tržištima te da uvrste pokazatelje poput udjela potrošača na najjeftinijim tarifama, mogućnosti ulaska na tržište novih poduzeća te razine potrošačkih usluga i inovacija, što će sve pridonijeti stvaranju realne slike tržišnog natjecanja;
86. kad je riječ o unutarnjem tržištu električne energije, poziva Komisiju da temeljito pregleda posljedice integriranja rastućeg udjela obnovljivih izvora energije u energetske mrežne sustave na financijsku potporu, tehničke zahtjeve sustava i oblikovanje tržišta; naglašava da je nedostatak usklađenog pristupa tim izvorima dosad štetio njihovoj integraciji u europske energetske sustave; naglašava da sadašnji europski energetski mrežni sustav i infrastruktura za pohranu moraju biti prilagođeni doprinosu distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora energije; naglašava važnost plina kao rezervnog goriva zbog promjenjivosti proizvodnje iz obnovljivih izvora energije te traži od Komisije da procijeni potrebnu razinu fleksibilnosti elektroenergetskog sustava (pametni mrežni sustavi, upravljanje potražnjom, pohrana i fleksibilni kapaciteti podrške); vjeruje da crpne hidroelektrane imaju važnu ulogu u pohrani električne energije;
87. traži od Komisije da nastavi upotrebljavati regionalni razvojni fond, kohezijski fond i ostale strukturne fondove EU-a za podršku stvaranju pametnih mrežnih sustava za plin i električnu energiju u sljedećem razdoblju radi bolje integracije novih vrsta i izvora energije te modernizacije svih regija Europe; vjeruje da bi i operatere sustava distribucije trebalo potaknuti da prihvate promjene svojih mreža;
88. poziva Komisiju i države članice da promiču poticaje za korištenje netaknutim potencijalom mikroproizvodnje energije i obrate pozornost na potrebu daljnjeg razvoja kogeneracije jer je to jedan od najučinkovitijih načina proizvodnje električne energije i topline te da temelje tu mogućnost na širokoj primjeni učinkovitog daljinskog grijanja i hlađenja;
89. naglašava potencijal kombinirane proizvodnje topline i električne energije/daljinskog grijanja i hlađenja radi prilagođavanja većem udjelu nekontinuirane proizvodnje električne energije povećanjem fleksibilnosti i otpornosti energetskog tržišta te omogućavanjem ekonomične pohrane viška električne energije; poziva Komisiju da spomene i nagradi tu mogućnost u predstojećoj inicijativi povezanoj s mehanizmima za naknadu kapaciteta te podrži ovaj oblik međusektorske integracije i uravnoteženosti u okviru Obzora 2020;
90. poziva Komisiju da pokrene istraživanje usmjereno na analizu novih i isplativih oblika tržišta za europsko tržište električnom energijom s ciljem osiguravanja da potrošači dobivaju električnu energiju po razumnoj cijeni i sprečavanja istjecanja ugljičnog dioksida;
91. pozdravlja trud da istraživanje u području energetika postane prioritet programa Obzor 2020. te poziva države članice da u potpunosti iskoriste to programsko područje; potiče Komisiju i države članice da podupiru istraživanje i razvoj inovativnih tehnologija u području energetike te da poboljšaju postojeće tehnologije koje se nalaze izvan okvira Obzora 2020. i projekata Europskog instituta za inovacije i tehnologiju; snažno potiče države članice da stvore sinergiju između istraživačkih programa EU-a i nacionalnih istraživačkih programa, prepoznajući činjenicu da je istraživanje jedini način kako smanjiti emisije, poboljšati energetsku sigurnost, ojačati položaj industrije EU-a na globalnom tržištu, održati tehnološko vodstvo EU-a i doprinijeti europskom programu za rast i radna mjesta; naglašava potrebu da se industriji pruži zakonodavna sigurnost i za razdoblje nakon 2020.;
92. snažno potiče Komisiju da omogući dovoljno sredstava za razvoj pametnih mrežnih sustava distribucije, koji nude najisplativiji način ostvarivanja velikog distribucijskog udjela energije proizvedene iz obnovljivih izvora osiguravajući pritom sigurnost opskrbe i maksimalno iskorištavanje potencijala uštede energije;
93. primjećuje da sadašnji sustav, obilježen fragmentiranim unutarnjim tržištem, predstavlja izazove dugoročnoj stabilnosti poduzeća i ulagača koji bi mogli dovesti do zatvaranja elektrana i nesigurnosti oko zapošljavanja i kapaciteta; traži od Komisije da provede nezavisnu ocjenu budućnosti unutarnjeg tržišta za električnu energiju i plin u kojima središnja uloga pripada pitanjima povezanima s ulaganjem, zapošljavanjem u sektoru, okolišu i zaštiti potrošača; traži da ta ocjena bude spremna do ožujka 2014. i da pritom uzme u obzir mišljenja dionika kao što su socijalni partneri, predstavnici kućanstava s niskim dohotkom, organizacija u vezi s okolišem te malih i srednjih poduzeća;
o o o
94. nalaže svojem predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću i Komisiji.
– uzimajući u obzir članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir članak 3. UEU-a,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. kojom se utvrđuju opće odredbe Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda te kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1260/1999,
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj te kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1783/1999,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1084/2006 od 11. srpnja 2006. kojom se uspostavlja Kohezijski fond i stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1164/94,
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, kojom se izmjenjuju Direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU te stavljaju izvan snage Direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,
– uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljeno „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. travnja 2013. naslovljeno „Financijska potpora energetskoj učinkovitosti zgrada” (COM(2013)0225),
– uzimajući u obzir poglavlje 5. („Europska podjela u čistoj energiji i oskudijevanju gorivom” izvješća Europskoga sindikalnog instituta (ETUI) „Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2013.”, Bruxelles 2013.,
– uzimajući u obzir Direktivu 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(1),
– uzimajući u obzir izvješće Vijeća od 4. ožujka 2013. naslovljeno „Provedba Europskog semestra – sažeto izvješće” (6754/13),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Doprinos regionalne politike održivom rastu u Europi 2020.” (COM(2011)0017),
– uzimajući u obzir statističku knjižicu Komisije iz 2012. naslovljenu „Energija EU-a u brojkama”(2),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2008. naslovljenu „Kohezijska politika: ulaganje u pravu ekonomiju” (COM(2008)0876),
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 19. listopada 2006. naslovljeno „Radni plan za energetsku učinkovitost: Ostvarivanje potencijala” (COM(2006)0545),
– uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 21/2012 revizorskog suda naslovljeno „Isplativost kohezijske politike ulaganja u energetsku učinkovitost”,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o Europskom planu za gospodarski oporavak(3),
– uzimajući u obzir izvješće KfW Researcha naslovljeno „Utjecaj na javna sredstva promotivnih programa KfW-a na području ‚Energetski učinkovite zgrade i sanacija’”(4),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2013. o ulozi kohezijske politike EU-a i njezinih sudionika u provedbi nove Europske energetske politike(5),
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljeno „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(6),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. travnja 2013. naslovljeno „Kohezijska politika: Strateško izvješće iz 2013. o provedbi programa 2007. – 2013” (COM(2013)0210),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. svibnja 2012. naslovljeno „Energetska učinkovitost u gradovima i regijama – naglasak na različitostima između ruralnih područja i gradova”(7),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 14. prosinca 2011. naslovljeno „Energetska učinkovitost”(8),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) naslovljeno „Prijedlog za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti”(9),
– uzimajući u obzir poslovnik MARIE-a/ELIH-MED-a naslovljen „Poboljšanje transnacionalne suradnje MED-a kao odgovor na izazove energetske učinkovitosti zgrada”,
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 8. ožujka 2011. pod naslovom „Plan energetske učinkovitosti 2011.” (COM(2011)0109),
– uzimajući u obzir preporuke strukturnih fondova i Kohezijskog fonda za održiva energetska ulaganja (SF Energy Invest) naslovljene „Praktične preporuke za povećavanje udjela ulaganja u održivu energiju u nadolazećem programskom razdoblju SCF-a 2014. – 2020.”(10),
– uzimajući u obzir izvješće koje je Komisiji podnio institut Ismeri Europa naslovljeno „Mreža stručne procjene za sastavljanje analize izvedbe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. – Sažetak državnih izvješća za 2011. – obnovljiva energija i energetska učinkovitost stambenih jedinica”,
– uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir klimatskih i energetskih politika za 2030.” (COM(2013)0169),
– uzimajući u obzir studiju Copenhagen Economicsa naslovljenu „Višestruke koristi ulaganja u energetski učinkovito obnavljanje zgrada”(11),
– uzimajući u obzir doprinos Komisije Europskom Vijeću od 22. svibnja 2013. naslovljen „Energetski izazovi i politika”,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0271/2013),
A. budući da poboljšana energetska učinkovitost (EE) znači manji utrošak energije za istu razinu gospodarske aktivnosti ili usluge(12);
B. budući da je promicanje EE-a određeno člankom 194. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kontekstu uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta te potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša;
C. budući da je postizanje EE-a ključni prioritet Komisije i država članica, što pokazuje jedan od ciljeva EU-a do 2020. za porast EE-a od 20 %;
D. budući da je smanjenje potrošnje putem energetske učinkovitosti najodrživiji način za smanjivanje ovisnosti o fosilnim gorivima, koji vodi do smanjivanja uvoza od oko 25 %;
E. budući da veliki dio energije i dalje dolazi od ugljikovodika, koji tijekom sagorijevanja otpušta stakleničke plinove;
F. budući da ulaganja u EE mogu Europskim regijama donijeti gospodarske, socijalne i ekološke plodove;
G. budući da pravodobna i učinkovita provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti može značajno smanjiti potrošnju energije, smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva, stvoriti nove poslove, osigurati socijalnu zaštitu i iskorijeniti oskudijevanje energijom;
H. budući da je tijekom sadašnjeg programskog razdoblja 2007. – 2013. proračunu kohezijske politike dodijeljeno 5,5 milijardi eura za energetsku učinkovitost, kogeneraciju i gospodarenje energijom;
I. budući da je posljednji izvještaj Komisije(13) zaključio da je do kraja 2011. gotovo 3,8 milijardi eura dodijeljeno određenim projektima EE-a, uključujući obnovljive fondove, što predstavlja provedbenu ratu od 68 %; budući da je isti izvještaj zabilježio da je ta provedbena rata nejednolika diljem Unije;
J. budući da je Vijeće u svom sažetom izvješću iz ožujka 2013.(14) izdvojilo od čimbenika koji nepovoljno utječu na razvoj EE-a nedostatak odgovarajućih informacija i financijskih poticaja, neuočljivost mjera energetske učinkovitosti i neprikladnu primjenu postojećeg zakonodavstva, uz primjedbu da su ti čimbenici više praktični nego regulatorni;
K. budući da je minimalno financiranje projekta koje nudi Europska ustanova za energetsku pomoć na lokalnoj razini (ELENA) 50 milijuna eura te da je za program Intelligent Energy minimum više od 6 milijuna eura, što je više nego za mnoge projekte u malim i ruralnim sredinama;
Opće napomene
1. naglašava da u trenutačnom kriznom razdoblju, kad Unija uvozi preko 50 % svojih energetskih potreba, poboljšanje isplativosti EE-a može imati važnu ulogu u porastu konkurentnosti EU-a, stvaranju radnih mjesta i rastu na lokalnoj i regionalnoj razini te može za sve biti povoljna opcija u borbi protiv klimatskih promjena i visokih energetskih troškova;
2. podupire obvezu EU-a za postizanje ciljnog povećanja EE-a od 20 % do 2020.; naglašava da bi pravodobna i valjana provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti i njezinih akata, primjereno individualnim državnim okolnostima, vratila države članice natrag na put postizanja cilja od 20 %; poziva ovim putem države članice da usmjere dodatna nastojanja na postizanje cilja EU 2020. te otvore put novim uštedama poslije tog datuma;
3. primjećuje da bi Europski strukturni i investicijski fondovi mogli pomoći u osiguravanju poticaja za privatna ulaganja u energetski učinkovite proizvode, načine prijevoza, zgrade, industriju, radove i usluge, uključujući usluge energetske učinkovitosti, te da bi mogli pomoći u smanjivanju javnih troškova za energente, dajući veću vrijednost javnom ulaganju; pozdravlja davanje prednosti energetskoj učinkovitosti koje je predloženo u poglavlju Horizona 2020. o istraživanju energije;
4. ističe iskustvo trenutačnog razdoblja financiranja koje pokazuje da se sredstva od Europskih strukturnih i investicijskih fondova izdvojena za energetsku učinkovitost ne mogu potpuno iskoristiti; stoga naglašava da se u financijskom okviru za 2014. – 2020., u kojem je dio sredstava namijenjen energetskoj učinkovitosti veći nego prije, mora paziti da se lokalnim i regionalnim tijelima omogući pristup tim sredstvima;
5. naglašava da bi države članice trebale gledati na korištenje Europskih strukturnih i investicijskih fondova za EE kao investicijske mogućnosti s visokim učinkom zaduživanja, a ne kao trošak; poziva Komisiju na daljnje revidiranje pravila o državnim potporama kako bi se uz Europske investicije omogućilo veće državno financiranje EE-a;
6. ističe važnost kohezijske politike i financijskih sredstava koja su joj dodijeljena za puni razvoj pametnih mreža i inteligentnih umreženja koja rezultiraju učinkovitijim energetskim sustavima diljem regija, smanjujući time potrošnju i gubitak energije;
7. naglašava da lokalne i regionalne vlasti moraju imati odgovarajuću nadležnost i odgovornosti, ne samo u vezi s opskrbom i korištenjem energije nego i radi postizanja ciljeva energetske učinkovitosti;
8. poziva Komisiju da poboljša zakonsku sigurnost s obzirom na pravila regionalne državne potpore (RSA) za izgradnju socijalnih stambenih jedinica koje udovoljavaju normama energetske učinkovitosti te ulaganju u održive zgrade i energiju;
9. podsjeća da, prema nekim akademskim istraživanjima, u 2010. približno 9 % stanovništva EU-a te Norveške i Švicarske (52,08 milijuna ljudi) nije moglo primjereno zagrijati svoje stanove; primjećuje da je oskudijevanje gorivom posebno teško u novim državama članicama te da je u većini slučajeva posljedica slabe izolacije domova; poziva Komisiju da podrobno ispita veze između promicanja EE-a, oskudijevanja gorivom i izloženih potrošača; naglašava da uštede ostvarene kroz mjere EE-a moraju doći do potrošača u obliku smanjenih računa;
10. naglašava da potencijal za učinkovitu energiju još nije djelotvorno ostvaren u određenim gospodarskim sektorima, kao što su građevinarstvo i prijevoz, te da bi sredstva iz strukturnog ili Kohezijskog fonda ili neki drugi oblici ulaganja koji bi unaprijedili energetsku učinkovitost trebali povećati i mogućnosti zaposlenja u tom sektoru;
11. ističe kako je potrebno osigurati da se izgradnja i obnova socijalnih stambenih jedinica provodi kako bi se ostvarili ciljevi i norme energetske učinkovitosti; poštujući načelo supsidijarnosti, traži od država članica i svih dionika da uzmu u obzir socijalno stanovanje u svojim državnim programima reforme te u oblikovanju strateških prioriteta unutar sporazuma o partnerstvu u sljedećem programskom razdoblju 2014. – 2020.; u tom kontekstu podsjeća države članice na odredbe utvrđene člankom 20. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti;
12. priznaje da je jedna od najvećih prepreka ostvarivanju ušteda energije na lokalnoj i regionalnoj razini potreba investiranja unaprijed; uvjeren je da bi bilo kakve mjere poduzete na razini EU-a trebale uzeti u obzir posljedice za općine i regije te njihova proračunska ograničenja; stoga preporučuje da se pri uspostavljanju razvojnih smjernica na području energije savjetuje s lokalnim i regionalnim predstavnicima te da se osigura financijska potpora lokalnim i regionalnim programima za korištenje postojećih izvora energije;
13. podsjeća da je Parlament već usvojio izvješće o ulozi kohezijske politike EU-a i njezinih sudionika u provedbi nove europske energetske politike te da ovo izvješće također obuhvaća pitanja energetske učinkovitosti;
Programsko razdoblje 2014. – 2020. i zakonske promjene
14. primjećuje da glavni cilj kohezijske politike i dalje ostaje smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika između regija te smatra da politike energetske učinkovitosti ne bi trebale biti u sukobu s ovim ciljem; naglašava da neke od najsiromašnijih regija EU-a mogu imati drugačije prioritete i najprije zahtijevati ulaganja u druga područja; ističe da snaga kohezijske politike leži u njezinoj fleksibilnosti i decentraliziranom upravljanju fondovima na lokalnoj razini;
15. podsjeća na izmjenu Uredbe Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) iz 2009. koja se odnosi na energetsku učinkovitost, što omogućuje potporu stambenim jedinicama u svim dijelovima EU-a od najviše 4 %; primjećuje da, kao posljedica kasnih promjena odredaba, ponajprije izmjena operativnih programa napravljena tijekom programskog razdoblja, u mnogim državama članicama primjena te politike nije imala za posljedicu znatno povećanje fondova preusmjerenih radi ostvarenja tog cilja; primjećuje da su, budući da toj promjeni nisu dodijeljeni novi, dodatni fondovi EU-a, neke države članice odbile tu priliku, dok je u drugima uočena značajna povezanost između slabog korištenja fondova i slabih administrativnih funkcija; ukazuje na važnost pravne jasnoće u vezi s mjerama EE-a prije i tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.;
16. pozdravlja nove mogućnosti koje nudi ERDF i Kohezijski fond u programskom razdoblju 2014. – 2020. te još važniju ulogu ostvarivanja predstavljenih ciljeva EE-a; posebno podupire buduću ulogu kohezijske politike financiranja u cijelom sektoru građevinarstva, uključujući stambene jedinice;
17. poziva države članice da u svoje operativne programe uvedu jednostavne i nebirokratske postupke za korištenje sredstava namijenjenih poboljšanju energetske učinkovitosti kućanstava;
18. poziva države članice da osiguraju da mjere decentralizacije omoguće općinskim tijelima izravan pristup sredstvima namijenjenima energetskoj učinkovitosti kućanstava;
19. potvrđuje rezultat pregovora o regulaciji ERDF-a s obzirom na predviđene minimalne postotke za određene tematske ciljeve za svaku kategoriju regija, što dopušta povećanje sredstava za EE i obnovljive izvore energije; ponavlja da su ambiciozni minimalni udjeli ključni za lakšu mobilizaciju lokalnih sudionika te da pomažu pri stvaranju stabilnih i dugoročnih programa;
20. pozdravlja prijedlog Komisije za produljeno korištenje inovativnih financijskih instrumenata (FI) u programskom razdoblju 2014. – 2020. za sve tematske ciljeve, uključujući i EE;
21. podupire prijedloge Komisije za pojednostavljenje Europskih strukturnih i investicijskih fondova u programskom razdoblju 2014. – 2020.; vjeruje da bi okončanje pregovora o Uredbi o zajedničkim odredbama (CPR) trebalo rezultirati uspješnom provedbom korištenja više fondova, što bi uvelike pogodovalo projektima EE-a;
22. pozdravlja napredak postignut u pregovorima o Uredbi o zajedničkim odredbama u pogledu partnerskih dogovora; poziva, u vezi s tim, države članice i upravljačka tijela da surađuju sa stručnjacima s polja energetske učinkovitost kako bi iskoristili ovaj mehanizam u pripremanju operativnih programa (OP-a);
23. potiče države članice da ojačaju odnose između svojih zasebnih nacionalnih radnih planova za energetsku učinkovitost i operativnih programa kako bi osigurali da Europski strukturni i investicijski fondovi budu dio dosljedne strategije te istodobno odgovaraju njihovim teritorijalnim potrebama; naglašava da je glavni cilj energetske učinkovitosti energetska neovisnost na regionalnoj i lokalnoj razini;
24. vjeruje da mjere EU-a trebaju podupirati energetsku učinkovitost u fazama proizvodnje, distribucije i potrošnje energije; primjećuje da iako se sredstva kohezijske politike za energiju trenutačno uglavnom troše na obnovljivu energiju(15), treba postići bolju ravnotežu koja bi veći postotak sredstava usmjerila na projekte energetske učinkovitosti;
25. naglašava da pretjerana specifikacija i obvezujući ciljevi s obzirom na provedbu ciljeva energetske učinkovitosti mogu povećati troškove regionalnih i lokalnih tijela u provedbi tih mjera te nametnuti dodatne troškove korisnicima;
26. naglašava važnost uključivanja dimenzije energetske učinkovitosti u strategije istraživanja i inovacija za pametne specijalizacije koje će države članice i njihove regije morati sastaviti kako bi imale pristup inovacijskim sredstvima buduće kohezijske politike;
27. još jedanput podsjeća države članice na važnost dobrog financiranja proračuna za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020., u kojemu kohezijska politika može i treba djelovati kao pokretač oporavka;
Osvještavanje i važnost širenja informacija
28. poziva Komisiju da poboljša kvalitetu i širenje praktičnih informacija o pitanjima EE-a koja su dostupna lokalnim i regionalnim tijelima, osobito u vezi s dobicima ostvarivima putem investicija EE-a, najboljih metodologija, normi i financijskih inicijativa te pružatelja bitnih usluga, uključujući ugovaranje energetske učinkovitosti; primjećuje da bi nedostatak tvrtki za energetske usluge u mnogim regijama, kao i u mnogim državama članicama, mogao utjecati na uspjeh financiranja EE-a;
29. ističe da pomanjkanje podrobnih informacija o svojstvima zgrada na regionalnoj razini predstavlja veliku prepreku za regionalna i državna tijela pri oblikovanju strategija i planova; prima na znanje zahtjeve ispisa takvih informacija, kako je utvrđeno Direktivom 2012/27/EU, te traži da to također bude izvršeno na regionalnoj razini i stavljeno na raspolaganje javnosti;
30. ohrabruje upravljačka tijela da poboljšaju preglednost operativnih programa i mogućnosti za potencijalne korisnike ponuđenih projekata održive energije; predlaže da se to učini kroz izradu državnih mrežnih stranica, platforma ili baza podataka za potencijalne korisnike i dionike, organiziranjem radionica i događanja koje će informirati ciljne skupine te mjerama za poboljšanje preglednosti i dostupnosti postojećih mrežnih resursa (kao što su mrežni portal Build Up i priručnik SG Energy Invest);
31. ohrabruje upravljačka tijela da u programskom razdoblju 2014. – 2020. promiču integrirane projekte prihvaćanjem holističkog pristupa EE-u na teritorijalnoj razini, posebice koristeći se novim strateškim programskim alatima, kao što je integrirano teritorijalno ulaganje, te uključujući postojeće inicijative, kao što su Konvencija gradonačelnika, radi razvoja integriranih planova; ohrabruje Komisiju i države članice da primjenjuju ubrzane postupke za financiranje prijava nadležnih tijela potpisnika Konvencije gradonačelnika koja potpuno provode njezine zahtjeve;
32. pozdravlja godišnju konferenciju „Otvoreni dani” i brojna radna tijela posvećena lokalnim i regionalnim projektima energetske učinkovitosti; predlaže da Komisija, države članice i upravljačka tijela rade na ovom događanju kako bi uspostavili platformu za razmjenu podataka radi promicanja silno potrebnog dijaloga i razmjene najboljih praksi u provedbi i upravljanju projektima EE-a koje su financirali Europski strukturni i investicijski fondovi;
Izgradnja kapaciteta i tehnička potpora
33. poziva države članice da prate preporuke Komisije(16) i da povećaju izgradnju kapaciteta pomoću proračuna za tehničku pomoć kako bi ojačale djelotvorno sudjelovanje lokalnih i regionalnih sudionika te sudionika civilnog društva u izradi regionalnih i lokalnih energetskih strategija;
34. potvrđuje da prijelaz na energetski učinkovite tehnologije zahtijeva nove vještine, strukovno obrazovanje o zaštiti okoliša te posebnu obuku u građevinarstvu i drugim sektorima; u tom smislu ohrabruje države članice da se nastave koristiti fondovima kako bi osigurale tehničku pomoć na svim razinama (poput one putem ustanove ELENA); nadalje, poziva države članice da iskoriste Europske strukturne i investicijske fondove za ponovnu obuku i usavršavanje radnika za nove poslove u gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika te da izbjegavaju bilo kakav manjak stručne radne snage na tom području;
35. ističe potencijalne koristi od inicijativa JESSICA (Zajednička europska potpora održivom ulaganju u gradskim područjima) i ELENA za ulaganja u održivu energiju na lokalnoj razini, u svrhu pomaganja gradovima i regijama da se upuste u održive investicijske projekte na područjima energetske učinkovitosti te poziva na promicanje tih inicijativa;
36. potiče daljnju administrativnu potporu lokalnim i regionalnim tijelima kako bi im pomogao u stvaranju skupina malih i srednje velikih projekata za energetsku učinkovitost koji bi sami po sebi bili ispod minimalnoga financijskog praga potrebnog za pristup sredstvima iz ELENA-e, JESSICA-e i Intelligent Energyja; skreće pozornost država članica i Komisije na činjenicu da malim i srednje velikim gradovima i ruralnim zajednicama često nedostaju nužni administrativni kapaciteti kako bi u cijelosti iskoristili nove financijske instrumente;
37. naglašava da su birokracija i nedostatak proceduralne jasnoće učinili pristup strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu teškim te su odvratili od prijave one sudionike kojima je takvo financiranje najpotrebnije; stoga podupire pojednostavljenje pravila i postupaka, uklanjanje pretjerane birokracije i povećanu fleksibilnost u dodjeljivanju tih sredstava na razini EU-a i državnoj razini; vjeruje da će pojednostavljenje pridonijeti učinkovitom dodjeljivanju sredstava, višim stopama apsorpcije, rjeđim pogreškama i razdobljima umanjenog plaćanja te omogućiti najsiromašnijim državama članicama i regijama da u cijelosti iskoriste financijske instrumente namijenjene smanjenju regionalnih i međudržavnih razlika; smatra da treba postići ravnotežu između pojednostavljenja i stabilnosti pravila i postupaka;
Uloga financijskih instrumenata
38. naglašava da kombinacija potpora i financijskih instrumenata može poslužiti kao uspješan i inovativan pristup sredstvima privatnog financiranja, stvoriti nove modele javno-privatnih partnerstava te povećati inovacije; naglašava važnost privlačenja privatnih investicija u energetsku učinkovitost iz EU-a i trećih zemalja;
39. naglašava da nastojanja za stjecanje sredstava za ulaganje u energetski učinkovite projekte često ometaju tržište i regulatorne barijere te barijere u povjerenju, kao što su visoki početni troškovi za investitore i poteškoće u previđanju točnog potencijala energetskih ušteda; poziva države članice da pronađu odgovarajuće načine poticanja ulaganja u energetsku učinkovitost u kućanstvu;
40. s brigom ističe da je trenutačna ekonomska i financijska kriza dodatno otežala državama članicama da dođu do sredstava potrebnih za sufinanciranje programa kohezijske politike povezanih s EE-om; u tom pogledu smatra da je ključno da se pronađu novi načini financiranja projekata EE, uključujući i putem privatnog sektora;
41. prihvaća potporu Komisije za većom ulogom novih i inovativnih financijskih instrumenata u programskom razdoblju 2014. – 2020.; naglašava da nedostatak pravovremene dostave i zakonske jasnoće predstavlja značajne poteškoće za države članice i druge dionike uključene u upravljanje takvim instrumentima; poziva Komisiju da bez odgode predstavi prijedloge za unaprijed pripremljene financijske instrumente koji će biti na raspolaganju za podupiranje mjera EE-a;
42. poziva države članice da razmijene najbolje prakse pri oblikovanju državnih fondova za energetsku učinkovitost, pri čemu se Europskim strukturnim i investicijskim fondovima može koristiti za ulaganje kapitala, ili slično tome, te se uskladiti s dodatnim izvorima financiranja iz privatnog sektora;
43. poziva Komisiju da nastavi s unapređivanjem ciljne financijske potpore za projekte EE-a od Europske investicijske banke (EIB), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Razvojne banke Vijeća Europe (CEB) te Europskog fonda za energetsku učinkovitost (EEEF); poziva EIB, CEB i EBRD da stvore zajedničku radnu skupinu koja će istraživati alternative za nove financijske instrumente, koji mogu biti na raspolaganju državama članicama zajedno s njihovim državnim fondovima za energetsku učinkovitost, ili kroz njih, radi poticanja dodatnih investicija iz privatnog sektora;
44. naglašava da dodjeljivanje sredstava mora biti temeljeno na načelima proporcionalnosti, isplativosti i ekonomske učinkovitosti te da ono ne smije povećavati administrativno opterećenje;
Klimatske i zemljopisne okolnosti te okolnosti konkurentnosti
45. ističe važnost redovite procjene primjerenosti mjera i zahtjeva EE-a s obzirom na klimatske okolnosti, učinak na konkurentnost industrije te malih i srednjih poduzeća i posljedica cijena energije u drugim državama članicama i regijama; poziva Komisiju da to pozorno razmotri pri pripremi niza pokazatelja učinkovitosti;
46. naglašava da je također potrebno uzeti u obzir posebna zemljopisna svojstva najudaljenijih regija (OR) s obzirom na EE kako bi se bolje iskoristila prirodna dobra koja proizlaze iz njihova otočnog statusa (geotermalna i solarna energija, energija vjetra i mora);
47. podupire napredak programa MARIE u uspostavljanju Strategije za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada na području Sredozemlja; u vezi s tim poziva države članice na području Sredozemlja da razmjenjuju najbolje prakse kako bi razvile najpovoljniji model za južnu Europu; poziva na stvaranje sličnih programa u drugim europskim regijama, posebno u Srednjoj Europi; smatra da bi se slična strategija mogla primijeniti na najudaljenije regije, pogotovo stoga jer je većina (iako ne sve) smještena u tropima;
Pokazatelji i kriteriji
48. poziva države članice da odrede visoke ciljeve kako bi osigurale da javne zgrade i zgrade koje služe u druge svrhe zadovoljavaju najviše norme EE-a utvrđene Direktivom 2010/31/EU te da ih se redovito podvrgava energetskoj certifikaciji;
49. poziva Komisiju da razjasni koje zajedničke pokazatelje za EE u kohezijskoj politici države članice trebaju primjenjivati i upotrebljavati u programskom razdoblju 2014. – 2020.;
50. poziva Komisiju da vodi računa o gospodarskoj, zemljopisnoj i socijalnoj situaciji pri utvrđivanju investicijskih troškova povezanih s postizanjem uštede od jednog kWh za svaku državu članicu ili regiju;
51. poziva Komisiju da bez odlaganja i uz usku suradnju s državama članicama i regijama razvije smjernice procjene projekata EE-a koje bi mogle poslužiti kao temelj uspostave mehanizama za procjenu, nadgledanje i provjeru projekata te za utvrđivanje njihove isplativosti;
52. poziva države članice da primjenjuju pokazatelje ostvarenja kako su definirani u Prilogu Uredbi o EFRR, kao i da se koriste transparentnim kriterijima odabira projekta te normiranim investicijskim troškovima po ušteđenoj jedinici energije, te da odrede najdulji prihvatljivi jednostavan rok povrata za projekte EE-a;
53. prima na znanje posljednje izvješće Europskoga revizorskog suda o isplativosti kohezijske politike ulaganja u EE; ističe preporuku Suda za upotrebu transparentnih i strožih kriterija odabira za projekte na razini EU-a i država članica; slaže se sa zaključkom suda da kriteriji procjene koji se upotrebljavaju za donošenje investicijskih odluka moraju biti jasniji i precizniji u određivanju kako će se razmatrati aspekti EE-a;
54. međutim, primjećuje da je procjena Suda poprilično ograničavajuća u smislu razdoblja uzorkovanja i povrata; naglašava da je kohezijska politika integrirana politika te da stoga prilikom procjena projekata treba usvojiti sveobuhvatan pristup temeljen na analizi ukupnih životnih troškova;
Važnost sektora građevinarstva
55. naglašava da je u 2010. potrošnja energije u zgradama činila najveći dio ukupne konačne energetske potrošnje u EU-u – 40 %, od čega su 26,7 % činila kućanstva – te da je ta potrošnja odgovorna za 36 % emisija CO2 u Uniji; žali zbog toga što većina država članica ne uspijeva u cijelosti iskoristiti potencijal zgrada za uštedom energije; poziva Komisiju da pronađe načine da podupre nastojanja za iskorištavanje najvećeg potencijala za uštedu energije putem podnošenja prijedloga za jasno definirane ciljeve u vezi s potrošnjom energije u zgradama država članica;
56. podsjeća da zgrade imaju prirodni ciklus obnove od 40 godina te da su tehnologije uštede energije u ovom sektoru dobro razvijene, stoga većina prepreka potpunoj iskoristivosti potencijala uštede energije nije tehničke prirode; naglašava da zbog same prirode obnoviteljskih projekta EE-a, koji su često manje uočljivi, manji i teži za grupiranje, Europski strukturni i investicijski fondovi imaju presudnu ulogu u osiguravanju potrebnih sredstava za nadilaženje tih prepreka;
57. primjećuje da potencijal uštede energije, koji uglavnom ovisi o stanju postojećih zgrada, nije jednako rasprostranjen među državama članicama i regijama; poziva države članice da prerade svoje definicije „dostojnog stanovanja” tako da uključuju norme energetske učinkovitosti;
58. naglašava da je potrebno javno investiranje u EE u zgradama, pogotovo u najmanje razvijenim regijama i u državama članicama koje su korisnice sredstava kohezijske politike, gdje postoji značajan potencijal za smanjivanje potrošnje energije putem isplativih mjera;
59. ohrabruje države članice da maksimalno povećaju svoje državne i regionalne programe kako bi osigurale da je veliki dio EE-a projektno ugrađen u nove zgrade i proveden na postojećim zgradama (nadogradnja), uključujući stambene zgrade kućanstava s niskim prihodima;
60. primjećuje da seoska i udaljena područja imaju idealne uvijete za uspostavljanje učinkovitih oblika decentralizirane proizvodnje energije koja bi smanjila energetske gubitke povezane s prijenosom energije na velike udaljenosti;
61. poziva odgovarajuća javna tijela da ubrzaju obnovu zgrada u njihovu vlasništvu koristeći se sredstvima kohezijske politike kako bi došla do potrebnog učinka financijske poluge i postala primjer;
62. poziva države članice da obrate posebnu pozornost na poteškoće na koje nailaze zajednički vlasnici zgrada s više obiteljskih domaćinstava, koje predstavljaju ozbiljan problem „slijepog putnika”, odnosno besplatnog korištenja usluga;
63. poziva Komisiju da tijekom priprema strategija obnove država članica i regija koje primaju potporu radi na osvještavanju stvarnog potencijala temeljite obnove zgrada i temeljite obnove u fazama; preporučuje da se te strategije razvijaju usporedno s prijedlozima za operativne programe te da se usredotoče na uključivanje uporabe inovativnih financijskih instrumenata i da uključe okvirne ključne faze kako bi izgradili povjerenje ulagača;
o o o
64. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Odboru regija.
Izvješće koje je Komisiji podnio Ismeri Europa naslovljeno „Mreža stručne procjene za sastavljanje analize izvedbe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. – Sažetak državnih izvješća za 2011. – obnovljiva energija i energetska učinkovitost stambenih jedinica”: http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/evaluation/pdf/eval2007/expert_innovation/2011_synt_rep_en.pdf)
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Pomorska strategija za Jadransko i Jonsko more“ (COM(2012)0713),
– uzimajući u obzir Uredbu vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94(1) te kasnijim izmjenama („Uredba o Sredozemnom moru“),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike(3),
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ i obveze država članica da najkasnije do 2020. poduzmu mjere potrebne za postizanje ili održavanje dobrog ekološkog stanja morskog okoliša,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o razvoju makroregionalnih strategija EU-a: sadašnja praksa i očekivanja za budućnost, posebno u Sredozemlju(4),
– uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. ožujka 2011. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o nekim odredbama za ribarstvo u području Sporazuma Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) (5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o Integriranoj pomorskoj politici (IPP) – Ocjena postignutog napretka i novi izazovi(6),
– uzimajući u obzir prijedlog Direktive Komisije za izravnu uspostavu okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (COM(2013)0133),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o novom poticaju za Strategiju održivog razvoja europske akvakulture(7),
– uzimajući u obzir Deklaraciju europskih ministara nadležnih za integriranu pomorsku politiku i Komisije od 7. listopada 2012. o morskom i pomorskom programu za rast i zapošljavanje (Deklaracija iz Limasola),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Plavi rast: mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru“ (COM(2012)0494),
– uzimajući u obzir rezolucije Europskog vijeća od 23. – 24. lipnja 2011.,
– uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja i njezine protokole(9),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir inicijativu Odbora regija od 12. listopada 2011. kojom se podupire razvoj nove jadransko-jonske makroregije(10),
– uzimajući u obzir Ankonsku deklaraciju, usvojenu 5. svibnja 2010. na 12. sastanku jonskog vijeća,
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) od 10. prosinca 1982.,
– uzimajući u obzir Kodeks za odgovorno ribarstvo Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) koji je donesen 31. listopada 1995.,
– uzimajući u obzir preporuku 199. Međunarodne organizacije rada o radu u sektoru ribarstva,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0234/2013),
A. budući da sedam zemalja ima izlaz na Jadransko i Jonsko more(11), među kojima su četiri države članice (Italija, Grčka, Hrvatska i Slovenija), jedna država kandidatkinja (Crna Gora) i dvije potencijalne države kandidatkinje (Albanija te Bosna i Hercegovina);
B. budući da je prekogranična suradnja ključna za razvoj zajedničkog upravljanja ribolovnim aktivnostima i osiguranje održivog iskorištavanja ribljih stokova;
C. budući da međunarodne vode još uvijek predstavljaju velik dio bazena Jadranskog i Jonskog mora, iako su neke jadranske države proglasile posebna područja;
D. budući da Parlament u svojoj nedavnoj rezoluciji o razvoju makroregionalnih strategija EU-a naglasio da je jadransko-jonska makroregionalna strategija značajan faktor u naporima za postizanje pomirenja među državama Zapadnog Balkana, te može pomoći naporima navedenih zemalja za pristupanje EU-u čime bi se omogućila provedba zajedničke politike za cijeli sredozemni bazen;
E. budući da su zemlje potpisnice Ankonske deklaracije pozvale Komisiju da izradi makroregionalnu strategiju za jadransko-jonsku regiju, po uzoru na makroregionalne strategije koje je pripremila za Baltičko more (2009.), Podunavlje (2010.) i Atlantski ocean (2011.)(12),
F. budući da je Europsko Vijeće u svojoj rezoluciji od 23. – 24. lipnja 2011. pozvalo države članice da „u suradnji s Komisijom nastave svoj rad na budućim makroregionalnim strategijama, posebno u pogledu jadranske i jonske regije“;
G. budući da je Odbor regija u svom nedavnom mišljenju pozvao Parlament da podupre oblikovanje strategije EU-a za jadransko-jonsku makroregiju kojom se uzimaju u obzir glavni izazovi s kojima se suočava to područje, posebno u pogledu sektora ribarstva i akvakulture;
H. budući da je ribarstvo tradicionalno bio važan sektor u većini regija uz Jadransko i Jonsko more, te budući da ribolovnim aktivnostima u tom području trenutno upravlja Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) i Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT);
I. budući da je glavna geofizička osobina jadranskog morskog bazena, posebno u sjevernom dijelu, plitko i pješčano dno koje veće dubine postiže na udaljenosti od više milja od obale, osobine jonskog morskog bazena slične su onima u ostalim područjima dubljeg Sredozemnog mora, posebno u geografskim potpodručjima GFCM-a 18. i 19. koja dostižu dubine do 2000 metara;
J. budući da ribolovne aktivnosti u jadransko-jonskom morskom bazenu uključuju ribolov mnogo vrsta riba, pri čemu se upotrebljava raznovrsni alat, od malog priobalnog neindustrijskog ribolova do ribolova pridnenim povlačnim mrežama te od ribolova pelagičnim povlačnim mrežama do rekreativnog ribolova;
K. budući da u Jadranskom moru živi velik broj endemskih vrsta riba; no budući da su povećanje ribolovnog napora i/ili onečišćenja doveli do glavnih problema za riblje stokove i sektor ribarstva općenito, posebno na talijanskoj obali južnog Jadrana;
L. nadalje, budući da je u zadnjim godinama došlo do značajnog razvoja akvakulture u jadransko-jonskom području, iako se ono suočava s velikim okolišnim i prostornim ograničenjima te iako sva područja nisu primjerena za postavljanje priobalnih uzgajališta, a tamo gdje se nalaze, takva uzgajališta nisu uvijek spojiva s drugim aktivnostima;
M. budući da već postoje vrijedne regionalne inicijative za promicanje znanstvene suradnje kojima bi se poduprlo odgovorno ribarstvo u Jadranskom moru, kao što je Adriamed(13);
N. budući da mnoge države članice nemaju posebne nacionalne ili regionalne planove razvoja kojima se regulira postavljanje objekata na obali i u moru i kojima se jasno određuju područja na kojima se mogu postavljati objekti za akvakulturu kako bi spriječile predvidiv sukob interesa s drugim gospodarskim sektorima, kao što su turizam, poljoprivreda ili obalni ribolov;
O. budući da je riječ o mreži zaštićenih područja Jadranskog mora (AdriaPAN), inicijativi čija je svrha poboljšanje učinkovitosti upravljanja i planiranja kroz partnerstvo;
P. budući da razvoj integriranog pristupa pomorskoj politici za Jadransko i Jonsko more mora pratiti postupak dijaloga i partnerstva sa svim obalnim državama, i zbog prekogranične prirode pomorskih aktivnosti i zajedničkih resursa;
Opća razmatranja
1. naglašava da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament postao punopravni suzakonodavac za sektor ribarstva i akvakulture te stoga nastoji u cijelosti obavljati svoju zadaću u oblikovanju ribarstvene politike na razini EU-a te na regionalnoj i međuregionalnoj razini;
2. vjeruje da bi strategija za Jadransko i Jonsko more trebala biti usredotočena na održiv razvoj i rast sektora ribarstva i akvakulture, uključujući zapošljavanje;
3. vjeruje da bi cilj strategije za Jadransko i Jonsko more trebao biti osiguranje očuvanja i zašite okoliša;
4. pozdravlja Komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2012. kao važan korak prema donošenju zakonodavnog okvira kojim će se ojačati tješnja suradnja među državama i regijama na obalama Jadranskog i Jonskog mora kako bi se osiguralo odgovorno i gospodarski održivo ribarstvo za obalne zajednice;
5. s tim u vezi vjeruje da bi Integrirana pomorska politika (IPP) trebala imati ključnu ulogu u razvoju dugoročne strateške politike za Jadransko i Jonsko more, čiji će cilj biti održiv rast u morskom i pomorskom sektoru te očuvanje morskih ekosustava za buduće generacije;
6. nadalje, vjeruje da je pomorsko prostorno planiranje kao javni postupak analiziranja i planiranja prostorne i vremenske podjele ljudskih aktivnosti u područjima Jadranskog i Jonskog mora, posebno u sjevernom dijelu Jadranskog mora, ključno za održivu budućnost sektora ribarstva u usporedbi s drugim povezanim aktivnostima;
7. ponovo naglašava svoju potporu uvođenju makroregionalne strategije za taj važan pomorski bazen kako bi se riješili zajednički izazovi i problemi s kojima se suočavaju stanovnici navedenih obalnih regija i kako bi se promicao njihov gospodarski razvoj i europsko povezivanje;
8. smatra da bi svi programi i instrumenti financiranja EU-a(14) za regije jadransko-jonskog morskog bazena, uključujući instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), trebali biti međusobno usklađeni te da ih treba upotrebljavati što je moguće učinkovitije kako bi se stvorila stvarna dodana vrijednost za ribare i poduzeća ribarskog sektora;
9. čvrsto vjeruje da svi napori za odgovorno i održivo ribarstvo u jadransko-jonskom morskom bazenu mogu utjecati na razvoj obalnih i ruralnih područja u navedenim zemljama i poticati razvoj povezanih gospodarskih aktivnosti, kao što je ribolovni turizam, pri kojem profesionalni ribari vode na ribolovne izlete turiste ili znanstvenike, pri čemu se poštuje načelo izvođenja održivog oblika ribolova kojim se čuva okoliš i biološka raznolikost;
10. smatra da bi Barcelonska konvencija i njezin Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem koji je stupio na snagu u ožujku 2011. mogla služiti kao model za uvođenje obvezne integrirane politike za države članice koje graniče s Jadranskim i Jonskim morem;
11. smatra da raspoložive informacije o ribljim stokovima u jadransko-jonskom bazenu, njihovom kretanju i podjeli te o rekreativnom ribolovu nisu zadovoljavajuće te stoga poziva relevantna tijela vlasti i istraživačka tijela da čim prije otklone nedostatke;
12. poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za promicanje istraživačkih programa povezanih s morskim okolišem i ribarstvom te da potiče uporabu i širenje rezultata takvih istraživanja;
13. smatra da uspješni modeli suradnje među upravnim tijelima iz različitih regija(15) u području gospodarstva mogu poslužiti kao primjeri dobre prakse koji se mogu upotrijebiti u drugim područjima kako bi se osigurala sljedivost, profitabilnost, i marketing proizvoda ribarstva i akvakulture, posebno lokalnih proizvoda;
14. podržava sudjelovanje svih zainteresiranih subjekata u razvoju održivog i produktivnog sektora ribarstva u ovom području;
15. smatra da je za osiguranje održivog razvoja sektora ribarstva i akvakulture u cijelom jadransko-jonskom bazenu i za poticanje zapošljavanja u obalnim područjima ključno priznati iznimni rad žena u sektoru ribarstva, kako bi im se olakšalo stjecanje stručnih kvalifikacija te kako bi ih se uključilo u obalne akcijske skupine i organizacije proizvođača;
16. poziva da se oblikuju inicijative kojima se mogu privući mladi u sektor ribarstva i akvakulture i da se mladi potiču na aktivno sudjelovanje u tim aktivnostima;
17. naglašava da je Parlament već u prošlosti skrenuo pažnju na činjenicu da je potrebno jednostavnije, dosljednije i transparentnije zakonodavstvo za područje akvakulture kojim će se ukloniti prepreke koje su dosad sprečavale cjelovit razvoj potencijala sektora ribarstva u EU-u te da je potrebno donijeti jasna i dosljedna pravila na razini EU-a i nacionalnoj razini, te jasno definirati pomorske i obalne planove razvoja država članica u skladu sa smjernicama koje je nedavno donijela Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja(16);
18. naglašava da bi se ciljanim razvojem sektora akvakulture mogla stvoriti radna mjesta koja ne ovise o sezoni u jadransko-jonskim obalnim regijama koje veoma ovise o ljetnoj turističkoj sezoni što bi dalo značajan poticaj zapošljavanju u tom području;
19. naglašava da širenje djelatnosti akvakulture ne smije ugroziti postignuće dobrog stanja okoliša u skladu s Direktivom 2008/56/EZ i treba se provesti potpuno u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije o okolišu;
20. naglašava kako je jedini način da se osigura zaštita ribljih stokova i morskog okoliša od onečišćenja i prekomjernog izlova ribe i/ili nezakonitog ribolova uspostava povezane mreže za informacije o pomorskim aktivnostima i sustavu njihovog praćenja u tijesnoj suradnji s zahvaćenim državama i obalnim regijama;
Posebna razmatranja
21. poziva obalne države jadransko-jonskog morskog bazena da surađuju u oblikovanju globalnog pregleda posebnih geofizičkih i batimetričkih osobina, prisutnosti i podjele različitih morskih vrsta te različitih tehnika ribolova u tom području kako bi dobile cjeloviti pogled koji će se upotrebljavati za bolje upravljanje ribarstvom i pomoći jačanju ribolovnih aktivnosti u okviru svake buduće makroregionalne strategije;
22. poziva Komisiju da čim prije, a najkasnije do 2013., donese akcijski plan za praktičnu provedbu pomorske strategije za Jadransko i Jonsko more na makroregionalnoj osnovi, pri čemu naglašava da bi sektor ribarstva trebao biti jedan od prioriteta te strategije, kojom se uzimaju u obzir posebne geofizičke osobine i kojom se taj akcijski plan povezuje s regionalnom politikom, integriranom pomorskom politikom Unije i instrumentom za povezivanje Europe, kako bi se maksimalno povećao učinak poluge;
23. poziva Komisiju da, što je moguće prije, podnese prijedlog uredbe kojom će se utvrditi zajedničke tehničke mjere za ribarstvo u jadransko-jonskom morskom bazenu, odrediti dopušten ribolovni napor, ribolovna razdoblja, ribolovni alat i druge relevantne mjere upravljanja;
24. žali što države članice nisu bolje upotrijebile te individualne planove upravljanja kojima se omogućuje obustavljanje određenih općih pravila tako da se mogu uzeti u obzir posebna obilježja; smatra da bi se time bitno olakšalo lokalno upravljanje i osigurali dragocjeni podaci o situaciji u različitim zonama čime bi se omogućilo uvođenje primjerenih promjena; stoga poziva obalne države članice da konstruktivno surađuju međusobno i s Komisijom pri ažuriranju i stalnoj prilagodbi mjera za upravljanje ribarstvom;
25. poziva Komisiju da uspostavi trajni dijalog sa zemljama koje nisu članice EU-a u jadransko-jonskom morskom bazenu kako bi se sklopili bilateralni ili multilateralni sporazumi čiji je cilj poticanje harmonizacije i normizacije pravila za upravljanje ribarstvom kako bi se postigli ciljevi zajedničke ribarstvene politike EU-a u Sredozemlju te istovremeno potpuno iskoristile prednosti okvira suradnje koji osiguravaju međunarodne i regionalne organizacije za ribarstvo; naglašava da strategija za Jadransko i Jonsko more može stvoriti dodanu vrijednosti samo ako se poštuju sve granične države, članice i one koje nisu članice EU-a;
26. poziva Komisiju da promiče ciljeve zajedničke ribarstvene politike, posebno postizanje razine iznad maksimalno održivog prinosa za sve riblje stokove najkasnije do 2020., te da podupire primjenu pristupa utemeljenog na ekosustavima prema državama koje nisu članice EU-a;
27. poziva Komisiju da u suradnji s obalnim državama ojača razmjenu dobre prakse očuvanja te promiče uspostavu zaštićenih morskih područja radi obnove najugroženijih vrsta;
28. poziva Komisiju da promiče ciljeve Okvirne direktive o pomorskoj strategiji u vezi s državama koje nisu članice EU-a, a graniče s Jadranskim i Jonskim morem, kako bi najkasnije do 2020. godine postigle ili održale dobro stanje morskog okoliša;
29. u vezi s tim poziva Komisiju da potiče navedene države članice koje graniče s Jadranskim i Jonskim morem da razviju i provode pomorske strategije pri kojima se primjenjuje pristup utemeljen na ekosustavima te kojima se osigurava uključivanje pitanja okoliša u različite politike koje utječu na morski okoliš, uzimajući u obzir prekogranične utjecaje na kvalitetu morske vode susjednih trećih zemalja;
30. podsjeća da su u okviru budućeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) odnosno kroz njegove programe prikupljanja podataka, te u okviru različitih istraživačkih programa Unije na raspolaganju financijska sredstva za poboljšanje poznavanja morskog okoliša, uključujući vrste riba, te za uvođenje veće inovativnosti i boljih praksi u ribolovne aktivnosti; stoga poziva države članice da predlože projekte u tim područjima te smatra da prethodna suradnja među različitim obalnim državama, bez obzira na to jesu li članice EU-a ili nisu, može rezultirati izuzetno zanimljivim inicijativama od kojih će imati korist cijeli jadransko-jonski bazen u okviru projekata koje predlože države članice;
31. poziva Komisiju da razmotri treba li u suradnji s Europskom investicijskom bankom (EIB), na temelju iskustva s FEMIP(17)-om oblikovati posebnu liniju za financiranje provedbe mjera i ciljeva iz te strategije kako bi se izbjegle buduće teškoće usvajanjem novih proračunskih instrumenata; poziva Komisiju da isto tako razmotri mogućnost upotrebe projektnih obveznica i javno-privatnih partnerstva kao posebno prikladnih financijskih instrumenata;
32. poziva Komisiju da predloži osnivanje posebnih savjetodavnih tijela za Jadransko i Jonsko more u okviru regionalnog savjetodavnog vijeća, koje je već osnovano za Sredozemno more, koja će se temeljiti na pozitivnim iskustvima s „morskim područjima“ uspostavljenim u talijanskim vodama(18) (kao što su sjevernojadransko ribarstveno područje uspostavljeno 2013. za zajedničko i usklađeno upravljanje sektorom ribarstva u sjevernom Jadranu s političkog, gospodarskog, socijalnog i okolišnog stajališta);
33. poziva Komisiju da u budući zakonodavni prijedlog o pomorskom prostornom planiranju uključi odredbe prema kojima će pomorske države članice biti obvezne sastaviti popis pravila za zaštitu okoliša i turizam na svojem nacionalnom teritoriju te, da za područja koja ne podliježu ograničenjima, donesu planove razvoja za pomorska i obalna područja kojima će se utvrditi dopustivost i sukladnost upotrebe i zauzimanja tih područja kako bi se olakšao pristup područjima koja su prikladna za osnivanje poduzeća iz područja akvakulture;
34. poziva Komisiju da oblikuje posebni radni plan za Jadransko i Jonsko more u kojem će biti utvrđeni budući ciljevi u toj regiji kao što je trenutačno slučaj sa Sredozemnim morem (projekt IMP-MED); naglašava da bi taj plan trebalo smatrati projektom prikladnim za financiranje u okviru EFPR-a;
35. poziva Komisiju da oblikuje paket sankcija kako bi se osiguralo da se može kazniti država članica koja ne ispunjava svoje obveze prikupljanja i prijenosa podataka ili nije u stanju riješiti probleme s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom u svojim vodama ili koji počini njezina ribarska flota;
o o o
36. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Adriamed je regionalni projekt Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) koji financiraju Talijansko ministarstvo za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (MiPAAF) i Komisija, a cilj mu je promicanje znanstvene suradnje među jadranskim državama (Albanija, Hrvatska, Italija, Crna Gora i Slovenija) u skladu s Kodeksom za odgovorno ribarstvo FAO-a.
Rezolucija GFCM/36/2012/1 „Guidelines on Allocated Zones for Aquaculture (AZA)” usvojena na 36. sjednici Opće Komisije za ribarstvo Sredozemlja (svibanj 2012.).
„Morska područja“ uspostavljena su kako bi se poboljšala suradnja među državnim i regionalnim vladama u razvoju sektora ribarstva i akvakulture te pružanju potpore tom sektoru i kako bi se promicao partnerstvo s ribarima i poduzećima u sektoru ribarstva.
Učinkovitije i financijski isplativije usmeno prevođenje u Europskom parlamentu
302k
32k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10 rujna 2013. „Prema učinkovitijem i financijski isplativijem usmenom prevođenju u Europskom parlamentu” (2011/2287(INI))
– uzimajući u obzir članak 286. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2006. o posebnom izvješću Revizorskog suda br. 5/2005 o rashoda Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje(1),
– uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2005 naslovljeno „Rashodi Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje”, zajedno s odgovorima institucija(2),
– uzimajući u obzir napomenu upućenu članovima Predsjedništva pod nazivom „Učinkovita potpuna višejezičnost u usmenom prevođenju – provedba odluke o proračunu Europskog parlamenta za 2012.”,
– uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Europskog parlamenta od 9. travnja 2013. pod nazivom „Priprema za složenost: Europski parlament 2025. - odgovori”,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7–0233/2013),
A. budući da je višejezičnost jedan od glavnih elemenata Europskog parlamenta i cijele Unije te budući da osigurava poštovanje kulturne i jezične raznolikosti kao i jednako postupanje prema građanima EU-a različitog porijekla;
B. budući da je načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu temelj političkog, suzakonodavnog i komunikacijskog djelovanja te institucije;
C. budući da načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu štiti od nepotrebnih prepreka koje utječu na pravo europskih građana da se kandidiraju na izborima za Europski parlament;
D. budući da se višejezičnošću jamči pravo građana na komunikaciju s Parlamentom na bilo kojem od službenih jezika EU-a, čime im se omogućuje da ostvare svoje pravo na demokratski nadzor;
E. budući da jezične usluge Parlamenta olakšavaju komunikaciju te na taj način osiguravaju da Parlament bude otvoren svim građanima Europe, osiguravajući transparentnost unutar jedinstvene višejezične strukture Unije koja se temelji na 24 službena jezika;
F. budući da Poslovnik Parlamenta propisuje da zastupnici mogu govoriti na službenom jeziku po svom izboru i osigurava usmeno prevođenje na druge službene jezike, čime se poštuje demokratsko pravo prema kojem pojedinac može biti izabran u Europski parlament bez obzira na svoje jezične vještine;
G. budući da je zbog uzastopnih proširenja izazov višejezičnosti dosegao potpuno novu dimenziju u smislu veličine, složenosti i važnosti politike te budući da sve veća višejezičnost naravno znači i sve veće troškove za Parlament a time i za građane Unije;
H. budući da su u proračunu Parlamenta za 2012. bile potrebne značajne uštede, uključujući smanjenje troškova za usluge usmenog prevođenja u iznosu od 10 milijuna EUR godišnje, kako bi se povećanje proračuna ograničilo na 1,9 % u usporedbi s godinom ranije;
Okvir usmenog prevođenja u Europskom parlamentu
1. priznaje da Europska unija jedina u svijetu vodi službenu politiku višejezičnosti temeljenu na 24 službena jezika s ukupno 552 jezične kombinacije koje treba obuhvatiti; u tom smislu pozdravlja vrlo visoku razinu kvalitete usluga usmenog prevođenja Parlamenta, ali vjeruje da je potrebno pronaći načine smanjenja tereta koji proizlazi iz složene strukture višejezičnosti te njezinih znatnih i rastućih troškova;
2. primjećuje da se od svih jezika na plenarnim sjednicama u Strasbourgu i Bruxellesu od rujna 2009. do veljače 2013. engleski jezik koristio 26 979 minuta (29,1 %), njemački jezik 12 556 minuta (13,6 %), francuski jezik 8 841 minutu (9,5 %), estonski jezik 109 minuta (0,1 %), a malteški jezik 195 minuta (0,2 %);
3. ističe da se kako plenarnim sjednicama tako i sjednicama odbora može javno pristupiti prijenosom uživo internetom ili videom na zahtjev, novim medijima koji povećavaju transparentnost aktivnosti Europskog parlament za građane EU-a, i da njihova dostupnost na svim službenim jezicima naglašava demokratsku i multikulturnu narav Parlamenta;
4. utvrđuje da neka multinacionalna tijela kao što su Ujedinjeni narodi i Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO) djeluju samo na međuvladinoj razini i nemaju zakonodavnu funkciju; u tom smislu ukazuje na to da UN sa svoja 192 člana ima jezični režim od šest službenih jezika te da NATO sa svojih 28 članova koristi uglavnom engleski jezik, unatoč tome što ima dva službena jezika;
5. međutim, naglašava da je Parlament izravno izabrano političko tijelo čiji su zastupnici izabrani bez obzira na njihove jezične vještine; stoga ponovno potvrđuje da je pravo svakog zastupnika da govori na službenom jeziku po vlastitom izboru temeljno načelo načina djelovanja Parlamenta;
6. primjećuje da su praktične implikacije korištenja službenih jezika u Europskom parlamentu navedene u „Kodeksu o višejezičnosti”, ažuriranom 2008. godine; uočava da je idejom „kontrolirane potpune višejezičnosti” koja je sadržana u tom Kodeksu očuvana jednakost među zastupnicima i građanima; ukazuje na to da će provedba višejezičnosti, temeljena na načelu „usmenog prijevoda na zahtjev”, dugoročno ovisiti o tome koliko će korisnici jezičnih usluga biti u potpunosti svjesni troškova pružanja tih usluga, dakle i svoje odgovornosti da ih iskoriste na najbolji mogući način;
7. vjeruje da se načelo dobrog financijskog upravljanja mora primijeniti i na usmeno prevođenje te da bi se s ciljem osiguravanja najbolje vrijednosti za novac europskih poreznih obveznika kritičkom analizom trebalo stalno procjenjivati gdje i kako se može poboljšati učinkovitost, a troškovi kontrolirati ili ograničiti;
Učinkovita upotreba sredstava usmenog prevođenja
8. uočava odluku o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti u usmenom prevođenju” koju je Predsjedništvo Parlamenta donijelo 2011., kojom se povećava učinkovitost usluga usmenog prevođenja i smanjuju strukturni troškovi na sljedeći način:
i.
usklađivanjem potreba i dostupnih financijskih i ljudskih resursa za putovanja izaslanstva Parlamenta,
ii.
davanjem prednosti usmenom prevođenju za vrijeme trijaloga u tjednima sjednica odbora,
iii.
ravnomjernijom raspodjelom sjednica odbora tijekom tjedna,
iv.
strožom kontrolom trajanja sjednica u večernjim satima;
9. pozdravlja činjenicu što su se kao rezultat toga proračunska sredstva za usluge usmenog prevođenja u Parlamentu počela smanjivati; ukazuje na to da je 2010. proračun iznosio 54 990 000 EUR, 2011. iznosio je 56 964 283 EUR, a 2012. trenutno iznosi 47 000 000 EUR, iako se konačan iznos za 2012. neće znati do 31. prosinca 2013. te mogao bi biti i veći;
10. primjećuje da procijenjeni iznos proračuna Glavne uprave za usmeno prevođenje za 2013. iznosi 58 000 000 EUR, od čega je 53 000 000 EUR izravno vezano za usluge usmenog prevođenja; traži da ga se detaljno i redovno obavještava o konkretnim rezultatima inicijative „učinkovite potpune višejezičnosti” u pogledu proračuna 2013., posebno u odnosu na smanjenje ili povećanje očekivanih troškova;
11. nadalje primjećuje da je, iako je trošak usluga usmenog prevođenja u Parlamentu u razdoblju od tri godine do kraja 2012. iznosio 157 954 283 EUR, postignuto smanjenje od 17 % u odnosu na iznos proračuna za 2010. i 2012.; uočava da pametnom uštedom koja je postignuta na području usluga usmenog prevođenja nije ugroženo načelo višejezičnosti te ističe da se zastupnicima mora osigurati jednak pristup jezičnim uslugama i odgovarajući radni uvjeti za te usluge;
12. pozdravlja procjenu prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2014. kojom se predlaže smanjenje troškova usmenog prevođenja u izbornoj godini za 23 % u odnosu na iznos od 53 000 000 EUR u proračunu za 2013.; traži detaljne informacije koje dokazuju da su predložena smanjenja ostvariva i da ona neće utjecati na odličnu kvalitetu usmenog prevođenja;
13. naglašava da su provedbom „učinkovite potpune višejezičnosti” postignuti značajni dobici ravnomjernijom raspodjelom sjednica odbora tijekom tjedna, bez da se ukupan broj sjednica odbora imalo smanjio; primjećuje da je, kao rezultat toga, ukupan broj dana usmenog prevođenja sa 105 258 (107 047 386 EUR) 2011. godine pao na 97 793 (100 237 825 EUR) 2012. godine, iz čega proizlazi ušteda od 6 895 561 EUR;
14. sa zabrinutošću primjećuje da, prema izvješćima o Kodeksu o višejezičnosti, zahtjeve za usmeno prevođenje koje podnose odbori, izaslanstava i klubovi zastupnika još uvijek prati visok i rastući broj kasnih otkazivanja, što prikazuju sljedeće brojke:
Odbori
2009.
2010.
2011.
2012.
Zahtjevi
984
1.712
2.213
2.448
Kasna
otkazivanja
76
172
238
359
%
7,72 %
10,05 %
10,80 %
14,70 %
Izaslanstva
2009.
2010.
2011.
2012.
Zahtjevi
624
813
836
832
Kasna
otkazivanja
116
93
102
171
%
18,59 %
11,44 %
12,20 %
20,60 %
Klubovi zastupnika
2009.
2010.
2011.
2012.
Zahtjevi
1.922
2.310
2.297
2.146
Kasna
otkazivanja
285
378
266
292
%
14,83 %
16,36 %
11,60 %
13,60 %
15. sa zabrinutošću primjećuje da bi potencijalni trošak tih kasnih otkazivanja, bez preraspodjela određeni usmenih prevoditelja u posljednji trenutak, činio znatan udio ukupnog proračuna za usmeno prevođenje; u vezi s time uočava da je u 2011. 4 350 000 EUR (7,6 % proračuna za usmeno prevođenje) i u 2012. 5 480 000 EUR (11,9 % proračuna za usmenog prevođenje) bilo potrošeno na usluge usmenog prevođenja stavljene na raspolaganje i potom otkazane poslije roka predviđenog Kodeksom o višejezičnosti; poziva Predsjedništvo da Odboru za proračunski nadzor podnese detaljnu analizu rastućeg trenda kasnog otkazivanja, da uvede mehanizme koji bi povećali svijest o sredstvima koja se gube zbog kasnih otkazivanja te da značajno smanji broj i postotak takvih otkazivanja;
16. ponavlja da je uz očuvanje visoke kvalitete usluge važno postići i učinkovitiju upotrebu jezičnih resursa i kontrolirati njihove troškove promatrajući ukupno radno opterećenje svakog jezika i osiguravajući smanjenje troškova nastalih zbog kasno otkazanih zahtjeva za usmeno prevođenje na sjednicama i posjetima izaslanstava, koji su u suprotnosti s rokovima određenim u Kodeksu; ustraje na tome da odbori, izaslanstva i klubovi zastupnika moraju biti upoznati s pravilima iz Kodeksa;
17. poziva Predsjedništvo da razvije sustav s daljnjim mjerama kojim bi se spriječilo kasno otkazivanje usluga usmenog prevođenja;
18. poziva administrativne službe da se u potpunosti i učinkovito koriste ažuriranim jezičnim profilima zastupnika prilikom jezične organizacije odbora, izaslanstava i klubova zastupnika u mjestima rada i izvan njih; ustraje na tome da bi se jezični profili svih zastupnika trebali svake godine ažurirati; uz to ukazuje na to da bi se primjerak ažuriranih profila trebao proslijediti tajništvima odbora, izaslanstava, klubova zastupnika i radnih skupina;
19. inzistira na tome da se, poštujući odluku Predsjedništva Parlamenta od prosinca 2011. o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti”, usmeno prevođenje na službeni jezik za vrijeme posjeta izaslanstva mora osigurati samo ako je to pisanim putem jasno zatražio uključeni zastupnik u Europskom parlamentu; ističe da bi u skladu s primjenjivim pravilima tijekom posjeta izaslanstva broj usmenih prevoditelja trebao biti što je moguće manji;
20. podsjeća na prijedlog glavnog tajnika kojim bi se uvele mjere podizanja svijesti među korisnicima usluga usmenog prevođenja, uključujući odbore, izaslanstva i klubove zastupnika, te očekuje buduće iscrpne prijedloge o načinima unapređenja svijesti o trošku kasnih otkazivanja;
21. poziva administrativne službe da nastave s praksom da voditelj tima usmenih prevoditelja u dogovoru s tajništvom sjednice na kraju svake sjednice sastavlja popis zatraženih ali neiskorištenih usluga usmenog prevođenja; upozorava na to da bi se primjerak tog popisa trebao poslati tajništvu dotične sjednice; smatra da bi se prilikom sastavljanja popisa također trebalo voditi računa o onima koji koriste prijenos uživo internetom ili video na zahtjev;
22. uzima na znanje novu uslugu usmenog prevođenja ad personam (UPAP) za zastupnike koja je osnovana nakon pilot-projekta započetog 2010.; uočava da su 2011. troškovi te nove usluge iznosili 157 000 EUR, dok su 2012. iznosili 115 000 EUR; vjeruje da je tu uslugu potrebno ponovno ispitati kako bi se pronašli načini za njezino poboljšanje;
Usmeno prevođenje u Europskom parlamentu: put prema naprijed
23. pozdravlja činjenicu što su službe usmenog prevođenja posljednjih godina postigle veću učinkovitost i smanjenje troškova, pri čemu je izvrsna kvaliteta usluge ostala nepromijenjena; naglašava da troškovi usmenog i pismenog prevođenja i dalje predstavljaju znatan dio proračuna Parlamenta te stoga smatra da se Parlament mora stalno baviti izazovom višejezičnosti uz razumne troškove;
24. vjeruje da bi Odbor za proračunski nadzor trebalo redovito obavješćivati o promjenama u trošku usmenog prevođenja; poziva na to da se članovima odbora objavi godišnje izvješće Kodeksa koje su pripremile službe za usmeno prevođenje i koji se šalje glavnom tajniku;
25. zauzima stajalište da bi se što je više moguće trebale izbjegavati situacije u kojima je usmeni prijevod na određene jezike dostupan ali se ne koristi; ističe potrebu za mjerama smanjenja troškova nepotrebnog usmenog prevođenja na sjednicama te stoga poziva na razvoj i hitnu provedbu sustava koji sprečava situacije u kojima je usmeni prijevod dostupan na jezicima koji se na dotičnoj sjednici ne govore ili koji nisu zatražili korisnici prijenosa uživo internetom;
26. očekuje od glavnog tajnika da do kraja godine predstavi detaljnu analizu jezika usmenog prevođenja zatraženih i odobrenih posjetima izaslanstava, koji su dostupni na svim sastancima (radne) skupine, sjednicama odbora i izaslanstva te jezika koji se zaista govore na tim sastancima, kao i pregled odstupanja od općih pravila za usmeno prevođenje koji je Predsjedništvo usvojilo 12. ožujka 2012.(3);
27. poziva Predsjedništvo da do kraja godine usvoji još jednu odluku o višejezičnosti, posebno se koncentrirajući na moguće scenarije „usmenog prevođenja na zahtjev” i na veću učinkovitost koja se očekuje kao rezultat toga;
28. stoga traži od Revizorskog suda da u razumnom vremenskom roku i najkasnije do ožujka 2014. Parlamentu dostavi posebno izvješće o rashodima usmenog i pismenog prevođenja Parlamenta, Komisije i Vijeća, uz procjenu ispravnosti uključenog financijskog upravljanja i ažuriranje nalaza svog posebnog izvješća br. 5/2005; nadalje primjećuje da bi se to izvješće moglo sastavljati u određenim vremenskim razmacima i koristiti za postupak davanja razrješnice; ponavlja da bi izvješće trebalo dati informacije o tome imaju li uključene institucije odgovarajuća sredstva i načine kako bi osiguralo:
–
da pružene usluge ne premašuju stvarne potrebe,
–
pružanje svih potrebnih usluga,
–
pružanje usluga po najnižoj mogućoj cijeni,
–
da je kvaliteta pruženih usluga visoka;
29. također uočava da bi u tom nastavku izvješća trebalo pažljivo usporediti isplativost usluga usmenog prevođenja Parlamenta s onima koje se pružaju u Vijeću i Komisiji, te usporediti stvarne troškove službe usmenog prevođena u tim institucijama s onima zabilježenim u razdoblju u kojem se provodila revizija;
30. nadalje, ustraje na tome da se Parlament hitno pozabavi znatnim brojem kasnih otkazivanja te poziva Predsjedništvo da predstavi detaljan akcijski plan za smanjenje takvih otkazivanja;
31. ponavlja da je međuinstitucionalna suradnja nužna za razmjenu najboljih praksi kojima se promiče učinkovitost i omogućuju uštede; smatra da bi međuinstitucionalnu suradnju na području usmenog prevođenja trebalo unaprijediti; poziva na temeljito preispitivanje s naglaskom na učinkovitije dijeljenje dostupnih resursa među svim institucijama i na konkretne mjere na području vanjskog usmenog prevođenja;
32. ističe važnost softverskih aplikacija kao instrumenata upravljanja te ustraje na tome da u proračunu za sljedeću godinu u tu svrhu budu dodijeljena veća sredstva; primjećuje da se veća učinkovitost može postići ako administrativnim službama Parlamenta budu osigurani odgovarajući upravljački podaci; žali što neke glavne uprave još uvijek zaostaju po pitanju dostupnih softverskih aplikacija unatoč poboljšanjima informatičkog sektora od 2010.;
33. poziva svoje relevantne službe da procjene može li znatno povećanje učinkovitosti postignuto na području usmenog prevođenja služiti kao primjer za poboljšanje unutar ostalih glavnih uprava;
o o o
34. nalaže svom predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Posebno je odlučeno da, iako će izaslanstva i dalje imati pravo na usmeno prevođenje na do pet jezika, kao što je utvrđeno Kodeksom o višejezičnosti, izaslanstvima koja u tjednima sjednica odbora traže odstupanja, u tjednima namijenjenima za vanjske aktivnosti Parlamenta („zelenim tjednima”) bit će osigurana samo ograničena kombinacija jezika kojom je usmeno prevođenje ograničeno na samo jedan jezik.
Internetske igre na sreću na unutarnjem tržištu
344k
52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu (2012/2322(INI))
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. listopada 2012. pod nazivom „"Prema sveobuhvatnom Europskom okviru za internetske igre na sreću” (COM(2012)0596),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije sporta” (COM(2011)0012),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. godine o lažiranju utakmica i korupciji u sportu(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o europskoj dimenziji sporta(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu(3),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10.ožujka 2009. o integritetu internetskih igara na sreću(4),
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Nikozije od 20. rujna 2012. o borbi protiv lažiranja utakmica,
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2010. i izvješća o napretku francuskog, švedskog, španjolskog i mađarskog predsjedništva o okviru za igre na sreću i sportsko klađenje u državama članicama EU-a,
– uzimajući u obzir pripremnu akciju pod nazivom 'Europsko partnerstvo za sport' i, posebno, sastavljanje projekata usmjerenih na sprječavanje situacija lažiranja utakmica pomoću obrazovanja i informiranja mjerodavnih dionika,
– uzimajući u obzir članke 51., 52. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Protokol o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u prilogu UFEU-a,
– uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u kojoj u specifičnom području organizacije igara na sreću Sud priznaje zaštitu potrošača, sprječavanje prijevare i poticanja na potrošnju na igre na sreću te opću potrebu očuvanja javnog reda kao razloge za prelaženje preko općeg interesa koji može opravdati ograničenja slobode pružanja usluga(5),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za pravna pitanja (A7-0218/2013),
A. budući da igre na sreću nisu uobičajena gospodarska aktivnost s obzirom na potencijalno negativne učinke na zdravlje i društvo, koji uključuju: patološko kockanje čije je posljedice i troškove teško procijeniti; organizirani kriminal; pranje novca, i lažiranje utakmica; budući da internetske igre na sreću predstavljaju veći rizik od tradicionalnih igara na sreću zbog, između ostalog, lakoće pristupa i nepostojanja društvene kontrole, ali u tome pogledu su potrebna dodatna istraživanja i podaci; primjećuje da, na toj osnovi, određena pravila unutarnjeg tržišta – uključujući slobodu poslovnog nastana, slobodu pružanja usluga i načelo međusobnog priznavanja – ne sprječavaju države članice da utvrde vlastite dodatne mjere za zaštitu igrača;
B. budući da je u članku 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena obveza zaštite ljudskog zdravlja prilikom definiranja i provedbe svih politika i aktivnosti Unije;
C. budući da članak 169. UFEU-a obvezuje EU da osigura visoku razinu zaštite potrošača;
D. budući da bi, s obzirom na posebnu prirodu sektora internetskih igara na sreću, zaštita ljudskog zdravlja i potrošača trebala biti glavna misao vodilja kod izrade preporuka na razini EU-a i nacionalnog zakonodavstva;
E. budući da, s obzirom na načelo supsidijarnosti, države članice imaju pravo utvrditi način organizacije internetskih igara na sreću te njihovo uređivanje u skladu s vlastitim vrijednostima i ciljevima od općeg interesa, pritom se pridržavajući prava Unije;
F. budući da, zbog svoje specifične prirode i zbog primjene načela supsidijarnosti, pružanje usluga internetskih igara na sreću ne podliježe sektorski specifičnim propisima na razini EU-a i isključeno je iz direktiva o uslugama i pravima potrošača, ali se– ipak – na njih primjenjuje niz sekundarnih pravnih propisa EU-a, kao što su direktiva o zaštiti podataka, direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama i direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi;
G. budući da se sektor internetskih igara na sreću razlikuje od drugih tržišta zbog uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača i borbu protiv organiziranog kriminala, kao što je to u nekoliko navrata potvrdio Sud Europske unije;
H. budući da je Sud Europske unije potvrdio da je ponuda igara na sreću ili kockanja gospodarska aktivnost posebne prirode čija ograničenja mogu biti opravdana razlozima prevladavajućeg javnog interesa kao što su zaštita potrošača, sprječavanje prijevare, borba protiv pranja novca i očuvanje javnog reda i javnog zdravlja; budući da nametnuta ograničenja moraju biti u skladu s ograničenjima predviđenim u UFEU-u kako bi bila proporcionalna s ciljevima i ne smiju biti diskriminacijska;
I. budući da, sada više nego ikad, države članice dijele zajedničku općenitu zabrinutost vezano uz negativan društveni i gospodarski učinak nezakonitih internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, njihovi su glavni ciljevi zaštita maloljetnih i ranjivih članova obitelji i borba protiv ovisnosti, zločina i izbjegavanja poreza;
J. budući da su zbog prekogranične prirode internetskih igara na sreću, uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača, sprječavanja prijevare i progona kaznenih djela, kao što su pranje novca i lažiranje utakmica, te zbog potrebe za borbom protiv nezakonitih aktivnosti vezanih uz igre na sreću, potrebne bolje koordinirane aktivnosti među državama članicama i na razini EU-a;
K. budući da je, uz nadzorne mehanizme, nužno uvesti mehanizme za podrobnu analizu sportskih natjecanja i financijskih tokova;
L. budući da je trenutno potreban sveobuhvatan pregled sektora internetskih igara na sreću u smislu informacija i podataka o domaćoj i prekograničnoj ponudi, ponudi unutar EU-a i na globalnoj razini, te o ovlaštenoj i neovlaštenoj ponudi;
M. budući da se način oglašavanja internetskih igara na sreću razlikuje između država članica ili uopće nije uređen;
Posebna priroda sektora internetskih igara na sreću i zaštita potrošača
1. smatra da, kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača, posebno onih potrošača koji su najranjiviji, poštena i zakonita ponuda usluga igara na sreću koju utvrđuje svaka država članica u skladu s pravom Unije može ublažiti troškove za društvo i štetne učinke djelatnosti igara na sreću;
2. upozorava da igre na sreću mogu dovesti do opasnih ovisnosti, a to je pitanje kojim se treba baviti svaki zakonodavni prijedlog za dobrobit potrošača;
3. poziva Komisiju i države članice na djelovanje protiv nezakonitih igara na sreću koje se nude na područjima država članica; potiče Komisiju, u tome pogledu, da pozove države članice da u svojim planiranim preporukama o zaštiti potrošača i oglašavanju poduzmu provedbene mjere protiv ponude nezakonitih igara na sreću;
4. vjeruje da postoji opasna povezanost između teških gospodarskih uvjeta i velike pojavnosti kockanja; naglašava da je postojeće vrlo teško socijalno i gospodarsko okruženje bilo ključno za veliki porast učestalosti kockanja, posebno među najsiromašnijim slojevima društva, i da, stoga, postoji potreba za pažljivim, trajnim praćenjem razina ovisnosti o kockanju i pretjeranog kockanja;
5. potvrđuje da su internetske igre na sreću oblik komercijalne uporabe sporta i da, dok taj sektor neprestano raste u korak s tehnološkim inovacijama, države članice suočene su s poteškoćama u nadziranju sektora internetskih igara zbog specifične naravi interneta, što dovodi do rizika ugrožavanja prava potrošača te provođenja istraga unutar tog sektora u okviru borbe protiv organiziranog kriminala;
6. ustraje da je, bez obzira na način na koji države članice odluče organizirati i urediti ponudu internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, potrebno osigurati visoku razinu zašite ljudskog zdravlja i potrošača; poziva Komisiju da nastavi istraživati mjere za zaštitu ranjivih potrošača na razini EU-a, uključujući formalnu suradnju između regulatornih tijela u državama članicama; naglašava da bi stručna skupina trebala osigurati da maloljetnici ne mogu pristupiti internetskim igrama na sreću; poziva države članice da priređivačima koji imaju dozvolu države članice nametnu obvezu da na svojoj internetskoj stranici moraju na određenom istaknutom mjestu imati znak s odobrenjem regulatornog tijela;
7. poziva Komisiju da prouči što se može učiniti da se spriječi praksa da poduzeća sa sjedištem u jednoj državi članici oglašavaju usluge internetskih igara na sreću – primjerice, putem satelitske TV ili oglasnih kampanja – u drugoj državi članici u kojoj nemaju dozvolu pružati takve usluge;
8. poziva da se priređivači obvezuju da prikazuju jasnu, istaknutu i eksplicitnu poruku upozorenja maloljetnicima da je za njih protuzakonito igrati internetske igre na sreću;
9. smatra da je potrebno poduzeti mjere kojima će se osigurati da ranjiviji članovi društva dodatno ne ugroze svoju egzistenciju igranjem igara na sreću;
10. vjeruje da je potrebno provesti dodatna istraživanja i prikupiti podatke kako bi se kvantificiralo patološko kockanje i rizici povezani s različitim oblicima kockanja; poziva sve države članice i Komisiju da provedu, na koordinirani način, daljnje studije u cilju razumijevanja patološkog kockanja; napominje da su priređivači igara na sreću odgovorni doprinijeti sprječavanju ovisnosti o kockanju;
11. poziva Komisiju da, u suradnji s državama članicama – prema potrebi pomoću stručne skupine – istraži mogućnost interoperabilnosti u cijelom EU-u između nacionalnih upisnika o samoisključivanju koji uključuju, između ostalog, samoisključivanje, osobni gubitak i vremenska ograničenja, i koji su dostupni nacionalnim tijelima i ovlaštenim priređivačima igara na sreću tako da potrošač koji se samoisključuje ili prelazi kockarska ograničenja kod jednog priređivača igara na sreću može automatski biti samoisključen kod svih drugih ovlaštenih priređivača igara na sreću; ističe činjenicu da se na svaki mehanizam razmjene osobnih podataka o patološkim kockarima moraju primjenjivati stroga pravila o zaštiti podataka; naglašava važnost stručne skupine koja radi na zaštiti građana od ovisnosti o kockanju; naglašava da, kako bi potrošači postali svjesni vlastitih kockarskih aktivnosti, upisnik im mora pokazivati sve informacije vezane uz njezinu/njegovu povijest kockanja kada god ona/on počne igrati;
12. preporuča da se napravi jasna razlika između aktivnosti igara na sreću i drugih oblika internetske zabave; usluge koje uključuju razlikovna obilježja sektora igara na sreću moraju biti uređene odgovarajućim propisima o igrama na sreću i poštivati mehanizme za provjeru starosti i identiteta;
13. napominje da inicijative za samoregulacijom mogu doprinijeti određivanju sadržaja zajedničkih normi; ponavlja svoje stajalište da, u tako osjetljivom području kao što je kockanje, samoregulacija može samo nadopunjavati, ali ne i zamijeniti nacionalno zakonodavstvo;
14. poziva Komisiju da razmotri uvođenje obvezne provjere identiteta od treće strane kako bi se spriječilo maloljetnike ili osobe koje koriste lažne identitete da igraju; predlaže da bi to, između ostalog, mogla biti provjera osobnog identifikacijskog broja, bankovnih podataka ili nekog drugog jedinstvenog načina identifikacije te napominje da bi se takva provjera identiteta trebala vršiti prije bilo kakve aktivnosti igara na sreću;
15. vjeruje da softver koji se koristi za internetske igre na sreću mora biti sigurniji i da treba propisati zajedničke minimalne zahtjeve za certifikaciju kako bi se osiguralo korištenje ujednačenih parametara i normi;
16. ističe potrebu osmišljavanja djelotvornih metoda nadzora sportskog klađenja, imajući na umu brz razvoj internetskog okruženja, ali ističe i važnost zaštite osobnih podataka korisnika od zlouporabe;
17. smatra da se zajedničke norme za internetske igre na sreću moraju baviti pravima i obvezama pružatelja usluge i potrošača, osiguravajući visoku razinu zaštite građana i potrošača, posebno maloljetnika i drugih ranjivih osoba i sprječavanje zavaravajućih i pretjeranih oglasa; ohrabruje europske udruge priređivača igara na sreću da razviju i usvoje kodekse ponašanja o samoregulaciji;
18. poziva Komisiju da u svoju preporuku uključi da bi priređivači igara na sreću morali aktivno promicati uporabu samoograničenja u trenutku prijave i u slučaju ponavljanih gubitaka;
19. preporuča uvođenje ujednačenih, paneuropskih zajedničkih sigurnosnih normi za usluge elektroničke identifikacije i prekogranične e-provjere; pozdravlja prijedlog direktive Komisije o e-identifikaciji i provjeri, koja će omogućiti interoperabilnost nacionalnih shema za e-identifikaciju tamo gdje ih ima; poziva, stoga, na uspostavu usklađenijih i djelotvornijih postupaka prijave i provjere identiteta kako bi se osigurali djelotvorni mehanizmi provjere identiteta i spriječilo da jedan igrač ima više računa te da maloljetnici mogu pristupiti internetskim stranicama za igre na sreću; preporuča razmjenu najbolje prakse o provedbenim mjerama između država članica – kao što je uspostava crne i bijele liste nezakonitih internetskih stranica za igre na sreću, zajedničko definiranje sigurnih rješenja za plaćanje koja se mogu pratiti i razmatranje izvedivosti blokiranja novčanih transakcija – radi zaštite potrošača od nezakonitih priređivača;
20. poziva države članice i priređivače da potiču odgovorno oglašavanje u odnosu na internetske igre na sreću; pozdravlja inicijativu Komisije da donese Preporuku o odgovornom oglašavanju igara na sreću: poziva Komisiju da uključi zajedničke minimalne norme koje pružaju dovoljnu zaštitu ranjivim potrošačima; preporuča da bi oglašavanje trebalo biti odgovorno, sadržavati jasna upozorenja o rizicima od ovisnosti o kockanju i da ne smije biti pretjerano niti prikazivati sadržaj koji je posebno usmjeren prema maloljetnicima ili kod kojeg postoji veći rizik da bude usmjeren prema maloljetnicima, kao što je slučaj s oglašavanjem u društvenim medijima;
21. poziva na definiranje i provedbu mjera koje će djeci i mladim ljudima omogućiti postizanje i daljnji razvoj digitalne pismenosti; vjeruje da uvođenje školskih tečajeva za mlade o najboljim načinima uporabe Interneta može korisnike osposobiti da se bolje zaštite od ovisnosti o uslugama internetskih igara na sreću;
22. naglašava važnu ulogu obrazovanja, savjetodavnih službi i roditelja u podizanju svijesti među mladima o internetskim igrama na sreću i njihovim posljedicama;
23. poziva Komisiju i države članice na uvođenje učinkovitih mjera za podizanje svijesti o rizicima ovisnosti o igrama na sreću, posebno među mladima;
24. poziva na to da društveno odgovorno oglašavanje internetskih igara na sreću bude dopušteno samo za zakonite proizvode igara na sreću; smatra da nikada ne smije biti dopušteno oglašavati usluge internetskih igara za sreću pretjeranim isticanjem vjerojatnosti pobjede čime se daje lažan dojam da su igre na sreću razumna strategija poboljšanja osobne financijske situacije; vjeruje da bi oglašavanje trebalo sadržavati jasne informacije o posljedicama patološkog kockanja;
25. naglašava da definiranje oblika oglašavanja koji nije štetan i pravila za njegovo širenje predstavlja ključ za odvraćanje osoba mlađih od 18 godina od kockanja i za borbu protiv problematičnog i kompulzivnog kockanja;
26. naglašava da bi mjere zaštite potrošača trebale biti popraćene kombinacijom preventivnih i reaktivnih provedbenih mjera kojima će se smanjiti mogućnost da građani dođu u doticaj s neovlaštenim priređivačima; naglašava važnost zajedničke definicije pojma zakonitih priređivača igara na sreću kako bi države članice, u skladu s pravom EU-a, mogle ovlastiti samo one priređivače koji ispunjavaju barem sljedeće zahtjeve i stoga se smatraju zakonitim:
(a)
priređivač mora imati dozvolu koja mu daje pravo da radi u igračevoj državi članici,
(b)
priređivač se ne smatra nezakonitim u skladu sa zakonom koji se primjenjuje u bilo kojoj drugoj državni članici;
27. mišljenja je da bi postupak prijave trebao uključivati, kao obveznu značajku, granice najvećeg dopuštenog gubitka koje igrač određuje i utvrđuje za određeno vremensko razdoblje; ta bi značajka trebala postojati barem u igrama kratke frekventnosti;
Sukladnost s pravom EU-a
28. naglašava da, s jedne strane, priređivači internetskih igara na sreću moraju u svim situacijama poštivati nacionalne zakone država članica u kojima posluju i, s druge strane, da države članice moraju zadržati pravo nametnuti ograničenja koja smatraju nužnim i opravdanim za sprječavanje nezakonitih internetskih igara na sreću radi provedbe nacionalnih propisa i isključivanje nezakonitih priređivača s tržišta;
29. prepoznaje da, u skladu s načelom supsidijarnosti, države članice imaju pravo odrediti način organizacije usluga internetskih igara na sreću i njihovo uređivanje na nacionalnoj razini te pravo provedbe svih mjera protiv nezakonitih usluga igara na sreću koje smatraju nužnima, pritom poštujući osnovna načela Ugovora o EU; prepoznaje da takvi propisi moraju biti proporcionalni, dosljedni, transparentni i nediskriminacijski; napominje da postoji potreba za usklađenijim politikama EU-a radi rješavanja problema prekogranične prirode internetskih igara na sreću;
30. napominje da je Komisija poslala pisma nizu država članica tražeći podrobne informacije o postojećim propisima o igrama na sreću; poziva Komisiju da nastavi dijalog s državama članicama; primjećuje rad Komisije na slučajevima povreda i na prigovorima protiv određenih država članica; poziva Komisiju na nastavak praćenja i provedbe usklađenosti nacionalnih zakona i praksi s pravom EU-a, u suradnji s državama članicama, te na pokretanje postupaka protiv onih država članica za koje se čini da krše pravo EU-a; poštuje odluku država članica vezano uz uspostavu monopola u ovom sektoru, pod uvjetom da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, oni podliježu strogoj državnoj kontroli i osiguravaju posebno visoku razinu zaštite potrošača, da su njihove aktivnosti u skladu s ciljevima od općeg interesa i da na dosljedan način smanjuju prilike za kockanje;
31. poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu o uslugama igara na sreću da izrade koordinirane mjere i strategije, uključujući razmjenu najbolje prakse, s ciljem razmatranja i rješavanja problema izbjegavanja plaćanja poreza od strane ovlaštenih priređivača koji pružaju usluge internetskih igara na sreću na tržištu EU-a, ali imaju sjedište u poreznim oazama unutar ili izvan EU-a;
32. napominje rizike koji proizlaze iz pristupa potrošača nezakonitim uslugama internetskih igara na sreću; poziva Komisiju i države članice da raspravljaju, kao dio rada skupine stručnjaka o uslugama igara na sreću, o društvenim troškovima dopuštanja uređenih aktivnosti igara na sreću u odnosu na štetne učinke potrošača koji se okreću nezakonitim priređivačima;
33. ističe da one države članice koje odluče otvoriti svoj sektor internetskih igara na sreću moraju predvidjeti transparentan i pravno siguran postupak prijave za izdavanje dozvole na temelju objektivnih i nediskriminacijskih kriterija u skladu s pravom EU-a i dostatnom i strogom zaštitom građana i potrošača;
Administrativna suradnja
34. poziva stručnu skupinu o uslugama igara na sreću i Komisiju da olakšaju, što je više moguće, protok podataka između regulatora u državama članicama radi razmjene najbolje prakse i informacija u cilju lakše uspostave zajedničkog sustava identifikacije igrača, mjera protiv nezakonitih priređivača, jačanja zaštite potrošača, odgovornog oglašavanja, uspostave bijele i crne liste, sprječavanja lažiranja utakmica i izrade mehanizama samoisključivanja koji uključuju, između ostalog, ograničenja osobnog vremena i novčana ograničenja koja se primjenjuju u cijeloj EU; poziva Komisiju da osnuje stručnu skupinu kako bi u razvoju svojih aktivnosti imala pristup najširem krugu stručnjaka; potiče države članice da ponovno pokrenu dijalog o uslugama internetskih igara na sreću u okviru foruma Radne skupine Vijeća o poslovnom nastanu i uslugama;
35. poziva Komisiju da u stručne skupine i savjetovanje uvijek uključi stručnjake specijalizirane za ovisnost o kockanju i patološko kockanje;
36. mišljenja je da bi na europskoj razini trebalo osnažiti suradnju i razmjenu najbolje prakse među nacionalnim stručnjacima iz područja društva i zdravstva koji su specijalizirani za patološko kockanje i ovisnost o kockanju;
37. naglašava da je učinkovita razmjena informacija među istražnim tijelima važna za uspješnu provedbu zakona, ali da borba protiv lažiranja utakmica mora biti usklađena s nacionalnim i europskim zakonima i uredbama o zaštiti podataka;
38. potiče države članice, u kontekstu stručne skupine, na suradnju s Komisijom i međusobnu suradnju u cilju koordinacije koraka za borbu protiv neovlaštenog pružanja prekograničnih usluga igara na sreću i provedbe akcijskog plana sadržanog u komunikaciji Komisije o internetskim igrama na sreću;
39. prepoznaje da je suradnja između država članica nužna, ali naglašava da je isto tako od velike važnosti da stručna skupina o igrama na sreću usko surađuje sa svim dionicima, uključujući industriju igara na sreću i potrošačke organizacije;
40. naglašava važnost toga da stručna skupina razvija transparentne i pojednostavljene postupke kojima će se ukloniti nepotrebno administrativno opterećenje država članica koje bi moglo nepotrebno povećati troškove zakonitih priređivača internetskih igara na sreću u onim zemljama koje odluče otvoriti tržišta; napominje da uklanjanje administrativnog opterećenja ne smije ugroziti zaštitu potrošača;
41. vjeruje da je potrebno poduzeti korake za međusobno usklađivanje nacionalnih poreznih režima za usluge igara na sreću kako bi se spriječilo da neproporcionalne porezne olakšice potiču razvoj i koncentraciju internetskih usluga igara na sreću;
42. potiče nacionalna regulatorna tijela u onim državama članicama koje su odabrale uvesti sustave licenciranja na razmjenu najbolje prakse koja će olakšati primjenu nacionalnih dozvola za igre na sreću, uključujući tehničke norme za opremu za igre na sreću; potiče nadležna nacionalna regulatorna tijela da dopuste rad poduzeća koje pruža usluge igara na sreću u njihovoj nadležnosti samo ako to poduzeće ne radi protivno zakonu u drugoj državi članici čije zakonodavstvo nije utvrđeno kao neusklađeno od strane Suda Europske unije;
Pranje novca
43. ističe činjenicu da su internetske igre na sreću okolina u kojoj se ne radi s gotovinom i da je – s obzirom na ovisnost o financijskim uslugama trećih strana – potrebna dodatna zaštita od pranja novca; ističe potrebu za uskom suradnjom između nacionalnih tijela nadležnih za igre na sreću, nacionalne policije i nacionalnih provedbenih tijela u sprječavanju kriminalnih radnji;
44. poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu da poduzmu djelotvorne radnje protiv pranja novca; pozdravlja, u tom pogledu, prijedlog za proširenjem odredbi Direktive o sprječavanju pranja novca u cilju uključenja svih oblika igara na sreću te poziva nadležna nacionalna tijela da osiguraju prijavljivanje svake transakcije za koju se sumnja da bi mogla biti povezana s pranjem novca ili drugom nezakonitom aktivnošću u skladu s odredbama ove Direktive;
45. poziva Vijeće da nastavi s brzim i ambicioznim pregovorima o prijedlogu Komisije za donošenje Direktive o sprječavanju uporabe financijskoga sustava za pranje novca i financiranje terorizma (COM(2013)0045), te da se pozabavi svim oblicima igara na sreću, uključujući internetske igre na sreću, radi sprječavanja zlouporabe aktivnosti internetskog sportskog klađenja za pranje novca;
46. ističe da sigurni sustavi prijave i nedvosmislene provjere predstavljaju ključne alate za sprječavanje zlouporabe internetskih igara na sreću, kao što je pranje novca; napominje da se u svrhe provjere identiteta mogu iskoristiti postojeće internetske strukture i one koje su u razvoju, kao što su internetski sustavi za provjeru identiteta za banke i kreditne kartice;
47. stajališta je da sva poduzeća koja pružaju usluge igara na sreću u EU-u moraju biti registrirana kao pravne osobe u EU-u;
48. naglašava da sve države članice moraju odrediti i imenovati odgovorno javno tijelo koje će biti nadležno za nadzor internetskih igara na sreću; naglašava da će to tijelo moći intervenirati u sumnjive slučajeve internetskih igara na sreću; poduzeća koja pružaju usluge internetskih igara na sreću isto moraju imati obvezu prijaviti sumnjive aktivnosti kockanja nadležnom tijelu;
Integritet sporta
49. naglašava da, s obzirom na transnacionalnu prirodu lažiranja utakmica, borba protiv te pojave zahtijeva djelotvorniju suradnju između svih dionika, uključujući javna tijela, pravosudna tijela, sportsku industriju, priređivače igara na sreću i regulatore igara na sreću, sportaše i navijače, s tim da naglasak treba staviti i na obrazovanje i prevenciju u tome smislu; pozdravlja, u tome pogledu, nedavnu Pripremu akciju Komisije iz 2012. godine koja podržava transnacionalne obrazovne projekte u cilju borbe protiv lažiranja utakmica; napominje da se lažiranje utakmica javlja na tradicionalnom i internetskom tržištu igara na sreću i da, u većini slučajeva, internetsko lažiranje utakmica vezano uz sportsko klađenje organiziraju priređivači igara na sreću sa sjedištem na nereguliranim tržištima izvan EU-a;
50. poziva na pripremu kodeksa ponašanja, kao dio inicijative za samoregulacijom, koji bi sadržavao opću zabranu za sve sudionike (posebno igrače, trenere, suce, medicinsko i tehničko osoblje, vlasnike i menadžere klubova) u sportskim događanjima koji mogu imati izravan utjecaj na rezultat utakmice da se klade na vlastite utakmice ili događaje; ističe isto tako, u ovom kontekstu, potrebu za strogim i pouzdanim sustavima za provjeru starosti i identiteta na razini država članica; poziva sportske organizacije da koriste obrazovne kampanje i kodekse ponašanja za edukaciju – od rane dobi – sportaša, sudaca i menadžera o nezakonitosti manipuliranja sportskim rezultatima;
51. prepoznaje da se napori za borbu protiv uključenosti sportskih organizacija u nezakonite aktivnosti kao što je lažiranje utakmica ili pranje novca, kao što su kodeksi ponašanja, moraju odnositi na sve skupine dionika (dužnosnike, vlasnike, menadžere, agente, igrače, suce i navijače) i sve organizacije (klubove, lige, saveze, itd.);
52. poziva države članice da daju veći prioritet sprječavanju korupcije u sportu i naglašava potrebu za većim naglaskom na učinkovitu provedbu zakona u tom području; poziva na donošenje djelotvornih mjera za sprječavanje sukoba interesa na nacionalnoj razini, u prvom redu izbjegavanjem klađenja dionika iz sporta na natjecanjima u kojima oni sami sudjeluju; poziva sva sportska upravljačka tijela da se opredijele za dobru praksu upravljanja kako bi se umanjio rizik od lažiranja utakmica; poziva Komisiju, u tom pogledu, da uzme u obzir rad Vijeća Europe na procjeni rizika od određenih vrsta oklada i da procijeni mogući rizik od sportskog klađenja kada postoji mogućnost klađenja za vrijeme natjecanja i da u skladu s tim poduzme potrebne mjere;
53. poziva sportske saveze i priređivače igara na sreću da uključe, u kodeks ponašanja, zabranu klađenja na tzv. negativna događanja, kao što su žuti kartoni, kazneni udarci ili slobodni udarci za vrijeme utakmice ili događanja; poziva države članice i priređivače igara na sreću da zabrane sve oblike sportskog klađenja uživo jer se ono pokazalo posebno osjetljivim na lažiranje utakmica i stoga predstavlja rizik za integritet sporta;
54. poziva na uvođenje obveze suradnje i razmjene informacija o sumnjivim aktivnostima na nacionalnoj i europskoj razini, među sportskim tijelima, javnim tijelima, Europolom i Eurojustom, radi borbe protiv nezakonitih prekograničnih aktivnosti internetskih igara na sreću;
55. pozdravlja namjeru Komisije da promiče bolju razmjenu dobre prakse u odnosu na borbu protiv lažiranja utakmica; ističe važnost potpore koju Europska unija daje aktivnostima Vijeća Europe usmjerenim na pregovore o međunarodnoj konvenciji o zaštiti i promicanju integriteta sporta; ističe da lažiranje utakmica nije uvijek povezano sa sportskim klađenjem i da se potrebno pozabaviti i tom stranom lažiranja utakmica koja nije vezana uz klađenje, a isto predstavlja opasnost za integritet sporta; naglašava potrebu za jačanjem suradnje u borbi protiv lažiranja utakmica na razini EU-a i na globalnoj razini; poziva Komisiju da preuzme vodstvo u stvaranju globalne platforme za razmjenu informacija i najbolje prakse i u koordinaciji zajedničkih preventivnih i provedbenih aktivnosti između regulatora, sportskih organizacija, policije i pravosudnih tijela te priređivača igara na sreću;
56. smatra da je dosljedna politika na području kaznenih sankcija neophodna za paneuropski pristup uređivanju sektora internetskih igara na sreću i u vezi s time poziva države članice da osiguraju zabranu nedopuštenog namještanja rezultata u svrhu financijske ili neke druge koristi tako što će svaku prijetnju integritetu natjecanja, uključujući one povezane sa sportskim klađenjem, smatrati kaznenim prekršajem; poziva Komisiju da na razini EU-a djeluje protiv neregularnih internetskih igara na sreću i da podrži borbu protiv lažiranja utakmica;
57. prepoznaje da u nekim državama članicama prihod od klađenja i lutrije predstavlja značajan izvor prihoda koji se može usmjeriti u korisne i dobrotvorne svrhe, kulturne aktivnosti, lokalne sportove i sektor konjičkih utrka i konja; ističe, nadalje, važnost tog značajnog doprinosa i specifične uloge koju je potrebno priznati u raspravama na europskoj razini; ponavlja svoje stajalište da je sportsko klađenje oblik komercijalne uporabe sportskih natjecanja; preporuča, pritom potpuno poštujući nadležnost država članica po tome pitanju, zaštitu sportskih natjecanja od neovlaštene komercijalne uporabe, posebno priznajući vlasnička prava organizatora sportskih događanja, ne samo radi osiguravanja poštenog povrata financijskih sredstava u korist svih razina profesionalnog i amaterskog sporta, već i kao sredstvo jačanja borbe protiv prijevare u sportu, posebno lažiranja utakmica;
58. poziva na bolju suradnju na europskoj razini, pod koordinacijom Komisije, radi identifikacije i zabrane priređivača internetskih igara na sreću uključenih u nezakonite aktivnosti kao što su, između ostalog, lažiranje utakmica ili klađenja na natjecanjima mladih koja uključuju maloljetnike i očekuje da će industrija internetskih igara na sreću poštivati tu zabranu putem samoregulacije;
59. potiče države članice da razmotre zabranu svih oblika lažiranja u sportu, kao što je klađenje na udarce iz kuta, slobodne udarce, ubacivanja i žute kartone, jer su se oni pokazali ranjivim na lažiranje utakmica;
60. poziva Komisiju da uspostavi europski sustav dojavljivanja za regulatore sportskog klađenja radi brze razmjene informacija o lažiranim sportskim događanjima;
61. pozdravlja transnacionalne obrazovne projekte za borbu protiv lažiranja utakmica na globalnoj razini;
62. naglašava da su sportašima potrebni djelotvorni mehanizmi zaštite za borbu protiv koruptivnih utjecaja, uključujući zaštitu moralnog i fizičkog integriteta sportaša, odgovarajuće radne uvjete i zaštitu plaća ili naknada, uključujući zabranu sudjelovanja na različitim razinama natjecanja za sportske organizacije koje ne ispunjavaju redovno svoje obveze prema sportašima;
63. naglašava da se tužbe o lažiranju utakmica često rješavaju pred redovnim sudovima, ali i pred sportskim arbitražnim sudovima i da se, u oba postupka, moraju poštivati međunarodni minimalni proceduralni standardi propisani člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;
64. poziva na strogo uređivanje ili zabranu, nakon ocjene na razini svake države članice, opasnih oblika igara na sreću;
o o o
65. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
vidi, u tom smislu, predmet C 275/92 Schindler, stavci 57. do 60.; predmet C 124/97 Läärä i ostali, stavci 32. i 33.; predmet C-67/98 Zenatti, stavci 30. i 31.; predmet C-243/01 Gambelli i ostali, stavak 67.; predmet C-42/07Liga Portuguesa, stavak 56.; spojeni predmeti C 316/07, C 358/07 do C 360/07, C 409/07 i C 410/07, Markus Stoß i ostali, stavak 74.; predmet C 212/08, Zeturf Ltd, stavak 38.; predmet C-72/10 Costa, stavak 71.; predmet C 176/11 Hit Larix, stavak 15.; spojeni predmeti C 186/11 i C 209/11 Stanleybet i ostali, stavak 44.
Imenovanje Luigija Berlinguera u odbor osnovan u skladu s člankom 255. UFEU-a
187k
32k
Odluka Europskog parlamenta od 10. rujna 2013. kojom se predlaže imenovanje Luigija Berlinguera za člana odbora osnovanog prema članku 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2013/2161(INS))