Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordan, s druge strane, o Okvirnom sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordan o općim načelima sudjelovanja Hašemitske Kraljevine Jordan u programima Unije (12138/2012 – C7-0008/2013 – 2012/0108(NLE))

P7_TA(2013)0415 A7-0305/2013

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (12138/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordan, s druge strane, o Okvirnom sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordan o općim načelima sudjelovanja Hašemitske Kraljevine Jordan u programima Unije (12135/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 217. u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom, točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. prvim podstavkom .Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7–0008/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0305/2013),

1.  daje suglasnost za sklapanje protokola;

2.  naglašava važnost daljnjeg promicanja uske suradnje i dijaloga s Hašemitskom Kraljevinom Jordan u okviru europske susjedske politike te unapređenja političkog i gospodarskog dijaloga između Unije i Jordana;

3.  podsjeća da je prema procjenama jordanskih vlasti više od 500 000 izbjeglica iz Sirije potražilo utočište u Jordanu te da kriza u Siriji ozbiljno utječe na gospodarstvo i proračun Jordana zbog financijskih sredstava potrebnih za pružanje humanitarne pomoći izbjeglicama; međutim žali zbog toga što je od kolovoza 2012. jordanska granica zatvorena za palestinske izbjeglice iz Sirije;

4.  stoga naglašava važnost pružanja odgovarajuće financijske, tehničke i humanitarne pomoći Jordanu;

5.  uvelike uvažava predanost Nj. V. kralja Abdulaha II. od Jordana pri promicanju sveobuhvatnih reformi na dobrobit Jordana i jordanskog naroda; naglašava važnost postizanja održivih rezultata preko tih reformi, osobito u smislu socijalne pravde;

6.  k tomu pozdravlja i podupire anticipativnu i konstruktivnu ulogu Jordana kao posrednika u naporima usmjerenima k pronalaženju trajnih rješenja za brojne sukobe na Bliskom istoku;

7.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Hašemitske Kraljevine Jordan.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR) (COM(2011)0873 – C7-0506/2011 – 2011/0427(COD))

P7_TA(2013)0416 A7-0232/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0873),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0506/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 14. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračune (A7‑0232/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća izjavu priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. listopada 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog sustava nadzora granica

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1052/2013)

PRILOG ZAKONODAVNE REZOLUCIJE

Izjava Europskog parlamenta

Europski parlament naglašava da bi institucije EU-a u zakonodavnim tekstovima trebale nastojati koristiti odgovarajuću i neutralnu terminologiju kada se govori o pitanju državljana trećih zemalja čiji boravak na teritoriju država članica nisu odobrila tijela država članica ili čiji boravak više nije dopušten. U takvim bi slučajevima institucije EU-a trebale izbjegavati upotrebu riječi „nezakoniti” ako je moguće pronaći drugu formulaciju, a pri upućivanju na osobe trebao bi se u svakom slučaju koristiti termin „neregularni migranti”.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima s obzirom na stavljanje na tržište prijenosnih baterija i akumulatora koji sadrže kadmij namijenjenih za korištenje u bežičnim električnim alatima (COM(2012)0136 – C7-0087/2012 – 2012/0066(COD))

P7_TA(2013)0417 A7-0131/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0136),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 192. stavak 1. i članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0087/2012),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o upotrebi delegiranih akata i o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3 i članak 192. stavak 1 Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 24. svibnja 2012.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 14. lipnja 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 55. i 37.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7–0131/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. listopada 2013. radi donošenja Direktive 2013/.../ Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima s obzirom na stavljanje na tržište prijenosnih baterija i akumulatora koji sadrže kadmij namijenjenih za korištenje u bežičnim električnim alatima te gumbastih ćelija s niskim sadržajem žive te o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/603/EZ

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2013/56/EU)

(1) SL C 229, 31.7.2012., str. 140.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e (2013/2702(RSP))

P7_TA(2013)0418 RC-B7-0378/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog suda za ljudska prava od 13. prosinca 2012. kojom se bivša jugoslavenska Republika Makedonija osuđuje za „iznimno ozbiljno” kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima (članci 3., 5., 8. i 13.) za vrijeme izvanrednog izručenja Khaleda El-Masrija,

–  uzimajući u obzir sljedeće neriješene slučajeve koji se nalaze na Europskom sudu za ljudska prava: Al-Nashiri protiv Poljske, Abu Zubaydah protiv Litve, Abu Zubaydah protiv Poljske te Nasr i Ghali protiv Italije; uzimajući u obzir prijavu koju je g. Al-Nashiri uložio protiv Rumunjske u kolovozu 2012. i prijavu koju su u prosincu 2012. uložili Institut za praćenje ljudskih prava (HRMI) i Pravna inicijativa Otvorenog društva protiv Litve zbog kršenja njihova prava na informacije i prava na učinkovito pravno sredstvo,

–  uzimajući u obzir odluku talijanskog Vrhovnog suda iz rujna 2012. o potvrdi osude 23 američkih državljana u slučaju otmice Abu Omara iz 2003., uključujući osudu bivšeg načelnika ureda CIA-e u Milanu Roberta Seldona Ladyja, koji je osuđen na devet godina zatvora,

–  uzimajući u obzir odluku milanskog Žalbenog suda iz veljače 2013. kojom se trojicu ostalih agenata CIA-e(1) za koje se prethodno smatralo da imaju diplomatski imunitet osuđuje na zatvorsku kaznu od šest do sedam godina; uzimajući u obzir odluku istog suda kojom se Nicolu Pollarija, bivšeg ravnatelja talijanske Vojne obavještajne i sigurnosne službe (SISMI), osuđuje na deset godina zatvora, bivšeg zamjenika ravnatelja SISMI-a Marca Mancinija na devet godina zatvora, a trojicu agenata SISMI-a na šest godina zatvora,

–  uzimajući u obzir odluku talijanskog predsjednika od 5. travnja 2013. o pomilovanju američkog brigadira Josepha Romana koji je u Italiji osuđen zbog svoje odgovornosti u slučaju otmice Abu Omara u Italiji;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 11. rujna 2012. o „navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e: praćenje izvješća Privremenog odbora Europskog parlamenta za navodno korištenje CIA-e europskim zemljama za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika (TDIP)”(2),

–  uzimajući u obzir dokumente koje je Komisija proslijedila izvjestitelju, uključujući pisma koja se ne odnose ni na jednu određenu državu poslana u ožujku 2013. svim državama članicama od kojih je samo nekolicina odgovorila (Finska, Mađarska, Španjolska i Litva),

–  uzimajući u obzir rezolucije o Guantanamu, od kojih je najnovija ona od 23. svibnja 2013. pod naslovom „Guantanamo: štrajk glađu zatvorenika”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2010. − 2011.)(4),

–  uzimajući u obzir podatke o letovima koje je za razdoblje do rujna 2012. dostavila Europska organizacija za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol),

–  uzimajući u obzir zahtjev za suradnjom na objavi podataka o letovima koji je izvjestitelj u travnju 2013. uputio Agenciji za sigurnost zračnog prometa u Africi i na Madagaskaru (ASECNA), te pozitivan odgovor primljen u lipnju 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o temeljnim pravima i vladavini prava te o izvješću Komisije iz 2012. o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Luksemburg, 6. − 7. lipnja 2013.),

–  uzimajući u obzir Stockholmski program – otvorenu i sigurnu Europu u službi i zaštiti građana (2010. – 2014.),

–  uzimajući u obzir brojna medijska izvješća i radove istraživačkih novinara, posebno, ali ne isključivo, istraživački rad objavljen na rumunjskom televizijskom kanalu Antena 1 u travnju 2013.,

–  uzimajući u obzir istraživanja i istrage međunarodnog centra Interights, organizacije Redress i Reprieve i izvješća nastala nakon usvajanja spomenute Rezolucije 11. rujna 2012., a koja su sastavili nezavisni istraživači, organizacije civilnog društva te državne i međunarodne nevladine organizacije, osobito izvješće Pravne inicijative Otvorenog društva pod nazivom „Globaliziranje mučenja: tajno pritvaranje od strane CIA-e i izvanredno izručenje” (veljača 2013.), nezavisnu dvostranačku studiju provedenu u SAD-u od strane radne skupine organizacije Constitution Project o postupanju s pritvorenicima (travanj 2013.), bazu podataka o letovima izručenja koja je objavljena na britanskoj akademskoj internetskoj stranici Rendition Project (svibanj 2013.), izvješće organizacije Amnesty International „Otkrivanje istine: uloga Poljske u tajnim pritvaranjima CIA-e” (lipanj 2013.) te pismo koje je organizacija Human Rights Watch uputila litavskim vlastima (lipanj 2013.),

–  uzimajući u obzir pitanja koja su postavili Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbor za vanjske poslove (O-000079/2013 - B7-0215/2013 i O-000080/2013 - B7-0216/2013),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je poštovanje temeljnih prava ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;

B.  budući da je Parlament osudio programe izručenja i tajnog pritvora CIA-e pod vodstvom SAD-a koji uključuju višestruko kršenje ljudskih prava te nezakonito i proizvoljno pritvaranje, mučenje i drugo loše postupanje, kršenje načela zabrane vraćanja i prisilni nestanak uz korištenje europskim zračnim prostorom i teritorijem od strane CIA-e; budući da je Parlament u više navrata zahtijevao detaljne istrage o suradnji nacionalnih vlada i agencija na programima CIA-e;

C.  budući da se Parlament obvezao nastaviti s ispunjenjem mandata koji mu je povjerio Privremeni odbor u skladu s člancima 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji te od svojih relevantnih odbora traži da se o tom pitanju očituju Parlamentu na plenarnoj sjednici godinu dana nakon usvajanja prethodno spomenute Rezolucije od 11. rujna 2012. jer smatra da je ključno procijeniti u kojoj su mjeri prijedlozi koje je usvojio Parlament primijenjeni;

D.  budući da je odgovornost za izručenja neophodna za učinkovitu zaštitu i promociju ljudskih prava u vanjskoj i unutarnjoj politici EU-a te za osiguranje legitimne i učinkovite sigurnosne politike temeljene na vladavini prava; budući da su institucije EU-a nedavno sudjelovale u raspravi o tome na koji način EU može bolje zaštititi i promicati temeljna prava i vladavinu prava;

E.  budući da nije bilo sadržajnih odgovora Vijeća ili Komisije na preporuke Parlamenta;

F.  budući da su litavske vlasti ponovile svoju namjeru da u slučaju novih saznanja ponovno pokrenu kaznenu istragu o litavskom sudjelovanju u programu CIA-e, ali to još uvijek nisu učinile; budući da su u svojim zapažanjima poslanima Europskom sudu za ljudska prava u slučaju Abu Zubaydaha litavske vlasti pokazale kritične nedostatke u svojim istragama te nemogućnost shvaćanja značenja novih informacija; budući da Litva predsjeda Vijećem Europske unije u drugoj polovici 2013.; budući da je 13. rujna 2013. podnesena pritužba litavskom glavnom tužitelju u kojoj se zahtijeva istraga zbog optužbi da je Mustafa al-Hawsawi, koji trenutačno čeka suđenje pred vojnim povjerenstvom u bazi Guantanamo Bay, nezakonito prebačen u Litvu i ondje u tajnosti pritvoren i mučen, u sklopu programa pod vodstvom CIA-e;

G.  budući da je temeljiti istraživački rad objavljen na televizijskom kanalu Antena 1 u travnju 2013. pokazao dodatne naznake o središnjoj ulozi Rumunjske u zatvorskoj mreži; budući da je bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Ioan Talpeş izjavio da je Rumunjska pružala logističku podršku CIA-i; budući da je bivši zastupnik rumunjskog Senata priznao nedostatke prijašnje parlamentarne istrage te pozvao tužitelje da pokrenu sudske postupke;

H.  budući da je 11. lipnja 2013. poljskim tužiteljima upućen zahtjev za službenim priznanjem kojim bi treći čovjek, Walid Mohammed Bin Attash iz Jemena, bio priznat kao žrtva nakon što je nezakonito uhićen u Pakistanu 2003., zadržan u tajnom zatvoru u Poljskoj od lipnja do rujna 2003. te nakon toga premješten u bazu Guantanamo Bay gdje boravi do sada; budući da su poljski tužitelji produžili kaznenu istragu do listopada 2013.;

I.  budući da britanske vlasti uklanjaju proceduralne prepreke za privatnu tužbu koju je u Ujedinjenoj Kraljevini podignuo Libijac Abdel Hakim Belhadj koji je navodno bio podvrgnut mučenju u Libiji od strane CIA-e uz britansku pomoć, te su izrazile namjeru da saslušanje o dokazima održe u tajnosti;

J.  budući da je u prosincu 2012. Italija izdala međunarodni uhidbeni nalog za Roberta Seldona Ladyja koji je uhićen u Panami u srpnju 2013.; budući da Panama nije prihvatila naknadni zahtjev za izručenjem koji je podnijela Italija te je Robert Seldon Lady u srpnju 2013. vraćen u SAD; budući da je talijanski predsjednik 5. travnja 2013. odlučio pomilovati američkog brigadira Josepha Romana kojeg je talijanski sud osudio zbog njegove odgovornost u otmici Abu Omara u Italiji;

K.  budući da je u studenom 2012. finski pučki pravobranitelj pokrenuo istragu o upotrebi finskog teritorija, zračnog prostora i sustava evidentiranja letova u programu izručenja CIA-e, uputio detaljne pismene zahtjeve za informacijama 15 vladinih agencija te od litavskih vlasti zatražio detaljne informacije o povezanim letovima;

L.  budući da istraga koju je do svibnja 2012. provodila Danska, s obzirom na svoje nedovoljne ovlasti i ograničen raspon, ne spada u nezavisne, nepristrane, temeljite i učinkovite istrage u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava i međunarodnih standarda o ljudskim pravima;

M.  budući da su samo dvije države članice (Njemačka i Ujedinjena Kraljevina) odgovorile na popratna pisma koja su Posebni postupci UN-a poslali u osam država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Litva, Poljska, Rumunjska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina), tražeći dodatne informacije nakon zajedničke studije UN-a o globalnim postupcima kad je riječ o tajnim pritvaranjima u kontekstu borbe protiv terorizma(5);

N.  budući da je američki predsjednik Obama, unatoč otporu u Kongresu SAD-a ponovio svoju namjeru da zatvori Guantanamo, objavivši 23. svibnja 2013. da će ponovno započeti postupak otpuštanja zatvorenika te ukinuti moratorij na otpuštanje jemenskih zatvorenika čiji se povratak u Jemen smatra sigurnim; budući da vlasti SAD-a moraju poštovati svoje međunarodne obveze i pokrenuti kazneni postupak protiv Roberta Seldona Ladyja;

O.  budući da je u uvodnoj izjavi na 23. sjednici Vijeća za ljudska prava (Ženeva, svibanj 2013.) visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay citirala prethodno spomenutu Rezoluciju Parlamenta od 11. rujna 2012. te zatražila provođenje „vjerodostojnih i nezavisnih istraga” koje su „ključan prvi korak prema odgovornosti” i „[pozvala] države da to bude njihov prioritet”,

P.  budući da je u svojem godišnjem izvješću iz 2013.(6) posebni izvjestitelj UN-a za promoviranje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma Ben Emmerson pohvalio rad Parlamenta i podržao neke prijedloge iz prethodno spomenute Rezolucije od 11. rujna 2012.;

1.  duboko žali što preporuke navedene u spomenutoj Rezoluciji od 11. rujna 2012. nisu naišle na odaziv, posebice Vijeća, Komisije, vlada država članica, država kandidatkinja i pridruženih država, NATO-a i nadležnih tijela Sjedinjenih Američkih Država, osobito u kontekstu ozbiljnih kršenja temeljnih ljudskih prava nanesenih žrtvama programâ CIA-e;

2.  smatra da je praksa nekažnjavanja u kontekstu programâ CIA-e omogućila nastavak kršenja temeljnih prava u protuterorističkim politikama EU-a i SAD-a, što potvrđuju opsežni programi nadzora američke Nacionalne agencije za sigurnost i nadzornih tijela u raznim državama članicama, koje Parlament trenutno ispituje;

Proces utvrđivanja odgovornosti u državama članicama

3.  ponavlja svoj poziv onim državama članicama koje nisu ispunile svoju pozitivnu obvezu provedbe neovisnih i učinkovitih istraga kršenja ljudskih prava, uzimajući u obzir sve nove otkrivene dokaze, te objavljivanja potrebnih informacija o svim sumnjivim zrakoplovima povezanim sa CIA-om i njihovim teritorijem; posebno poziva države članice da istraže jesu li vođene operacije u kojima su osobe u okviru programa CIA-e u tajnosti držane u prostorima na njihovu teritoriju; poziva dotične države članice (Francuska, Italija, Litva, Poljska, Rumunjska i Švedska) da odgovore na pisma koja su primili od Posebnih postupaka UN-a;

4.  potiče Litvu da ponovno pokrene kaznenu istragu tajnih zatvorskih objekata CIA-e i ozbiljno istraži sve otkrivene činjenične dokaze, osobito one u slučaju Europskog suda za ljudska prava Abu Zubaydah protiv Litve; traži od Litve da dopusti voditeljima istrage da temeljito ispitaju zrakoplovnu mrežu izručenja i stupe u kontakt s osobama za koje je poznato u javnosti da su organizirale letove u pitanju ili sudjelovale u njima; traži od litavskih nadležnih tijela da provedu forenzičko istraživanje mjesta pritvora i analizu zapisa telefonskih poziva; potiče ih da u potpunosti surađuju s Europskim sudom za ljudska prava u slučajevima Abu Zubaydah protiv Litve i Institut za praćenje ljudskih prava protiv Litve; poziva Litvu, u kontekstu ponovnog pokretanja kaznene istrage, da razmotri prijave drugih potencijalnih žrtava za sudjelovanje u istrazi; poziva Litvu da u cijelosti ispuni zahtjeve za informacije drugih država članica EU-a, osobito zahtjev finskog pučkog pravobranitelja za informacije o letu ili letovima koji bi mogli povezati Finsku i Litvu u moguću rutu izručenja; potiče litavskog glavnog tužitelja da provede kaznenu istragu na temelju pritužbe Mustafe al-Hawsawija;

5.  potiče rumunjska nadležna tijela da brzo pokrenu neovisnu, nepristranu, temeljitu i učinkovitu istragu, pronađu sve dokumente parlamentarne istrage koji nedostaju te da u potpunosti surađuju s Europskim sudom za ljudska prava u slučaju Al-Nashirija protiv Rumunjske; poziva Rumunjsku da se u potpunosti pridržava svojih obveza povezanih s temeljnim pravima;

6.  traži od Poljske da nastavi svoju istragu uz veću transparentnost, posebice predstavljanjem dokaza o poduzetim konkretnim koracima, dopuštanjem zastupnicima žrtava da učinkovito zastupaju svoje klijente dajući im, kako im i pripada, pravo pristupa svim relevantnim tajnim dokumentima, te djelovanjem u skladu s prikupljenim materijalima; poziva poljska nadležna tijela da pokrenu kazneni postupak protiv svih upletenih državnih sudionika; potiče poljskog glavnog tužitelja da hitno preispita prijavu koju je uložio Walid Bin Attash te donese odluku; poziva Poljsku da u potpunosti surađuje s Europskim sudom za ljudska prava u pogledu slučajeva Al-Nashiri protiv Poljske i Abu Zubaydah protiv Poljske;

7.  poziva britanska nadležna tijela da u potpunosti surađuju u provedbi kaznenih istraga koje su u tijeku i da omoguće transparentan nastavak građanskih parnica, kako bi se okončale istrage i postupci u vezi s izručenjem stranih državljana u inozemstvo; traži od britanskih nadležnih tijela da pokrenu istragu u skladu s ljudskim pravima o izručenju i mučenju pritvorenika u inozemstvu te lošem postupanju prema njima;

8.  potiče talijanska nadležna tijela da nastave sa svojim naporima za zadovoljenjem pravde u slučajevima CIA-inih kršenja ljudskih prava na talijanskom teritoriju, ustrajući na izručenju Roberta Seldona Ladyja i zahtijevajući izručenje ostala 22 državljana SAD-a osuđena u Italiji;

9.  potiče finskog pučkog pravobranitelja da provede svoju istragu transparentno i odgovorno, i, u tu svrhu, potiče sva nadležna tijela da u potpunosti surađuju; traži od Finske da slijedi sve tragove koji upućuju na finske državne sudionike u programu izručenja;

Odgovor institucija EU-a

10.  duboko je razočaran odbijanjem Komisije da sadržajno odgovori na preporuke Parlamenta, i smatra da su pisma koja je Komisija poslala državama članicama nedovoljna za poticanje odgovornosti s obzirom na njihov generički karakter;

11.  ponavlja svoje posebne preporuke Komisiji:

12.  potiče litavska nadležna tijela da iskoriste priliku predsjedanja Litve Vijećem Europske unije kako bi osigurali potpunu provedbu preporuka navedenih u izvješću Parlamenta i stavili to pitanje na dnevni red Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP) prije kraja litavskog predsjedanja;

13.  ponavlja svoje posebne preporuke Vijeću:

14.  poziva Vijeće i Komisiju da uključe u svoje višegodišnje programe koji slijede Stockholmski program posebne mjere kojima će osigurati vladavinu prava i utvrđivanje odgovornosti za kršenja temeljnih prava, osobito onih za koja su odgovorne obavještajne službe i tijela za provedbu zakona; poziva Komisiju da stavi pitanje odgovornosti na dnevni red konferencije „Assises de la Justice” koja će se održati u studenom 2013.;

15.  podsjeća da je vrlo važno, kako bi se osigurala vjerodostojnost Parlamenta, bitno povećati njegova prava na istragu kršenja temeljnih prava u EU-u, što podrazumijeva i punu ovlast za saslušanje upletenih osoba pod prisegom, uključujući ministre vlada(7);

16.  traži od Europske organizacije za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol) da prepozna, kao i američka Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo, da se podaci o letovima ne mogu ni u kojem slučaju smatrati povjerljivima te da otkrije takve podatke jer su potrebni za ostvarivanje učinkovite istrage;

17.  očekuje da istraga programa nadzora američke Nacionalne agencije za sigurnost i nadzornih tijela različitih država članica rezultira predlaganjem mjera za djelotvoran demokratski parlamentarni nadzor obavještajnih službi, s obzirom da je ključna demokratska kontrola tih tijela i njihovih aktivnosti uz pomoć odgovarajućeg unutarnjeg, izvršnog i nezavisnog sudskog i parlamentarnog nadzora;

18.  žali što države članice EU-a nisu postigle napredak u pristupanju Međunarodnoj konvenciji o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, uz izuzetak Litve koja ju je ratificirala u kolovozu 2013.; poziva 21 državu članicu koje još nisu ratificirale Konvenciju da to hitno učine;

19.  poziva Belgiju, Finsku, Grčku, Irsku, Latviju, Litvu i Slovačku da što prije ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju UN-a protiv mučenja (OPCAT); žali zbog vrlo ograničene potpore Posebnom fondu OPCAT-a kojim upravlja UN, i poziva države članice EU-a i Komisiju da podrže rad Posebnog fonda znatnim dobrovoljnim doprinosima; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) i Komisiju da pojačaju svoje napore za olakšavanje uspostave i funkcioniranja nacionalnih preventivnih mehanizama OPCAT-a u trećim zemljama;

20.  poziva EU da pažljivo preispita napredak bivše jugoslavenske Republike Makedonije u provedbi odluke Europskog suda za ljudska prava u slučaju El-Masri protiv bivše jugoslavenske Republike Makedonije, koji je Vijeće ministara podvrgnulo pojačanom postupku u kontekstu zahtjeva bivše jugoslavenske Republike Makedonije za pristupanje EU-u; potiče nadležna tijela bivše jugoslavenske Republike Makedonije da pokrenu kaznenu istragu o suučesništvu državnih sudionika u slučaju El-Masri i počinitelje pozovu na odgovornost;

21.  poziva vladu SAD-a da surađuje s državama članicama EU-a u svim njihovim zahtjevima za informacije ili izručenja u vezi s programom CIA-e; potiče je da prestane izdavati stroge zaštitne naredbe koje sprječavaju odvjetnike zatvorenika baze Guantanamo Bay da objavljuju informacije u vezi s detaljima njihova tajnog pritvaranja u Europi; potiče je da izvrši svoj plan hitnog zatvaranja zatvora Guantanamo Bay;

22.  potiče države članice da pojačaju napore oko premještaja neeuropskih pritvorenika puštenih iz baze Guantanamo koji ne mogu biti izručeni svojim matičnim državama, budući da su izloženi prijetnji smrti, mučenja ili okrutnog i nečovječnog postupanja(8); traži od EU-a da ponovo pokrene zajedničke inicijative iz 2009. osiguravajući okvir za naseljavanje zatvorenika Guantanama u državama članicama EU-a te da sudjeluje u dijalogu o konkretnim planovima za suradnju s novim američkim posebnim izaslanikom za transfere zatvorenika iz Guantanama, Cliffordom Sloanom;

23.  poziva Agenciju za sigurnost zračnog prometa u Africi i na Madagaskaru da hitno započne suradnju s Parlamentom pružanjem traženih informacija o letovima;

24.  poziva sljedeći saziv Parlamenta (2014. ‒ 2019.) da nastavi izvršavati i provoditi mandat koji mu je dao Privremeni odbor i tako osigura da se slijede njegove preporuke, da prouči nove dokaze koji se pojave te iskoristi i poveća svoja prava na istragu;

o
o   o

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Uključujući Jeffreyja W. Castellija, bivšeg načelnika ureda CIA-e u Rimu. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0309. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0231. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0500. (5) A/HRC/13/42. (6) Okvirna načela osiguranja odgovornosti javnih dužnosnika za teške i sustavne povrede ljudskih prava počinjene u kontekstu državnih inicijativa za borbu protiv terorizma, A/HRC/22/52, 1. ožujak 2013. (7) Vidi: Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama za izvršavanje prava Europskog parlamenta na istragu kojom se stavlja izvan snage Odluka 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije ( SL C 264 E, 13.9.2013., str. 41.). (8) Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu te politici Europske unije o navedenom pitanju, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a o ljudskim pravima (SL C 258 E, 7.9.2013., str. 8.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o jačanju prekogranične suradnje na provođenju zakona u EU-u: primjena Odluke iz Prüma i europskog modela razmjene informacija (2013/2586(RSP))

P7_TA(2013)0419 B7-0433/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2012. o jačanju suradnje na provođenju zakona u EU-u: europski model razmjene informacija (COM(2012)0735),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 7. prosinca 2012. o provedbi Odluke Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, osobito u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (Odluka iz Prüma) (COM(2012)0732),

–  uzimajući u obzir Štokholmski program, strategiju unutarnje sigurnosti i strategiju upravljanja informacijama za unutarnju sigurnost EU-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji unutarnje sigurnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 87.,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o jačanju prekogranične suradnje na provođenju zakona u EU-u: primjena Odluke iz Prüma i europskog modela razmjene informacija (O-000067/2013 – B7–0501/2013),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je u Štokholmskom programu priznata potreba za većom usklađenošću i objedinjenjem širokog instrumentarija za prikupljanje, obradu i razmjenu informacija među tijelima koja provode zakone u EU-u kako bi se povećala sigurnost građana EU-a;

B.  budući da se u sklopu strategije unutarnje sigurnosti poziva na razvoj sveobuhvatnog modela za razmjenu informacija;

C.  budući da je razmjena informacija o kriminalnim prekograničnim radnjama osnova za suradnju na provođenju zakona u EU-u i da je posebno bitna na području bez provjera na unutarnjim granicama; budući da je prekogranični kriminal u EU-u u porastu, čime se sve više naglašava potreba za učinkovitom i sigurnom razmjenom informacija na području provođenja zakona kojom će se poštovati zaštita podataka i temeljna prava;

1.  primjećuje da se u Komunikacijama razmatraju razni postojeći instrumenti, kanali i mehanizmi za prekograničnu razmjenu informacija na području provođenja zakona u EU-u; smatra da je trenutni skup raznih instrumenata, kanala i mehanizama složen i nepregledan, zbog čega vodi neučinkovitoj uporabi instrumenata i nedostatnom demokratskom nadzoru na razini EU-a te nekontroliranom širenju primjene i pristupa u pojedinim slučajevima;

2.  poziva Komisiju da donese prikaz zakonodavstva EU-a i nacionalnih zakonodavstava, uključujući (bilateralne) međunarodne sporazume, kojima se uređuje prekogranična razmjena informacija o provođenju zakona; slaže se s Komisijom da su potrebni sadržajniji statistički podaci za mjerenje stvarne vrijednosti instrumenata i poziva na donošenje neovisne izvanjske ocjene postojećih instrumenata za razmjenu informacija o provođenju zakona u EU-u radi procjene njihova mjerljivog učinka;

3.  podržava preporuke Komisije za dovođenje u red uporabe postojećih instrumenata i kanala (kao što je zadana uporaba kanala Europola i stvaranje nacionalnih jedinstvenih kontaktnih točaka) te za unapređenje osposobljavanja i osviještenosti o prekograničnoj razmjeni informacija; no razočaran je što Komisija nije donijela ambiciozniju viziju okrenutu budućnosti, na koju se pozivalo u Štokholmskom programu i strategiji unutarnje sigurnosti, te koja bi bila početnom točkom za političku raspravu o tome kako oblikovati i optimizirati razmjenu podataka o provođenju zakona u EU-u, istodobno jamčeći visoku razinu zaštite podataka i privatnosti; snažno potiče Komisiju da predloži tu viziju kojom će se uspostaviti dobro prilagođen okvir za razmjenu informacija o provođenju zakona u EU-u zasnovan na načelima kao što su potreba, kvaliteta, razmjernost, učinkovitost i odgovornost i kojim će biti obuhvaćena pravilna procjena načela dostupnosti i koncepta provjere podudarnosti podataka;

4.  poziva Komisiju da istraži mogućnost automatiziranja ručnih postupaka za provođenje postojećih instrumenata radi jamčenja veće djelotvornosti na način utvrđen u studiji Radne skupine za razmjenu informacija i zaštitu podataka (DAPIX) koja je provedena u nizu država članica te da razmisli o uspostavljanju jedinstvenog formata razmjene informacija kako bi se ubrzala obrada odobrenih zahtjeva;

5.  ističe da razni instrumenti za prekograničnu razmjenu informacija o provođenju zakona, uključujući one kojima se daje prekogranični pristup nacionalnim bazama podataka, vode k nepreglednom i nejasnom režimu zaštite podataka koji se često temelji na najmanjem zajedničkom nazivniku i slijedi nesustavan pristup; u tom smislu ponavlja svoje stajalište da predloženu Direktivu o zaštiti podataka treba što prije usvojiti;

6.  poziva Komisiju da s ciljem konsolidiranja i unapređenja sustava razmjene informacija poduzme mjere usmjerene na podupiranje djelotvornog sustava koji će služiti i za jamčenje zaštite podataka kako je opisano u mišljenju europskog nadzornika za zaštitu podataka uz korištenje referentnim okvirom pruženim u prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europolu i o stavljanju izvan snage Odluke 2009/371/PUP;

7.  primjećuje da je za sve veću skupinu država članica Odluka iz Prüma postala uobičajen instrument za prekograničnu policijsku suradnju i istraživanje kaznenih djela; žali zbog znatnih odgoda u primjeni Odluke iz Prüma u nekoliko država članica; slaže se s Komisijom da se daljnji razvoj instrumenta ne bi smio razmatrati prije nego što se ostvari cjelovita primjena; poziva države članice o kojima je riječ da Odluku iz Prüma primjenjuju u cijelosti i ispravno kako bi se njome moglo služiti u najvećoj mjeri;

8.  ističe da je Odluka iz Prüma usvojena u sklopu negdašnjeg trećeg stupa i da njezinu primjenu ne prati odgovarajući nadzor i kontrola Parlamenta; poziva Komisiju na žurno podnošenje prijedloga radi unošenja instrumenata za prekograničnu policijsku suradnju usvojenih u sklopu negdašnjeg trećeg stupa – kao što su Odluka iz Prüma i Švedska inicijativa – u pravni okvir Ugovora iz Lisabona;

9.  ističe da izobrazba europske policije pomaže jačanju uzajamnog povjerenja između policijskih snaga, čime se omogućuje bolja razmjena informacija i prekogranična suradnja pa je stoga treba održavati i širiti;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste (2013/2676(RSP))

P7_TA(2013)0420 B7-0434/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 13. prosinca 2012. o kastinskoj diskriminaciji u Indiji(1), od 17. siječnja 2013. o nasilju nad ženama u Indiji(2), od 1. veljače 2007. o stanju ljudskih prava Dalita u Indiji(3) i od 18. travnja 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu te politiku Europske unije o toj temi, uključujući utjecaj na stratešku politiku EU-a o ljudskim pravima(4),

–  uzimajući u obzir međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući Međunarodnu konvenciju o ukidanju rasne diskriminacije (CERD) i Glavne preporuke XXIX Odbora UN-a za ukidanje rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir nacrt Načela i smjernica UN-a za učinkovito iskorjenjivanje diskriminacije na temelju rada i porijekla(5) koji je objavilo Vijeće za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir ozbiljnu zabrinutost, primjedbe i preporuke Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava kad je riječ o diskriminaciji na temelju kaste,

–  uzimajući u obzir nedavne preporuke tijelâ UN-a za praćenje primjene međunarodnih sporazuma i mandatarâ posebnih postupaka UN-a na temu diskriminacije na temelju kaste,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netrpeljivosti od 24. svibnja 2011.(6), kao i izvješća u sklopu općeg periodičnog pregleda zemalja obuhvaćenih kastinskim sustavima,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog parlamenta „Pregled ljudskih prava i siromaštva: djelovanje EU-a u odnosu na diskriminaciju na temelju kaste”,

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor Komisiji o diskriminaciji na temelju kaste (O‑000091/2013 – B7‑0507/2013),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da kasta označava društveno-vjerski kontekst, kao u Aziji, gdje se oni koji se nađu izvan kastinskog sustava po naravi smatraju „nečistima” i „nedodirljivima”, no također budući da kasta u širem smislu označava sustav krute socijalne stratifikacije u rangirane skupine određene porijeklom i zanimanjem; budući da je diskriminacija na temelju rada i porijekla, kao sveobuhvatniji pojam koji UN preferira, oblik diskriminacije koji je zabranjen prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima navedenom u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciji o pravima djeteta i 111. konvenciji Međunarodne radničke organizacije;

B.  budući da je u lipnju 2011. Githu Muigai, posebni izvjestitelj UN-a o rasizmu, naglasio da je ključno izbjeći uspostavljanje bilo kakve hijerarhije među različitim manifestacijama diskriminacije, čak i ako se one razlikuju po prirodi i stupnju, ovisno o povijesnom, geografskom i kulturnom kontekstu, uključujući „romsku zajednicu u Europi i žrtve kastinskih sustava u Africi, Aziji i Bliskom istoku”;

C.  budući da je usprkos koracima koje su poduzele vlade nekih zemalja obuhvaćenih kastinskim sustavima radi pružanja ustavne i zakonodavne zaštite te uvođenja posebnih mjera protiv kastinske diskriminacije i nedodirljivosti, kastinska diskriminacija i dalje raširena i prisutna te pogađa otprilike 260 milijuna ljudi diljem svijeta;

D.  budući da diskriminacija na temelju kaste postoji u brojnim zemljama širom svijeta, a najveći je broj žrtava u južnoj Aziji; budući da postoji velik broj žrtava na drugim područjima, uključujući Afriku, Bliski istok i zajednice dijaspore;

E.  budući da su nedostatak provedbe zakonodavstva i politikâ te manjak djelotvornih pravnih lijekova i funkcionalnih državnih institucija, uključujući sudstvo i policiju, i dalje velike prepreke ukidanju diskriminacije na temelju kaste;

F.  budući da se u mnogim zahvaćenim zemljama i dalje ne primjenjuju raščlanjeni podaci, a posebno zakonodavstvo i mjere zaštite od kastinske diskriminacije i dalje ne postoje;

G.  budući da, usprkos naporima vlada i sve većim naporima nekih međunarodnih agencija, određene kaste i dalje trpe teške oblike društvene isključenosti, siromaštvo, nasilje, segregaciju, fizičko i verbalno zlostavljanje povezano s predrasudama i idejom čistoće i zagađenja;

H.  budući da je praksa nedodirljivosti i dalje raširena i preuzela je moderne oblike; budući da su zahvaćene zajednice suočene s ograničenjima u političkom sudjelovanju i ozbiljnom diskriminacijom na tržištu rada;

I.  budući da je u malobrojnim zemljama poput Indije obvezna pozitivna diskriminacija u nekoj mjeri doprinijela uključenju Dalita u javni sektor, no budući da nedostatak zaštitnih mjera za nediskriminaciju na tržištu rada i u privatnom sektoru pridonosi isključenosti i sve većim nejednakostima;

J.  budući da prema procjeni Međunarodne radničke organizacije velika većina žrtava prisilnog rada u južnoj Aziji pripada popisanim kastama i popisanim plemenima; budući da su prisilni i dužnički rad osobito prisutni u sektorima poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje odjeće, koji opskrbljuju proizvodima brojna multinacionalna i europska poduzeća;

K.  budući da je nediskriminacija prilikom zapošljavanja jedno od četiri temeljna radnička prava i također je uvrštena u međunarodne poslovne smjernice i okvire poput glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, smjernica OECD-a i smjernica ISO 26000 o društvenoj odgovornosti, koji izravno navode diskriminaciju na temelju kaste kao ozbiljan oblik diskriminacije;

L.  budući da se vlade zemalja obuhvaćenih kastinskim sustavima i njihove vlasti potiču da uzmu u obzir nacrt Načela i smjernica UN-a za učinkovito iskorjenjivanje diskriminacije na temelju rada i porijekla i poduzmu sve potrebne mjere za ukidanje i sprečavanje diskriminacije na temelju kaste te sve propuste prilikom provedbe riješe na federalnoj, državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini radi provedbe, izmjene ili uvođenja posebnih zakonodavnih i političkih mjera zaštite i promicanja prava Dalita i sličnih skupina obuhvaćenih kastinskim sustavima;

1.  osuđuje kršenja ljudskih prava ljudi koji pate od kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, uključujući negiranje jednakosti i uskraćivanje pristupa pravosuđu i zapošljavanju, stalnu segregaciju i prepreke ostvarenju osnovnih ljudskih prava i razvoju uzrokovane kastinskim sustavima;

2.  smatra da osobne iskaznice ne bi trebale sadržavati podatke o kasti jer je to u suprotnosti s načelima jednakosti i socijalne mobilnosti;

3.  pozdravlja izvješće Githua Muigaija, posebnog izvjestitelja UN-a o rasizmu, i naglašava da bi sve žrtve kastinske diskriminacije diljem svijeta trebale uživati jednaku pozornost i zaštitu; u širem smislu, naglašava da bi sve oblike rasizma i diskriminacije trebalo tretirati ravnopravno i jednako odlučno, uključujući u Europi;

4.  izražava duboku zabrinutost što društvena isključenost Dalita i sličnih zahvaćenih zajednica uzrokuje visoke razine nezaposlenosti među zahvaćenim skupinama stanovništva te isključenost ili smanjenu korist od razvojnih procesa; naglašava da to potom onemogućava njihovu uključenost u donošenje odluka i vladavinu te njihovo značajno sudjelovanje u javnom i građanskom životu;

5.  i dalje je zabrinut zbog trajno visokog broja prijavljenih i neprijavljenih slučajeva zlodjela i praksi nedodirljivosti u zemljama obuhvaćenima kastinskim sustavima, uključujući Indiju, te često nekažnjavanje počinitelja zločina protiv Dalita i ostalih žrtava kršenja ljudskih prava povezanih s kastinskim sustavima; podsjeća da se u nekim zemljama osobe odgovorne za takve slučajeve diskriminacije nalaze na visokim položajima u izvršnoj vlasti;

6.  ponavlja da je ozbiljno zabrinut zbog zločina počinjenih nad ženama iz skupine Dalita i ostalim ženama iz slično zahvaćenih zajednica u društvima s kastinskim sustavima, koje često iz straha za vlastitu sigurnost ili od isključenosti iz društva ne prijavljuju takvo nasilje, višestrukih i preklapajućih oblika diskriminacije koji se temelje na kasti, spolu i vjeroispovijesti nad ženama iz skupine Dalita i ženama iz manjinskih zajednica, te dovode do prisilnih obraćenja, otmica, prisilne prostitucije i seksualnog zlostavljanja od strane muškaraca iz dominantnih kasta;

7.  naglašava potrebu promicanja poticajne okoline za branitelje civilnog društva i ljudskih prava koji rade s ljudima zahvaćenima kastinskom diskriminacijom kako bi osigurali njihovu zaštitu i uklonili bilo kakve prepreke, stigmatiziranja i ograničavanja u njihovom radu; naglašava da bi takva okolina trebala uključivati pristup financiranju, suradnju s tijelima Ujedinjenih naroda za ljudska prava i akreditaciju Ekonomskog i socijalnog vijeća, Ecosoc-a;

8.  poziva EU da promiče nacrt Načela i smjernica UN-a za učinkovito iskorjenjivanje diskriminacije na temelju rada i porijekla kao temeljni okvir za iskorjenjivanje diskriminacije na temelju kaste te da promiče podršku od strane Vijeća UN-a za ljudska prava;

9.  poziva Europsku komisiju da prepozna kastu kao poseban oblik diskriminacije utemeljen u društveno-vjerskom kontekstu protiv kojeg se treba boriti zajedno s ostalim osnovama za diskriminaciju, kao što su narodnost, rasa, porijeklo, vjeroispovijest, spol ili seksualnost, u sklopu napora EU-a za borbu protiv svih oblika diskriminacije; poziva EU da u okviru svoje politike i programa promatra ljude zahvaćene diskriminacijom na temelju kaste kao prepoznatljivu skupinu;

10.  potiče Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da u zakonodavstvo, politiku i programske dokumente EU-a uključe borbu protiv diskriminacije na temelju kaste i donesu operativne smjernice za njezinu provedbu; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da poboljša mehanizme praćenja i ocjenjivanja radi djelotvorne procjene utjecaja djelovanja EU-a na stanje ljudi zahvaćenih ovim oblikom diskriminacije;

11.  preporučuje EU-u da provede sustavnu procjenu utjecaja sporazumâ o trgovini i/ili ulaganju na skupine zahvaćene kastinskom diskriminacijom i raspravi o tim pitanjima s predstavnicima industrije, vladinim tijelima i relevantnim organizacijama civilnog društva;

12.  poziva na uvrštenje diskriminacije na temelju kaste kao pitanja ljudskih prava u buduće politike, strategije i akcijske planove EU-a u vezi s ljudskim pravima;

13.  poziva Komisiju da pruži snažniju potporu razvojnim projektima čiji je cilj borba protiv diskriminacije na temelju kaste kao ozbiljnog kršenja ljudskih prava koje povećava siromaštvo te da uzme u obzir taj oblik diskriminacije u svim projektima usmjerenima na obrazovanje, žene, pristup pravosuđu, političko sudjelovanje i rad u relevantnim zemljama;

14.  poziva Komisiju da razvije i primijeni pristupe koji uzimaju kaste u obzir u vrijeme humanitarne krize i osigura da je humanitarna pomoć isporučena svim marginaliziranim skupinama, uključujući ljude koji pate od diskriminacije na temelju kaste;

15.  poziva EU da potakne pitanje diskriminacije na temelju kaste na najvišoj razini i s vladama zahvaćenih zemalja tijekom bilateralnih sastanaka na vrhu i ostalih međunarodnih sastanaka;

16.  potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da osnaži dijaloge o politici i ljudskim pravima i promovira zajedničke inicijative s ciljem iskorjenjivanja kastinske diskriminacije s vladama država kao što su Indija, Nepal, Pakistan, Bangladeš i Šri Lanka, gdje su zajednice zahvaćene kastinskim sustavima podvrgnute tzv. „praksama nedodirljivosti” te, u širem smislu, s ciljem borbe protiv diskriminacije na temelju rada i porijekla koja se zbiva u različitim državama, uključujući Jemen, Mauritaniju, kao i Nigeriju, Senegal i Somaliju; podsjeća na to da se u sporazumima s mnogim navedenim državama kastinska diskriminacija ne spominje;

17.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da, kad je to prikladno, uključe „klauzulu o diskriminaciji na temelju kaste” u sve sporazume o trgovini i pridruživanju;

18.  preporučuje EU-u da promovira nediskriminirajuće i uključive politike i postupke u poslovnim operacijama s državama zahvaćenima kastinskim sustavima, uključujući pozitivnu diskriminaciju za Dalite i ljude u sličnom položaju na tržištu rada i u privatnom sektoru;

19.  poziva EU da promiče redovito i opširno savjetovanje s civilnim društvom o diskriminaciji na temelju kaste i dodijeli prikladna sredstva organizacijama civilnog društva za borbu protiv kastinske diskriminacije;

20.  poziva EU da promovira razvojni program za razdoblje poslije 2015. koji uzima kaste u obzir, uz smanjenje nejednakosti temeljene na kastama ili pogoršane kastama, kao ključni i mjerljivi cilj, osiguravajući da kastinska diskriminacija bude izravno navedena kao glavni strukturni čimbenik siromaštva i vodeći uzrok strukturnih nejednakosti;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0512. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0031. (3) SL C 250 E, 25.10.2007., str. 87. (4) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 8. (5) A/HRC/11/CRP.3. (6) A/HRC/17/40.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o radu Odbora za predstavke tijekom 2012. godine (2013/2013(INI))

P7_TA(2013)0421 A7-0299/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o radu Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 24., 227., 228., 258. i 260. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 48. i članak 202. stavak 8. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A7‑0299/2013),

A.  budući da je, u skladu s Protokolom br.30 Ugovora, Povelja Europske unije o temeljnim pravima već dobila obvezujuću pravnu snagu stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona; budući da su istim Ugovorom utvrđeni pravna osnova za pristupanje EU-a Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i uvođenje europske građanske inicijative;

B.  budući da Odbor za predstavke ima dužnost stalnog pregledavanja i po mogućnosti poboljšavanja svoje uloge, osobito u vezi s razvojem demokratskih načela poput većeg sudjelovanja građana u postupku odlučivanja u EU-u te veće transparentnosti i odgovornosti; budući da u sklopu svog redovnog djelovanja Odbor usko surađuje s državama članicama, Komisijom, Europskim ombudsmanom i ostalim tijelima kako bi osigurao da se zakoni EU-a u potpunosti poštuju u sadržaju i duhu;

C.  budući da je 2012. godine Odbor za predstavke zaprimio 1 986 predstavki koje su se uglavnom odnosile na temeljna prava, okoliš, unutarnje tržište te gospodarsku i društvenu krizu; budući da je 1 406 predstavki proglašeno prihvatljivima i od njih je 853 proslijeđeno Komisiji na daljnju istragu sukladno člancima 258. i 260. Ugovora, a 577 predstavki proglašeno je neprihvatljivima; budući da su za predmete barem pet predstavki podnesenih 2012. pokrenuti postupci pred Sudom Europske unije u skladu s člancima 258. i 260. Ugovora; budući da je presudom Suda Europske unije od 14. rujna 2011. u predmetu T‒308/07 jasno utvrđeno da i postupovne odluke Parlamenta u pitanjima predstavki podliježu sudskom preispitivanju; budući da se, uzimajući u obzir statističku analizu sadržanu u ovom izvješću, najviše predstavki odnosi na EU u cijelosti (27,3%), zatim slijede španjolski (15,0%), njemački (12,5%) i talijanski (8,6%) slučajevi;

D.  budući da je, kad je riječ o temeljnim pravima, Odbor u 2012. godini posvetio veliku pozornost pravima osoba s invaliditetom, pravima djece, pravima potrošača, vlasničkim pravima, pravima na slobodno kretanje bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, zaštiti slobode izražavanja i privatnosti, slobodnom pristupu dokumentima i informacijama te pravima slobodnog političkog i sindikalnog udruživanja; budući da je situacija gospodarske krize dovela do niza predstavki koje se odnose na socijalne probleme poput stanovanja, zapošljavanja i nesavjesnog postupanja banaka sa štedišama;

E.  budući da podnesene predstavke građana pokazuju da postoji stalna diskriminacija građana na temelju invaliditeta, pripadnosti manjini ili etničkoj skupini, dobi ili seksualnoj orijentaciji;

F.  budući da inicijative EU-a za borbu protiv diskriminacije poput okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma iz 2011. treba hitno uklopiti u nacionalne strategije i da ih treba stalno preispitivati i pratiti u svjetlu razvoja gospodarske i socijalne situacije;

G.  budući da se, kad je riječ o zaštiti okoliša, ne može pretjerati s upozorenjima na rizike od zagađenja i nesavjesnog ekološkog postupanja imaju li se u vidu rizici za biološku raznolikost i ekosustave te rizici za javno zdravlje, a svi su oni dugotrajni i često opasni po život; budući da u pogledu biološke raznolikosti neke države članice još nisu utvrdile ukupan broj područja pod minimalnom zaštitom Nature 2000 niti su u potpunosti provele njihovu učinkovitu zaštitu; budući da treba uzeti u obzir ciljeve borbe protiv zagađenja i klimatskih promjena; budući da je Odbor 2012. posvetio veliku pozornost provedbi zakonodavstva u vezi s otpadom i vodom te ocjeni utjecaja projekata i aktivnosti na okoliš i javno zdravlje;

H.  budući da moramo očuvati naše prirodne resurse imajući u vidu zaštitu budućnosti Zemlje; budući da se u pogledu tehnoloških inovacija poput GMO-a i nanotehnologije mora primjenjivati načelo predostrožnosti;

I.  budući da je misija za utvrđivanje činjenica u Italiji istaknula hitnu potrebu da sva uključena talijanska tijela nađu održivo rješenje za potrebe gospodarenja otpadom u pokrajini Rim koje bi osiguralo poštovanje zdravlja i dostojanstva građana; budući da, unatoč tome što je izvanredna situacija u gradu Napulju završila, i dalje postoje mnogi izazovi u pogledu sveobuhvatnog pristupa gospodarenju otpadom u regiji Kampanija u vezi s hijerarhijom otpada utvrđenom u Direktivi 2008/98/EZ (Okvirna direktiva o otpadu) te presudom Suda EU-a od ožujka 2010.;

J.  budući da unatoč tome što Komisija može u potpunosti provjeriti poštovanje zakona EU-a tek nakon što nacionalna tijela vlasti donesu konačnu odluku, važno je, pogotovo što se tiče pitanja okoliša, u ranoj fazi provjeriti primjenjuju li lokalna, regionalna i nacionalna tijela sve relevantne proceduralne zahtjeve koji proizlaze iz prava EU-a, uključujući provođenje načela predostrožnosti;

K.  budući da je Odbor svojim radom doveo do toga da Parlament proglasi vodu javnim dobrom; budući da je europska građanska inicijativa „Pravo na vodu” prva dostigla prag od milijun potpisa europskih građana;

L.  budući da treba izbjeći daljnje nepopravljive gubitke biološke raznolikosti, pogotovo unutar područja obuhvaćenih Naturom 2000; budući da su se države članice obvezale osigurati zaštitu posebnih područja očuvanja u skladu s Direktivom 92/43/EEZ (Direktiva o staništima) i Direktivom 79/409/EEZ (Direktiva o pticama);

M.  budući da u svojoj rezoluciji od 13. prosinca 2012. o novoj održivoj i konkurentnoj industriji čelika na temelju primljene predstavke(1) Parlament zagovara načelo „onečišćivač plaća”;

N.  budući da, bez obzira na međuinstitucionalni sporazum Parlamenta i Komisije, Komisija nije sklona brzom davanju informacija o prirodi svojih rasprava ni o donesenim odlukama u postupcima zbog kršenja koji se odnose na predstavke, a povezanim s provedbom zakonodavstva o okolišu; budući da je to važan razlog za zabrinutost s obzirom na nepopravljivu štetu i opseg uništenja koje bi mogli pretrpjeti naši ekosustavi i zdravlje; budući da bi europske institucije trebale pružati više informacija te biti transparentnije prema građanima EU-a;

O.  budući da je 2013. proglašena Europskom godinom građana i da su upravo građani Europske unije i osobe koje u njoj borave, pojedinačno ili zajedno s drugima, u dobrom položaju da ocijene učinkovitost primjene europskog zakonodavstva i da ukažu na moguće rupe u zakonu koje ometaju ispravnu provedbu zakonodavstva i potpuno ostvarivanje prava; budući da treba voditi računa o sadržaju Europske strategije za potrošače za poticanje povjerenja i rasta; budući da je pritom temeljni preduvjet da se građane informira o europskom zakonodavstvu na praktičan način;

P.  budući da je Odbor za predstavke iz tog razloga 2012. godine mnogo vremena i napora posvetio raspravi o značenju europskog građanstva, koje je doduše usko povezano s potpunom slobodom kretanja i boravka u Europskoj uniji, kako je utvrđeno u dijelu III. UFEU-a, ali koje također obuhvaća mnoga druga prava te je korisno građanima koji ne napuštaju svoju domovinu; budući da predstavke pokazuju da su građani Unije i osobe koje borave u njoj i dalje suočeni s rasprostranjenim i konkretnim preprekama osobito za ostvarivanje svojih prekograničnih prava, a to ima neposredan i svakodnevni utjecaj na živote i dobrobit tisuća domaćinstava;

Q.  budući da se postupkom predstavki mogu dopuniti drugi europski instrumenti dostupni građanima, poput mogućnosti podnošenja pritužbe Europskom ombudsmanu ili Komisiji; budući da Odbor za predstavke usko surađuje s Europskim ombudsmanom, drugim odborima Europskog parlamenta, europskim tijelima, subjektima i mrežama te državama članicama;

R.  budući da postupak predstavki može i treba ostati dopunski postupak u odnosu na druge mehanizme pravne zaštite koji građanima stoje na raspolaganju, poput ulaganja žalbi Europskoj komisiji ili Europskom ombudsmanu; budući da je upravo SOLVIT važno sredstvo koje građani EU-a mogu koristiti za pronalaženje brzih rješenja za probleme uzrokovane lošom primjenom zakona o unutarnjem tržištu od strane javnih tijela;budući da se stoga mora ostvariti napredak u zajedničkom rješavanju sudskih postupaka koje su pokrenuli potrošači ili njihove udruge; budući da jedinstveni internetski portal „Ostvari svoja prava” sadrži važne informacije za građane koji žele uložiti žalbu zbog neodgovarajuće primjene zakonodavstva EU-a;

S.  budući da se područje djelovanja i način rada prava na predstavke koje je u skladu s uvjetima Ugovora dodijeljeno svim građanima EU-a razlikuje od ostalih pravnih lijekova dostupnih građanima poput primjerice podnošenja pritužbi Komisiji ili Ombudsmanu;

T.  budući da je nužno povećati sudjelovanje građana u postupku donošenja odluka EU-a, imajući na umu jačanje njegove legitimnosti i odgovornosti;

U.  budući da je 1. travnja 2012. stupio na snagu novi instrument participativne demokracije, „Europska građanska inicijativa”, i da je tijekom godine ukupno registrirano šesnaest inicijativa; budući da su razni inicijatori Europske građanske inicijative izrazili zabrinutost zbog tehničkih prepreka pri stvarnom prikupljanju potpisa; budući da će Odbor za predstavke imati ključnu ulogu u organizaciji javnih rasprava o uspješnim inicijativama;

V.  budući da je očito da postoji nedostatak jasno strukturiranih i široj javnosti objavljenih informacija te da građani EU-a nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima; budući da su to ključne prepreke za aktivno ostvarivanje građanstva EU-a; budući da bi u tom pogledu države članice trebale bolje ispunjavati svoje obveze informiranja i stvaranja svijesti;

W.  budući da građani Europske unije i osobe koje u njoj borave imaju legitimno pravo očekivati da će pitanja koja postave Odboru za predstavke biti riješena bez nepotrebnog odgađanja u okviru zakonskog okvira Europske unije, a osobito da će članovi Odbora braniti prirodni okoliš, zdravlje, slobodu kretanja, dostojanstvo i temeljna prava i slobode podnositelja predstavki; budući da je učinkovitost rada Odbora uglavnom rezultat brzine i temeljitosti njegova tajništva, što bi se moglo još više poboljšati, osobito optimizacijom vremena obrade predstavki te sistematizacijom postupka njihove procjene; budući da bi u tu svrhu, s obzirom na sve veći broj zaprimljenih predstavki svake godine, trebalo izdvojiti više sredstava te odvojiti više vremena za sastanke Odbora; budući da pri obrađivanju predstavki mora postojati kontinuitet i u razdobljima izmjene mandata te time i osoblja; budući da su žrtve Francova režima podnijele nekoliko predstavki u vezi s otetom djecom u Španjolskoj;

X.  budući da su neke predstavke još uvijek u postupku rješavanja između Komisije, Parlamenta, Suda EU-a i nacionalnih vlasti i da nije pronađeno nikakvo rješenje, što stvara nesigurnost kod podnositelja predstavki bez ikakvih naznaka zaključenja postupka;

Y.  budući da se znatno povećao broj predstavki koje se odnose na kršenje načela temeljnih demokratskih prava i vladavine prava zaštićenih Ugovorom o Europskoj uniji u državama članicama, što pokazuje da europski građani imaju sve veće povjerenje u institucije Zajednice da zagovaraju njihova temeljna prava;

Z.  budući da su pojedinci i lokalne zajednice te volonterske organizacije i poduzeća u stanju procijeniti učinkovitost europskog zakonodavstva koje se odnosi na njih, te da mogu upozoriti na moguće rupe u zakonu koje je potrebno provjeriti kako bi se osiguralo bolje, usklađenije i usporedivije provođenje prava EU-a u svim državama članicama;

1.  prima na znanje da se predstavke građana Europske unije i osoba koje u njoj borave iz 2012. godine uglavnom tiču navoda o povredama zakonodavstva EU-a u području temeljnih prava, okoliša, unutarnjeg tržišta i vlasničkih prava; smatra da predstavke pokazuju da su još uvijek česti i rašireni slučajevi nepotpunog prenošenja zakonodavstva EU-a ili njegove pogrešne primjene;

2.  napominje da temeljna prava ostaju ključna tema podnesenih predstavki, posebno u pogledu pitanja o pravima osoba s invaliditetom, pravima djece, imovinskim pravima, pravu na slobodno kretanje, uključujući prenosivost prava na socijalnu skrb bez suočavanja s ikakvim oblikom diskriminacije, zaštiti slobode izražavanja i privatnosti, slobodi udruživanja i pravu na pristup dokumentima i informacijama; poziva države članice da ispravno provedu i poštuju ta prava kako je navedeno u Ugovoru i poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere da države članice koje ta prava ne poštuju primora da uklone nesrazmjer između nacionalnih zakona i temeljnih prava građana EU-a;smatra da bi se posebna pozornost trebala posvetiti pravu na povijesno sjećanje i pravu na istinu, pravdu i pravne lijekove za obitelji koje su bile žrtve diktatorske vladavine Franca, te također i pravu otete djece Španjolske da saznaju identitet svojih bioloških roditelja

3.  smatra da bi interaktivni priručnik dostupan preko internetske stranice Europskog parlamenta sličan onom Europskog ombudsmana mogao smanjiti broj podnesenih predstavki o pitanjima koje se ne odnose na područja djelatnosti EU-a;

4.  potvrđuje važnu ulogu Odbora za predstavke u traženju izvansudskih rješenja za građane od kojih se u praksi spoznaje kako građani Europe gledaju na Europsku uniju, što zauzvrat omogućava zaključke o tome daje li europsko zakonodavstvo željene rezultate te odgovara li očekivanjima građana Unije;

5.  poziva Odbor za predstavke da razmotri posljedice sudske prakse Suda Europske unije u vezi s organizacijom „Equal Rights Trust” na prihvatljivost predstavki, koja građanima Unije daje čak i u slučaju isključivo nacionalnog prava veću razinu zaštite kod nacionalnih presuda koje utječu na ostvarivanje njihovih prava kao građana EU-a; poziva da se istraže stvarne prepreke s kojima se suočavaju građani Unije koji zatraže odluku o prethodnim pitanjima od Suda Europske unije kako bi dobili pouzdano tumačenje europskog zakonodavstva u predmetima pred nacionalnim sudovima;

6.  poziva na misiju za utvrđivanje činjenica, u kontekstu poboljšanja rada Odbora, kojom bi se s jedne strane osiguralo da svaki član misije za utvrđivanje činjenica ima pravo iznijeti činjenice sa svog gledišta, a s druge strane jamčilo da svaki član Odbora ima mogućnost sudjelovanja u postupku donošenja odluka u pogledu zaključaka Odbora za predstavke;

7.  odlučan je u namjeri da postupak predstavki učini učinkovitijim, transparentnijim i nepristranim, a pritom sačuva pravo sudjelovanja članova Odbora za predstavke tako da postupanje s predstavkama bude u skladu s kriterijima za preispitivanje zakonitosti čak i u proceduralnom smislu;

8.  ukazuje na postojanu diskriminaciju građana zbog njihove vjere ili uvjerenja, invaliditeta, pripadnosti manjinskoj skupini, dobi ili seksualnoj orijentaciji; posebno upozorava na to da romsko stanovništvo širom EU-a i dalje nailazi na prepreke za uključivanje u društvo; poziva stoga Komisiju da olakša suradnju među vladama u tom području, da osigura odgovarajuća financijska sredstva za provedbu nacionalnih strategija za uključivanje Roma i da aktivno prati provode li države članice učinkovito navedene strategije;

9.  poziva Komisiju da iznese zakonodavni prijedlog za konačno rješenje problema uzajamnog priznavanja dokumenata o građanskom stanju i njihovih učinaka od strane država članica te da pritom istodobno poštuje društvenopolitičke tradicije pojedinih država članica u skladu s načelom supsidijarnosti;

10.  ponavlja prethodne pozive državama članicama da osiguraju slobodu kretanja za sve građane EU-a i njihove obitelji bez diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije ili državljanstva; ponavlja svoj poziv državama članicama da prava utvrđena člancima 2. i 3. Direktive 2004/38/EZ u potpunosti provedu, ne samo za supružnike različitog spola nego i za registriranog partnera, člana domaćinstva ili partnera s kojim građanin EU-a ima propisno potvrđenu stabilnu vezu, uključujući pripadnike istospolnih parova, na temelju načela uzajamnog priznavanja, jednakosti, nediskriminacije, dostojanstva i poštovanja privatnog i obiteljskog života; poziva Komisiju da u tom smislu osigura dosljedno provođenje i u konačnici odgovarajuću reviziju te Direktive te da se po potrebi pokrene postupak zbog povrede Ugovora za države članice koje se ne drže navedene Direktive;

11.  primjećuje da je okoliš i dalje ključna tema predstavki, što pokazuje da javne vlasti u državama članicama konstantno propuštaju osigurati očuvanje biološke raznolikosti, biološke raznolikosti i ekosustava i zajamčiti najviše norme javnog zdravlja; posebno upućuje na brojne podnesene peticije o upravljanju otpadom, o vodama, mogućim rizicima nuklearne energije i genetičkog inženjerstva, o zaštićenim vrstama te o ocjenjivanju utjecaja projekata i aktivnosti poput ekstrakcije plina iz škriljca metodom hidrauličnog frakturiranja na okoliš i javno zdravlje; poziva Komisiju da ojača zakonodavni okvir o okolišu i borbi protiv klimatskih promjena, a posebno njegovu ispravnu provedbu; žali zbog toga što neke države članice unatoč svojim naporima nisu uspjele pronaći održiva rješenja za probleme upravljanja otpadom;

12.  potiče Komisiju da poduzme mjere kako bi osigurala da države članice shvate da je voda javno dobro; zauzima stajalište da se načelo predostrožnosti mora strogo primjenjivati u pogledu korištenja biotehnologije i nanotehnologije u proizvodima koji bi mogli imati ozbiljni utjecaj na zdravlje potrošača;

13.  očekuje da će pregledana Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš, kojom se revidira Direktiva 2011/92/EU, ne samo ojačati pružanjem jasnijih parametara, nego da će je države članice i propisno primjenjivati;

14.  smatra da se moraju hitno razviti postupci za predstavke koji bi omogućili rad misija za utvrđivanje činjenica također u razdobljima bez sjednica tijekom europskih izbora i inače – kada to dozvoljava priroda predstavke – tijekom ljetne stanke u zasjedanju (primjer je Damüls u kojem je misija za utvrđivanje činjenica bila ograničena na ljetne mjesece);

15.  pozdravlja završetak izvanredne situacije u gradu Napulju i nove inicijative u vezi s gospodarenjem otpadom te očekuje primjeren odgovor na i dalje postojeće izazove u regiji Kampanija, osobito pomoću sveobuhvatnog regionalnog pogona za gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom Okvirne direktive o otpadu te presudom Suda Europske unije iz 2010.; još je zabrinut zbog pristupa gospodarenju otpadom u regiji Lacij, posebno nakon zatvaranja odlagališta otpada Malagrotta;

16.  osim toga, napominje da građani Europske unije i dalje nailaze na prepreke na unutarnjem tržištu, posebno pri ostvarivanju prava na slobodu kretanja kao pojedinci, korisnici i pružatelji robe i usluga te radnici poput primjerice slučaja rumunjskih i bugarskih radnika koji su i dalje suočeni s ograničenjima u pristupu tržištu rada u nekim državama članicama; posebno ukazuje na to da je prekogranična pravosudna suradnja i njezina učinkovitost još uvijek područje u kojem ima vrlo velikih problema; zaključuje da, sve u svemu, pojačana prekogranična suradnja i harmonizacija osiguravaju velik doprinos zaštiti prava građana i poticanju ekonomije;

17.  potiče Komisiju da poduzme mjere koje bi potrošačima omogućile pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama osiguravajući potrebna jamstva sigurnosti i transparentnosti, a posebno se mora uvjeriti da su internetske stranice tijela javnog sektora dostupne;

18.  ističe napore ovog Odbora u prenošenju zahtjeva mnogih građana za uspostavu pravnog okvira EU-a koji bi osigurao bolju zaštitu i poboljšanje dobrobiti životinja, što uključuje i kućne ljubimce i životinje lutalice;

19.  naglašava važnost osnivanja radne skupine o španjolskom Zakonu o obali koja bi mogla utrti put drugim takvim inicijativama, a koja podrobno izučava predstavke o toj temi i izmjene zakona; u tom smislu ponavlja važnost izravnog kontakta sa španjolskim nacionalnim vlastima i naglašava hitnu potrebu za daljnjom jačom suradnjom u svrhu pronalaženja bolje ravnoteže između imovinskih prava i njihove socijalne funkcije te boljih rješenja imovinskih prava kada krajnji cilj zaštite okoliša zahtijeva izvlaštenje; izražava svoje strahove da novi Zakon o obali koji je odobrio španjolski parlament ne rješava zabrinutost podnositelja predstavki niti postoje planovi za daljnju zaštitu okoliša obalnih područja u Španjolskoj;

20.  naglašava potrebu za učinkovitom regulacijom zaštite obalnih područja, ali napominje da Zakon o obali nije usklađen s ciljevima kojima se teži, s obzirom na to da utječe na povijesnu baštinu i tradicionalne zajednice pogađajući stanovnike obalnih sela koji su oduvijek imali održiv suživot s morem i njegovim ekosustavima;

21.  pozdravlja zaključke Odbora donesene nakon misije za utvrđivanje činjenica u Berlinu o dobrobiti mladeži i obitelji, posebno u vezi s prekograničnim slučajevima skrbništva; međutim, na temelju stalnog dotoka predstavki ove vrste konstatira da pitanje prekograničnih slučajeva skrbništva očito još uvijek nije riješeno i da je Odbor upoznat sa sličnim slučajevima iz drugih država članica, posebno Danske; nadalje prima na znanje da se u danskom slučaju radi i o slučajevima stranaca koji žive u samoj zemlji te da je osim toga bilo potvrđenih slučajeva otmice djece (između ostalog iz inozemstva);

22.  smatra da su bolje upravljanje i učinkovitiji mehanizmi pravne zaštite izravno povezani s transparentnošću i pristupom informacijama u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001;

23.  smatra da je važno ojačati suradnju s parlamentima i vladama država članica koja će počivati na uzajamnosti i kada to bude potrebno poticati nadležna tijela država članica da potpuno transparentno prenesu i provedu zakonodavstvo EU-a; naglašava važnost suradnje Komisije s državama članicama te izražava žaljenje zbog nemara nekih država članica u vezi s prijenosom i provedbom europskog zakonodavstva o okolišu;

24.  u vezi s tim upućuje na istraživanje javnog mnijenja Eurobarometar iz kojeg proizlazi da se samo 36 % građana EU-a smatra dobro informiranima o svojim pravima, a da samo 24 % smatra da su dobro informirani o tome što mogu učiniti u slučaju da se njihova prava ne poštuju; stoga naglašava hitnu potrebu da se poboljša pristup informacijama i da se jasnije odijele funkcije različitih nacionalnih i europskih institucija kako bi predstavke i žalbe mogle biti upućene odgovarajućim tijelima;

25.  posebno poziva Komisiju da internetski portal „Ostvari svoja prava” učini lakšim za korištenje i da građane EU-a upozna s postojanjem tog portala;

26.  odlučan je da uspostavi praktičniji i vidljivi internetski portal za predstavke do kraja 2013. godine kako bi se olakšao pristup predstavkama i pružile vrijedne informacije o predstavkama, omogućilo njihovo širenje u javnosti i interaktivni pristup postupku predstavki, te drugim mehanizmima pravne zaštite; poziva da se pravo na predstavke učini uočljivijim na početnoj internetskoj stranici Europskog parlamenta;

27.  naglašava da Odbor za predstavke zajedno s drugim institucijama, tijelima i instrumentima poput europske građanske inicijative, Europskog ombudsmana, Komisije i istražnih odbora ima neovisnu i jasno definiranu ulogu kao mjesto za kontakt sa svakim pojedinim građaninom; naglašava da Odbor za predstavke mora i dalje biti referentna točka za građane čija su prava navodno prekršena;

28.  pozdravlja konstruktivnu suradnju Odbora i Europskog ombudsmana, kao npr. u slučaju tematskog izvješća ombudsmana o bečkoj zračnoj luci u vezi s odgovarajućom primjenom Direktive o procjeni utjecaja na okoliš; podržava aktivnosti Ombudsmana u vezi sa slučajevima nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija EU-a; očekuje da će se ova zadaća nastaviti na temelju potpune neovisnosti, kao što je to bio slučaj i do sada;

29.  potvrđuje da nemaju svi građani Unije jednog ombudsmana na nacionalnoj razini koji ima proširene ovlasti, a što svim građanima Unije ne pruža iste mogućnosti pravnih sredstava; procjenjuje da bi s jednim ombudsmanom u svakoj državi članici europska mreža ombudsmana pružila značajnu potporu Europskom ombudsmanu;

30.  pozdravlja stalnu suradnju s Komisijom u pogledu pregledavanja predstavki na području primjene zakona EU-a u državama članicama; unatoč tome naglašava da Odbor očekuje da bude odmah i dobro obaviješten o razvoju situacije u vezi s postupcima za utvrđivanje povrede; traži od Komisije da jednaku pažnju posveti i predstavkama i žalbama o funkcioniranju postupaka za utvrđivanje povrede; osim toga, poziva Komisiju da Odboru dostavi detalje i statističku analizu svih žalbi koje istražuje; naglašava da je za potpuno poštovanje prava na predstavke nužna temeljita analiza i odgovor Komisije s procjenom ne samo formalnih ili proceduralnih pitanja, već i ključnog sadržaja predmetnog slučaja, ukoliko ista bude zatražena;

31.  naglašava da je pristup informacijama koje imaju institucije EU-a, kao što je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001, primarni interes građana koji žele bolje shvatiti postupak donošenja odluka, osobito u vezi s projektima koji utječu na okoliš; smatra da bi Komisija mogla omogućiti veći pristup informacijama o istragama i predmetima u vezi s utvrđivanjem povreda ne ugrožavajući svrhu istraga te da bi opravdani javni interes mogao biti razlogom za pristup tim dokumentima, posebno u slučajevima kad se radi o temeljnim pravima, zdravlju ljudi ili životinja i zaštiti okoliša od nepopravljive štete, ili o postupcima koji se vode zbog diskriminacije manjine ili kršenja dostojanstva čovjeka, a dokle god je osigurana zaštita poslovne tajne i povjerljivih informacija u vezi s predmetima na sudu, tržišnim natjecanjem i osobnim podacima;

32.  traži od Komisije preventivni pristup temeljen na predostrožnosti prilikom procjene projekata s potencijalnim negativnim utjecajem na okoliš ili javno zdravlje u obliku rane suradnje s državama članicama u pitanju; napominje mogućnost uspostavljanja mjera zabrane tijekom rasprava u slučajevima u kojima se prognozira nepopravljiva šteta;

33.  posebno prima na znanje važan doprinos mreže SOLVIT otkrivanju i rješavanju pitanja povezanih s provedbom zakonodavstva o unutarnjem tržištu; potiče poboljšanje tog alata EU-a tako što će države članice osigurati adekvatno osoblje za nacionalne centre SOLVIT; dodaje da je potrebno zajedničko djelovanje kako bi se riješili sporovi koje su pokrenuli potrošači i njihove udruge;

34.  ističe da su, kako je potvrdila pravna služba u svom mišljenju od 29. veljače 2012., područja djelovanja institucija Europske unije, kako je navedeno u Ugovoru, šira od pukog zbroja nadležnosti Unije; uzima u obzir viđenje pravne službe Parlamenta da Parlament ima pravo donijeti interne administrativne odluke s ciljem uspostavljanja postupka za obrađivanje podnesaka građana; izražava žaljenje zbog propusta odgovarajuće službe Parlamenta da do kraja provede rezoluciju Parlamenta od 21. studenog 2012. o radu Odbora za predstavke tijekom 2011.(2) na kraju, prima na znanje pravnu odluku Suda Europske unije (slučaj T 280/09) kojom se utvrđuje da predstavka mora biti sastavljena dovoljno jasno i precizno kako bi se mogla ispravno shvatiti u svjetlu uvjeta utvrđenih u članku 227. UFEU-a;

35.  poziva države članice da transparentno prenesu i provedu zakonodavstvo EU-a te, imajući to na umu, smatra neophodnim poboljšati ranu suradnju Komisije s parlamentima i vladama država članica na uzajamnoj osnovi;

36.  žali zbog birokratskih prepreka na koje nailaze europske građanske inicijative zbog manjka informatičke podrške; posebice žali što se takav instrument za građane neujednačeno koristi u različitim administracijama zbog različitih radnih procesa u državama članicama;

37.  pozdravlja Europsku godinu građana 2013.; poziva sve institucije i tijela Europske unije kao i država članica da tijekom ove godine poboljšaju svoje usluge i bolje o njima informiraju europske građane i osobe koje borave u Uniji imajući u vidu načela iz Ugovora i činjenice navedene u ovom izvješću;

38.  napominje da mehanizam predstavki nije samo usluga, nego i pravo svih građana Europske unije i osoba koje u njoj borave; obvezuje se da će postupak predstavki učiniti učinkovitijim, transparentnim i nepristranim, a pritom sačuvati pravo sudjelovanja članova Odbora za predstavke tako da postupanje s predstavkama bude u skladu s kriterijima za preispitivanje zakonitosti čak i u proceduralnom smislu;

39.  naglašava ključnu ulogu misija za utvrđivanje činjenica u postupcima predstavki, ne samo kao pravo parlamenta na sudjelovanje, nego i kao obvezu u odnosu na podnositelje predstavki; ponovno potvrđuje, što je već naveo u prethodnom izvješću Odbora, potrebu za preciznijim pisanim proceduralnim pravilima u pogledu pripreme, provedbe i ocjene misija, osiguravajući pritom da svi članovi misije za utvrđivanje činjenica imaju pravo na iznošenje činjenica sa svog gledišta, a s druge strane, jamčeći svim članovima Odbora mogućnost na sudjelovanje u postupku donošenja odluka u pogledu zaključaka i preporuka koje sastavlja Odbor za predstavke;

40.  poziva Konferenciju predsjednika Europskog parlamenta da ojača istražnu ulogu ovog Odbora;

41.  smatra organizaciju javnih saslušanja korisnim načinom za podrobno razmatranje pitanja koja postavljaju podnositelji predstavki; želi usmjeriti pozornost na, primjerice, javno saslušanje o istraživanju i korištenju nekonvencionalnih izvora energije tijekom kojeg je primljena na znanje zabrinutost građana EU-a koju su oni u tom pogledu izrazili u svojim predstavkama; priznaje pravo država članica da same odaberu koju će kombinaciju energenata koristiti te potrebu za boljom koordinacijom diljem EU-a imajući na umu trostruki cilj cjelokupne energetske politike EU-a, naime konkurentnost, održivost i sigurnost opskrbe;

42.  raduje se organizaciji javnih saslušanja o uspješnim europskim građanskim inicijativama s nadležnim zakonodavnim odborom u skladu s člankom197.a Poslovnika Europskog parlamenta; ponovno potvrđuje svoje uvjerenje da će navedeno novo sredstvo ojačati demokratske institucije Unije i dati značenje pojmu europskog građanstva;

43.  ipak izražava zabrinutost zbog birokratskih i tehničkih prepreka koje su se pojavile tijekom prvih mjeseci praktične primjene europske građanske inicijative; stoga poziva Komisiju da ozbiljno razmotri raniji početak provjere propisane u članku 22. Uredbe (EU) br. 211/2011;

44.  naglašava potrebu za redovitim pregledavanjem stanja stvari zajedno s europskim građanskim inicijativama s ciljem poboljšavanja postupka i kako bi se omogućilo pronalaženje djelotvornih rješenja za bilo kakve prepreke u svakoj fazi postupka što je brže moguće;

45.  vjeruje da bi se uloga i odgovornosti Odbora za predstavke najbolje izvršavale, a njegova vidljivost, učinkovitost, odgovornost i transparentnost u najvećoj mjeri poboljšale boljim načinom da se pitanja važna za europske građane predstave na plenarnoj sjednici, te njegovom većom sposobnošću da poziva svjedoke, provodi istrage i organizira saslušanja;

46.  odlučan je ispitati u kojem bi opsegu izmjene Poslovnika bile primjerene za provedbu gore navedenih formalnih uvjeta u vezi s misijama za utvrđivanje činjenica i plenarnim rezolucijama u skladu s člankom 202. Poslovnika;

47.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu te vladama i parlamentima država članica, njihovim odborima za predstavke i njihovom ombudsmanu ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0510. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0445.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maalouli (Sirija) i Peshawara (Pakistan) i slučaj pastora Saeeda Abedinija (Iran) (2013/2872(RSP))

P7_TA(2013)0422 RC-B7-0449/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir rezolucije od 15. studenog 2007. o ozbiljnim događajima koji ugrožavaju postojanje kršćanskih zajednica i ostalih vjerskih zajednica(1), od 21. siječnja 2010. o nedavnim napadima na kršćanske zajednice(2), od 6. svibnja 2010. o masovnim okrutnostima u Josu, Nigeriji(3), od 20. svibnja 2010. o vjerskim slobodama u Pakistanu(4), od 25. studenog 2010. o Iraku: smrtna kazna (osobito slučaj Tariqa Aziza) i napadi na kršćanske zajednice(5), od 20. siječnja 2011. o položaju kršćana u kontekstu slobode i vjeroispovjesti(6), od 27. listopada 2011. o situaciji u Egiptu i Siriji, posebno u odnosu na kršćanske zajednice(7) te od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politika Europske unije o tom pitanju(8),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja(9),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izjavu Catherine Ashton, visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Komisije od 23. rujna 2013 o kršćanskoj zajednici u Peshawaru u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. veljače 2011. o netoleranciji, diskriminaciji i nasilju na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja, kao i zaključke Vijeća od 16. studenog 2009. kojima se naglašava strateška važnost slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja te o borbi protiv netolerancije na temelju vjeroispovijesti,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Europska unija u više navrata izrazila svoju predanost slobodi vjeroispovijesti, slobodi savjesti i misli te je naglasila da vlade imaju dužnost jamčiti te slobode diljem svijeta; budući da politički i religijski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje pojedinaca i vjerskih skupina; budući da su razvoj ljudskih prava, demokracija i građanske slobode temelj na kojem Europska unija gradi svoje odnose s trećim zemljama te se nalazi u klauzuli o demokraciji u ugovorima između EU-a i trećih zemalja;

B.  budući da, prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima i posebno članku 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima svi imaju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; budući da to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja te slobodu iskazivanja vlastite vjeroispovijesti ili uvjerenja u štovanju, obredima, običajima ili podučavanju, bilo zasebno ili u zajednici s drugima te javno ili privatno; budući da, prema Odboru za ljudska prava UN-a, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja štiti sva uvjerenja, uključujući teistička, neteistička ili ateistička vjerovanja;

C.  budući da se u nekoliko rezolucija UNHRC-a sve države pozivaju da, u okviru svojih nacionalnih zakonskih okvira, u skladu s instrumentima međunarodnih ljudskih prava, poduzmu sve odgovarajuće mjere za borbu protiv mržnje, diskriminacije, netolerancije i činova nasilja, zastrašivanja i prisile koji su motivirani vjerskom netolerancijom, uključujući napade na vjerska mjesta, te da potaknu razumijevanje, toleranciju i poštovanje na području pitanja koja se tiču slobode vjeroispovijesti i uvjerenja;

D.  budući da prema raznim izvješćima sve je veći broj slučajeva represije vlada i društvene agresivnosti usmjerene prema pojedincima i skupinama različitog vjerskog porijekla, posebno u Pakistanu, zemljama Arapskog proljeća i dijelovima Afrike; budući da je u nekim slučajevima situacija s kojom se suočavaju kršćanske zajednice takva da može ugroziti njihovu budućnost te bi, u slučaju da te zajednice nestanu, to značilo gubitak značajnog dijela vjerskog nasljeđa dotičnih zemalja;

Maaloula, Sirija

E.  budući da su militanti iz Jabhat al-Nusra, skupine koja je povezana s al-Qaedom, 4. rujna 2013. napali Maaloulu, selo u Siriji;

F.  budući da je Maaloula simbol kršćanske prisutnosti u Siriji te je bila dom različitim vjerskim zajednicama koji su stoljećima živjeli u mirnom suživotu; budući da u tom gradu svakog rujna Sirijci svih vjeroispovijesti sudjeluju u festivalu Dan križa; budući da je Maaloula jedan od tri grada i sela u zemlji gdje lokalno stanovništvo još uvijek govori aramejski jezik;

G.  budući da su od početka nasilne krize u Siriji nasilni sukobi u Maalouli bili prvi napadi koji su izričito bili usmjereni na istaknutu kršćansku zajednicu; budući da je najmanje četvero ljudi − Michael Thaalab, Antoine Thaalab, Sarkis Zakem i Zaki Jabra – poginulo u tim sukobima dok su drugi − Shadi Thaalab, Jihad Thaalab, Moussa Shannis, Ghassan Shannis, Daoud Milaneh i Atef Kalloumeh – oteti ili su nestali; budući da, od kada su počele borbe u gradu, većina od njegovih 5 000 stanovnika je pobjeglo u susjedna sela ili u Damask; budući da su događaju u Maalouli dokaz da se sirijski sukob i dalje dijeli na sekte;

H.  budući da je samostan sv. Tekle (Mar Takla) povijesno bio dom redovnicama i siročadi kršćanske i muslimanske vjeroispovijesti; budući da je oko 40 redovnica i siročadi ostalo u Maalouli unatoč žestokim borbama te je bilo zatočeno u samostanu u teškim uvjetima zbog nedostatka vode i drugih zaliha;

Peshawar, Pakistan

I.  budući da je 22. rujna 2013. najmanje 82 ljudi poginulo i preko 120 ranjeno u dvostrukom bombaškom napadu na crkvu Svih svetih u Kohati Gateu, predgrađu Peshawara;

J.  budući da je islamska skupina Jundullah povezana sa skupinom Tehrik-i-Talibaan Pakistan preuzela odgovornost za napad, rekavši da će nastaviti s napadima na kršćane i nemuslimane jer su oni neprijatelji Islama te neće prestati s napadima sve dok ne prestanu napadi bespilotnih zrakoplova Sjedinjenih Američkih Država na Pakistan; budući da je skupina Tehrik-i-Talibaan Pakistan demantirala bilo kakvu uključenost u eksplozijama te bilo kakvu povezanost sa skupinom Jundullah;

K.  budući da je pakistanski premijer Nawaz Sharif osudio napad rekavši da je napad na nedužne ljude protivno učenju Islama;

L.  budući da su kršćani koji čine oko 1,6 % stanovništva Islamske Republike Pakistana žrtve predrasuda i mjestimičnih naleta nasilnih skupina;

M.  budući da većina pakistanskih kršćana vodi neizvjestan život, često u strahu od optužbi za bogohuljenje što je optužba koja može izazvati val javnog nasilja;

N.  budući da su 9. ožujka 2013. Muslimani u Lahoru zapalili više od 150 kršćanskih domova i dvije crkve kao odgovor na navodno bogohuljenje;

O.  budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima;

Slučaj pastora Saeeda Abedinija iz Irana

P.  budući da se Saeed Abedini, iransko-američki pastor, nalazi u zatvoru u Iranu od 26. rujna 2012., a 27. siječnja 2013. revolucionarni sud u Iranu osudio ga je na osam godina zatvora za ometanje nacionalne sigurnosti stvaranjem mreže kršćanskih crkava u privatnim kućama; budući da je priopćeno da je Saeed Abedini u zatvoru fizički i psihički zlostavljan;

Q.  budući da posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu tvrdi da kršćani ne bi trebali trpjeti sankcije zbog iskazivanja i ispovijedanja svoje vjere pa je stoga zabrinut što se kršćane navodno uhićuje i progoni na osnovi nejasno definiranih zločina protiv nacionalne sigurnosti jer upražnjavaju svoja vjerovanja;

1.  Oštro osuđuje nedavne napade na kršćane i izražava solidarnost s obiteljima žrtava; još jednom izražava duboku zabrinutost zbog širenja slučajeva netolerancije, represije i nasilja usmjerenih protiv kršćanskih zajednica, osobito u zemljama Afrike, Azije i Bliskog istoka; poziva dotične vlade da osiguraju da se počinitelji tih zločina i sve osobe odgovorne za napade, kao i za druge nasilne činove protiv kršćana i drugih vjerskih manjina izvedu pred sud i da budu propisno osuđeni;

2.  oštro osuđuje sve oblike diskriminacije i netolerancije na osnovi vjere ili vjerovanja i nasilne radnje protiv svih vjerskih zajednica; još jednom naglašava da je pravo na slobodu misli, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo;

3.  ponavlja svoju zabrinutost zbog progona kršćana zadnjih godina iz raznih zemalja, osobito s Bliskog istoka;

Maaloula, Sirija

4.  Zabrinut je zbog trenutnog stanja kršćana u Siriji; osuđuje akcije Jabhat al-Nusre i pridruženih militanata u Maalouli i okolici; napominje da su do sada kršćani i muslimani živjeli mirnim suživotom u tom selu, čak i tijekom sukoba i da su se dogovorili da grad mora ostati mjesto mira; priznaje da je napad na Maaloulu samo jedan vid sirijskog građanskog rata;

5.  Naglašava da samostani u Maalouli moraju biti zaštićeni kako bi se održao život, vjerske aktivnosti i arhitektonsko blago te kršćanima i muslimanima omogućilo da žive zajedno u miru;

6.  poziva na hitnu potporu i humanitarnu pomoć za časne sestre i siročad koji su zatočeni u samostanu Sv. Tekla (Mar Takla); poziva sve strane u sukobu da humanitarnim skupinama dozvole prilaz samostanu;

7.  zabrinut je zbog posljedica tih napada i mogućih rizika za kršćansku zajednicu; svjestan je da su kršćanske i druge zajednice uhvaćene u unakrsnoj vatri i prisiljene opredijeliti se za jednu stranu u ratu u kojem se i dalje provodi sektaštvo;

8.  naglašava da je dužnost svih sudionika štititi sve različite manjine koje su nazočne u Siriji, uključujući Šiite, Alawite, Kurde, Druze i kršćane;

Peshawar, Pakistan

9.  Oštro osuđuje napad na crkvu Svih svetih u Peshawaru i druge nedavne terorističke napade;

10.  Pozdravlja sveprisutnu osudu napada od strane političkih sudionika i dijelova pakistanskog civilnog društva;

11.  Zahtijeva od pakistanske vlade da učini sve što je u njezinoj moći kako bi izvršitelji napada na crkvu Svih svetih u Peshawaru bili izvedeni pred sud; poziva na odlučniju akciju za osiguranje zaštite svih pakistanskih građana – bez obzira na njihovu vjeru ili vjerovanje – te da se pred sud izvedu sve skupine ili pojedinci odgovorni za poticanje i izvođenje terorističkih djela;

12.  Poziva pakistansku vladu da poduzme mjere zaštite žrtava masovnih nereda koji su vjerski motivirani, da počne aktivno rješavati vjersku netrpeljivost koju iskazuju društveni akteri, da se bori protiv vjerske netolerancije, nasilja i zastrašivanja te da djeluje kako bi se odstranila percepcija o nemogućnosti kažnjavanja;

13.  duboko je zabrinut zbog rastuće opasnosti za kršćane u Pakistanu obzirom na nedavno povećanje napada na tu manjinu, kao što su progoni stotina kršćana od strane islamskih vjerskih fanatika u ožujku u Lahoreu, zbog navoda o bogohuljenju protiv Islama;

14.  Duboko je zabrinut zbog općeg stanja vjerskih manjina u Pakistanu a osobito zbog kršćanskih crkava kojima prijete talibani i druge ekstremističke skupine;

15.  izražava duboku zabrinutost da su kontroverzni zakoni o bogohuljenju otvoreni za zloupotrebu koja može utjecati na ljude svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost što je primjena zakona o bogohuljenju, kojima su se javno suprotstavili pokojni ministar Shahbaz Bhattiand i pokojni guverner Salman Taseer trenutno u porastu, a cilj su kršćani u Pakistanu;

16.  poziva pakistansku vladu na detaljnu reviziju zakonā o bogohuljenju i njihove trenutne primjene, osobito poglavlja 295 B i C kaznenog zakonika koji propisuje obavezan doživotni zatvor (295 B i C) ili čak smrtnu kaznu (295 C) za navodna djela bogohuljenja;

17.  napominje da su sloboda vjeroispovijesti i prava manjina zajamčena pakistanskim ustavom; potiče sve Pakistance da zajedno rade na promicanju i osiguranju trpeljivosti i međusobnog razumijevanja;

18.  pozdravlja mjere koje je pakistanska vlada poduzela od studenog 2008. u interesu vjerskih manjina kao što je određivanje pet postotne kvote za manjine na državnim radnim mjestima, prepoznavanje nemuslimanskih javnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;

Slučaj pastora Saeeda Abedinija iz Irana

19.  Duboko je zabrinut zbog sudbine pastora Saeeda Abedinija koji je već više od godinu dana lišen slobode, osuđen na osam godina zatvora u Iranu za djela povezana s njegovim vjerskim uvjerenjima;

20.  poziva iransku vladu da oslobodi optužbi i odmah pusti na slobodu Saeeda Abedinija i sve druge pojedince koji su zatvoreni ili osuđeni na račun svoje vjere;

21.  ponavlja svoj poziv Iranu da poduzme korake za osiguranje punog poštovanja prava na slobodu vjere ili vjerovanja, uključujući osiguravanjem pune usklađenosti zakonodavstva i prakse s člankom 18. ICCPR-a (Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima); ukazuje da to također uključuje zahtjev da pravo svakoga da promijeni svoju vjeru, ako to želi, mora biti bezuvjetno i u potpunosti zajamčeno;

22.  pozdravlja govor o umjerenosti i vjerskoj trpeljivosti novog iranskog predsjednika Hassana Rouhania; vjeruje da se EU treba uključiti u dijalog o ljudskim pravima s Iranom;

23.  ponovo poziva Vijeće, Komisiju i Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednicu Europske komisije da više pozornosti obrate na pitanja slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja te na stanje vjerskih zajednica, uključujući kršćane, u sporazumima i sporazumima o suradnji s trećim zemljama te u izvješćima o ljudskim pravima;

24.  pozdravlja donošenje od strane Vijeća 24. lipnja 2013. smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti i uvjerenja, potiče Komisiju, EEAS (Europska služba za vanjsko djelovanje) i države članice da u potpunosti provode te smjernice te da potpuno iskoriste svako sredstvo ili sugestiju koje su u njima predstavljene;

25.  podržava svaku inicijativu čiji cilj je promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja između zajednica; poziva vjerske vlasti na promicanje tolerancije i poduzimanje inicijativa protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

o
o   o

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom izaslaniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću za ljudska prava UN-a, organizaciji Žene UN-a, vladi Sirije, sirijskom nacionalnom vijeću, vladi i parlamentu Pakistana, vladi i parlamentu Irana.

(1) SL C 282 E, 6.11.2008., str. 474. (2) SL C 305 E, 11.11.2010., str. 7. (3) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 143. (4) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 147. (5) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 115. (6) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 53. (7) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 108. (8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0503. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o sukobima u Sudanu i posljedičnom cenzurom medija (2013/2873(RSP))

P7_TA(2013)0423 RC-B7-0444/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prethodne rezolucije o Sudanu i južnom Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 30. rujna 2013. o nasilju tijekom trenutačnih prosvjeda u Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava od 27. rujna 2013. kojom se zagovara suzdržanost jer broj mrtvih u prosvjedima zbog goriva u Sudanu raste,

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog stručnjaka Vijeća UN-a za ljudska prava od 18. rujna 2013. o stanju ljudskih prava u Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. rujna 2013. na sastanku na vrhu između predsjednika Sudana i južnog Sudana u Khartoumu u Sudanu,

–  uzimajući u obzir zaključak dogovoren na sastanku vlade Sudana, Afričke unije i trostranog mehanizma za koordinaciju Ujedinjenih naroda o UNMIS-u održanog 28. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir Plan za Sudan i južni Sudan utvrđen u komunikaciji koju je izdalo Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost od 24. travnja 2012. koji EU u potpunosti podupire,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Temeljna načela UN-a o uporabi sile i vatrenog oružja od strane službenika koji provode pravo,

–  uzimajući u obzir Načela nacionalne sigurnosti, slobode izražavanja i pristupa informacijama, slobode izražavanja i pristupa informacijama iz Johannesburga, dokument UN-a br. E/CN.4/1996/39 (1996.),

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni sudanski mirovni sporazum (CPA) iz 2005.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan u Cotonou (Benin) 23. lipnja 2000. koji je postupno revidiran 2005. i 2010.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(2),

–  uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se u Sudanu događaju rastući valovi narodnih prosvjeda, a politička situacija u zemlji je krhka;

B.  budući da su 23. rujna 2013. izbile manifestacije i prosvjedi diljem Sudana nakon najave predsjednika Omara Al-Bashira o ukidanju subvencija za gorivo u nastojanju reformiranja gospodarstva što je za posljedicu imalo naglo povećanje cijena benzina i plina od 75 %;

C.  budući da su tisuće prosvjednika izašli na ulice povodom prosvjeda u gradovima diljem zemlje, uključujući Wad Madani, Khartoum, Omdurman, Port Sudan, Atbara, Gedarif, Nyala, Kosti i Sinnar, jer su mjere štednje koje je uvela vlada uz gotovo udvostručene cijene goriva najteže pogodile siromašne;

D.  budući da je gospodarska situacija u Sudanu i dalje izuzetno teška te obilježena rastućom inflacijom, oslabljenom valutom i ozbiljnim manjkom dolara za plaćanje uvoza od kada je južni Sudan postao neovisan prije dvije godine preuzevši oko 75 % proizvodnje sirove nafte bivše ujedinjene zemlje;

E.  budući da je nepostojanje sporazuma o gospodarskoj suradnji između Sudana i južnog Sudana u prijelaznom razdoblju, uključujući korištenje naftom, korišteno kao prijetnja s obje strane, što je znatno doprinijelo sadašnjoj krizi; budući da postoji nepovjerenje između dvije susjedne zemlje o podjeli nacionalnog duga, a pitanje koliko bi izolirani Jug trebao platiti za prijevoz svoje nafte kroz Sudan jedno je od neriješenih pitanja;

F.  budući da je prema izvješćima najmanje 800 aktivista, uključujući članove oporbenih stranaka i novinare, uhićeno tijekom manifestacija u tijeku u kojima su prema izvješćima sudanske sigurnosne snage ubile do 100 ljudi, broj koji je nagnao Ured visoke povjerenice UN-a za ljuska prava na poziv na „apsolutnu suzdržanost” službenika koji provode pravo; budući da je prema izvješćima većina ubijenih osoba u dobi između 15 i 25 godina, no i djeca u vrlo ranoj dobi od 10 do 12 godina također su ubijena od strane sigurnosnih snaga;

G.  budući da je ministarstvo obrazovanja izjavilo da će škole ostati zatvorene do 20. listopada 2013.;

H.  budući da nasilne mjere sudanske vlade obuhvaćaju upotrebu ubojitog streljiva protiv miroljubivih prosvjednika te masovna pritvaranja; budući da je nekoliko aktivista, članova oporbenih stranaka i vođa civilnog društva, uključujući nastavnike i studente, uhićeno u svojim domovima ili su držani u izolaciji, a njihovi su domovi pretražili agenti Nacionalne obavještajne i sigurnosne službe (NISS); budući da je bilo suđenja po skraćenom postupku, kao što je ono nakon uhićenja Majdia Saleema, poznatog branitelja ljudskih prava, te je krajem rujna započela cenzura informacija snažnom cenzurom tiska i isključenjem interneta;

I.  budući da se Sudan nalazi među najgorim zemljama u svijetu u pogledu poštovanja slobode informiranja; budući da je 25. rujna 2013. NISS dosegao potpunu novu razinu zabranivši urednicima glavnih novina objavljivanje bilo kakvih informacija o prosvjedima koje nisu potekle od izvora u vladi;

J.  budući da je bilo brojnih kršenja slobode medija, kao što je isključenje interneta, pljenidba novina, zlostavljanje novinara i cenzura novinskih internetskih stranica; budući da su uredi Al-Arabiye i arapskog ureda televizijskog kanala Sky News zatvoreni; budući da je 19. rujna 2013. zabranjeno objavljivanje dnevnih novina kao što su Al-Sudani, Al-Meghar, Al Gareeda, Almash’had Alaan, Al-Siyasi i provladinih Al-Intibaha, a izdanja triju novina, uključujući Al-Intibahu, su plijenjena čim su izašla iz tiska;

K.  budući da necenzuriran pristup otvorenom internetu, mobilnim telefonima i informacijskim i komunikacijskim tehnologijama ima pozitivan učinak na ljudska prava i temeljne slobode proširenjem opsega slobode izražavanja, pristupa informacijama i slobode okupljanja diljem svijeta; budući da digitalno prikupljanje i širenje dokaza kršenja ljudskih prava može doprinijeti globalnoj borbi protiv nekažnjavanja;

L.  budući da je pristup internetu temeljno pravo jednako drugim osnovnim ljudskim pravima koje je priznalo Vijeće UN-a za ljudska prava (UNHCR) te bi se stoga trebao štititi i očuvati u skladu s tim;

M.  budući da je regulatorno tijelu države osnovalo poseban odjel za praćenje i provedbu filtriranja, a sudanske vlasti otvoreno priznaju da filtriraju sadržaje koji vrijeđaju javni moral i etiku ili čine prijetnju redu;

N.  budući da su 25. rujna 2013. vlasti isključile internet diljem zemlje na više od 24 sata cenzurom opsega koji nije viđen od pobuna u Egiptu 2011.; budući da je brzina interneta znatno usporila u lipnju 2012. tijekom niza prosvjeda;

O.  budući da je u izvješću organizacije Freedom House „Sloboda na internetu 2013.” izdanom 3. listopada 2013. Sudan ocijenjen „neslobodnim” i nalazi se na 63. mjestu od 100 zemalja; budući da se Sudan nalazi na 170. mjestu od 179 zemalja na svjetskom indeksu slobode medija 2013. reportera bez granica; budući da su reporteri bez granica osudili mjere koje je poduzela vlada;

P.  budući da se većina aktivista oslanja na korištenje internetom za međusobnu komunikaciju, prijenos informacija izvan zemlje te izražavanje svojih mišljenja i zabrinutosti; budući da su građani izvijestili da je čak i usluga tekstualnih poruka prekinuta tijekom cenzure;

Q.  budući da je na općim izborima održanim u travnju 2010., prvih višestranačkih izbora u Sudanu od 1986., Omar al-Bashir ponovno izabran kao predsjednik Sudana; budući da je izborna promatračka misija EU-a, koja je utvrdila mnoge nepravilnosti i nedostatke u izbornom postupku, izjavila da izbori nisu zadovoljili međunarodne standarde;

R.  budući da je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao dva uhidbena naloga za predsjednika al-Bashira 2009. i 2010. optuživši ga za odgovornost za ratne zločine, zločine protiv humanosti i genocid te budući da se Rezolucijom Vijeća Sigurnosti UN-a br. 1593 (2005.) zahtijeva da Sudan surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom, iako nije ugovorna strana Rimskog statuta, te se Sudan stoga mora pridržavati uhidbenog naloga Međunarodnog kaznenog suda;

S.  budući da je u skladu s procjenama UN-a 50 % stanovništva Sudana (ukupno 34 milijuna ) mlađe od 15 godina, a oko 46 % stanovništva živi ispod granice siromaštva;

T.  budući da je sukob u prijelaznim područjima Sudana pogodio preko 900 000 ljudi, uključujući preko 220 000 koji su izbjegli u Etiopiju i južni Sudan, te budući da je od početka 2013. oko 300 000 ljudi nanovo raseljeno kao posljedica borbe između plemena u Darfuru;

U.  budući da je EU 2012. i 2013. dodijelio više od 76 milijuna EUR za humanitarnu pomoć Sudanu (iznos dana 20. kolovoza 2013.); budući da Sudan nije ratificirao revidirani Sporazum iz Cotonoua iz 2005. i stoga ne može primati dodatnu financijsku potporu iz 10. Europskog razvojnog fonda;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog sve teže političke, ekonomske i socijalne situacije u Sudanu, koja je obilježena nasiljem i gubitkom ljudskih života u protestima koji su nedavno preplavili državu.

2.  osuđuje ubojstva, nasilje nad prosvjednicima, cenzuru medija, političko zastrašivanje te zlostavljanje i samovoljna uhićenja aktivista za ljudska prava i političkih aktivista te novinara;

3.  poziva sudansku vladu da zaustavi zlostavljanje i odmah oslobodi sve mirne prosvjednike, političke aktiviste, članove oporbe, borce za ljudska prava, medicinsko osoblje, blogere i novinare koji su uhićeni dok su ostvarivali svoja prava na slobodu govora i okupljanja; ističe da svi zatvorenici moraju dobiti mogućnost pravednog suđenja temeljenog na vjerodostojnoj istrazi, pravo na odvjetnika i pravo na pretpostavku nedužnosti, te da vlada mora dopustiti zatvorenicima posjete njihovih obitelji i pristup medicinskoj skrbi;

4.  žali zbog upotrebe ubojitog streljiva protiv prosvjednika, koja je prouzročila nezakonita ubojstva, i neproporcionalne sile te zbog navodnih namjernih ubojstava prosvjednika koja su izvršile sigurnosne snage; potiče sudansku vladu da odmah zaustavi oštre mjere i stane na kraj nekažnjavanju članova Obavještajne agencije za nacionalnu sigurnost (NISS); poziva na ukidanje strogog Zakona o nacionalnoj sigurnosti iz 2010.

5.  poziva sudanske sigurnosne snage da poštuju Temeljna načela UN-a o uporabi sile i vatrenog oružja za službenike koji provode pravo, koja utvrđuju uvjete zakonitog primjenjivanja sile bez kršenja ljudskih prava, uključujući pravo na život;

6.  poziva sudanske vlasti da ponovno uspostave i poštuju ljudska prava i temeljne slobode u okviru međunarodnog prava, uključujući slobodu izražavanja, mrežno i izvanmrežno, slobodu okupljanja, vjersku slobodu, prava žena i jednakost spolova, te da odmah ukinu sva ograničenja pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

7.  potiče sudansku vladu da prekine sve oblike ugnjetavanja onih koji ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja, mrežno i izvanmrežno, i da zaštiti novinare; ističe ulogu koju igraju mediji u osiguravanju informacija i platforme za javno iskazivanje legitimne zabrinutosti za građane i stoga oštro osuđuje cenzuru 22. rujna 2013. i operaciju zastrašivanja koju je vodio NISS;

8.  potiče sudansku vladu da dopusti svojem stanovništvu slobodan pristup internetu u svako doba; ističe da je pristup internetu temeljno pravo, koje je priznalo Vijeće UN-a za ljudska prava, koje treba očuvati i braniti kao i sva druga ljudska prava;

9.  poziva sudansku vladu da nastavi provoditi potrebne političke reforme kojima bi se osigurala rješenja za dugotrajno loše gospodarsko upravljanje, siromaštvo, rastuću razinu korupcije i nesigurnost na zapadu i jugu, te preporučuje da sudanske vlasti i svi regionalni i međunarodni partneri provedu programe za mlade kako bi promicali obrazovanje, osposobljavanje i zapošljavanje;

10.  poziva sudanske vlasti da sudjeluju u istinskom procesu sveobuhvatnog nacionalnog dijaloga s oporbom, osobito u Darfuru; snažno potiče vlade Sudana i Južnog Sudana da sklope sporazum o neriješenim gospodarskim obvezama u doba tranzicije između dviju država, uključujući upotrebu nafte, koja je pridonijela trenutačnim nemirima u Sudanu;

11.  podsjeća na zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose (GAERC) iz lipnja 2008. koji se odnose na stalno odbijanje sudanske vlade da surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) i ističu da sudanska vlada ima obvezu, kao i kapacitet za suradnju te da će se poštovati svaki nalog za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda; potiče Omara al-Bashira da se pridržava obveza koje mu nalaže međunarodnog pravo i iziđe pred Međunarodni kazneni sud za ratne zločine, zločine protiv humanosti i genocid;

12.  poziva sudansku vladu da revidira Zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji dopušta pritvaranje osumnjičenih na četiri i pol mjeseca bez ikakvog oblika sudskog ispitivanja, te također poziva sudansku vladu da reformira pravni sustav u skladu s međunarodnim standardima na području ljudskih prava;

13.  poziva sudansku vladu da ukine smrtnu kaznu, koja je još na snazi, te zamijeni smrtne presude odgovarajućim alternativnim kaznama;

14.  poziva vlasti, pozdravljajući njihovu odluku o osnivanju istražnog odbora kako bi se odgovorni za ubojstva izveli pred sud, da pokrene sveobuhvatnu neovisnu istragu svih prijavljenih ubojstava;

15.  poziva Afričku uniju da, u uskoj koordinaciji sa specijalnim postupcima Vijeća UN-a za ljudska prava, žurno pošalje istražno povjerenstvo da ispita navodnu prekomjernu i namjernu upotrebu ubojite sile sudanskih vlasti i okolnosti koje su dovele do smrti prosvjednika, uključujući borce za ljudska prava;

16.  poziva Komisiju da žurno zakonski ograniči izvoz tehnologija za masovan nadzor iz EU-a u države u kojima se vjerojatno koriste za kršenje digitalne slobode i drugih ljudskih prava;

17.  žali zbog odluke Visoke predstavnice EU-a da prekine mandat posebnog predstavnika EU-a za Sudan/Južni Sudan zbog ozbiljnih političkih nemira u Sudanu i oružanih sukoba u kojima su sudanske snage i paravojne skupine koje uživaju potporu Vlade nastavile nekažnjeno sudjelovati u ratnim zločinima; smatra da će bez određenog posebnog predstavnika EU-a za Sudan/Južni Sudan Europska unija ostati postrance u međunarodnim pregovorima i naporima, naročito s obzirom na to da SAD, Rusija i Kina imaju posebne izaslanike za Sudan; poziva stoga Visoku predstavnicu da poništi tu odluku i produži mandat posebnog predstavnika za Sudan/Južni Sudan;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, sudanskoj vladi, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a i Panafričkom parlamentu (PAP).

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2013. o nedavnom nasilju u Iraku (2013/2874(RSP))

P7_TA(2013)0424 RC-B7-0446/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Iraku, a posebno rezoluciju od 14. ožujka 2013. pod nazivom „Irak: težak položaj manjinskih skupina, uključujući iračke Turkmene”(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne i Republike Iraka s druge strane, te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(2),

–  uzimajući u obzir Zajednički strateški dokument Komisije za Irak (2011. – 2013.),

–  uzimajući u obzir izvješće o ljudskim pravima u Iraku od siječnja do lipnja 2012., koje su 19. prosinca 2012. zajedno predstavili Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku (UNAMI) i Ured visoke povjerenice UN-a za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne krizne skupine o Bliskom istoku br. 144 od 14. kolovoza 2013. naslovljeno „Prijelomni trenutak: irački suniti i država”,

–  uzimajući u obzir broj žrtava iz rujna, koji je UN objavio 1. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki Muna od 29. srpnja 2013. u kojoj poziva čelnike da „povuku Irak s ruba ponora”,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki Muna od 1. rujna 2013. o tragičnim događajima u kampu Ašraf tijekom kojih su ubijene 52 osobe,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. čiji je Irak potpisnik,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 5. rujna 2013. o nedavnom nasilju u Iraku,

–  uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Irak i dalje suočava s političkim, sigurnosnim i socijalno-gospodarskim izazovima te budući da je njegova politička scena rascjepkana i zahvaćena nasiljem i sektaškom politikom, što nanosi ozbiljnu štetu legitimnim težnjama iračkog naroda za mirom, napretkom i istinskim prelaskom u demokraciju;

B.  budući da je, prema podacima o žrtvama koje je objavio UNAMI, u terorističkim napadima i činovima nasilja iz rujna 2013. poginulo ukupno 979 Iračana, a ranjeno još 2 133; budući da je Bagdad u rujnu 2013. bio najteže pogođena provincija, s 1 429 civilnih žrtava (418 smrtno stradalih i 1 011 ranjenih), a slijedili su ga Niniva, Dijala, Saladin i Anbar; budući da su žrtve zabilježene i u Kirkuku, Arbilu, Babilu, Vasitu, Di Karu i Basri;

C.  budući da je učinak nasilja na civile i dalje uznemirujuće velik te da se još povećava, s oko 5 000 smrtno stradalih civila i do 10 000 ranjenih od početka 2013., što je najveća brojka u posljednjih pet godina;

D.  budući da ozbiljni socijalni i gospodarski problemi, kao što su široko rasprostranjeno siromaštvo, visoka razina nezaposlenosti, gospodarska stagnacija, uništavanje okoliša i nepostojanje osnovnih javnih usluga, i dalje utječu na velik dio stanovništva; budući da sigurnosne snage i dalje vrlo sustavno i nekažnjeno guše mirne prosvjede u kojima se zahtijevaju veća socijalna, gospodarska i politička prava;

E.  budući da se iračkim ustavom jamči jednakost svih građana pred zakonom, uz „administrativna, politička, kulturna i obrazovna prava različitih naroda”;

F.  budući da se u Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka, a posebno u klauzuli o ljudskim pravima, naglašava da bi se politički dijalog između EU-a i Iraka trebao usredotočiti na ljudska prava i jačanje demokratskih institucija;

1.  oštro osuđuje nedavne terorističke napade i pojačano sektaško nasilje, kojima se stvara opasnost od povratka zemlje u razdoblje sektaških sukoba i strah od šireg sektaškog sukoba diljem regije; ističe da su uzroci nasilja, iako je ono sektaško, politički, a ne vjerski;

2.  izražava sućut obiteljima i prijateljima preminulih i ranjenih;

3.  osuđuje nedavne napade od: 3. rujna 2013., u kojima je u pretežno šijitskim dijelovima Bagdada poginulo najmanje 60 osoba; 15. rujna 2013., u kojima je u eksplozijama diljem Iraka, usmjerenima uglavnom na šijitska područja, ubijeno više od 40 osoba; 21. rujna 2013., kad je na sahrani u bagdadskoj četvrti Sadr ubijeno najmanje 60 osoba; 30. rujna 2013., kad su u eksplozijama automobilskih bombi u pretežno šijitskim područjima Bagdada ubijene najmanje 54 osobe; 5. listopada 2013., kad je u napadu bombaša samoubojice u Bagdadu, čija su meta bili šijitski hodočasnici u četvrti al-Adamija ubijena najmanje 51 osoba, a ranjeno više od 70, dok je najmanje 12 osoba ubijeno i najmanje 25 ranjeno kad je istoga dana drugi bombaš samoubojica pogodio kafić u Baladu, sjeverno od Bagdada; 6. listopada 2013., kad je u napadu bombaša samoubojice u blizini osnovne škole u šijitskom turkmenskom selu Kabaku ubijeno najmanje 12 djece u dobi između šest i 12 godina; 7. listopada 2013., kad su u novom valu eksplozija u Bagdadu ubijene najmanje 22 osobe i 8. listopada 2013., kad je najmanje devet osoba ubijeno u napadu automobilskom bombom u Bagdadu te u napadima na sigurnosne snage na sjeveru zemlje;

4.  oštro osuđuje napad iračkih snaga na kamp Ašraf 1. rujna 2013., u kojemu su ubijene 52 iranske izbjeglice, a oteto sedam stanovnika kampa, uključujući šest žena za koje se, kako je izjavila potpredsjednica/Visoka predstavnica Catherine Ashton, vjeruje da su zatočene u Bagdadu te poziva na njihovo hitno i bezuvjetno oslobađanje; izražava potporu radu UNAMI-ja koji pokušava premjestiti oko 3 000 stanovnika kampa izvan Iraka;

5.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog novog porasta nestabilnosti i poziva sve iračke političke čelnike iz svih etničkih i vjerskih zajednica da surađuju kako bi okončali sektaško nasilje i nepovjerenje te ujedinili Iračane;

6.  poziva iračku vladu i regionalne vlasti da osude napade i omoguće cjelovitu i brzu neovisnu međunarodnu istragu nedavnih terorističkih napada u regiji te poziva iračku vladu na punu suradnju tijekom te istrage kako bi se počinitelji kaznili;

7.  zabrinut je zbog prelijevanja nasilja iz sirijskih sukoba u Irak, pri čemu se ističu džihadski pobunjenici povezani s Islamskom državom Irak, krovnom sunitskom militantnom skupinom u koju je uključena Al-Kaida;

8.  hitno poziva političke, vjerske i civilne čelnike te sigurnosne snage da počnu surađivati kako bi zaustavili krvoproliće i osigurali da se svi građani Iraka osjećaju jednako zaštićenima;

9.  poziva iračku vladu i sve političke čelnike da poduzmu nužne mjere kako bi pružili sigurnost i zaštitu svim ljudima u Iraku, a posebno članovima ranjivih manjina; poziva iračku vladu da osigura da sigurnosne snage poštuju vladavinu prava i međunarodne standarde;

10.  poziva međunarodnu zajednicu i EU da podrže iračku vladu promicanjem inicijativa za nacionalni dijalog, učvršćivanje vladavine prava i pružanje osnovnih usluga, u cilju stvaranja sigurnog, stabilnog, ujedinjenog, naprednog i demokratskog Iraka u kojemu će biti zaštićena ljudska i politička prava svih;

11.  budući da su se zbog sigurnosne situacije povećali problemi ranjivijih skupina kao što su žene, mladi i aktivisti na području temeljnih prava, uključujući sindikaliste, poziva iračke vlasti na poduzimanje hitnih mjera kako bi se više sredstava usmjerilo u programe čiji je cilj poboljšanje situacije;

12.  potiče vjerski dijalog između sunitskih i šijitskih vjerskih čelnika, koji je nužno sredstvo za rješavanje sukoba; smatra da nedavni razgovori između SAD-a i Irana također predstavljaju priliku za Irak da posluži kao most budući da je on jedna od malobrojnih zemalja koje imaju čvrste odnose s objema stranama; poziva iranske čelnike da se konstruktivno uključe u proces stabilizacije regije;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0101. (2) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0022.