Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na delegiranu Uredbu Komisije od 30. listopada 2013. o uvjetima za objavu izjave o svojstvima građevinskih proizvoda na internetskim stranicama (C(2013)7086 – 2013/2928(DEA))

P7_TA(2013)0551 B7-0548/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2013)7086),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 14. studenog 2013. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na delegiranu Uredbu,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. kojom su uređeni usklađeni uvjeti stavljanja na tržište građevinskih proizvoda i kojom se opoziva Direktiva Vijeća 89/106/EEZ (Uredba o zajedničkim odredbama)(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 63. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir članak 87.a stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da nije bilo uloženih prigovora tijekom razdoblja utvđenog u članku 87.a stavku 6 točkama trećoj i četvrtoj Poslovnika, koje je isteklo 10. prosinca 2013.,

A.  budući da je važno osigurati da delegirana Uredba o e-nabavi stupi na snagu čim prije, budući da se važne odredbe osnovnog zakonodavnog akta, uključujući one o objavi izjava o svojstvima, primjenjuju od 1. srpnja 2013.;

B.  budući da bi mogućnost objave tih izjava na internetu, u skladu sa željom zakonodavca, proizvođačima građevinskih proizvoda omogućila smanjenje troškova i povećala prilagodljivost građevinskog sektora kao takvog;

C.  budući da je Komisija unaprijed trebala pripremiti delegiranu Uredbu kako bi se izbjegla neželjena kašnjenja s obzirom na odobrenje odgode obveze proizvođača da dostave preslike, u papirnatom ili elektroničkom obliku, izjava o svojstvima svakog proizvoda koji je dostupan na tržištu;

D.  budući da je iznimno važno da Parlament i Vijeće mogu ostvariti svoja prava kao suzakonodavci kao što je određeno Ugovorima, uključujući i odluku s obzirom na to koje elemente treba delegirati Komisiji u budućim osnovnim zakonodavnim aktima i da Parlament može, zajedno sa stručnjacima iz država članica i drugim dionicima, na transparentan način i prije usvajanja delegiranog akta sudjelovati u savjetovanjima;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 88, 4.4.2011., str. 5.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11 prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo 2020.”) (COM(2011)0913 – C7-0510/2011 – 2011/0449(COD))

P7_TA(2013)0552 A7-0423/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0913),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 133. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7 0510/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 2. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 21. studenoga 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0423/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program „Pericles 2020”) i stavljanju izvan snage Odluka Vijeća 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 331/2014.)

(1) SL C 137, 12.5.2012., str. 7.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 99/2013 o europskom statističkom programu za razdoblje 2013. – 2017. (COM(2013)0525 – C7-0224/2013 – 2013/0249(COD))

P7_TA(2013)0553 A7-0401/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0525),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0224/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 27. studenoga 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0401/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju od 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o o izmjeni Uredbe (EU) br. 99/2013 o europskom statističkom programu za razdoblje 2013. – 2017.

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1383/2013.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o nacrtu Odluke Vijeća kojom se države članice ovlašćuju da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada o dostojnom radu za radnike zaposlene u kućanstvima iz 2011. (Konvencija br. 189.) (11462/2013 – C7-0234/2013 – 2013/0085(NLE))

P7_TA(2013)0554 A7-0394/2013

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11462/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 153. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0234/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7‑0394/2013),

1.  daje suglasnost za nacrt Odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o nacrtu Odluke Vijeća o zaključivanju protokola Sporazumu o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Armenije s druge strane o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Armenije o općim načelima za sudjelovanje Republike Armenije u programima Unije (16469/2012 – C7-0009/2013 – 2012/0247(NLE))

P7_TA(2013)0555 A7-0406/2013

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (16469/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola Sporazumu o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Armenije s druge strane (16472/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 114., 168., 169., 172., 173. stavkom 3., 188., 192. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0009/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0406/2013),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Armenije.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Republike Francuske o primjeni zakonodavstva Unije o oporezivanju dohotka od štednje i administrativnoj suradnji u području oporezivanja na zajednicu Saint-Barthélemy (COM(2013)0555 – C7-0360/2013 – 2013/0269(NLE))

P7_TA(2013)0556 A7-0404/2013

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (COM(2013)0555),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Republike Francuske o primjeni zakonodavstva Unije o oporezivanju dohotka od štednje i administrativnoj suradnji u području oporezivanja na zajednicu Saint-Barthélemy,

–  uzimajući u obzir članke 113. i 115. u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (b) i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0360/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. i članak 90. stavak 7. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0404/2013),

1.  odobrava sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2002/546/EZ u pogledu njezina razdoblja primjene (COM(2013)0781 – C7-0420/2013 – 2013/0387(CNS))

P7_TA(2013)0557 A7-0431/2013

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2013)0781),

–  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0420/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0431/2013),

1.  prihvaća prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć (2013/2057(INL))

P7_TA(2013)0558 A7-0393/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), a posebno njegove članke 9. i 151. i članak 153. stavak 1. točku (e),

–  uzimajući u obzir članak 209. i 210. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.,

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju iz 2005., Akcijski plan iz Accre iz 2008. i Globalno partnerstvo za djelotvoran razvoj iz 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: Europski konsenzus(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. listopada 2011. naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (COM(2011)0637),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu”(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću od 15. svibnja 2007. o „Kodeksu ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. rujna 2006. o „Većoj i boljoj suradnji: paket djelotvorne pomoći EU-a 2006.”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o djelotvornoj pomoći(5) iz 2005.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o 4. forumu na visokoj razini o djelotvornoj pomoći(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose od 17. studenog 2009. o operativnom okviru djelotvorne pomoći(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 14. lipnja 2010. o podjeli rada među zemljama(8), koji uključuju brojne dodatke i promjene u operativnom okviru djelotvorne pomoći,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 9. prosinca 2010. o „Uzajamnoj odgovornosti i transparentnosti: četvrto poglavlje operativnog okvira djelotvorne pomoći EU-a”(9),

–  uzimajući u obzir pročišćeni tekst operativnog okvira djelotvorne pomoći koji je usvojilo glavno tajništvo Vijeća Europske unije 11. siječnja 2011.(10),

–  uzimajući u obzir izvješće iz listopada 2009. naslovljeno „Plan djelotvorne pomoći: koristi europskog pristupa” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije(11),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće iz ožujka 2011. naslovljeno „Zajednički višegodišnji programi” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije(12),

–  uzimajući u obzir „Konačno izvješće o ocjeni Pariške deklaracija: druga faza”, objavljeno u svibnju 2011.,

–  uzimajući u obzir „Izvješće o trošku neujedinjene Europe” o „Povećanju suradnje između donatora iz EU-a”, predstavljeno Odboru za razvoj 10. srpnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (2010/427/EU)(13), posebno članak 9. (Instrumenti za vanjsko djelovanje i planiranje),

–  uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0393/2013),

A.  budući da nedavne procjene navedene u gore spomenutom „Izvješću o trošku neujedinjene Europe” pokazuju da bi se godišnje moglo uštedjeti i do 800 milijuna EUR rezanjem troškova transakcije pod uvjetom da donatori iz EU-a usredotoče svoju pomoć na manje zemalja i aktivnosti; i budući da bi se godišnje moglo uštedjeti dodatnih 8,4 milijardi EUR kada bi raspodjela sredstava po državama bila potpuno usklađena i usmjerena isključivo na smanjenje siromaštva;

B.  budući da je, u kontekstu gdje je ukupno došlo do ograničenog napretka prema dostizanju UN-ova cilja od odvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć do 2015., djelotvornije usklađivanje na razini EU-a od presudne važnosti;

C.  budući da će, s obzirom na međunarodne demografske promjene i buduću veću međuovisnost između onoga što su danas zemlje u razvoju i EU-a, djelotvornija potrošnja razvojne pomoći donijeti djelotvorniju pomoć na terenu i, kao dodanu vrijednost, donijeti veće uzajamno poštovanje u budućnosti;

D.  budući da usklađeno djelovanje EU-a kao cjeline, osobito osnivanjem odbora koji se sastoji od predstavnika Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta, ima dodanu vrijednost koja je, kada je riječ o političkoj i financijskoj moći, veća od zbroja pojedinačnih aktivnosti 28 država članica i Komisije;

E.  budući da bi EU i države članice trebali nastaviti davati primjer kad je riječ o smanjenju fragmentacije pomoći cjelovitom provedbom obveza povezanih s djelotvornosti međunarodne pomoći i razvoja dogovorenih u Parizu, Accri i Busanu te oslanjanjem na napredak ostvaren u trenutačnom postupku izrade zajedničkih programa;

F.  budući da bi koordinacija donatora iz EU-a trebala doprinijeti cilju prekida svake službene i neslužbene vezane pomoći i preoblikovanju „plana za učinkovitost pomoći” u „plan za učinkovitost razvoja”;

G.  budući da su inicijative EU-a za poboljšanje koordinacije donatora većinom dobrovoljne i neobvezujuće prirode; i budući da su Kodeksom ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici postignuti samo djelomični rezultati;

H.  budući da Ugovori daju EU-u pravnu osnovu za jačanje dosljednosti i djelotvornosti vanjskog djelovanja EU-a;

I.  budući da bi Komisija trebala biti pokretačka snaga cjelovite provedbe plana djelotvornosti pomoći i razvoja na razini EU-a;

1.  poziva EU i države članice da poštuju svoje obveze u okviru Akcijskog plana iz Accre i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju iz Busana, kojima su glavne prepreke nedostatak političke volje, birokracija i visoki transakcijski troškovi; podsjeća u tom kontekstu da je temeljni uvjet ostvarenja „plana za učinkovitost pomoći” u potpunosti prihvatiti načelo „demokratskog vlasništva”, podrazumijevajući time da razvojne strategije vode države i da se u njima odražavaju obveze svih nacionalnih dionika;

2.  poziva EU i države članice da u cijelosti iskoriste pravne odredbe o razvoju iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje pozivaju na komplementarnost između EU-a i država članica u razvojnoj suradnji (članak 208. UFEU-a i 210. UFEU-a) kako bi se pojačala učinkovita suradnja među donatorima iz EU-a;

3.  poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica, među ostalim kroz izradu zajedničkih programa, uključujući podjelu rada unutar države kako bi se izbjeglo preklapanje aktivnosti i visoki transakcijski troškovi; jednako ustraje na nužnosti provođenja podrobne analize potreba posebnih prilika u svakoj državi primateljici, pritom osiguravajući da su financirani projekti uključeni u lokalno gospodarstvo i od njih imaju korist najpotrebitiji;

4.  poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica u podjeli rada među državama kako bi se rješavao problem privilegiranih i zapostavljenih država u primanju humanitarne pomoći; naglašava da bi politika Europske unije o podjeli rada trebala osigurati podrobno razmatranje horizontalnih pitanja poput ljudskih prava, jednakosti spolova i klimatskih promjena; također naglašava da cilj povećanja učinka pomoći i postizanja više rezultata i veće vrijednosti za novac ne bi trebao dovesti do razvojne politike nesklone riziku koja je usmjerena samo na „lake države”;

5.  poziva na ponovnu procjenu usporednih prednosti EU-a i država članica u podjeli zadaća na području razvoja, s time da se ocijene jake i slabe strane, koja bi trebala uključiti dotičnu državu članicu (ili Komisiju) kao i ostale donatore i partnerske države;

6.  međutim, primjećuje da je bolja koordinacija potrebna i s međunarodnom zajednicom te, što je još važnije, s lokalnim subjektima, posebno s lokalnim vladama, nacionalnim parlamentima, civilnim društvom i nevladinim organizacijama; podsjeća na to da se u sklopu 8. milenijskog razvojnog cilja, „uspostava globalnog partnerstva za razvoj”, potiče široko sudjelovanje i bliska suradnja među svim razvojnim subjektima;

7.  naglašava da povezivanjem sredstava država donatora multilateralne razvojne organizacije stječu potencijal za povećanje djelotvornosti potpore i maksimalno povećanje učinkovitosti; primjećuje da korištenje resursima koje su na raspolaganje stavile međunarodne organizacije također pomaže donatorima u razmjeni informacija o razvojnim aktivnostima, čime se postiže veća transparentnost i odgovornost;

8.  naglašava da je važno poduprijeti razvoj kapaciteta tih zemalja kako bi mogle izgraditi vještine, znanje i institucije potrebne za učinkovito upravljanje vlastitim razvojem; naglašava važnost slobodne trgovine, tržišnoga gospodarstva i poduzetništva kako bi se zemlje u razvoju osposobile za borbu protiv siromaštva, čime se stvara održiv gospodarski razvoj i smanjuje ovisnost o pomoći; također naglašava da je važno promicati i braniti dobro upravljanje te da je važno da se vlasti u zemljama primateljicama bore protiv korupcije i izgrade fiskalnu infrastrukturu kako bi mogle zaštititi svoj prihod od poreza te se boriti protiv utaje poreza i nezakonitog bijega kapitala;

9.  naglašava sve veću ulogu netradicionalnih donatora, kao i ulaganja privatnog sektora, te dobrotvornih financijskih tokova za zemlje u razvoju koji predstavljaju dodatne izazove u koordinaciji; zauzima stajalište da bi se u sklopu novog okvira za koordinaciju donatora iz EU-a za razvojnu potporu trebale istražiti i mogućnosti integracije tih aspekata kroz daljnji razvoj temeljen na obvezama iz Busanskog partnerstva za učinkovit razvoj;

10.  naglašava važnost diferenciranog pristupa za učinkovitost pomoći kojim se uzima u obzir razina razvijenosti partnerskih država (najmanje razvijene, nestabilne ili one sa srednje visokim dohotkom) i njihove pojedinačne potrebe; taj diferencirani pristup trebao bi se temeljiti na višedimenzionalnim pokazateljima razvoja koji se ne zaustavljaju na BNP-u i uzimaju u obzir siromaštvo, nejednakost i ugroženost u svakoj državi;

11.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste nove elektroničke alate u koordinaciji projekata, primjerice ODAMoz (baza podataka o službenoj razvojnoj pomoći Mozambiku), čija je izrada financirana iz sredstava EU-a;

12.  poziva EU da osigura da se obveze povezane s djelotvornosti pomoći i razvoja u potpunosti odražavaju u svim financijskim mehanizmima koji imaju veze s razvojnom suradnjom;

13.  naglašava da je, s obzirom na ograničenja nacionalnih proračuna i proračuna EU-a koja proizlaze iz gospodarskih poteškoća i sve veću političku zabrinutost oko ostvarivanja učinkovitijeg ulaganja u razvoj, bolja koordinacija donatora od presudne važnosti, a EU bi trebao imati ključnu ulogu u promicanju te koordinacije, kojom bi se trebali obuhvatiti svi važni aspekti svih razvojnih projekata, uključujući njihovo planiranje, praćenje i ocjenjivanje;

14.  smatra da se, zbog njihove dobrovoljne i neobvezujuće prirode, trenutačnim inicijativama EU-a za poboljšanje koordinacije donatora ne iskorištava u potpunosti potencijal EU-a i država članica za ostvarivanje učinkovitije i djelotvornije razvojne pomoći; stoga poziva EU i države članice da uspostave novi instrument za koordinaciju u obliku uredbe;

15.  traži od Komisije da po mogućnosti do 31. prosinca 2015. te u svakom slučaju najkasnije u prvoj polovici 2016., na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a, podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima o koordinaciji donatora razvojne pomoći u EU-u, nakon usvajanja i provođenja plana pripremnih radnji u svrhu omogućavanja stupanja na snagu tih regulatornih aspekata, u skladu s detaljnim preporukama iznesenim u Prilogu;

16.  traži od Komisije i ESVD-a da ocijene taj plan na temelju ranije dogovorenog skupa pokazatelja; u tom bi postupku s jedne strane sudjelovala izaslanstva EU-a s diplomatskim predstavništvima država članica u partnerskim državama, a s druge strane Glavna uprava Komisije za pomoć i suradnju (DG DEVCO) i ESVD s predstavnicima država članica; u sklopu tog postupka očekivalo bi se da Komisija i ESVD izvješćuju Europski parlament kako bi se suglasili o provedbi plana;

17.  potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

18.  smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

ANNEX TO THE RESOLUTION:

DETAILED RECOMMENDATIONS AS TO THE CONTENT OF THE PROPOSAL REQUESTED

Recommendation 1 (on the objective and scope of the Regulation to be adopted)

The objective of the Regulation should be to codify and strengthen the mechanisms and practices for ensuring better complementarity and effective coordination of development aid Its scope should provide for an appropriate solution to the question of increasing the effectiveness and efficiency of EU development aid.

The Regulation should apply to Member States and the EU's Institutions.

Recommendation 2 (on the general principles which should govern coordination among EU donors)

The Regulation should codify the following principles:

—  Ownership: The EU and its Member States should respect partner country leadership and align behind central government-led strategies. They should include, where appropriate, actions to help strengthen partner country capacity to lead operational frameworks for donor coordination.

—  Harmonisation: The EU and its Member States should implement common arrangements at country level for programming (joint programming) and work together to reduce the number of separate, often duplicated, missions to the field and diagnostic reviews. They should also delegate authority to lead donors for the execution of the activities for which one of those donors has a comparative advantage at sector or country level.

—  Alignment: The EU and its Members States should base their overall support (country strategies, policy dialogues and development cooperation programmes) on partners' national development strategies and periodic reviews of progress in implementing those strategies. To make aid administration less burdensome, they should use country-systems as the first option. The EU and its Members States should avoid creating dedicated structures for day-to-day management and implementation of aid-financed projects and programmes.

—  Predictability of funds: In order to effectively coordinate their development efforts, the EU and its Member States should provide developing countries with timely information on their forward expenditure and/or implementation plans, with indicative resource allocations to allow partner countries to integrate them in their medium-term planning.

—  Transparency and mutual accountability: The EU and its Member States should work together with partner countries to establish mutually-agreed frameworks that provide reliable assessments of performance, transparency and accountability of country systems and to improve availability and quality of data in partner countries. Key initiatives helping to achieve these goals such as the EU Transparency Guarantee and the International Aid Transparency Initiative should be further promoted.

—  Differentiated approach: In the implementation of this Regulation, a differentiated approach based on development contexts and needs should be pursued so that partner countries and regions are provided with specific, tailor-made cooperation, based on their own needs, strategies, priorities and assets.

—  Review, evaluation and discussion of results: The EU should monitor and report on the implementation of the Regulation. Actions taken should be reported on an annual basis to national parliaments and to the European Parliament.

Recommendation 3 (on Joint Programming)

The Regulation should codify the EU and its Member States' commitment to increasing their participation in joint multi-annual programming aligned with partner countries' development strategies including, to the best possible extent, the synchronisation with programming cycles at partner country level. The joint programming framework is a pragmatic tool to advance division of labour and should complement and strengthen existing arrangements for donor coordination in order to avoid unnecessary parallel processes.

The Regulation should ensure that the EU actively monitors progress at country level and at headquarters to ensure that steady progress is made on existing commitments, and that road maps for the implementation of the EU joint programming framework are duly followed up.

Recommendation 4 (on division of labour)

The EU and its Member States have developed a wide array of guiding principles on the way division of labour should be effectively conducted. The EU Code of Conduct on Complementarity and Division of Labour in Development Policy provides guidance to the EU and its Member States and should be speedily implemented in all partner countries.

Recommendation 4.1: on in-country division of labour

The EU and its Member States should reduce transaction costs by limiting the number of EU donors active in sector policy dialogue and cooperation activities. In order to do so, they should develop and implement sector exit plans for better sector concentration, based on a dialogue with partner governments and other donors as well as on an impact analysis of potential financing gaps.

Recommendation 4.2: on cross-country division of labour

With a view to reducing cross-country aid fragmentation and donor proliferation, the EU and its Member States should ensure that their country allocations are carried out on an informed basis including by taking into account other Member States' intentions and opportunities for EU impact. Member States should strive for better geographic concentration while the Commission should play a coordinating role, particularly in orphan countries. In this respect, EU joint analyses and strategies for both EU “darling” and "orphan" countries could serve as a basis for better cross-country division of labour.

Recommendation 5 (on monitoring progress at headquarters and country level)

The Regulation should codify the mechanisms to report evidence of progress of increased donor coordination at the country level by including, inter alia: a) disaggregated information on all relevant aid flows; b) progress on Joint Programming processes, with particular attention to division of labour; c) evidence of reduced transaction costs through division of labour; and d) the mainstreaming of Joint Programming and division of labour in strategic planning processes.

That information should be made available to partner countries so that they may report it in their national budget documents and thus facilitate transparency towards parliaments, civil society and other relevant stakeholders.

Recommendation 6 (on the involvement of national parliaments in the monitoring of donor coordination)

The Regulation should include provisions to increase the participation of national parliaments in the monitoring of donor coordination. To this end, annual meetings between the European Parliament and national parliaments should be held to assess progress and discuss results.

Recommendation 7 (on the annual report to the European Parliament and the Council)

The Regulation should include provisions on evaluation by means of an annual report. The Commission should examine the progress made in implementing the measures taken under the Regulation and should submit to the European Parliament and the Council, as well as to the Committee referred to in Recommendation 9, an annual report on its implementation and the results in terms of coordination of EU assistance.

That report should also be submitted to the European Economic and Social Committee and to the Committee of the Regions.

The annual report should be based on information relating to the previous year provided by headquarters and the field. It should assess the results of the efforts in enhancing coordination of the development policies of the EU and its Member States, using as far as possible specific and measurable indicators of progress towards meeting the objectives of the Regulation.

Recommendation 8 (on the review)

The Commission should submit to the European Parliament and the Council a report evaluating the implementation of the Regulation in the first three years accompanied, if appropriate, by a legislative proposal introducing the necessary amendments.

Recommendation 9 (on the establishment of the Committee on Coordination)

The Regulation should include provisions for the establishment of a Committee. The Committee should adopt its rules of procedure and should be composed of representatives from the Commission, the Council and the European Parliament.

(1) SL C 46, 24.2.2006., str. 1. (2) Dok.9369/12. (3) Dok.9558/07. (4) SL C 306 E, 15.12.2006., str. 373. (5) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 100. (6) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 80. (7) Dok.15912/09. (8) Dok.11081/10. (9) Dok.17769/10. (10) Dok.18239/10. (11) Projekt br. 2008/170204 – verzija 1. (12) Projekt br. 2010/250763 – verzija 1. (13) SL L 201, 20.5.2010., str. 3.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o imenovanju Phila Wynna Owena za člana Revizorskog suda (C7-0313/2013 – 2013/0811(NLE))

P7_TA(2013)0559 A7-0438/2013

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0313/2013),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0438/2013),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 7. studenoga 2013. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Phil Wynn Owen imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o predloženom imenovanju Alexa Brenninkmeijera za člana Revizorskog suda (C7-0312/2013 – 2013/0810(NLE))

P7_TA(2013)0560 A7-0433/2013

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0312/2013),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0433/2013),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor Parlamenta ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sastanku Odbora za proračunski nadzor 7. studenoga 2013. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Alex Brenninkmeijer imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o predloženom imenovanju Henrija Grethena za člana Revizorskog suda (C7-0309/2013 – 2013/0807(NLE))

P7_TA(2013)0561 A7-0439/2013

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0309/2013),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0439/2013),

A.  budući da je na sastanku Odbora za proračunski nadzor 7. studenoga 2013. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

B.  budući da Henri Grethen ispunjava uvjete iz članka 286. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Henri Grethen imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i radi obavijesti Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o predloženom imenovanju Nikolaosa Milionisa za člana Revizorskog suda (C7-0310/2013 –2013/0808 (NLE))

P7_TA(2013)0562 A7-0436/2013

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0310/2013),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7 – 0436/2013),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor Parlamenta odlučio ocijeniti valjanost mandata kandidata, a posebno u pogledu zahtjeva utvrđenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sastanku Odbora za proračunski nadzor 7. studenoga 2013. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Nikolaos Milionis imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o predloženom imenovanju Danièle Lamarque za članicu Revizorskog suda (C7-0311/2013 – 2013/0809(NLE))

P7_TA(2013)0563 A7-0437/2013

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0311/2013),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0437/2013),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor Parlamenta odlučio ocijeniti kvalifikacije kandidatkinje, posebno u pogledu zahtjeva utvrđenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici od 7. studenog 2013. Odbor za proračunski nadzor saslušao kandidatkinju Vijeća za člana Revizorskog suda;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Danièle Lamarque imenuje članom Revizorskog suda ;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Europske središnje banke za imenovanje predsjednika nadzornog odbora Europske središnje banke (N7-0103/2013 – C7-0424/2013 – 2013/0901(NLE))

P7_TA(2013)0564 A7-0452/2013

(Odobrenje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke od 22. studenog 2013. za imenovanje predsjednika nadzornog odbora Europske središnje banke (N7-0103/2013),

–  uzimajući u obzir članak 26. stavak 3. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci koje se odnose na politike o bonitetnom nadzoru kreditnih institucija(1),

–  uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta i Europske središnje banke o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti i nadzora nad izvršavanjem zadaća dodijeljenih ESB-u u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma(2),

–  uzimajući u obzir svoj Poslovnik,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0452/2013),

A.  budući da članak 26. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 predviđa da Europska središnja banka (ESB) Parlamentu predaje svoj prijedlog za imenovanje predsjednika svog nadzornog odbora i da se predsjednik bira na temelju otvorenog izbornog postupka između uglednih pojedinaca iskusnih u bankovnim i financijskim pitanjima koji nisu članovi Upravnog vijeća;

B.  budući da članak 26. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 predviđa da imenovanja u nadzorni odbor u skladu s Uredbom moraju poštovati načela ravnopravnosti spolova, iskustva i kvalifikacija;

C.  budući da, dopisom od 22. studenog 2013., ESB Parlamentu podnosi prijedlog za imenovanje Danièle Nouy na položaj predsjednice nadzornog odbora ESB-a u trajanju mandata od pet godina;

D.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta izvršio ocjenu valjanosti mandata predložene kandidatkinje, osobito u pogledu zahtjeva utvrđenih u članku 26. stavku 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013; budući da je prilikom provedbe te ocjene Odbor primio životopis predložene kandidatkinje i njene odgovore na pisani upitnik;

E.  budući da je Odbor održao saslušanje s predloženom kandidatkinjom 27. studenog 2013., na kojem je ona dala uvodnu izjavu i zatim odgovorila na pitanja članova Odbora;

1.  Odobrava prijedlog ESB-a za imenovanje Danièle Nouy na mjesto predsjednice nadzornog odbora ESB-a;

2.  Nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Europskoj središnjoj banci, Vijeću i vladama država članica.

(1) SL L 287, 29.10.2013., str. 63. (2) SL L 320, 30.11.2013., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničkih pravila i postupaka za provođenje instrumenata Unije za vanjsko djelovanje (COM(2011)0842 – C7-0494/2011 – 2011/0415(COD))

P7_TA(2013)0565 A7-0447/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0842),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 209. stavak 1. i 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0494/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbor za proračune (A7‑0447/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava izjavu Parlamenta priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  uzima u obzir izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 236/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo te iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta te stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Europska komisija neće se protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.

Izjava Europske komisije u vezi s „vraćenim sredstvima”

U skladu s obvezama iz članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, Europska komisija u nacrt proračuna dodat će liniju koja uključuje unutarnje namjenske prihode te ako je moguće, navesti iznos.

Proračunsko tijelo bit će obaviješteno o iznosu akumuliranih sredstava svake godine u procesu planiranja proračuna. Unutarnji namjenski prihodi bit će uključeni u nacrt proračuna samo ako je iznos određen.

Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.

(1) SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za stabilnost (COM(2011)0845 – C7-0497/2011 – 2011/0413(COD))

P7_TA(2013)0566 A7-0451/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0845),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0497/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A7‑0451/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 230/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom(1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za doprinos stabilnosti i miru i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

(1) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije (2) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (COM(2011)0839 – C7-0492/2011 – 2011/0405(COD))

P7_TA(2013)0567 A7-0449/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0839),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0492/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenoga 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0449/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava izjavu Parlamenta priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  uzima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 232/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom(3)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(4). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. kojom se utvrđuju zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta i stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Komisija se neće protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.

Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 77. (2) SL C 391, 18.12.2012., str. 110. (3) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije. (4) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Instrumentu za pretpristupnu pomoć (IPA II) (COM(2011)0838 – C7-0491/2011 – 2011/0404(COD))

P7_TA(2013)0568 A7-0445/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0838),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0491/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenoga 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za regionalni razvoj (A7‑0445/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  Odobrava izjave Parlamenta i zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 231/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom(3)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(4). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o financiranju horizontalnih programa za manjine

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska Komisija slažu se da članak 2. stavak 1. točka (a) podtočka ii. Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) treba tumačiti kao da se njime dopušta financiranje programa čiji je cilj jačanje poštovanja prema manjinama i njihove zaštite u skladu s kriterijima iz Kopenhagena, kao što je bio slučaj s Uredbom (EZ) br. 1085/2006 Vijeća od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA).

Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i propisa za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo te iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta i stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Komisija se neće protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.

Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.

Izjavom Europskog parlamenta o korisnicima navedenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II)

Europski parlament napominje da se u Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II) koristi izraz „korisnici navedeni u Prilogu I.” u cijelom tekstu. Europski parlament smatra da se taj pojam odnosi na zemlje.

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 77. (2) SL C 391, 18.12.2012., str. 110. (3) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije. (4) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (COM(2011)0843 – C7-0495/2011 – 2011/0411(COD))

P7_TA(2013)0569 A7-0446/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0843),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 207. stavak 2., 209. stavak 1. i 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0495/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za razvoj, Odbora za proračune i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0446/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća izjavu Parlamenta priloženu ovoj rezoluciji;

3.  uzima u obzir izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 234/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom(2)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(3). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.

(1) SL C 391, 18.12.2012., str. 110. (2) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije. (3) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava diljem svijeta (COM(2011)0844 – C7-0496/2011 – 2011/0412(COD))

P7_TA(2013)0570 A7-0448/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0844),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 209. i 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0496/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 15. studenog 2012.(1),

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za proračune i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0448/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj rezoluciji;

3.  uzima u obzir izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 235/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim

parlamentom(3)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(4). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o misijama za promatranje izbora

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija naglašavaju važnost doprinosa promatračkih misija EU-a za politiku vanjskih odnosa Unije kojom se podupire demokracija u partnerskim zemljama. Misije EU-a za promatranje izbora pridonose povećanju transparentnosti izbornih procesa i povjerenja u njih te pružaju ocjenu izbora utemeljenu na informacijama, kao i preporuke za daljnje poboljšanje, u kontekstu suradnje i političkog dijaloga Unije s partnerskim zemljama. U tom pogledu, Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija slažu se da se do 25 % proračuna za razdoblje 2014. – 2020. Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu treba posvetiti financiranju misija EU-a za promatranje izbora, ovisno o godišnjim izbornim prioritetima.

(1) SL C 11, 15.01.2013., str. 81. (2) SL C 391, 18.12.2012., str. 110. (3) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije. (4) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (COM(2011)0840 – C7-0493/2011 – 2011/0406(COD))

P7_TA(2013)0571 A7-0450/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0840),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 209. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0493/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2012.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune i Odbor za prava žena i jednakost spolova (A7‑0450/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća izjavu Parlamenta i zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju financijskog instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. - 2020.

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 233/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom(2)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020. i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći(3). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći2 te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.

Izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o članku 5. stavku 2. točki (b) podtočki ii. Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.

U odnosu na primjenu članka 5. stavka 2. točke (b) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020. u vrijeme stupanja na snagu te Uredbe, sljedeće partnerske zemlje smatraju se prihvatljivima za dvostranu suradnju, kao iznimni slučajevi, te s obzirom na postupno ukidanje dodjele razvojne pomoći: Kuba, Kolumbija, Ekvador, Peru i Južna Afrika.

Izjava Europske komisije o članku 5. Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.

Europska komisija tražit će mišljenje Europskog parlamenta prije mijenjanja primjene članka 5. stavka 2. točke (b) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.

Izjava Europske komisije o dodjeli sredstava za osnovne usluge

Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020. Uniji se treba omogućiti da pridonese ispunjenju zajedničke obveze Unije da pruža stalnu potporu ljudskom razvoju kako bi se poboljšali ljudski životi u skladu s Milenijskim ciljevima razvoja. Najmanje 20 % sredstava za pomoć sukladno toj Uredbi, dodijelit će se osnovnim društvenim djelatnostima, s naglaskom na zdravstvo i obrazovanje, i srednjoškolskom obrazovanju, pri čemu se mora primjenjivati određen stupanj fleksibilnosti, primjerice u slučajevima kada je riječ o posebnoj pomoći. Podaci koji se odnose na tu deklaraciju bit će uključeni u godišnje izvješće iz članka 13. Uredbe br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja.

Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.

(1) SL C 391, 18.12.2012., str. 110. (2) Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije. (3) Gdje je primjenjivo.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za prilagodbe globalizaciji (2014. – 2020.) (COM(2011)0608 – C7-0319/2011 – 2011/0269(COD))

P7_TA(2013)0572 A7-0005/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0608),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 175.,42. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0319/2011),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja danskog parlamenta, Senata i Zastupničkog doma Nizozemske te švedskog parlamenta, podnesena u okviru okvira Protokola (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. veljače 2012(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. svibnja 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor, Odbora za regionalni razvoj te Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (A7‑0005/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. s ciljem usvajanja Uredbe (EU) br. .../2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za prilagodbe globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1309/2013.)

(1) SL C 143, 22.5.2012., str. 42. (2) SL C 225, 27.7.2012., str. 159.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2011/16/EU u vezi s obveznom automatskom razmjenom informacija u području oporezivanja (COM(2013)0348 – C7-0200/2013 – 2013/0188(CNS))

P7_TA(2013)0573 A7-0376/2013

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2013)0348),

–  uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0200/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A7-0376/2013),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 1. (1)   Izazov koji predstavljaju porezne prijevare i utaja poreza posljednjih je godina znatno veći te je postao glavni predmet zabrinutosti unutar Unije i u svijetu. Zbog neprijavljenih i neoporezovanih dohodaka znatno se smanjuju državni prihodi od poreza. Stoga je hitno potrebna veća učinkovitost i djelotvornost u naplati poreza. Automatska razmjena informacija predstavlja važan instrument u tom pogledu te je Komisija u svojoj komunikaciji od 6. prosinca 2012. koja sadrži akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza istaknula potrebu za snažnim promicanjem automatske razmjene informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda za transparentnost i razmjenu informacija u području oporezivanja. Europsko vijeće je 22. svibnja 2013., u svrhu borbe protiv poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, zatražilo proširenje za automatsku razmjenu informacija na razini Unije i u svijetu. (1)   Izazov koji predstavljaju porezne prijevare,utaja poreza i agresivno porezno planiranje posljednjih je godina znatno veći te je postao glavni predmet zabrinutosti unutar Unije i u svijetu, osobito tijekom krize. Zbog neprijavljenih i neoporezovanih dohodaka znatno se smanjuju državni prihodi od poreza i stvaraju uvjeti za nepoštenu tržišnu utakmicu koja uzrokuje gubitke. Stoga je hitno potrebna veća učinkovitost i djelotvornost u naplati poreza. Trebali bi postojati djelotvorni sustavi kojima bi se poboljšala učinkovitost pri naplati poreza i utvrđivanju važećih propisa. Automatska razmjena informacija predstavlja važan instrument u tom pogledu te je Komisija u svojoj komunikaciji od 6. prosinca 2012. koja sadrži akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza istaknula potrebu za snažnim promicanjem automatske razmjene informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda za transparentnost i razmjenu informacija u području oporezivanja. Europski parlament, u svojoj Rezoluciji od 21. svibnja 2013 o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza9 i Europsko vijeće 22. svibnja 2013. zatražili su proširenje za automatsku razmjenu informacija na razini Unije i u svijetu u svrhu borbe protiv poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. _____________ ____________ 8COM (2012)0722 završna verzija. 8COM (2012)0722 završna verzija. 9 P7_TA(2013)0205 Amandman 2 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 1.a (nova) (1a)  Prije se poreznu politiku smatralo isključivo državnim pitanjem za koje EU nije važan. Danas se o porezu kao posljedici globalizacije mora raspravljati i na razini Unije. Bilo bi učinkovitije i djelotvornije za Europsku komisiju da koordinira razmjenu informacija o porezu u ime država članica nego da se sklapa niz bilateralnih sporazuma između država članica. Različiti standardi za automatsku razmjenu informacija razlikuju se od zemlje do zemlje. To je nepotrebno komplicirano i time se stvaraju nepotrebno visoki troškovi za države članice i financijske institucije u sklopu Unije. Amandman 3 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 1.b (nova) (1b)  predloženim amandmanima ovoj Direktivi nedostaje niz nužnih objašnjenja i definicija, što znatno otežava razumijevanje zakonodavnog okvira i pregled utjecaja prijedloga. Stoga bi u tom pogledu trebalo koordinirati izradu definicija s radom OECD-a po tom pitanju. Amandman 4 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 3. (3)  Kako se ističe u zahtjevu Europskog vijeća, primjereno je pospješiti proširenje za automatsku razmjenu informacija koje je već predviđeno člankom 8. stavkom 5. Direktive 2011/16/EU. Inicijativa Unije osigurava usklađen, dosljedan i obuhvatan pristup, na razini cijele Unije, automatskoj razmjeni informacija na unutarnjem tržištu koja bi omogućila uštede za porezna tijela i gospodarske subjekte. (3)  Kako se ističe u zahtjevu Europskog vijeća, primjereno je pospješiti proširenje za automatsku razmjenu informacija koje je već predviđeno člankom 8. stavkom 5. Direktive 2011/16/EU. Inicijativa Unije osigurava usklađen, dosljedan i obuhvatan pristup, na razini cijele Unije, automatskoj razmjeni informacija na unutarnjem tržištu te je važna kako bi se poboljšala učinkovitost poreznog sustava i ojačalo unutarnje tržište u kojem istodobno postojanje 28 nacionalnih poreznih sustava podiže pitanje dvostrukog oporezivanja i narušavanja tržišnog natjecanja. U tom smislu, ne samo da će države članice imati koristi od ravnopravne razmjene informacija, nego će i Unija moći preuzeti vodstvo u promicanju sličnih standarda na međunarodnoj razini. Amandman 5 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 3.a (nova) (3a)  Države članice trebaju provesti administrativnu suradnju i razmjenu informacija koje ne krše postupovna prava ili pravo na privatnost poreznih obveznika. Amandman 6 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 3.b (nova) (3b)  U skladu s izvješćem OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) od 19. lipnja 2013. i Deklaracije vođa s G-20 sastanka na vrhu u Sankt Petersburgu od 6. rujna 2013., automatska razmjena informacija treba se temeljiti na globalnom modelu kojim se osigurava primjerena povjerljivost i prikladna uporaba razmijenjenih informacija. Proširenje automatske razmjene poreznih informacija predstavlja doprinos Unije radu OECD-a i trebalo bi povećati mogućnost primjene usklađenog globalnog sustava koji se temelji na novom standardu OECD-a koji će se predstaviti u veljači 2014. Amandman 7 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 3.c (nova) (3c)  Pri podnošenju podataka poreznim upravama u svrhu razmjene informacija s ostalim zemljama, važno je obrazložiti na koji način nadležna tijela smiju koristiti te podatke. Amandman 9 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 4.a (nova) (4a)  Kako bi se umanjile dvosmislenosti i nedosljednost te smanjili troškovi, ključno je koordinirati provedbu ove Direktive s provedbom FATCA-e. Amandman 10 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 5. (5)  Sklapanje paralelnih i neusklađenih sporazuma od strane država članica na temelju članka 19. Direktive 2011/16/EU dovelo bi do narušavanja koje bi bilo štetno za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Proširena automatska razmjena informacija na temelju zakonodavnog instrumenta za cijelu Uniju uklonila bi potrebu da se države članice pozivaju na tu odredbu s ciljem sklapanja bilateralnih ili multilateralnih sporazuma koji bi se mogli smatrati primjerenima o istoj temi u nedostatku odgovarajućeg zakonodavstva na razini Unije. (5)  Sklapanje paralelnih i neusklađenih sporazuma od strane država članica na temelju članka 19. Direktive 2011/16/EU dovelo bi do narušavanja koje bi bilo štetno za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i pristup na razini cijele Unije. Proširena automatska razmjena informacija na temelju zakonodavnog instrumenta za cijelu Uniju uklonila bi potrebu da se države članice pozivaju na tu odredbu s ciljem sklapanja bilateralnih ili multilateralnih sporazuma koji bi se mogli smatrati primjerenima o istoj temi u nedostatku odgovarajućeg zakonodavstva na razini Unije. Stoga će Unija također biti u boljem pregovaračkom položaju da zahtijeva više standarde za razmjenu poreznih informacija na globalnoj razini. Amandman 11 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 5.a (nova) (5a)  U OECD-u se radi na izradi modela bilateralnih i multilateralnih sporazuma o razmjeni informacija. U tijeku su pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i velikog broja zemalja o provođenju FATCA zakona putem bilateralnih sporazuma. Izmjene predložene u Direktivi 2011/16/EU o administrativnoj suradnji na području oporezivanja u velikoj mjeri uređuju razmjenu informacija koja je uređena zakonom FATCA i radom OECD-a. Komisija bi trebala objasniti odnos između tih zakonskih odredbi kako bi se osiguralo da ih nacionalne porezne uprave i financijske institucije koje su odgovorne za primjenu tih izmjena mogu provesti. Amandman 12 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 6.a (nova) (6a)  Nove kategorije dohotka i kapitala za koje ova Direktiva nalaže razmjenu informacija trebale bi biti definirane u skladu s tumačenjem iz zakona države članice koja predaje informacije. Amandman 13 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 7.a (nova) (7a)  Svrha postojećeg predavanja informacija o dohotku od kapitala i usluga nacionalnim poreznim upravama je, između ostalog, stvoriti osnovu za oporezivanje i razmjenu informacija s drugim državama. Ako se obveza predavanja informacija mijenja samo kako bi poslužila za razmjenu informacija, nužno je utvrditi način na koji će nacionalne porezne vlasti koristiti te informacije. Amandman 15 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 9.a (nova) (9a)  Svaka država članice treba utvrditi kazne u slučaju povrede ove Direktive te treba poduzeti primjerene mjere kako bi se osiguralo poštivanje Direktive. Amandman 16 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 10. (10)  Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela utvrđena posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. (10)  Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela utvrđena posebno člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Uzimajući u obzir osjetljivost podataka koji se trebaju prikupljati, posebna bi se pozornost trebala obratiti na poštovanje prava na privatnost te na legitimna očekivanja kad je riječ o povjerljivosti podataka, pogotovo tijekom bilo kojeg postupka istrage. Amandman 17 Prijedlog Direktive Članak 1. – točka b Direktiva 2011/16/EU Članak 8. – stavak 3. a – podstavak 1. – uvodni dio 3a.  Nadležno tijelo svake države članice prosljeđuje automatskom razmjenom nadležnom tijelu bilo koje druge države članice, ako su dostupne, informacije o poreznim razdobljima počevši od 1. siječnja 2014. u vezi sa sljedećim unosima koje plaća, osigurava ili posjeduje financijska institucija u izravnu ili neizravnu korist stvarnog vlasnika koji je fizička osoba s prebivalištem u toj drugoj državi članici: 3a.  Nadležno tijelo svake države članice prosljeđuje automatskom razmjenom nadležnom tijelu bilo koje druge države članice, ako su dostupne, informacije o poreznim razdobljima počevši od 1. siječnja 2014. u vezi sa sljedećim unosima, u skladu sa svojim nacionalnim zakonom, koje plaća, osigurava ili posjeduje financijska institucija u izravnu ili neizravnu korist stvarnog vlasnika koji je fizička osoba s prebivalištem u toj drugoj državi članici: Amandman 18 Prijedlog Direktive Članak 1. – točka ba (nova) Direktiva 2011/16/EU Članak 8. – stavak 4. (ba)  Stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: 4.  „Prije 1. srpnja 2016., države članice za svaku godinu dostavljaju Komisiji statistiku o opsegu automatskih razmjena i, u mjeri u kojoj je to moguće, podatke o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima u vezi s obavljenim razmjenama i bilo kakvim mogućim promjenama kako za porezne administracije tako i za treće strane. "4. „Prije 1. srpnja 2016., države članice za svaku godinu dostavljaju Komisiji statistiku o opsegu automatskih razmjena i, u mjeri u kojoj je to moguće, podatke o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima u vezi s obavljenim razmjenama i bilo kakvim mogućim promjenama kako za porezne administracije tako i za treće strane. Komisija obavješćuje Europski parlament o primljenim podacima.” Amandman 19 Prijedlog Direktive Članak 1. – točka c Direktiva 2011/16/EU Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. 5.   Prije 1. srpnja 2017., Komisija podnosi izvješće koje prikazuje pregled i ocjenu statistike i podataka koje je primila o pitanjima o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i o koristima automatske razmjene informacija te s tim povezanim praktičnim aspektima. Prema potrebi Komisija prilaže prijedlog Vijeću u vezi s kategorijama i uvjetima utvrđenim stavkom 1., uključujući uvjet da informacije koje se odnose na rezidente u drugim državama članicama moraju biti dostupne ili pitanja iz stavka 3.a ili jedno i drugo. 5.   Prije 1. srpnja 2017., Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću koje prikazuje pregled i ocjenu statistike i podataka koje je primila o pitanjima administrativnih i drugih relevantnih troškova i koristima automatske razmjene informacija te s tim povezanim praktičnim aspektima. Prema potrebi Komisija prilaže prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću u vezi s kategorijama dohodaka i kapitala ili uvjetima utvrđenim stavkom 1. ili oboje, uključujući uvjet da informacije koje se odnose na rezidente u drugim državama članicama moraju biti dostupne ili pitanja iz stavka 3.a ili jedno i drugo. Amandman 21 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1.a (novi) Direktiva 2011/16/EU Članak 18. – stavak 2.a (novi) 1a.  U članak 18. umeće se sljedeći stavak: "2a. Države članice utvrđuju kazne u slučaju povrede ove Direktive te poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo poštivanje Direktive. Takve kazne su djelotvorne, proporcionalne i primjerene. Amandman 22 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1.b (novi) Direktiva 2011/16/EU Članak 19.a (novi) 1b.  Umeće se sljedeći članak : „Članak 19.a Mandat za pregovore s trećim zemljama Od [datum stupanja na snagu ove Direktive] samo Komisija, smije dogovarati sporazume s trećim zemljama o automatskoj razmjeni informacija u ime Unije. Od tog datuma države članice stoga ne smiju sklapati bilateralne sporazume.” Amandman 23 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1.c (novi) Direktiva 2011/16/EU Članak 22. – stavak 1. – točka ca (nova) 1c.  U članku 22. stavku 1., dodaje se sljedeća točka: „ (ca) staviti na raspolaganje sve ljudske, tehnološke i financijske resurse potrebne za provedbu ove Direktive s obzirom na količinu i složenost informacija koje podliježu automatskoj razmjeni počevši od 1. siječnja 2015.” Amandman 24 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1.d (novi) Direktiva 2011/16/EU Članak 23. – stavak 3. 1d.  u članku 23., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: 3.  Države članice Komisiju obavješćuju o godišnjoj procjeni učinkovitosti automatske razmjene informacija iz članka 8. te o postignutim praktičnim rezultatima. Komisija donosi oblik i uvjete u vezi s obaviješću o toj godišnjoj procjeni u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. "3. Države članice Komisiju obavješćuju o godišnjoj procjeni učinkovitosti automatske razmjene informacija iz članka 8. te o postignutim praktičnim rezultatima. Komisija donosi oblik i uvjete u vezi s obaviješću o toj godišnjoj procjeni u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. Komisija u godišnjem izvješću obavješćuje Europski parlament o procjenama država članica. Amandman 25 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1.e (novi) Direktiva 2011/16/EU Članak 25. 1e.  Članak 25. zamjenjuje se sljedećim: Article 25 "Article 25 Data protection Data protection Sve razmjene informacija u skladu s ovom Direktivom podliježu odredbama za provedbu Direktive 95/46/EZ. Međutim, države članice, radi ispravne primjene ove Uredbe, sužuju područje primjene obveza i prava iz članka 10., članka 11. stavka 1., članka 12. i 21. Direktive 95/46/EZ u mjeri potrebnoj za zaštitu interesa iz članka 13. stavke 1. točke (e) te Direktive. 1.   Sve razmjene informacija u skladu s ovom Direktivom podliježu odredbama za provedbu Direktive 95/46/EZ. Međutim, države članice, radi ispravne primjene ove Uredbe, sužuju područje primjene obveza i prava iz članka 10., članka 11. stavka 1., članka 12. i 21. Direktive 95/46/EZ u mjeri izričito potrebnoj za zaštitu interesa iz članka 13. stavke 1. točke (e) te Direktive. 2.  „Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za zaštitu razmijenjenih informacija od neovlaštenog pristupa od trećih strana ili trećih zemalja.” Amandman 31 Prijedlog Direktive Članak 2 - stavak 2. a (novi) 2.a.  Do ...*[12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], Komisija razmatra funkcioniranje ove Direktive i, ako je primjereno, podnosi zakonodavni prijedlog Vijeću da se osigura transparentnost razmjene informacija.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju sustava Zajednice za registraciju prijevoznika radioaktivnih tvari (COM(2012)0561 – C7-0320/2012 – 2011/0225(COD))

P7_TA(2013)0574 A7-0385/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2012)0561),

–  uzimajući u obzir članke 31. i 32. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0320/2012),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir stajalište Europskog gospodarskog i socijalnog vijeća od 22. veljače 2012.(1),

–  uzimajući u obzir članke 55.i 37. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0385/2013),

1.  usvaja svoje stajalište na prvom čitanju, izloženo u daljnjem tekstu;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. prosinca 2013. glede usvajanja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava Zajednice za registraciju prijevoznika radioaktivnih tvari [Am. 1]

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegov članak 91., [Am. 2]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije, [Am. 3]

nakon prijenosa nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir stajalište Europskog gospodarskog i socijalnog vijeća(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3), [Am. 4]

Budući da:

(1)  Članak 33. Ugovora zahtijeva od država članica da utvrde odgovarajuće odredbe kako bi se osiguralo poštovanje osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja.

(2)  Osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja utvrđene su Direktivom Vijeća 96/29/Euratom(4). Ta se Direktiva primjenjuje na sve radnje pri kojima postoji opasnost od ionizirajućeg zračenja koje proizlazi iz umjetnog ili prirodnog izvora radijacije, uključujući prijevoz.

(3)  Kako bi se osigurala usklađenost s osnovnim sigurnosnim standardima osobe, organizacije i poduzeća podliježu regulatornoj kontroli vlasti država članica. U tu svrhu Direktiva 96/29/Euratom od država članica zahtijeva da uključe određene prakse koje uključuju opasnost od ionizirajućeg zračenja u sustav izvještavanja i prethodno obavještavanje ili da zabrane određene prakse.

(4)  Budući da je prijevoz jedina djelatnost pri kojoj se često prelaze granice, prijevoznici radioaktivnih tvari možda će se morati uskladiti sa zahtjevima koji se odnose na sustave izvještavanja i odobravanja u nekoliko država članica. Ova Uredba zamjenjuje sustave izvještavanja i odobravanja u državama članicama s jedinstvenim sustavom registracije koji vrijedi u cijeloj Europskoj zajednici za atomsku energiju (u daljnjem tekstu "Zajednica").

(4a)  Treba osigurati učinkovitu i usklađenu provedbu ove Uredbe određivanjem zajedničkih kriterija koje države članice trebaju primjenjivati prilikom izdavanja registracijskih potvrda i uspostavljanjem mehanizma za izvedivu i obveznu razmjenu informacija s ostalim državama članicama kako bi se osigurao nadzor nad prijevoznicima, provjera sukladnosti te učinkovito reagiranje na izvanredne situacije. [Am. 5]

(5)  Za prijevoznike u zračnom i morskom prometu već postoje takvi sustavi registracije i izdavanja potvrda. Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3922/91(5) predviđeno je da zračni prijevoznici moraju imati posebnu potvrdu o sposobnosti za zračni prijevoz za prijevoz opasnih tvari. Za prijevoz na moru Direktivom 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) uspostavljen je sustav nadzora plovidbe i informacijski sustav Zajednice. Smatra se da potvrde koje izdaju tijela civilnog zrakoplovstva i sustav izvještavanja za morska plovila na zadovoljavajući način provode zahtjeve izvještavanja i izdavanja potvrda iz Direktive 96/29/Euratom. Stoga registracija zračnih i morskih prijevoznika u okviru ove Uredbe nije nužna da bi se državama članicama omogućilo usklađivanje s osnovnim sigurnosnim normama u tim vrstama prijevoza.

(6)  Prijevoznici radioaktivnih tvari podliježu mnogobrojnim zahtjevima Unije i zakonodavstva Euratoma, kao i međunarodnim pravnim instrumentima. Države članice i dalje izravno primjenjuju ili provode Odredbe Međunarodne agencija za atomsku energiju (IAEA) o sigurnom prijevozu radioaktivnih tvari (TS-R-1) i ogledne propise o prijevozu opasnih tvari u okviru Direktive 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) za cestovne, željezničke i unutarnje plovne putove. Odredbe te Direktive međutim ne dovode u pitanje primjenu drugih odredbi u području sigurnosti i zdravlja na radnome mjestu i zaštite okoliša.

(6.a)  Kako bi se uzeli u obzir mogući rizici koji se odnose na sigurnosne norme za zaštitu okoliša i zdravlja radnika i stanovništva, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a prenosi se na Komisiju s obzirom na zajedničke kriterije koje prijevoznici radioaktivnih tvari moraju poštovati kako bi dobili potvrdu o registraciji. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svojeg pripremnog rada provodi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 60]

(7)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te ovlasti trebale bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(7a)  S obzirom na opći cilj da se smanji opterećenje industrije propisima, Komisija treba dodatno nadzirati financijski učinak ove Uredbe na mnoga mala poduzeća koja prevoze radioaktivne tvari unutar teritorija jedne države članice. [Am. 7]

USVOJILI SU OVU UREDBU

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Uredbom uspostavlja se sustav Zajednice za odobravanje i registraciju prijevoznika radioaktivnih tvari na temelju Direktive 2008/68/EZ i Direktive 96/29/Euratom. [Am. 8]

2.  Ova Uredba primjenjuje se na sve prijevoznike koji prevoze radioaktivne tvari cestovnim, željezničkim i unutarnjim plovnim putovima unutar Zajednice, iz trećih zemalja u Zajednicu i iz Zajednice u treće zemlje. [Am. 9]

2a.  Ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o zaštiti od krađe, sabotaže ili drugih zlonamjernih djela pri prijevozu radioaktivnih tvari. [Am. 10]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe

(a)  „prijevoznik” je svaka osoba, organizacija ili poduzeće koje bilo kojim prijevoznim sredstvom vrši prijevoz radioaktivnih tvari u Zajednici. To uključuje prijevoznike u javnom prijevozu i prijevoznike za vlastite potrebe; [Am. 11]

(b)  „nadležno tijelo” znači svako tijelo koje odredi država članica za provođenje zadataka predviđenih ovom Uredbom;

(ba)  „zajednički kriteriji” znači niz sigurnosnih normi koji se temelje na oglednim propisima o prijevozu opasnih tvari (Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR), propisi o međunarodnom željezničkom prijevozu opasnih tvari (RID) i Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim putovima (ADN)), Direktivi 96/29/Euratom i Direktivi 2008/68/EZ koje prijevoznici radioaktivnih tvari moraju poštovati kako bi dobili potvrdu o registraciji; [Am. 12]

(c)  „prijevoz” znači sve radnje vezane uz prijevoz koje prijevoznik obavlja od mjesta polaska do mjesta odredišta; [Am. 13]

(d)  „radioaktivne tvari” ima isto značenje kao u oglednim propisima o prijevozu opasnih tvari (ADR, RID i ADN) koje države članice primjenjuju u okviru Direktive 2008/68/EZ; [Am. 14]

(e)  „opasna roba s teškim posljedicama – radioaktivne tvari” znači radioaktivne tvari koje bi se mogle slučajno ispustiti ili zloupotrijebiti u terorističkom napadu i zbog toga prouzročiti ozbiljne posljedice, kao što su masovne žrtve ili masovno uništenje, kao što je određeno u Dodatku A.9. „Sigurnost pri prijevozu radioaktivnih tvari” u Zbirci o nuklearnoj sigurnosti br. 9. Međunarodne agencije za atomsku energiju, Beč, 2008.; [Am. 15]

(f)  „izuzeta pošiljka” znači svaka pošiljka koja sadrži radioaktivne tvari koje su sukladne zahtjevima za slanje pošiljki koje su razvrstane kao „izuzete pošiljke” kako je utvrđeno u oglednim propisima o prijevozu opasnih tvari (ADR, RID i ADN) koje države članice primjenjuju u okviru Direktive 2008/68/EZ; [Am. 16]

(g)  „fisibilni materijali” znači uranij 233, uranij 235, plutonij 239 i plutonij 241 ili svaka kombinacija ovih radionuklida.

Članak 3.

Opće odredbe

1.  Prijevoznici radioaktivnih tvari moraju imati valjanu registraciju ishođenu u skladu s člankom 5. Registracija prijevozniku omogućava vršenje prijevoza u cijeloj Uniji.

2.  Za pojedinačne radnje vezane uz prijevoz potrebna je kopija potvrde o registraciji prijevoznika. [Am. 17]

▌ [Am. 18]

4.  Nacionalni zahtjevi u vezi s prijavom i odobravanjem koji dopunjuju zahtjeve iz ove Uredbe mogu se primjenjivati, ali nisu ograničeni na prijevoznike sljedećih tvari:

(a)  fisibilni materijali; [Am. 52]

(b)  opasne tvari s velikim posljedicama ‒ radioaktivne tvari.

5.  Registracija se ne zahtijeva za prijevoznike koji prevoze samo posebno izuzete pošiljke.

5a.  Svaki prijevoz radioaktivnih tvari obavlja se u skladu s međunarodnim propisima i standardima o opasnim i onečišćujućim tvarima koje je utvrdio UNECE i odgovarajućim ADR-om, RID-om i ADN-om, kako je utvrđeno Direktivom 2008/68/EZ. [Am. 19]

5.b  Prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju, podnositelj prilaže dokaz o svojoj financijskoj sposobnosti za naknadu moguće štete u slučaju nezgode za koju je odgovoran njegov konvoj, u skladu s principom „onečišćivač plaća”. [Am. 53]

5.c  Zabranjen je prijevoz radioaktivne tvari konvojem koji prevozi eksplozive. [Am. 54]

Članak 4.

Elektronički sustav za registraciju prijevoznika (ESCReg)

1.  Komisija osniva, održava i osigurava elektronički sustav za registraciju prijevoznika (ESCReg) za nadzor i kontrolu registracije prijevoznika radioaktivnih tvari. Komisija određuje koje će se informacije uključiti u taj sustav kao i tehničke specifikacije i zahtjeve za ESCReg. Kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje, te specifikacije su potpune i nedvosmislene. [Am. 20]

1a.  ESCReg će biti siguran, robustan i u potpunosti operativan prije nego što ova Uredba stupi na snagu. Osim toga, uspostavit će se mehanizam za razmjenu informacija između nadležnih tijela i ESCReg-a kako bi se omogućio barem prekogranični prijevoz. [Am. 21]

2.  ESCReg nadležnim tijelima država članica, registriranim prijevoznicima i podnositeljima zahtjeva omogućuje ograničen i siguran pristup, ovisno o odredbama o zaštiti osobnih podataka, kao što je utvrđeno Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9). Nadležna tijela imaju pristup svim dostupnim podacima. ESCReg građanima omogućuje pristup popisu registriranih prijevoznika. [Am. 22]

3.  Nadležna tijela država članica odgovorna su za sadržaj podataka podnesenih preko ESCReg-a, a ti su podaci točni, pravodobni i transparentni. [Am. 23]

Članak 5.

Postupak registracije

1.  Prijevoznik preko ESCRega podnosi zahtjev za registraciju nadležnom tijelu navedenom u stavku 3. [Am. 24]

Prijevoznik podnositelj zahtjeva podnosi ispunjen elektronički obrazac iz Priloga I. Podnositelju zahtjeva stalno su na raspolaganju upute na internetu s kontaktnim podacima i informacijama o tome kako doći do kontakte točke ili nadležnog tijela. [Am. 25]

Kako bi svi prijevoznici podnijeli zahtjev i dobili potvrdu o registraciji u skladu s ovom Uredbom, primjenjivat će se prijelazno razdoblje od godinu dana od ...(10). Tijekom tog prijelaznog razdoblja primjenjuje se Direktiva 96/29/Euratom i Direktiva 2008/68/EZ. [Am. 26]

2.  Nakon ispunjavanja i podnošenja obrasca zahtjeva podnositelj prima automatsku potvrdu o primitku, zajedno s brojem zahtjeva. Jednaku potvrdu dobiva i nadležno tijelo. Komisija je nadležna za osiguravanje poštovanja stavka 3. ovog članka. Ako se zahtjev odbije, podnositelju zahtjeva šalje se poruka o pogrešci u kojoj su navedeni razlozi zbog kojih je zahtjev odbijen. [Am. 27]

3.  Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u jednoj ili više država članica, nadležno tijelo države članice u kojoj sjedište podnositelja zahtjeva ima poslovni nastan obrađuje zahtjev.

Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u trećoj zemlji, nadležno tijelo države članice u kojoj prijevoznik namjerava ući na teritorij Unije obrađuje zahtjev.

Nadležno tijelo države članice koja izdaje prvu potvrdu o registraciji prijevoznika također izdaje novu potvrdu u slučaju izmjene podataka u skladu s člankom 6.

4.  U roku od osam tjedana nakon izdavanja potvrde o primitku nadležno tijelo izdaje potvrdu o registraciji prijevoznika ako smatra da su dostavljeni podaci potpuni i u skladu s ovom Uredbom i da podnositelj ispunjava zahtjeve iz zajedničkih kriterija. [Am. 28]

5.  Potvrda o registraciji prijevoznika sadrži informacije iz Priloga II. i izdaje se u obliku standardizirane potvrde o registraciji preko ESCReg-a.

Kopija potvrde o registraciji prijevoznika automatski se preko ESCReg-a šalje nadležnim tijelima svih država članica. [Am. 29]

6.  Nadležno tijelo od podnositelja zahtjeva traži da u roku od tri tjedna od primitka tog zahtjeva po potrebi dostavi potrebne ispravke ili dodatne podatke. Ako nadležno tijelo odbije izdati potvrdu o registraciji prijevoznika na temelju činjenice da zahtjev nije potpun ili da nije u skladu s primjenjivim zahtjevima, u roku od osam tjedana nakon izdavanja potvrde o primitku pismeno odgovara podnositelju zahtjeva. Nadležno tijelo prilaže izjavu o razlozima odbijanja. [Am. 30]

Kopija odbijanja i izjava o razlozima automatski se preko ESCReg-a šalju nadležnim tijelima svih država članica. [Am. 31]

7.  Ako zahtjev za izdavanje potvrde o registraciji prijevoznika bude odbijen, podnositelj zahtjeva može uložiti žalbu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravnim zahtjevima.

8.  Valjanu potvrdu o registraciji priznaju sve države članice.

9.  Potvrda o registraciji prijevoznika vrijedi pet godina i može se obnoviti nakon što prijevoznik podnese zahtjev.

9a.  Nadležno tijelo čuva sve povijesne podatke svih podnositelja zahtjeva kako bi osiguralo njihovu sljedivost, olakšalo bolji nadzor i spriječilo krivotvorenje. [Am. 32]

Članak 6.

Izmjena podataka

1.  Prijevoznik je nadležan za osiguravanje stalne točnosti podataka iz obrasca za registraciju prijevoznika u Zajednici koji je podnesen ESCReg-u. Podnositelj zahtjeva stoga ima dopuštenje za ažuriranje vlastitih podataka na jednostavan način s ograničenim administrativnim opterećenjem. [Am. 33]

1a.  Nadležno tijelo koje je izdalo potvrdu odgovorno je za praćenje, preko inspekcija, stalne usklađenosti registriranog prijevoznika sa zahtjevima iz ove Uredbe za vrijeme valjanosti potvrde. [Am. 34]

2.  Prijevoznik podnosi zahtjev za novu potvrdu u slučaju izmjene podataka iz dijela A obrasca za registraciju prijevoznika u Zajednici.

2a.  Kako bi se osigurao jednak odnos prema svim podnositeljima zahtjeva, nadležno tijelo osigurava identičnost i konzistentnost kriterija za davanje potvrde o upisu u registar s definicijama Međunarodne agencije za atomsku energiju te usklađenost registracijskog postupka. [Am. 35]

Članak 7.

Osiguranje usklađenosti

1.  Ako prijevoznik ne poštuje zahtjeve iz ove Uredbe, nadležno tijelo države članice u kojoj je otkriveno nepoštovanje primjenjuje mjere osiguranja provedbe unutar pravnog okvira te države članice, poput pisanih obavijesti, mjera osposobljavanja i obrazovanja, privremenog oduzimanja, ukidanja ili izmjene registracije ili kaznenog progona, ovisno o sigurnosnom značaju nepoštovanja i evidenciji o prijevoznikovu poštovanju zahtjeva.

O mjerama osiguranja provedbe odmah se obavještava država članica koja je izdala potvrdu. U roku od najviše četiri tjedna obaviještena država članica izmjenjuje, obnavlja ili ukida registraciju. O odluci se preko ESCReg-a obavještavaju nadležna tijela svih država članica. [Am. 36]

1a.  Ovisno o sigurnosnom značenju nepoštovanja i evidenciji o prijevoznikovu poštovanju zahtjeva, država članica u kojoj je otkriveno nepoštovanje može privremeno obustaviti prijevoznikovu registraciju.

O privremenoj obustavi odmah se obavještava država članica koja je izdala potvrdu. U roku od najviše četiri tjedna obaviještena država članica izmjenjuje, obnavlja ili ukida registraciju. O odluci se preko ESCReg-a obavještavaju nadležna tijela svih država članica. [Am. 37]

2.  Nadležno tijelo države članice u kojoj je otkriveno nepoštovanje prijevozniku, nadležnim tijelima svih država članica i Komisiji dostavlja informacije o primijenjenoj mjeri osiguranja provedbe i izjavu o razlozima primjene te mjere. [Am. 38]

▌[Am. 39]

3a.  O svim slučajevima nepoštovanja obavještava se Komisija i ESCReg. [Am. 40]

Članak 8. Nadležna tijela i nacionalne kontaktne točke

1.  Države članice određuju nadležno tijelo i nacionalnu točku za kontakt za registraciju prijevoznika radioaktivnih tvari. Ti se podaci objavljuju na registracijskoj stranici podnositelja zahtjeva. [Am. 41]

Države članice najkasnije jedan mjesec od stupanja na snagu ove Uredbe Komisiji prosljeđuju imena, adrese i sve informacije potrebne za brzu komunikaciju s nadležnim tijelima i nacionalnim kontaktnim točkama za prijevoz radioaktivnih tvari, kao i sve naknadne izmjene tih podataka.

Komisija te informacije i njihove moguće promjene preko ESCReg-a dostavlja svim nadležnim tijelima u Zajednici i omogućiti javnosti da im pristupi preko interneta. [Am. 42]

2.  Informacijama o nacionalnim propisima o zaštiti od zračenja koji se primjenjuju na prijevoz radioaktivnih tvari lako se može pristupiti preko kontaktnih točaka. [Am. 43]

3.  Na zahtjev prijevoznika kontaktna točka i nadležno tijelo odgovarajuće države članice dostavljaju potpune informacije o zahtjevima za prijevoz radioaktivnih tvari na teritoriju te države članice.

Informacijama se lako pristupa na daljinu i elektroničkim putem, te se one redovito ažuriraju.

Kontaktne točke i nadležna tijela odgovaraju, što je brže moguće, na sve zahtjeve za informacijama, a ako je zahtjev nepravilan ili neutemeljen, o tome obavještavaju podnositelja zahtjeva u roku od dva tjedna. [Am. 44]

Članak 9.

Suradnja između nadležnih tijela

Nadležna tijela država članica surađuju u cilju usklađivanja njihovih zahtjeva za izdavanje registracije i osiguravanja usklađene primjene i provedbe ove Uredbe.

Ako u državi članici postoji nekoliko nadležnih tijela, ona se povezuju i blisko surađuju na temelju pravnih ili formalnih sporazuma koji pokrivaju odgovornosti svakog tijela. Ona međusobno surađuju i dijele informacije jedno drugome, nacionalnoj kontaktnoj točki i drugim vladinim i nevladinim organizacijama koje imaju bliske odgovornosti.

Članak 9.a

Delegirani akti

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 9.b o utvrđivanju zajedničkih kriterija iz članka 2. točke ba. [Am. 58]

Članak 9.b

Delegiranje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dana je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.  Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 9.a dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od pet godina počevši od 1. siječnja 2014.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka proizvodi učinke dan nakon njenog objavljivanja u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 9.a stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 59]

Članak 10.

Provedba

Komisija usvaja provedbene akte kojima se osniva elektronički sustav za registraciju prijevoznika (ESCReg) opisan u članku 4.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 11. stavka 2.

Članak 11.

Savjetodavni odbor

1.  Komisiji u radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Odbor savjetuje Komisiju u pomaže joj u provedbi zadataka predviđenih ovom Uredbom.

4.  Odbor sačinjavaju stručnjaci koje imenuju države članice i stručnjaci koje imenuje Komisija, a predsjeda mu predstavnik Komisije.

Članak 11.a

Revizija

Komisija revidira ovu Uredbu do ...(11) kako bi ocijenila njezinu učinkovitost i po potrebi predložila dodatne mjere za osiguranje sigurnog prijevoza radioaktivnih tvari unutar Zajednice i iz trećih zemalja. [Am. 47]

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadeseti dan nakon njenog objavljivanja u Službenom listu Europske unije.

Prilikom primjene ove Uredbe uzima se u obzir dostupnost potvrđenog i operativnog registracijskog sustava. [Am. 49]

Ova Uredba u potpunosti je obvezujuća i izravno primjenjiva u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

ANNEX I

APPLICATION FORM FOR COMMUNITY CARRIER REGISTRATION

PLEASE SEND THIS APPLICATION ONLY USING THE EUROPEAN COMMISSION’S SECURE ELECTRONIC SYSTEM FOR CARRIER REGISTRATION (ESCReg)

IF THERE IS ANY CHANGE IN THE INFORMATION IN PART A, A NEW REGISTRATION MUST BE REQUESTED. The carrier is responsible for ensuring that the data provided in the application form for Community carrier registration submitted through this system remain accurate.

The information provided in the present application form will be processed by the European Commission in compliance with Directive 95/46/EC of the European Parliament and of the Council.

 NEW CERTIFICATE OF REGISTRATION

 MODIFICATION OF AN EXISTING REGISTRATION

 RENEWAL OF AN EXISTING REGISTRATION

Registration Certificate number/s:

Please give details of why a change to an existing registration is being sought

1.  IDENTIFICATION OF THE APPLICANT:

2.  NATURE OF TRANSPORT:

3.  GEOGRAPHICAL COVERAGE

Please tick in the list below those Member States in which radioactive material is planned to be transported and select the nature of the activity

4.  TYPE OF CONSIGNMENTS

Registration is requested for:

5.  RADIATION PROTECTION PROGRAMME (RPP)

6.  QUALITY ASSURANCE PROGRAMME (QAP)

This QAP must be available for inspection by the competent authority (in accordance Article 1(7)(3) of the ADR)

7.  Declaration

 I, the carrier, hereby certify that I comply with all the relevant international, Community and national regulations relating to the transport of radioactive materials.

 I, the carrier, hereby certify that the information contained in this form is correct.

Date ……….. Name ………..…….. Signature ………

ANNEX II

ELECTRONIC CERTIFICATE OF CARRIER REGISTRATION FOR THE TRANSPORT OF RADIOACTIVE MATERIAL

NOTE:

A COPY OF THIS CERTIFICATE OF REGISTRATION SHALL ACCOMPANY EACH TRANSPORT FALLING UNDER THE SCOPE OF THIS REGULATION.

This certificate of registration is issued in compliance with Council Regulation (Euratom) xxxxx

This certificate does not relieve the carrier from compliance with the other applicable transport regulations.

1)  REGISTRATION REFERENCE NUMBER: BE/ xxxx / dd-mm-yyyy

2)  NAME OF THE AUTHORITY / COUNTRY:

3)  COMPANY NAME & ADDRESS

4)  MODE OF TRANSPORT:

 ROAD

 RAIL

 INLAND WATERWAYS

7)  MEMBER STATES where the certificate is applicable

8)  PACKAGE TYPE – UN NUMBER (see annex 1- same format )

9)  DATE

ELECTRONIC SIGNATURE

VALIDITY PERIOD : DATE + 5 years

(1) SL C 142, 22.5.2012., str. 110. (2) SL C 143, 22.5.2012., str. 110. (3) Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (4) Direktiva Vijeća 96/29/Euroatom od 13. svibnja 1996. kojom se utvrđuju osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (SL L 159, 29.6.1996., str. 1.) (5) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva (SL L 373, 31.12.1991., str. 4.) (6) Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavljanju sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ (SL L 208, 5.8.2002., str. 10.). (7) Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o unutarnjem prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.). (8) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. kojom se utvrđuju pravila i opća načela na temelju kojih države članice nadziru izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije(SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). (9) SL C 281, 23.11.1995.., str. 31. (10) Datum stupanja na snagu ove Uredbe. (11) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije na tu temu (2013/2152(INI))

P7_TA(2013)0575 A7-0418/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka (UDHR) i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000. (A/Res/55/2) i rezolucije njihove Generalne skupštine,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu kojeg je Vijeće usvojilo 6. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2011. godinu i politici Europske unije na tom području(1),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) te akcijski plan za njegovo provođenje koji je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o pregledu strategije EU-a o ljudskim pravima(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/440/ZVSP o imenovanju posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava(3),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 13. lipnja 2012. o posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: plan za promjenu”,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku o pregledu organizacije i djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) koja je 13. lipnja 2013. upućena visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, potpredsjedniku Europske komisije, Vijeću i Komisiji (5)

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravilima i međunarodnom humanitarnom pravu(6),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja i preporuku Parlamenta Vijeću od 13. lipnja 2013.o nacrtu smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava od strane lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih osoba, transvestita i dvospolnih osoba (pripadnika skupine LGBTI),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o dijalozima o ljudskim pravima koje je Vijeće donijelo 13. prosinca 2001. i revidiralo 19. siječnja 2009.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama(7)

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o 22. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o pregledu Europske politike susjedstva(10),

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Europske komisije i visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. naslovljeno „Europska politika susjedstva: Rad usmjeren na snažnije partnerstvo” (JOIN(2013)4) te priopćenje od 25. svibnja 2011. naslovljeno „Novi odgovor na susjedstvo u promjenama: Pregled Europske politike susjedstva” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir Strateški dokument Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje od 2011. do 2013. i prijedlog Komisije za novu financijsku uredbu za EIDHR za razdoblje od 2014. do 2020. (COM(2011) 0844),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 29. ožujka 2012. o načinima moguće uspostave Europske zaklade za demokraciju (EED)(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a koja podržava demokratizaciju(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(14),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Generalne skupštine UN-a 67/176 od 20. prosinca 2012. o moratoriju na izvršavanje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1325 (2000), 1820 (2008), 1888 (2009), 1889 (2009), 1960 (2010) i 2106 (2013),

–  uzimajući u obzir izvješće o pokazateljima EU-a koji se odnose na jedinstven pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće Europske unije usvojilo 13. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih Naroda o pravima djece, najnoviju Rezoluciju od 4. travnja 2012.(66/141),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu obveza vezanih uz klimatske promjene(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(17),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0418/2013),

A.  budući da su različiti tranzicijski procesi kojima su obuhvaćeni i narodni ustanci, sukobljavanje i situacije poslije sukoba te nedovršeni procesi tranzicije u autoritativnim državama nametnuli značajne izazove politikama Europske unije u njihovom nastojanju da podrže ostvarivanje ljudskih prava i demokracije u svijetu; budući da godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu ukazuje na potrebu da Europska unija nastavi razvijati politiku prilagodljivih odgovora; budući da osnovni kriterij pri odabiru politike EU-a predstavlja njihova otpornost i odlučnost da ostanu vjerne temeljnim vrijednostima Europske unije u izazovnim vremenima u kojima se nalaze pod pritiskom drugih političkih ciljeva i interesa;

B.  budući da su pravda, vladavina prava, odgovornost, transparentnost i polaganje računa, borba protiv nekažnjivosti, pravedna suđenja i neovisno sudstvo glavni elementi za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da članak 21. UEU-a još više obvezuje Europsku uniju da se u svojem vanjskopolitičkom djelovanju rukovodi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te da poštuje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava;

D.  budući da su kopenhaški politički kriteriji koji se odnose na „stabilnost institucija koje jamče ostvarivanje demokracije, vladavinu prava, ljudska prava te poštivanje i zaštitu manjima” i dalje glavna osnovica procesa širenja;

E.  budući da su pobune u arapskom svijetu potaknule Europsku uniju na priznanje o neuspješnosti prošlih politika te stvorili snažniju potrebu za usvajanjem pristupa „više za više” u reviziji Europske politike susjedstva, utemeljenoj na nastojanju da se „razina podrške Europske unije prilagodi partnerima s obzirom na postignuti napredak u provedbi političkih reformi i uspostavljanju snažnije demokracije”, poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i uspostavi slobodnih i poštenih izbora, omogućavanju slobode udruživanja, izražavanja i okupljanja, uvođenju slobodnih tiskovina i medija te primjeni vladavine prava koju provodi neovisno sudstvo te slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti i vjerovanja;

F.  budući da se u zaključcima Vijeća, koji su usvojeni u svibnju 2012., o Planu Europske komisije za promjenu razvojne politike Europske unije izričito navodi da će „pružanje podrške partnerima biti prilagođeno njihovoj razvojnoj situaciji, nastojanjima i ostvarenom napretku na području ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja”; budući da se u posljednjem zajedničkom stajalištu EU-a o formu održanom na visokoj razini, čija je tematika bila učinkovitost pružanja pomoći, zahtijeva da se treba omogućiti sistematsko vođenje u postupku razvoja suradnje do postizanja „demokratskog vlasništva” u kojem su države partnerice odgovorne za promoviranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva i jačanje uloge parlamenta, lokalnih vlasti, nacionalnih revizijskih institucija i slobodnih medija;

G.  budući da je Vijeće Europske unije usvojilo u lipnju 2012. strateški okvir za ljudska prava i demokraciju te akcijski plan za njegovo provođenje, čime je obvezalo institucije EU-a na ostvarivanje nekoliko značajnih političkih ciljeva, budući da je Vijeće Europske unije u srpnju 2012. uvelo novu dužnost i imenovalo po prvi puta posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da postupak usvajanja novog akcijskog plana za provedbu strateškog okvira za ljudska prava i demokraciju mora započeti u proljeće 2014. godine kako bi njegova primjena započela u siječnju 2015. godine kada se provedba sadašnjeg plana završi;

H.  budući da je Europska zaklada za demokraciju osnovana u listopadu 2012. godine čija je glavna zadaća pružanje izravnih dotacija prodemokratski nastrojenim aktivistima ili organizacijama koje se bore za provedbu demokratske tranzicije u europskom susjedstvu i šire;

I.  budući da je osnivanje Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) bilo popraćeno uvjeravanjima kako bi pružanje podrške ljudskim pravima i demokraciji predstavljalo značajan rizičan izazov za novu diplomatsku službu EU-a; budući da mreža izaslanstava EU-a diljem svijeta pruža dodatne mogućnosti potpredsjedniku Komisije/visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) u provedbi politika EU-a o ljudskim pravima;

J.  budući da je Parlament u svojim rezolucijama o prošlom godišnjem izvješću i reviziji strategije EU-a o ljudskim pravima (oba dokumenta su bila usvojena u prosincu 2012.) istaknuo potrebu za promjenom vlastite prakse kako bi se ljudska prava stavila u središte njegovih aktivnosti i donijele hitne rezolucije koje osuđuju kršenje demokracije, ljudskih prava i vladavine prava;

K.  budući da podaci prikupljeni putem Eurobarometra Europskog parlamenta kojim se ispitivalo javno mnijenje u 27 država članica EU-a tijekom listopada i prosinca 2012. godine pokazuju da je zaštita ljudskih prava i dalje najvažnija odrednica stanovnicima Europske unije; budući da je vrlo važna dosljedna provedba izrečenih obveza EU-a kojima se želi podržati ostvarivanje ljudskih prava i demokracije u vanjskim politikama kako bi se održao u cijelosti kredibilitet vanjske politike EU-a;

L.  budući da je u prosincu 2012. godine Europska unija primila Nobelovu nagradu za doprinos u promicanju mira i pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi;

Opći zahtjevi

1.  Smatra da je potrebno postaviti ljudska prava u središte odnosa Europske unije sa svim trećim državama te sa svojim strateškim partnerima; ističe da politika EU-a o ljudskim pravima mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora, osiguravajući usklađenost unutarnjih i vanjskih politika, kako bi se izbjeglo postojanje dvostrukih standarda u vanjskim politikama; stoga poziva na usvajanje zaključaka Vijeća za vanjske poslove EU-a o ljudskim pravima i strateškim partnerima kojima bi se uspostavio zajednički prag za države članice i dužnosnike EU-a u pogledu pitanja o ljudskim pravima o kojima treba izraziti zabrinutost, kao minimum, strateškim partnerima;

2.  poziva potpredsjednicu Komisije, Visoku predstavnicu Unije za vanjsku politiku i sigurnost (VP/HR), posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava i EEAS da nastave s provedbom ovih obveza te da postave ljudska prava i demokraciju kao okosnice u svim odnosima EU-a s njezinim partnerima, čak i na najvišim političkim razinama, primjenom odgovarajućih instrumenata vanjske politike Europske unije;

3.  prepoznaje ključnu ulogu koju civilno društvo ima u zaštiti i promicanju demokracije i ljudskih prava; poziva VP/HR da uspostavi usku suradnju i partnerstvo s civilnim društvom,uključujući branitelje ljudskih prava; smatra da EU treba i dalje pružati punu potporu braniteljima ljudskih prava, demokracije, slobode i transparentnosti širom svijeta;

4.  prepoznaje da institucije EU-a i sve države članice trebaju usvojiti čvrst i dosljedan pristup kršenju ljudskih prava diljem svijeta, na transparentan i odgovoran način; smatra da bi, kada je suočena sa slučajevima stalnog kršenja ljudskih prava, EU trebala izraziti mišljenje kako bi zajamčila da njezinu poruku čuju države koje krše ljudska prava i njihovi narodi; poziva Vijeće za vanjske poslove da održi godišnju javnu raspravu o ljudskim pravima;

5.  podsjeća na svoju odlučnost da bude blisko povezan i savjetovan o provedbi Strateškog okvira EU-a o ljudskim pravima i demokraciji;

Godišnje izvješće EU-a za 2012.

6.  pozdravlja usvajanje godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu; očekuje stalnu predanost VP/HR-a, s redovitim izvješćima podnesenim Parlamentu; poziva na aktinve i konstruktivne dijaloge među institucijama EU-a prilikom pripremanja budućih izvješća koji će još jasnije prikazati djelovanje EU-a na ovom području;

7.  smatra da godišnje izvješće mora postati osnovno sredstvo za vođenje komunikacije i rasprave o aktivnostima koje EU provodi na području ljudskih prava i demokracije; stoga pozdravlja nastojanje VP/HR te EEAS-a da koriste godišnja izvješća EU-a kao izvješća o provedbi strateškog okvira EU-a za ljudska prava i demokraciju te njegovog akcijskog plana;

8.  u godišnjem izvješću navodi bilješke o akcijama koje je poduzeo posebni predstavnik Europske unije za ljudska prava i potiče VP/HR i EEAS da primjene detaljnije analize, posebice kada je riječ o njegovom djelovanju u provedbi strateškog okvira i akcijskog plana, kako bi se dao prikladan opis njegove uloge i posla kojeg obavlja;

9.  prepoznaje napore uložene da se sastavi i navede u državnim izvješćima popis različitih akcija koje Europska unija provodi na području ostvarivanja ljudskih prava i potpore demokraciji čime će se prikupiti mnoštvo podataka o radu institucija Europske unije diljem svijeta; međutim žali što državna izvješća još uvijek nemaju sistematičan, pregledan i suvisao format koji bi omogućio detaljniju analizu utjecaja i učinkovitosti djelovanja koje provodi Europska unija;

10.  ponavlja svoje stajalište da državna izvješća moraju biti dodatno ojačana i moraju odražavati provedbu državnih strategija o ljudskim pravima te se stoga odnose na posebne rezultate mjerenja, utemeljenog na pokazateljima, kako bi se izvršila procjena pozitivnih i negativnih kretanja, procijenila učinkovitost akcija koje provodi Europska unija i postavili temelji za prilagodbu razine podrške koju pruža EU s obzirom na postignuti napredak na području ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja;

11.  pozdravlja napore koji se ulažu da se uključe u godišnje izvješće aktivnosti koje provodi Europski parlament, poziva na iskorištavanje postignuća i potencijala Parlamenta, uključujući brojna ispitivanja i analize koje je Parlament proveo, te snažno potiče VP/HR i EEAS da navedu koje akcije Europska unija provodi sukladno donesenim rezolucijama Parlamenta, uključujući hitne rezolucije o kršenju ljudskih prava; poziva na stalan protok informacija i suradnju između Europskog parlamenta i posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava, posebno u izvanrednim situacijama;

12.  pozdravlja godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu, s obzirom na to da ono pokazuje napore koje EU ulaže u promicanje uključivanja ljudskih prava, jednakosti spolova, demokracije i dobrog upravljanja u razvojne politike i instrumente;

Okvir politike Europske unije

Strateški okvir i njegov akcijski plan provedbe

13.  ponovno izražava svoje zadovoljstvo što strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju te akcijski plan za njegovo provođenje čine pokretačku okosnicu u uvođenju i usmjeravanju ljudskih prava u svim vanjskim politikama EU-a; naglašava potrebu za postizanjem općeg dogovora između institucija EU-a i država članica te snažnije koordinacije politika EU-a o ljudskim pravima; poziva EEAS da pojača svoje napore za povećanje osjećaja odgovornosti prema ovom akcijskom planu među državama članicama; poziva na uvrštavanje odjeljka o provedbi akcijskog plana od država članica u godišnje izvješće:

14.  ističe iznimnu važnost učinkovite i dostojne provedbe navedenih obveza u okviru strateškog okvira i akcijskog plana; naglašava da vjerodostojnost provedbe politika ljudskih prava zahtijeva izdvajanje dovoljnih sredstava i njihovo stalno spominjanje na visokoj političkoj razini, kao što su sastanci ministara i sastanci na vrhu s trećim zemljama, uključujući sastanke sa strateškim partnerima;

15.  žali što politika EU-a o ljudskim pravima nastavlja u velikoj mjeri zanemarivati gospodarska, socijalna i kulturna prava protivno navedenoj posvećenosti EU-a nedjeljivosti i međuovisnosti prava te poziva EEAS, Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore u tom smjeru, uključujući na području radničkih i socijalnih prava;

16.  navodi da će se provedba trenutačnog akcijskog plana završiti do kraja 2014. godine; očekuje da VP/HR i EEAS započnu pravodobno s revizijom i konzultacijama s državama članicama, Komisijom, Parlamentom i civilnim društvom kako bi se usvojio novi akcijski plan čija će provedba započeti u siječnju 2015. godine;

Posebni predstavnik Europske unije za ljudska prava

17.  prepoznaje važnost mandata koji je dodijeljen prvoimenovanom posebnom predstavniku za ljudska prava; potiče posebnog predstavnika za ljudska prava da poveća vidljivost, istaknutost, dosljednost, usklađenost i učinkovitost politike EU-a o ljudskim pravima, posebice o pravima žena i pravima svih manjina, te da prilikom obavljanja svoje dužnosti pronađe ravnotežu između javne i tihe diplomacije; ponavlja svoju preporuku posebnom predstavniku za ljudska prava da Parlamentu redovito podnosi izvješća o svojim aktivnostima i pojašnjenja o postavljanju prioriteta za određene teme i zemljopisna područja, te osigura rješavanje pitanja koja postavi Parlament;

18.  pohvaljuje posebnog predstavnika Europske unije za otvorenost dijaloga kojim je upravljao između Europskog parlamenta i civilnog društva, uspostavljajući na taj način vrlo važnu praksu čija bi se provedba trebala ojačati i nastaviti kako bi se osigurala potrebna transparentnost i odgovornost; pozdravlja suradnju posebnog predstavnika Europske unije s regionalnim tijelima i sudjelovanje u multilateralnim forumima te ga potiče da nastavi razvijati takve aktivnosti;

19.  pozdravlja činjenicu da je suradnja s posebnim predstavnikom Europske unije za ljudska prava bila uvrštena u mandat posebnog predstavnika Europske unije zaduženog za područje Sahela te zahtijeva od Vijeća i VP/HR-a da usvoje ovu praksu za buduće mandate posebnih predstavnika Europske unije koji će biti zaduženi za pojedino zemljopisno područje;

Smjernice Europske unije o ljudskim pravima

20.  pozdravlja usvajanje smjernica Europske unije o slobodi vjere ili uvjerenja te pravima članova zajednica LGBT; no, podsjeća EEAS na pridržavanje dobre međuinstitucionalne prakse i pravodobno uključivanje zajedno s odgovarajućim političkim tijelima unutar Parlamenta pri razvoju bilo kojeg novog strateškog alata kao što su smjernice ili pri pregledavanju postojećih; podsjeća na preporuku Europskog parlamenta Vijeću o smjernicama o slobodi vjere ili uvjerenja u kojima je Europski parlament predložio ambiciozan skup instrumenata koji pruža prijedloge za praktičnu provedbu smjernica kako bi se postigao značajan napredak na području zaštite i promicanja te temeljne i univerzalne slobode; pohvaljuje usvajanje prakse za pregledavanje i reviziju starih smjernica od strane EEAS-a i Vijeća; potiče EEAS na usvajanje strožeg postupka revizije koji će uključivati konzultacije s dionicima u svrhu prilagodbe promjenjivim okolnostima;

21.  zahtijeva od EEAS-a i Vijeća da posebnu pozornost pridaju pravilnoj izradi planova za provedbu smjernica; preporučuje podizanje svijesti kod članova izaslanstava EEAS-a, EU-a i diplomata država članica te njihovo usavršavanje; izražava posebnu zbrinutost u pogledu uključivanja smjernica u međunarodno humanitarno pravo te smjernica o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima;

Dijalog o ljudskim pravima s trećim zemljama

22.  navodi stalno nailaženje na poteškoće pri postizanju konkretnog napretka u nekoliko dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima koji se vode na razini Europske unije; potiče Europsku uniju na pronalaženje novih načina vođenja smislenijeg dijaloga s dotičnim zemljama; naglašava potrebu za ustrajanjem na odlučnoj, ambicioznoj i transparentnoj politici o ljudskim pravima u ovim dijalozima; stoga poziva EU na donošenje jasnih političkih zaključaka u slučajevima kada dijalog o ljudskim pravima nije konstruktivan, u takvim slučajevima ili u slučajevima upornog kršenja ljudskih prava, te je potrebno staviti značajniji naglasak na politički dijalog, postupke i javno pregovaranje; osim toga, upozorava na sporedne rasprave o ljudskim pravima koje se vode na razini daleko nižoj od visoke razine na kojoj se odvijaju politički dijalozi;

23.  smatra da cilj dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima mora biti jačanje i podupiranje građanskog društva, boraca za ljudska prava, sindikata, novinara, odvjetnika i parlamentaraca koji se protive i osporavaju kršenje prava u svojim državama i koji zahtijevaju da se njihova prava poštuju; poziva EU da osigura ambicioznost dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima i da su popraćeni jasnim javnim mjerilima kojima se može objektivno mjeriti njihov uspjeh;

24.  podsjeća na činjenicu da korupcija u javnim i privatnim sektorima produljuje i pogoršava nejednakosti i diskriminaciju kada se radi o jednakom uživanju civilnih, političkih, gospodarskih ili socijalnih i kulturnih prava te naglašava da je dokazano da korupcija i kršenja ljudskih prava uključuju zlouporabu ovlasti, nedostatak odgovornosti i različite oblike diskriminacije; zahtijeva najvišu razinu odgovornosti i transparentnosti glede vanjskih sredstava i javnih proračuna kad se radi o proračunu i vanjskim sredstvima EU-a.

Državne strategije o ljudskim pravima i žarišne točke ljudskih prava

25.  navodi napore koje EEAS ulaže kako bi doveo do kraja prvu fazu u razvoju državnih strategija o ljudskim pravima; ponovno ističe svoju podršku u postizanju cilja kojim se upravljanje nad državnom strategijom ustupa izaslanstvu EU-a i veleposlanstvima država članica kako bi se istodobno osigurala kontrola kvalitete na razini sjedišta; no, žali zbog manjka transparentnosti u pogledu sadržaja državnih strategija; ponavljanja svoj poziv za javnim objavljivanjem barem glavnih područja svake državne strategije te za pristup Parlamenta strategijama kako bi se omogućio primjeren stupanj nadzora; potiče EU da predstavi javnu procjenu o lekcijama koje su naučene tijekom prvog ciklusa državnih strategija EU-a o ljudskim pravima i utvrdi nabolje prakse za sljedeći ciklus;

26.  pozdravlja skori završetak uspostave mreže za ljudska prava sa žarišnim točkama pri izaslanstvima EU-a; poziva VP/HR i EEAS da izrade plan o načinu korištenja ove mreže kako bi se iskoristio njezin puni potencijal; poziva delegacije EU-a da objave kontaktne podatke svih koordinatora za ljudska prava i časnika za vezu EU-a za branitelje ljudskih prava;

Ljudska prava u trgovinskoj politici EU-a

27.  Podržava praksu uvođenja pravno obvezujućih odredbi o ljudskim pravima u međunarodne sporazume EU-a te smatra da bi ove odredbe trebale sustavno biti uključene u sporazume o trgovini; poziva na učinkoviti nadzor njihove provedbe i izvještavanje odgovarajućeg parlamentarnog odbora o ocjeni i prijedlogu odgovora;

28.  Naglašava da bi Parlament trebao uskratiti svoj pristanak za potpisivanje međunarodnih sporazuma kada dolazi do ozbiljne povrede ljudskih prava;

29.  podsjeća da će revidirani Opći sustav povlastica (GSP) stupiti na snagu 1. siječnja 2014.; pozdravlja nastavak provedbe Općeg sustava povlastica (GSP+) koji omogućava zemljama korištenje dodatnih povlaštenih tarifa kada su ratificirale i provele temeljnih 27 konvencija o ljudskim pravima, radu i okolišu; podsjeća na mogućnost ukidanja prednosti Općeg sustava povlastica (GSP i GSP+) i „sve osim oružja” (EBA) u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava; poziva Europsku komisiju da izvrši procjenu javne dostupnosti GSP+-a s ciljem poboljšanja njegove transparentnosti i učinkovitosti;

30.  osim toga, poziva EU da definira i usvoji posebne smjernice koje se odnose na politiku učinkovitog uključivanja ljudskih prava u sporazume o trgovini i ulaganju s ciljem postizanja metodološke dosljednosti i strogosti u procjeni utjecaja na ljudska prava;

Ljudska prava u razvojnoj politici EU-a

31.  ističe činjenicu da je Busansko partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju pozvalo međunarodnu zajednicu na usvajanje pristupa koji je utemeljen na ljudskim pravima u međunarodnoj suradnji kako bi se potaknula učinkovitost razvojnih napora;

32.  poziva Komisiju da izvrši detaljne procjene učinka projekata razvojne suradnje EU-a, koji bi trebao uključiti učinak na situaciju ljudskih prava kako bi osigurala da razvojni napori EU-a ne doprinose dodatnoj marginalizaciji diskriminiranih skupina te da se fondovi EU-a pravedno raspoređuju među različitim regijama unutar zemlje na temelju njihovih potreba i razine razvoja;

33.  ponavlja činjenicu da bi u budućim programiranjima Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale biti odgovorne za usvajanje pristupa koji je utemeljen na ljudskim pravima;

34.  mišljenja je da nacionalni parlamenti i organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u učinkovitoj provedbi odredbi o ljudskim pravima i naglašava da bi trebalo uspostaviti odgovarajuće uvjete za njihovo sudjelovanje u donošenju odluka radi promicanja istinskog vlasništva nad izborima politike razvojne strategije;

Politika Europske unije u procesima tranzicije

35.  navodi očite dokaze iz prethodnih godina koji potvrđuju iznimnu važnost vanjske politike EU-a koja pravilno usmjerava razvoj dinamičnog procesa tranzicije u trećim zemljama; potiče EU da nastavi učiti iz prošlih iskustava, kako pozitivnih tako i negativnih, kako bi se izbjeglo ponavljanje određenih političkih pogrešaka te uspostavilo najbolje prakse radi jačanja procesa demokratizacije i utjecaja na njega; priznaje potrebu za primjenom fleksibilnije politike u različitim situacijama te potiče razvoj političkih instrumenata koji se mogu iskoristiti u različitim scenarijima tranzicijskog procesa kako bi se mjere za promicanje ljudskih prava i demokracije na fleksibilan i vjerodostojan način uključile u pristup Europske unije;

36.  ističe da se proces političke tranzicije i demokratizacije treba provoditi uz poštovanje ljudskih prava, promicanje pravde, transparentnosti, odgovornosti, mirenja, vladavine prava te osnivanje demokratskih institucija, vodeći računa o ravnopravnosti spolova i pravnoj zaštiti maloljetnika; ističe važnost prava na naknadu štete za kršenje ljudskih prava koja su počinila bivši režimi; ističe da bi se Europska unija trebala uvijek zalagati za kontekstualni pristup tranzicijskoj pravdi istodobno strogo zagovarajući načelo odgovornosti za kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

37.  naglašava da bi Europska unija trebala pružiti punu podršku zemljama koje su napustile autoritativne režime i trenutačno se nalaze u postupku prijelaza na demokraciju tako da podupire civilno društvo kao ključnog sudionika u promicanju vladavine prava, odgovornosti i transparentnosti te društvenih pokreta za političku promjenu i sudjelovanje; podsjeća da se policija, vojska i sudstvo često koriste kao mehanizmi za sustavno kršenje ljudskih prava; stoga ističe da institucionalna reforma tih tijela treba osigurati veću odgovornost i transparentnost u procesima tranzicije;

38.  smatra da su vanjski financijski instrumenti Europske unije važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti EU-a u inozemstvu; u tom pogledu pozdravlja nastojanje da ljudska prava, demokracija i vladavina prava postanu okosnicom vanjskog djelovanja Europske unije; poziva na poboljšanje dosljednosti i učinkovitosti različitih tematskih i geografskih instrumenata kako bi se postigao ovaj strateški cilj;

39.  snažno potiče Europsku uniju da pruži podršku aktivnom i neovisnom civilnom društvu diljem svijeta na političkoj i financijskoj razini, naročito kroz Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); smatra da bi otvaranje europskih programa razmjene studenata za mlade iz trećih zemalja i pokretanje programa stručnog usavršavanja za mlade profesionalce potaknulo aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji demokracije i ojačalo civilno društvo; žali zbog toga što se čini da je sloboda okupljanja, koja je osnovni uvjet za bilo kakav demokratski razvoj i posebno osjetljivo pitanje u zemljama u tranziciji, zanemarena u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju; poziva ESVD i države članice da izrade smjernice za slobodu okupljanja;

40.  pozdravlja osnivanje Europske zaklade za demokraciju (EED) koju poziva da daje podršku onima koji teže postizanju demokratskih promjena kroz fleksibilno financiranje prilagođeno njihovim potrebama; poziva na to da EU i države članice osiguraju odgovarajuću financijsku potporu EED-u; podsjeća na ključnu važnost izbjegavanja preklapanja mandata i aktivnosti između EED-a i vanjskih instrumenata EU-a, naročito onih na području ljudskih prava i demokracije;

Politika proširenja, demokratizacija i ljudska prava

41.  ističe iznimnu važnost procesa proširenja kao sredstva za poticanje demokratizacije i jačanje zaštite ljudskih prava;

42.  pozdravlja odluku Komisije prema kojoj se vladavina prava postavlja u središte procesa proširenja; poziva Europsku uniju da bude na oprezu tijekom procesa proširenja te da zatraži strogu provedbu temeljnih odredbi u vezi s ljudskim pravima, kao što je aktivna zaštita prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama kako bi se osiguralo jednako postupanje prema tim manjinama u pogledu obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijalnih i drugih javnih usluga, uspostavu vladavine prava uz snažne mjere za borbu protiv svih oblika korupcije, ostvarivanje učinkovitog pristupa pravosuđu i mjere za osiguranje temeljnih sloboda te pune i učinkovite jednakosti između osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama i onih koje pripadaju većini na svim područjima društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života;

43.  naglašava potrebu hitnog donošenje pravednog i trajnog rješenja sukoba na Bliskom istoku, a kojim će se postići zajedničko postojanje dvije države, neovisne države Palestine, demokratske i postojane, i države Izraela, koje će zajedno živjeti u miru i sigurnosti unutar međunarodno priznatih granica iz 1967.;

44.  zabrinuto primjećuje da je poštovanje prava manjina jedan od ključnih izazova Komisijine strategije proširenja za razdoblje od 2012. do 2013.; potiče države članice, kao i države kandidatkinje i države koje bi to mogle postati, da pokrenu opću javnu raspravu o prihvaćenosti pripadnika manjina i njihovoj uključenosti u obrazovni sustav, sudjelovanju u civilnom društvu, poboljšanju životnih uvjeta i općenito podizanju svijesti; žali što se zajednica Roma nalazi u posebno nepovoljnom položaju na cijelom Zapadnom Balkanu, što negativno djeluje na postupke sklapanja partnerstva; potiče dotične zemlje da provedu učinkovite mjere za rješavanje problema kao što su diskriminacija i segregacija te pristup stanovanju i zdravstvenoj skrbi; osuđuje poticanje mržnje i predrasuda općenito te negativno ponašanje i diskriminaciju na temelju spola ili spolne orijentacije, ili prema ranjivim skupinama ili osobama s invaliditetom; ističe da je to učestali problem u mnogim državama kandidatkinjama i u većini država članica;

45.  primjećuje da je sloboda medija općenito napredovala u državama koje su uključene u proces proširenja; osuđuje, međutim, nedostatak mjera kojima bi se osigurala sloboda izražavanja u nekim državama uključenim u proces proširenja, radi čega često dolazi do samocenzuriranja, miješanja politike, ekonomskog pritiska, uznemiravanja i nasilja nad novinarima; u vezi s tim, ozbiljno je zabrinut zbog povećanja kršenja prava na slobodu izražavanja i slobodu tiska u Turskoj;

Izazov tranzicije u okviru politike susjedstva

46.  prepoznaje izazove koji se odnose na demokratsku tranziciju u zemljama Južnog i Istočnog susjedstva; navodi sve veće odstupanje u provedbi demokratskih reformi u zemljama europskog susjedstva; ponovno naglašava važnost civilnog društva i organizacija za ljudska prava u procesu demokratske tranzicije; stoga potiče na razlikovanje između južnih i istočnih dimenzija politike susjedstva kako bi se učinkovitije odgovorilo na posebne karakteristike i potrebe svakog zemljopisnog područja;

47.  poziva EU da u svom susjedstvu dosljedno djeluje kao partner koji potiče demokratske reforme; s tim u vezi podupire daljnji angažman u procesima pridruživanja sa susjednim zemljama; priznaje zaključke sastanka na vrhu u Vilniusu i poziva na daljnje jačanje odnosa između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva; podržava demokratske i proeuropske procese u Ukrajini i osuđuje nedavnu upotrebu sile protiv mirnih javnih prosvjeda u Kijevu jer se radi o kršenju temeljnih načela slobode okupljanja i slobode izražavanja;

48.  primjećuje novi pristup Europske unije usmjeren na jačanje partnerstva između EU-a i zemalja europskog susjedstva i njihovih društava, koji se temelji na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti općim vrijednostima ljudskih prava, demokracije, socijalne pravde i vladavine prava;

49.  zabrinuto primjećuje nestabilno stanje demokratskih procesa te pogoršanje u poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda u većini zemalja europskog susjedstva; naglašava da su dobro upravljanje, transparentnost, sloboda udruživanja, izražavanja, mišljenja, svijesti, vjeroispovijedi i okupljanja, kao i sloboda tiska i medija, vladavina prava i neovisno sudstvo ključni za podupiranje demokratske tranzicije; ponovno naglašava važnost podržavanja i promicanja ravnopravnosti spolova i prava žena, uz društveni napredak i smanjenje nejednakosti; prepoznaje ključnu ulogu civilnog društva u izgradnji javne potpore demokratskim reformama u zemljama europskog susjedstva;

50.  žali što se u nekim zemljama organizacije civilnog društva i dalje suočavaju s ozbiljnim preprekama kao što su ograničena sloboda kretanja, podizanje tužbi protiv predstavnika nevladinih organizacija i branitelja ljudskih prava, prezamršeni administrativni postupci, agresivna primjena kaznenog zakona o kleveti protiv nevladinih organizacija ili potpuna zabrana njihova rada, ograničavajuća pravila kojima se kontrolira međunarodno financiranje ili pružanje financijske potpore koje podliježe prethodnom odobrenju; u tom kontekstu naglašava važnost Europske zaklade za demokraciju kao fleksibilnog i diskretnog sredstva podrške prodemokratskom potencijalu društava u zemljama prije ili tijekom procesa demokratske preobrazbe;

51.  žali zbog nedostatka napretka u postizanju održivog političkog rješenja „zamrznutih sukoba”; naglašava da bi politički dijalog trebao u potpunosti voditi računa o teritorijalnom integritetu i međunarodno priznatim granicama dotičnih zemalja te ih poštovati; poziva EU da se u tom pogledu aktivnije angažira;

52.  naglašava važnost nacionalnih institucija za ljudska prava u ustrojstvu ljudskih prava na nacionalnoj razini, među ostalim u pogledu praćenja ljudskih prava i podizanja svijesti te osiguranja naknade štete za kršenja prava; poziva ESVD i Komisiju da razviju politiku kojom bi se pomoglo nacionalnim institucijama za ljudska prava te, u skladu s Pariškim načelima, podupru uspostavu i jačanje tih institucija kao prioriteta u vanjskoj pomoći, posebno u okviru Instrumenta za europsko susjedstvo i partnerstvo;

53.  izražava i dalje svoju zabrinutost zbog manjka demokracije, vladavine prava, temeljnih sloboda i poštovanja ljudskih prava u Bjelarusu;

54.  zabrinuto ističe primjere selektivne pravde u određenim zemljama Istočnog susjedstva; podsjeća da Europska unija stalno traži oslobađanje političkih zatvorenika, kao što je Julija Timošenko u Ukrajini; ponovno naglašava da se politička i kaznena odgovornost trebaju jasno odvojiti u zemljama koje su odane demokratskim vrijednostima;

55.  podržava provedbu svih koraka usmjerenih na uspostavu političkog dijaloga, koji predstavlja osnovni preduvjet za nastavak procesa tranzicije u Egiptu; izražava duboku zabrinutost zbog nedavnih kriza i političke polarizacije u državi, uključujući ulične borbe između vojske i pristalica Muslimanskog bratstva, terorizam i nasilne sukobe na Sinaju; osuđuje ekstremističko nasilje nad manjinama, uključujući kršćanske zajednice Kopta; izražava svoju solidarnost prema egipatskom narodu koji se bori za demokraciju, poziva napore koje Europska unija i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku poduzimaju za pronalazak rješenja za izlazak iz krize, te još jednom ističe hitnu potrebu za konstruktivnim i uključivim političkim dijalogom kako bi se izradio jasan plan prijelaza na stvarnu i održivu demokraciju; poziva sve političke vođe u državi da pronađu način za pomicanje s opasne mrtve točke i usuglase se o primjeni konkretnih mjera za izgradnju povjerenja kako bi se izbjegao rizik od većeg krvoprolića i raskola unutar zemlje; poziva na brz povratak demokratskom procesu, uključujući održavanje slobodnih i pravednih predsjedničkih i parlamentarnih izbora potpuno uključivim postupkom; potiče egipatske vlasti da unaprijede rad na uključivom ustavu s jednakim pravima za sve;

56.  poziva na trenutačni prekid svih djela nasilja, seksualnih napada i ostalih oblika ponižavajućeg postupanja prema prosvjednicama i borcima za prava žena, na ozbiljne i nepristrane istrage svih takvih slučajeva i na privođenje odgovornih osoba pravdi;

57.  izražava i dalje svoju zabrinutost zbog kritičnog stanja u Siriji; najoštrije osuđuje korištenje kemijskim oružjem i pretjeranu uporabu sile i nasilja nad civilnim stanovništvom i manjinama u državi, što se ni pod kojim okolnostima ne može opravdati, te se zgražava zbog brojnih slučajeva zlouporabe države koji mogu činiti zločin protiv čovječnosti; ponovno naglašava svoju snažnu potporu pozivu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da Vijeće sigurnosti UN-a stanje u Siriji uputi na Međunarodni kazneni sud radi službene istrage; poziva sve oružane snage da odmah zaustave nasilje u zemlji; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stalne humanitarne krize, uključujući stanje izbjeglica te njezine posljedice na susjedne zemlje i stabilnost u regiji; ponovno naglašava da humanitarna pomoć osobama kojima su potrebni osnovni proizvodi i usluge u Siriji i njezinim susjednim zemljama mora biti hitan prioritet za međunarodnu zajednicu i Europsku uniju; vjeruje da se rješenje sukoba nalazi u političkim mehanizmima i diplomatskim postupcima; ističe važnost stroge provedbe Konvencije o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha kemijskog oružja te o njegovu uništenju; pozdravlja nedavnu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a i prijedlog glavnog tajnika UN-a o održavanju konferencije Ženeva II u prosincu 2013.; osuđuje progon kršćana i drugih vjerskih manjina na Bliskom istoku;

58.  podsjeća na svoje rezolucije od 25. studenoga 2010. o situaciji u zapadnoj Sahari(18), od 22. listopada 2013. o stanju ljudskih prava u području Sahela(19), i poziva na jamstvo zaštite ljudskih prava naroda Sahrawi te naglašava potrebu zaštite tih prava u Zapadnoj Sahari i kampovima u Tindoufu, uključujući poštovanje slobode udruživanja, slobode izražavanja i prava na prosvjed; zahtjeva oslobađanje svih političkih zatvorenika pripadnika naroda Sahrawi; zahtjeva omogućavanje pristupa neovisnim promatračima, nevladinim organizacijama i medijima na sve dijelove teritorija; podržava pošteno i uzajamno prihvatljivo političko rješenje za zapadnu Saharu, u skladu s relevantnim rezolucijama Ujedinjenih naroda, uključujući i one kojima se dopušta samoodređenje;

Tranzicijska pravda i izazov uspostave mira nakon sukoba

59.  smatra da odgovornost za kršenja prava u prošlosti čini sastavni dio procesa izgradnje održivog pomirenja; poziva EU i njegove države članice, te naglašava iznimnu važnost toga, da podrže sustavno sudjelovanje žena u procesima uspostave mira te donošenju političkih i ekonomskih odluka, među ostalim u demokratskoj tranziciji i situacijama rješavanja sukoba; poziva na to da ratni zločinci budu privedeni pred Međunarodni kazneni sud, a države članice poziva da u tom pogledu pojačaju svoju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; pozdravlja namjeru ESVD-a za razvoj posebne politike u vezi s tranzicijskom pravdom kako bi se pružila pomoć društvima koja se još uvijek suočavaju s prethodnim kršenjima i nekažnjavanjem te potiče pravodobni razvoj takve politike; ističe da se tranzicijsku pravdu treba provoditi na način koji je sukladan s općom potporom koju Europska unija pruža međunarodnom kaznenom pravu, a naročito Međunarodnom kaznenom sudu; posebno privlači pozornost na iskustvo EU-a na području Zapadnog Balkana kao izvora inspiracije; poziva EU da aktivno podupre nedavno uspostavljen mandat posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje istine, pravde, naknade štete i jamstva neponavljanja;

60.  naglašava da bi ključni element pristupa EU-a tranzicijskoj pravdi trebala biti podrška za provedbu institucionalnih reformi pravosuđa kako bi se poboljšala primjena vladavine prava u skladu s međunarodnim standardima; ističe potrebu da se kriminalci koji su kazneno djelo počinili prije dužeg vremena podvrgnu sudskom postupku pri državnom ili međunarodnom sudu; naglašava važnost javnog dijaloga za suočavanje s prošlosti i uspostavu programa za prikladno savjetovanje žrtava i popravak štete, među ostalim isplatom odštete; smatra da je provjera pozadine osoblja koje radi u tranzicijskim institucijama ispit vjerodostojnosti u pogledu tranzicijske pravde;

61.  primjećuje posebnu složenost razvoja usklađenih politika za procese tranzicije u situaciji poslije sukoba; stoga naglašava potrebu za boljim nadzorom i poštovanjem međunarodnih ljudskih prava i standarda humanitarnog prava u oružanim sukobima te potiče ESVD da podupre organizacije civilnog društva koje su posvećene promicanju poštovanja humanitarnog prava naoružanih državnih i nedržavnih sudionika, s posebnom pozornošću na pravima žena i najboljim interesima za djecu;

62.  strogo osuđuje ozbiljno kršenje ljudskih prava u oružanim sukobima koji su se odigrali tijekom nedavnih i trenutačnih kriza u državama poput Sirije, Malija, Demokratske Republike Kongo i Srednjoafričke Republike, a naročito pogubljenja, silovanja i ostale oblike spolnog nasilja, djela mučenja, proizvoljna uhićenja i pritvaranja, posebice kad je riječ o stanju žena i djece, koji su posebno ranjivi; poziva EU da se bori protiv nekažnjavanja u svim takvim slučajevima te da podrži mjere koje poduzimaju nacionalna pravosudna tijela i Međunarodni kazneni sud kako bi se počinitelji priveli pravdi; potiče EU da uključi mehanizme za sprječavanje mučenja u sve svoje aktivnosti povezane s vanjskim odnosima;

63.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da provedu temeljitu reviziju politike povezane s tragičnim događajima u Siriji, Libiji i Maliju, kao i drugim nedavnim sukobima kako bi se revidirale smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu te osigurao učinkovitiji način njihove primjene; poziva EU da podupre postojeću inicijativu Međunarodnog odbora Crvenog križa i švicarske vlade kojom se nastoji reformirati aktualni međunarodni okvir upravljanja međunarodnim humanitarnim pravom; podupire EU u njegovu zauzimanju za provedbu reforme Vijeća sigurnosti UN-a kako bi moglo učinkovito rješavati suvremene krize;

64.  pozdravlja pokretanje inicijative za volontere humanitarne pomoći EU-a u siječnju 2014. kojom će se više od 8 000 građana EU-a te državljana zemalja izvan EU-a omogućiti da prođu obuku za humanitarne operacije i sudjeluju u njima diljem svijeta, te daje na znanje da se očekuje da će još 10 000 ljudi podržavati volontere humanitarne pomoći EU-a kao „volonteri na mreži” pri obavljanju zadaća koje se mogu izvršavati kod kuće preko računala;

65.  poziva EU da razvije zajedničko stajalište EU-a o naoružanim bespilotnim letjelicama;

Nedovršeni procesi tranzicije i dotične zemlje

66.  upozorava na nedovršene postupke tranzicije u zemljama i regijama u kojima je vladajući režim zaustavio ili suzbio reformne pokrete i procese tranzicije; poziva EU da nastavi ulagati napore u uvjeravanju vladajućih elita u tim zemljama, kao i u drugim zemljama s autoritarnom vladavinom, da pokrenu postupak provedbe reforme usmjerene na razvoj jake i stabilne demokracije u kojoj se poštuju vladavina prava, ljudska prava i temeljne slobode; zauzima stajalište da uvjeravanje mora biti dio svih dijaloga s njegovim partnerima, uključujući one na najvišoj političkoj razini, koristeći se svim relevantnim područjima vanjske politike EU-a, npr. razvojem, trgovinom itd.;

67.  podsjeća da u zemljama i regijama u kojima procesi tranzicije nisu dovršeni nedostaje demokratskih reformi i političke odgovornosti; ponavlja da svi građani imaju puno pravo na slobodno sudjelovanje u političkom životu u kojem će se održati slobodni, pravedni i otvoreni izbori s više političkih stranaka i neovisnim medijskim izvorima;

68.  izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog usvajanja nedavnih represivnih zakona i njihove proizvoljne provedbe u Rusiji, kojom često dolazi do uznemiravanja nevladinih organizacija, aktivista civilnog društva, branitelja ljudskih prava, manjina i članova zajednice LGBTI, te poziva EU da izrazi zabrinutost u pogledu toga na svim političkim razinama; poziva na oslobađanje Mihaila Hodorkovskog i drugih političkih zatvorenika, te žali zbog korištenja pravdom u političke svrhe; potiče ruske vlasti da nepristrano istraže i privedu pravdi odgovorne za smrti Sergeja Magnitskog, Natalije Estemirove, Ane Politkovskaje, Stanislava Markelova i Vasilija Aleksanjana; žali što Vijeće nije uzelo u obzir preporuku Parlamenta od 23. listopada 2012. o slučaju Magnitskog; stoga poziva Vijeće da donese odluku o sastavljanju zajedničkog popisa EU-a s imenima dužnosnika koji su umiješani u slučaj smrti Sergeja Magnitskog; dodaje da bi se tom odlukom Vijeća trebale odrediti ciljane sankcije za te dužnosnike; izražava duboku zabrinutost zbog aktivnosti pobunjeničkih skupina krajnje desnice koje se LGBTI osobama obraćaju internetskim putem kako bi ih doveli u nepriliku i napali te na internetu objavljuju stotine videozapisa tih djela; poziva izaslanstvo EU-a i veleposlanstva država članica u Rusiji da povećaju potporu braniteljima ljudskih prava LGBTI osoba, u skladu s relevantnim smjernicama;

69.  izražava zabrinutost zbog stalne represije neovisnih novinara i boraca za ljudska prava te suzbijanja oprečnog političkog mišljenja na Kubi; privlači pozornost na situaciju zatvorenika savjesti na Kubi koje se i dalje osuđuje pretjeranim optužbama ili drži u pritvoru prije suđenja; poziva ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u okviru UN-a promiču međunarodni i neovisni istražni odbor s ciljem istraživanja okolnosti pod kojima su u srpnju 2012. umrli kubanski borci za ljudska prava i mirni disidenti Oswaldo Payá Sardiñas (dobitnik nagrade Saharov za 2002.) i Harold Cepero;

70.  ističe potrebu za međunarodnim praćenjem stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Kini te poziva države članice EU-a da aktivno sudjeluju u uspostavi tog praćenja u svjetlu neuspjeha u ostvarivanju dijaloga o ljudskim pravima između Europske unije i Kine kako bi se postigli istaknuti i vidljivi rezultati; i dalje je zabrinut zbog sve većih ograničenja usmjerenih na borce za ljudska prava, odvjetnike, aktiviste civilnog društva, novinare i autore blogova; podupire zahtjev kineskog naroda za temeljne slobode i prava koja im pripadaju; podsjeća da bi EU u tom pogledu mogao služiti kao posrednik stvarajući veće povjerenje, pronalazeći nove načine dijaloga i poboljšavajući već postojeće instrumente;

71.  potiče kineske vlasti da se ozbiljno angažiraju u pogledu tibetanskog naroda kako bi se procijenili osnovni uzroci velikog broja samožrtvovanja; osuđuje ponovno raseljavanje i preseljenje tibetanskih nomada protiv njihove volje, što je prijetnja opstanku načina života koji čini sastavni dio tibetanskog identiteta; potiče ESVD da u skladu s novim usvojenim smjernicama EU-a o slobodi vjere i uvjerenja obrati posebnu pozornost na pitanje vjerske represije na Tibetu te poziva Kinu da zaustavi restriktivnu politiku prema tibetanskom budizmu; naglašava potrebu za poboljšavanjem obrazovnog sustava, posebno uzimajući u obzir dvojezično obrazovanje u regiji kako bi se očuvao nacionalni identitet i baština te kako bi se na taj način rješavalo uzroke nezaposlenosti mladih;

72.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Iranu, nastavka represije reformista, sve većeg broja političkih zatvorenika i zatvorenika zbog svijesti i vjere, diskriminacije i progona članova zajednice Baha'i, visokog broja izvršenih pogubljenja, uključujući i maloljetne osobe, čestog mučenja, nepoštenih sudskih postupaka i pretjeranih iznosa jamčevine kao i strogih ograničenja u vezi sa slobodom informiranja, izražavanja, okupljanja, vjeroispovijedi, obrazovanja i kretanja; pozdravlja puštanje nekoliko zatvorenika zbog svijesti u Iranu na slobodu, uključujući odvjetnicu i dobitnicu nagrade Saharov Nasrin Sotoudeha; poziva iranske vlasti da oslobode tri vođe oporbe koji su zatvoreni i uhićeni bez optužbi već duže od dvije godine, Mehdija Karroubija, Zahre Rahnavarda i Mir Hosseina Mousavija, dopusti posebnom izvjestitelju UN-a za ljudska prava u Iranu da posjeti zemlju, radi za moratorij na smrtnu kaznu, zaustavi cenzuriranje interneta i omogući slobodu izražavanja u Iranu; primjećuje nastavak diplomatskih veza između Irana i međunarodne zajednice te se nada donošenju zadovoljavajućih i za obe strane prihvatljivih zaključaka za pregovore između E3+3 i Irana u vezi s iranskim nuklearnim programom;

73.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji (DNRK), ukazuje na hitne relevantne rezolucije (članak 122.) koje je usvojio Europski parlament, te poziva DNRK da započne smislen dijalog o ljudskim pravima s Europskom unijom; poziva DNRK da zaustavi izvansudska ubojstva i prisilne nestanke te da oslobodi političke zatvorenike i dopusti svojim građanima da slobodno putuju unutar i izvan zemlje; poziva DNRK da dopusti slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima te građanima necenzurirani pristup internetu; navodi da su sve provokativne aktivnosti DNRK-a te ograničavajuće mjere koje nameće svojim građanima dovele do raširenog siromaštva i materijalne oskudice;

74.  izražava duboku zabrinutost u pogledu Kašmira u kojem svako nasilje nad civilima treba izazivati veliko žaljenje; upoznat je s time da su poduzeta istraživanja po pitanju neidentificiranih grobova; ipak potiče postavljanje mehanizama za zaštitu ljudskih prava u središte bilo kakvog pokušaja kako bi se osigurala odgovornost za zlostavljanje civila;

75.  poziva Europsku uniju da se uključi u koordiniranu i uključivu strategiju u Sahelu kako bi s jedne strane regiju učinila sigurnom, a s druge strane promicala ljudska prava kako bi se zaustavilo njihovo kršenje, kao što su mučenja, često proizvoljna uhićenja političkih protivnika i novinara, gušenje mirnih prosvjeda, nasilje nad ženama kao što su silovanje, prisilni brakovi, spolna sakaćenja, diskriminacije na temelju etničke ili kastinske pripadnosti, pomažući tako uspostavi vladavine prava koja jamči temeljna prava i slobode;

76.  vrlo je zabrinut zbog rastućeg trenda državnog nasilja nad pripadnicima LGBTI zajednice u nekoliko država podsaharske Afrike, pogotovo u Ugandi, Nigeriji, Kamerunu i Senegalu; izričito osuđuje pokušaje da se donesu još represivniji zakoni u zemljama u kojima je homoseksualnost već kriminalizirana; poziva kolege zastupnike parlamenata da prestanu odgovarati na populističke i konzervativne pritiske, uključujući vjerskih vođa, i da zaštite prava svih građana, uključujući pripadnike skupine LGBTI; ističe da je homoseksualnost i dalje kriminalizirana u 76 zemalja, a u pet od njih predviđena je smrtna kazna; žali da je Sporazum iz Cotonoua potpisan bez ikakve rasprave o diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije u okviru njegova političkog dijaloga, što je ovaj Parlament zatražio mnogo puta; podsjeća Komisiju i Vijeće na čvrstu odlučnost Parlamenta da se taj aspekt uključi u sljedeću reviziju Sporazuma;

77.  poziva EU na uvođenje učinkovitih političkih sankcija prema svim režimima u kojima su civili povrgnuti represivnim metodama;

78.  poziva EU da nastavi aktivno podupirati branitelje ljudskih prava, između ostalog putem pravovremenog pružanja privremenog utočišta svim ugroženima; poziva EU da proširi svoju politiku potpore braniteljima ljudskih prava na zviždače i istraživačke novinare koji mogu znatno pridonijeti zaštiti i promicanju ljudskih prava;

Promatranje izbora i politike potpore demokraciji

79.  pozdravlja kontinuiranu podršku koju Europska unija pruža u izbornim postupcima diljem svijeta putem misija za promatranje izbora, misija izbornih stručnjaka te pružanjem pomoći prilikom održavanja izbora i podrške domaćim promatračima; navodi da su te misije u zadnje vrijeme pridonijele potpori demokratskom razvoju u zemljama iz susjedstva EU-a te su njezini članovi prisustvovali prijenosu vlasti na oporbu (Senegal) i konsolidaciji novonastale demokracije nakon završetka sukoba (Sijera Leone);

80.  naglašava važnost radnji koje se nastavljaju na izvješća i preporuke misija za promatranje izbora; naglašava inicijativu jačanja radnji koje se nastavljaju na preporuke misija za promatranje izbora koristeći ih kao „plan puta prema demokraciji” u dotičnoj zemlji te da se glavnom promatraču da posebna zadaća da osigura praćenje i primjenu preporuka uz potporu stalnih tijela Parlamenta;

81.  naglašava važnost povećanja operativnog kapaciteta parlamenata između izbora; u tom smislu podsjeća na obećanje EU-a dano na forumu na visokoj razini o učinkovitosti pružanja pomoći kako će suradnju u razvoju temeljiti na „demokratskom vlasništvu” s posebnim upućivanjem na snažniju ulogu parlamenata; potiče EU na rad prema pristupu utemeljenom na pravima s ciljem integracije načela ljudskih prava u operativne aktivnosti EU-a te zastupanje pitanja ljudskih prava na globalnom planu razvoja, kako je poduzeto u akcijskom planu;

82.  podsjeća na obvezu potpredsjednice/visoke predstavnice da se pri promatranju izbora usredotoči na sudjelovanje žena i nacionalnih manjina te osoba s invaliditetom u ulozi kandidata i birača; zahtijeva da se zaključci misije EU-a za promatranje izbora uvijek uzimaju u obzir u oblikovanju programa za potporu potpunom i ravnopravnom sudjelovanju žena u izbornom postupku i provođenju preporuka misije;

Sloboda izražavanja

83.  naglašava posebnu važnost slobode izražavanja, uključujući i slobodu medija u tranzicijskim okruženjima; pozdravlja predanost EU-a u izradi Smjernica o slobodi izražavanja (u internetskom i neinternetskom izdanju) te preporučuje EU-u da razvije metodologiju za nadziranje i reagiranje na promjene u zakonodavstvu kojima se ograničava pluralizam i sloboda medija u trećim zemljama;

84.  izražava ozbiljnu i stalnu zabrinutost u vezi cenzure na internetu te njezinog prevladavanja u mnogim zemljama; naglašava da EU u svojim politikama mora za prioritet postaviti provedbu prava na sudjelovanje i prava na pristup informacijama kao temeljna načela demokracije koja se također moraju realizirati na internetu, te iskoristiti raspoložive mehanizme kako bi se ojačala javna odgovornost, kao što su načela otvorenih podataka; smatra da bi to trebao biti slučaj na svim razinama dijaloga s trećim zemljama, uključujući u bilateralnim odnosima i na najvišim razinama; naglašava važnost internetskih medija za djelovanje i učinkovitost civilnog društva, uključujući za branitelje ljudskih prava, sindikate i zviždače; poziva Komisiju i ESVD da ojačaju napore u postavljanju digitalne slobode kao okosnice u vanjskim odnosima EU-a;

85.  primjećuje žalosni trend donošenja zakona koji ograničavaju slobodu izražavanja i okupljanja onima koji podržavaju ljudska prava LGBTI osoba; primjećuje da takvi zakoni trenutno postoje u Litvi i Rusiji, razmatraju se u Ukrajini i predloženi su u Gruziji, Armeniji i Kazahstanu; čestita Moldovi na stavljanju izvan snage zakona koji zabranjuje „promidžbu bilo kojih odnosa osim onih koji su povezani s brakom i obitelji”; poziva izaslanstvo EU-a u dotičnim zemljama da izrazi osobitu zabrinutost EU-a zbog tih zakona;

Podrška EU-a općim ljudskim pravima

86.  potpuno podržava pozitivno stajalište koje je zauzela Europska unija u strateškom okviru o ljudskim pravima i demokraciji u pogledu promicanja i zaštite svih ljudskih prava, kao i obećanja da će „javno govoriti protiv svakog pokušaja nepoštovanja općih ljudskih prava”; ponavlja svoju punu potporu nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava te poziva EU da ih podupire, što uključuje Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (glava V., poglavlje 1. – Opće odredbe o vanjskom djelovanju Unije);

Sustav UN-a za ljudska prava

87.  ponovno ističe svoju podršku jačanju sustava UN-a za ljudskih prava kao važnog preduvjeta za postizanje napretka na području općih ljudskih prava; prepoznaje napore koje EU ulaže u reviziju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava te poziva sve članove Vijeća za ljudska prava da se pridržavaju najviših standarda ljudskih prava i poštuju svoja obećanja koja su dali prije nego su izabrani; smatra neovisnost Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i nositelja mandata za posebne postupke UN-a ključnim preduvjetom za njihovo učinkovito funkcioniranje te naglašava potrebu za nenamjenskim sredstvima za osiguravanje toga;

88.  pozdravlja početak drugog kruga postupka Univerzalnog periodičnog pregleda te poziva Europsku uniju da nastavi blisko pratiti jačanje postupaka navedenog pregleda i stupnja provedbe njegovih preporuka koje su zemlje prihvatile i obvezale izvršiti;

89.  poziva države članice Europske unije da nastave s provedbom obveze iz strateškog okvira Europske unije o ratificiranju i provedbi ključnih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima ratifikacijom i provedbom deset temeljnih ugovora UN-a na području ljudskih prava te njihovih neobveznih protokola, te da donesu odgovarajuće izjave o jamstvu da se prihvaćaju sve pojedinačne pritužbe i istražni postupci; ističe važnost tih ratifikacija za unutarnju i vanjsku vjerodostojnost politike EU-a o ljudskim pravima; izražava svoju duboku zabrinutost činjenicom da se zbog stalnog kašnjenja određenih država članica Europske unije u dostavljanju njihovih periodičnih izvješća nadležnim tijelima UN-a za praćenje ljudskih prava također ugrožava vjerodostojnost politike EU-a na području ljudskih prava prema trećim zemljama;

90.  poziva EU da potiče treće zemlje da u potpunosti surađuju s posebnim izvjestiteljima UN-a i nezavisnim stručnjacima za ljudska prava izdavanjem stalnih poziva te primanjem takvih stručnjaka;

91.  potiče EU i njezine države članice da pruže podršku visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava u provedbi njezina izvješća za 2012. godinu o jačanju uloge tijela iz ugovora UN-a koja imaju ključnu ulogu u praćenju stvarne provedbe obveza koje se odnose na ljudska prava od strane država koje su strane u UN-ovim ugovorima o ljudskim pravima;

92.  žali što je Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda usvojilo svoju Rezoluciju A/HRC/RES/21/3 o tradicionalnim vrijednostima koja narušava načelo općih i nedjeljivih ljudskih prava, te pohvaljuje protivljenje EU-a; žali zbog nedostatka provođenja Rezolucije A/HRC/RES/17/19 o „ljudskim pravima, seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu”, te poziva skupinu država koja se bavi ovim pitanjem, uključujući Južnu Afriku, da počnu provoditi ovu rezoluciju što je prije moguće; pohvaljuje rad visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava na promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba, posebno putem izjava, izvješća i nove kampanje o slobodi i jednakosti; poziva visokog povjerenika UN-a da nastavi svoj rad te izražava duboku zabrinutost zbog takozvanih zakona „protiv propagande” koji ograničavaju slobodu izražavanja i okupljanja;

93.  u smislu načela međunarodnog humanitarnoga prava u Haškim uredbama iz 1907. (članci 42. – 56.) i Četvrtoj ženevskoj konvenciji (GC IV, članci 27. – 34. i 47. – 78.) i u odredbama Dodatnog protokola I. naglašava potrebu da EU osigura da oni partneri koji potpadaju pod kategoriju okupirajuće vlasti poštuju svoje dužnosti prema stanovništvu na okupiranim područjima; podsjeća da okupatorska vlast, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, mora omogućiti standarde javnog zdravstva te opskrbu hranom i pružanje medicinske skrbi za stanovništvo pod okupacijom; ponovno ističe da je zabranjen svaki prijelaz civilnog stanovništva okupatorske vlasti na okupirano područje, i da za optužene za kaznena djela moraju biti osigurani postupci u kojima se pružajuju međunarodno priznata sudska jamstva, kao što je obavještavanje o razlogu uhićenja, podnošenje optužbe za jasno određeni prekršaj i omogućavanje poštenog suđenja u što kraćem roku;

Međunarodni kazneni sud

94.  ponovno ističe svoju snažnu potporu Međunarodnom kaznenom sudu; smatra da je sve veći broj država strana važan korak u jačanju univerzalnosti Suda; pozdravlja činjenicu da su Rimski statut ratificirali Gvatemala u travnju 2012. i Côte d’Ivoire u veljači 2013.;

95.  poziva ministre vanjskih poslova EU-a da usvoje zaključke Vijeća za vanjske poslove potvrđujući snažnu potporu EU-a i njezinih država članica Međunarodnom kaznenom sudu, s posebnim naglaskom na napore EU-a za stalno praćenje, ažuriranje i širenje svojih instrumenata na Međunarodnom kaznenom sudu, i izražavajući obnovljenu predanost radu prema univerzalnosti Rimskog statuta kako bi se proširio pristup pravdi za žrtve teških kaznenih djela prema međunarodnom pravu;

96.  žali što Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda još uvijek nije na popisu konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa GSP+ nove Uredbe o Općem sustavu povlastica (GSP); navodi da brojni kandidati za status GSP+ nisu države strane Statuta niti su ga ratificirale (npr. Armenija i Pakistan); ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

97.  poziva EU i njezine države članice da naglase potrebu za ratifikacijom i provedbom Statuta te Sporazuma o povlasticama i imunitetima suda u pregovorima i dijalogu s trećim zemljama, regionalnim organizacijama i ostalim regionalnim skupinama te da uključe odredbe o Međunarodnom kaznenom sudu i međunarodnoj pravdi u sporazume Europske unije s trećim zemljama;

98.  potiče ESVD da osigura da su sve delegacije EU-a i posebni predstavnici EU-a u potpunosti obaviješteni o Odluci Vijeća EU-a i akcijskim planovima o Međunarodnom kaznenom sudu, o skupu instrumenata EU-a za komplementarnost te da aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršenje njegovih odluka te borbu protiv nekažnjivosti za zločine navedene u Rimskom statutu;

99.  poziva izaslanstva Europske unije i posebne predstavnike EU-a, osobito posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava, da u političkim dijalozima i sastancima s trećim zemljama aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršenje njegovih odluka te borbu protiv nekažnjivosti za zločine navedene u Rimskom statutu; predlaže osim toga jačanje financijske potpore Međunarodnom kaznenom sudu;

100.  pozdravlja usvajanje skupa instrumenata EU-a za unaprjeđenje komplementarnosti te poziva ESVD i Europsku komisiju da poduzmu dodatne korake za učinkovitu provedbu; potiče EU na osiguravanje da se potpora za Međunarodni kazneni sud na odgovarajući način integrira u sva odgovarajuća područja vanjske politike EU-a;

101.  poziva države članice Europske unije da u potpunosti provedu Rimski statut usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva sa svim obvezama Statuta te da se pridržavaju zahtjeva Međunarodnog kaznenog suda za pomoć i suradnju u svim fazama postupaka Suda, osobito u vezi s preliminarnim ispitivanjem, istragom, uhićenjem i predajom, zaštitom žrtava i svjedoka, privremenim puštanjem na slobodu i izvršenjem presuda; žali što su doprinosi za Zakladu za žrtve nedostatni te poziva države članice EU-a da osiguraju sredstva koja su im potrebna da u potpunosti ispune svoj mandat;

102.  izražava potporu za odgovarajuće financiranje aktivnosti za otvaranje prema javnosti i informiranje u sklopu redovitog proračuna Suda te naglašava važnost ovih aktivnosti u osiguravanju vidljivosti pravde;

103.  poziva države članice EU-a da ratificiraju izmjene Rimskog statuta iz Kampale i potaknu njegovu ratifikaciju u trećim zemljama;

104.  poziva EU i njegove države članice da ojačaju napore u jačanju nekažnjivosti unutar vlastitih granica EU-a; potiče ih u vezi s time da u obzir uzmu preporuke europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama odgovornima za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine;

Smrtna kazna

105.  ponovno ističe svoje jednoglasno protivljenje smrtnoj kazni te smatra da je provođenje općeg moratorija s ciljem ukidanja smrtne kazne na svjetskoj razini središnji cilj politike EU-a o ljudskim pravima; naglašava da se smrtna kazna nikada nije pokazala učinkovitom u odvraćanju od kriminala te ističe da su, prema raspoloživim podacima, smrtnom kaznom najčešće kažnjavane osobe u nepovoljnom društvenom položaju; pozdravlja napore koje ulažu Europska unija i njezine države članice pri Ujedinjenim narodima koji su doveli do usvajanja rezolucije Opće skupštine o moratoriju na izvršavanje smrtne kazne u prosincu 2012. godine; izražava međutim zabrinutost zbog ponovnog izvršavanja smaknuća u brojnim državama; poziva EU da nastavi poduzimati ciljane kampanje o smrtnoj kazni te da pojača suradnju s zemljama koje ju zadržavaju; očekuje da će na odgovarajući način biti savjetovana tijekom pregleda Uredbe (EZ) br. 1236/2005 o trgovini robom koja se može koristiti za smrtne kazne ili mučenja, koja je planirana za 2013.;

106.  osuđuje činjenicu da je Bjelorusija ostala posljednja zemlja na europskom kontinentu koja je odlučila zadržati smrtnu kaznu; ponovno ističe da duboko žali zbog smaknuća Dmitrija Konovalova i Vladislava Kovaleva; ponovno poziva Bjelorusiju da usvoji moratorij na izvršavanje smrtne kazne, koji bi u konačnici trebao dovesti do njezina ukidanja;

Poslovanje i ljudska prava

107.  ponovno potvrđuje da bi europska poduzeća trebala osigurati da u svojim aktivnostima poštuju standarde ljudskih prava, uključujući i kada posluju izvan EU-a; izražava zabrinutost zbog navodne suradnje određenih poduzeća iz EU-a s autoritarnim režimima, posebno u slučajevima u kojima je trgovina osjetljivom robom, npr. na području informacijskih tehnologija i komunikacije, dovela do zlouporabe ljudskih prava;

108.  podsjeća na važnost promicanja korporativne društvene odgovornosti, uključujući u poslovima izvan EU-a, te osiguravanja korporativne društvene odgovornosti u čitavom opskrbnom lancu; uvjeren je da bi europska poduzeća i njihove podružnice i podizvođači trebali imati ključnu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima širom svijeta; naglašava važnost sadržajnog izvješćivanja o ljudskim pravima, društvenim i ekološkim učincima projekata koje podupire Europska investicijska banka (EIB) ili europske kreditne agencije putem izvoznih kredita; naglašava da bi financiranje operacija koje te institucije provode trebao doprinijeti općim načelima kojima se vodi vanjsko djelovanje Unije, kako je navedeno u članku 21. UEU-a;

109.  poziva ESVD da izvještava o obvezama preuzetima u akcijskom planu EU-a o ljudskim pravima u vezi s glavnim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; žali zbog manjka napretka Komisije u odgovaranju na zahtjev Europskog parlamenta da predloži zakonodavstvo kojim se zahtijeva da poduzeća EU-a osiguraju da njihove kupnje ne podupiru sudionike sukoba i počinitelje teških kršenja ljudskih prava;

110.  podsjeća Komisiju na obvezu preuzetu u rujnu 2010. da ispita pitanje prisilnog rada zatvorenika u trećim zemljama i da u skladu s tim razmotri odgovor EU-a te traži od Komisije da podnese izvješće Parlamentu o ishodu; poziva Komisiju da uvede zakonodavstvo kojim se zabranjuje uvoz robe u EU proizvedene prisilnim zatvorskim radom;

Iskorjenjivanje svih oblika diskriminacije

111.  podsjeća na članke Opće deklaracije o ljudskim pravima u kojima se navodi da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima te da im se omogućavaju prava i slobode navedene u njoj bez ikakve razlike; naglašava važnost borbe protiv svih oblika diskriminacije, uključujući i one zasnovane na rasi, boji kože, spolu, spolnoj orijentaciji, jeziku, vjeri, kasti, socijalnom podrijetlu, kulturi, dobi, rođenju, invaliditetu ili drugom statusu; ponovno poziva Europsku uniju na borbu protiv diskriminacije i netolerancije kao ključnog dijela njezine politike o ljudskim pravima, koja se mora temeljiti na uključivoj i sveobuhvatnoj definiciji nediskriminacije; naglašava da poštovanje prava manjina predstavlja ključni čimbenik za uspostavu mira, razvoj i demokraciju; pozdravlja i potiče Europsku uniju na dodatni angažman u ovim nastojanjima u suradnji s Ujedinjenim narodima i regionalnim organizacijama;

112.  poziva EU da obrati posebnu pozornost na diskriminaciju koja je utemeljena na oblicima društvenog raslojavanja, kao što su kaste i analogni sustavi naslijeđenog statusa, koji imaju vrlo štetan i ponekad destruktivan utjecaj na mogućnosti za jednako korištenje ljudskim pravima; smatra da zemlje u kojima i dalje postoji sustav kasti treba poticati da ga zabrane i osiguraju da se zakoni protiv takvih sustava kasti doista provode;

Sloboda mišljenja, svijesti, vjere ili uvjerenja

113.  ističe da pravo na slobodu mišljenja, svijesti, vjere ili uvjerenja, kao što je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, predstavlja temeljno ljudsko pravo, povezano s ostalim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koje obuhvaća pravo vjerovanja ili nevjerovanja, slobodu izražavanja teističkog, neteističkog ili ateističkog uvjerenja, privatno ili javno, samostalno ili u zajednici s drugima, pravo na prihvaćanje, promjenu te napuštanje ili vraćanje uvjerenja po vlastitom izboru; poziva EU da promiče pravo na slobodu vjere ili uvjerenja u međunarodnim i regionalnim forumima te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama;

114.  podsjeća da pravo na prigovor savjesti za vojnu službu predstavlja zakonito ostvarivanje prava na slobodu mišljenja, svijesti i vjere te potiče ESVD i države članice da pozovu zemlje sa sustavom obveznog vojnog roka da dopuste alternativnu službu nevojnog ili civilnog karaktera, u javnom interesu, a ne kaznene naravi, te da se suzdrže od kažnjavanja, uključujući i zatvorske kazne, zbog prigovora savjesti za neizvršavanje vojne službe;

115.  najstrože osuđuje diskriminaciju, netoleranciju, nasilje i ubijanje na osnovu vjere i uvjerenja, bilo gdje i bez obzira tko im je izložen; posebno je zabrinut zbog rastućih pokušaja da se razlike između naroda podijeljenih po vjerskoj osnovi riješe nasiljem i progonom jer te radnje predstavljaju zapreku dugotrajnom miru i pomirenju; također je zabrinut zbog sve izraženijeg neprijateljskog pristupa vlada i društava u cjelini u mnogim zemljama u kojima se manjinskim vjerskim zajednicama i dalje onemogućuje sloboda bogoslužja i javnog izražavanja vjere ili uvjerenja; primjećuje da su u porastu društveno neprijateljstvo i napadi na vjerske zajednice, koji su rezultirali mnogim smrtnim slučajevima i ozljedama te da su nekažnjivost i nedostatak zaštite manjinskih vjerskih zajednica i dalje je razlozi za zabrinutost;

116.  protivi se bilo kojem zakonu koji kažnjava pojedince zbog promjene svoje vjere ili uvjerenja; izražava duboku zabrinutost činjenicom da zbog tih zakona pojedincima u određenim zemljama prijeti zatvor ili čak smrtna kazna; također izražava zabrinutost činjenicom da osobe koje su napustile ili promijenile svoju vjeru trpe oblike društvenog neprijateljstva kao što su nasilje i prijetnje; protivi se zakonima kojima se kažnjavaju izražavanja koja se smatraju blasfemijom, klevetom ili vrijeđanjem vjere ili vjerskih simbola, slika ili osjećaja; navodi da ti zakoni nisu u skladu s prihvaćenim međunarodnim standardima o ljudskim pravima; osuđuje odredbe zakona o blasfemiji u Afganistanu, Bangladešu, Egiptu, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji, koje dopuštaju zatvorsku i smrtnu kaznu;

117.  pozdravlja EIDHR-ove nedavne pozive za podnošenje prijedloga koji daju prioritet i podržavaju akcije civilnog društva kojima se suzbija diskriminaciju na osnovu vjere ili uvjerenja; potiče EU da podrži uključive napore međukulturnog i međuvjerskog dijaloga te suradnje na različitim razinama, što uključuje vođe zajednica, žene, mlade i predstavnike etničkih manjina, a s ciljem promicanja izgradnje mira i društvene kohezije; poziva EU i države članice da razviju sustave bespovratnih sredstava za zaštitu i promicanje slobode vjere ili uvjerenja u zemljama u kojima je to pravo izloženo najvećem riziku;

118.  pozdravlja predanost EU-a u promicanju prava na slobodu vjere ili uvjerenja na međunarodnim i regionalnim forumima, uključujući UN, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme; potiče EU da nastavi podnositi svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjere ili uvjerenja Općoj skupštini UN-a i podupirati mandat posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja;

Prava žena i djece te njihovo osnaživanje

119.  izražava svoju punu potporu radu UN-a u osiguravanju prava žena i njihovom osnaživanju; potiče EU da poduzme ciljanu kampanju o političkom i gospodarskom sudjelovanju žena te da podrži inicijative protiv nasilja na temelju spola i feminicida; podupire provedbu akcijskog plana o jednakosti spolova te osnaživanju uloge žena u razvoju; poziva izaslanstva EU-a da uvedu posebne mjere koje se odnose na ulogu vanjske pomoći i razvojne suradnje u svojim lokalnim strategijama za provedbu smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojkama te na suzbijanje svih oblika diskriminacije kojima su izložene, uključujući prisilne brakove; ističe da se uloga Komisije i država članica na tom području kako unutar tako i izvan Europske unije, ne može ograničiti na borbu protiv nasilja nad ženama u svim njenim oblicima: bez obzira jesu li fizički, psihološki, društveni ili financijski te da treba dati prioritet spolno neutralnom obrazovanju od najranije moguće dobi; traži od Komisije i Vijeća da nastave poticati treće zemlje da pri izradi nacionalnog zakonodavstva uzmu u obzir prava žena te da osiguraju da su sve odgovarajuće odredbe propisno provedene;

120.  ponovno osuđuje svako nasilje nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje; stoga poziva sve države članice Vijeća Europe da potpišu i ratificiraju Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama te EU da se uključi u pristupanje Konvenciji kako bi se osigurala usklađenost između vanjskih i unutarnjih mjera EU-a protiv nasilja nad ženama; naglašava važnost provođenja informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti u zajednicama u kojima se provode genitalno sakaćenje žena, spolno zlostavljanje mladih djevojaka, rano i prisilno sklapanje brakova, feminicid te ostala kršenja ljudskih prava na temelju spola, kao i važnost uključivanja branitelja ljudskih prava koji se već bore za zaustavljanje tih praksi u pripremu i provedbu tih kampanja; potiče ESVD i države članice da nastave rješavati pitanje genitalnog sakaćenja žena u svojim političkim dijalozima i dijalozima o politikama s partnerskim zemljama u kojima se ta praksa i dalje provodi;

121.  poziva EU da dodatno zaštiti reproduktivna prava te naglašava potrebu da se ove politike stave u središte razvojne suradnje s trećim zemljama; strogo osuđuje sramotnu praksu spolnog sakaćenja žena u određenim dijelovima Afrike, ubojstva iz časti, spolno uvjetovanog pobačaja i prisilnog braka; podsjeća na važne zaključke postignute na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju u Kairu;

122.  podržava inicijativu glavnog tajnika UN-a „Obrazovanje na prvom mjestu“, s obzirom na to da pristup obrazovanju povećava zaštitu od prijetnji budućnosti djevojčica, kao što su rani brak i trudnoća, HIV, siromaštvo, obiteljsko i spolno nasilje te također smanjuje smrtnost djece i majki;

123.  poziva na jačanje napora kako bi se prije isteka rokova što je moguće potpunije ispunili Milenijski razvojni ciljevi koji se odnose na jednakost spolova, zdravlje majki i pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i pravima u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, posebno za najranjivije skupine kao što su djevojke i mlade žene, na temelju čvrste obveze vlada da će poboljšati mehanizme odgovornosti i nadzora za postojeće obveze koje se odnose na ljudska prava, promicati pristup pravdi za sve i osigurati učinkovito sudjelovanje svih strana, uključujući one koji su najzanemarenije i najobespravljenije, u razvoju, donošenju odluka te provedbi; snažno preporučuje da se u sklopu Milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015. uspostavi samostalni cilj glede prava žena i jednakosti spolova, sa snažnim naglaskom na spolno i reproduktivno zdravlje te prava;

124.  traži od EU-a i njezinih država članica da rezultate postupka revizije programa ICPD+20 predstave u sveobuhvatnoj reviziji svih aspekata povezanih s punim uživanjem spolnih i reproduktivnih prava te da ponovno potvrde snažan i napredan pristup spolnim i reproduktivnim pravima za sve, u skladu s međunarodnim standardima za ljudska prava te poziva na veću odgovornost za njihovu provedbu; posebno ih poziva da osiguraju da se proces revizije odvija uz sudjelovanje svih strana te da različitim zainteresiranim stranama, uključujući civilno društvo te žene, adolescente i mlade, omogući smisleno sudjelovanje; podsjeća da okvir za ovu reviziju mora biti utemeljen na ljudskim pravima i mora imati posebno težište na spolnim i reproduktivnim pravima;

125.  izražava svoju ozbiljnu zabrinutost u vezi s problemom silovanja; žali zbog strahovito visokog stupnja nekažnjivosti u vezi sa silovanjima u zemljama poput Indije i Pakistana;

126.  osuđuje rašireno korištenje silovanja kao oružja u ratu, pogotovo u regiji Afričkih velikih jezera; skreće pozornost na činjenicu da su zločini na spolnoj osnovi i zločini spolnog nasilja uključeni u Rimski statut među ratne zločine, zločine protiv čovječnosti odnosno sastavne činove u pogledu genocida ili mučenja; u tom pogledu pozdravlja Rezoluciju 2106(2013) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju spolnog nasilja u sukobima usvojenu 24. lipnja 2013., kojom se potvrđuje ključna uloga Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja seksualnih zločina i zločina utemeljenih na spolu; poziva Europsku uniju da podrži provedbu tih načela u cijelosti; ponovno ističe obvezu Europske unije da se ljudska prava i spolna pitanja postave u središte misija koje se izvode unutar misija ZSOP-a u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti;

127.  poziva EU da borbu protiv trgovine ljudima odredi kao prioritet; naglašava potrebu za razmatranjem unutarnjih i vanjskih čimbenika pri rješavanju pitanja trgovine ljudima; potiče države članice EU-a da provedu Direktivu (2011/36/EU) i strategiju EU-a za sprečavanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.;

128.  poziva na univerzalnu ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima djeteta; poziva Komisiju i ESVD da poduzmu radnje u vezi s pravima djeteta, s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom, a posebno na pitanja prisilnog dječjeg rada, dječjeg braka, novačenja djece u oružane skupine, njihovog razoružavanja, rehabilitacije i reintegracije, kao i na postavljanje pitanja vračanja s udjelom djece u dijalozima o ljudskim pravima s dotičnim zemljama; naglašava važnost postavljanja prava djece kao prioriteta u vanjskoj politici EU-a;

129.  ističe potrebu da se pojačaju napori u provedbi revidirane strategije za provedbu Smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; dodatno potiče EU na produbljivanje suradnje s UN-ovim posebnim izaslanikom za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima; pozdravlja pokretanje nove financijske linije u 2012. za pružanje potpore djeci koja su zahvaćena sukobima putem humanitarne pomoći kojom se osigurava pristup obrazovanju u hitnim slučajevima;

130.  podsjeća na svoje ranije preporuke za poboljšanje vlastitih postupaka u vezi s pitanjima o ljudskim pravima i pojačanje svojih napora u učinkovitom integriranju ljudskih prava u svoje strukture i postupke; žali što nisu napravljena poboljšanja u vezi s plenarnim raspravama i rezolucijama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, te njihovim daljnjim postupcima; pozdravlja napore za unaprjeđenje suradnje s nacionalnim parlamentima država članica po pitanjima ljudskih prava;

o
o   o

131.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe te državama i teritorijima spomenutima u ovoj Rezoluciji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0503. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0504. (3) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 114. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0250. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0278. (6) http://www.eeas.europa.eu/human_rights/docs/guidelines_en.pdf. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394. (8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0055. (9) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115. (10) SL C 168 E, 14.06.2013., str. 26. (11) SL C 257 E, 06.09.2013., str. 13. (12) SL C 236 E, 12.08.2011., str. 69. (13) SL C 33 E, 05.02.2013., str. 165. (14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470. (15) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 31. (16) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 94. (17) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 101. (18) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 87. (19) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0431

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja Europske unije (2013/2075(INI))

P7_TA(2013)0576 A7-0357/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja 2012. (COM(2013)0257) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2013)0159),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 101., 102. i 107.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila tržišnog natjecanja utvrđenih člancima 81. i 82. Ugovora(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 169/2009 od 26. veljače 2009. kojom se primjenjuju pravila tržišnog natjecanja na željeznički, cestovni i promet unutarnjim plovnim putovima(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog vijeća i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povrede odredbi zakona o tržišnom natjecanju i Europske unije (COM(2013)0404),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o mjerenju štete u postupcima za naknadu štete utemeljenih na kršenju članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C(2013)3440),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Javno savjetovanje: za usklađen europski pristup kolektivnoj pravnoj zaštiti” (SEC(2011)0173),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Za europski horizontalni okvir za kolektivnu pravnu zaštitu” (COM(2013)0401),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o zajedničkim načelima privremenih i nadoknađujućih mehanizama kolektivne pravne zaštite u državama članicama koji se odnose na kršenje prava osiguranih pravom Unije (C(2013)3539/3),

–  uzimajući u obzir studiju koju je objavio resorni odjel Glavne uprava za unutarnju politiku naslovljenu „Kolektivna pravna zaštita u borbi protiv monopola” iz lipnja 2012,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije objavljenu u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu AT.39740 – Google (2013/C 120/09),

–  uzimajući u obzir obveze prema Komisiji u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu COMP/39.398 – Visa MIF,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ-a o koncentracijama)(3),

–  uzimajući u obzir savjetovanje Komisije od 27. ožujka 2013. o kontroli koncentracija u EU-u – nacrt revizije pojednostavljenog postupka i uredbe o provedbi koncentracije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. listopada 2008. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere poduzete u vezi s financijskim institucijama u kontekstu trenutne svjetske financijske krize (Komunikacija o bankarstvu)(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. prosinca 2008. naslovljenu „Rekapitalizacija financijskih institucija u trenutnoj financijskoj krizi: ograničavanje pomoći na nužni minimum i mjere zaštite protiv neopravdanih poremećaja tržišnog natjecanja” (Komunikacija o rekapitalizaciji)(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2009. o postupanju s umanjenom vrijednosti imovine u bankarskom sektoru Zajednice (Komunikacija o umanjenoj vrijednosti imovine)(6),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2009. o ponovnoj uspostavi održivosti i procjeni mjera restrukturiranja u financijskom sektoru u trenutnoj krizi u okviru pravila o državnoj potpori (Komunikacija o restrukturiranju)(7),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2008. o privremenom okviru Zajednice za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi (izvorni Privremeni okvir)(8),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 1. prosinca 2010. naslovljenu "Privremeni okvir Unije za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutačnoj financijskoj i gospodarskoj krizi"(9) (novi Privremeni okvir koji zamjenjuje onaj koji je istekao 31. prosinca 2010.),

–  uzimajući u obzir Komunikacije Komisije o primjeni, od 1. kolovoza 2013., pravila o državnoj potpori za potpomaganje mjera u korist banaka u kontekstu financijske krize (Komunikacija o bankarstvu)(10),

–  uzimajući u obzir dokument Komisije upućen Gospodarskom i financijskom odboru o reviziji smjernica za državne potpore za restrukturiranje banaka,

–  uzimajući u obzir studiju koju je objavio resorni odjel Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Državne potpore – pravila u krizi za financijski sektor i realno gospodarstvo”, iz lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnoj potpori Europske unije na kompenzaciju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa(11),

–  uzimajući u obzir odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državnu potporu u obliku kompenzacije za javne usluge dodijeljene određenim poduzetnicima kojima su povjerene usluge od općeg gospodarskog interesa (12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir Europske unije za državnu potporu u obliku kompenzacije za javne usluge (2011)”(13),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore male vrijednosti koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa(14),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa(15),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Modernizacija državnih potpora EU-a (MDP)” (COM(2012)0209),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o modernizaciji državnih potpora(16),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora i Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (COM(2012)0730),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora u EZ-u (COM(2012)0725),

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije za državnu potporu za željezničke prijevoznike(17),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2013. o regionalnoj politici kao dijelu šireg plana državnih potpora(18),

–  uzimajući u obzir okvirni sporazum od 20. studenog 2010. o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(19) (u daljnjem tekstu „Okvirni sporazum”), a posebno njegove stavke 9., 12., 15. i 16.,

–  uzimajući u obzir tužbu podnesenu u jednoj državi članici kojom se tvrdi da je došlo do kršenja osnovnog pravnog načela „nulla poena sine lege”, prema kojoj se poduzeće ne može kazniti za povredu u obliku kartela kada visina kazne nije utvrđena zakonom;

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 22. veljače 2005. o „33. izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja – 2003.”(20), od 4. travnja 2006. o izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2004.(21), od19. lipnja 2007. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2005.(22), od 10. ožujka 2009. o izvješćima o politici tržišnog natjecanja 2006. i 2007.(23), od 9. ožujka 2010. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2008.(24), od 20. siječnja 2011. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2009.(25), od 2. veljače 2012. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(26) i od 12. lipnja 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(27),

–  uzimajući u obzir članak 48. i članak 119. stavak 2. Poslovnika

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7‑0357/2013),

A.  budući da je u razdoblju od 2008. do kraja 2011. bankama u EU-u dodijeljen iznos državnih potpora jednak 1,6 bilijuna eura te da je državna pomoć općenito bila pružana plaćanjem duga ili izdavanjem jamstva ili, u iznimnim slučajevima, u obliku bespovratnih sredstava;

B.  budući da u mnogim državama članicama ozbiljna kreditna kriza utječe na male i srednje poduzetnike koji predstavljaju 98 % poduzeća u Europskoj uniji;

C.  budući da se svake godine zbog kartela nakupe gubici u iznosu 181 – 320 milijardi eura, što predstavlja otprilike 3% BDP-a Europske unije,

D.  budući da je nedostatak liberalizacije i otvorenosti u željezničkom prijevozu putnika i tereta dijelom posljedica nepostojanja istinski neovisnih nadzornih tijela na nacionalnoj razini u određenim državama članicama;

E.  budući da bi godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja trebalo služiti kao instrument za unapređenje ukupne konkurentnosti Unije širenjem tržišnog natjecanja i otvaranjem za nove sudionike, proširujući i produbljujući time unutarnje tržište, i to ne samo u pogledu Komisijine praktične provedbe politike tržišnog natjecanja;

F.  budući da je uklanjanje prepreka slobodnom kretanju robe, usluga, ljudi i kapitala preduvjet rasta;

G.  budući da su sektori u kojima je razina konkurentnosti niža često oni sektori u kojima su gospodarski rezultati lošiji od očekivanih;

H.  budući da politika tržišnog natjecanja nastoji osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, uvesti jednake konkurentske uvjete za sve, zaštiti potrošače od praksi koje narušavaju tržišno natjecanje i zajamčiti najbolje cijene; budući da svrha politike tržišnog natjecanja nije upravljati do u detalje, već provoditi jasna i poštena pravila u okviru kojih tržišni odnosi mogu učinkovito funkcionirati;

I.  budući da javno djelovanje, javna ulaganja i usluge od općeg gospodarskog interesa imaju ključnu ulogu u osiguravanju socijalne kohezije, posebno u kontekstu krize;

J.  budući da članak 14. UFEU-a navodi da za osiguranje uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, za funkcioniranje usluga od općeg gospodarskog interesa, treba primijeniti suodlučivanje;

K.  budući da je Protokolom br. 26. UFEU-a javnim vlastima zajamčena široka diskrecijska moć za pružanje, provedbu i organizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa;

L.  budući da su presudom u predmetu Altmark utvrđena četiri kriterija za razlikovanje naknade za javne usluge i državne potpore;

Politika tržišnog natjecanja kao instrument jačanja jedinstvenog tržišta

1.  pozdravlja izvješće Komisije i njegovu usmjerenost na doprinos politike tržišnog natjecanja u kontroli spajanja te uklanjanju prepreka, zlouporaba dominantnih položaja, sklapanja sporazuma i narušavajućih mjera vezanih uz državne potpore radi dobrobiti jedinstvenog tržišta, uzimajući u obzir razvoj globalnog gospodarstva;

2.  žali zbog činjenice da se u svojem izvješću o politici tržišnog natjecanja iz 2012. Komisija uglavnom usredotočila na nepravedne prakse tržišnog natjecanja koje su rezultat državnih praksi, dok razmjerno malo pozornosti posvećuje nepravednim praksama koje su rezultat koncentracije poduzeća na jedinstvenom tržištu;

3.  vjeruje da je politika tržišnog natjecanja pokretač gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta, posebno u kriznim vremenima;

4.  ističe da su politika tržišnog natjecanja i neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta ključni za suočavanje s krizom, poticanje rasta i održivi razvoj u okviru strategije Europa 2020. te kao pomoć za postizanje ciljeva Europske unije;

5.  slaže se, stoga, s Komisijom da kriza ne bi trebala biti izgovor za ublažavanje provođenja pravila tržišnog natjecanja;

6.  zauzima stajalište da bi politiku tržišnog natjecanja trebalo prilagoditi kako bi mogla bolje odgovoriti izazovima koje predstavlja globalizacija;

7.  zauzima stajalište da bi trebalo omogućiti da nova politika tržišnog natjecanja EU-a uključuje klauzule o fleksibilnosti;

8.  potvrđuje da je prevelik broj sektora još uvijek znatno podijeljen nacionalnim granicama te umjetnim barijerama u javnom ili privatnom sektoru i smatra da politika tržišnog natjecanja ima glavnu ulogu u borbi protiv takve fragmentacije te u stvaranju jednakih konkurentskih uvjeta u svim sektorima jedinstvenog tržišta, uzimajući u obzir posebne potrebe malih i srednjih poduzetnika i krajnjih korisnika;

9.  ističe da provedba politike tržišnog natjecanja u širem smislu ne smije osnažiti postojeća poduzeća i pružatelje roba i usluga, već joj je najvažniji cilj da olakša ulazak novih sudionika te razvoj novih ideja i tehnika, povećavajući time korist za građane Unije;

10.  drži da politika tržišnog natjecanja treba doprinositi promicanju i provedbi otvorenih normi i interoperabilnosti radi sprječavanja tehnološke ovisnosti potrošača i klijenata o manjem broju tržišnih igrača;

11.  smatra da se cijene proizvoda u državama članicama još uvijek razlikuju, npr. cijene lijekova zbog različitih sporazuma između država članica i farmaceutske industrije; poziva Komisiju da ispita taj problem i iznese prijedloge za stvaranje transparentnijeg unutarnjeg tržišta, čime bi se, u interesu potrošača, izbjegle sve nepotrebne razlike u cijeni;

12.  pozdravlja jedinstven patent EU-a kao korak prema dovršenju jedinstvenog tržišta te kao odgovor na izazove globalizacije; poziva na poduzimanje mjera kako bi se osiguralo da sve države članice mogu sudjelovati u njemu; smatra nužnim uskladiti prava intelektualnog vlasništva sa zahtjevima konkurentnosti, štiteći opće interese i osiguravajući da vlasnici patenata ne zloupotrebljavaju svoja prava na štetu javnosti; poziva Komisiju da kazneno goni ponašanje usmjereno prema neopravdanom odgađanju ulaska na tržište generičkih lijekova;

Legitimnost i djelotvornost politike tržišnog natjecanja EU-a

13.  smatra da za uspostavljanje okvira za politiku tržišnog natjecanja treba imati zakonodavne ovlasti u suodlučivanju ; izražava žaljenje zbog činjenice što članci 103. i 109. UFEU-a predviđaju samo savjetovanje s Parlamentom; vjeruje da se taj demokratski nedostatak ne može tolerirati; predlaže da se taj nedostatak čim prije prevlada putem međuinstitucionalnih sporazuma na području politike tržišnog natjecanja i ispravi u sljedećoj izmjeni Ugovora; podsjeća da politička odgovornost Komisije prema Parlamentu obuhvaća politiku tržišnog natjecanja i da je strukturirani dijalog s nadležnim povjerenikom bitan alat za provedbu ispravnog demokratskog nadzora na tom području;

14.  smatra da vrsta dijaloga koju je otpočeo povjerenik za tržišno natjecanje ne može nadomjestiti pravi demokratski nadzor od strane Parlamenta; smatra da je parlamentarni nadzor tim potrebniji jer Komisija, u skladu s politikom tržišnog natjecanja, nadzire odluke koje donose demokratski izabrane nacionalne i lokalne vlasti; također naglašava da je potrebno razviti kvalitetniji dijalog između Komisije, država članica, lokalnih i regionalnih vlasti i civilnog društva;

15.  naglašava važnost jednakog postupanja prema Parlamentu i Vijeću s obzirom na pristup sastancima i osiguravanje informacija za pripremu zakonodavstva ili mekog prava iz područja politike tržišnog natjecanja, kao što je predviđeno Okvirnim sporazumom; žali zbog činjenice što Komisija to dosad nije poštovala;

16.  naglašava potrebu usađivanja kulture konkurentnosti koja promiče svoje vlastite vrijednosti i pomaže njegovati pozitivan pristup prema sukladnosti s preventivnim i korisnim učincima za razvoj politike tržišnog natjecanja;

17.  ističe da prioritetan aspekt politike tržišnog natjecanja EU-a poziva na potpunu usklađenost između te politike i politika EU-a na drugim područjima, a da se osigura neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, propisi pojedinih sektora trebaju se uskladiti s načelima politike tržišnog natjecanja;

18.  vjeruje da bi Komisija trebala iznijeti prijedlog radi reguliranja pitanja tržišnog natjecanja povezanih s manjinskim dioničkim udjelom;

19.  potiče Komisiju da nastavi davati smjernice mekog prava na području politike tržišnog natjecanja, propisno uzimajući u obzir postojeću sudsku praksu Suda Europske unije kako bi dionicima osigurala određenu pravnu sigurnost; smatra, međutim, da meko pravo ne može zamijeniti zakonodavstvo u područjima gdje je pravna sigurnost ključna;

20.  naglašava da je izricanje kazni odvraćajući instrument koji ima važnu ulogu u politici tržišnog natjecanja i da su potrebne hitne mjere kako bi istrage bile uspješne; vjeruje da su pravna sigurnost, pojednostavnjenje postupaka i njihovo rano završavanje putem odgovarajućih sporazuma od ključne važnosti te stoga ponovno poziva Komisiju da pravila o kaznama uvrsti u Uredbu (EZ) br. 1/2003.; istovremeno smatra da bi Komisija trebala povećati nenajavljene inspekcije i poduzimati postupke protiv povreda na koje se sumnja;

21.  vjeruje međutim da bi uporaba još većih kazni kao jedinog protumonopolnog instrumenta mogla biti previše nesmotrena jer ne uzima u obzir potencijalni gubitak radnih mjesta kao rezultat nemogućnosti plaćanja obveza; naglašava da se politika visokih kazni ne bi trebala koristiti kao alternativa mehanizmima financiranja proračuna; daje prednost pristupu kažnjavanja i nagrađivanja s kaznama koje služe kao učinkovito odvraćajuće sredstvo, posebno za ponovne prekršitelje, istovremeno potičući poštovanje zakonitosti;

22.  poziva Komisiju da se pobrine za to da njezina politika kažnjavanja i provedbe zakonodavstva osigurava ponovnu uspostavu uravnoteženog tržišta i potiče tvrtke na unutarnju identifikaciju povreda i dobrovoljnu provedbu ispravljajućih akcija; zagovara Komisiju da uzme u obzir razinu nezakonite dobiti prekršitelja i gubitak koji su nanijeli;

23.  ponavlja da je broj zahtjeva za smanjenja kazni na račun nemogućnosti plaćanja porastao, posebno od društava koja proizvode samo jedan proizvod te malih i srednjih poduzetnika; i dalje vjeruje da treba razmotriti sustav odgode plaćanja i/ili obročnog plaćanja kao alternativu smanjenju kazni kako bi se izbjeglo zatvaranje društava;

24.  primjećuje da uporaba prometa na globalnoj razini za gornju granicu od 10 % može dovesti do nametanja kumulativnih sankcija za iste povrede s obzirom na rastući broj nadležnih tijela za tržišno natjecanje diljem svijeta; stoga smatra da bi promet na razini Europskog gospodarskog prostora (EGP) bio prikladniji od globalnog prometa;

25.  još čeka prilagodbu smjernica o kaznama za društva koja proizvode samo jedan proizvod i male i srednje poduzetnike; pozdravlja, međutim, činjenicu da je Komisija nedavno uzela u obzir posebne potrebe društava koja proizvode samo jedan proizvod u svojoj odluci o „Okovima za prozore” (COMP/39452 od 28. ožujka 2012.);

26.  poziva Komisiju da poveća suradnju s nacionalnim sudovima radi olakšavanja privatne provedbe i pravilnog rješavanja sporova u vezi s državnom potporom; pozdravlja Komisijine programe osposobljavanja za nacionalne suce;

27.  zauzima pozitivno stajalište u vezi s ulogom koju u politici tržišnog natjecanja imaju pravosudna tijela i potiče ih da koriste svoje ovlasti u vezi s dobivanjem informacija i mišljenja od Komisije te da sudjeluju u aktivnostima Zajednice vezanim uz osposobljavanje; preporučuje da Komisija blisko surađuje s pravosudnim tijelima, aktivno primjenjuje svoju ovlast da doprinosi pravosudnim tijelima kao „amicus curiae”, što bi trebalo biti pravodobno objavljeno na internetskoj stranici Komisije te da razmotri mogućnost poduzimanja pravnih postupaka kako bi se izbjeglo da EU ostane bez zaštite te da štiti interese koje bi trebala štititi;

28.  potvrđuje prijedlog Komisije od 11. lipnja 2013. o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog zakonodavstva za povrede odredbi zakona o tržišnom natjecanju kojima se trenutno bavi; odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

29.  zadržava stajalište da bi EU trebala aktivno promicati osnovnu i proceduralnu konvergenciju pravila tržišnog natjecanja u međunarodnom području; smatra da je međunarodna suradnja ključna za osiguravanje usklađenosti i interoperabilnosti pri provedbi politike tržišnog natjecanja od strane raznih nadležnih tijela, čime pomaže povećati djelotvornost istraživanja i stvoriti jednake mogućnosti za sve;

30.  ističe važnost poticanja globalne konvergencije pravila tržišnog natjecanja; potiče Komisiju na zaključivanje bilateralnih sporazuma o suradnji na području provedbe politika tržišnog natjecanja; trenutno se bavi predloženim sporazumom između EU-a i Švicarske o suradnji u vezi s primjenom njihovih zakona o tržišnom natjecanju; odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

31.  smatra da bi trebalo uskladiti sredstva namijenjena Komisijinoj Glavnoj upravi za tržišno natjecanje s većom količinom posla i opsegom zadataka, između ostalog preraspodjelom sredstava iz zastarjelih ili premalo iskorištenim proračunskih linija kako bi omogućili poduzimanje proaktivnijih mjera;

Tijela nadležna za tržišno natjecanje

32.  poziva države članice da osiguraju neovisnost od državnih vlasti svih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i regulatornih tijela u tom sektoru, pri čemu je ključno imenovanje predsjednika i članova odbora koji nisu iz političkih krugova i koji ne podliježu sukobu interesa, poput veza s lobističkim skupinama; poziva države članice da osiguraju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i regulatorna tijela u tom sektoru imaju dovoljno osoblja i sredstva u skladu s potrebama tržišta kako bi učinkovito izvršavali svoje dužnosti;

33.  naglašava važnost potpune transparentnosti u radu nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i regulatornih tijela u tom sektoru; zahtijeva da su svi relevantni podaci o predmetima i službenim odlukama jasno vidljivi i dostupni na internetu putem otvorene baze podataka, vodeći računa o povjerljivim komercijalnim podacima koji mogu imati veliki utjecaj na konkurentnost;

34.  podržava strukturiranu suradnju unutar Europske mreže tijela za tržišno natjecanje koja dopušta usklađenost javne provedbe pravila tržišnog natjecanja diljem EU-a te potiče njezin daljnji razvoj budući da neka tržišta imaju veći nacionalni značaj od drugih zbog različitih pravnih, gospodarskih i kulturnih uvjeta; vjeruje da javna objava radnih programa i zaključaka sa sastanaka Europske mreže tijela za tržišno natjecanje na internetskoj stranici Glavne uprave za tržišno natjecanje treba biti opće pravilo;

35.  vjeruje da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i druga nacionalna regulatorna tijela iz sektora trebaju nastaviti surađivati kako bi osigurali komplementarno djelovanje, posebno u sektorima gdje liberalizacija još nije završena ili u potpunosti operativna; predlaže stvaranje šire mreže europskih regulatornih tijela uključujući nacionalna regulatorna tijela i regulatorna tijela iz sektora radi razmjene najboljih praksi;

Državne potpore i učinci na realno gospodarstvo

Državna potpore bankama

36.  potvrđuje važnu ulogu koju je od početka krize igrao nadzor državnih potpora kao mehanizam restrukturiranja i donošenja rješenja za banke u poteškoćama;

37.  smatra da bi se kontrola državnih potpora u krizi trebala usmjeriti kako na stabilizaciju bankarskog sustava tako i na borbu s nepoštenom segmentacijom kreditnih uvjeta i diskriminacijom malih i srednjih poduzetnika na jedinstvenom tržištu; poziva, međutim, Komisiju da osigura da cilj stabilizacije bankarskog sustava neće dovesti do dodatnog povećanja javnog duga; poziva Komisiju da poveže produženje privremene državne potpore bankarskom sektoru s poboljšanim i strožim uvjetima u vezi sa usredotočenosti na maloprodajnom kreditiranju kao i na jačim ograničenjima glede bonusa, struktura pristojbi i distribucije dividendi;

38.  primjećuje da je pozvao Komisiju da revidira pravila o državnoj potpori bankama uvedena 2008. godine kao privremene mjere u nekoliko navrata. pozdravlja, stoga, nedavne mjere koje je Komisija poduzela na tom području;

39.  poziva Komisiju da redovito pruža detaljnu statistiku za pojedine zemlje i organizacije u vezi s odobrenom državnom potporom financijskom sektoru od početka krize, konsolidiranim gubitcima i razvojem događaja oko povrata sredstava te da objavljuje rezultate na internetskoj stranici Komisije kako bi se osigurala potpuna transparentnost na ljestvici javne intervencije od početka krize te njezin utjecaj na porezne obveznike;

40.  smatra da je prije bilo kakve procjene iznosa državne potpore bankama potrebno uskladiti računovodstvene metode tako da je npr. računovodstveni postupak sa zajmovima koji se drugi put refinanciraju jednak neovisno o državi članici;

41.  naglašava da se, posebno u slučaju banaka koje dobivaju državnu potporu, pri refinanciranja zajmova u potpunosti treba uzeti u obzir održivost korisnika; smatra da u slučaju multinacionalnih kompanija, prodaja imovine i udjela sudjelujućih tvrtki treba biti uvjet refinanciranja zajmova;

42.  potiče Komisiju da usko nadzire ona tržišta bankarskog sektora na kojima je koncentracija visoka ili je u porastu, osobito zbog posljedica restrukturiranja kao odgovora na krizu; podsjeća da su oligopolistička tržišta posebno sklona radnjama koje su protivne tržišnom natjecanju; boji se da bi ta koncentracija na kraju mogla naštetiti potrošačima; naglašava da pretjerana koncentracija predstavlja rizik i za financijsku industriju i za realno gospodarstvo;

43.  naglašava da je konsolidacija u bankarskom sektoru povećala tržišni udio nekoliko velikih financijskih institucija; poziva Komisiju da pomno nadzire taj sektor kako bi poboljšala tržišno natjecanje i zaštitu potrošača na europskim bankarskim tržištima, uključujući unutar investicijskog bankarstva gdje se maloprodajni depoziti koriste za uzajamno subvencioniranje rizičnijih aktivnosti investicijskog bankarstva;

44.  potiče Komisiju da pažljivo uzme u obzir imovinu i vlasničke udjele financijskih institucija prije odobravanja državne potpore;

45.  ističe da deponentima s do 100 000 eura na bankovnim računima treba pružiti najveću zaštitu i izuzeti ih iz bilo kakvih sustava podjele tereta nastalih kao posljedica restrukturiranja ili sanacije banke;

46.  smatra da Komisija treba uzeti u obzir mogućnost da se odobravanje državne potpore bankama ponekad može uvjetovati kreditom za male i srednje poduzetnike;

47.  naglašava da su mali i srednji poduzetnici od početka financijske krize neproporcionalno pogođeni s obzirom na njihove mogućnosti pristupa financiranju; ističe da mali i srednji poduzetnici čine 98 % svih poduzeća euro zone, da zapošljavaju tri četvrtine zaposlenika eurozone i ostvaruju približno 60 % dodane vrijednosti te da pristup financiranju ometa njihova ulaganja i rast; stoga poziva Komisiju da prednost da mjerama koje ponovno uređuju financijske odredbe za promicanje rasta i olakšavanje financiranja malih i srednjih poduzetnika;

48.  naglašava da banke koje primaju državnu potporu ne bi smjele povećati svoju veličinu i složenost; potiče Komisiju da se usredotoči na njihov poslovni model za održivi dio njihovih aktivnosti, politike naknada i strukture pristojbi i da ne poveća njihovu izloženost javnom dugu, osobito ako istovremeno smanjuju kreditiranje malih i srednjih poduzetnika i kućanstava; naglašava da je novi, trajni regulatorni sustav nužan kako bi se riješili nedostaci otkriveni u pravnom sustavu kakav je bio prije krize, posebno s obzirom na financijski sektor, kao i da bi se ispravile deformacije nastale tijekom financijske i gospodarske krize kako bi se osiguralo da se prioritetna pozornost posvećuje posljedicama i koristi za porezne obveznike, potrošače i jedinstveno tržište u cjelini kada banke dobivaju državnu potporu;

49.  žali zbog činjenice što mali i srednji poduzetnici koji prolaze kroz programe prilagodbe u državama članicama imaju poteškoće pri ostvarivanju kredita u bankama i primorani su plaćati više kamatne stope samo zbog svojeg položaja u eurozoni, čime dolazi do poremećaja na jedinstvenom tržištu;

50.  naglašava da je potrebno poticati i vanjske ulagače da sudjeluju što je moguće više u društvima za upravljanje imovinom osnovanima u okviru programa državne potpore kao način odvajanja umanjene vrijednosti imovine kako bi se isključila mogućnost sukoba interesa između ulagača koji posjeduju ili prenose sredstva i ciljeva bilo kojeg društva za upravljanje imovinom;

51.  vjeruje da bi društva za upravljanje imovinom čim prije trebala pokušati prodati svoju imovinu kako bi tržište ponovno vratila u normalu i okončala javnu intervenciju u specifičnom sektoru;

52.  vjeruje da se iskustvo Glavne uprave za tržišno natjecanje u vezi s bankarskom krizom treba smatrati najboljom praksom i da se u budućnosti treba koristiti više radi prevencije nego za naknadne intervencije;

Modernizacija državnih potpora

53.  ponovno pozdravlja Komunikaciju Komisije o modernizaciji državne potpore (COM(2012)0209) i činjenicu da je Vijeće nedavno usvojilo revidirana pravila o državnoj potpori u pogledu skupnih izuzeća i postupaka; poziva, međutim, Komisiju da osigura da poticanje gospodarskog rasta kao jednog od ukupnih ciljeva ove reforme ne dovede opet do povećanja javnog duga;

54.  smatra da se poduzeća moraju restrukturirati u skladu s jasnim ograničenjima, smanjujući na najmanju moguću mjeru štetne učinke na konkurente koji nisu dobili potporu iz javnih izvora financiranja;

55.  mišljenja je da i industrijska društva, a ne samo financijske institucije, mogu postati prevelika da bi propala, kao što je bio slučaj s General Motorsom koji je morala spašavati Vlada SAD-a; poziva Komisiju da ispita kada poduzeća postaju prevelika da bi propala i da razmotri koje se mjere mogu poduzeti na nacionalnoj razini ili razini Europske unije kako bi se spriječilo da poduzeća postanu ovisna o budućim vladinim sanacijama;

56.  prima na znanje Komisijinu opću namjeru izuzimanja više mjera iz obveze prijave; naglašava, međutim, da će države članice morati osigurati ex ante sukladnost s pravilima o državnoj potpori de minimis mjera i shemama skupnog izuzeća radi očuvanja dostatne razine nadzora dok će Komisija nastaviti s naknadnim nadzorom takvih slučajeva;

57.  dijeli mišljenje Komisije da se postupci odobravanja državne potpore moraju ubrzati da bi se omogućila veća usredotočenost na složene slučajeve koji ozbiljno utječu na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu; prima na znanje Komisijin prijedlog da podigne razinu svoje diskrecije da bi odlučila kako postupiti s pritužbama; poziva Komisiju da osigura detaljne kriterije razlikovanja važnih od manje važnih slučajeva u tom kontekstu; ističe da su odgovarajuće mogućnosti za ovo razlikovanje viši pragovi za de minimis propise kao i proširenje horizontalnih kategorija propisa o davanju ovlasti i općih propisa o skupnom izuzeću;

58.  naglašava da Komisija treba osigurati bolju razmjenu s državama članicama glede kvalitete i ažurnosti prosljeđivanja informacija i pripreme prijava; naglašava da učinkoviti nacionalni sustavi moraju osigurati da su mjere državne potpore izuzete iz ex ante obveza prijave sukladnih s pravom Unije; ističe da su odgovarajuće mogućnosti za ovo razlikovanje viši pragovi za de minimis propise kao i proširenje horizontalnih kategorija propisa o davanju ovlasti i općih propisa o skupnom izuzeću;

59.  primjećuje da su dosad relevantne informacije o slučajevima nadzora državne potpore dostavljale isključivo države članice; ponavlja svoj zahtjev da Komisija procijeni hoće li joj biti potrebni dodatni ljudski resursi kako bi proširila svoje instrumente prikupljanja podataka i kako bi Komisiji bilo omogućeno primanje izravnih informacija od sudionika na tržištu; primjećuje, međutim, da Komisija ne bi trebala biti u mogućnosti uključiti dodatna razmatranja kvalitete i učinkovitosti u procjenu kompatibilnosti te da te odluke moraju donositi nadležna tijela za odobravanje potpore;

60.  upućuje na nedostatak jasnoće u nekim državama članicama u vezi s pitanjem može li se javno financiranje europskih centara za potrošače smatrati neopravdanom državnom potporom u smislu prava tržišnog natjecanja Unije; smatra se da to ugrožava potporu koju države članice osiguravaju europskim potrošačkim centrima i već je rezultiralo privremenom obustavom financiranja europskih potrošačkih centara; stoga potiče Komisiju da čim prije osigura pravilno funkcioniranje europskih potrošačkih centara pojašnjavajući čim prije da se ta vrsta financiranja ne smatra državnom potporom u skladu s uvjetima prava Unije s obzirom na to da se europski potrošački centri ne bave gospodarskim aktivnostima, već osiguravaju uslugu podrške za potrošače;

Prometni sektor

61.  smatra da bi Komisija trebala još više pojačati veze između politike tržišnog natjecanja i prometne politike kako bi poboljšala konkurentnost europskog prometnog sektora;

62.  poziva Komisiju i države članica da osiguraju otvoreno i pravedno tržišno natjecanje u svim oblicima prijevoza;

63.  poziva Komisiju da razvije mreže javnog prijevoza radi poboljšanja usluga za korisnike;

64.  poziva Komisiju da, u cilju borbe protiv stalnog rasta emisija CO2 , posebnu pozornost posveti ispunjavanju međunarodnih obveza ograničenja globalnog zatopljenja do dva stupnja Celzijeva (°C) iznad predindustrijskih razina, što je određeno kao cilj za 2020.;

Željeznice

65.  poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

66.  poziva Komisiju i države članice da povećaju napore kako bi jamčili otvaranje željezničkog prometnog sektora pravednom tržišnom natjecanju, kao i bolju kvalitetu usluga;

67.  poziva Komisiju da ispita mogućnost donošenja zakonodavnog prijedloga o europskom regulatornom tijelu koje bi surađivalo s postojećim nacionalnim regulatornim tijelima i poduzelo mjere ako ona ne postoje ili, po potrebi, nisu aktivna;

68.  naglašava da je jedinstveno tržište u sektoru željezničkog prijevoza tereta pogođeno neispravnim ili nepotpunim prijenosom prava EU-a u nacionalno zakonodavstvo država članica i uskim grlima prekogranične mobilnosti koja štete tržišnom natjecanju i rastu; poziva Komisiju da provjeri mogu li se tržišne prepreke koje su postavili subjekti ili tehnički aspekti koji se razlikuju od države članica do države članice, kao što su širina kolosijeka, opskrba energentima, sustavi signalizacije i druge slične prepreke povezane s interoperabilnosti i dostupnosti infrastrukture smatrati povredama pravila tržišnog natjecanja;

Zračni promet

69.  pozdravlja namjeru Komisije da revidira smjernice EU-a o državnoj potpori za zrakoplovstvo i zračne luke do kraja 2013. kojima će se morati ukloniti sve deformacije tržišnog natjecanja i uspostaviti jednaka pravila igre za sve sudionike na tržištu;

70.  poziva Komisiju da osigura obrazloženi pregled kojim će se utvrditi koji se avioprijevoznici ponašaju na način koji se protivi tržišnom natjecanju neprikladnim korištenjem posebnih uvjeta ili zlouporabama dominantnog položaja koje imaju u određenim zračnim lukama;

71.  potiče Komisiju da istraži, na temelju više od 1 000 bilateralnih sporazuma o uslugama zračnog prijevoza koje su države članice potpisale sa zemljama koje nisu članice EU-a, jesu li neke radnje povezane s određivanjem posebnih središnjih zračnih luka štetne za tržišno natjecanje koje je u interesu europskih potrošača

Automobilski sektor

72.  poziva Komisiju da između proizvođača i distributera osigura pravednu ravnotežu pregovaračke moći, istovremeno naglašavajući sljedeće:

traži od Komisije da insistira na potrebi razvijanja načela dobrog ponašanja između proizvođača i distributera s obzirom na vertikalne sporazume u sektoru motornih vozila, posebno glede zaštite ulaganja nakon isteka ugovora i mogućnosti prijenosa poslovanja na drugog člana mreže iste marke, radi promicanja transparentnosti u komercijalnim i ugovornim odnosima između stranaka;

Sektor brodogradnje

73.  poziva na ulaganje napora kako bi se osigurala konkurentnost europskog brodograditeljskog sektora promicanjem brodogradnje u EU-u koja je suočena sa sve jačom konkurencijom u međunarodnom okruženju;

74.  naglašava potrebu da se zajamči pravna sigurnost i jednako postupanje za europske brodovlasnike u svim državama članicama;

Sektor financijskih usluga

75.  poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže slučajeve mogućeg dosluha između tvrtki te zlouporabe dominantnih položaja na tržištima osiguranja motornih vozila;

Energetski sektor

76.  primjećuje da jedinstveno tržište energije neće za posljedicu imati samo niže cijene za potrošače nego i povećanje konkurentnosti poduzeća EU-a;

77.  pozdravlja provedbu antimonopolskih mjera Komisije u energetskom sektoru;

78.  poziva Komisiju da nastavi s punom provedbom paketa mjera za unutarnje energetsko tržište, s obzirom na to da otvoreno i konkurentno jedinstveno tržište u energetskom sektoru još nije u potpunosti ostvareno; poziva Komisiju da odlučno nastavi poduzimati korake u skladu s analizom sektora kako bi u energetski sektor učinkovito uvela pravila tržišnog natjecanja; pozdravlja, u tom smislu, tekuće postupke prava tržišnog natjecanja u energetskom sektoru, s ciljem dovršavanja stvaranja unutarnjeg energetskog tržišta u 2014. i uklanjanja prepreka koje su ponovno uspostavili dobavljači energenata;

79.  smatra da bi jedinstveno europsko energetsko tržište snizilo cijenu energenata koje plaćaju kako potrošači tako i poslovni subjekti i poboljšalo konkurentnost europskih poslovnih subjekata na globalnoj razini; smatra da bi se iz istog razloga Komisiju trebalo poticati na razvijanje jedinstvenog europskog energetskog tržišta do 2014.;

80.  naglašava da je od ključne važnosti da države članice i Komisija osiguraju pravodobnu i pravilnu provedbu postojećeg zakonodavstva za energetsko tržište, uključujući regulatorni rad koje se traži u Trećem paketu mjera za unutarnje energetsko tržište, radi ostvarenja integriranog i konkurentnog europskog unutarnjeg energetskog tržišta do 2014.;

81.  poziva Komisiju da osigura da se propisi i direktive u vezi s energetikom na ispravan način prenesu u nacionalna zakonodavstva svih država članica i u njima primjenjuju; poziva Komisiju da bude posebno oprezna kada cijene premaše prosjek Europske unije, s obzirom na to da visoke cijene narušavaju tržišno natjecanje i štete potrošačima;

82.  smatra da Komisija mora biti stroga s uvođenjem reformi energetskog tržišta radi snižavanja njegovih cijena, posebno u državama članicama koje su u postupku prekomjernog deficita;

83.  poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže slučajeve dosluha između poduzeća te zlouporabe dominantnih položaja na tržištima maloprodaje goriva;

84.  s time u vezi pozdravlja Komisijine nedavno provedene istrage o naftnom sektoru i potvrđuje da kršenje pravila tržišnog natjecanja u tom području ima goleme posljedice za potrošače;

85.  poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže je li stvaran „učinak ponedjeljka”, tj. navodna manipulacija cijenama goriva od strane poduzeća ovisno o određenom danu u tjednu; potiče Komisiju da pomno nadzire razinu tržišnog natjecanja budući da tri najveća igrača još uvijek predstavljaju 75 % (električna energija) i preko 60 % (plin) tržišta usprkos postupnom otvaranju tržišta sredinom 1990-ih; poziva Komisiju da izda smjernice kako bi poboljšala pristup obnovljivih izvora energije energetskoj mreži;

86.  poziva Komisiju da u svojem sljedećem godišnjem izvješću ispita do koje mjere koncentracija ključnih sirovina može biti štetne za aktivnosti sektora klijenata i za ekološki učinkovitije gospodarstvo jer su neke od njih od osobite važnosti za uporabu ekološki učinkovitih tehnologija potrebnih da bi se postigli ciljevi zaštite okoliša;

87.  naglašava ulogu pametnih mreža u omogućivanju dvosmjerne komunikacije između proizvođača električne energije i potrošača i ističe da pametne mreže potrošačima mogu omogućiti praćenje i prilagodbu svoje potrošnje električne energije; naglašava da bi države članice tu informaciju trebale objaviti na internetskim stranicama za potrošače i sve relevantne sudionike, kao što su građevinari, arhitekti i dobavljači toplinske, rashladne i električne opreme;

Usluge platnog prometa

88.  zabrinuto je zbog činjenice da je europsko tržište elektroničkog plaćanja još uvijek fragmentirano te da se još uvijek moraju riješiti pitanja u vezi s tržišnim natjecanjem; prima na znanje dva prijedloga Komisije od 24. srpnja 2013. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica te o uslugama u platnom prometu na unutarnjem tržištu, kojima se trenutno bavi: odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

89.  naglašava da sve države članice nisu provele Direktivu (2011/7/EU) o zakašnjelom plaćanju, iako ju je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do ožujka 2013.; primjećuje da to ima štetan utjecaj na tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu, a posebice utječe na male i srednje poduzetnike;

Telekomunikacije

90.  potiče Komisiju da udvostruči svoje napore na tržištima telekomunikacija kako bi pomogla stati na kraj njihovoj fragmentaciju i spriječiti zlouporabe dominantnih položaja subjekata koji na tim tržištima imaju moć; poziva je da osigura da su usluge koje subjekti pružaju, a posebice pristup internetu, transparentne, usporedive i bez ikakvih ugovornih prepreka tržišnom natjecanju;

91.  pozdravlja potporu Komisije postavljanju širokopojasne infrastrukture diljem Europe, što će dovesti do konkurentnosti u gospodarstvu i socijalne kohezije; pita se bi li se digitalne usluge u Europi mogle smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa;

92.  smatra da je doprinos koji politika tržišnog natjecanja treba dati izgradnji širokopojasnih usluga na unutarnjem tržištu iznimno važan za omogućavanje postizanja ravnoteže između javnih i privatnih ulaganja radi postizanja ciljeva Digitalnog programa te osiguravanja pokrivenosti u udaljenim, ruralnim i rijetko naseljenim područjima EU-a;

Nove tehnologije i inovacije

93.  naglašava prioritetnu važnost „ključnih patenata” za inovacije u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija te u tom pogledu poziva Komisiju da brzo djeluje kako bi osigurala da njihovi vlasnici odobre poštene, pristupačne i nediskriminatorne licence drugim subjektima kako bi omogućili nastavak tehničkog napretka i razvoj novih proizvoda u korist potrošača; ističe činjenicu da bi politika tržišnog natjecanja trebala uključiti instrumente za sprečavanje stvaranja umjetnih prepreka za međupovezanost, interoperabilnost i razvoj ekonomije razmjera na tržištima;

94.  pozdravlja napredak postignut u okviru istrage koju je provela Komisija u vezi s praksama Googlea koje su protivne tržišnom natjecanju, kao i nedavne vijesti o mogućoj nagodbi do proljeća 2014.; poziva Komisiju da odlučno pristupi svim utvrđenim poteškoćama te da kao prioritet poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila pošteno tržišno natjecanje na tržištima internetskog pretraživanja i promidžbe u okviru pretraživanja, uzimajući u obzir dominantni položaj Googlea, s udjelom u tržištu od 90 % u većini država članica, te moguću zlouporabu tog dominantnog položaja;

95.  poziva Komisiju da na tržištu ispita nove prijedloge Googlea kako bi pomno ocijenila njihovu prikladnost i učinak; naglašava da, uzimajući u obzir važnost internetskih tražilica u digitalnom gospodarstvu, Komisija u svakom slučaju mora osigurati da se Google u potpunosti obveže na pronalaženje rješenja za četiri područja zabrinutosti na koje je pozornost skrenula Komisija te da postupa u skladu s tim rješenjima; poziva Komisiju da, u slučaju da se to ne može postići nagodbom, pretraživačkoj kompaniji žurno pošalje obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku;

96.  podsjeća da je internetska neutralnost od osobite važnosti kako bi se osiguralo nepostojanje diskriminacije između internetskih poslužitelja i u potpunosti jamčilo tržišno natjecanje;

Državna potpora za nogomet

97.  pozdravlja činjenicu da je Komisija pokrenula istrage o postojanju državne potpore za nogomet jer ona narušava uporabu javnih sredstava;

98.   smatra da bi Komisija trebala pažljivo ispitati sve zajmove ili refinanciranje zajmova za nogometne klubove od banaka koje su primile državnu potporu, posebno kreditne stope u usporedbi s prosječnim kreditnim stopama i njihovu veličinu u usporedbi s dugom nogometnog kluba u pitanju;

99.  potiče Komisiju da na strukturiran način riješi odnose između profesionalnog sporta i politike tržišnog natjecanja, posebno neplaćanje socijalnih davanja, ispunjavanje poreznih obveza nogometnih klubova i odredbe o raskidu;

Prehrambeni lanac

100.  pozdravlja stvaranje Operativne skupine za hranu u sklopu Glavne uprave za tržišno natjecanje s ciljem nadzora događaja na području tržišnog natjecanja u prehrambenom lancu i njihovog utjecaja na potrošače, kao i pokretanje studije o sektoru maloprodaje; smatra da se uspostavljanje uravnoteženog sustava odnosa u sektoru prehrane ne smije provesti na štetu politike tržišnog natjecanja ili na način koji je isključivo komercijalnog pristupa i koji ne odražava osnovna načela te politike;

101.  pozdravlja Komisijine aktivnosti inspekcije opskrbe tržišta bijelog šećera i očekuje rezultate istrage;

Socijalni aspekti

102.  podsjeća da su načelo supsidijarnosti, demokratskog nadzora i promicanja općeg interesa načela na kojima se temelji Europska unija;

103.  naglašava da u skladu s glavnim načelima Ugovora (nediskriminacija, jednako postupanje, proporcionalnost) države članice i lokalne vlasti moraju imati slobodu odlučivanja o načinu financiranja i organiziranja usluga od općeg gospodarskog interesa ; u tom kontekstu upozorava na socijalne ciljeve Unije te na potrebu za zalaganjem za kakvoću, dostupnost i učinkovitost tih usluga, neovisno o tome pružaju li ih javni ili privatni subjekti;

104.  podsjeća da se Unija suočava s velikim izazovima na području ponovne industrijalizacije, energetskog prijenosa i digitalne opreme, koji zahtijevaju značajna ulaganja; kao i da ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i unapređenje vještina koji su oblikovani u svrhu borbe protiv nezaposlenosti mladih dopunjuju ciljeve politike tržišnog natjecanja, a ne da se s njima kose;

105.  ističe da bi se politika tržišnog natjecanja trebala provoditi u skladu s člankom 9. UFEU-a u kojem se navodi da Unija u svim svojim politikama i aktivnostima uzima u obzir zahtjeve povezane s poticanjem visoke stope zaposlenosti;

106.  uvjeren je da se politika socijalne konvergencije može provesti u uskoj vezi sa snažnom gospodarskom politikom i politikom tržišnog natjecanja;

107.  smatra da osiguravanje jednakih konkurentskih uvjeta za poduzeća na unutarnjem tržištu ovisi i o borbi protiv socijalnog dampinga, koji bi se trebao smatrati praksom koja narušava tržišno natjecanje; vjeruje da bi Komisija trebala biti na oprezu u odnosu na dampinške prakse unutar EU-a kada poduzeće, na međunarodnom ili domaćem tržištu, prodaje predmete ispod proizvodne cijene kako bi prouzročilo stečaj jednog ili više konkurenata; smatra da bi Komisija stoga trebala težiti uzlaznom približavanju stavova država članica u smislu gospodarskih i socijalnih postignuća; naglašava potrebu da strukturne reforme obuhvaćaju reorganizaciju poreznog sustava s ciljem borbe protiv prijevare, utaje poreza i poreznih utočišta;

o
o   o

108.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.

(1) SL L 1, 4.1.2003., str. 1. (2) SL L 61, 5.3.2009., str. 1. (3) SL L 24, 29.1.2004., str. 1. (4) SL C 270, 25.10.2008., str. 8. (5) SL C 10, 15.1.2009., str. 2. (6) SL C 72, 26.3.2009., str. 1. (7) SL C 195, 19.08.2009.., str. 9. (8) SL C 16, 22.01.2009.., str. 1. (9) SL C 6, 11.01.2011.., str. 5 (10) SL C 216, 30.7.2013., str. 1. (11) SL C 8, 11.01.2012.., str. 4. (12) SL L 7, 11.1.2012., str. 3. (13) SL C 8, 11.01.2012.., str. 15. (14) SL L 114, 26.4.2012., str. 8. (15) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 51. (16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0026. (17) SL C 184, 22.07.2008.., str. 13. (18) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0267. (19) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (20) SL C 304 E, 01.12.2005.., str. 114. (21) SL C 293 E, 02.12.2006.., str. 143. (22) SL C 146 E, 12.06.2008.., str. 105. (23) SL C 87 E, 01.04.2010.., str. 43. (24) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 16. (25) SL C 136 E, 11.05.2012.., str. 60. (26) SL C 239 E, 20.08.2013.., str. 97. (27) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0268.

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o održavanju proizvodnje mlijeka u planinskim predjelima, siromašnim područjima i najudaljenijim regijama nakon isteka roka mliječne kvote (2013/2097(INI))

P7_TA(2013)0577 A7-0383/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Glavu III. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koja se poglavito odnosi na poljoprivredu;

–  uzimajući u obzir članak 174. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se odnosi na planinska područja i članak 349. o najudaljenijim regijama;

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 247/2006 kojom su utvrđene posebne mjere za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 261/2012(2) o „ugovornim odnosima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1234/2007(3),

–  uzimajući u obzir Protokol o provedbi Alpske konvencije iz 1991. u području planinske poljoprivrede, Protokol o planinskoj poljoprivredi, objavljen 30. rujna 2006. u Službenom listu Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija NAT-V-028 od 30. svibnja 2013. o razvoju situacije na tržištu i posljedičnih uvjeta za neometano ukidanje sustava mliječne kvote – drugo izvješće o postupnom smanjenju rasta (soft landing)

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije upućeno Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Razvoj situacije na tržištu i posljedični uvjeti za neometano ukidanje mliječne kvote – drugo izvješće o postupnom smanjenju rasta (soft landing)” (COM(2012)0741),

–  uzimajući u obzir studiju „Označavanje poljoprivrednih proizvoda i namirnica s planinskih poljoprivrednih gospodarstava” koju je naručila Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj (upravno rješenje AGRI-2011-0460 / JRC-IPTS No 32349-2011-10),

–  uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Utjecaj ukidanja režima mliječne kvote na gospodarstvo – regionalna analiza proizvodnje mlijeka u EU-u” koju je u veljači 2009. provela Komisija,

–  uzimajući u obzir studiju koju je u siječnju 2008. proveo Resorni odjel B (Strukturne i kohezijske politike) o „budućnosti mliječne kvote – različiti scenariji”,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0383/2013),

A.  budući da istjecanje mliječnih kvota utječe na cjelokupno europsko tržište mlijeka te će time biti posebno pogođeni mljekari u planinskim predjelima i najudaljenijim regijama jer se mogućnosti za rast koje proizlaze iz liberalizacije u tim područjima ne mogu dovoljno iskoristiti;

B.  budući da se, prema članku 32. Uredbe (EU) br. 1305/2013, područja sjeverno od 62. paralele i određena područja s kojima graniče smatraju planinskim područjima i budući da su definicija i status najudaljenijih regija utvrđeni u članku 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

C.  budući da buduće odluke mladih poljoprivrednika na ovim područjima ovise o veličini poljoprivrednih gospodarstava i njihovim financijskim sredstvima, uzimajući u obzir činjenicu da će se poljoprivredna gospodarstva koja su nedavno uložila u sustav kvota nakon iscrpljenja tih kvota suočiti s težim poteškoćama u pogledu likvidnosti i većim financijskim opterećenjem;

D.  budući da se poljoprivrednicima mora zajamčiti gospodarski održiv i isplativ radni proces nakon iscrpljenja kvota zbog ozbiljnih troškovnih nepogodnosti proizvodnje mlijeka u planinskim predjelima i u najudaljenijim regijama uvjetovanih lokacijom i dodatnih ograničenja, posebno u pogledu korištenja zemljišta;

E.  budući da iscrpljenje kvota također može dovesti dijelove ostalih područja s nepovoljnim uvjetima gospodarenja u nepovoljan položaj ugrožavajući održivost proizvodnje na tim područjima djelomično zbog toga što je gustoća proizvodnje tako niska da bi se sabirna i prerađivačka poduzeća mogla premjestiti u konkurentnija područja u kojima je cijena sabiranja mlijeka ili prijevoza proizvoda na tržište niža;

F.  budući da je jedan od glavnih ciljeva novoga ZPP-a očuvanje proizvodne poljoprivrede u planinskim područjima i područjima s nepovoljnim uvjetima gospodarenja te najudaljenijim regijama;

G.  budući da su u tim područjima troškovi proizvodnje, sabiranja, prijevoza i komercijalizacije mlijeka i mliječnih proizvoda izvan regije proizvodnje znatno viši nego u područjima s povoljnijim uvjetima gospodarenja;

H.  budući da stvaranje udruga proizvođača može pomoći u smanjenju troškova proizvodnje te povećati pregovaračku snagu mljekara, pogotovo u pogledu utvrđivanja cijena mlijeka;

I.  budući da postojeći okvirni uvjeti podrazumijevaju to da obrada mliječnih proizvoda u blizini njihove proizvodnje često nije moguća; ukazuje na potrebu da se uzmu u obzir infrastrukturne okolnosti te dopusti posebna oznaka kao što je „planinski proizvod” i za one proizvode koji su prerađeni unutar određenog područja u blizini dotičnog planinskog predjela; smatra nužnom primjenu ovog pravila na sve proizvode od mlijeka s planinskih područja;

J.  budući da je u većini tih područja proizvodnja mlijeka najvažnija i najraširenija grana poljoprivredne aktivnosti te da je ključna za proizvodnju visokokvalitetnih mliječnih proizvoda s oznakama prepoznatima na razini EU-a; budući da je važno zadržati proizvodne baze na svim teritorijima Unije kako bi se svaka regija mogla opskrbljivati, a da pritom ne dođe do nerazumnih troškova prijevoza i troškova štetnih za okoliš;

K.  budući da u je u mnogim državama članicama i regijama proizvodnja mlijeka ključni nositelj regionalnog gospodarstva i glavni doprinos dodanoj vrijednosti u poljoprivredi;

L.  budući da je razvoj i promidžba visokokvalitetnih mliječnih proizvoda jedan od mogućih načina rješavanja pitanja povećane proizvodnje mlijeka;

M.  budući da je proizvodnja mlijeka u mnogim regijama većinom u domeni malih i srednjih obiteljskih poduzeća;

N.  budući da se 59 % poljoprivredne površine u planinskim predjelima koristi kao trajna zelena površina i pašnjak za mliječno gospodarstvo, pri čemu najčešće nijedan drugi oblik korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe nije moguć ili održiv; te se 9,5 % mlijeka proizvodi u planinskim predjelima; budući da orografija i klima ograničavaju poljoprivredne alternative te da je poljoprivredna raznolikost vrlo ograničena;

O.  budući da u nekim najudaljenijim regijama nema zamjene za proizvodnju mlijeka kao jednog od glavnih pokretača gospodarstva, socijalne stabilnosti, kvalitete okoliša i korištenja zemljišta; budući da su u tim regijama programi POSEI najbolji instrumenti za usmjeravanje većih potpora u cilju održavanja postojeće razine proizvodnje;

P.  budući da uzgoj stoke u ovim područjima nije samo gospodarska djelatnost i izvor zarade njihovih stanovnika, nego je i ključna komponenta njihovih tradicionalnih kultura i socijalnih struktura usko povezanih sa životom i tradicijama lokalnog stanovništva;

Q.  budući da u planinskim predjelima, najudaljenijim regijama te u ostalim područjima s nepovoljnim uvjetima gospodarenja napuštanje stočarstva i proizvodnje mliječnih proizvoda često vodi do napuštanja poljoprivrede, zanemarivanja dobrih poljoprivrednih zemljišta i kasnijeg iseljavanja iz ruralnih te migracije u urbana područja;

R.  budući da poljoprivreda u tim područjima često pridonosi očuvanju krajolika i biološke raznolikosti te ograničavanju prirodnih opasnosti te predstavlja temelj uspješnog regionalnog razvoja bez kojeg se ostali sektori poput turizma ne bi mogla razvijati; budući da je lako pretpostaviti da bi napuštanje poljoprivrede u takvim područjima moglo imati šire posljedice i negativno utjecati na te sektore;

S.  budući da u mnogim siromašnijim područjima proizvodnja mlijeka jamči gospodarsku i socijalnu koheziju koja se ne smije ugroziti istjecanjem kvota; budući da se očuvanje poljoprivrednog krajolika, turističke industrije, krugova lokalne proizvodnje, prerade i marketinga te radnih mjesta i dugoročne perspektive za mlade mora osigurati i promicati;

T.  . budući da će ukidanje mliječnih kvota dovesti do konkurencije među regijama proizvodnje mlijeka u cijeloj Europi; budući da je diferencijacija proizvoda nužna za to da planinska područja, kao i najudaljenije regije koje proizvode mlijeko ili mliječne proizvode, i dalje imaju pristup tržištu;

1.  uočava da se izravna plaćanja iz 1. stupa poljoprivredne politike u mnogim državama članicama, čak i uzimajući u obzir aktualnu reformu ZPP-a, temelje na povijesnim referentnim vrijednostima te se stoga zelene poljoprivredne površine, a kao posljedica toga i proizvodnja mlijeka, u tim predjelima snažno zanemaruju; zbog toga od država članica pogođenih takvim situacijama zahtijeva da u okviru nacionalne provedbe poljoprivredne reforme bez odgode prijeđu na model kojim će se sanirati nepovoljno stanje u tim regijama;

2.  primjećuje da proizvodnja mlijeka na planinskim područjima iznosi oko 10 % ukupne količine mlijeka iz EU-27, no predstavlja 2/3 mlijeka i uključuje 3/4 proizvođača iz Austrije, Slovenije i Finske te da su te brojke vrlo značajne i u desetak drugih zemalja; također napominje da se u većini ovih vlažnih planinskih područja kao i najudaljenijim regijama zelene površine koriste za ispašu stada za proizvodnju mlijeka zbog čega je krajolik pristupačan i naseljen što pridonosi turizmu, biološkoj raznolikosti i okolišu;

3.  mišljenja je da se s trajnim zelenim površinama i pašnjacima koji se u tim područjima ne mogu iskoristiti ni za što osim za uzgoj goveda, ovaca i koza kod izračuna izravnih plaćanja iz 1. stupa nikako ne smije postupati kao manje bitnima u usporedbi s ostalim poljoprivrednim površinama;

4.  smatra nužnim da se u najudaljenijim regijama predvidi premija u 1. stupu ZPP-a i u sklopu programa POSEI za poljoprivredna gospodarstva s pašnjacima; protivi se novim zahtjevima za prehranu preživača koji bi mogli dovesti do narušavanja postojeće poljoprivredne prakse;

5.  naglašava bitnu ulogu vezanih plaćanja u skladu s prvim stupom poljoprivredne politike; ističe da državama članicama u tim područjima treba dati dodatne mogućnosti za vezanje plaćanja, bilo nacionalnih ili koje financira EU, kako je dogovoreno trenutnom reformom ZPP-a;

6.  naglašava da se u odredbama ZPP-a posebna pažnja treba posvetiti malim poljoprivrednim gospodarstvima u tim područjima jer je za njih svojstven veći radni intenzitet, jer su obvezna plaćati više ulazne cijene i znatno doprinositi očuvanju radnih mjesta i ruralnog razvoja;

7.  ukazuje na potrebu zasebne procjene isteka mliječne kvote za planinske predjele i za najudaljenije regije zbog specifičnih okolnosti, kako bi se razradile ciljane mjere za potporu i održavanje proizvodnje;

8.  s obzirom na nezamjenjiv karakter proizvodnje mlijeka u nekim najudaljenijim regijama, Komisija i države članice bi u tim regijama trebale primijeniti programe POSEI za osnaživanje potpore u području izravnih plaćanja i tržišnih mjera te programa za ruralni razvoj, kako bi osnažile potporu iz 2. stupa ZPP-a;

9.  zahtijeva da se kao dio razvoja zajedničkog strateškog okvira na raspolaganje stave dodatne mjere, uz sudjelovanje programa regionalnog razvoja, Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda; smatra da bi cilj zajedničkog strateškog okvira trebalo biti poticanje koncepata regionalnog razvoja te programa očuvanja strukture koji su usredotočeni na očuvanje poljoprivrede i jačanje oba kraja lanca vrijednosti;

10.  od država članica i regija zahtijeva da izrade, gdje je to primjenjivo, poseban program za proizvodnju mlijeka u tim područjima;

11.  . u tom pogledu naglašava potrebu za podupiranjem konsolidacije i pokretanja projekata koji stvaraju dodanu vrijednost, projekata diferencijacije proizvoda prema teritoriju i projekata nositelja novih strategija za razvoj planinskih područja i najudaljenijih regija; poziva Komisiju da predloži sveobuhvatne mjere za potporu uspostave i pokretanja tih projekata i povezanih zajedničkih ulaganja;

12.  poziva države članice da poduzmu mjere protiv nestajanja zelenih površina te da taj aspekt uzmu u obzir prilikom donošenja zakona o prostornom planiranju uporabe zemljišta;

13.  naglašava da mjere iz 2. stupa kao što su kompenzacijska naknada, premija za poljoprivredni okoliš, potpore za individualna ili kolektivna ulaganja u proizvodnju, preradu (pritom u slučaju najudaljenijih regija, koje su obuhvaćene sustavom POSEI, ne zaboravljajući na mogućnost uvrštenja proizvoda koje se smatra ključnima za preobrazbu regionalne poljoprivredne proizvodnje, osobito mliječnih proizvoda, u posebni režim opskrbe s ciljem održavanja konkurentnosti) i prodaju, potpore mladim poljoprivrednicima za pokretanje posla, potpore za kvalitetu, diversifikaciju, inovaciju, suradnju (uključujući s lokalnim vlastima) imaju veliki značaj za održivu proizvodnju mlijeka u tim područjima; stoga zahtijeva da državama članicama i regijama mora biti osiguran zakonski okvir, razina financiranja te dovoljno prostora za dodjelu dostatne i snažno diferencirane kompenzacijske naknade te da se i dalje moraju poticati ekološki prihvatljivi, održivi i organski oblici poljoprivredne proizvodnje; osim toga, traži da se povećani troškovi ulaganja u proizvodnju mlijeka u planinskim predjelima i najudaljenijim regijama koji nastaju zbog posebnih karakteristika terena, udaljenosti tih regija, ekstremne fragmentacije zemljišta te zemljopisne nepovezanosti otoka primjereno kompenziraju u okviru 2. stupa ZPP-a;

14.  također zahtijeva ciljane subvencije za ulaganja, na primjer u vezi s padom cijena te s kamatama na poljoprivrednu infrastrukturu i tehnologiju za mliječne farme s razvojnim potencijalom, kako bi se smanjili troškovi proizvodnje i ojačala konkurentnost poljoprivrednih gospodarstava;

15.  od država članica zahtijeva da u okviru mjera iz 2. stupa posebno promiču projekte kao što su npr. suradnja u svrhu ekonomski isplativog korištenja strojeva ili infrastrukture;

16.  poziva Komisiju da redefinira program koherentnog ruralnog razvoja i razvoja mljekarstva za planinska područja i najudaljenije regije, područja gdje je proizvodnja mlijeka ugrožena te za države članice u kojima se većina mlijeka proizvodi na jako malim poljoprivrednim gospodarstvima;

17.  ističe da su s obzirom na znatne logističke probleme u pogledu transporta i općenito malih količina mlijeka proizvedenih na pojedinačnim farmama troškovi sabiranja i transporta gotovih proizvoda u planinskim područjima i najudaljenijim regijama posebno visoki, što negativno utječe na njihovu konkurentnost; poziva na dodjelu potpora za prerađivačka postrojenja, posebno ona u vlasništvu zadruga, kako bi se kompenzirali troškovi sabiranja i proizvodnje na tim područjima u usporedbi s područjima povoljnijih uvjeta gospodarenja, uključujući troškove ulaganja i transporta gotovih proizvoda;

18.  ističe da je potreban instrument za praćenje tržišta proizvodnje mlijeka („Mliječna promatračnica”) u svrhu prikupljanja i širenja podataka i informacija o proizvodnji i opskrbi, ranog upozoravanja o rizicima tržišne neravnoteže, pri čemu će se uzimati u obzir raznolikost mliječnih proizvoda, i izvršavanja mogućih kratkoročnih analiza u kontekstu kolebljivosti cijena s ciljem usuglašavanja prilagodbe količina mlijeka s tržišnom potražnjom;

19.  ukazuje na činjenicu da u planinskim predjelima, najudaljenijim regijama i ostalim područjima s nepovoljnim uvjetima gospodarenja prerada i prodaja na samim farmama ili na planinskim pašnjacima pruža mogućnost malim farmama i onim najmanjima da postignu veću dodanu vrijednost te doprinosi turističkom potencijalu tih područja; naglašava da se takve inicijative trebaju financirati u okviru 2. stupa ZPP-a;

20.  naglašava da znatna udaljenost najudaljenijih regija od potrošačkih tržišta stvara potrebu za dvostrukim pohranjivanjem, u skladu s modernom logističkom organizacijom; stoga od Komisije zahtijeva da razmotri ova postrojenja za skladištenje smještena izvan teritorija najudaljenijih regija dostupna unutar okvira propisa koji se odnose na ulaganja u te regije;

21.  smatra da su posebno područjima s planinskim pašnjacima i područjima najudaljenijih regija u kojima se proizvodi mlijeko potrebna ulaganja i posebne mjere za očuvanje i ponovnu uspostavu pogodnog okruženja za proizvodnju, preradu i prodaju mlijeka;

22.  ističe da je potrebno donijeti mjere tako da se omogući proizvodnja tipičnih obrtnih proizvoda;

23.  poziva Komisiju i države članice da pri sastavljanju zakonodavstva u obzir uzmu potrebu izbjegavanja prekomjerne birokracije te da ustraju na razumnom opsegu traženih informacija o zdravlju i označavanju te obveznih informacija, kako bi se zajamčilo da ih mali proizvođači i prerađivači mogu ispuniti;

24.  ističe da bi se male poljoprivrednike u planinskim područjima i područjima nepovoljnih uvjeta gospodarenja, kao što su najudaljenije regije u kojima se proizvode mlijeko ili mliječni proizvodi, trebalo poduprijeti pri pokretanju proizvođačkih organizacija koje bi osnažile njihovu pregovaračku snagu, budući da je za male poljoprivrednike u tim područjima važno očuvanje i razvoj regionalnih i lokalnih tržišta;

25.  naglašava da se pravila o higijeni i marketingu trebaju prilagoditi veličini tržišta i potražnji te da bi stoga higijenski standardi trebali biti prikladni i primjenjivi na poljoprivrednike i prerađivače mlijeka u planinskim područjima, područjima s nepovoljnim uvjetima gospodarenja te u najudaljenijim regijama;

26.  ukazuje na činjenicu da metode uzgoja stoke u malim poduzećima, nužne za učinkovitu proizvodnju mlijeka uključuju velike troškove; stoga poziva na promicanje uzgoja kako bi unatoč ovome gospodarstva koja se bave uzgojem mliječne stoke na ovim područjima mogla uzgajati vlastitu visokokvalitetnu stoku;

27.  smatra da treba podržati okupljanje proizvođača mlijeka u udruge proizvođača kako bi se svim gospodarstvima omogućio prikladan pristup tržištu i stvorila partnerstva za promicanje poljoprivredno-ekološkog turizma;

28.  naglašava da bi se po uzoru na ZOT za voće i povrće proizvodnim organizacijama trebala pružiti mogućnost da sufinanciranjem iz proračuna Unije provedu operativne programe; u ovom bi kontekstu proizvođačkim organizacijama trebalo dati mogućnost promicanja pristupa novim tržištima, razvoju tržišta, kontroli kakvoće, inovacijama proizvoda i promidžbenim inicijativama, posebno u odnosu na nove oznake „planinskih proizvoda” ili ostale neobvezne rezervirane napomene koje se mogu odobriti, zaštićene oznake izvornosti i ostale oznake kakvoće, te mogućnost poticanja razvoja vještina i mjera za upravljanje u krizama;

29.  od Komisije i država članica zahtijeva da područja zelenih površina i proizvodnju mlijeka u planinskim predjelima, najudaljenijim regijama i drugim područjima s nepovoljnim uvjetima gospodarenja uključe u zajedničke programe istraživanja te da im posvete posebnu pozornost u sklopu zajedničkih istraživačkih projekata potičući inovativna rješenja i imajući na umu potrebu za suočavanjem s izazovima produktivnosti i klimatskih promjena; smatra da bi to istraživanje također trebalo utvrditi koristi za zdravlje potrošača;

30.  poziva Komisiju da pomno prati razvoj proizvodnje mlijeka u ovim područjima te da preispita gospodarski učinak isteka mliječnih kvota na proizvođače mlijeka u tim područjima; od Komisije traži da Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o tom pitanju do 2017., kao i zakonodavni prijedlog u slučaju znatnog smanjenja proizvodnje mlijeka u tim regijama;

31.  od Komisije zahtijeva da u suradnji s proizvođačima, udrugama proizvođača i trgovcima, primjerice prema modelu prikupljanja sredstava, razvije programe za ublažavanje očekivanog naglog pada cijene mlijeka;

32.  od Komisije i država članica zahtijeva učinkovitiju provedbu programa EU-a za mlijeko u školama te da omogući da se pozivi na nadmetanje posebno odnose na mlijeko iz planinskih predjela koje nosi oznaku „planinski proizvod”; također od država članica zahtijeva da koriste kratke opskrbne lance u programu za mlijeko u školama kako bi se potaknula lokalna proizvodnja mlijeka i ograničile emisije ugljika prilikom prijevoza;

33.  poziva Komisiju da prilikom sastavljanja i provedbe zakonodavstva o oznaci „planinski proizvod” u obzir uzme posebne karakteristike proizvoda koji nose zaštićenu oznaku izvornosti i koji podliježu posebnim pravilima o porijeklu razmatranjem mogućnosti uvođenja fleksibilnih rješenja za planinska područja, koja bi zbog svojstvenih osobitih nepogodnosti poput poteškoća pri uzgoju krmnih usjeva, mogla biti isključena iz programa predviđenog u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012, što bi bilo u opreci s ciljem Uredbe;

34.  od Komisije i država članica zahtijeva da promiču i podupiru uključivanje napuštenih pašnjaka u proizvodni ciklus, povećanu produktivnost zelenih površina te njihovu racionalnu uporabu;

35.  skreće pozornost na važnost mjera za pomoć mladim poljoprivrednicima u planinskim područjima i najudaljenijim regijama, imajući na umu natprosječnu stopu starenja stanovništva u takvim područjima

36.  od država članica zahtijeva da stvore potreban okvir kojim bi se proizvođačima i prerađivačima u planinskim te siromašnim područjima omogućio pristup tečajevima osposobljavanja i kreditima;

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 42, 14.2.2006., str. 1. (2) SL L 94, 30.3.2012., str. 38. (3) SL L 299. 16.11.2007., str. 1. (4) SL L 271, 30.9.2006., str. 63.

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o pristupu EU-a za ostvarivanje otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane (2013/2110(INI))

P7_TA(2013)0578 A7-0375/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 210. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju od 20. prosinca 2005.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći od 18. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. prosinca 2010. naslovljenu „Srednjoročni pregled akcijskog plana europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći – provedba učinkovitog, principijelnog humanitarnog djelovanja EU-a” (COM(2010)0722),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Pristup EU-a za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnošću hrane” od 3. listopada 2012. (COM(2012)0586) (u daljnjem tekstu: Komunikacija o otpornosti iz 2012.),

–  uzimajući u obzir radni dokument službe Komisije pod nazivom „Akcijski plan za ostvarivanje otpornost u zemljama podložnim krizama 2013. – 2020.” od 19. lipnja 2013. (SWD(2013)0227),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pristupu EU-a za ostvarivanje otpornosti od 28. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za potporu smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju” od 23. veljače 2009. (COM(2009)0084),

–  uzimajući u obzir radni dokument službe Komisije naslovljen „Provedbeni plan strategije EU-a za potporu programu smanjenja rizika od katastrofa u zemljama u razvoju 2011. – 2014.” od 16. veljače 2011. (SEC(2011)0215),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a za potporu programu smanjenja rizika od katastrofa u zemljama u razvoju od 18. svibnja 2009.,

–  uzimajući u obzir akcijski okvir UN-a iz Hyoga 2005. – 2015., kako je donesen na Svjetskoj konferenciji o smanjenju katastrofa u siječnju 2005. u Hyogu, Japanu, te podržan rezolucijom A/RES/60/195 Opće skupštine UN-a, i njegov srednjoročni pregled,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povezivanje pomoći, obnove i razvoja – procjena” od 23. travnja 2001. (COM(2001)0153),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „O socijalnoj zaštiti u razvojnoj suradnji Europske unije” od 20. kolovoza 2012. (COM (2012)0446),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. rujna 2010. o komunikaciji Komisije: Pristup Zajednice u sprečavanju prirodnih katastrofa i onih koje je uzrokovao čovjek(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. naslovljenu „Izvješće o učinkovitijem europskom odazivanju na katastrofe: uloga civilne zaštite i humanitarne pomoći”(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Pristojan život za sve: stati na kraj siromaštvu i pružiti održivu budućnost svijetu” od 27. veljače 2013. (COM(2013)0092),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike EU-a: program za promjenu” od 13. listopada 2011. (COM(2011)0637) i zaključke Vijeća koji se na njoj temelje od 14. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir novi dogovor za angažman u nestabilnim državama utvrđen Busanskim partnerstvom za djelotvornu razvojnu suradnju usvojen na 5. forumu na visokoj razini o djelotvornoj pomoći u Busanu, Južnoj Koreji, koji se održavao od 29. studenog do 1. prosinca 2011.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. lipnja 2013. o Milenijskim ciljevima razvoja – određivanje okvira za razdoblje nakon 2015.(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o „Sveobuhvatnom planu za razdoblje nakon 2015.” od 25. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir konferenciju Ujedinjenih naroda o održivom razvoju – budućnost kakvu želimo, koja se održala u lipnju 2012. u Rio de Janeiru u Brazilu (Rio+20) te osobito njezine odluke koje se odnose na smanjenje rizika od katastrofa,

–  uzimajući u obzir četvrtu sjednicu Globalne platforme za smanjenje rizika od katastrofa koja se održavala od 19. do 23. svibnja 2013. u Ženevi, Švicarskoj,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Poboljšanje prehrane kod majka i djece u sklopu vanjske pomoći: okvir politike EU-a” od 12. ožujka 2013. (COM(2013)0141),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A7-0375/2013),

A.  budući da je Komisija u svojoj Komunikaciji o otpornosti iz 2012. definirala otpornost kao „sposobnost pojedinca, kućanstva, zajednice, zemlje ili regije da izdrži, da se prilagodi i brzo oporavi od pritisaka i šokova ”;

B.  budući da je program smanjenja rizika od katastrofa ključna sastavnica u ostvarivanju otpornosti; budući da se programom smanjenja rizika od katastrofa obuhvaća analiza i upravljanje opasnostima radi smanjenja osjetljivosti na katastrofe te pokrivaju djelovanja kojima se podržava pripremljenost, prevencija i ublažavanje posljedica na svim razinama, od lokalne do međunarodne;

C.  budući da je povezivanje pomoći, obnove i razvoja (LRRD) važan alat u pristupu za ostvarivanje otpornosti kojim se pomaže u prevladavanju operativnih nedostataka i nedostataka vezanih za osiguravanje sredstava između faza pomoći i razvoja;

D.  budući da je akcijski okvir iz Hyoga neprocjenjiv instrument za promicanje plana programa smanjenja rizika od katastrofa diljem svijeta te budući da istječe u 2015.; budući da se očekuje da će okvir programa smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje nakon 2015. biti usvojen na Svjetskoj konferenciji o smanjenju rizika od katastrofa u Japanu početkom 2015.;

E.  budući da je srednjoročni pregled europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći zabilježio da je postignut napredak u sklopu programa smanjenja rizika od katastrofa, ali da je daljnji konkretan napredak prijeko potreban;

F.  budući da su prema podacima UN-a od 1992. katastrofe pogodile 4,4 milijardi ljudi, prouzročile 2 bilijuna USD štete i usmrtile 1,3 milijuna ljudi; budući da je u 2011. trošak povezan s gubicima prouzročenim katastrofama iznosio preko 300 milijardi USD; budući da se prema procjenama Azijske banke za razvoj jednim dolarom uloženim u smanjenje rizika od katastrofa u području podložnom krizi uštede barem četiri dolara u budućim troškovima pomoći i obnove;

G.  budući da međusobno povezani lanci opskrbe današnjeg globaliziranog svijeta znače da ekonomski gubici jedne regije imaju globalne odjeke; procjenjuje se primjerice da su poplave u Tajlandu iz 2011. unazadile globalnu industrijsku proizvodnju za 2,5 %;

H.  budući da pored ubrzane urbanizacije kojom se neprimjereno upravlja, rast broja stanovnika, propadanja zemlje i nedostatka prirodnih resursa, troškovi katastrofa rastu jer klimatske promjene stvaraju sve ozbiljnije događaje povezane s vremenskim neprilikama; budući da krize opskrbe hranom i prehrambenim namirnicama u mnogim regijama zemalja u razvoju postaju sve češće;

I.  budući da se programom smanjenje rizika od katastrofa i postizanja otpornosti moraju dopuniti, a ne zamijeniti, napori razvijenih zemalja da umanje svoj doprinos klimatskim promjenama;

J.  budući da za vrijeme financijske konsolidacije postoji znatna potreba za učinkovitom i djelotvornom uporabom sredstava; budući da financiranje programa smanjenja rizika od katastrofa treba imati dugoročnu perspektivu i odražavati stvarne rizike s ključnim naglaskom na pružanj pomoći onima koji su najosjetljiviji na šokove;

K.  budući da je Kina potrošila 3,15 milijardi USD na smanjenje utjecaja poplava, čime su izbjegnuti gubici procijenjeni na 12 milijardi USD; budući da drugi uspješni primjeri uključuju Bangladeš, Kubu, Vijetnam i Madagaskar, zemlje koje su uspjele znatno smanjiti utjecaj meteoroloških opasnosti kao što su tropske oluje i poplave poboljšanim sustavima ranog upozorenja, pripremljenošću na katastrofe i drugim mjerama za smanjenje rizika;

L.  budući da u većini zemalja investicije privatnog sektora predstavljaju visok udio ukupnih investicija i budući da nacionalni gospodarski razvoj i otpornost na katastrofe ovise o investicijama privatnog sektora koje vode računa o rizicima od katastrofa;

M.  budući da UN predviđa da će se svjetsko gradsko stanovništvo do 2050. povećati za 72 % i da će u većini slučajeva do rasta gradskog stanovništva doći u manje razvijenim zemljama, čime se uvelike povećava broj ljudi izloženih rizicima od katastrofa;

N.  budući da katastrofe mogu pridonijeti nizu daljnjih problema kao što su krajnje siromaštvo, nedostupnost hrane i pothranjenost;

O.  budući da su neodrživo planiranje razvoja i prijašnje prakse doveli do povećane osjetljivosti na katastrofe za mnoga stanovništva; budući da procjena rizika od katastrofa treba biti preduvjet za planiranje razvoja i programe;

P.  budući da nedostatak koordinacije između država članica EU-a i drugih država donatora u situacijama nakon krize smanjuje učinak u sklopu zajedničkih nastojanja; budući da se povećanom koordinacijom donatora u situacijama nakon krize i nastojanjima da se poveća otpornosti mogu stvoriti znatne uštede i poboljšati učinkovitost razvojnih ciljeva;

Q.  budući da se Globalno izvješće o procjeni sada smatra pouzdanim globalnim izvorom za analizu rizika od opasnosti i trendova osjetljivosti; budući da rješavanje problema u vezi s nedostatkom točnih podataka o gubicima u katastrofama svejedno ostaje velik izazov;

R.  budući da regionalna integracija doprinosi gospodarskom, političkom i socijalnom napretku;

S.  budući da bi se uredbom trebale utvrditi prakse prijenosa zemljišta kako se ne bi nanijela šteta seoskom stanovništvo;

Pristup EU-a za ostvarivanje otpornosti

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije o otpornosti iz 2012. i njezine ciljeve; potiče Komisiju da se aktivno nastavi baviti prijedlozima iz komunikacije te da osigura daljnji razvoj dugoročnog pristupa izgradnji otpornosti i programu smanjenja rizika od katastrofa, čime se obuhvaćaju humanitarna i razvojna kretanja te predstavlja njihova jasna povezanost;

2.  pozdravlja izradu Akcijskg plana za otpornost u zemljama podložnima krizama 2013. – 2020. i njegove prioritete; potiče Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da provedu svoje prijedloge i prioritete te da osiguraju ostvarivanje dosljednog napretka u postizanju svojih ciljeva;

3.  izražava zabrinutost zbog toga što su otpornost te konkretnije program smanjenja rizika od katastrofa samo nakratko spomenuti u zaključcima Vijeća o „Sveobuhvatnom planu za razdoblje nakon 2015.”; vjeruje da se u programu za razdoblje nakon 2015. treba staviti veći naglasak na ta pitanja;

4.  poziva Komisiju da aktivno integrira mjere otpornosti u humanitarni i razvojni dio planiranja; naglašava da je potrebna jača poveznica između kratkoročnih humanitarnih odaziva i dugoročnih planova razvoja te da se o tome treba voditi računa u okviru općeg pristupa EU-a za ostvarivanje otpornosti;

5.  smatra da se glavni naglasak pristupa EU-a za ostvarivanje otpornosti treba staviti na najugroženije, najsiromašnije i najmarginaliziranije stanovništvo s velikom izloženošću rizicima, posebno prirodnim katastrofama te sa slabom zaštićenošću od takvih šokova, uključujući i događaje sporog nastanka; naglašava da se dugoročni pristup za ostvarivanje otpornosti treba usmjeriti prema korijenskim uzrocima osjetljivosti na rizike i znatnom smanjenju temeljnih faktora rizika;

6.  ističe da bi se u sklopu dugoročnog pristupa EU-a za ostvarivanje otpornosti trebalo baviti problemima povezanim s propadanjem ekosistema, posebno poljoprivrede, resursa vode, biološke raznolikosti i ribljih resursa te poziva EU da donese koherentnu politiku za smanjenje osjetljivosti strategijama za smanjenje rizika koje se mogu ostvariti primjenom održivih metoda u poljoprivrednoj proizvodnji i sustavima kao što su, npr. rotacija usjeva, agroekologija, poljoprivredno šumarstvo, organska poljoprivreda i poljoprivreda manjih dimenzija;

7.  poziva Komisiju da usmjeri svoj plan za ostvarivanje otpornosti prema zemljama koje su nestabilne i podložne krizama te da ulaže u jačanje lokalnih institucija kako bi se postigla stabilnosti i pružile osnovne usluge ugroženom stanovništvu;

8.  ističe da se jaz između faza pomoći i razvoja može premostiti korištenjem instrumenta povezivanja pomoći, obnove i razvoja kojim se nastoji osigurati sinergiju između humanitarne i razvojne pomoći; zauzima stajalište da je važno detaljnije razraditi strategije tranzicije i usporedne poveznice između humanitarne pomoći i razvojne suradnje, osobito u zemljama koje su podložne katastrofama, dugotrajnim krizama te u zemljama koje se oporavljaju od katastrofa;

9.  inzistira na tome da bi zemlje koje su podložne katastrofama trebale imati glavnu riječ i odigrati glavnu ulogu u utvrđivanju prioriteta i strategija prelaza iz faze humanitarne pomoći u dugoročnu strategiju razvoja jer bolje poznaju lokalnu stvarnost i u skladu s time znaju što je najbolje za njihove zajednice;

10.  ističe da klimatske promjene pogoršavaju temeljne faktore rizika te da stoga o njima treba voditi računa u sklopu strategija za ostvarivanje otpornosti, posebno kad je riječ o klimatskim prilagodbama;

Smanjenje rizika od katastrofa kao osnovna sastavnica otpornosti

11.  naglašava da je ulaganje u mjere programa za smanjenja rizika od katastrofa mnogo isplativije od financiranje odaziva na katastrofe koje su se već dogodile; stoga potiče daljnje ulaganje u program smanjenja rizika od katastrofa i strategije za ostvarivanje otpornosti u zemljama u razvoju, posebno u najosjetljivijim područjima i uključivanje ulaganja u nacionalne planove razvoja;

12.  ističe da se u sklopu djelotvornog upravljanja odazivom na katastrofe vodi računa o uvođenju okvira kojim bi se omogućilo trenutno stavljanje na raspolaganje svih potrebnih sredstava;

13.  naglašava da bi se prema tome, programu smanjenja rizika od katastrofa trebalo dati prvenstvo u sklopu budućih razvojnih planova te ga se treba usmjeriti na razvojne i humanitarne programe u svim zemljama koje su nestabilne i podložne riziku;

14.  poziva EU, države članice i vlade partnerskih zemalja da poboljšaju i razviju strategije programa smanjenja rizika od katastrofa u zemljama u razvoju provedbom programa za procjene rizika i jačanjem sustava ranog upozorenja, posebno u nestabilnim zemljama podložnim krizama, podizanjem razine pripremljenosti na katastrofe radi pružanja učinkovitog odgovora na svim razinama te podupiranjem održivijeg plana razvoja u partnerskim zemljama;

15.  poziva partnerske zemlje da uspostave računovodstvene sustave kojima se omogućuje praćenje lokalnih gubitaka i razmjena informacije između lokalne i nacionalne razine u svrhu planiranja i dobivanja statističkog uvida; primjećuje da bi se određenim stupnjem standardizacije moglo poboljšati praćenje gubitaka na regionalnoj razini i time poduprijeti regionalna suradnja;

16.  poziva EU i države članice kao i druge partnerske zemlje da u programima reforme upravljanja zemljištem i mehanizmima za registraciju zemljišta vode računa o ekološkoj održivosti i upravljanju rizikom od katastrofa;

17.  primjećuje da se programi za smanjenje rizika od katastrofa i prilagodbe klimatskim promjenama bave povezanim pitanjima te stoga poziva Komisiju i sve sudionike da nastave s integracijom programa smanjenja rizika od katastrofa i programa strategije za prilagodbu klimatskim promjenama kao što je, između ostalog, nacionalni akcijski program za prilagodbu te da ih se uključi u 11. fazu planiranja Europskog fonda za razvoj, poziva Komisija i sve sudionike da traže konkretnu financijsku podršku, npr. provedbom programa globalnog savezništva za borbu protiv klimatskih promjena i da koordiniraju napore kako bi uskladili te aktivnosti;

18.  podupire dopunski i koherentan pristup okvirima programa za smanjenje rizika od katastrofa i programa za ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015.; smatra da postupci postmilenijskih razvojnih ciljeva i postakcijskog okvira iz Hyoga trebaju uzeti u obzir rezultate postojećih okvira te voditi računa o situacijama s kojima su suočeni oni koji su najteže pogođeni katastrofama i krizama; ponavlja da se programe smanjenja rizika od katastrofa, upravljanja klimatskim rizicima i otpornost treba temeljito uključiti u okvir za razdoblje nakon 2015.;

Održiv razvoj, socijalna zaštita i otpornost zajednice

19.  naglašava da pristup za ostvarivanje otpornosti mora donijeti održive pogodnosti najugroženijim dijelovima društva, posebno onima koji žive u krajnjem siromaštvu u neslužbenim naseljima ili sirotinjskim četvrtima te autohtonom stanovništvu s visokom izloženošću rizicima katastrofe;

20.  naglašava da se na održiv razvoj mora gledati kao na ključni dio programa smanjenja rizika od katastrofa; uviđa da je dugoročni napredak moguć samo ako se riješe problemi vezani za temeljne faktore ranjivosti zajednice ili pojedinca, poput lošeg upravljanja okolišem, neprimjerene infrastrukture, propadanja zemlje i lošeg urbanog planiranja;

21.  procjenjuje da u zemljama u razvoju, osobito u zemljama s niskim prihodima, velik dio kućanstava koja žive u trajnom siromaštvu ima općenito vrlo malu ili nikakvu socijalnu zaštitu te su stoga te skupine stanovništva još izloženije prirodnim katastrofama ili onima kojima je uzrok ljudski faktor; poziva Komisiju da u sklopu svojih programa razvojne suradnje nastavi s daljnjim promicanjem aktivnosti socijalne zaštite, s posebnim aktivnostima kojima se unapređuju društveni sustavi, mjerama prevencije i osiguranjem od prirodnih katastrofa i onih koje je uzrokovao čovjek;

22.  potiče usmjeravanje veće pozornosti na katastrofe malih razmjera kao ključnog cilja u sklopu pristupa za ostvarivanje otpornosti i poboljšanje pregleda štete koje katastrofe malih razmjera nanose zajednicama te utjecaja koje imaju na njih;

23.  naglašava potrebu za jačanjem i razvojem obrazovanja u kontekstu katastrofa i izvanrednih stanja te za poboljšanjem aktivnosti širenja, prikupljanja i komunikacije informacija i znanja koji će pomoći u izgradnji otpornosti zajednice te promicati promjene u ponašanju i kulturu pripremljenosti na katastrofe;

24.  naglašava važnu ulogu koju lokalne vlasti te lokalno i nacionalno civilno društvo mogu imati u izgradnji otpornosti, posebno u zemljama koje su nestabilne i podložne krizama, te ohrabruje lokalne vlasti da u dogovoru s lokalnim zajednicama i civilnim društvom razvijaju koherentne i koordinirane postupke za provedbu strategija otpornosti;

25.  naglašava činjenicu da je potrebno uspostaviti snažne mehanizme odgovornosti i praćenja uz sudjelovanje lokalnih vlasti, razvojnih partnera, znanstvenika, civilnog društva, medija i javnosti kako bi se poboljšao pristup informacijama i izgradila svijest o potrebi za strategijama programa smanjenja rizika od katastrofa i izgradnje otpornosti; poziva na redovito sakupljanje podataka u vezi s, između ostalog, vremenskim uvjetima sjetvom, stokom, funkcioniranjem tržišta, uvjetima prehrane djece i najsiromašnijih članova društva te podataka u vezi s mehanizmima programa za smanjenje rizika od katastrofa i pristupa osnovnim uslugama; potiče redovito izvještavanje i objavljivanje tih podataka preko sredstava za informiranje dostupnih javnosti kako bi se olakšao pristup informacijama, pospješio sustav ranog upozorenja i poboljšanja situacije;

Pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane i prethodnih katastrofa

26.  ističe da nakon katastrofa i izvanrednih stanja često dolazi nestašice hrane i neishranjenost pogađa zahvaćeno stanovništvo, posebno djecu; naglašava i to da su nestašice hrane katastrofe same po sebi te da pristup za ostvarivanje otpornosti koji je usredotočen na poboljšanje sigurnosti hrane i prehrane mora biti sustavno uveden u odluke programa;

27.  poziva EU da izvuče pouku iz svojih politika suradnji iz prošlih desetljeća i da predloži promicanje koherentne politike za razvoj u praksi povezivanjem razvojne pomoći i drugih politika EU-a poput poljoprivrede, trgovine, oporezivanja, klimatskih promjena i investicija;

28.  potiče Komisiju da uvede pitanje nezakonitog oduzimanja zemlje u svoju politiku dijaloga sa zemljama u razvoju kako bi koherentnost politike postala temeljem razvojne suradnje na nacionalnoj i međunarodnoj razini te da se izbjegne eksproprijacija malih poljoprivrednika, povećana ugroženost siromašnog stanovništva u seoskim sredinama i neodrživo korištenje tla i vode;

29.  primjećuje da nestašice hrane i prehrambenih proizvoda postaju sve češće u regijama Sahela i Afričkog roga u kojima milijuni ljudi nemaju pristup primjerenoj hrani; ističe da su nestašice hrane u Afričkom rogu 2011. i u Sahelu 2012. pokazale da sama humanitarna pomoć ne može ni stati na kraj ciklusima kronične gladi i pothranjenosti ni riješiti njihove korijenske uzroke; naglašava važnost rješavanja temeljnih uzroka stalne nesigurnosti hrane u tim regijama, odnosno lošeg pristupa osnovnim uslugama i obrazovanju, izrazitog siromaštva, neprimjerene potpore malim poljoprivrednim gospodarstvima i stočarstvu, problemi u vezi s pristupom zemljištu, propadanja okoliša, brzog rasta stanovništva, nefunkcioniranje tržišta, pada proizvodnje hrane po glavi stanovnika i lošeg upravljanja; naglašava da su današnji temeljni uzroci koji uzrokuju nestašice hrane složeniji nego što su bili prije, npr. šokovi povezani s tržištem i cijenama danas su mnogo češći te više pogađaju siromašno stanovništvo;

30.  primjećuje da je kronična nesigurnost hrane i prehrambenih namirnica prvi i najvažniji faktor osjetljivosti na krize hrane jer smanjuje sposobnost pojedinaca da se pripreme na rizike, da izdrže krize te da se oporave nakon njih; također primjećuje da kronična nesigurnost hrane i prehrambenih namirnica stvara dugoročne negativne učinke koji kočenjem rasta djece smanjuju ljudski kapital i utječu na sposobnost društva da se razvije; uviđa da je problem visokih i izrazito nestabilnih cijena hrane vrlo složen; ističe da pristup za ostvarivanje otpornosti koji je uspostavila Komisija ide u pravom smjeru rješavanja korijenskih uzroka osjetljivosti, od kojih je najvažnija kronična nedostupnost hrane i namirnica;

31.  mišljenja je da se akcijskim planom EU-a za otpornost treba težiti provedbi koherentne politike za razvoj te baviti pitanjima u vezi sa sigurnosti hrane i klimatskom otpornosti ukidanjem neodrživih praksi poput prodaje poljoprivrednih proizvoda ispod tržišne i nepoštenih uvjeta trgovine; poziva EU da riješi pitanje održive agrikulture na holistički način na nacionalnoj i međunarodnoj razini;

32.  pozdravlja zajednički razvojno-humanitarni i regionalni pristup u sklopu inicijative EU-a „Potpora jačanju otpornosti na rogu Afrike” (SHARE) i Globalnog saveza za inicijativu za izgradnju otpornosti (AGIR) za regiju Sahela koji predvodi EU; poziva na još veće usmjeravanje pozornosti prema tim regijama i još bolju suradnju i koordinaciju između nacionalnih vlada, međunarodnih donatora, civilnog društva i privatnog sektora u rušenju zapreka između razvojnih i humanitarnih pristupa, između „normalnih” i „kriznih” odaziva;

33.  poziva na učinkovit pristup za ostvarivanje otpornosti koji mora obuhvaćati više institucija, biti koordiniran, sveobuhvatan i sustavan te sadržavati više elemenata kao što su pružanje predvidljivih i ciljanih društvenih sigurnosnih mreža za najosjetljivije, kojima ne samo da bi se kućanstvima osigurao neposredan pristup hrani tijekom krize nego i jamčio brz oporavak i otpornost na buduće šokove; poziva na to da se koordiniranim nacionalnim planovima koji daju prednost djeci ispod dvije godine i trudnicama smanji pothranjenost djece te da to bude ključni dio ostvarivanja otpornosti;

34.  primjećuje da dokazi iz Nigera, Burkine Faso i Malija upućuju na to da su niskobudžetne agroekološke tehnike, osobito poljoprivredno šumarstvo te tehnike u vezi s očuvanjem tla i vode, unaprijedile otpornost malih poljoprivrednika na nesigurnost hrane; međutim, naglašava da se agroekološkom poljoprivredom samom ne mogu premostiti strukturne uzroke nesigurnosti hrane; poziva da se poljoprivrednim intervencijama obuhvate nepoljoprivredne sastavnice te da poboljšana prehrana bude izričit cilj poljoprivrednih programa; također poziva da se i ženama koje rade u poljoprivredi osigura korist od programa tako da se pri izradi poljoprivredni programa vodi računa o preprekama povezanim s rodnim nejednakostima (kao što je pristup zemlji, zajam, promicanje poljoprivrednih gospodarstava i davanje osnovnih informacija);

Bolja koordinacija pomoći i poboljšane metode financiranja

35.  ističe da je od presudne važnosti da države članice i institucije EU-a bolje koordiniraju svoje razvojne i humanitarne aktivnosti te zajedno rade na poboljšanju učinkovitosti u pružanju pomoći; ističe da se u studiji Europskog parlamenta iz 2013. o troškovima neeuropskih zemalja u politici razvoja procjenjuje da bi se godišnje moglo uštedjeti 800 milijuna EUR u troškovima transakcija kad bi donatori usmjerili svoje napore u sklopu pružanja pomoći prema manje zemalja i aktivnosti te da bi se učinkovitijim modelom dodjeljivanja sredstava raznim državama mogla ostvariti dodatna godišnja ušteda od 8,4 milijardi EUR;

36.  primjećuje važan doprinos malih nomadskih pastira u proizvodnji mesa, mlijeka i krvi u područjima koja nisu pogodna za druge oblike poljoprivrede; ističe važnost uloge koju mali nomadski pastiri imaju u prehrani zajednica kao i njihov pozitivan doprinos sigurnosti hrane i prehrane što je pokazano u sušnim i polusušnim područjima jer djeca koja žive u područjima gdje se nalaze pašnjaci imaju bolju sigurnost hrane od djece koja žive u gradovima i selima; poziva stoga da se vodi računa o pravima i potrebama tih pastirskih skupina stanovništva pri izradi programa za intervencije u poljoprivredi;

37.  ističe potrebu za povećanjem sposobnosti malih poljoprivrednih gospodarstva promicanjem javno-privatnih investicija te dodjeljivanjem mikrozajmova ženama;

38.  zauzima stajalište da bi se uštede ostvarene boljom koordinacijom donatora mogle na primjer iskoristiti u aktivnostima programa za smanjenje rizika od katastrofa koje bi zatim proizvele znatnu korist i tako stvorile besprijekornu spiralu;

39.  pozdravlja prijedlog Komisije u akcijskom planu za ostvarivanje otpornosti iz 2013. da se održi godišnji europski forum o otpornosti; gleda na to kao na priliku za koordinaciju napora u sklopu ostvarivanja otpornosti među javnim institucijama, nacionalnim parlamentima i Europskim parlamentom, privatni sektorom, nevladinim udrugama i civilnim društvom kako bi se postigao dobro koordiniran napredak u sklopu programa smanjenja rizika od katastrofa i ostvarivanja otpornosti u suradnji sa svim sudionicima;

40.  potiče pojačanu suradnju između javnog i privatnog sektora kad je riječ o programu smanjenja rizika od katastrofa i ostvarivanja otpornosti; poziva Komisiju da stvaranjem inicijativa i odgovarajućeg okruženja za privatne subjekte omogući sudjelovanje privatnog sektora kako bi razmjenjivali stručna znanja o izgradnji otpornosti i smanjenju rizika; međutim, poziva Komisiju da po tom pitanju izradi nacrt prijedloga kojim bi se utvrdila pravila javno privatnog partnerstva te izradila procjena društvenog i ekološkog utjecaja kako bi se spriječilo, npr. zaoštravanje sukoba u vezi s uporabom zemljišta i pristupom vodi, posebno radi zaštite malih poljoprivrednika; nadalje, potiče ponudu pomoći zemljama AKP-a kad je riječ o pažljivom pregledu ugovora s multinacionalnim investitorima; nadalje, potiče ostvarivanje veće transparentnosti kad je riječ o ulaganjima i ciljevima ulaganja, na platformama koje su dostupne civilnom društvu;

41.  preporučuje povećanu suradnju s neeuropskim zemljama i međunarodnim i regionalnim institucijama kad je riječ o pripremljenosti na katastrofe te odazivu na katastrofe i obnovu; podupire jačanje suradnje između Komisije i Ureda UN-a za smanjenje rizika od katastrofa s ciljem poboljšanja mjera EU-a vezanih za pitanja programa za smanjenje rizika od katastrofa;

42.  naglašava da premda EU i međunarodne organizacije mogu ostvariti napredak u sklopu programa smanjenja rizika od katastrofa i ostvarivanja otpornosti u zemljama u razvoju, nacionalne vlade imaju glavnu odgovornost da osiguraju sigurnost svojih građana te stoga partnerske zemlje trebaju biti snažno politički predane podupiranju i provedbi aktivnosti koje poboljšavaju otpornost i programe za smanjenje rizika od katastrofa;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 50 E, 21.2.2012., str. 30. (2) SL C 56 E, 26.02.13., str. 31. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0283.

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o ženama s invaliditetom (2013/2065(INI))

P7_TA(2013)0579 A7-0329/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenog 2009. o zaključivanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(1), a posebno njezin članak 6. o ženama i djevojčicama s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika,

–  uzimajući u obzir članke 10., 19. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za Direktivu Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta od 2. travnja 2009.(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. studenog 2010. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljeno opredjeljenje za Europu bez barijera” (COM(2010)0636) i dokumente uz radni dokument službi Komisije naslovljen „Početni plan provedbe Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. godine – popis aktivnosti” (SEC(2010)1323 i SEC(2010)1324),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i društvene isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 3. prosinca 2012. za Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o lakšem pristupu internetskim stranicama tijela javnog sektora (COM(2012)0721),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća 98/376/EC od 4. lipnja 1998. o parkirnim kartama za ljude s invaliditetom(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. studenog 2009. o „Promicanju uključenosti na tržište rada – oporavku od krize i pripremama za razdoblje nakon Lisabonske strategije 2010.”,

–  uzimajući u obzir nacrt Rezolucije Vijeća od 2. lipnja 2010. o novom europskom okviru za osobe s invaliditetom (10173/2010) i Rezoluciju Vijeća o položaju osoba s invaliditetom u Europskoj uniji (2008/C 75/01),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o funkcioniranju i učincima Uredbe (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (COM(2011)0166),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-13/05 o Direktivi 2000/78/EZ – jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – konceptu invaliditeta(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 1988. o znakovnim jezicima za gluhonijeme osobe(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 1989. o ženama i invaliditetu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 1992. o pravima osoba s mentalnom retardacijom(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 1995. o ljudskim pravima osoba s invaliditetom(9),

–  uzimajući u obzir svojue Izjavu od 9. svibnja 1996. o pravima osoba s autizmom(10),

–  uzimajući u obzir svoje Stajalište od 13. prosinca 1996. o temi „Parkirna karta za osobe s invaliditetom – prava osoba s invaliditetom”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. travnja 1997. o jednakim mogućnostima osoba s invaliditetom(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2001. naslovljenu „Prema Europi bez prepreka za osobe s invaliditetom”(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. rujna 2003. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Za pravno obvezujući instrument Ujedinjenih naroda za promicanje i zaštitu prava i dostojanstva osoba s invaliditetom”(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 2009. o Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osobama s invaliditetom i njezinom Fakultativnom protokolu(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u(17),

–  uzimajući u obzir Europski pakt o ravnopravnosti spolova 2011. – 2020. godine,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan o ravnopravnosti spolova i osnaživanju žena 2010. – 2015. godine,

–   uzimajući u obzir Drugi manifest o pravima žena i djevojčicama s invaliditetom u Europskoj uniji („Alat za aktiviste i kreatore politike”),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0329/2013),

A.  budući da 80 milijuna ljudi s invaliditetom koji žive u Europskoj uniji imaju veliku potrebu za pristupačnom fizičkom, intelektualnom i socijalnom okolinom bez predrasuda, bez barijera, prepreka ili stereotipa koji ih sprečavaju da u potpunosti uživaju u svojim temeljnim ljudskim pravima i europskom građanstvu; budući da su od tih 80 milijuna 46 milijuna žene i djevojčice, koje čine 16 % ukupnog ženskog stanovništva u EU-u;

B.  budući da se procjenjuje da širom svijeta postoji milijardu ljudi(18) s invaliditetom, a da njih 80 % živi u zemljama u razvoju; budući da su žene s invaliditetom u višestruko nepovoljnijem položaju, suočene sa značajnim poteškoćama u dobivanju pristupa odgovarajućem stanovanju, zdravstvenoj skrbi, javnom prijevozu, obrazovanju, profesionalnom osposobljavanju i zapošljavanju, da one nemaju jednak pristup kreditiranju i drugim proizvodnim resursima te da rijetko sudjeluju u procesu donošenja odluka;

C.  budući da broj starijih osoba raste, što znači da će u skladu s tim porasti i broj osoba s invaliditetom, uključujući žena; budući da je, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, invaliditet češći kod žena i da su one posebno izložene tom problemu zbog veće očekivane životne dobi pa će zbog toga broj žena s invaliditetom razmjerno više porasti;

D.  budući da će porast broja ljudi s invaliditetom dovesti do većeg opterećenja njegovatelja, posebno u obitelji, a uglavnom se radi o ženama koje moraju raditi kraće ili čak napustiti tržište rada kako bi mogle njegovati ovisne članove obitelji;

E.  budući da je potpuno gospodarsko i društveno sudjelovanje žena s invaliditetom od ključne važnosti kako bi strategija Europa 2020. uspjela ostvariti pametan, održiv i uključiv rast; budući da ljudi s invaliditetom, uključujući i žene i djevojčice, moraju imati pravičnu i jednaku mogućnost sudjelovanja u društvenom, ekonomskom i političkom životu zajednice; budući da ljudi s invaliditetom i dalje nailaze na razne barijere koje ih sprečavaju u potpunom sudjelovanju u društvu i često dovode do socijalne isključenosti i siromaštva, što ograničava njihovo puno ostvarivanje europskog građanstva;

F.  budući da diskriminacija može dovesti do društvene isključenosti i izoliranosti, psihološke traume i nesreće;

G.  budući da je temelj svakog slobodnog udruživanja demokratskih država olakšavanje sudjelovanja svih građana, žena i muškaraca, u demokratskim procesima (posebno izborima), stvaranje infrastrukture za to sudjelovanje tamo gdje ona nedostaje, a samim tim i poticanje uključenosti žena s invaliditetom;

H.  budući da svi dionici moraju osiguravati jednaki pristup žena i djevojčica s invaliditetom kvalitetnoj javnoj zdravstvenoj zaštiti npr. poboljšanjem strukovnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja medicinskog osoblja u pogledu posebnih potreba tih žena i djevojčica, uključujući i potreba povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

I.  budući da žene s invaliditetom moraju uživati pravo na obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje, mobilnost, obiteljski život, spolne odnose, brak i majčinstvo te zaštitne mjere koje jamče ta prava;

J.  budući da predstavljenost žena i djevojčica s invaliditetom u javnoj sferi partnerstva, seksualnosti i majčinstva doprinosi naporima u borbi protiv predrasuda, trajnih stereotipa i dezinformacija; budući da se takva predstavljenost može ostvariti na razne načine, posebno umjetničkim i kulturnim sredstvima te medijima;

K.  budući da je puno veća vjerojatnost da žene i djevojčice s invaliditetom budu žrtvama nasilja, posebno nasilja u obitelji i seksualnog iskorištavanja, te da procjene pokazuju da je vjerojatnost da žene s invaliditetom budu zlostavljane 1,5 do 10 puta veća nego žene bez invaliditeta(19); budući da, ovisno o tome žive li dotične žene u zajednici ili institucijama, treba poduzeti posebne mjere za rješavanje tog fenomena koji se ne može opravdati, a koji predstavlja kazneno djelo i teško kršenje ljudskih prava; budući da za sve žene treba osigurati potpun pristup službama za potporu jer su žene i djevojčice s invaliditetom izložene većoj emocionalnoj ovisnosti, većoj opasnosti da postanu žrtvama nasilja na temelju spola, nižoj razini osobnog i socijalnog razvoja te raširenom neznanju o spolnosti i mnogobrojnim i štetnim mitovima o tom pitanju; budući da podaci pokazuju da je, zbog većeg siromaštva, seksualno zlostavljanje žena s invaliditetom postalo češće;

L.  budući da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene raznim oblicima diskriminacije zbog rodne nejednakosti, dobi, vjeroispovijesti, etničkog porijekla, kulturnog i društvenog ponašanja i stereotipa povezanih s invaliditetom čijem rješavanju treba pristupiti; budući da se žene s invaliditetom često diskriminiraju u odnosu na muškarce s invaliditetom kad se radi o pristupu zapošljavanju i obrazovanju; budući da se Komisija i države članice mogu boriti protiv tog fenomena provedbom rodno osviještene politike u svim relevantnim područjima politike za zaštitu osoba s invaliditetom;

M.  budući da je odgovornost javnih vlasti da uspostave posebne javne službe visokog standarda kako bi se ženama i djevojčicama s invaliditetom osigurala okolina prilagođena na način koji će im omogućiti potpuno ostvarivanje njihovih prava i odgovornosti i samostalno donošenje odluka, čime će postepeno postati samostalne i ravnopravne ljudima bez invaliditeta; budući da među državama članicama postoje velike razlike u situaciji, infrastrukturi, zakonodavstvu i strukturama za pružanje potpore;

N.  budući da žene i djevojčice s invaliditetom mogu imati ista prava samo ako je ostvarena rodna pravda i ako su državne administracije jednako dostupne ženama s invaliditetom kao i ostalim ljudima s invaliditetom; napominje, međutim, da se praksa ravnopravnosti spolova i provedba u Europskoj uniji u velikoj mjeri razlikuju;

O.  budući da je zajednica ljudi s jednim ili više tjelesnim, duševnim ili intelektualnim invaliditetom izuzetno raznolika i da je stoga potrebno osigurati liječenje ovisno o pojedinačnim potrebama;

P.  budući da je visoka stopa nezaposlenosti ljudi s invaliditetom i dalje neprihvatljiva; budući da su zbog toga osobe s invaliditetom kao ranjiva skupina za koju je vjerojatnije da bude izložena siromaštvu više izloženi riziku od društvene isključenosti; budući da žene i djevojčice s invaliditetom nailaze na veće probleme u ulasku na tržište rada zbog čega im je teško voditi uredan i neovisan život; budući da posao nije samo izvor zarade, nego i način integracije u društvo povezivanjem sa širom zajednicom i stvaranjem mreže odnosa među osobama; budući da su žene i djevojčice s invaliditetom često slabije plaćene; budući da treba nadići prepreke za mobilnost i veću ovisnost o članovima obitelji i njegovateljima kako bi se potaknulo njihovo aktivno sudjelovanje u obrazovanju, tržištu rada i društvenom i ekonomskom životu zajednice;

Q.  budući da što više sredstava države članice ulože u njihovu integraciju, to će više uspješnih žena s invaliditetom moći neovisno živjeti i razvijati svoje vještine;

R.  budući da su žene s invaliditetom koje dolaze iz dijelova društva u nepovoljnijem položaju imale manje prilika razviti svoje vještine i ostvariti svoj potencijal oslanjajući se same na sebe;

S.  budući da ekonomska kriza i rezovi u javnoj zdravstvenoj skrbi i socijalnim službama u većini država članica imaju nepovoljan utjecaj na ranjive skupine, a posebno žene i djevojčice s invaliditetom; budući da su one i prije krize bile izložene većem riziku od siromaštva; budući da su mjere štednje dovele do manjeg broja osoblja specijaliziranog za obrazovanje i pomoć osobama s invaliditetom, manje društvene potpore za njegovatelje, nižih socijalnih naknada za osobe s invaliditetom, smanjenja financiranja institucija i organizacija koje im pomažu, te ograničenja pristupa zapošljavanju u javnom sektoru, što sve ima ozbiljan utjecaj na živote žena s invaliditetom i na mogućnost da postanu neovisne;

T.  budući da postoji snažna veza između mobilnosti, invaliditeta i društvene uključenosti, posebno u odnosu na slobodu i pristup komunikacijama (uključujući Brailleovo pismo, znakovne jezike i druge oblike komunikacije), slobodu kretanja u svim područjima života i pristup uslugama; budući da je potrebno poticati potpuno i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima društva i da im treba omogućiti veći pristup informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, automatizaciji kod kuće i komunikaciji putem Interneta;

U.  budući da bi sa stajališta društvene uključenosti i troška bilo poželjnije da države članice daju potporu koja će ženama s invaliditetom omogućiti da nastave živjeti s obiteljima, umjesto da budu institucionalizirane;

1.  naglašava važnost uključivanja svih građana EU-a bez obzira na tjelesna, umna, psihosocijalna ili duševna oštećenja, te poziva na utvrđivanje posebnih ciljeva kako bi se to osiguralo s ciljem poboljšanja kvalitete života ljudi s invaliditetom i jačanja usklađene politike punim sudjelovanjem svih; naglašava da strategije, politike i zakonodavne inicijative da se osigura nediskriminacija i jednake mogućnosti treba utvrditi uz aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih strana, uključujući žene s invaliditetom;

2.  naglašava da bi mjere u vezi s invalidnošću trebale biti rodno osviještene i ističe važnost uključivanja rodnog invaliditeta u rodne politike, programe i mjere za jačanje prepoznavanja i razumijevanja intersekcionalnosti roda i invaliditeta u zakonodavstvu i politici EU-a i država članica; smatra da bi žene s invaliditetom trebalo pozvati da rade u odgovarajućim tijelima kao konzultantice, savjetnice ili stručnjakinje; žali zbog činjenice da Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. ne obuhvaća integriranu rodnu perspektivu ili posebno poglavlje o politikama invalidnosti s obzirom na spol; također žali zbog toga što u Strategiji za ravnopravnost žena i muškaraca 2010. – 2015. tema invaliditeta nije posebno obrađena unatoč činjenici da su žene s invaliditetom često u nepovoljnijem položaju od muškaraca s invaliditetom i češće su izložene riziku od siromaštva i društvene isključenosti;

3.  poziva države članice koje još nisu ratificirale Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol da to učine kako bi se mogla u cijelosti provoditi;

4.  naglašava činjenicu da su brojne studije pokazale da su žene s invaliditetom izložene dvostrukoj diskriminaciji, i na temelju spola i na temelju invaliditeta, i ističe da preklapanje tih diskriminacija ima posebno negativan učinak na žene i djevojčice s invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da, s obzirom na trenutačni nedostatak posebnih odredbi, odredbe o ženama s invaliditetom uvrste u sustave socijalne skrbi;

5.  podsjeća vlade da je diskriminacija na temelju invaliditeta zabranjena i poziva države članice da se više potrude oko uklanjanja preostalih zapreka;

6.  podsjeća na to da se uključivanje i sudjelovanje žena i djevojčica s invaliditetom može postići samo ako se olakša njihovo kretanje u fizičkom i društvenom okruženju bez prepreka te poziva na ulaganje napora u tom smislu;

7.  ističe ulogu organizacija za samopomoć u povezivanju osoba, posebno žena, koje njeguju članove obitelji s invaliditetom ili bliske prijatelje, te aktivnosti podizanja svijesti koje ta udruženja provode;

8.  naglašava važnost optimizacije uporabe financijskih instrumenata EU-a, posebno strukturnih fondova, za promicanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom i njihove nediskriminacije posvećujući posebnu pozornost ženama, koje su često izložene višestrukoj diskriminaciji, i aktivnostima povećanja vidljivosti mogućnosti financiranja mjera te vrste u programima nakon 2013. godine;

9.  smatra da informacije o dostupnim uslugama za građane (obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe, prijevoz, odnosi s javnim tijelima itd.) treba davati na svakom mogućem jeziku, obliku i formatu na jednostavan i siguran način; ističe da, kada se takve usluge nude u obliku telefonskih linija za pomoć ili pomoć na daljinu, ti sustavi moraju biti dostupni i ženama koje su gluhe ili slijepe i gluhe;

10.  ustraje na tome da uključivanje podrazumijeva borbu protiv stereotipa pozitivnim slikama i kulturnim izričajem i kampanjama podizanja svijesti objektivnim prikazivanjem žena s invaliditetom i raznolikosti uloga koje one imaju u svakodnevnom životu u društvu, s naglaskom na posebnim prikazima invaliditeta u javnom životu budući da se upravo na tome području zaostaje; ističe da mediji igraju važnu ulogu u širenju informacija o ženama s invaliditetom i da bi, u skladu s načelima i vrijednostima iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, trebali podržati promjene na bolje u stavovima javnosti prema tim osobama;

11.  poziva države članice da seksualno nasilje smatraju teškim kaznenim djelom koje je podložno kaznenom progonu, posebno u slučaju žena s invaliditetom, a pogotovo žena s duševnim invaliditetom, a da bi se smanjio broj prijavljenih slučajeva silovanja, seksualnog zlostavljanja i nasilja u velikim institucijama;

12.  ističe da je, kako bi se spriječilo izoliranje, napuštanje, zanemarivanje i segregacija djevojčica s invaliditetom, nužno pokrenuti informativne kampanje za obitelji u kojima će im se dati podaci o uslugama pomoći u zajednici za njegu o djevojčicama te za njihov budući razvoj te će služiti borbi protiv seksističkih i diskriminacijskih stereotipa; smatra da bi, ako o djeci s invaliditetom ne mogu brinuti članovi njihove uže obitelji, vlasti trebale pokušati osigurati da se za njih mogu brinuti članovi šire obitelji ili, ako to nije moguće, osigurati im brigu u zajednici u obiteljskom okruženju; primjećuje da je nužno promicati skrbništvo i usvajanje djece s invaliditetom ubrzavanjem administrativnih formalnosti i davanjem odgovarajućih informacija i pomoći udomiteljskim ili usvojiteljskim obiteljima;

13.  predlaže obavezno uzimanje u obzir i poduzimanje arhitektonskih i drugih ekoloških razmatranja i mjera na području stanovanja kako bi se ubrzao pozitivan prelazak s „dizajna za posebne potrebe” na „integralan i uključiv dizajn za sve građane”; međutim, istodobno napominje da cilj osiguravanja nesmetanog pristupa i nužne prilagodbe za njegovo ostvarivanje ne bi trebao biti samo arhitektonske prirode, već da bi cilj i stvarnost trebao biti jedinstveni dizajn za zadovoljavanje osnovnih svakodnevnih potreba žena s invaliditetom; ističe potrebu da se ženama s invaliditetom jamči zajednički ili pojedinačni pristup društvenim programima stambenog zbrinjavanja te da im se osiguraju bespovratna sredstva za uklanjanje prepreka i omogućavanje pokretljivosti u vlastitom domu, a što bi trebalo osigurati i onima u iznajmljenom smještaju; stoga ponavlja važnost da se osigura da ljudi s invaliditetom imaju lakši pristup dostojnim životnim uvjetima bez obzira na to radi li se o stanovanju, mobilnosti, pristupu javnim i socijalnim uslugama ili sudjelovanju u javnom životu;

14.  poziva Komisiju i države članice da povećaju pristupačnost, bez prepreka, prometne infrastrukture, vozila i sustava za informacije i rezervacije ženama i djevojčicama s ograničenom pokretljivošću i ženama i djevojčicama s invaliditetom; napominje da su u javnom prijevozu među korisnicima s invaliditetom žene brojnije od muškaraca; stoga naglašava da je integracija invaliditeta i spola u kreiranje, provedbu i ocjenu politike prijevoza ključna za osiguravanje jednakih mogućnosti i sprečavanje diskriminacije žena s invaliditetom; stoga preporučuje njihovo uključivanje kao savjetnica za politiku prijevoza budući da su stručne za to područje;

15.  ističe da se također mora osigurati pristup Internetu (npr. čitljivost svih javnih internetskih stranica za sve osobe s oštećenjem vida, uključujući rješenja koja obuhvaćaju i druge vrste invaliditeta koji nisu povezani s vidom, kao što je prilagodba složenog sadržaja potrebama osoba s intelektualnim invaliditetom te uključivanje video-snimaka na znakovnom jeziku kako bi se omogućilo razumijevanje sadržaja); izražava zabrinutost zbog toga što građanima još uvijek nije u potpunosti osigurana dostupnost državnih tijela i e-uprave; smatra da svi ljudi s invaliditetom, uključujući starije s teškoćama sa sluhom, čiji broj i udio u društvu prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije posebno raste, moraju imati pristup digitalnoj pismenosti; stoga pozdravlja prijedlog Komisije za donošenje direktive o dostupnosti internetskih stranica javnih tijela;

16.  ističe da je sudjelovanje u demokratskim procesima dio temeljnih i građanskih prava žena s invaliditetom i mora se olakšati i zajamčiti; stoga poziva države članice i sva nadležna javna tijela da osiguraju prilagođene objekte i potiču aktivnu uključenost i sudjelovanje žena;

17.  ističe da Konvencija Ujedinjenih Naroda promiče model ljudskih prava „potpore u odlučivanju” koji je utemeljen na ravnopravnosti i dignitetu svih ljudi, za razliku od zastarjelog sustava „zamjene u odlučivanju”; zbog toga poziva države članice da olakšaju predstavljenost žena s invaliditetom u postupku odlučivanja kako bi se osigurala zaštita njihovih interesa i prava;

18.  smatra da žene i djevojčice s invaliditetom imaju pravo da u najvećoj mogućoj mjeri donose odluke o vlastitom životu i potrebama, da bi ih trebalo čuti i s njima se savjetovati, te da bi ih trebalo aktivno hrabriti u tome da budu neovisne u najvećoj mogućoj mjeri; ističe činjenicu da bi ta prava trebalo jamčiti u specijaliziranim javnim ustanovama u svakodnevnom životnom kontekstu; smatra da je osobna pomoć sredstvo za samostalan život i da bi je stoga trebalo olakšati i poticati za žene s invaliditetom kada primaju potporu u obrazovnim ustanovama ili ustanovama za strukovno obrazovanje, na radnom mjestu, u obitelji te u slučaju trudnoće i majčinstva;

19.  podsjeća da svaki korak u životu žene uključuje ne samo mogućnosti, već i odgovornosti te da u tom smislu žene često moraju snositi nerazmjeran teret u vezi s trudnoćom i rađanjem kada se moraju suočiti s negativnim implikacijama trudnoće, posebno u slučajevima kada očevi napuštajući obitelj ne preuzimaju odgovornost niti doprinose dobrobiti i sudbini svoje djece, podsjećajući da bi u obitelji oba roditelja trebala ravnopravno dijeliti iste odgovornosti ako se prethodno nisu drugačije dogovorili;

20.  ističe da žene i djevojčice s invaliditetom moraju biti upoznate sa svojim pravima kako bi mogle same donositi odluke, a te im se informacije moraju davati na način da one tim informacijama mogu pristupiti i razumjeti ih, uzimajući u obzir različite komunikacijske metode, medije i formate koje odabiru i, ako je primjenjivo, stupanj duševnog invaliditeta;

21.  primjećuje da, kako bi žene i osobito djevojčice s invaliditetom dobile odgovarajuću njegu, u zdravstvenom sektoru postoji potreba za posebnom stalnom izobrazbom tijekom čitavog radnog vijeka o duševnim bolestima/retardacijama kako bi se olakšalo otkrivanje takvih bolesti i slanje pacijenata koji od njih boluju na liječenje u specijalizirane zdravstvene ustanove; stoga poziva države članice da osiguraju posebnu obuku svih profesionalaca koji se bave ljudima s invaliditetom i naglašava da zdravstveno osoblje i učitelji tijekom obuke moraju biti obučeni o svim tipovima invaliditeta i s njima upoznati, podsjećajući da su neki od tih invaliditeta unatoč učestalosti slabo poznati;

22.  napominje da se obrazovanje i profesionalno usavršavanje osoba s invaliditetom u nekim državama članicama provodi zasebno i u nedostatnoj mjeri; naglašava važnost uključivanja žena s invaliditetom u standardni obrazovni sustav i sustav zapošljavanja u svim područjima u kojima invaliditet dopušta to uključivanje;

23.  naglašava potrebu da se ženama i djevojčicama s invaliditetom useljeničkog porijekla pruži potpora kako bi razvile vještine i potencijal putem strukovnog osposobljavanja te kako bi dobile priliku steći odgovarajuće radno mjesto;

24.  napominje da u različitim fazama života žene, a jedna od njih je trudnoća, postoje posebni izazovi s kojima se treba suočiti, i žene s invaliditetom bi u tim fazama života trebale imati ista prava i mogućnosti koje imaju žene bez invaliditeta kako ih se ne bi obeshrabrivalo od trudnoće; nadalje, imajući u vidu dodatne izazove s kojima se suočavaju žene s invaliditetom, naglašava da bi one trebale imati dulji rodiljni dopust kako bi se prilagodile novoj situaciji i izgradile dobar obiteljski život; napominje da su prisilna sterilizacija i pobačaj oblici nasilja protiv žena i predstavljaju oblike nehumanog i ponižavajućeg postupanja koje države članice moraju iskorijeniti i snažno osuđivati;

25.  naglašava da se ženama i djevojčicama s invaliditetom mora dopustiti da u svojoj seksualnosti uživaju jednako slobodno kao i osobe bez oštećenja te smatra da žene s invaliditetom moraju moći živjeti i ispuniti svoju želju da imaju ili nemaju djecu jednako kao što to čine žene bez invaliditeta; ističe da je djevojčicama, tinejdžericama i ženama s invaliditetom, kako bi mogle preuzeti odgovornost za svoj seksualni život, potreban pristup spolnom odgoju od strane stručnjaka u tome području kao što su lokalni predavači iz centara za socijalnu skrb, i da taj odgoj po potrebi mora biti prilagođen intelektualnim sposobnostima pojedine žene ili djevojčice s invaliditetom: one moraju znati i razumjeti kako ljudsko tijelo funkcionira (kako dolazi do trudnoće i kako je spriječiti), kako reći ne spolnim odnosima u kojima ne žele sudjelovati, kako izbjeći spolno prenosive bolesti itd.; naglašava potrebu za pružanjem specijalizirane potpore, uključujući pomoć za brigu o djeci, ženama s invaliditetom, zajedno s njihovim obiteljima, kako bi one u potpunosti mogle uživati u majčinstvu; smatra da bi države članice pritom trebale posebno voditi računa o potrebama žena s intelektualnim invaliditetom;

26.  smatra da je iznimno važno da žene i djevojčice s invaliditetom imaju puni pristup medicinskoj njezi koja odgovara njihovim posebnim potrebama, uključujući ginekološko savjetovanje, liječničke preglede, planiranje obitelji i prilagođenu podršku tijekom trudnoće; potiče države članice da osiguraju da njihovi javni sustavi zdravstvenog osiguranja uključuju besplatan pristup tim uslugama;

27.  ističe važnost iskorjenjivanja predrasuda, negativnih percepcija i socijalnih osuda te poticanja društvene prihvaćenosti, društvenog sudjelovanja, poštovanja i tolerancije, kao i vrednovanja različitosti među ljudima; potiče države članice da provode kampanje podizanja svijesti;

28.  naglašava da nasilje nad ženama i spolno nasilje predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih prava; ima li se u vidu njihova izuzetna ranjivost, naglašava važnost zaštite žena i djevojčica s invaliditetom koje žive u domovima za njegu i duševnim bolnicama od seksualnih napada i drugih oblika fizičkog zlostavljanja kojem bi mogle biti izložene, te sa zabrinutošću ističe nedostatak podataka o toj zabrinjavajućoj pojavi; poziva države članice da istraže raširenost tog problema ohrabrujući žene s invaliditetom koje su žrtve da prekinu šutnju; potiče prikupljanje mjerodavnih podataka na povjerljiv način u cilju poduzimanja odgovarajućih mjera potrebnih za rješavanje tog problema; poziva Europski institut za rodnu ravnopravnost da provede studije o nasilju nad djevojčicama i ženama s invaliditetom;

29.  poziva države članice da spriječe uznemiravanje na radnom mjestu učinkovitim protokolima o uznemiravanju u skladu s primjenom Direktive 2000/78/EZ kako bi se smanjila velika učestalost silovanja i slučajeva seksualnog uznemiravanja i nasilja te nasilne sterilizacije, posebno u velikim institucijama;

30.  naglašava da u mnogim zemljama u razvoju još uvijek postoje značajne prepreke za izbjegavanje nasilja, prijavljivanje takvih zločina i pristup pravdi te pravnim i socijalnim službama;

31.  poziva EU i države članice da poduzmu sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, u domovima i izvan njih, od svih oblika iskorištavanja, nasilja i zlostavljanja i da im olakšaju pristup pravdi osiguravanjem odgovarajuće pomoći i potpore u zajednici, vodeći računa o njihovim posebnim potrebama uključujući naprave za pomoć, kako bi se izbjegla njihova izolacija i zatvorenost u kuću; smatra da bi, osim toga, sve takve usluge i programe trebala strogo nadzirati neovisna tijela; žali što u zakonodavstvu EU-a i nacionalnim zakonodavstvima o sprečavaju iskorištavanja, nasilja i zlostavljanja često nedostaje naglasak na invalidnosti;

32.  potiče Komisiju da pokrene sveobuhvatnu strategiju borbe protiv nasilja nad ženama kako je Parlament zatražio u nekoliko rezolucija, a posljednji put u rezoluciji od 5. travnja 2011. o prioritetima i odrednicama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(20); ponavlja potrebu da Komisija pripremi kaznenopravni instrument za borbu protiv nasilja utemeljenog na spolu, uključujući zaštitu prava žena s invaliditetom u slučajevima seksualnog zlostavljanja i nasilja u javnosti i kod kuće;

33.  naglašava da žene s invaliditetom moraju imati zajamčen pristupačan, jednostavan i siguran pristup pravosuđu te da moraju, u svakoj fazi postupka, moći koristiti sustave pomoći za usmenu komunikaciju i tehnologije koje žele, uključujući prevoditelje za znakovni jezik ili vodiče-prevoditelje za gluhe i slijepe osobe, kako bi se osiguralo da mogu precizno komunicirati s policijom i pravnim osobljem; ističe da je potrebno osigurati neovisne načine komunikacije budući da žene s invaliditetom u velikoj mjeri ovise o osobi koja se za njih brine, a koja je u velikom broju slučajeva ista osoba koja ih zlostavlja i napada, kako bi se osigurale mogućnosti ženama s invaliditetom koje su napadnute da podnesu tužbu i da odmah budu premještene u privremeni centar za cjelodnevnu njegu do završetka sudskog postupka; predlaže uvođenje sudskih postupaka koji su posebno prilagođeni potrebama žena i djevojčica s invaliditetom, uključujući pružanje pomoći NVO-a; naglašava da ne smiju postojati prepreke za pristup žena s invaliditetom pravnoj pomoći; u tom pogledu ističe da je potrebno poduzeti učinkovite mjere kako bi žene s invaliditetom mogle pristupiti potrebnoj potpori za ostvarivanje prava na pravnu pomoć i potpori koja, kad je potrebna, mora biti u skladu s njihovim osobnim potrebama i mogućnostima u pogledu donošenja odluka o građanskim i političkim pravima; ističe da su potrebne odgovarajuće zaštitne mjere, kao što su neovisne procjene stvarnih potreba žena od strane neovisnih stručnjaka, kako bi se onemogućilo da treće strane ili institucije iskoriste žene s invaliditetom koje ostvaruju svoja prava na pravnu pomoć te da je potrebna periodička revizija tih mjera;

34.  naglašava da svaki sporazum o sterilizaciji koji sklopi žena ili djevojčica s invaliditetom mora biti na dobrovoljnoj osnovi i da ga mora ispitati nepristrana treća strana koja je zadužena provjeriti je li takva odluka donesena objektivno i u odsutnosti ozbiljnih medicinskih indikacija te bez prisile; osim toga, naglašava da kontracepcijska sredstva nikada ne smiju biti prepisana, a trudnoća zakonski prekinuta protiv volje žene ili djevojčice s invaliditetom; smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati pravo dati svoj obaviješteni pristanak i razumjeti sve liječničke postupke; smatra da, ako žena ili djevojčica s invaliditetom ne može dati svoj pristanak, onda se pristanak mora uvijek temeljiti na poštovanju ljudskih prava; potiče države članice da spriječe i osude slučajeve prisilne sterilizacije žena s invaliditetom;

35.  primjećuje da se terminologija za fizičke nedostatke razlikuje od one za invaliditet te da bi se trebalo usredotočiti na invaliditet umjesto na nedostatke u medicinskom smislu, u skladu s pristupom koji je izabran u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i koji slijedi Sud Europske unije; naglašava da bi se poslodavci trebali usredotočiti na vještine i sposobnosti zaposlenika ili kandidata s invaliditetom;

36.  poziva države članice da potiču i osiguraju pristup svim vrstama formalnog, neformalnog i cjeloživotnog učenja i pristup tržištu rada za žene i djevojčice s invaliditetom budući da bi ih trebalo potaknuti na studij i na korištenje novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i pružati im potporu i ohrabriti u stupanju na tržište rada, te ističe da pojedini talenti, pogledi i iskustva mogu znatno obogati radnu okolinu; potiče države članice da osiguraju osposobljavanje i informiranje učitelja, predavača, viših državnih službenika i poslodavaca kako bi ih potakli da provode postupke integracije u društvo koji imaju za cilj iskoristiti potencijal i dodanu vrijednost žena s invaliditetom; predlaže učinkovito korištenje Europskog socijalnog fonda za poboljšanje razine uključivanja žena i djevojčica s invaliditetom u sva važna područja života kao što su pristup tržištu rada, kao i smanjenju nezaposlenosti mladih i siromaštva;

37.  poziva države članice da revidiraju zakonodavne i političke okvire u vezi sa sudjelovanjem žena s invaliditetom te žena s intelektualnim poteškoćama i mentalnom retardacijom na tržištu rada; naglašava potrebu da se donesu aktivne političke mjere za tržište rada koje se odnose na žene s invaliditetom, a koje pojedincu nude izbor, uključujući fleksibilno radno vrijeme, rad na puno i nepuno radno vrijeme te da se razmisli o mogućnosti poticanja malih i srednjih poduzetnika (MSP) financijski i drugim načinima potpore u cilju bolje ravnoteže profesionalnog i privatnog života; naglašava da bi žene s invaliditetom trebale imati jednak pristup financijskim sredstvima za otvaranje malih poduzeća i drugih oblika samozapošljavanja te pravo odabira između različitih oblika zaposlenja; potiče države članice da iskoriste najbolju praksu diljem Europe; poziva poslodavce da razumno prilagode radna mjesta i uvjete rada kako bi jače naglasili pružanje poticaja za osobe s invaliditetom i njihovo aktivno uključivanje na tržište rada s mogućnošću da se pojedini slučajevi diskriminacije iznesu pred sudovima za radno pravo u skladu s člankom 5. Direktive 2000/78/EZ;

38.  napominje da postojeći sustavi obrazovanja i osposobljavanja u načelu ne uspijevaju spriječiti veliku stopu odustajanja ljudi s invaliditetom i potiče države članice da posebnu pažnju posvete dječacima i djevojčicama s invaliditetom ili s posebnim potrebama u obrazovnom kontekstu kako bi se poboljšala njihova integracija, a stopa prijevremenog odustajanja od školovanja smanjila na manje od 10 %;

39.  poziva države članice da osiguraju potrebna financijska sredstva i potporu udruženjima i organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom te igraju ključnu ulogu u promicanju njihovih prava i naglašavaju vrijednost njihovog aktivnog građanstva i sudjelovanja u društvu;

40.  poziva države članice da osiguraju nužnu specijaliziranu potporu obiteljima žena s invaliditetom u obliku osposobljavanja i pomoći za njegovatelje na svakoj mogućoj razini te da osnuju institucije za njegu koje će pružati usluge privremene brige za osobe s invaliditetom kada je obiteljima potrebna takva usluga;

41.  ističe postojeće nejednakosti u infrastrukturi država članica za ljude s invaliditetom, naglašava potrebu da se u okviru EU-a posvuda osigura mobilnost za žene i djevojčice s invaliditetom, te da odredišna država članica mora osigurati zadovoljavanje posebnih potreba tih žena na što one imaju pravo u jednakoj mjeri kao i druge osobe s invaliditetom;

42.  ne odobrava činjenicu da Vijeće još nije dovršilo rad na nacrtu Direktive Vijeća o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju usprkos stajalištu Parlamenta iz 2009.; poziva Vijeće da se pobrine da se taj zakonodavni akt donese do kraja ovog parlamentarnog saziva;

43.  naglašava da postoji veća vjerojatnost siromaštva osoba s invaliditetom, posebno žena, (prema OECD-u, okvirno svaka četvrta osoba s invaliditetom živi u siromaštvu); poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile siromaštvo žena i djevojčica s invaliditetom te da zajamče njihov pristup naknadama i pravima na temelju invaliditeta i socijalnim i zdravstvenim uslugama pripremom prikladnih nacionalnih programa i osiguravanjem njihove učinkovite provedbe stalnim praćenjem i ocjenjivanjem; napominje da je opasnost od siromaštva i nezaposlenosti posebno ozbiljna u slučaju samohranih majki s djecom s invaliditetom; naglašava da poticanje spolne ravnopravnosti i jednakih mogućnosti i borbe protiv diskriminacije kojoj su izložena djeca s invaliditetom i njihove obitelji predstavlja sredstvo koje se može upotrijebiti u borbi protiv stigmatizacije, siromaštva i društvene isključenosti, te da vezu između invaliditeta, spola i siromaštva treba uzeti u obzir u svim politikama za borbu protiv siromaštva i društvene isključenosti;

44.  poziva na to da sustavi javnog zdravstva razvrstaju ranjive skupine kao korisnike s posebnim potrebama i da budu opremljeni traženim sredstvima i mogućnostima upućivanja kako bi se osigurala odgovarajuća njega;

45.  poziva da se starijim ženama, koje često žive same i suočene s bolestima koje donose invaliditet, posveti posebna pozornost osnivanjem programa prevencije i pomoći;

46.  naglašava da je donošenje mjera štednje u mnogim zemljama dovelo do smanjenja socijalnih naknada i osnovnih usluga te da su u tom pogledu žene s invaliditetom posebno osjetljiva skupina; također naglašava da će smanjenje financijskih sredstava za invalide i njihove njegovatelje, a često se radi o ženama, negativno utjecati na obrazovne, društvene i ekonomske potrebe žena s obiteljskim obvezama; stoga poziva države članice da donesu mjere koje će imati za cilj uklanjanje svih prepreka učinkovitim, dostupnim, visokokvalitetnim i pristupačnim uslugama za žene s invaliditetom;

47.  ističe da nedostatak pristupačnih, dostupnih i visokokvalitetnih usluga njege i pomoći za osobe s invaliditetom u većini država članica te činjenica da pružanje njege nije jednako podijeljeno između muškaraca i žena ima negativan utjecaj na sposobnost žena da sudjeluju u svim vidovima društvenog, gospodarskog, kulturnog i političkog života; u vezi s tim insistira da se posebna pozornost usmjeri ljudima, često ženama, koji njeguju invalide i da se to njihovo zalaganje uzme u obzir pri priznavanju radnog iskustva, također naglašava potrebu da se države članice potaknu na priznavanje, u svojim sustavima socijalne zaštite i kad ljudi odu u mirovinu, uključenosti i neplaćenog rada njegovatelja, obično ženskih osoba, ljudi s invaliditetom; ističe da je potrebno posvetiti posebnu pozornost tim ženama kako bi one mogle dobiti odgovarajuću plaću i mirovinu; stoga poziva Komisiju da pripremi zakonodavni prijedlog o skrbničkom dopustu (ili dopustu za njegovatelje) koji bi omogućio dopust za brigu o bolesnim članovima obitelji, članovima obitelji s invaliditetom ili oštećenjem i/ili čuvanje radnog mjesta za vrijeme dopusta zbog brige o ovisnim članovima obitelji;

48.  poziva Komisiju i države članice da razviju opsežne kampanje jačanja svijesti kako bi žene i djevojčice s invaliditetom učinili vidljivijima te naglašava dragocjenu ulogu masovnih medija i Interneta u stvaranju pozitivne slike žena s invaliditetom i poticanju tih žena da ostvaruju svoja prava;

49.  vjeruje da je od ključne važnosti da države članice osiguraju da žene i djevojčice s invaliditetom budu jednake pred zakonom i imaju jednaku pravnu zaštitu i pravne pogodnosti bez ikakve diskriminacije. smatra da mora biti zabranjena svaka diskriminacija na temelju invalidnosti i spola, uzimajući u obzir činjenicu da ta dva čimbenika zajedno imaju eksponencijalni utjecaj na nejednakost;

50.  poziva Komisiju da tijekom srednjoročne revizije Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. i razrade pratećeg popisa aktivnosti 2015. – 2020. razvije rodno osjetljiviji pristup;

51.  ponavlja da politike Zajednice o osobama s invaliditetom moraju uzeti u obzir ravnopravnost spolova od samog početka kako ne bi došlo do nastavka ili povećanja postojećih neravnopravnosti u razvoju politika; ističe potrebu da se utvrde pokazatelji koji zajedno odražavaju aspekt invaliditeta i spola; smatra da je zbog nedostatka pokazatelja teško dobiti točnu sliku situacije u kojoj se nalaze žene s invaliditetom; poziva Komisiju da pozove žene i djevojčice s invaliditetom da sudjeluju u budućim istraživanjima o ženama i invaliditetu;

52.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da donesu horizontalnu Direktivu protiv diskriminacije s ciljem uklanjanja prepreka u svim područjima nadležnosti EU-a koje sprečavaju osobe s invaliditetom, a posebno žene i djevojčice s invaliditetom, u ostvarivanju njihovog punog potencijala za sudjelovanje u društvu i neovisnosti;

53.  poziva države članice da podrže dobrovoljne inicijative kojima se podržava raznolikost te da osiguraju odgovarajuće financiranje za NVO-e koji se bave tim pitanjem;

54.  poziva Komisiju i države članice da prikupe detaljne i pouzdane statističke podatke prema spolu za ciljana istraživanja o stvarnom stanju s kojim su suočeni ljudi s invaliditetom budući da je to imperativ za efikasnu izradu politika za rješavanje intersekcionalnosti roda, invaliditeta i nasilja; smatra da bi žene s invaliditetom trebale biti uključene u prikupljanje tih podataka; također smatra da sva istraživanja o osobama s invaliditetom moraju u obzir uzeti spol, a istraživanja o ženama i djevojčicama s invaliditetom moraju uzeti u obzir invalidnost;

55.  naglašava da raznolikost obogaćuje društvo;

56.  napominje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo i da se mora poštivati i štititi;

57.  naglašava značaj usvajanja, u razvojnom programu poslije 2015., pristupa invaliditetu koji je osjetljiv za spolne razlike;

58.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) da na usklađen način invaliditet uključe u razvojnu politiku i projekte i da promiču strategiju sveobuhvatnog smanjenja siromaštva u zemljopisnim programima za žene s invaliditetom, a s ciljem početka korištenja njihova gospodarskog potencijala; naglašava da zemljišna reforma mora osigurati ravnopravnost spolova u pogledu vlasništva nad zemljom uključujući žene s invaliditetom;

59.  poziva Komisiju i EEAS da na nacionalnoj razini postave mehanizme nadzora za procjenu učinka njihove politike na žene s invaliditetom; poziva EU da podupre napore partnerskih zemalja u izradi i provedbi zakona o radu, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Konvencijom Međunarodne organizacije rada 159;

60.  poziva Komisiju na promicanje inicijativa u cilju jačanja kapaciteta sudionika kako bi učinkovitije provodili međunarodnih obveze o razvoju koji uključuje osobe s invaliditetom, u skladu s ciljevima CRPD-a; preporučuje EU-u promicanje sudjelovanja organizacija osoba s invaliditetom u međunarodnim i nacionalnim procesima donošenja odluka;

61.  ističe da opasne situacije i humanitarne krize štetno utječu na sigurnost i zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom umanjujući njihove mogućnosti preživljavanja: naglašava da su žene i djevojčice s invaliditetom ranjivije od drugih ljudi prije, tijekom i nakon nastanka opasnih situacija kao što su oružani sukobi, okupacija teritorija, prirodne katastrofe i humanitarne krize; naglašava da nacionalne i međunarodne agencije odgovorne za javno zdravlje, spremnost za katastrofe, pružanje hitne i humanitarne pomoći moraju biti svjesne prava i posebnih potreba žena i djevojčica s invaliditetom i potrebe da imaju na raspolaganju ljudske i materijalne resurse kojima će se ženama i djevojčicama s invaliditetom osigurati jednak pristup i jednake mogućnosti u opasnim i hitnim situacijama, čime će se izbjeći nedostatak njege i/ili neprikladne radnje;

62.  naglašava da Europska unija i njezine države članice moraju prepoznati važnost promicanja međunarodne suradnje u cilju promicanja nacionalnih napora za ostvarivanje prava žena i djevojčica s invaliditetom kako bi one u potpunosti i jednako imale koristi od svojih temeljnih prava i sloboda; ističe da programi međunarodne suradnje moraju uključivati žene i djevojčice s invaliditetom zbog čega organizacije koje ih predstavljaju (miješane ili specifične) moraju biti izravno uključene u osmišljavanje, razvoj, nadzor i ocjenjivanje politika suradnje koje se provode na lokalnoj i nacionalnoj razini, te razini Zajednice i međunarodnoj razini, putem razmjene i širenja informacija, iskustva, programa osposobljavanja i najbolje prakse;

63.  naglašava da Europska unija i njezine države članice moraju promicati uključivanje spola i invalidnosti kao sveprisutne dimenzije u politikama, programima i projektima razvojne suradnje osiguravajući pritom osmišljavanje posebnih projekata za promicanje jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom, posebno žene i djevojčice; naglašava da Komisija, Parlament, UN, specijalizirane agencije i sve druge međunarodne, nacionalne i lokalne donatorske agencije moraju među prioritete uvrstiti sredstva za programe namijenjene ženama i djevojčicama s invaliditetom tako što će dodijeliti sredstva za te svrhe u svojim općim programima i dodjelom sredstava za programe ili dijelove programa za žene i djevojčice s invaliditetom; smatra da Europska unija mora uključiti prava žena i djevojčica s invaliditetom u svoju bilateralnu suradnju i dugoročnu suradnju s lokalnim vlastima trećih zemalja nudeći izravnu gospodarsku potporu kroz svoje politike multilateralne razvojne suradnje putem financijskih doprinosa međunarodnih organizacija, sufinanciranja s nevladinim organizacijama u EU-u i drugdje u svijetu te politika povezanih s humanitarnom pomoći;

64.  ističe važnost poticanja aktivne uključenosti žena s invaliditetom u Europi putem organizacija koje ih predstavljaju (posebno Europskog foruma za osobe s invaliditetom, Europskog ženskog lobija i njihovih nacionalnih članskih organizacija) u praćenje međunarodnih ugovora o ljudskim pravima, dajući važne informacije u izvješćima koja povezuju situaciju žena i djevojčica s invaliditetom s njihovim temeljnim pravima i slobodama;

65.  vjeruje da je nužno osigurati da povremena izvješća Europske unije i njezinih država članica u okviru ugovora o ljudskim pravima sadrže informacije o ženama i djevojčicama s invaliditetom u odnosu na svako pravo, uključujući činjenično i pravno stanje, informacije o mjerama za poboljšanje situacije i o teškoćama i preprekama na koje su naišli, posebno u ruralnim područjima. smatra da se ova praksa mora proširiti na sve institucije koje rade na zaštiti ljudskih prava, i u EU i na nacionalnoj razini, uključujući organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove obitelji, žene općenito i žene s invaliditetom;

66.  smatra da je jedan od glavnih izazova u odnosu na promjenu položaja žena i djevojčica s invaliditetom uključivanje invalidnosti u sve rodne programe, mjere i politike te osmišljavanje i razvoj pozitivnih mjera djelovanja u cilju ostvarenja napretka u odnosu na njih jer se one nalaze u nepovoljnom položaju;

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću Europe i glavnom tajniku UN-a.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (3) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68. (4) SL L 167, 12.6.1998., str. 25. (5) SL C 224, 16.9.2006., str. 9. (6) SL C 187, 18.7.1988., str. 236. (7) SL C 158, 26.6.1989., str. 383. (8) SL C 284, 2.11.1992., str. 49. (9) SL C 17, 22.1.1996., str. 196. (10) SL C 152, 27.5.1996., str. 87. (11) SL C 20, 20.1.1997., str. 386. (12) SL C 132, 28.4.1997., str. 313. (13) SL C 21 E, 24.1.2002., str. 246. (14) SL C 76 E, 25.3.2004., str. 231. (15) SL C 184 E, 8.7.2010., str. 111. (16) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9. (17) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 25. (18) Svjetsko izvješće o invaliditetu 2011. godine koje su zajedno objavile Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka. (19) Human Rights Watch: Ženska prava za žene i djecu s invaliditetom (2012.), str. 5. (20) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26..

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika (2013/2093(INI))

P7_TA(2013)0580 A7-0374/2013

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. siječnja 2013. pod nazivom „Osnivanje Europskog akcijskog plana za maloprodajni sektorˮ (COM(2013)0036),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 31. siječnja 2013. pod nazivom „Nepoštene trgovačke prakse među poduzećima u opskrbnom lancu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Europi” (COM(2013)0037),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 5. srpnja 2010. pod nazivom „Izvješće o praćenju maloprodajnog tržišta – prema učinkovitijim i pravednijim maloprodajnim uslugama na unutarnjem tržištu za 2020.” (COM(2010)0355),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o učinkovitijem i pravednijem maloprodajnom tržištu(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2012. pod nazivom „Europska strategija za potrošače – poticanje povjerenja i rasta” (COM(2012)0225),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za Europsku politiku zaštite potrošača(2),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 29. svibnja 2012. pod nazivom „Barometar potrošačkih uvjeta – potrošači kod kuće na jedinstvenom tržištu: praćenje integracije jedinstvenog maloprodajnog tržišta i potrošačkih uvjeta u državama članicama (SWD(2012)0165),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. studenog 2012. pod nazivom „Zaštita poslovnih subjekata od zavaravajuće marketinške prakse i osiguravanje učinkovite provedbe – revizija Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju” (COM(2012)0702),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o zavaravajućim marketinškim praksama(3),

–  uzimajući u obzir rad Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom i platforme stručnjaka na ugovornim praksama među poduzećima,

–  uzimajući u obzir savjetodavni dokument Komisije od 4. srpnja 2013. pod nazivom „Savjetovanje sa socijalnim partnerima u skladu s člankom 154. UFEU-a o jačanju suradnje EU-a na prevenciji i odvraćanju od neprijavljenog rada” (C(2013)4145),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. listopada 2009. pod nazivom „Bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom u Europi” (COM(2009)0591),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o pravednim prihodima za poljoprivrednike: bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom u Europi(4),

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 19. veljače 2008. o istrazi i suzbijanju zlouporabe moći od strane velikih supermarketa koji posluju u Europskoj uniji(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. siječnja 2012. pod nazivom „Skladan okvir za uspostavu povjerenja u jedinstveno digitalno tržište za e-trgovinu i mrežne usluge” (COM(2011)0942),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 11. prosinca 2012.(6) i 4. srpnja 2013.(7) o dovršetku digitalnog jedinstvenog tržišta,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013. o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Osnivanje Europskog akcijskog plana za maloprodajni sektor”(8),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013. o Zelenoj knjizi Komisije pod nazivom „Nepoštene trgovačke prakse među poduzećima u opskrbnom lancu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Europi”(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označavanju, prikazivanju i oglašavanju hrane(11) i Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pružanju informacija o hrani potrošačima(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama(14),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu (15),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0374/2013),

A.  budući da maloprodajno tržište predstavlja 11 % BDP-a EU-a i više od 15 % svih poslova u Europi, uključujući kvalificiranu i nekvalificiranu radnu snagu, te doprinosi socijalnoj građi društva, njegov se značaj teško može precijeniti;

B.  budući da je potrebno potpuno priznati stratešku važnost maloprodajnog sektora kao pokretača rasta, zapošljavanja, konkurentnosti i inovacija, kao i jačanja europskog jedinstvenog tržišta;

C.  budući da su u društvu koje je sve više obilježeno virtualnim kontaktima putem interneta trgovine još uvijek mjesta na kojima se ljudi sastaju te da glavne trgovačke ulice i gradska središta, kao i izravna kupnja kod proizvođača, mogu biti mjesta za razmjenu iskustava i služiti kao središnja točka lokalnog identiteta, ponosa zajednice kao i zajedničkog nasljeđa i vrijednosti; budući da se e-trgovina i tradicionalne trgovine međusobno ipak ne isključuju, nego se zapravo nadopunjuju;

D.  budući da je trenutna gospodarska kriza snažno utjecala na maloprodaju, posebno manje, nezavisne trgovine;

E.  budući da su nepoštene trgovačke prakse još uvijek prisutne te negativno utječu na cjelokupni opskrbni lanac, uključujući poljoprivrednike i male i srednje poduzetnike; budući da nepoštene trgovačke prakse također negativno utječu na interese potrošača te na rast i otvaranje radnih mjesta;

1.  pozdravlja osnivanje Europskog akcijskog plana za maloprodajni sektor od strane Komisije;

2.  navodi da se u akcijskom planu veća pažnja trebala posvetiti posljedicama trenutne gospodarske krize na maloprodaju te posebno na manje, nezavisne trgovine;

3.  pozdravlja namjeru Komisije da osnuje stalnu Skupinu za konkurentnost u maloprodaji, no između ostalog naglašava važnost jednake zastupljenosti velikih i malih trgovaca na malo, dobavljača, zadruga i potrošača, ekoloških i socijalnih interesnih skupina; poziva Komisiju da zauzme cjelovit pristup maloprodaji uz izbjegavanje udvostručavanja i dodatne birokracije te da osigura usklađenost i blisku suradnju s drugim forumima koji postoje, kao što je godišnji okrugli stol o maloprodajnom tržištu;

4.  pozdravlja osnivanje, od strane Komisije, Stručne skupine na visokoj razini za inovacije u sektoru maloprodaje i poziva Komisiju da žurno pregleda nadolazeće preporuke navedene skupine radi daljnjeg promicanja poduzetništva, poticanja inovacija, otvaranja radnih mjesta i stvaranja rasta u Europi;

5.  podupire okrugli stol o maloprodajnom tržištu, koji organizira Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, kao institucijski forum s ciljem da maloprodaja bude prioritet u političkom programu EU-a, da se preispita napredak u provedbi odgovarajućih aspekata akcijskog plana za maloprodajni sektor, da se izvješćuje o radu stalne Skupine za konkurentnost u maloprodaji i da se ažuriraju informacije o napretku postignutom u okviru drugih platformi koje postoje i mehanizama neformalnih dijaloga; poziva stalnu Skupinu za konkurentnost u maloprodaji na usku suradnju s Parlamentom u organizaciji godišnjeg okruglog stola o maloprodajnom tržištu;

6.  potiče države članice da ne poduzimaju mjere u okviru politika štednje koje smanjuju povjerenje potrošača i izravno štete interesima maloprodajnog sektora, kao što su povećanje PDV-a, ponovna klasifikacija proizvoda i njihovih stopa ili povećanje troškova za trgovine; ponovno naglašava važnost poboljšavanja pristupa financiranju, posebice za male i srednje poduzetnike koji se bave maloprodajom i veleprodajom; u tom pogledu pozdravlja akcijski plan Komisije iz 2011. te nedavne zakonodavne prijedloge usmjerene na održavanje dotoka kredita malim i srednjim poduzetnicima te poboljšavanje njihovog pristupa tržištima kapitala;

7.  naglašava da se države članice moraju suzdržati od diskriminirajućih mjera, poput trgovačkih i poreznih zakona koji utječu samo na određene sektore ili poslovne modele i narušavaju konkurentnost

8.  žali zbog toga što neke države članice diskriminiraju strana poduzeća stvaranjem novih prepreka otežavajući im poslovni nastan u određenoj državi članici, što predstavlja jasno kršenje načela unutarnjeg tržišta;

9.  poziva Komisiju i države članice da maloprodajnom sektoru kao stupu jedinstvenog tržišta i digitalnog jedinstvenog tržišta daju najveću političku važnost te da uklone regulatorne, administrativne i praktične prepreke koje koče pokretanje poslovanja, razvoj i nastavak poslovne aktivnosti te koje trgovcima na malo otežavaju da u potpunosti iskoriste unutarnje tržište; smatra da bi se zakonodavstvo o maloprodajnom tržištu trebalo temeljiti na dokazima, uzimajući u obzir potrebe sektora te da bi se posebice trebalo temeljiti na analiziranju i razumijevanju njegovog utjecaja na mala poduzeća;

10.  poziva države članice da na usklađen i ujednačen način prenesu pravila unutarnjeg tržišta te da u potpunosti i ispravno provedu ta pravila i zakonodavstvo o unutarnjem tržištu; naglašava činjenicu da zahtjevi za dodatna ispitivanja i registraciju, nepriznavanje potvrda i standarda, teritorijalna ograničenja opskrbe i slične mjere stvaraju dodatne troškove za potrošače i trgovce na malo, osobito male i srednje poduzetnike i na taj način europskim građanima uskraćuju pune prednosti jedinstvenog tržišta; također poziva Komisiju, s ciljem osiguravanja boljeg upravljanja, da provodi politiku nulte tolerancije prema onim državama članicama koje ne provode ispravno pravila unutarnjeg tržišta te da to čini, prema potrebi, putem postupaka zbog kršenja prava i ubrzavanjem tih postupaka brzim pristupom;

11.  poziva na proširenje dosega pokazatelja stanja na unutarnjem tržištu kako bi obuhvatio provedbu Direktive o uslugama;

12.  potiče gospodarske udruge i udruge potrošača da za dionike osiguraju više informacija, mogućnosti osposobljavanja i pravne savjete o njihovim pravima i mogućnostima rješavanja problema koje su im dostupne, kao što je SOLVIT, te da podupru međusobnu razmjenu primjera najboljih praksi;

13.  pozdravlja namjeru Komisije da razvije instrumente kojima se potrošačima olakšava pristup transparentnim, razumljivim, usporedivim i pouzdanim informacijama koje se tiču cijena, kvalitete i održivosti robe i usluga; potiče Komisiju da osnuje lako dostupnu bazu podataka koja sadrži sve zahtjeve EU-a za označavanje te zahtjeve pojedinih država; u isto vrijeme upozorava na umnožavanje oznaka i zahtjeva za označavanje te poziva na pojednostavljivanje, uključujući spajanjem različitih aspekata održivosti u jednoj oznaci, između ostalog smanjivanjem razlika među obveznim nacionalnim zahtjevima za označavanje i prema potrebi uspostavom općih mjerila/kriterija na razini EU-a;

14.  poziva Komisiju da, prilikom nadziranja provedbe svog akcijskog plana, posebnu pažnju posveti aktivnostima usmjerenim na poticanje nezavisnih trgovaca na malo; potiče lokalna i regionalna tijela da, u skladu sa slobodnim i poštenim tržišnim natjecanjem, promiču mjere čiji je cilj olakšati jednak pristup i stvoriti ravnopravne uvjete za nezavisne trgovce na malo, kao što su: poticanje načela „usvoji trgovinu” pri čemu veći trgovci imaju ulogu mentora malim trgovinama koje se nalaze na istom području, osobito onima koji tek ulaze na tržište; promicanje skupina nezavisnih trgovaca na malo, uključujući zadruge, koje imaju koristi od međusobne pomoći i određenih ekonomija razmjera dok istovremeno zadržavaju svoju neovisnost te; pravo lokalnih i regionalnih nadležnih tijela da potiču povoljno ozračje za male, nezavisne trgovine koje se obično nalaze u gradskom središtu tako što putem javno-privatnog partnerstva smanjuju cijenu energije, uključujući i za potrebe znakova osvijetljenih po noći, i najamnine te uvode popuste na lokalne troškove za mala poduzeća i nezavisne trgovce u skladu s mjerodavnim propisima EU-a o natjecanju za državne potpore i javnoj nabavi na unutarnjem tržištu te potiču suradnju između različitih trgovina na tom području;

15.  podsjeća da iako koncentracija trgovina izvan gradskih središta može biti praktična za neke potrošače, također može imati negativan učinak na okoliš te predstavljati izazov za druge potrošače, osobito za starije osobe, osobe s ograničenom pokretljivošću ili one bez automobila; poziva stoga lokalna i regionalna tijela da usvoje uravnoteženi pristup, također uzimajući u obzir činjenicu da je u mnogim regijama, posebno u odnosu na gospodarsku krizu, već došlo do zasićenja na tom području; naglašava da bi razvojni subjekti maloprodaje trebali nastaviti preuzimati svoju zajedničku odgovornost promicanja održivosti, istinske slobode izbora za potrošače te pristupa tržištu za male trgovine; primjećuje da najamnine u trgovačkim centrima koji su izvan gradskih središta mogu biti previsoke za manje, nezavisne trgovine te naglašava potrebu za osiguravanjem jednakih uvjeta za te trgovine, na primjer s najamninama koje se temelje na postotku prihoda, u slučajevima kada to nije već postojeća praksa;

16.  svjestan je da su lokalna tijela nadležna za prostorno planiranje; međutim ističe da se prostorno planiranje ne bi smjelo koristiti kao izgovor da bi se zaobišlo pravo slobodnog poslovnog nastana; s tim u vezi podsjeća na važnost pravilne provedbe Direktive o uslugama; potiče države članice da uklone prepreke slobodnom kretanju i da otvore svoja tržišta radi poticanja konkurentnosti i promicanja raznolikost među trgovinama što je ključno za očuvanje atraktivnosti trgovačkih područja, posebno u mjesnim i gradskim središtima;

17.  naglašava važnu ulogu javno-privatnog partnerstva u osiguravanju čistih, sigurnih i dostupnih trgovačkih područja u mjesnim i gradskim središtima, između ostalog rješavanjem negativnih učinaka napuštenih zgrada u trgovačkim područjima, na primjer tako da se ta mjesta ustupe tek osnovanim poduzećima za najamninu koja je niža od uobičajene, u skladu s mjerodavnim propisima EU-a o državnim potporama i javnoj nabavi;

18.  primjećuje da je brzi razvoj e-trgovine omogućio znatne prednosti za potrošače i poduzeća kada je riječ o inovacijama, novim tržišnim prilikama i rastu, boljem izboru, jačoj konkurenciji i nižim cijenama; primjećuje, međutim, da se trgovine sada suočavaju s novim izazovima zbog čega su strategije višekanalne maloprodaje još važnije; potiče trgovce na malo, s obzirom na socijalnu i kulturnu ulogu maloprodaje, da najbolje iskoriste inovativne tehnologije i da razviju nove poslovne modele za svoje kupce na internetu istovremeno šireći doživljaj kupovine u tradicionalnim trgovinama između ostalog povećanjem razina usluge i prije i nakon same kupovine;

19.  pozdravlja namjeru Komisije da potiče e-trgovinu; žali, međutim, što ne postoji cilj da usluge i roba na internetu budu dostupni potrošačima iz svih država članica; poziva Komisiju da predloži strategiju kojom bi se spriječilo trgovce da usvajaju diskriminatorne politike u svojim praksama e-trgovine i na taj način osigura da svi europski građani imaju neometan pristup prekograničnoj internetskoj trgovini;

20.  naglašava da je e-trgovina važna kako bi se potrošačima osigurao izbor i pristup robi i uslugama, posebno u zabačenim područjima; naglašava činjenicu da je nužno poduzeti odgovarajuće mjere za razvoj njezinog punog potencijala, uključujući poboljšanje pristupa internetu u najudaljenijim područjima EU-a; podržava mjere na koje je Komisija pozvala u Komunikaciji od 11. siječnja 2012. o e-trgovini za jačanje povjerenja, jednostavniju prekograničnu registraciju domena, poboljšanje sigurnog plaćanja internetom i usluga dostave, lakšu prekograničnu naplatu duga i bolje informiranje potrošača o njihovim pravima, posebno u vezi s odustajanjem i mogućnostima žalbe;

21.  ponavlja kako je važno ukloniti prepreke (uključujući jezične, administrativne i one povezane s nedostatkom informacija) koje ograničavaju poduzetnički potencijal na području prekogranične trgovine putem interneta i dovode u pitanje povjerenje potrošača u jedinstveno tržište;

22.  pozdravlja prijedlog Komisije o višestranim naknadama za razmjenu i naglašava važnost uklanjanja pravila kartičnog sustava koja pojačavaju učinke tih naknada u pogledu izbjegavanja tržišnog natjecanja; potiče Komisiju da podrži države članice koje već imaju transparentne, konkurentne i inovativne sustave plaćanja te da ih upotrijebi kao najbolje prakse za daljnji razvoj jeftinijih i poštenijih tržišta za plaćanja u Europi;

23.  naglašava odgovornost maloprodajnog sektora u odnosu na održivost; pozdravlja činjenicu da trgovci na malo i dobavljači imaju visoki stupanj ekološke odgovornosti, posebno u odnosu na otpad, potrošnju energije, prijevoz i smanjenje emisija CO2; smatra da je na tom području potrebno poduzeti dodatne napore;

24.  posebno pozdravlja dobrovoljne inicijative koje poduzimaju i obveze koje preuzimaju trgovci na malo i dobavljači za smanjenje rasipanja hrane;

25.  ukazuje na važnost očuvanja maloprodajnog sektora na javim područjima, s obzirom na to da njega sačinjavaju tisuće obiteljskih mikropoduzeća, a on istovremeno predstavlja osobitost europskog gospodarstva;

26.  naglašava da trgovci na malo nude raznovrsne i moderne načine kupnje i prodaje roba i usluga, što doprinosi većem izboru potrošača i fleksibilnim mogućnostima zapošljavanja, posebno za mlade ljude i dugotrajno nezaposlene;

27.  poziva na povećanu potporu i ohrabrenje malih i srednjih poduzetnika i zadruga, pogotovo onih koje predstavljaju inovaciju i doprinose socijalnom tržišnom gospodarstvu, koji se bave novim potrebama tržišta te koji su uključeni u aktivnosti koje su dobre za okoliš i kojima se iskazuje odgovornost prema društvu, kako bi se povećala konkurentnost maloprodajnog sektora u EU-u, spustile cijene za potrošače, poboljšala kvaliteta usluge i stvorile nove mogućnosti zapošljavanja;

28.  podsjeća na važnost pravilne provedbe postojećeg socijalnog i radnog zakonodavstva; zahtjeva jednake uvjete za gospodarske subjekte na unutarnjem tržištu radi suzbijanja neprijavljenog rada i porezne prijevare te prijevare u vezi sa socijalnim osiguranjem;

29.  pozdravlja franšize kao poslovni model koji podržava nova poduzeća te mala poduzeća; međutim primjećuje postojanje nepoštenih ugovornih odredbi u pojedinim slučajevima i poziva na transparentnost i pravednost ugovora; posebno skreće pažnju Komisije i država članica na probleme s kojima se suočavaju korisnici franšize koji žele prodati svoj posao ili promijeniti poslovni koncept istovremeno ostajući aktivni u istom sektoru; traži da Komisija preispita zabranu mehanizama utvrđivanja preprodajne cijene kod sustava franšize kao i učinke dugoročnih klauzula o tržišnom natjecanju, mogućnostima kupnje i zabrani otvaranja više franšiza te da u tom smislu ponovno razmotri trenutno izuzeće od pravila tržišnog natjecanja ugovornih strana čiji je tržišni udio manji od 30 %;

30.  zabrinut je zbog brzog razvoja trgovačkih marki; naglašava da bi se trgovačke marke trebalo razvijati na način koji pruža bolji izbor potrošačima, posebno kada je riječ o transparentnosti, kvaliteti informiranja i raznolikosti te pružati jasne mogućnosti malim i srednjim poduzetnicima za inovacije i širenje;

31.  podržava rad Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom i njegove platforme stručnjaka na ugovornim praksama među poduzećima; smatra da bi Parlament hitno trebao riješiti tekuća pitanja oko svog sudjelovanja u radu Foruma; naglašava da su nepoštene trgovačke prakse prisutne i u opskrbnom lancu neprehrambenim proizvodima; u vezi s tim od Komisije i gospodarskih udruga traži da vode konstruktivan i međusektorski dijalog kroz postojeće forume, uključujući također godišnji Okrugli stol o maloprodajnom tržištu te nadolazeću Skupinu za konkurentnost u maloprodaji Komisije;

32.  pozdravlja načela dobre prakse i popis primjera poštenih i nepoštenih praksi kod vertikalnih trgovinskih odnosa u lancu opskrbe hranom, kao i okvir za uvođenje i provedbu tih načela; pozdravlja to što su trgovačke udruge prepoznale potrebu za provedbom i naglašava da je ključno da svi sudionici u lancu opskrbe hranom poštuju i sudjeluju u provedbenom mehanizmu da bi on imao praktičnog učinka, uključujući organizacije poljoprivrednika te industrije za proizvodnju i veleprodajnu distribuciju; poziva Komisiju da preispita praktične učinke dobrovoljne inicijative, uključujući provedbu načela dobre prakse, unutar jedne godine od njezinog stupanja na snagu;

33.  primjećuje da se pojavljuju pitanja o vertikalnim trgovinskim odnosima povezana sa selektivnim i ekskluzivnim sporazumima distribucije u maloprodaji brendiranih proizvoda; stoga poziva Komisiju i države članice da štite prava onih trgovaca na malo i vlasnika trgovina pregovaračkim moćima s više ograničenja;

34.  smatra da je slabijim stranama na tržištu, posebno poljoprivrednicima i dobavljačima, često teško uložiti pritužbe na nepoštene trgovačke prakse te s tim u vezi naglašava važnu ulogu udruženja koja bi trebala moći uložiti takve pritužbe u njihovo ime; poziva Komisiju da preispita potrebu za i opravdanost ombudsmana ili presuditelja, također preispitujući bi li nositelj takve funkcije trebao biti u stanju po službenoj dužnosti poduzeti mjere u slučaju nepoštenih trgovačkih praksi koje se temelje na dokazima;

35.  poziva Komisiju da malim dobavljačima osigura pravo na osnivanje udruženja proizvođača bez sankcioniranja od strane nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja koja su ocijenila važnost tih udruženja isključivo na temelju državne proizvodnje;

36.  poziva Komisiju da provede postojeće zakonodavstvo o teritorijalnim ograničenjima isporuke koja su dobavljači nametnuli svojim kupcima;

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 9. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0239 (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0436. (4) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 22. (5) SL C 184 E, 6.8.2009, str. 23. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0468. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0327. (8) http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.int-opinions.26063. (9) http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.int-opinions.26065. (10) SL L 304, 22.11.2011., str. 64. (11) SL L 109, 6.5.2000., str. 29. (12) SL L 304, 22.11.2011., str. 18. (13) SL L 376, 27.12.2006., str. 21. (14) SL L 48, 23.2.2011., str. 1. (15) SL L 319, 5.12.2007., str. 1.