Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/2079(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0430/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0430/2013

Rasprave :

PV 13/01/2014 - 17
CRE 13/01/2014 - 17

Glasovanja :

PV 14/01/2014 - 5.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0009

Usvojeni tekstovi
PDF 310kWORD 70k
Utorak, 14. siječnja 2014. - Strasbourg Završno izdanje
Tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika
P7_TA(2014)0009A7-0430/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. o izvješću o provedbi 2013.: razvoj i primjena tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u Europi (2013/2079(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006(1) (Direktiva o hvatanju i skladištenju ugljikovog dioksida),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2013. o budućnosti hvatanja i skladištenja ugljika u Europi (COM(2013)0180),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir klimatskih i energetskih politika za 2030.” (COM(2013)0169),

–  uzimajući u obzir klimatski i energetski paket EU-a iz prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika do 2050(2),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0430/2013),

A.  budući da je hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) tehnologija budućnosti koja bi mogla predstavljati jedini način da se postigne značajno smanjenje CO2 iz industrijskih izvora i ima potencijal za znatno smanjivanje emisija CO2 iz elektrana na fosilna goriva, ali su za poticanje inovacija, osiguravanja smanjenja troškova i potvrđivanja da je sigurna za okoliš potrebna ulaganja i dokazivanje da ju je moguće koristiti na industrijskoj razini;

B.  budući da Međunarodna agencija za energiju predviđa da će fosilna goriva i dalje osiguravati 75 % svjetske mješavine energetskih izvora do 2030. te smatra da je tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika potrebna za ostvarivanje skoro 20 % smanjenja emisija CO2 potrebnog do 2050. te tvrdi da ako se ne primijeni tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika, bit će potrebno uložiti dodatnih 40 % u električnu energiju kako bi se spriječilo da temperatura poraste iznad 2°C;

C.  budući da je hvatanje i skladištenje ugljika jedina tehnologija koja može osigurati znatna smanjenja emisija CO2 iz glavnih industrijskih sektora, uključujući čeličnu, cementnu i kemijsku industriju te rafinerije nafte, a u kombinaciji s uporabom biomase za proizvodnju električne energije ima potencijal pospješiti neto smanjenje emisija CO2;

D.  budući da se na temelju trenutačnih razina uporabe fosilnih goriva i budućih prognoza u tom pogledu tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika čini ključnom za postizanje cilja održavanja porasta globalnih temperatura ispod 2°C;

E.  budući da bi se razvoj tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika trebao smatrati strategijom koja je dopuna razvoju obnovljivih izvora energije u prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika;

F.  budući da su 2007. čelnici vlada EU-a zadali cilj da do 2015. proradi 12 pokaznih postrojenja s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, ali s obzirom na to da je njihova financijska održivost ovisila o visokoj cijeni ugljika, te se težnje sad ne mogu ostvariti;

G.  budući da razvoj te tehnologije ne bi trebao služiti kao poticaj za povećanje udjela elektrana na fosilna goriva;

H.  budući da EU gubi vodeću poziciju na području tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (ima samo jedan projekt koji se razmatra za financiranje u okviru programa NER300, a projekti u okviru Europskog energetskom programa za oporavak ili su dovršeni ili su prekinuti) i trenutačno nema učinkovitu politiku za promicanje razvoja vodećih projekata u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

I.  budući da bi šira javnost trebala uvijek dobiti potpunu i jasnu sliku o prednostima tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika i mogućim prijetnjama prije razvijanja bilo kakvog projekta na komercijalnoj razini;

Veći ciljevi

1.  priznaje da uporaba tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika ima potencijal za omogućavanje EU-u da ostvari svoje ciljeve u pogledu nižih razina ugljika do 2050. s najmanjim mogućim troškovima te da prije svega treba dekarbonizirati industrije s velikim emisijama CO2; smatra da bi to također moglo doprinijeti raznolikosti i sigurnosti opskrbe energijom te istovremeno održavati i stvarati prilike za zapošljavanje; potvrđuje da hitno treba razviti niz vodećih projekata duž cijelog lanca hvatanja i skladištenja ugljika kako bi se odredila najbolja i financijski najisplativija rješenja te poziva Komisiju da odredi korake za ostvarivanje tog cilja; s obzirom na to da su tu potrebna znatna ulaganja, smatra da su za poticanje istraživanja te tehničke i sigurnosne primjene tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika osim sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) potrebni i dodatni instrumenti;

2.  smatra da bi, iako tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika može ponuditi dio rješenja za postizanje ciljeva ograničenja emisija stakleničkih plinova, bilo još bolje kad bi države članice mogle ostvariti ove ciljeve bez primjene tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika;

3.  poziva Komisiju da potiče uporabu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika ne samo u vezi s proizvodnjom električne energije iz ugljena i plina, nego i iz niza drugih industrijskih sektora, kao što su kemijska industrija, metalurgija, željezna, čelična i cementna industrija te rafinerije; inzistira na tome da bi Komisija trebala obraditi pitanje uporabe tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u klimatskom i energetskom okviru do 2030. te bi trebala dati prijedloge za promicanje rane gradnje vodećih projekata u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

4.  poziva Komisiju i države članice da prihvate dalekosežne mjere za jačanje međunarodne suradnje i promicanje upotrebe tehnologija za ublažavanje učinaka klimatskih promjena kako bi rastuća gospodarstva usmjerile prema razvojnim alternativama s manjim iskorištavanjem ugljika, uključujući naprimjer hvatanje i skladištenje ugljika;

5.  vjeruje da bi u akcijskom planu za čeličnu industriju trebalo biti izričito navedeno da u tom sektoru treba razvijati vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

Vodeća uloga država članica

6.  priznaje da uporaba tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika nije moguća bez potpore država članica i privatnih ulagača te da države članice imaju apsolutno i suvereno pravo da potiču ili spriječe njezinu primjenu; primjećuje da iako su neke države članice navele da ne očekuju da će tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika imati važnu ulogu u njihovim strategijama smanjenja emisija, to ne bi smjelo onemogućiti inicijative onih koji smatraju da ta tehnologija može imati učinkovitu ulogu u njihovu prijelazu na gospodarstvo s malom razinom ugljika;

7.  podsjeća Komisiju da je Parlament pozvao na pripremu zakonodavstva kojim bi se od svake države članice tražilo da osmisli strategiju za postizanje niske razine ugljika do 2050.; predlaže da se ti nacionalni planovi ažuriraju svakih pet godina; očekuje da se u njima navede hoće li i kako će dotične države članice koristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika;

8.  poziva Komisiju da predloži da bi države članice trebale izraditi i objaviti nacionalne planove za postizanje niske razine emisije ugljika prije Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2015.;

9.  naglašava da kod niske cijene ugljika države članice koje žele promicati uporabu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika imaju glavnu ulogu u osiguravanju transparentnog toka prihoda i drugih mogućih i potrebnih financijskih potpora kako bi se osigurala izgradnja i rad vodećih projekata te operaterima koji se prvi na tržištu suočavaju s visokim troškovima osigurao povrat njihova ulaganja; primjećuje da bi mogle biti potrebne odgovarajuće regulatorne mjere ako se tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika misli komercijalno upotrebljavati; priznaje da se treba pridržavati standarda u vezi sa sigurnosti okoliša;

Propisi i financiranje EU-a

10.  poziva Komisiju da razmisli o osnivanju europskog investicijskog fonda za industrijske inovacije kojim bi se poticao razvoj inovativnih tehnologija koje su dobre za okoliš, uključujući vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, druge inovativne tehnologije s niskom razinom ugljika i mjere za smanjivanje emisija CO2 iz industrija koje su veliki potrošači energije i njihovih procesa; predlaže da se to financira prodajom emisijskih jedinica iz sustava EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da zbog toga ne bi smjelo doći do novih pritisaka na proračun EU-a; priznaje da bi pri oblikovanju parametara za upotrebu takvog fonda trebalo uzeti u obzir iskustvo stečeno iz ograničenja i nefleksibilnosti mehanizma financiranja u okviru programa NER300;

11.  smatra da politike i strategije hvatanja i skladištenja ugljika treba oblikovati samo na temelju jasnih dokaza o njihovu pozitivnom utjecaju na okoliš, stabilnost industrije EU-a, zapošljavanje u EU-u i dostupnost u pogledu cijena energije za javnost i industriju;

12.  smatra da bi dugoročna potpora tehnologiji hvatanja i skladištenja ugljika trebala u najvećoj mjeri proizlaziti iz odgovarajućeg poticaja u pogledu cijene CO2 predlaže da Komisija osigura raspravu o mogućnostima tako što će provesti analizu sustava za koje je potrebno kupiti certifikat CCS kojim se dokazuju spriječene emisije CO2 skladištenjem ili obradom, razmjerno s onim CO2 koji sadrže fosilna goriva na tržištu;

13.  zahtijeva od Komisije da pripremi smjernice za države članice u vezi s raznim financijskim i ostalim mehanizmima koje bi mogle upotrijebiti za potporu i poticanje razvoja tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te u vezi s pristupom sredstvima potpore iz proračuna EU-a;

14.  upozorava na odluku Europske investicijske banke o zabrani zajmova za izgradnju elektrana na ugljen koje bi emitirale više od 550g CO2/kWh; naglašava da bez financijske potpore za razvoj tehnologije CCS od presudne će važnosti biti uvođenje strogih standarda u vezi s emisijskim učinkom;

15.  smatra da bi Komisija trebala razmotriti na koji bi se način Istraživački fond EU-a za ugljen i čelik mogao iskoristiti za potporu predkomercijalnom predstavljanju tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u tim industrijskim sektorima;

16.  cijeni poticaj koji norveška vlada daje projektima u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika unutar EU-a te izražava želju da se u pregovorima za sljedeće programsko razdoblje zatraži financijska potpora za vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

17.  zahtijeva da Komisija procijeni korist od usvajanja i razvijanja pilot-projekta hvatanja i skladištenja ugljika Ciuden u Španjolskoj, koji je dobio oko 100 milijuna EUR financijske potpore iz sredstava EU-a, kao europski ispitni pogon za tehnologije hvatanja i kopnenog skladištenja CO2;

Prijevoz i skladištenje

18.  priznaje da se mogu postići znatne uštede osnivanjem klastera industrijskih postrojenja s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika koji se opskrbljuju iz zajedničkih cjevovoda ili drugih sustava prijenosa CO2; ukazuje na to da se općenito ne može očekivati od operatera elektrana da uzmu u obzir buduće zahtjeve ostalih postrojenja te da bi se velika ulaganja, kao što su magistralni vodovi koji bi mogli prenositi CO2 iz brojnih izvora, mogla razviti u okviru javno-privatnih partnerstava; naglašava da bi države članice koje žele koristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika mogle imati izravnu ulogu u osiguravanju prijevoza u vezi s hvatanjem i skladištenjem ugljika i određivanju dostupnosti infrastrukture za skladištenje;

19.  poziva na bližu suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom u obliku razmjene stručnoga znanja i dobre prakse u svjetlu aktivnosti hvatanja i skladištenja ugljika poduzetih u okviru dijaloga o čistoj energiji između SAD-a i Kanade;

20.  inzistira na tome da bi se trebalo smatrati da se nove tehnologije s niskom razinom ugljika dopunjuju, a ne da se međusobno natječu; naglašava činjenicu da i obnovljivi izvori energije i hvatanje i skladištenje ugljika imaju svoju ulogu u budućoj mješavini energetskih izvora u EU-u te da tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika ne bi trebala ugroziti ostvarivanje obaveznog cilja EU-a u vezi s obnovljivim izvorima energije; poziva na predlaganje mjera za promicanje obiju tehnologija u klimatskom i energetskom okviru do 2030.;

21.  primjećuje da bi geologija Europe mogla ponuditi mnogo mogućih lokacija za trajnu sekvestraciju velikih količina CO2 , pa i ispod Sjevernog mora daleko od čovjekova prebivališta; podupire mjere i financiranje EU-a za stvaranje zajedničke definicije prirode skladišnog geoprostora, određivanje odgovarajućih skladišnih lokacija diljem Europe, razvoj pilot-projekata i pripremu geoprostora za skladištenje na industrijskoj razini na teritoriju država članica koje su s tim suglasne;

22.  poziva Komisiju da promiče razradu europskog atlasa s geoprostorima za skladištenje CO2;

23.  priznaje da je članak 6. Londonskog protokola izmijenjen tako da više ne treba onemogućavati prekogranični prijevoz CO2 za sekvestraciju; međutim, primjećuje da bi ratificiranje te promjene moglo potrajati još nekoliko godina; poziva Komisiju da razjasni postoje li neke okolnosti pod kojima će odobriti prekogranični prijevoz CO2 prije ratifikacije Protokola;

Odgovornost za skladištenje

24.  primjećuje zabrinutost subjekata koji bi se mogli baviti razvojem tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u vezi s tim da zahtjevi i obveze koje preuzimaju za geološko skladištenje CO2 na lokacijama koje odobre države članice nije moguće odrediti i da su pretjerani; međutim, upozorava na pravila o odgovornosti za skladištenje CO2 iz Direktive o geološkom skladištenju CO2 (Direktiva o tehnologiji CCS) i obveze koje moraju ispuniti nositelji dozvole za skladištenje;

25.  potpuno se slaže s time da treba spriječiti sva slučajna ispuštanja CO2 iz skladišnog geoprostora te treba zaštititi ekološki integritet projekta u skladu s člankom 1. Direktive o tehnologiji CCS; poziva Komisiju da pripremi smjernice o tome koliko bi točno unaprijed pregovorima između mogućih operatera i nadležnih tijela vlasti dotičnih država članica trebalo utvrditi uvjete u vezi s utvrđivanjem sukladnosti;

26.  ističe da se Direktivom o tehnologiji CCS državama članicama pruža velika fleksibilnost u vezi s određivanjem financijske sigurnosti koju moraju pružiti operateri s tehnologijom CCS i u vezi s određivanjem razdoblja nakon kojega se odgovornost za zatvoreni skladišni geoprostor prenosi na nadležno tijelo; smatra da će države članice koje žele promicati razvoj tehnologije CCS morati biti poduzetnije i prihvatiti veći dio odgovornosti od onog dijela koji se trenutačno podrazumijeva;

27.  poziva Komisiju da revidira svoje dokumente sa smjernicama u vezi s Direktivom o tehnologiji CCS kako bi se ta pitanja pojasnila;

28.  smatra da se zahtjevom iz Direktive o tehnologiji CCS o tome da u slučaju istjecanja CO2 operateri moraju predati emisijske jedinice ne uzimaju u obzir skupe mjere sanacije koje su potrebne; boji se da ta obveza predstavlja dodatnu prepreku u razvoju tehnologije CCS; poziva Komisiju da u svojoj ocjeni Direktive o tehnologiji CCS predloži reviziju;

Odgovornost za hvatanje i skladištenje

29.  inzistira na tome da više nije prihvatljivo ulagati u elektrane ili industrijska postrojenja koji bi mogli emitirati velike količine CO2 ne uzimajući u obzir kako će se te emisije smanjiti u budućnosti;

30.  ističe da prema anketi Eurobarometra europski građani u velikoj mjeri nisu upoznati s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, ali da oni koji jesu upoznati s tom tehnologijom više naginju tomu da je prihvate; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju komunikaciju kako bi podigle javnu svijest o hvatanju i skladištenju ugljika i vjeruju da je bolje razumijevanje hvatanja i skladištenja ugljika ključno za javno prihvaćanje i njegovo korištenje;

31.  primjećuje da države članice smiju na različite načine ocijeniti odredbe Direktive o tehnologiji CCS kojima se zahtijeva da se prije dodjele uporabne dozvole elektranama obavi ocjena hvatanja, prijevoza i sposobnosti skladištenja;

32.  poziva Komisiju da predloži da u državama članicama koje su odlučile iskoristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika odgovarajuća priprema za primjenu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, ili drugih mjera za znatno smanjenje emisija CO2, može biti uvjet za izgradnju svih novih elektrana na fosilna goriva i industrijskih postrojenja s visokim emisijama i koja su veća od onoga što je dogovoreno, osim ako postrojenje služi za uravnoteženje vršnog opterećenja električne energije ili ako se država članica pridržava zakonodavnog zahtjeva o objavljivanju plana o ispunjavanju ciljeva u vezi sa smanjenjem CO2 do 2050. bez uporabe tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika;

33.  poziva Komisiju da se provede analiza i dostavi izvješće o razini hvatanja i skladištenja ugljika koja se treba uvesti do određenih ključnih datuma, kao što je 2030., kako bi se sustavom hvatanja i skladištenja ugljika postigao značajan doprinos ciljevima smanjenja emisija do 2050.;

Hvatanje i uporaba ugljika

34.  pozdravlja razne inicijative za uporabu CO2 tako da se smanjuju sveukupne emisije u atmosferu i stvaraju alternativni proizvodi kao što su održiva goriva za korištenje u prometu; posebno poziva Komisiju da hitno ocijeni potencijal uporabe CO2 kako bi se poboljšao oporavak u vezi s naftom i plinom u EU-u;

o
o   o

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 140, 5.6.2009., str. 114.
(2) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti