Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. i članak 6. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU-a),

–  uzimajući u obzir članke 9. i 53. te članke od 151. do 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU-a),

–  uzimajući u obzir članke 5., 15., 16., 27., 31., 34. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 1., 2., 3., 4., 11., 12., 13., 19. i 23. Europske socijalne povelje (revidirane),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR-a) br. 102 (1952.) o minimalnim standardima socijalne sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a br.117 (1962.) o socijalnoj politici (osnovni ciljevi i standardi),

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a br. 121 (1964.) o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti; Konvenciju br. 128 (1967.) o davanjima za invalidnost, starost i članovima obitelji kada umre uzdržavatelj; Konvenciju br. 130 (1969.) o naknadama za medicinsku skrb i slučaj bolesti; Konvenciju br. 168 (1988.) o promicanju zapošljavanja i zaštiti od nezaposlenosti; i Konvenciju br. 183 (2000.) koja se odnosi na reviziju Konvencije o zaštiti majčinstva,

–  uzimajući u obzir preporuku MOR-a iz 2012. o nacionalnim osnovama socijalne zaštite,

–  uzimajući u obzir MOR-ovo izvješće o socijalnoj sigurnosti u svijetu iz 2010. (2010./11.) o „Pružanju zaštite u doba krize i nakon nje”1,

–  uzimajući u obzir preporuku MOR-a iz 2003. o „Socijalnoj zaštiti: Cjeloživotno ulaganje za uspostavu socijalne pravde, smanjenje siromaštva i poticanje razvoja”(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji se bave djelatnošću u okviru samozapošljavanja te o ukidanju Direktive Vijeća 86/613/EEZ(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(4),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite (92/441/EEZ)(5),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 27. srpnja 1992. o približavanju ciljeva i politika socijalne zaštite (92/442/EEZ)(6),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 17. prosinca 1999. o jačanju suradnje s ciljem modernizacije i poboljšanja socijalne zaštite(7),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za socijalnu zaštitu od 10. veljače 2011. pod nazivom „Ocjena Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnoj dimenziji strategije Europa 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2012. naslovljenu „Bijela knjiga – Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

–  uzimajući u obzir reviziju Komisije od 8. siječnja 2013. o „Razvoju na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2012.”(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. kolovoza 2012. naslovljenu „Socijalna zaštita u razvojnoj suradnji Europske unije” (COM(2012)0446),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 22. studenog 2006. o modernizaciji radnog prava radi svladavanja izazova 21. stoljeća (COM(2006)0708),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. travnja 2010. o „Novim trendovima u samozapošljavanju: poseban slučaj gospodarski ovisnih samostalnih djelatnosti”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. ožujka 2013. o „Zlouporabi statusa samozaposlene osobe”(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2008. o preporuci Komisije o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (COM(2008)0639) i svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(12),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2009. (COM(2009)0545) i svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o dugotrajnoj održivosti javnih financija za gospodarski oporavak(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o netipičnim ugovorima, osiguranim profesionalnim putovima i novim oblicima socijalnog dijaloga(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2006. o socijalnoj zaštiti i socijalnoj uključenosti(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju inkluzivnog društva u Europi(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o suzbijanju nezaposlenosti mladih: moguća rješenja(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o pojačanoj borbi protiv rada na crno(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. srpnja 2007. o modernizaciji radnog prava radi svladavanja izazova 21. stoljeća(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti socijalnih usluga od općeg interesa(21),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o europskoj platformi protiv siromaštva i društvene isključenosti(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Programu za primjerene, sigurne i održive mirovine(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „Socijalno ulaganje za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskoga socijalnog fonda 2014. – 2020.”(24),

–  uzimajući u obzir studiju „Socijalna zaštita ekonomski ovisnih samozaposlenih radnika”(25), svibanj 2013., čiju je provedbu naložio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir prilagođeno izvješće Europske zaklade za poboljšanje radnih i životnih uvjeta (Eurofound) iz 2013. naslovljeno „Samozaposleni ili ne? Radni uvjeti ekonomski ovisnih radnika”(26),

–  uzimajući u izvješće Eurofounda od 2. ožujka 2009. o „Samozaposlenim radnicima: industrijski odnosi i radni uvjeti”(27),

–  uzimajući u obzir Eurofoundovo komparativno izvješće iz travnja 2013. o „Uključenosti socijalnih partnera u režime davanja za nezaposlenost u Europi”(28),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0459/2013),

A.  budući da je pravo na socijalnu zaštitu temeljno pravo koje sukladno pravu Zajednice, nacionalnim zakonima i praksama predstavlja osnovicu europskog socijalnog modela; budući da je Međunarodna organizacija rada (MOR) usvojila preporuke o nacionalnim osnovama socijalne zaštite kojima je cilj osigurati temeljno pravo svake osobe na socijalnu zaštitu i dostojan životni standard;

B.  budući da je socijalna zaštita u državnoj nadležnosti, a usklađuje se na razini Europske unije;

C.  budući da socijalna zaštita olakšava prilagodbu promjenama koje vladaju na tržištu rada, pospješuje borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, potiče uključivanje na tržište rada i ulaganja u ljudske resurse; budući da socijalna zaštita ima ulogu stabilizacije gospodarstva i protucikličku funkciju, zahvaljujući čemu su unutarnja potražnja i potrošnja u porastu;

D.  budući da su neke države članice za prevladavanje krize uvelike smanjile javnu potrošnju u trenutku kada je došlo do povećane potražnje za socijalnom zaštitom uslijed povećanja broja nezaposlenih; budući da je unutar nacionalnih proračuna iznos sredstava namijenjenih za pružanje usluge socijalne skrbi dodatno smanjen zbog gubitka radnih mjesta, koji je pogodio mnoge, ili smanjenja plaća, čime se zapravo ugrožava europski socijalni model;

E.  budući da je razina socijalne skrbi u nekim državama članicama EU-a neodgovarajuća te bi se mogla poboljšati; budući da je iskorištavanje ugroženih radnika u EU-u i dalje česta pojava

F.  budući da kao posljedica činjenice da je većina tradicionalnih modela socijalne zaštite, posebno sustava socijalne skrbi te zakona o radu, osmišljena kako bi se osigurala socijalna i radna prava zaposlenih, postoji rizik da s uvođenjem novih vrsta zapošljavanja i povećanjem broja samozaposlenih radnika, novim skupinama radnika ne bude pružena potrebna razina socijalne zaštite;

G.  budući da žene koje odaberu poduzetništvo češće od muškaraca kao glavnu motivaciju svoje odluke navode bolju ravnotežu između posla i privatnog života i/ili ekonomsku potrebu;

H.  budući da su samozaposlene žene u manjini kad je riječ o samozaposlenim osobama, ali za njih je vjerojatnije da će osiromašiti;

I.  budući da se zbog nemogućnosti pristupa odgovarajućim mirovinskim pravima, plaćenom bolovanju, plaćenom dopustu i drugim oblicima socijalne sigurnosti za samozaposlene pogoršava razlika u plaćama muškaraca i žena, posebno nakon umirovljenja;

J.  budući da sve veći broj samozaposlenih osoba koje imaju premalo posla ili rade slabo plaćen posao, posebice žena, spada u kategoriju stanovnika koji žive ispod linije siromaštva, a nisu službeno uvedene kao nezaposlene osobe;

K.  budući da bi moglo biti korisno jasno odrediti lažno samozapošljavanje i spriječiti zlouporabu kako bi se izbjeglo kršenje socijalnih prava radnika, narušavanje tržišnog natjecanja i rizik socijalnog dampinga;

L.  budući da je lažno samozapošljavanje u osnovi oblik djelomičnog izbjegavanja plaćanja doprinosa koji je teško otkriti i koji potkopava održivost i prikladnost sustava mirovinskog osiguranja, lišavajući ga ključnih sredstava;

M.  budući da posebno visoke razine nezaposlenosti u mnogim državama članicama, zajedno sa stalnim pritiskom da se smanji (jedinični) trošak rada, dovode do trendova i praksi na nacionalnim tržištima rada koji podupiru daljnji rast i razvoj lažnog samozapošljavanja;

N.  budući da se uvjeti rada samozaposlenih radnika koji su gospodarski ovisni bitno ne razlikuju od uvjeta rada zaposlenika, njihovo pravo na socijalnu zaštitu i pravo na rad trebali bi, prema potrebi, biti više poput prava zaposlenika;

O.  budući da nema pouzdanih, točnih i usporedivih informacija i podataka o situaciji, radnim uvjetima, programima socijalne sigurnosti za kombiniranje rada i skrbi samozaposlenih osoba;

P.  budući da je udio samozaposlenih osoba u 2012. godini u ukupnom broju zaposlenih osoba bio veći od 15% na razini Europske unije te da u nekim slučajevima samozapošljavanje često nije omiljena opcija dotične osobe, nego nužnost, zbog nedostatka drugih prilika za rad ili dovoljno fleksibilnih radnih uvjeta za usklađivanje rada i skrbi za uzdržavanike; budući da je u mnogim državama članicama samozaposlenima teško steći dostatna prava na mirovinu, čime se samozaposlenici izlažu znatnom riziku od budućeg osiromašenja; budući da su gospodarski ovisni samozaposleni radnici rijetko organizirani ili ih rijetko predstavljaju sindikati, čak iako postoji veća mogućnost da će biti žrtve zlouporabe u pogledu radnog vremena i drugih pitanja;

Socijalna zaštita za svakoga

1.  ističe potrebu za stalnim prilagođavanjem i modernizacijom sustava socijalne zaštite na razini država članica, kojima će se jamčiti dobra, održiva i primjerena socijalna zaštita za sve građane, temeljena na načelima opće dostupnosti i nediskriminacije te njezinoj sposobnosti pravodobnog odgovora na novonastale demografske promjene i promjene na tržištu rada;

2.  poziva države članice da osiguraju odgovorno i održivo dugoročno financiranje sustava socijalne zaštite, pogotovo u vrijeme ekonomske krize, razviju preventivni instrument sustava socijalne zaštite te značajnije ustraju na provedbi mjera, ne zanemarujući pritom činjenicu da jedan od najvažnijih čimbenika mjera socijalnog ulaganja pruža mogućnost međusobnog usklađivanja društvenih i gospodarskih ciljeva, što može dugoročno pridonijeti očuvanju i razvoju gospodarstva; stoga smatra, s obzirom na prethodno rečeno, da se na socijalna ulaganja ne bi trebalo gledati kao na troškove, već kao na ulaganja;

3.  skreće pozornost na činjenicu da u nekim državama članicama starenje stanovništva, nizak natalitet i promjenjiva tržišta rada mogu povećati potrebu za hitnim reformiranjem sustava socijalne sigurnosti, uključujući mirovine, kako bi se osigurala njihova održivost; naglašava činjenicu da žene češće uzimaju pauze u karijeri i rade poslove s nepunim radnim vremenom nego muškarci kako bi skrbile o djeci i ostalim uzdržavanicima, što može imati negativan učinak na njihove mirovine i izložiti ih većoj opasnosti od osiromašenja; stoga poziva države članice da ta razdoblja pauza u karijeri smatraju osiguranim razdobljima prilikom uspostavljanja i izračuna mirovinskih prava; naglašava činjenicu da reforme trebaju uključivati socijalne partnere u skladu s nacionalnim pravom i praksama, kao i relevantne dionike, te trebaju biti propisno priopćene građanima;

4.  poziva države članice da osiguraju socijalnu zaštitu koja jamči zaštitu pristojnog dohotka utvrđenog u svakoj zemlji i pristup osnovnim socijalnim prednostima, na primjer u slučaju bolesti, nezaposlenosti, majčinstva, invaliditeta i umirovljenja itd., u svrhu borbe protiv siromaštva i društvene isključenosti u državama članicama; potiče države članice da izrade strategije razvoja socijalne zaštite u skladu s prijedlozima MOR-a;

5.  naglašava da se učinkovita socijalna zaštita dovoljno visoke kvalitete treba temeljiti na mjerama kojima se potiče sudjelovanje u zapošljavanju kako bi se poboljšali zdravstveni i sigurnosni uvjeti na radom mjestu te povećala produktivnost, koja predstavlja bitnu konkurentnu prednost; naglašava da snižavanje razine socijalne zaštite ne treba smatrati rješenjem za postizanje veće stope zaposlenosti;

6.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju svim radnicima i samozaposlenim osobama pristup cjeloživotnom učenju preraspodjelom postojećih financijskih sredstava EU-a i nacionalnih financijskih sredstava od radnika sa stalnim ugovorima na sve radnike, uključujući i samozaposlene osobe, neovisno o vrsti njihovih ugovora;

7.  poziva države članice da poduzmu pojačane napore u provedbi strukturalnih reformi i mjera usmjerenih na otvaranje radnih mjesta za mlade te da osiguraju da mladi radnici nisu diskriminirani ograničavanjem njihovih prava na socijalnu zaštitu; također poziva države članice da, u suradnji s Komisijom, osiguraju odgovarajuću socijalnu zaštitu mladima u programima naukovanja i pripravništva koji su oblikovani tako da im se omogući stjecanje radnog iskustva;

8.  naglašava da starije osobe nisu gospodarski i društveni teret nego, naprotiv, da njihovo iskustvo prikupljeno za života i njihovo znanje predstavljaju prednost; predlaže da bi, u kontekstu međugeneracijske solidarnosti, zaposlenike starije od 60 godina trebalo poticati da ostanu dostupni na tržištu rada s ciljem prenošenja znanja i iskustva sljedećim generacijama;

9.  poziva države članice da osiguraju dostupnost pristupačnih ustanova za skrb za djecu i obrazovanje te da osiguraju samozaposlenima jednak pristup javnim službama i relevantnim poreznim ili socijalnim prednostima u području skrbi za djecu;

10.  poziva države članice da svim radnicima, uključujući samozaposlene radnike i sve supružnike ili partnere koji sudjeluju u njihovim aktivnostima, olakšaju mogućnosti usklađivanja odgovornosti rada i skrbi, uključujući ubrzavanjem provedbe članaka 7. i 8. Direktive 2010/41/EU od 7. srpnja 2010., i pružajući radnicima, na njihov zahtjev, fleksibilnost u pogledu radnog vremena, rada na daljinu i skraćenog radnog vremena u svrhu skrbi o maloljetnicima i uzdržavanim osobama,

11.  naglašava potrebu za pružanjem prilika za daljnje usavršavanje i prekvalifikaciju zaposlenika, samozaposlenih osoba i onih koji od zaposlene osobe postaju samozaposlene osobe; stoga poziva države članice da uklone prepreke za daljnje usavršavanje i prekvalifikaciju i da promiču cjeloživotno učenje za sve;

12.  poziva države članice na promicanje i olakšavanje samoorganiziranja samozaposlenih osoba, posebno žena, kako bi im se povećale mogućnosti za obranu njihovih zajedničkih interesa;

13.  poziva države članice da osiguraju prikladnu socijalnu zaštitu najranjivijim skupinama: nezaposlenima, osobama s invaliditetom, obiteljima s jednim roditeljem, mladim obiteljima, mladima, starijim osobama i umirovljenicima; jednako tako poziva države članice da osiguraju dostupnije socijalne službe za sve pripadnike najugroženijih društvenih skupina i osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb, pogotovo u ruralnim područjima i siromašnim regijama;

14.  poziva države članice i Komisiju da, prema vlastitoj nadležnosti, poduzmu mjere borbe protiv svih oblika diskriminacije na tržištu rada, uključujući diskriminaciju žena, kao i da usvoje mjere socijalne skrbi kojima će se osigurati da plaće žena na istim radnim mjestima i njihova socijalna prava, uključujući i mirovine, ne budu niža od onih koje imaju muškarci, da osiguraju zaštitu majčinstva i poduzmu mjere kako bi spriječili neopravdano otpuštanje zaposlenika za vrijeme trudnoće te zaštitili muškarce i žene s obiteljskim obvezama od neopravdanog otpuštanja; također poziva Vijeće da ubrza usvajanje direktive kojom se uvode mjere za poticanje poboljšanja sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta na radom mjestu za trudne radnice te radnice koje su nedavno rodile ili koje doje;

15.  naglašava da Direktiva 2010/41/EU o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji se bave djelatnošću u okviru samozapošljavanja zahtijeva od država članica da se suoče sa svim preprekama koje ženama i njihovim supružnicima ili partnerima koje priznaje nacionalno pravo onemogućuju socijalnu zaštitu na koju imaju pravo prema tom zakonu;

16.  poziva države članice da poduzmu učinkovite mjere kao odgovor na nedostatak socijalne zaštite u malim i veoma malim obiteljskim poduzećima za zaposlene članove obitelji, uključujući supružnike (partnere), zbog nejasnih i neformalnih uvjeta njihova zaposlenja ili činjenice da su samozaposleni;

17.  potiče države članice da, u skladu sa svojim nacionalnim praksama, uključujući odredbe navedene u kolektivnim ugovorima ili nacionalnom zakonodavstvu, poduzmu konkretne mjere u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, pružanjem odgovarajućeg minimalnog dohotka i sustava socijalne zaštite, uzimajući pritom u obzir marginalizirane zajednice i one kojima prijeti rizik od siromaštva;

18.  poziva države članice da pojačaju napore u borbi protiv rada na crno ili nesigurnog rada, uključujući lažne poslove sa skraćenim radnim vremenom, kako bi se svim radnicima zajamčilo pružanje odgovarajuće socijalne zaštite; između ostalog, ne odobrava zlouporabu netipičnih ugovora o radu kako bi se izbjeglo ispunjavanje obveza koje proizlaze iz radnog odnosa i socijalne zaštite;

19.  poziva države članice da poboljšaju administrativnu suradnju različitih institucija (službi za inspekciju rada, poreznih ureda, gradskih vlasti i službi socijalne zaštite) na razini EU-a i nacionalnoj razini, kao sredstvo olakšavanja provedbe odredaba radnog prava EU-a, smanjenja rada na crno i učinkovitijeg rješavanja problema izazvanih razlikama u regulatornim odredbama o tržištu rada u različitim državama članicama;

20.  poziva Komisiju da izvrši reviziju zakona te da nadzire provedbu i koordinaciju sustava socijalne zaštite, u slučajevima kada je to potrebno poštujući načelo supsidijarnosti, i skrene pozornost država članica na činjenicu da diskriminirajuće mjere socijalne zaštite ne treba primijeniti na europske radnike migrante koji rade u drugoj državi članici; vjeruje da svi radnici migranti u EU-u trebaju imati pravo na odgovarajuću socijalnu zaštitu te mogućnosti da se osiguraju prilikom obavljanja rada u drugoj državi članici; u skladu s Direktivom 96/71/EZ, poslodavci moraju prije upućivanja obavijestiti radnike koji su upućeni u vezi sa slobodnim kretanjem usluga o plaći i radnim uvjetima;

21.  poziva Komisiju i države članice da pronađu odgovarajuću ravnotežu između sigurnosti na tržištu rada i fleksibilnosti, na primjer globalnom provedbom načela fleksigurnosti i da razmotre segmentaciju tržišta rada pružanjem odgovarajuće socijalne zaštite onima koji su u postupku prijelaza, privremeno zaposleni ili zaposleni na ugovor o radu s nepunim radnim vremenom, istovremeno osiguravajući pristup mogućnostima izobrazbe; ističe da bi se neuspješno osiguranje fleksigurnosti negativno odrazilo na održivost sustava socijalne sigurnosti, kvalitetu prednosti, produktivnost i zaradu radne snage, realno gospodarstvo i socijalnu koheziju, čime bi se posljedično ugrozila realizacija ciljeva predviđenih unutar strategije EU 2020. kojima se želi održati i povećati broj zaposlenih osoba;

22.  poziva Komisiju da ispita na razini EU-a je li socijalna zaštita radnika, kao rezultat nedavnih promjena zakona o zapošljavanju u državama članicama koje su usmjerene na povećanje fleksibilnosti tržišta rada, smanjena te jesu li načela fleksibilnosti i sigurnosti narušena;

23.  snažno podupire predloženu uspostavu barometra ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja, što bi mogao biti prvi korak u utvrđivanju konkretnih mjerila;

24.  potiče Komisiju da uključi svoje prijedloge, kada je to primjereno, u četiri cilja iz plana MOR-a o dostojanstvenom radu te da uzme u obzir godišnji pregled rasta u kojem su navedeni ciljevi iz preporuke MOR-a o nacionalnim osnovama socijalne zaštite kako bi svi radnici u Europi mogli ostvariti pravo na socijalnu zaštitu;

Socijalna zaštita samozaposlenih radnika

25.  naglašava da samozapošljavanje treba prepoznati kao oblik rada koji daje prednost stvaranju radnih mjesta i smanjenju nezaposlenosti te da bi njegov pozitivni napredak trebale popratiti i odgovarajuće mjere socijalne skrbi za samozaposlene radnike, kako je određeno nacionalnim zakonodavstvom država članica;

26.  poziva države članice da olakšaju kombiniranje rada i obiteljskih obveza pružajući radnicima fleksibilnost u radnom vremenu i mjestu rada kako bi se izbjeglo da nemaju druge mogućnosti za fleksibilnost osim pribjegavanja ovisnom samozapošljavanju;

27.  ističe potrebu za dostupnošću podrobnijih i ažuriranih statističkih podataka koji se mogu upotrebljavati u svrhu procjene gospodarske važnosti samozaposlenih radnika i njihovih različitih skupina; također traži da se pitanja o samozapošljavanju uključe u Anketu o radnoj snazi u Europskoj uniji;

28.  skreće pozornost na činjenicu da nedostatak jasnih nacionalnih definicija samozapošljavanja povećava rizik od lažnog samozapošljavanja radnika unutar EU-a, čime njihov pristup odgovarajućoj socijalnoj zaštiti može biti otežan; primjećuje da različiti statusi samozaposlenih u državama članicama zahtijevaju rješenja koja vode do bolje koordinacije socijalne zaštite samozaposlenih radnika kako se ne bi ograničavala sloboda kretanja radnika;

29.  poziva Komisiju da potiče razmjenu informacija među državama članicama s ciljem pružanja smjernica o različitim oblicima netipičnog zapošljavanja i samozapošljavanja kako bi pomogla državama članicama da pravilno primjenjuju odgovarajuće zakone o radu i mjere za socijalnu zaštitu radnika koji su na taj način zaposleni; smatra da je također potrebno da države članice jasno odrede slučajeve lažnog samozapošljavanja i kazne poslodavce kada se takvi slučajevi utvrde i dokažu; ističe međutim da bi za navedenu zadaću pravnu odgovornost trebala snositi država članica domaćin na čijem se području rad obavlja kako bi se utvrdio status zaposlenosti;

30.  poziva europske socijalne partnere, Komisiju i države članice da razmotre pitanje ovisnog samozapošljavanja i pronađu praktična rješenja, posebno u onim sektorima u kojima su jako važne prekogranične aktivnosti te među osjetljivim skupinama kao što su kućne pomoćnice i radnici s niskom plaćom;

31.  poziva države članice da se pobrinu da samozapošljavanje ne postane način da se radnicima onemogući korištenje socijalne zaštite i zaštita prava na posao te da samozapošljavanje ne postane sredstvo kojim poslodavci zaobilaze zakone o radu i socijalnoj zaštiti; traži da se izbjegne stavljanje samozaposlenih radnika uz bok zaposlenicima radi očuvanja prednosti samozapošljavanja i takve gospodarske aktivnosti te radi doprinosa razvoju poduzetničkog duha i kvalitete usluga;

32.  poziva države članice da, kada je to potrebno, razviju sustav socijalne zaštite u pogledu umirovljenja, invaliditeta, porodiljnog i roditeljskog dopusta te nezaposlenosti tako da odredbe zaštite samozaposlenih radnika budu bolje prilagođene njima samima

33.  poziva države članice da promiču i podržavaju skupno osiguranje za nezgode na radu i profesionalne bolesti; poziva države članice da samozaposlenima osiguraju pristup skupnim i solidarnim sustavima osiguranja i mirovinskim sustavima;

34.  poziva države članice da svim građanima učine dostupnima informacije o njihovim pravima na socijalnu zaštitu te također pruže primjerene informacije onima koji žele dobiti status samozaposlenog radnika o promjenama u sustavima socijalne skrbi i zakona o radu kojima isti podliježu, kao i o drugim pravima i obvezama povezanim s njihovom gospodarskom aktivnošću koje proističu iz dobivanja takvog statusa; također poziva Komisiju da samozaposlene i mobilne radnike obavijesti o njihovim pravima i obvezama u vezi s migracijom, imigracijom i prekograničnim radom;

35.  poziva države članice i Komisiju da, u skladu s nacionalnim praksama, uključe socijalne partnere u postupak razvoja i modernizacije socijalne zaštite te da razvijaju socijalni dijalog na nacionalnoj razini i razini Europske unije; također poziva socijalne partnere da na dnevni red stave pitanja koja se odnose na prava na rad i socijalnu zaštitu samozaposlenih radnika, kako bi se uvele adekvatne okvirne odredbe socijalne zaštite za samozaposlene, koje se temelje na uzajamnosti i načelu nediskriminacije, te da analiziraju trebaju li se i na koji način samozaposleni uključiti u kolektivno pregovaranje, uključujući posebne strategije za uključivanje dvojbi samozaposlenih radnika u slučajeve kada nacionalno pravo ne dopušta da sindikati predstavljaju samozaposlene radnike; potiče socijalne partnere na razmjenu dobrih praksi između sindikata i stručnih udruženja povezanih s uslugama pruženim samozaposlenima, borbom protiv lažnog samozapošljavanja i organizacijom samozaposlenih radnika za vlastiti račun;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) http://www.ilo.org/public/english/protection/download/lifecycl/lifecycle.pdf (2) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (3) SL L 180, 15.7.2010., str. 1. (4) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (5) SL L 245, 26.8.1992., str. 46. (6) SL L 245, 26.8.1992., str. 49. (7) SL L C 8, 12.1.2000., str.7. (8) http://register.consilium.europa.eu/pdf/en/11/st06/st06624-ad01.en11.pdf (9) http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=7315 (10) SL L 18, 19.1.11., str. 44. (11) SL L 161, 6.6.2013., str. 14. (12) SL C 212 E, 5.8.2010., str.23. (13) SL C 161 E, 31.5.2011., str.112. (14) SL C 351 E, 2.12.2011., str.39. (15) SL C 291 E, 30.11.2006., str.304. (16) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 8. (17) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0365. (18) SL C 9 E, 15.1.2010., str.1. (19) SL C 102 E, 24.4.2008., str.321. (20) SL C 175 E, 10.7.2008., str.401. (21) SL C 33 E, 5.2.2013., str.65. (22) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 57. (23) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0204. (24) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0266. (25) http://www.europarl.europa.eu/committees/en/studiesdownload.html?languageDocument=EN&file=92570 (26) http://www.eurofound.europa.eu/publications/htmlfiles/ef1366.htm (27) http://www.eurofound.europa.eu/comparative/tn0801018s/tn0801018s.htm (28) http://www.eurofound.europa.eu/eiro/studies/tn1206018s/tn1206018s_3.htm