Imenovanje člana izvršnog odbora Europske središnje banke (Sabine Lautenschläger)
192k
37k
Odluka Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem članice izvršnog odbora Europske središnje banke (N7-0002/2014 – C7-0010/2014 – 2014/0801(NLE))
– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 7. siječnja 2014. (N7-0002/2014)(1),
– uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0010/2014),
– uzimajući u obzir članak 109. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0023/2014),
A. budući da se Europsko vijeće pismom od 8. siječnja 2014., primljenim 9. siječnja 2014., savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Sabine Lautenschläger na funkciju članice izvršnog odbora Europske središnje banke na mandat od osam godina;
B. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a u području monetarne politike, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio životopis kandidatkinje kao i njezine odgovore na pismeni upitnik koji joj je upućen;
C. budući da je u tom odboru 13. siječnja 2014. održano saslušanje kandidatkinje, na kojem je ona dala uvodnu izjavu i zatim odgovorila na pitanja članova odbora;
1. daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Sabine Lautenschläger imenuje članicom izvršnog odbora Europske središnje banke;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.
Odobravanje Francuskoj da primijeni snižene stope određenih neizravnih poreza na „tradicionalni” rum proizveden u Guadeloupeu, Francuskoj Gijani, Martiniqueu i Réunionu *
72k
35k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o odobravanju Francuskoj da primijeni snižene stope određenih neizravnih poreza na „tradicionalni” rum proizveden u Guadeloupeu, Francuskoj Gijani, Martiniqueu i Réunionu te o izmjeni Odluke 2007/659/EZ (COM(2013)0839 – C7-0488/2013 – 2013/0413(CNS))
– uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2013)0839),
– uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0488/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7‑0013/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije;
2. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
3. traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;
4. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Izmjena Poslovnika Europskog parlamenta o ukidanju i zaštiti parlamentarnog imuniteta
309k
79k
Odluka Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o izmjeni Poslovnika Europskog parlamenta o ukidanju i zaštiti imuniteta parlamentarnog zastupnika (2013/2031(REG))
1a. Imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika.
Amandman 2 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6. – stavak 1.
1. Izvršavajući svoje ovlasti u vezi s povlasticama i imunitetima Parlament prvenstveno nastoji očuvati svoj integritet kao demokratska zakonodavna skupština i osigurati nezavisnost zastupnika u obnašanju njihovih dužnosti.
1. Izvršavajući svoje ovlasti u vezi s povlasticama i imunitetima Parlament djeluje tako da očuva svoj integritet kao demokratska zakonodavna skupština i osigura nezavisnost zastupnika u obnašanju njihovih dužnosti. Svi zahtjevi za ukidanje imuniteta ocjenjuju se u skladu s člancima 7., 8. i 9. Protokola Europske unije o povlasticama i imunitetima i s načelima na koja se upućuje u ovom članku.
Amandman 3 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6. – stavak 2.
2. Svaki zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnika koji nadležno tijelo države članice uputi predsjedniku objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.
Briše se.
Amandman 4 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6. – stavak 3.
3. Svaki zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.
Briše se.
Amandman 5 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6. – stavak 4.
4. U slučajevima kad je zastupnik uhićen ili mu je ograničena sloboda kretanja, čime je počinjena očita povreda njegovih povlastica i imuniteta, predsjednik Parlamenta može nakon savjetovanja s predsjednikom i izvjestiteljem nadležnog odbora hitno pokrenuti inicijativu da se potvrde povlastice i imuniteti zastupnika. O toj inicijativi predsjednik obavještava odbor i Parlament.
4a. Ako su zastupnici pozvani u svojstvu svjedoka ili vještaka, nije potrebno zahtijevati ukidanje imuniteta, pod uvjetom:
— da neće morati svjedočiti u terminu koji im onemogućuje ili otežava izvršavanje parlamentarnih dužnosti, ili da će moći dati izjavu u pisanom ili bilo kojem drugom obliku kojim im se ne otežava ispunjavanje njihovih parlamentarnih dužnosti; ili
— da neće morati svjedočiti o povjerljivim informacijama koje su dobili pri obnašanju svoje dužnosti za koje smatraju da ih ne trebaju otkriti.
Amandman 7 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6.a (novi)
Članak 6.a
Zaštita povlastica i imuniteta
1. U slučajevima kad postoje navodi o povredi povlastica i imuniteta zastupnika ili bivšeg zastupnika od strane tijela države članice, može se u skladu s člankom 7. stavkom -1.podnijeti zahtjev da Parlament donese odluku o tome je li doista došlo do povrede tih povlastica i imuniteta.
2. Posebice, takav zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta može se podnijeti ako se smatra da okolnosti predstavljaju administrativna ili druga ograničenja slobodnom kretanju zastupnika pri putovanju na mjesto zasjedanja Parlamenta ili povratku s njega, ili slobodnom izražavanju mišljenja ili glasovanju tijekom obnašanja dužnosti, ili da pak potpadaju pod okvir članka 9. Protokola Europske unije o povlasticama i imunitetima.
3. Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta zastupnika nije dopušten ako je u vezi s istim postupkom već primljen zahtjev za ukidanje ili zaštitu imuniteta tog zastupnika, bez obzira na to je li tada donesena odluka ili nije.
4. Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta zastupnika ne razmatra se ako je u vezi s istim postupkom već primljen zahtjev za ukidanje imuniteta tog zastupnika.
5. U slučajevima u kojima je donesena odluka da se ne zaštite povlastice i imunitet zastupnika, zastupnik može uz podnošenje novih dokaza podnijeti zahtjev za preispitivanje odluke. Zahtjev za ponovno razmatranje nije dopušten ako je postupak pokrenut protiv odluke na osnovi članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili ako predsjednik smatra da podneseni novi dokazi nisu dovoljno utemeljeni da opravdaju ponovno razmatranje.
Amandman 8 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 6.b (novi)
Članak 6.b
Hitno djelovanje predsjednika u svrhu potvrde imuniteta
1. U slučajevima kad je zastupnik uhićen ili mu je ograničena sloboda kretanja, čime je počinjena očita povreda njegovih povlastica i imuniteta, predsjednik Parlamenta može nakon savjetovanja s predsjednikom i izvjestiteljem nadležnog odbora hitno pokrenuti inicijativu da se potvrde povlastice i imuniteti zastupnika o kojemu je riječ. O toj inicijativi predsjednik obavještava odbor i Parlament.
2. Ako se predsjednik koristi ovlastima koje su mu dodijeljene stavkom 1., odbor predsjednikovu inicijativu prima na znanje na svojoj sljedećoj sjednici. Ako odbor to smatra potrebnim, može pripremiti izvješće i podnijeti ga Parlamentu.
-1. Svaki zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnika koji nadležno tijelo države članice uputi predsjedniku, ili zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku, objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.
Amandman 10 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 7. – stavak 1.
1. Nadležni odbor razmatra zahtjeve za ukidanje imuniteta ili zahtjeve za zaštitu imuniteta i povlastica bez odlaganja i po redoslijedu po kojem su predani.
1. Odbor razmatra zahtjeve za ukidanje imuniteta ili zahtjeve za zaštitu povlastica i imuniteta bez odlaganja, ali uzimajući u obzir njihovu relativnu složenost.
Amandman 11 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 7. – stavak 3.
3. Odbor može tražiti da mu nadležno tijelo pruži informacije ili objašnjenja koje smatra neophodnim za stvaranje mišljenja o tome treba li imunitet oduzeti ili zaštititi. Dotični zastupnik ima mogućnost da bude saslušan te može priložiti dokumente ili druge pisane dokaze koje smatra relevantnima. Zastupnika može predstavljati drugi zastupnik.
3. Odbor može tražiti da mu nadležno tijelo pruži informacije ili objašnjenja koje smatra neophodnim za stvaranje mišljenja o tome treba li imunitet oduzeti ili zaštititi.
3a. Dotični zastupnik ima mogućnost da bude saslušan te može priložiti dokumente ili druge pisane dokaze koje smatra relevantnima. Zastupnika može predstavljati drugi zastupnik.
Zastupnik neće biti prisutan na raspravi o zahtjevu za ukidanje ili zaštitu svog imuniteta, osim na vlastitom saslušanju.
Predsjednik odbora poziva zastupnika na saslušanje i pritom navodi datum i vrijeme. Zastupnik se može odreći prava da bude saslušan.
Ako se zastupnik ne odazove saslušanju na koje je pozvan, smatrat će se da se odrekao prava da bude saslušan, osim ako se nije ispričao zbog nemogućnosti saslušanja u predloženo vrijeme i pritom za to naveo razloge. Predsjednik odbora donosi odluku o tome može li se isprika prihvatiti u svjetlu danih razloga, a na tu odluku nije moguća žalba.
Ako predsjednik odbora odobri ispriku, poziva zastupnika na saslušanje u nekom drugom terminu. Ako zastupnik ne postupi u skladu s drugim pozivom na saslušanje, postupak se nastavlja bez saslušanja zastupnika. Nije dopušteno podnošenje novih isprika ili novih zahtjeva za saslušanje.
Amandman 13 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 7. – stavak 5.
5. Ako su zastupnici pozvani u svojstvu svjedoka ili vještaka, nije potrebno zahtijevati ukidanje imuniteta, pod uvjetom:
Briše se.
— da neće morati svjedočiti u terminu koji im onemogućuje ili otežava izvršavanje parlamentarnih dužnosti, ili da će moći dati izjavu u pisanom ili bilo kojem drugom obliku kojim im se ne otežava ispunjavanje parlamentarnih dužnosti;
— da neće morati svjedočiti o povjerljivim informacijama koje su dobili pri obnašanju svoje dužnosti za koje smatraju da ih ne trebaju otkriti.
Amandman 14 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 7. – stavak 6.
6. U slučajevima koji se tiču zaštite imuniteta ili povlastica odbor utvrđuje predstavljaju li postojeće okolnosti administrativna ili druga ograničenja slobodnom kretanju zastupnika pri putovanju na mjesto zasjedanja Parlamenta ili povratku s njega, ili slobodnom izražavanju mišljenja ili glasovanju tijekom obnašanja dužnosti, ili pak potpadaju pod okvir članka 9. Protokola o povlasticama i imunitetima koji nisu predmet nacionalnog prava. Odbor podnosi prijedlog kojim se od nadležnog tijela traži da donese potrebne zaključke.
Briše se.
Amandman 15 Poslovnik Europskog parlamenta Članak 7. – stavak 10.
10. Ako predsjednik upotrebljava ovlasti koje su mu dodijeljene prema članku 6. stavku 4., nadležni odbor predsjednikovu inicijativu prima na znanje na svojoj sljedećoj sjednici. Ako odbor to smatra potrebnim, može pripremiti izvješće i podnijeti ga Parlamentu.
12a. Odbor utvrđuje načela za primjenu ovog članka.
Stavljanje na tržište za uzgoj genetski modificiranog kukuruza
382k
56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (2013/2974(RSP))
– uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (COM(2013)0758),
– uzimajući u obzir nacrt Odluke Komisije o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (D003697/01) koji je predan na glasovanje u odboru na koji se upućuje u članku 30. Direktive 2001/18/EZ od 25. veljače 2009.,
– uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ(1), a posebno njezin članak 18. stavak 1. prvi podstavak,
– uzimajući u obzir ishod glasovanja u odboru na koji se upućuje u članku 30. Direktive 2001/18/EZ o kukuruzu linije 1507 od 25. veljače 2009. u kojem nije doneseno nikakvo mišljenje,
– uzimajući u obzir šest znanstvenih mišljenja o kukuruzu linije 1507 koje je dostavio Panel za genetički modificirane organizme Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 2005. do studenog 2012.,
– uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 365/2013 od 22. travnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobravanje aktivne tvari glufosinata(2),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za okoliš o genetski modificiranim organizmima (GMO) usvojene 4. prosinca 2008.,
– uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno prilikom prvog čitanja 5. srpnja 2011. s ciljem donošenja Uredbe (EU) br. …/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2001/18/EZ u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgajanje GMO-a na svojem teritoriju(3),
– uzimajući u obzir posebno izvješće Eurobarometra 354 o rizicima povezanim s hranom(4)
– uzimajući u obzir presudu Općeg suda Europske unije (sedmo vijeće) od 26. rujna 2013. o primjeni namjernog uvođenja kukuruza linije 1507 u okoliš (Predment T-164/10)(5),
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 5. i članak 8. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za provedbu izvršnih ovlasti danih Komisiji(6),
– uzimajući u obzir članak 88. stavke 2. i 3. Poslovnika,
A. budući da je člankom 18. stavkom 1. Direktive 2001/18/EZ predviđeno da odluka o namjernom uvođenju genetski modificiranih organizama (GMO) mora sadržavati iste informacije poput onih navedenih u članku 19. stavku 3.;
B. budući da je člankom 19. stavkom 3. Direktive 2001/18/EZ predviđeno da se u pisanom pristanku iz članka 18. u svim slučajevima izričito moraju navoditi, između ostalog, uvjeti za zaštitu određenih ekosustava/okoliša i/ili zemljopisnih područja;
C. budući da takav navod nedostaje u prijedlogu Komisije;
D. budući da glasovanjem stalnog odbora od 25. veljače 2009. o prijedlogu Komisije za odobrenje nije doneseno nikakvo mišljenje; budući da je samo šest država članica glasovalo za prijedlog, 12 država članica glasovalo je protiv, a sedam ih bilo suzdržano;
E. budući da je Komisija na temelju preporuka EFSA-e i radi ispunjavanja uvjeta za odobrenje znatno izmijenila prijedlog, primjerice u pogledu pravila o označivanju, praćenja i praksi navedenih u planu upravljanja u slučaju otpornosti kukaca;
F. budući da u usporedbi s verzijom o kojoj se glasovalo u stalnom odboru 25. veljače 2009. izmjene uključuju brisanje upućivanja na svojstvo tolerancije kukuruza linije 1507 na glufosinat te umetanje zahtjeva da se djelatnici obavijeste da ne rabe proizvod „s herbicidima od glufosinata na bilo koji način koji se razlikuje od uobičajene prakse s kukuruzom koji nije tolerantan na glufosinat”;
G. budući da se o izmijenjenom prijedlogu nije raspravljalo sa stručnjacima iz država članica i da se o njemu nije glasovalo u stalnom odboru, no na njega se izravno upućivalo Vijeću ministara;
H. budući da se presudom Općeg suda Europske unije od 26. rujna 2013. o prijavi proizvođača Pioneer Hi-Bred International o namjernom uvođenju kukuruza linije 1507 u okoliš Komisiju ne sprječava da ponovno razmotri svoje stajalište i stalnom odboru predstavi novi prijedlog kojime se, nastavljajući na rezoluciju Parlamenta, u skladu s člankom 8. stavkom 1. Odluke Vijeća 1999/468/EZ, preporuča da se ne odobri kukuruz linije 1507;
Procjena rizika EFSA-e
I. budući da je nakon glasovanja u stalnom odboru EFSA na zahtjev Komisije predstavila tri znanstvena mišljenja kojima su ažurirane prethodne EFSA-ine procjene rizika i preporuke o upravljanju rizikom;
J. budući da je u svojem mišljenju iz veljače 2012. EFSA izričito izrazila neslaganje s podnositeljevim zaključkom da se istraživanjem koje je podnositelj naveo daju dovoljni dokazi da je rizik kukuruza linije 1507 za kukce lepidoptera u EU-u koji ne pripadaju ciljanoj skupini zanemariv i ukazala na činjenicu da vrlo osjetljivi leptiri i moljci koji ne pripadaju ciljanoj skupini mogu biti ugroženi kada su izloženi peludu kukuruza linije 1507(7);
K. budući da je Bt toksin koji proizvodi kukuruz linije 1507 s proteinom Cry1F drugačiji od uobičajenih tipova Bt toksina i da je dokazano da ima drugačije učinke na kukce lepidoptera koji ne pripadaju ciljanoj skupini; budući da je provedeno tek nekoliko istraživanja o proteinu Cry1F, a budući da nije provedeno nijedno istraživanje o učincima tog proteina na vodene vrste ni na organizme u tlu; budući da EFSA navodi da je količina proteina Cry1F u peludu kukuruza linije 1507 oko 350 puta veća od njegove količine u peludu kukuruza MON 810(8);
L. budući da je nakon zahtjeva Komisije Pioneer odbio izmijeniti svoju prijavu za odobrenje i predstaviti dodatne dokumente o praćenju i mjerama ublažavanja rizika za organizme koji ne pripadaju ciljanoj skupini;
M. budući da EFSA uvažava da u svojoj procjeni rizika nije razmotrila moguće rizike povezane s drugim svojstvom kukuruza linije 1507 ̶ njegovom tolerancijom na herbicid amonijev glufosinat(9), iako bi ta značajka mogla dovesti do povećane uporabe glufosinata;
Glufosinat
N. budući da EFSA mora ocijeniti „neizravne učinke poput uporabe pesticida [...] kao dio procjene rizika za okoliš” i procijeniti „moguće učinke na biološku raznolikost i organizme koji ne pripadaju ciljanoj skupini koje bi mogao uzrokovati bilo koji genetski modificiran pojedinačni usjev koji je tolerantan na herbicide zbog promjene poljoprivrednih praksi (uključujući one koje opstaju zbog uporabe različitih herbicida)”(10);
O. budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga spada pod kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009; budući da se kriteriji za isključivanje primjenjuju na tvari koje su već odobrene kada odobrenje treba obnoviti; budući da odobrenje za glufosinat istječe 2017.(11); budući da bi se uporaba glufosinata stoga u načelu trebala okončati 2017.;
P. budući da u zemljama izvan EU-a, primjerice SAD-u i Kanadi, proizvođači kukuruza linije 1507 oglašavaju svoj proizvod kao usjev koji je tolerantan na glufosinat, a za potrebe primjene u EU-u podnositelj prijave tvrdi da se gen za toleranciju na glufosinat koristio samo kao gen marker;
Q. budući da nije jasno kako Komisija namjerava provoditi skoru zabranu glufosinata sve dok je on dostupan na tržištu;
Opće stanje u pogledu GMO-a u EU-u
R. budući da u EU-u nije odobren nijedan GMO za uzgoj od 2010. kada je posljednji odobreni organizam bio je krumpir Amflora; budući da je to odobrenje poništio Opći sud Europske unije 13. prosinca 2013. i budući da je jedini drugi odobreni usjev za uzgoj kukuruz MON 810 proizvođača Monsanto, čija je obnova odobrenja već nekoliko godina u postupku;
S. budući da je uglavnom prihvaćeno i potvrđeno prethodno spomenutim zaključcima Vijeća za okoliš od 4. prosinca 2008. da dugoročni učinci uzgoja GMO-a i učinci organizama koji ne pripadaju ciljanoj skupini dosad nisu primjereno uzeti u obzir u okviru za procjenu rizika;
T. budući da i Vijeće(12) i Parlament(13) uvažavaju nužnost strože procjene dugoročnih učinaka GMO-a i neovisnih istraživanja o mogućim rizicima povezanim s namjernim uvođenjem ili stavljanjem na tržište GMO-a, uključujući potrebu da se neovisnim istraživačima omogući pristup svom relevantnom materijalu;
U. budući da je velika većina potrošača zabrinuta zbog genetski modificirane hrane, kao što je navedeno, između ostaloga, u posebnom izvješću Eurobarometra 354 iz 2010.; budući da genetski modificirani kukuruz linije 1507 ne donosi nikakvu korist potrošačima;
1. protivi se usvajanju prijedloga Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L. linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike;
2. smatra da prijedlog odluke Vijeća prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Direktivom 2001/18/EC;
3. poziva Vijeće da odbije prijedlog Komisije;
4. poziva Komisiju da ne predlaže odobrenje nikakvih novih vrsta GMO-a i da ne obnavlja stara odobrenja dok se znatno ne poboljšaju metode procjene rizika;
5. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
– uzimajući u obzir članke 21., 45., 47. i 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članke 15., 21., 29., 34. i 45. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice(1), osobito njezin članak 7.,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji(2),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(3), i Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(4),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. srpnja 2010. pod naslovom „Ponovno potvrđivanje slobodnog kretanja radnika: prava i glavne promjene” (COM(2010) 0373),
– uzimajući u obzir studiju objavljenu 14. listopada 2013. o učinku na sustave socijalne sigurnosti država članica prava neaktivnih migranata unutar EU-a na posebne novčane naknade za koje ne plaćaju doprinose te na zdravstvenu zaštitu dobivenu na temelju boravišta,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenog 2013. pod naslovom „Slobodno kretanje građana EU-a i njihovih obitelji: pet mjera koje čine razliku” (COM(2013) 0837),
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije Reding Vijeću za pravosuđe i unutarnje poslove od 5. prosinca 2013. o slobodnom kretanju,
– uzimajući u obzir izjavu povjerenika Lászlóa Andora od 1. siječnja 2014. o prestanku ograničenja slobode kretanja za radnike iz Bugarske i Rumunjske,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o primjeni Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2012. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2010.: uklanjanje prepreka pravima građana EU-a(6),
– uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je pravo na slobodu kretanja jedna od četiriju temeljnih sloboda EU-a usađenih u Ugovor o funkcioniranju Europske unije kao temeljac europske integracije i izravno je povezano s građanstvom EU-a;
B. budući da je slobodno kretanje temeljna vrijednost EU-a, kojom se njegovim građanima daje mogućnost da odaberu gdje će živjeti i raditi te potiče mobilnost i razvoj na tržištu rada, u obrazovnom sustavu i šire;
C. budući da je sloboda kretanja pravo zajamčeno svim europskim građanima neovisno o postojanju mogućih graničnih kontrola koje su uvele neke države članice za ulazak građana EU-a na njihovo područje; budući da činjenica da sve države članice još nisu dijelom schengenskog prostora ne utječe na pravo svih građana EU-a na slobodu kretanja u Uniji;
D. budući da građani EU-a slobodno kretanje smatraju pravom koje je najviše povezano s građanstvom u EU-u i najpozitivnijim postignućem EU-a te da donosi ekonomske koristi gospodarstvu njihove države;
E. budući da je doprinos radnika EU-a sustavu socijalne skrbi države domaćina jednak onome domaćih radnika;
F. budući da su prednosti slobodnog kretanja mobilnih radnika EU-a za razvoj države domaćina vidljive u cijeloj Europi, osobito na područjima zdravstva, poljoprivrede i građevinarstva;
G. budući da se sloboda boravljenja građana EU-a bilo gdje u EU-u primjenjuje bez ograničenja na sve građane EU-a, no uvjetovana je, kako stoji u Direktivi 2004/38/EZ, time da građanin EU-a o kojem je riječ nakon tri mjeseca mora ispunjavati zakonske uvjete kako ne bi bio na teret državi domaćinu; budući da je slobodno kretanje radnika stup uspjeha jedinstvenog tržišta EU-a; budući da unatoč činjenici da samo 2,8 % svih građana EU-a živi u državi članici koja nije ona iz koje potječu, oni su neovisno o tome ključni element uspjeha unutarnjeg tržišta i potiču gospodarstvo Europe;
H. budući da se načelom jednakog postupanja ili nediskriminacije podrazumijeva da svi građani EU-a imaju ista prava i obveze kao i državljani države domaćina (Uredbe (EZ) br.883/2004 i (EZ) br. 987/2009 temelje se na tom načelu); budući da države članice s obzirom na ta načela slobodno odlučuju koje socijalne naknade odobriti i pod kojim uvjetima; budući da pravila EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ne dopuštaju diskriminaciju kad je riječ o socijalnim naknadama za građane EU-a koji rade, članove bliže obitelji radnika ili za osobe s uobičajenim boravištem u dotičnoj državi članici;
I. budući da moderno europsko društvo iziskuje veći stupanj mobilnosti među radnicima, osobito uslijed industrijskih promjena, globalizacije, novih obrazaca rada, demografskih promjena i razvoja prijevoznih sredstava;
J. budući da slobodno kretanje radnika predstavlja pozitivan socioekonomski primjer za EU i države članice jer je ključna etapa za integraciju EU-a, gospodarski razvoj, socijalnu koheziju, pojedinačno unapređenje na stručnoj razini, suprotstavljanje negativnim učincima gospodarske krize i učvršćivanje Unije kao snažnije gospodarske sile koja je spremna na suočavanje s izazovima globalnih promjena;
K. budući da su 1. siječnja 2014. ukinute prijelazne odredbe koje su se odnosile na slobodno kretanje radnika iz Bugarske i Rumunjske;
L. budući da je Vijeće ponovilo svoju potporu slobodnom kretanju i priznalo uzajamne koristi koje ono donosi, kao primjerice u nedavnoj raspravi Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (8. listopada 2013., 5. i 6. prosinca 2013.);
M. budući da je približavanjem europskih izbora slobodno kretanje građana EU-a postalo pitanje u izbornoj promidžbi nekih političkih stranaka; budući da postoji rizik da bi ta rasprava, ako joj se ne pristupi racionalno, mogla prouzročiti da građani EU-a iz nekih država članica ili mobilni građani EU-a postanu žrtveni janjci te bi mogla potaknuti porast rasizma i ksenofobije; budući da su visokopozicionirani europski političari nedavno dali nekoliko izjava kojima se dovodi u pitanje pravo na slobodno kretanje;
N. budući da se u nedavnim studijama Komisije pokazalo da su mobilni radnici neto davatelji gospodarstvima i proračunima država domaćina; budući da mobilni radnici kao skupina uplaćuju više u proračune država domaćina kad je riječ o porezima i socijalnoj sigurnosti nego što od toga ostvaruju korist, dok je potrošnja na zdravstvenu skrb neaktivnih mobilnih građana vrlo niska u donosu na ukupnu zdravstvenu potrošnju (0,2 %) ili u donosu na gospodarstva država domaćina (0,01 % BDP-a), a građani EU-a čine vrlo mali udio među primateljima posebnih nedoprinosnih naknada;
1. poziva države članice da se pridržavaju odredaba Ugovora koje se odnose na pravila EU-a o slobodi kretanja i da zajamče da se načela jednakosti i temeljnog prava slobode kretanja poštuju u odnosu prema svim državama članicama;
2. snažno osporava stajalište koje su zauzeli neki europski čelnici pozivanjem na promjene i na ograničenje slobodnog kretanja građana; poziva države članice da se suzdrže od sveg djelovanja koje bi moglo utjecati na pravo na slobodno kretanje, koje se zasniva na temeljnom zakonodavstvu EU-a;
3. u potpunosti odbacuje prijedlog da se ograniči broj migranata EU-a koji je proturječan načelu slobodnog kretanja osoba prema Ugovoru EU-a; ističe da mobilnost radne snage doprinosi konkurentnosti europskoga gospodarstva;
4. poziva Komisiju i države članice da osiguraju strogu primjenu prava Unije kako bi se zajamčilo da se sa svim radnicima EU-a postupa jednako i da ih se ne diskriminira u pogledu pristupa zaposlenju, zapošljavanja i radnih uvjeta, plaće, otpuštanja te socijalnih i poreznih povlastica, time osiguravajući pravedno tržišno natjecanje trgovačkih društava i snažno potiče nacionalne vlasti da se bore protiv svih neopravdanih ograničenja ili prepreka pravu radnika na slobodno kretanje te protiv svih slučajeva izrabljivanja radnika;
5. podsjeća da slobodno kretanje radnika svakom građaninu Unije, neovisno o njegovom ili njezinom mjestu boravljenja, daje pravo na slobodno kretanje u drugu državu članicu radi rada i/ili boravka u svrhu rada;
6. pozdravlja Komunikaciju Komisije COM(2013)0837 u kojoj se utvrđuje pet aktivnosti za pomoć državama članicama i njihovim lokalnim vlastima pri primjeni zakona EU-a i instrumenata do njihova krajnjeg potencijala te, s tim u vezi, potpuno podržava sljedeće aktivnosti kako bi ih se provodilo zajedno s državama članicama: pomoć državama članicama u borbi protiv brakova iz interesa (priručnik); pomoć vlastima u primjeni pravila EU-a za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (praktični vodič); pomoć vlastima da se suoče s izazovima socijalne uključenosti (financiranje); razmjena najboljih praksi među lokalnim vlastima; te obuka i potpora lokalnim vlastima u svrhu primjene pravila EU-a o slobodnom kretanju;
7. poziva države članice da ne diskriminiraju mobilne radnike EU-a nepravedno povezujući pravo na slobodno kretanje za potrebe rada s navodnom zloporabom sustava socijalne sigurnosti; naglašava da ni jedna država članica koja ukazuje na to opterećenje nije Komisiji iznijela dokaze koji su zatraženi;
8. poziva Komisiju da počne sustavno i temeljito pratiti poštuje li se temeljno pravo na slobodno kretanje radnika u EU-u; potiče Komisiju da nastavi sa svojim aktualnim naporima kako bi se osiguralo da države članice u cijelosti i ispravno prenose i primjenjuju Direktivu 2004/38/EZ potpuno se koristeći njezinom ovlasti da započnu postupak zbog kršenja;
9. poziva države članice da u potpunosti i transparentno upotrebljavaju sredstva dostupna u europskim fondovima (kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj) radi promicanja integracije, socijalnog uključenja i borbe protiv siromaštva te da podupiru napore lokalnih zajednica za suočavanje sa svakim povećanjem broja marginaliziranih građana;
10. podsjeća države članice da je njihova društvena odgovornost rješavati problem zloporabe sustavâ socijalne skrbi, bez obzira na to jesu li zloporabu počinili njihovi državljani ili državljani drugih država članica. poziva države članice da poštuju odredbe Direktive 2004/38/EZ i da riješe pitanje mogućih zloporaba;
11. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
– uzimajući u obzir članke 4., 5., 9. i 10. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članak 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da se od svake države članice očekuje da se ponaša odgovorno u očuvanju zajedničkih vrijednosti i postignuća Unije te budući da su te vrijednosti i postignuća neprocjenjivi i ne mogu se vrednovati novcem;
B. budući da je više država članica uvelo programe koji izravno ili neizravno uzrokuju prodaju građanstva EU-a državljanima trećih zemalja;
C. budući da sve veći broj država članica izdaje privremene ili stalne boravišne dozvole državljanima trećih zemalja koji ulažu u državu članicu o kojoj je riječ;
D. budući da se u nekim državama članicama može steći stalno boravište s pristupom cijelom Schengenskom prostoru; te budući da se u nekim državama članicama poduzimaju koraci koji bi mogli dovesti do stvarne prodaje državljanstva dotične države članice;
E. budući da ti programi ulaganja u nekim slučajevima mogu imati negativne nuspojave kao što je narušavanje lokalnih tržišta nekretnina;
F. budući da je, primjerice, vlada Malte nedavno poduzela korake za uvođenje programa za izravnu prodaju malteškog državljanstva, što za sobom povlači izravnu prodaju građanstva EU-a u cijelosti bez zahtjeva za stalnim boravištem;
G. budući da se takvom izravnom prodajom građanstva EU-a podriva uzajamno povjerenje na kojemu se Unija temelji;
H. budući da državljani EU-a prije svega imaju pravo slobodnog kretanja i boravka unutar EU-a, glasovanja i kandidiranja na općinskim izborima i izborima za Europski parlament u državi u kojoj žive, i to pod jednakim uvjetima kao i državljani te države, te da u državama izvan EU-a imaju pravo na pomoć u veleposlanstvu ili konzulatu druge države članice pod jednakim uvjetima kao i državljani te države ako u tim državama njihova vlastita država nema veleposlanstvo ili konzulat;
I. budući da se EU temelji na uzajamnom povjerenju država članica, uspostavljenom dugogodišnjim trudom i dobrom voljom država članica, kao i Unije kao cjeline;
J. budući da se također izrazila zabrinutost zbog kriminalne zlouporabe tih programa ulaganja, uključujući pitanja poput pranja novca;
K. budući da postoji zabrinutost zbog moguće diskriminacije jer se tim praksama država članica omogućava samo najbogatijim državljanima trećih zemalja da dobiju građanstvo EU-a bez razmatranja bilo kakvih drugih kriterija;
L. budući da nije jasno hoće li malteški državljani imati stvarne koristi od ove nove politike, primjerice ubiranjem poreza, s obzirom na to da strani ulagači o kojima je riječ neće biti obvezani plaćati porez; podsjeća na to da državljanstvo ne podrazumijeva samo prava, nego i dužnosti;
M. budući da je građanstvo Europske unije jedno od najvažnijih postignuća EU-a i budući da su u skladu s Ugovorima o EU-u pitanja boravišta i državljanstva pod isključivom nadležnošću država članica;
1. zabrinut je zbog takvog načina dobivanja državljanstva na Malti i svih drugih nacionalnih shema koje mogu uključivati neposrednu ili izravnu prodaju građanstva EU-a jer se time podriva sama ideja europskog građanstva;
2. poziva države članice da prepoznaju dodijeljene zadaće čuvanja vrijednosti i ciljeva Unije i odgovore na njih;
3. poziva Komisiju kao čuvaricu Ugovora da se jasno izjasni o tome poštuju li se ovim programima slovo i duh Ugovora i Zakonika o schengenskim granicama kao i propisi EU-a o zabrani diskriminacije;
4. ponavlja da se u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj Uniji utvrđuje načelo „lojalne suradnje” između Unije i država članica koje uz puno međusobno poštovanje jedne drugima trebaju pomagati u provođenju zadaća koje proizlaze iz Ugovora;
5. izražava zabrinutost zbog posljedica nekih od programa za ulagače i državljanstvo koje su razne države članice EU-a nedavno uspostavile;
6. uvažava činjenicu da su pitanja boravišta i državljanstva u nadležnosti država članica; poziva države članice da u izvršavanju svojih ovlasti na tom području budu oprezne te da uzmu u obzir moguće nuspojave;
7. napominje da građanstvo EU-a podrazumijeva dioništvo u Uniji te ovisi o povezanosti pojedinca s Europom i državama članicama ili o osobnim vezama s građanima EU-a; ističe da građanstvo EU-a nikada ne bi trebalo postati utrživo dobro;
8. ističe činjenicu da se prava koja se dodjeljuju građanstvom EU-a temelje na ljudskom dostojanstvu te da se ne bi trebala kupovati i prodavati ni po kojoj cijeni;
9. ističe da pristup sredstvima ne bi trebao biti glavni kriterij pri dodjeli građanstva EU-a državljanima trećih zemalja; poziva države članice da u obzir uzmu pitanja u vezi s kriminalnim prijevarama kao što je pranje novca;
10. primjećuje da trenutačno natjecanje za privlačnije uvjete ulaganja ili financijske resurse može dovesti do snižavanja standarda i uvjeta za dobivanje boravišnih dozvola na Schengenskom prostoru te za dobivanje građanstva EU-a;
11. poziva Komisiju da poštujući europske vrijednosti te duh i slovo zakonodavstva i prakse EU-a ispita različite sheme državljanstva te da izda preporuke kako bi se spriječilo da se takvim programima podriva povjerenje na kojemu se Unija temelji i smjernice za dobivanje građanstva EU-a preko nacionalnih shema;
12. poziva Maltu da sadašnji program državljanstva uskladi s vrijednostima EU-a;
13. poziva države članice koje su donijele nacionalne programe kojima se omogućava izravna ili neizravna prodaja građanstva EU-a državljanima trećih zemalja da usklade te programe s vrijednostima EU-a;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
Izvješće o napretku Srbije za 2013. godinu
247k
104k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o Izvješću o napretku Srbije za 2013. (2013/2880(RSP))
– uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/213/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima europskog partnerstva sa Srbijom uključujući Kosovo kako je utvrđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244 od 10. lipnja 1999. i stavljanju izvan snage Odluke 2006/56/EZ(1) ,,
– uzimajući u obzir mišljenje Komisije od 12. listopada 2011. o zahtjevu Srbije za članstvo u Europskoj uniji (SEC(2011)1208) i Komunikaciju Komisije od 12. listopada 2011. pod naslovom „Strategija proširenja i glavni izazovi 2011. – 2012.” (COM(2011)0666),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 11. prosinca 2012. o procesima proširenja te stabilizacije i pridruživanja,
– uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Srbije koji je stupio na snagu 1. rujna 2013., uzimajući u obzir tekuće pripreme za prvu sjednicu Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje predviđenu u studenom 2013. kojom će Europski parlament i Narodna skupština Republike Srbije stupiti u kontinuirani dijalog,
– uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1244 (1999), savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde od 22. srpnja 2010. o pitanju sukladnosti jednostrane deklaracije o nezavisnosti Kosova s međunarodnim pravom te rezoluciju Opće skupštine UN-a od 9. rujna 2010. koja je potvrdila sadržaj mišljenja i pozdravila spremnost EU-a da potiče dijalog između Beograda i Prištine(2),
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa 7. međuparlamentarnog sastanka EU-a i Srbije 18. –19. ožujka 2013.,
– - uzimajući u obzir Ugovor o Energetskoj zajednici, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2006. i čiji je Srbija potpisnik, te Odluku Energetske zajednice D/2012/04/MC/EnC od 18. listopada 2012. o provedbi Direktive o obnovljivoj energiji 2009/28/EZ i izmjene članka 20. Ugovora o energetskoj zajednici, u kojem su određeni obvezujući ciljevi,
– uzimajući u obzir sporazum između EU-a i Srbije o ponovnom prihvatu od 8. studenoga 2007(3). i Uredbu Vijeća (EZ) br. 1244/2009 od 30. studenoga 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 s popisom trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica te zemalja čiji su državljani od tog uvjeta izuzeti(4),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o proračunskom upravljanju pretpristupnih fondova Europske unije na područjima pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije u državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama(5) i zapažanja o Albaniji sadržana u njoj,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. lipnja 2013.,
– uzimajući u obzir sastavljanje pregovaračkog tima za pristupanje Srbije,
– uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Srbije za 2013. od 16. listopada 2013. (SWD(2013)0412),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je Europsko vijeće 28. lipnja 2013. odlučilo otvoriti pregovore o pristupanju sa Srbijom i održati prvu međuvladinu konferenciju najkasnije u siječnju 2014., čime se potvrđuje europska perspektiva Srbije u skladu s obvezama EU-a prema cijelom Zapadnom Balkanu;
B. budući da je Srbija poduzela važne korake prema normalizaciji odnosa s Kosovom, što je rezultiralo Prvim sporazumom o načelima za normalizaciju odnosa od 19. travnja 2013. te se potrudila dovoljno ispuniti političke kriterije i uvjete procesa stabilizacije i pridruživanja; budući da pregovori o pristupanju čine moćan instrument za praćenje provedbe reformi;
C. budući da su 25. rujna 2013. Europska komisija i Srbija pokrenule postupak pregleda usklađenosti za poglavlja pravne stečevine, počevši s poglavljem 23. o pravosuđu i temeljnim pravima;
D. budući da Srbija, kao svaka država koja teži članstvu u EU-u, mora biti ocijenjena na temelju vlastitog uspjeha u ispunjavanju i provođenju istog skupa kriterija te usklađivanja s njim;
E. budući da je EU stavio vladavinu prava u središte politike proširenja;
F. budući da se provedba pravnog okvira o zaštiti manjina treba u potpunosti osigurati, posebno kad je riječ o obrazovanju, uporabi jezika, pristupu medijima i vjerskim uslugama na jeziku manjina;
G. budući da je Komisija naglasila potrebu da se ojača gospodarsko upravljanje u svim zemljama Zapadnog Balkana;
1. nestrpljivo očekuje službeni početak pristupnih pregovora sa Srbijom na prvoj međuvladinoj konferenciji EU-a i Srbije koja će se održati 21. siječnja 2014.; smatra da je ta međuvladina konferencija povijesni korak u procesu europske integracije Srbije te je dokaz predanosti EU-a procesu proširenja; poziva srpske vlasti da u daljnjem radu nakon konferencije pospješe reforme u zemlji povezane s Europskom unijom kako bi se zadovoljila očekivanja srpskih građana o odvijanju procesa pristupanja EU-u bez poteškoća te pojačao gospodarski oporavak, čineći konkretnima izglede za članstvo u Europskoj uniji,;
2. pozdravlja pokazanu predanost vlade Srbije europskim integracijama te potiče Srbiju da nastavi sa sustavnim i društveno-gospodarskim reformama koje će joj omogućiti da preuzme obveze članstva i djelotvorno ih ispuni; ističe da provedba reformi ostaje ključni pokazatelj za uspješnost procesa integracije te stoga potiče vlasti da ulažu više napora na područjima pravosuđa, borbe protiv korupcije, javnog sektora, civilnog nadzora nad sektorom obrane i sigurnosnog sektora, politike energetike, posebno kad je riječ o uštedi energije i obnovljivim izvorima energije, slobode medija, zaštite svih manjina i ranjivih skupina kao i njihovih temeljnih prava, strukturnih reformi u gospodarstvu, socijalnog dijaloga, poboljšanja klime poslovanja i održivog upravljanja prirodnim resursima;
3. pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 1. rujna 2013. i sazivanje prvog Vijeća o stabilizaciji i pridruživanju koji se održao 21. listopada 2013.; ističe da stupanje na snagu SSP-a predstavlja važan korak u sklopu postupka europskih integracija Srbije i pruža opći okvir za Srbiju i EU kako bi pojačali suradnju na području političkih kriterija i usklađivanja s pravnom stečevinom, te kako bi pripremi buduće sudjelovanje Srbije na jedinstvenom tržištu; potiče sve obuhvaćene strane da odgovorno surađuju;
4. pozdravlja Prvi sporazum o načelima za normalizaciju odnosa sklopljen nakon dijaloga na visokoj razini između premijera Srbije i Kosova 19. travnja 2013., čime je otvoren put daljnjim koracima u procesu europskih integracija Srbije i Kosova; pozdravlja korake dosad poduzete s obje strane kad je riječ o provedbi tog sporazuma i potiče vlasti da ga nastave provoditi sve postignute sporazume savjesno i pravodobno; pozdravlja dogovore o telekomunikacijama i energetici postignute tijekom dijaloga 8. rujna 2013; poziva posebno Srbiju i Kosovo da, kad je riječ o provedbi Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći, aktivno i konstruktivno surađuju s EULEX-om kako bi se suočili s rastućim brojem zahtjeva koji se odnose na vlasništvo na Kosovu; poziva obje strane da očuvaju taj konstruktivni pristup i da istodobno postignu dogovor oko kontroverznih i osjetljivih detalja koji se još trebaju razraditi i oko kojih se dogovor tek treba postići; potiče obje strane da se nastave baviti s pitanjem nestalih osoba te pozdravlja u tom pogledu prve rezultate koji su postignuti u okvir radne skupine o nestalim osobama kojom je predsjedao Crveni križ; uzima u obzir napore koji su učinjeni kako bi se smanjila ilegalna trgovina između Srbije i Kosova; primjećuje da će predstavnici vlasti Srbije i Kosova morati uložiti dodatne napore kako bi integrirali srpsku manjinu u kosovsko društvo i kako bi zbližili albansku i srpsku zajednicu;
5. pozdravlja održavanje prvih izbora na državnoj razini na Kosovu 3. studenog 2013. te posebno primjetan odaziv birača u općinama gdje su Srbi većinska populacija južno od rijeke Ibar kao i uredno provođenje lokalnih izbora na Kosovu koje je europska promatračka misija (EU-EOM) okarakterizirala kao ključan korak prema stvaranju zajednice srpskih općina u sklopu procesa normalizacije; pozdravlja napore koje Beograd i Priština ulažu kako bi osigurali da se izbori održe na miran i demokratski način; odlučno osuđuje nasilje i stalna zastrašivanja koja su se dogodila u općini Sjeverna Mitrovica i općini Zvečan te potiče vlasti Srbije da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se počinitelje privelo pravdi; primjećuje u vezi s time obećanje srpskih vođa da će oni koji su odgovorni za izazivanje nasilja odgovarati za svoje radnje; primjećuje da su potrebni dodatni snaži napori kako bi se slomila mreža organiziranog kriminala i njezine veze s lokalnim političkim elitama te ponovno uspostavila vladavina prava na sjeveru Kosova; pozdravlja stav srpskih političkih vođa koji su aktivno poticali etničke Srbe na Kosovu da sudjeluju u izborima, ali primjećuje istovremeno da Beograd ne bi smio ometati politički pluralizam srpske zajednice na Kosovu agitiranjem za bilo koju stranku ili izbornu listu;
6. naglašava potrebu za većom transparentnošću u objavi rezultata dijaloga između Beograda i Prištine te uključenjem parlamenata i civilnog društva u postupak provedbe; naglašava, u tom smislu, potrebu da srpski i kosovski pregovarači grade povjerenje javnosti i savjetuju se s građanima; poziva srpske vlasti u Beogradu, Mitrovici i južno od rijeke Ibar da učine više kako bi povećali interakciju zajednica između kosovskih Srba i Albanaca, posebno potičući da se u školama i centrima zajednice podučava albanski jezik; naglašava da se i kosovske Albance mora snažno poticati na interakciju s okolnim srpskim zajednicama te na učenje srpskog jezika kao ključnog elementa integracije srpske zajednice u kosovsko društvo i budućeg dijaloga i upravljanja od strane obiju zajednica;
7. žali zbog stalnih poteškoća s kojima se građani EU-a suočavaju prilikom ulaska u Srbiju s Kosova i potom prelaska iz Srbije u treću zemlju zbog toga što Srbija ne priznaje vanjske granice Kosova i tvrdi da prvi ulazak u Kosovo predstavlja nezakonit ulazak u Srbiju; nadalje žali zbog toga što srpska policija svojim pečatima poništava kosovske pečate u stranim putovnicama; potiče Srbiju da razmotri ukidanje takvih politika kao snažnu mjeru za izgradnju povjerenja, što je potreban korak prema normalizaciji odnosa s Kosovom, te kao konkretnu mjeru promicanja daljnje integracije s EU-om u skladu s načelom slobode kretanja;
8. poziva srpske vlasti i vlasti susjednih zemalja da nastave izražavati dobru volju i u potpunosti surađivati s Posebnom radnom skupinom za istrage koja je uspostavljena nakon izvješća parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz prosincu 2010. te potiče dodatno ubrzanje njezina rada;
9. cijeni konstruktivan pristup srpske vlade u odnosima s susjednim zemljama budući da je omogućio znatan napredak u ostvarivanju i regionalne suradnje i bližih odnosa s EU-om; ponavlja ključnu važnost regionalne suradnje kad je riječ o pitanjima u vezi s energetikom, borbom protiv organiziranog kriminala i razvojem prometnih mreža kao i pomirenjem te postupnim rješavanjem bilateralnih odnosa sa susjednim zemljama prvenstveno radi postizanja napretka u premošćivanju posljedica nedavnog sukoba te nastavno na to za uspjeh europskih integracija Srbije; potiče vlasti da prisno surađuju s državama bivše Jugoslavije radi rješavanja svih otvorenih pravnih pitanja vezanih za pravno naslijeđa, kao i na punu i pravodobnu provedbu svih bilateralnih sporazuma sa susjednim zemljama; poziva Srbiju da uloži veće napore kako bi riješila otvorena pitanja s Hrvatskom, posebno kad je riječ o nestalim osobama, utvrđivanju granice i procesuiranju ratnih zločinaca, čime bi se omogućilo uklanjanje prepreka povlačenju međusobnih tužbi za genocid na Međunarodnom sudu; poziva vlasti u Beogradu da aktivno podrže i omoguće ustavne promjene u BiH s ciljem usklađivanja izbornog zakonodavstva s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci i jačanja i uređenja državnih institucija BiH kako bi zemlja krenula naprijed na svom putu pristupanja EU-u.
10. uzima u obzir nedavni napredak u pronalaženju masovnih grobnica i identifikaciji nestalih osoba iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te poziva vlasti Srbije da provedu temeljitiju istragu arhiva i dužnosnika bivše Jugoslavenske narodne armije;
11. poziva Srbiju na osiguranje jakog parlamentarnog nadzora postupka pregovora o pristupanju; ponovno ističe važnost ranog uključivanja parlamenta Srbije u postupak ugradnje u zakon preuzetih obveza te da se preko savjetodavnog mehanizma tijekom trajanja postupka pristupanja potakne sudjelovanje civilnog društva, budući da ima važnu ulogu kao ključni promatrač stalne provedbe europskih reformi dok istovremeno vodi računa da dijalog i dobrosusjedski odnosi sa susjedima Srbije poprime čvrste temelje u društvu; pozdravlja suradnju s Hrvatskom i Crnom Gorom u sklopu nastojanja razmjene primjera dobre prakse iz svog nedavnog iskustva te tako pomognu Srbiji da brzo i lako prođe postupak pristupanja;
12. pozdravlja donošenje Strategije i Akcijskog plana reforme pravosuđa 2013. – 2018. koji se temelje na ključnim načelima neovisnosti, nepristranosti, sposobnosti i kvalitete pravosuđa te nepostojanja političkog uplitanja; potiče vlasti da pojačaju tu reformu u skladu s preporukama Venecijanske komisije, posebice u pogledu uloge parlamenta u imenovanju sudaca i neovisnosti tužiteljstva s ciljem postupka kontrole 23. poglavlja (screening) koje je započelo 25. rujna 2013.; naglašava važnost jačanja neovisnosti Visokog sudskog vijeća i Državnog vijeća tužitelja i smanjivanja broja neriješenih predmeta kao potrebnog uvjeta za uspješno odvijanje cjelokupnog procesa reformi; poziva vlasti da osiguraju sva potrebna sredstva za Pravosudnu akademiju koja bi trebala biti ključna u jamčenju zapošljavanja na temelju postignutih rezultata; naglašava potrebu za stalnim stručnim usavršavanjem sudaca i tužitelja kako bi se mogli baviti složenim financijskim predmetima i slučajevima gospodarskog kriminala; poziva odgovorna tijela da osiguraju transparentan proces imenovanja sudaca i tužitelja koji se temelji na postignutim rezultatima kao i uspješnom odvijanju stegovnih postupaka protiv sudskog osoblja; nadalje naglašava da je potrebno osigurati pravovremenu pravdu zajedno s ujednačenom sudskom praksom, objavljivanjem i jednostavnim pristupom svim sudskim odlukama odmah nakon što su donesene te nasumičnu raspodjelu predmeta po svim sudovima; zabrinut je zbog pravne nesigurnosti koja je posljedica toga što velik broj sudaca obnaša dužnosti na privremenoj osnovi; ponavlja činjenicu da je jako i neovisno sudstvo ključno za sposobnost Srbije da ispuni uvjete za članstvo u EU-u;
13. predlaže da se izmjenom zakona o povratu otklone sve prepreke u postupku i pravna ograničenja za povrat u robi; te poziva vladu Srbije da provede u potpunosti i bez diskriminacije zakon o rehabilitaciji; napominje da njegova provedba treba biti u skladu s temeljnim načelima kaznenog zakona, kao što je poštovanje pretpostavke nedužnosti;
14. pozdravlja donošenje Strategije i Akcijskog plana nacionalne borbe protiv korupcije 2013. – 2018. te naglašava da je za njihovu djelotvornu provedbu potreban kontinuiran rad kao dio uvjeta EU-a bez kojeg ne može doći do pristupanja; ističe važnost prikladnog financiranja pravilne provedbe strategije; naglašava da je politička volja presudna za dosljedan postupak istrage i donošenja presude u istaknutim slučajevima korupcije, uključujući 24 privatizacijske afere koje je izdvojilo Vijeće za borbu protiv korupcije; pozdravlja u tom pogledu prve rezultate i konačne presude u borbi protiv korupcije; naglašava istovremeno potrebu za izgradnjom institucionalnih kapaciteta kako bi se pojačala vladavina zakona i međuagencijska suradnja, posebno kad je riječ o pravosuđu i tužiteljstvu, radi rješavanja složenih slučajeva u vezi sa sustavnom korupcijom i financijskim istragama; smatra da treba ojačati pravnu sposobnost i povećati sredstva Agencije za borbu protiv korupcije; naglašava da potrebe za financiranjem svih političkih stranaka trebaju biti transparentne i u skladu sa standardima EU-a; poziva vlasti da u sklopu strategije za borbu protiv korupcije donesu zakon o zviždačima te da osiguraju njegovu hitnu i nesmetanu primjenu;
15. primjećuje da su korupcija i organizirani kriminal široko rasprostranjeni u regiji te također predstavljaju prepreku demokratskom, socijalnom i gospodarskom razvoju Srbije; smatra da je regionalna strategija i pojačana suradnja između svih zemalja u regiji ključna za učinkovitije rješavanje tih pitanja;
16. smatra da su žene važni nositelji promjena u srbijanskom društvu; bilježi povećanje zastupljenosti žena u parlamentu nakon izbora 2012.; potiče vlasti Srbije da ulože daljnje napore kako bi osigurale jednaku zastupljenost; naglašava da su žene još uvijek žrtve diskriminacije na tržištu rada i u drugim dijelovima društva i da još uvijek nisu u potpunosti zastupljene u političkom životu zemlje, uključujući funkcije u vladi; naglašava činjenicu da učinkovita provedba postojećih zakona o suzbijanju diskriminacije i o jednakost spolova te daljnje jačanje upravnog kapaciteta još uvijek predstavlja veliki izazov te poziva vlasti Srbije da pojačaju napore u tom pogledu;
17. poziva vlasti da osiguraju vjerodostojnost i profesionalizam programa zaštite svjedoka i stave na raspolaganje adekvatna sredstva kako bi pravosuđe moglo djelotvorno nastaviti istražne postupke o ratnim zločinima i organiziranom kriminalu; upozorava da je određeni broj bivših policijskih dužnosnika dobrovoljno izašao iz programa zaštite svjedoka zbog znatnih nedostataka tog programa;
18. iskazuje svoju veliku zabrinutost zbog odluke Ustavnog suda kojom se ukidaju jamčene 22 ovlasti Autonomne pokrajine Vojvodine i ostavlja zabrinjavajuće velik broj neriješenih pitanja koja treba riješiti; poziva s tim u vezi na poštovanje načela vladavine prava i supsidijarnosti; nadalje, iznova podsjeća stranke da je prema Ustavu, Zakon o financiranju Autonomne pokrajine trebao biti usvojen krajem 2008.; stoga potiče Vladu da ga bez odgađanja predloži parlamentu jer je taj Zakon neophodan za funkcioniranje demokracije i vladavine prava u Srbiji;
19. naglašava važnost konstruktivnog društvenog dijaloga za gospodarski razvoj Srbije; potiče Vladu na promicanje izgradnje kapaciteta istinski neovisnih sindikata i organizacija poslodavaca te na stvaranje okvira i političkog prostora za društveni dijalog i kolektivne ugovore;
20. naglašava važnost promicanja i zaštite ljudskih prava, temeljnih sloboda i načela nediskriminacije, svih vrsta i na svim razinama; pozdravlja donošenje strategije za suzbijanje diskriminacije i naglašava činjenicu da je njezina provedba od ključne važnosti; pozdravlja dosadašnji napredak, ali je i dalje zabrinut zbog razine diskriminacije u zemlji i poziva na poštovanje svih manjina – nacionalnih, etničkih, spolnih i s obzirom na seksualnu orijentaciju – te na osiguravanje njihovih društveno-gospodarskih i kulturnih prava; ukazuje na činjenicu da treba posebno obratiti pozornost na skupine koje su više izložene diskriminaciji i diskriminacijskim postupanjima kao što su Romi, žene, osobe s invaliditetom i djeca; poziva na prikladnu provedbu strategije o Romima u Srbiji; poziva na bolju zaštitu prava žena i donošenje politika o jednakosti spolova te ističe potrebu za cjelovitom provedbom Rezolucije br. 1325 Vijeća sigurnosti UN-a te uključenjem rodne perspektive u sve relevantne politike Vlade; odlučno osuđuje odluku vlasti da zabrani Paradu ponosa u Beogradu planiranu za rujan 2013. kao i prethodne dvije godine i poziva na davanje političke potpore na najvišoj razini za ljudska prava pripadnika skupina LGBTI; ustraje na tome da se pravo na javno okupljanje mora osigurati za sve građane i manjine, uključujući i LGBTI manjinu; poziva vlasti Srbije na razvoj proaktivnog pristupa prema većoj uključenosti LGBTI skupina; potiče vladu da tijekom cijele godine ulaže na sveobuhvatan način sve više napora u borbi protiv nasilničkih skupina čiji cilj je ometati i napasti mirne demonstracije zajednice LGBTI, kako bi te skupine spriječili u narušavanju vladavine prava i poštovanju ljudskih prava u Srbiji; nadalje poziva vlasti Srbije da počnu rješavati problem traumatičnih posljedica nasilja iz devedesetih godina prošlog stoljeća, kao dijela dugoročne strategije sprečavanja huliganstva i stanja bezakonja;
21. naglašava središnju ulogu aktivnih i neovisnih udruga civilnog društva u jačanju i konsolidaciji demokratskih političkih procesa u zemlji; priznaje važnost rada koji obavljaju udruge civilnog društva i organizacije žena u pogledu prava osoba LGBT populacije, iskorjenjivanja nasilja nad ženama, povećanja sudjelovanja žena u politici, naporima usmjerenim prema izgradnji mira i ulozi civilnog društva kao nadzornog organa; ističe važnost dijaloga s udrugama civilnog društva i podsjeća na ključnu ulogu aktera civilnog društva u doprinošenju poboljšanoj regionalnoj suradnji na društvenim i političkim pitanjima; pozdravlja poboljšanu suradnju vlade s nevladinim udrugama i poziva na šire savjetovanje s njima kad je riječ o stvaranju politika, uključujući oblikovanje politika i zakonodavstva te praćenje aktivnosti vlasti;
22. poziva na snažniju političku angažiranost u sklopu postupka reforme javne uprave i napora za osnivanjem sustava koji se temelji na rezultatima, osobito kad je riječ o dovršetku zakonodavnog okvira i njegovom punom poštovanju međunarodnih konvencija; žali što se Zakon o javnim službenicima ne primjenjuje na mjesne vlasti;
23. naglašava činjenicu da je Srbija ratificirala glavne konvencije o radničkim pravima Međunarodne organizacije rada (ILO) kao i revidiranu Europsku socijalnu povelju; skreće pozornost na činjenicu da su radnička i sindikalna prava još uvijek ograničena unatoč ustavnim jamstvima te poziva Srbiju da pridonese jačanju tih prava; zabrinut je zbog slabog socijalnog dijaloga i neredovitog savjetovanja sa socijalnim partnerima; poziva na poduzimanje daljnjih koraka kako bi se Ekonomsko i socijalno vijeće ojačalo u zauzimanju aktivne uloge u poboljšavanju socijalnog dijaloga te u igranju aktivnije savjetodavne uloge u donošenju izradi zakona;
24. naglašava potrebu za osiguravanjem slobode medija te s tim u vezi pozdravlja dekriminalizaciju klevete; ističe potrebu da se održi snažna neovisna javna radiotelevizije te osigura njeno stabilno i održivo financiranje te potpuna transparentnosti medijskog vlasništva; potiče brzu provedbu medijske strategije i povezanih nacrta zakona uključujući rano pružanje široko rasprostranjenog pristupa internetu; duboko žali zbog stalnih prijetnji novinarima i ponavlja poziv vlastima da riješe otvorene istrage o ubojstvima novinara; smatra da se trebaju poduzeti daljnji koraci kako bi se novinarima osigurao siguran prostor za učinkovito obavljanje posla bez autocenzure; posebno ukazuje na opasnost od zlouporabe javnih sredstava za oglašavanje radi vršenja političkog utjecaja na medije;
25. poziva Vladu Srbije da pojačano surađuje s europskim institucijama kako bi se osigurao bolji pristup europskim fondovima koji su na raspolaganju organizacijama civilnog društva radi potpore njihovu radu u svojstvu ključnih aktera europskog integracijskog procesa Srbije;
26. naglašava potrebu jačanja napora u borbi protiv trgovanja ljudima i potiče na formalizaciju uloga i odgovornosti dužnosnika i pružatelja usluga u pogledu identificiranja žrtava i upućivanja žrtava na odgovarajuće službe;
27. ponovno poziva vlasti da se nastave zalagati za uklanjanje nasljeđa nekadašnjih komunističkih tajnih službi čime bi se doprinijelo demokratizacije Srbije; poziva Srbiju da ubrza postupak sukcesije i provedbu obveza koje se odnose na podjelu imovine, kao i dogovora o podjeli zajedničkog arhiva bivše Jugoslavije; ponavlja da je u tom pogledu potpuni pristup svoj arhivskoj građi, osobito onoj bivše jugoslavenske tajne službe (UDBA) od ključne važnosti; ponovno poziva vlasti da olakšaju pristup tim arhivima koji se tiču nekadašnjih jugoslavenskih republika te da ih vrate njihovim vladama ako one to zatraže;
28. poziva Vladu Srbije da omogući istrage bivših diktatorskih režima, politički i sudski rehabilitira bivše žrtve i dodijeli odštetu njima i njihovim obiteljima koje su zbog toga pretrpjele patnju kako bi se ojačala socijalna kohezija i osigurao trajan mir i pravda u kontekstu europskog integracijskog procesa Srbije;
29. poziva na djelotvornu provedbu zakonodavstva i bilateralnih i multilateralnih sporazuma o nacionalnim i etničkim manjinama(6) na jednak, nediskriminirajući i razmjeran način diljem zemlje; poziva vlasti da promiču okruženje tolerancije i jednakog postupanja bez diskriminacije nacionalnih i etničkih manjina, uključujući pristup obrazovanju na materinskom jeziku, upotrebu jezika u mjesnoj i regionalnoj javnoj upravi; nadalje poziva na poboljšanja u cilju ukidanja diskriminacije u postojećim zakonima i praksi u vezi s povratom imovine pripadnicima nacionalnih i etničkih manjina; naglašava važnost vijeća nacionalnih manjina, njihove uloge u sklopu postupka integracije nacionalnih manjina te provedbe individualnih i kolektivnih prava nacionalnih manjina, te poziva vlasti da osiguraju stalna i primjerena financijska sredstva za njihov rad; poziva vlasti da osiguraju nesmetan izborni postupak za izbore 2014. za vijeća nacionalnih manjina u skladu s preporukama neovisnih tijela; izražava zabrinutost zbog mogućeg prekida emitiranja programa na jeziku manjina zbog najavljene privatizacije medija;
30. ističe potrebu da se snažnije postavi u rješavanju situacije romskih žena i djece koji se još uvijek suočavaju s teškim životnim uvjetima, prisilnim iseljenjima i diskriminacijom na tržištu rada; poziva vlasti Srbije da omoguće pristup stambenom smještaju i uslugama zdravstvene skrbi; naglašava potrebu za potpunom harmonizacijom zakonodavstva protiv diskriminacije s politikama EU-a i primjenom sveobuhvatnog pristupa spram uključenja Roma; nadalje ističe potrebu za djelotvornim praćenjem mjera uključivanja kako bi se smanjio jaz između zakonodavstva i njegove provedbe;
31. uzima na znanje rad na izmjeni kaznenog zakona; primjećuje, međutim, da je pravna nesigurnost prisutna u privatnom sektoru i nakon usvojenih izmjena; ponovno izražava zabrinutost zbog odredbi novog članka 234. o zloupotrebi odgovornih položaja kojim se ostavlja prostora za proizvoljno tumačenje i poziva na to da se postojeće nepravedne optužnice podignute u skladu s člankom 359. u privatnom sektoru odmah odbace kako bi se ponovno uspostavila vladavina prava u zemlji i uvela pravna sigurnost za poslovnu zajednicu u Srbiji;
32. ustraje na tome da državne institucije moraju djelovati na transparentan i odgovoran način; pohvaljuje rad nezavisnih regulatornih tijela kao što su pučki pravobranitelj, povjerenik za informacije od javne važnosti i drugi, te uvažava njihov doprinos u poboljšanju pravnog okvira i odgovornosti državnih institucija; potiče vlasti da sustavno naknadno izvještavaju o njihovim preporukama i nalazima;
33. naglašava koristi procesa decentralizacije te potiče jačanje ovlasti lokalnih vlasti; žali zbog toga što je Nacionalno vijeće za decentralizaciju i dalje neaktivno; i dalje je osobito zabrinut zbog pravne nesigurnosti oko statusa Vojvodine i odgode donošenja zakona o vlastitim sredstvima Vojvodine;
34. pozdravlja mjere kojima vlada nastoji poboljšati društveno-gospodarsku situaciju u Preševskoj dolini i Sandžaku, no ističe da su potrebni dodatni napori jer su te regije još uvijek znatno slabije razvijene i imaju visoku stopu nezaposlenosti; skreće pozornost na činjenicu da su albanske i bošnjačke etnička manjine i dalje nedovoljno zastupljene u lokalnoj upravi; traži od Vijeća i Komisije da snažno podrže te razvojne strategije;
35. ponovno izražava svoju podršku inicijativi REKOM i snažno potiče zemlje bivše Jugoslavije da osnuju međuvladinu komisiju sa zadatkom utvrđivanja činjenica o žrtvama i nestalim osobama u ratovima 1991. ‒ 2001.;
36. pozdravlja suradnju Srbije s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, koja je rezultirala izručenjem svih pojedinaca osumnjičenih za ratne zločine kako bi im se sudilo, kao važan korak prema europskim integracijama; potiče daljnju suradnju sa Sudom i drugim bivšim jugoslavenskim republikama kako bi se ostvarila pravda za žrtve i njihove obitelji;
37. poziva Vladu da usvoji preporuke iz konačnog izvješća OESS-a/UDILJP-a o parlamentarnim, lokalnim i ranim predsjedničkim izborima iz svibnja 2012., posebno s obzirom na rješavanje izbornih sporova, transparentnost registracije glasača i političkog financiranja kao i konsolidaciju i harmonizaciju pravnog okvira za izbore u Srbiji, budući da se prema međunarodnim standardima svaka izmjena izbornog zakona treba usvojiti puno prije održavanja bilo kojih izbora;
38. ponavlja svoju snažnu potporu liberalizaciji viznog sustava u državama Zapadnog Balkana kao važnom stupu procesa europske integracije cijele regije, no istodobno je vrlo zabrinut zbog sve većeg broja lažnih tražitelja azila; u pogledu toga poziva države članice da ne zloupotrebljavaju mehanizam privremene obustave izuzeća od viza usvojen u rujnu 2013. već da radije ovaj problem rješavaju prilagodbom svojih zakonodavnih okvira te kategoriziraju Srbiju kao „zemlju sigurnog podrijetla”, što bi bila ključna mjera u naporima za smanjenje broja lažnih tražitelja azila; istodobno poziva na provođenje mjera na nacionalnoj razini, posebno društvenih i gospodarskih mjera u korist najugroženijih skupina, kao i djelotvornih mjera za razbijanje mreža organiziranog kriminala koje su uključene u trgovanje ljudima;
39. potiče vlasti Srbije da ojačaju sustav prikupljanja poreza i da odgovorno provode fiskalnu politiku; ističe da bi se fiskalna konsolidacija trebala poduprijeti sveobuhvatnim strukturnim reformama te stoga ohrabruje Vladu da provede već zakašnjele strukturne gospodarske reforme kao što je zakon o planiranju i izgradnji, kako bi se poboljšala klima investiranja i poslovanja, smanjila visoka razina nezaposlenosti i siromaštva, posebno u regijama gdje žive pretežno nacionalne manjine, te provela reforma mirovina kako bi se uveo održiv mirovinski sustav; ustraje na hitnoj potrebi ukidanja administrativnih prepreka za poslovanje i ističe važnost brzog restrukturiranja javnih poduzeća kako bi se umanjili gubici i prisutnost države u gospodarstvu; u tu svrhu poziva vlasti Srbije da promiču tržišno gospodarstvo i učine ga potpuno funkcionalnim, da izgrade snažnu poreznu osnovicu i da razrade strategiju za borbu protiv siromaštva što su ključni elementi za omogućavanje pristupanja Srbije EU-u; potiče vlasti Srbije da se savjetuje s civilnim društvom i poslovnom zajednicom te da ih uključi u radne skupine pri izradi nacrta novog zakonodavstva; poziva vlasti Srbije da regulatornom i zakonskom reformom ponovno uspostave povjerenje poslovne zajednice; primjećuje da će uspješno uvođenje i provedba strukturnih gospodarskih reformi pomoći u smanjenju visokih razina migracije;
40. pozdravlja dosadašnji rad Agencije za restituciju; ohrabruje povrat imovine u naravi kad je to moguće; pozdravlja odluku ministarstva gospodarstva o sastavljanju cjelovita popisa javne i državne imovine čime bi se stalo na kraj privatnim interesima koji nezakonito stječu tu imovinu; ističe da je cjelovit popis javne i državne imovine i dalje ključan za uspjeh u borbi protiv sustavne korupcije jer postoji širok jaz između stvarne i službeno zabilježene državne i javne imovine;
41. poziva vlasti da na sve načine pokušaju smanjiti negativne posljedice gospodarskih politika kao što su siromaštvo, nezaposlenost i društvena isključenost, te da se pozabave njihovim korijenskim uzrocima i promiču razvoj;
42. žali zbog izostanka napretka i stalnog kašnjenja u praktičkoj provedbi okvira za obnovljive izvore energije; primjećuje da Srbija zaostaje za drugim zemljama kandidatkinjama u iskorištavanju obnovljivih izvora energije i izražava zabrinutost zbog toga što ciljevi za obnovljive izvore energije za 2020. u Srbiji neće biti ispunjeni; naglašava potrebu za transparentnošću u postupcima savjetovanja vlade i žali zbog neuspjeha vlasti Srbije u vođenju računa o stajalištima međunarodnih financijskih institucija pri usvajanju Modela ugovora o otkupu električne energije;
43. žali zbog toga što je vrlo malo napretka postignuto na području zaštite okoliša i klimatskih promjena te poziva vlasti Srbije da što je brže moguće usvoje sveobuhvatnu strategiju za klimu u skladu s ciljevima EU-a;
44. naglašava da će Srbija, kao i ostale države u regiji, u nadolazećim godinama morati primijeniti ekološke standarde EU-a i usvojiti ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova, s obzirom na to da su već usvojile ciljeve za obnovljive izvore energije za 2020.; primjećuje da u energetskoj strategiji Energetske zajednice koja je usvojena 2012. Srbija obznanjuje planove o povećanju proizvodnje električne energije iz ugljena u velikim uređajima za loženje, te ističe da je to u suprotnosti s planiranim smanjenjem emisije stakleničkih plinova; u tom pogledu poziva srpske vlasti da usvoje energetsku politiku koja bi bila u skladu s ciljevima EU-a te, naročito, da iskoriste nedavnu odluku Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) o financiranju projekta vrijednog 75 milijuna EUR kojim bi se lokalnim bankama u državama Zapadnog Balkana osiguralo kreditne linije za daljnje kreditiranje privatnih i lokalnih zajmoprimaca za ulaganja na području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije;
45. potiče vlasti Srbije da poboljšaju politike zaštite potrošača, posebno kad je riječ o općim načelima u vezi sa sigurnosti hrane i osnivanju nacionalnog referentnog laboratorija; žali zbog činjenice da zakon o genetski modificiranim organizmima još uvijek nije usklađen s europskim zakonodavstvom;
46. pozdravlja inicijativu gradskih vlasti Beograda da pokrenu kampanju za imenovanje Beograda europskom kulturnom prijestolnicom 2020. i potiče povezane projekte kojima se Beograd i Srbija približavaju kulturnom prostoru EU-a, osobito što se tiče međuetničkog suživota, multikulturnog razumijevanja i međureligijskog dijaloga;
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi i parlamentu Srbije.
Srbija priznaje sljedeće nacionalne i etničke manjine: albansku, bošnjačku, bugarsku, bunjevačku, hrvatsku, češku, njemačku, goransku, mađarsku, makedonsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, slovačku, ukrajinsku, vlašku, i druge.
Proces europske integracije Kosova
236k
92k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o procesu europske integracije Kosova (2013/2881(RSP))
– uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir Prvi sporazum o načelima kojima se uređuje normalizacija odnosa između predsjednika vlada Ivice Dačića i Hasima Thaçija od 19. travnja 2013. te akcijski plan za provedbu od 22. svibnja 2013., koji je rezultat deset krugova pregovora na visokoj razini između Beograda i Prištine,
– uzimajući u obzir zajedničko izvješće potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice i Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 22. travnja 2013. o napretku Kosova u rješavanju pitanja postavljenih u zaključcima Vijeća iz prosinca 2012. u pogledu moguće odluke o otvaranju pregovora o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. lipnja 2013. o donošenju odluke o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. o studiji izvedivosti za sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova (COM(2012)0602),
– uzimajući u obzir odluku Vijeća od 22. listopada 2012. o davanju ovlasti Komisiji da započne s pregovorima o okvirnom sporazumu s Kosovom u vezi sa sudjelovanjem u programima Unije,
– uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o trenutnim aktivnostima Misije privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu i povezanom napretku, uključujući izvješće objavljeno 29. kolovoza 2013., koje obuhvaća razdoblje od 23. travnja do 15. srpnja, te posljednje izvješće objavljeno 28. listopada 2013.,
– uzimajući u obzir Zajedničku akciju Vijeća 2008/124/ZVSP od 4. veljače 2008. o Misiji Europske unije za jačanje vladavine prava na Kosovu (EULEX Kosovo), kako je izmijenjena Zajedničkom akcijom Vijeća 2009/445/ZVSP od 9. lipnja 2009., Odlukom Vijeća 2010/322/ZVSP od 8. lipnja 2010. i Odlukom Vijeća 2012/291/ZVSP od 5. lipnja 2012.,
– uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća za opće poslove od 7. prosinca 2009., 14. prosinca 2010. i 5. prosinca 2011. u kojima je istaknuto i ponovno potvrđeno da bi i Kosovo, ne dovodeći u pitanje stajalište država članica o statusu Kosova, trebalo imati koristi od mogućnosti konačne liberalizacije viza kad se ispune svi uvjete; uzimajući u obzir pokretanje dijaloga o vizama u siječnju 2012., predstavljanju plana za liberalizaciju viza u lipnju 2012. te prvo izvješće Komisije od 8. veljače 2013. o napretku Kosova u ispunjavanju uvjeta iz plana za liberalizaciju viza (COM(2013)0066),
– uzimajući u obzir strukturirani dijalog o vladavini prava pokrenut 30. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir Nacionalno vijeće Kosova za europsku integraciju, koje je povezano s Uredom predsjednika i služi kao tijelo za koordinaciju na visokoj razini odgovorno za postizanje konsenzusa o europskim planovima pomoću uključivog i višestranačkog pristupa, koje je pokrenuto u ožujku 2012.,
– uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1244 (1999), savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde od 22. srpnja 2010. o sukladnosti jednostrane deklaracije o neovisnosti Kosova s međunarodnim pravom te rezoluciju Opće skupštine UN-a od 9. rujna 2010.(1) kojom je potvrđen sadržaj mišljenja Međunarodnog suda pravde i pozdravljena spremnost EU-a da omogući dijalog između Beograda i Prištine,
– uzimajući u obzir zajedničke izjave s međuparlamentarnih sastanaka Europskog parlamenta i Kosova od 28. i 29. svibnja 2008., 6. i 7. travnja 2009., 22. i 23. lipnja 2010., 20. svibnja 2011., 14. i 15. ožujka 2012. te 30. i 31. listopada 2013.,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. listopada 2013. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi za 2013. – 2014.” (COM(2013)0700),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o proračunskom upravljanju pretpristupnim fondovima Europske unije na područjima pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije u državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama(2) i zapažanja o Kosovu sadržana u njoj,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da sporazum koji su u travnju 2013. postigli predsjednici vlada Thaçi i Dačić označava važan korak i potvrđuje odgovornost obiju strana da provode ovaj sporazum u dobroj vjeri, nastave s normalizacijom odnosa i pokrenu potrebne reforme na putu europske integracije;
B. budući da 104 od 193 države članice Ujedinjenih naroda, uključujući 23 od 28 država članica EU-a, priznaje neovisnost Kosova;
C. budući da sve države članice EU-a podržavaju europsku perspektivu Kosova u skladu s obvezama EU-a prema Zapadnom Balkanu i ne dovodeći u pitanje stajališta država članica o statusu Kosova;
D. budući da su vlasti i narod Republike Kosova ostvarili važne političke, upravne i gospodarske reforme; budući da dosta toga treba napraviti u jačanju vladavine prava, koja je kamen temeljac dugoročnog razvoja, demokracije i socijalnog tržišnog gospodarstva;
E. budući da je Kosovo povećalo svoje kapacitete za rješavanje prioriteta u procesu europske integracije time što je pokrenulo daljnje radnje u vezi s kratkoročnim prioritetima iz studije izvedivosti i pripremilo se za pregovore o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju;
F. budući da je Kosovo u kontekstu dijaloga o liberalizaciji viza promijenilo i donijelo važne zakone, uključujući zakone o azilu, financiranju stranaka i trgovini ljudima;
G. budući da su potrebni daljnji napori kako bi se odgovorilo na izazove europskog plana reformi u odnosu na sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, osobito na prioritetnim područjima kao što su vladavina prava, pravosuđe, javna uprava, reforma izbornog sustava te ljudska i temeljna prava;
1. pozdravlja zaključivanje Prvog sporazuma o načelima kojima se uređuje normalizacija odnosa od 19. travnja 2013. između dvaju predsjednika vlada te dogovor o planu provedbe i naglašava važnost njegove pune provedbe u dobroj vjeri i pravodobno; također pozdravlja dodjelu dodatnih sredstava EU-a u sklopu Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) za potporu provedbi sporazuma;
2. čestita potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici na njezinu radu u omogućavanju dijaloga između Beograda i Prištine;
3. pozdravlja otvaranje pregovora između EU-a i Kosova o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju od 28. listopada 2013.; žali, ipak, zbog činjenice da se zbog unutarnje podjele u Vijeću pregovarački mandat razlikuje od onih za prethodne sporazume o stabilizaciji i pridruživanju; naglašava da će se ovim sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju stvoriti snažan poticaj za reforme i nove mogućnosti kojima će se ojačati odnosi Kosova sa susjedima te osigurati šira stabilizacija regije;
4. naglašava činjenicu da su lokalni izbori održani 3. studenog 2013. bili ključan ispit u postupku normaliziranja odnosa između Beograda i Prištine;
5. pozdravlja prve lokalne izbore u povijesti Kosova održane po kosovskom zakonu 3. studenog, 17. studenog i 1. prosinca 2013. jer je time obilježen velik korak naprijed za demokraciju na Kosovu i za povjerenje građana u demokratske procese na kojima se temelji postupak normalizacije, te pozdravlja općenito uredno provođenje izbora, prema procjeni iz preliminarnih izjava Međunarodne misije EU-a za promatranje izbora; pozdravlja izbor prve gradonačelnice na Kosovu; i dalje naglašava potrebu poticanja kandidatkinja na sudjelovanje u budućim izborima; pozdravlja mjere koje su poduzele kosovske vlasti kako bi povećale povjerenje u državne institucije, na primjer snažan rezervni mehanizam pomoću kojeg se građani mogu žaliti na zastrašivanje i nepravilnosti na dan izbora; pozdravlja vidljiv odaziv birača u općinama pod srpskom dominacijom južno od rijeke Ibar kao ključni korak prema oblikovanju udruživanja srpskih općina; naglašava, u tom pogledu, da neuspjeh inauguracije novog gradonačelnika u Sjevernoj Mitrovici i naknadni poziv na nove izbore u toj općini ne smije ugroziti kontinuitet procesa pune provedbe sporazuma od 19. travnja 2013.; strogo osuđuje ubojstvo Dimitrija Janicijevica, općinskog vijećnika Sjeverne Mitrovice i poziva nadležna tijela da odmah započnu istragu i privedu počinitelje pravdi;
6. strogo osuđuje nasilje i stalno zastrašivanje do kojeg je dolazilo u na sjeveru općine Mitrovice i općini Zvečan; naglašava činjenicu da takvi incidenti ugrožavaju stabilnost i sigurnost u široj regiji te potiče nadležna tijela vlasti da učine sve što je u njihovoj moći da olakšaju napore prilikom privođenja pravdi počinitelja nasilja; primjećuje potrebu za dodatnim budnim naporima kako bi se slomila mreža organiziranog kriminala i njezine veze s lokalnim političkim elitama te ponovno uspostavila vladavina prava na sjeveru Kosova; pozdravlja stav srpskih političkih vođa koji su aktivno poticali etničke Srbe na Kosovu da sudjeluju u izborima; žali, ipak, zbog toga što vođe iz Beograda nisu posjetile sjever Kosova prije 3. studenog 2013.;
7. potiče kosovske vlasti da što je prije moguće i u suradnji s Venecijanskom komisijom donesu novi izborni zakon s ciljem povećanja transparentnosti izbornih postupaka, jednostavnijega glasovanja, ponovnog uspostavljanja povjerenja građana Kosova u demokratski postupak te osiguranja sudjelovanja civilnog društva u postupku reforme izbornog sustava;
8. primjećuje istovremeno da će biti potrebni dodatni stalni napori u približavanju albanskih i srpskih zajednica;
9. pozdravlja dogovore o telekomunikacijama i energetici te naglašava važnost toga da Kosovu što prije bude dodijeljen poseban međunarodni telefonski pozivni broj, što će pomoći u oblikovanju identiteta Kosova i njegove međunarodne vidljivosti;
10. naglašava potrebu za potpunom transparentnošću u priopćavanju rezultata dijaloga između Beograda i Prištine te uključenjem parlamenata i civilnog društva u postupak provedbe; pozdravlja imenovanje časnika za vezu s obiju strana te traži da im se stalno pruža potpora;
11. naglašava važnost liberalizacije viza za građane Kosova te potiče kosovske vlasti da povećaju napore u ispunjavanju prioriteta akcijskog plana za vize; potiče Komisiju i države članice da više odgovaraju na napore kosovske vlade i, s tim u vezi, poziva Komisiju da ubrza tehnički rad na postupku liberalizacije viza;
12. poziva Vijeće da što je prije moguće donese potrebne odluke kojima bi se Kosovu omogućilo sudjelovanje u programima EU-a;
13. potiče preostalih pet država članica da priznaju Kosovo; poziva sve države članice EU-a da učine što je više moguće kako bi olakšali gospodarske i međuljudske kontakte te društvene i političke odnose svojih građana s građanima Kosova; ističe potrebu za poduzimanjem aktivnih koraka radi omogućavanja cjelovite provedbe IPA-e kao i poboljšanja suradnje između EULEX-a, Europola i Interpola, uključujući, sve dok nema punog priznanja, praktične korake uključivanja Kosova u rad obiju agencija te poziva Komisiju da radi na sporazumima kojima bi se omogućila suradnja Kosova s agencijama EU-a;
14. pozdravlja uspostavu regionalnog zapovjedništva kosovske policije na sjeveru kao dio procesa izgradnje jedinstvene kosovske policije;
15. naglašava važnost rada EULEX-a u učvršćivanju vladavine prava u kosovskim institucijama, ali primjećuje rašireno nezadovoljstvo izvedbom EULEX-a od strane i kosovskih Srba i Albanaca; poziva EULEX, stoga, da poveća djelotvornost, transparentnost i odgovornost svojega rada, redovito obavještava Europski parlament i parlament Kosova o svojim aktivnostima i odlukama, a osobito da pokaže konkretnije i svrsishodnije rezultate i kosovskim i srpskim vlastima te široj populaciji; naglašava da postoje područja gdje se trebaju očekivati poboljšanja, uključujući bolju definiciju ciljeva izgradnje kapaciteta te njihovu povezanost s posebnim referentnim mjerilima; naglašava potrebu za boljom koordinacijom vanjskih i unutarnjih ciljeva te boljom koordinacijom među institucijama EU-a i među njima, kosovskim vlastima i međunarodnom zajednicom; s tim u vezi traži od EULEX-a da kad god je to moguće odredi prioritetne ciljeve, optimizira upotrebu svojih sredstava i osoblja te ubrza provedbu operativnog dokumenta Vijeća o provedbi rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 u ESOP-u (od studenog 2005.);
16. poziva kosovske vlasti da i dalje poštuju mandat EULEX-a te da podržavaju njegovo korištenje izvršnim ovlastima; primjećuje zanimanje kosovske vlade za preuzimanje dužnosti EULEX-a; ustraje na prisutnosti EULEX-a radi podrške provedbi sporazuma od 19. travnja 2013. u području vladavine prava; naglašava činjenicu da je javna sigurnost ključna za uspješnu provedbu sporazumâ; naglašava hitnu potrebu za mjere kojima bi se to riješilo; naglašava da EULEX trenutačno istražuje više od 250 slučajeva, uključujući slučajeve organiziranog kriminala, korupcije, ratnih zločina i druge ozbiljne optužbe, koji se, između ostalih, odnose i na desetke dužnosnika političkih stranaka; naglašava da svaki prijenos odgovornosti mora biti postupan, utemeljen na stvarnom napretku na terenu te mora uključivati kosovsko civilno društvo i demokratske institucije Republike Kosova; stoga poziva kosovsku vladu da pristane na produžetak mandata EULEX-a na Kosovu poslije lipnja 2014.;
17. posebno poziva i Kosovo i Srbiju da aktivno i konstruktivno surađuju s EULEX-om u vezi s provedbom sporazuma o međusobnoj pravnoj pomoći kako bi se riješio rastući broj zahtjeva o imovini na Kosovu;
18. strogo osuđuje napad koji je doveo do ubojstva dužnosnika EULEX-a 19. rujna 2013. u blizini općine Zvečan te poziva na brzo provođenje istrage; poziva sve strane da izbjegavaju aktivnosti koje mogu dovesti do napetosti;
19. ponovno naglašava potrebu za lokalnom odgovornosti i vlasništvom nad procesom pomirbe te u isto vrijeme osuđuje nacionalističku retoriku s obje strane; smatra da bi kosovske vlasti trebale poduzeti daljnje odlučne korake kako bi izgradile povjerenje između kosovskih Srba i Albanaca, pogotovo na sjeveru, i kako bi doprle do srpske manjine i ostalih manjina radi osiguravanja široke integracije u društvu; poziva također na potpuno provođenje ustavnog načela davanja kosovskim Srbima prava da pristupe svim službenim uslugama na svojem jeziku; istovremeno naglašava važnost potpunog dvojezičnog obrazovanja; potiče sve kosovske Srbe i njihove političke predstavnike da iskoriste sve mogućnosti koje im pruža kosovski ustav za konstruktivnu ulogu u politici i društvu i da aktivnim sudjelovanjem unutar kosovskih institucija zajedno s kosovskim Albancima dijele odgovornost za socijalni razvoj i izgradnju institucija te da osobito vode računa o uključivanju žena u taj proces; pozdravlja napredak u vezi s organiziranjem općinskih uprava;
20. pozdravlja poteze EU-a za poticanje dijaloga i pomirenja među zajednicama; poziva sve subjekte da i dalje posvećuju punu pozornost tehničkim aspektima integracije u EU, kao i simboličkim gestama pomirenja;
21. naglašava da je provedba zakonodavstva o zaštiti manjina i kulturnih prava i dalje važan izazov na Kosovu; ističe potrebu za provedbom zakonodavstva o kulturnoj baštini i srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao i strategije i akcijskog plana za romske, aškalijske i egipatske zajednice, čija je situacija na terenu još uvijek velik razlog za zabrinutost; iako pozdravlja činjenicu da je postignut djelomičan napredak u poboljšavanju života romskih, aškalijskih i egipatskih zajednica, i dalje je zabrinut zbog njihova položaja, pri čemu su osobito djeca još uvijek ranjiva i marginalizirana; naglašava potrebu da se položaj Roma rješava kao ključno pitanje ljudskih prava; poziva vlasti i Komisiju da pridaju odgovarajuću pozornost poboljšanju životnih uvjeta tih zajednica, uključujući njihov pristup obrazovanju; naglašava položaj hrvatske, bošnjačke, aškalijske, turske, goranske i balkansko-egipatske manjine s obzirom na važnost višejezičnog obrazovanja kako bi se osiguralo izbjegavanje osjećaja političke izolacije među pripadnicima tih etničkih manjina;
22. pozdravlja dodatna sredstva koja je na raspolaganje dala Komisija u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći EU-a radi potpore općinama s većinskim srpskim stanovništvom diljem Kosova;
23. poziva kosovske vlasti da poboljšaju učinkovitost, transparentnost, odgovornost i nepristranost pravosudnog sustava i da poštuju njegovu neovisnost kako bi se osiguralo povjerenje javnosti i poslovne zajednice u pravosuđe, te da se djelotvorno bore protiv svih oblika nasilja nad ženama; traži od vlasti da proaktivno jačaju vladavinu prava, posebno smanjenjem političkog uplitanja u pravosuđe, da osiguraju da disciplinske sankcije protiv sudaca i tužitelja dovedu do konkretnih djelovanja, radeći na postizanju neovisnosti i učinkovitosti Državnog vijeća tužitelja i državnog odvjetnika te provodeći novi kazneni zakon i zakon o kaznenom postupku;
24. poziva vlasti da se snažnije obvežu na istinsku reformu pravosuđa i na izgradnju kapaciteta radi zapošljavanja potrebnog sudskog osoblja na temelju zasluga u cilju obrađivanja postojećih neriješenih predmeta i zajamčivanja sigurnog okružja u kojemu suci i tužitelji ne bi bili izloženi političkom uplitanju;
25. posebno je zabrinut zbog nedostatka konkretnog napretka na području borbe protiv korupcije na Kosovu; vjeruje da je korupcija glavni izazov i ozbiljna prepreka u funkcioniranju javnih ustanova; u tom smislu žali zbog toga što Agencija za borbu protiv korupcije koja je osnovana 2006. nema istražne ovlasti; primjećuje da je kosovski parlament donio novu strategiju i akcijski plan za borbu protiv korupcije; poziva vlasti da osiguraju njihovu provedbu postavljanjem jasnih uloga i odgovornosti ustanovama za borbu protiv korupcije kako bi mogle postići konkretne i održive rezultate;
26. i dalje je zabrinut ograničenim okvirom za zaštitu svjedoka na Kosovu, što je posebno značajno u istaknutim slučajevima te poziva na ojačanu suradnju država članica EU-a u pogledu mogućeg preseljenja svjedoka;
27. zabrinut je manjkom znatnog napretka u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, a posebno visokom razinom organiziranog kriminala na sjeveru Kosova; primjećuje da su korupcija i organizirani kriminal široko rasprostranjeni u regiji te također predstavljaju prepreku demokratskom, socijalnom i gospodarskom razvoju Kosova; naglašava da za Kosovo prioritet mora biti pokazivanje konkretnih rezultata u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije; smatra da su regionalna strategija i ojačana suradnja između svih zemalja u regiji ključni za učinkovitije rješavanje ovih pitanja, posebno u vezi s poboljšanjima u graničnoj kontroli i naporima u borbi protiv trgovanja ženama i maloljetnicima i njihovog iskorištavanja, a posebno onih koji su žrtve seksualnog iskorištavanja i prisilnog prosjačenja; potiče institucije na nacionalnoj i lokalnoj razini da pokažu konkretne rezultate u borbi protiv organiziranog kriminala, trgovanja ljudima te krijumčarenja droge i oružja; naglašava važnost sveobuhvatna i multidisciplinarna pristupa koji bi bio usmjeren na žrtve i nudio nesmetan pristup pomoći, potpori i zaštiti za žrtve; žali zbog toga što se EULEX gotovo uopće nije bavio korupcijom i organiziranim kriminalom;
28. ističe važnost provedbe nužne reforme javne uprave i povećanja broja žena i pripadnika manjina na svim administrativnim razinama; i dalje je zabrinut da mnogi javni službenici imaju druge poslove zbog kojih bi se u načelu mogli izazvati sukobi interesa ili potaknuti korupcijske prakse;
29. podržava nastavak kaznenog progona ratnih zločina na nacionalnoj razini, uključujući važnost progona silovanja u ratu; žali zbog toga što se 1 869 osoba i dalje smatra nestalima, što je posljedica rata na Kosovu iz 1999.; primjećuje da ovo pitanje zahtijeva brzi odgovor vlasti u Srbiji i Kosovu jer je ono ključni preduvjet za pomirbu među zajednicama i za mirnu budućnost u regiji, te naglašava da za nastavak dijaloga između Kosova i Srbije prioriteti moraju biti suradnja u pronalasku nestalih osoba i drugi aspekti tranzicijske pravde;
30. u vezi s tim poziva srpske vlasti da osiguraju punu potporu u vraćanju tijela nestalih Kosovljana koja su nedavno pronađena u Srbiji u domovinu, te da nastave potragu na utvrđenom području na kojem bi nestale osobe mogle biti pokopane;
31. poziva kosovske i srpske vlasti da surađuju i preuzmu punu odgovornost za pronalazak trajnih rješenja za interno raseljene osobe u Srbiji i na Kosovu; naglašava da bi kosovske vlasti trebale pojačati svoje napore u potrazi za rješenjem problema interno raseljenih osoba u kontekstu pristupanja EU-u, a osobito pitanje učinkovitog rješavanja imovinskih sporova;
32. poziva kosovske vlasti i vlasti susjednih zemalja na nastavak iskazivanja dobre volje i na punu suradnju i potporu posebnoj istražnoj radnoj skupini osnovanoj nakon objave izvješća Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u prosincu 2010. i na potporu kaznenim progonima do kojih bi mogao dovesti rad posebne istražne radne skupine te potiče dodatno ubrzanje rada te skupine;
33. poziva institucije i na središnjoj i na lokalnoj razini da učinkovito provode zakonodavstvo o ljudskim pravima i da doprinesu daljnjem razvoju multietničkog društva uz poseban naglasak na obrazovanju i zapošljavanju pripadnika svih manjinskih skupina;
34. podržava profesionalizaciju javne službe i poziva na provedbu potrebnog zakonodavstva u tom pogledu; zabrinut je zbog slučajeva političkog uplitanja u zapošljavanja i imenovanje zaposlenika javnih službi;
35. zabrinut je da je diskriminacija i dalje ozbiljan problem i poziva vlasti da provode ustavno načelo nediskriminacije; naglašava potrebu za sveobuhvatnom strategijom protiv diskriminacije i punom provedbom zakona o suzbijanju diskriminacije kako bi se u skladu s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije zajamčila jednakost svih ljudi bez obzira na njihovo etničko podrijetlo, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, dob ili invaliditet;
36. prima na znanje podizanje optužnice protiv triju kosovskih državljana zbog njihova sudjelovanja u napadu na redakciju internetskog portala Kosovo 2.0 14. prosinca 2012. u Crvenoj dvorani Centra za mlade i sport i očekuje da će počinitelji biti pravodobno optuženi;
37. naglašava da su i dalje potrebne mjere poboljšanja sindikalnih i osnovnih prava na radu iako je sloboda pridruživanja sindikatima zajamčena zakonom; potiče Kosovo na čvršći društveni dijalog za vrijeme procesa donošenja odluka, oblikovanja politike te izgradnje kapaciteta socijalnih partnera;
38. poziva kosovske vlasti da u potpunosti provode Konvenciju o pravima djeteta i preporuča reviziju politika koje se odnose na siromaštvo djece, uključujući izmjene sustava socijalne pomoći i uvođenje univerzalnog i provjerenog sustava naknada za djecu;
39. zabrinut je zbog visokih stopa siromaštva i smrtnosti djece, niske razine zaštite koju pruža kosovski sustav socijalne zaštite i velike količine rashoda bez odgode plaćanja u zdravstvenoj skrbi, čime se ranjive obitelji izlažu teškom siromaštvu;
40. poziva na poboljšavanje odnosa Kosova s međunarodnim institucijama za kulturu i baštinu i sudjelovanja kosovskih predstavnika u njima radi unaprjeđenja zaštite kulturnih i vjerskih objekata i spomenika te potiče na jačanje zastupljenosti Kosova u europskim i međunarodnim medijskim i sportskim organizacijama kako bi se kosovskim umjetnicima i sportašima omogućilo sudjelovanje na svim međunarodnim kulturnim i sportskim događajima, uključujući natjecanje za pjesmu Eurovizije, europska i svjetska prvenstva te Olimpijske igre.
41. naglašava važnost slobodnih i neovisnih medija i poziva Komisiju da ojača programe za poboljšanje kvalitete i stručnosti novinara; ističe ulogu održivog javnog medijskog servisa u tome; zabrinut je zbog nedostatka zaštite neovisnih novinara i zbog pritiska koji se na njih izvršava; poziva kosovske vlasti da osiguraju održiv mehanizam financiranja javnog medijskog servisa i da dovrše imenovanje članova njegova upravljačkog tijela; ističe potrebu osiguravanja jasnog medijskog vlasništva te slobodne i visokokvalitetne usluge radiotelevizije; podržava napore institucija za dodjelu vlastite internetske domene Kosovu;
42. naglašava središnju ulogu aktivnih i neovisnih organizacija civilnog društva (OCD) u jačanju i učvršćivanju demokratskih političkih procesa i izgradnji integriranog društva u zemlji; ističe važnost dijaloga s OCD-ima i podsjeća na ključnu ulogu aktera civilnog društva u doprinošenju poboljšanoj regionalnoj suradnji u društvenim i političkim pitanjima; pozdravlja poboljšanu suradnju vlade s nevladinim organizacijama i poziva kosovske vlasti da uspostave strukturirani dijalog i mehanizam savjetovanja s civilnim društvom u vezi s izradom politika, uključujući savjetovanja o politikama i zakonodavstvu te praćenje procesa europske integracije;
43. primjećuje tekući proces privatizacije državne imovine, posebno u vezi s poduzećem za poštanske i telekomunikacijske usluge Kosova (PTK); potiče kosovske vlasti da poduzmu praktične korake radi jačanja transparentnosti, odgovornosti i legitimnosti cijelog procesa, npr. pravodobnim davanjem informacija svim zainteresiranim stranama;
44. poziva Kosovo na poboljšanje poslovnog okružja za mala i srednja poduzeća smanjenjem administrativnog tereta i povezanih troškova, olakšavanjem pristupa sredstvima i pružanjem posebne potpore novim poduzećima; snažno pozdravlja potpisivanje memoranduma o razumijevanju između gospodarskih komora Kosova i Srbije;
45. pozdravlja to što je Kosovo 17. prosinca 2012. postalo 66. članicom Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD); nadalje pozdravlja usvajanje prve cjelovite strategije EBRD-a za Kosovo 8. svibnja 2013., kojom će se doprinijeti ubrzanju reformskog procesa i poduprijeti kosovsko gospodarstvo, poboljšati životi stanovnika, olakšati tranzicija i doprinijeti regionalnoj stabilnosti;
46. pozdravlja provizornu obvezu EU-a davanju dodatnih bespovratnih sredstava kako bi se ispunili troškovi razgradnje stare elektrane Kosovo A do 2017.; poziva Kosovo da ojača svoje napore i poduzme neodgodive korake koji su potrebni za razgradnju elektrane Kosovo A te poziva na provedbu cjelovite procjene učinka na okoliš za novu kosovsku elektranu u skladu sa standardima EU-a; poziva Kosovo da radi i na razvoju obnovljive energije i diversifikaciji energetskih izvora u skladu sa svojim obvezama ostvarivanja postotka od 25 % ukupne energetske potrošnje iz izvora obnovljive energije do 2020. te naglašava u tom smislu potrebu dodjeljivanja više sredstava iz financijske pomoći EU-a i EBRD-a projektima uštede energije, energetske učinkovitosti, integracije na regionalnim tržištima energije i obnovljive energije;
47. žali zbog kašnjenja kosovskih vlasti u pogledu priprema i usvajanja vjerodostojne i djelotvorne strategije za okoliš, posebno u vezi s pravilima procjene učinka na okoliš i klimatskim ciljevima EU-a;
48. sa zabrinutošću primjećuje visoku stopu nezaposlenosti, posebno među mladima, i potiče vladu da pristupi rješavanju tog pitanja pružanjem odgovarajućih prilika za mlade ljude i usmjeravanjem obrazovanja na potrebe na tržištu rada;
49. naglašava da bi sve zemlje u regiji trebale promicati i poticati članstvo Kosova u organizacijama za regionalnu suradnju; u vezi s tim podupire angažiranost Kosova u regionalnim organizacijama i poziva na otklanjanje svih prepreka koje Kosovu onemogućuju da se pridruži tim organizacijama, uključujući Vijeće Europe;
50. ističe važnost razvoja javnog prijevoza, posebice unaprjeđenjem ili stvaranjem novih željezničkih veza kao dijela održivog prijevoznog sustava; predlaže izgradnju prekograničnog sustava brze željeznice između svih zemalja Zapadnog Balkana koji bi bio povezan s transeuropskom mrežom u EU-u;
51. sa zabrinutošću primjećuje trenutačnu gospodarsku situaciju na Kosovu; naglašava da se ekonomska statistika valja poboljšati kako bi se gospodarska situacija procijenila na odgovarajući način prije nego se pristupi njezinom rješavanju;
52. poziva kosovske vlasti da rade na poboljšanju pouzdanosti statističkih informacija u skladu s europskim standardima i međunarodnim metodologijama;
53. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te Vladi i Nacionalnom vijeću Kosova.
– uzimajući u obzir odluku Europskog Vijeća od 17. lipnja 2010. o otvaranju pregovora o pristupanju Islanda,
– uzimajući u obzir rezultate konferencija o pristupanju s Islandom,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi 2012..– 2013. te Izvješće o napretku Islanda 2012. usvojeno 10. listopada 2012. (COM(2012)0600),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Islandu, posebno one od 7. srpnja 2010. o zahtjevu Islanda za članstvo u Europskoj uniji(1), od 7. travnja 2011. o Izvješću o napretku Islanda za 2010.(2) i od 14. ožujka 2012. o Izvješću o napretku Islanda za 2011.(3),
– uzimajući u obzir sporazum o vođenju pregovora o pristupanju EU-u prije parlamentarnih izbora potpisan 14. siječnja 2013. i platformu o rukovođenju koju su 22. svibnja 2013. usvojile Napredna stranka (Progressive Party) i Stranka neovisnosti (Independence Party),
– uzimajući u obzir izjave od 13. lipnja 2013. ministra vanjskih poslova Islanda, Gunnara Bragija Sveinssona, i povjerenika Europske unije za proširenje i europsku politiku susjedskih odnosa Štefana Fülea,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da Island ispunjava Kopenhaške kriterije i da su pregovori o pristupanju Islanda započeli 27. srpnja 2010., nakon odobrenja Vijeća;
B. budući da je za pregovore otvoreno 27 poglavlja, od kojih su 11 privremeno zatvoreni;
C. budući da je novoizabrana Vlada Islanda zaustavila postupak pristupanja i u tijeku je pregled pregovora o pristupanju i razvoja događaja u sklopu EU-a kako bi se o tim pitanjima otvorila rasprava u nacionalnom parlamentu (Althingiju);
D. budući da je Vlada Islanda izjavila da se pregovori o pristupanju neće nastaviti bez prethodnog referenduma na državnoj razini;
1. primjećuje da, u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji i rezultatima glasanja u nacionalnom parlamentu (Althingiju), Vlada Islanda je 17. srpnja 2009. predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji;
2. pozdravlja mogućnost da ima za novu državu članicu zemlju s uhodanom demokracijom, snažnim institucijama i civilnim društvom;
3. primjećuje da Island ima općenito dobre kapacitete kad je riječ o preuzimanju obveza koje proizlaze iz članstva, osobito zbog svojeg sudjelovanja u Europskom gospodarskom području;
4. naglašava da su pregovori o pristupanju vođeni na transparentan i uključiv način te pozdravlja otvaranje 27 poglavlja pregovora i privremeno zatvaranje jedanaest poglavlja te bilježi napredak u postupku pristupanja;
5. naglašava da Europska unija ostaje u potpunosti odlučna da nastavi i dovrši postupak pregovora o pristupanju;
6. primjećuje da su nedavna istraživanja javnog mnijenja pokazala da većina Islanđana želi dovršiti pregovore o pristupanju;
7. primjećuje da se Island i dalje klasificira kao država podnositeljica zahtjeva za članstvo;
8. uzima na znanje odluku Vlade Islanda da ne čeka završetak pregovora o pristupanju prije nego što održi referendum; sa zanimanjem iščekuje pregled islandskog parlamenta (Althingija) i parlamentarnu raspravu o procjeni pregovora o pristupanju i razvoju događaja u sklopu Europske unije; nudi pomoć u pripremi takve procjene; nada se da se mjerodavna procjena može dovršiti na vrijeme i čeka daljnje odluke o budućim koracima, uključujući odluku o održavanju referenduma o nastavka pregovora o pristupanju;
9. nada se da će se referendum održati u doglednom roku;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku Althingija i Vladi Islanda.
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu i Južnom Sudanu, pogotovo rezoluciju od 10. prosinca 2013. o naporima međunarodne zajednice na području razvoja i izgradnje države u Južnom Sudanu(1),
– uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 2. siječnja 2014. i 24. prosinca 2013. o stanju u Južnom Sudanu,
– uzimajući u obzir izjave glasnogovornika Visoke predstavnice od 16. prosinca 2013. i 28. prosinca 2013. o stanju u Južnom Sudanu,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. srpnja 2013. o Sudanu i Južnom Sudanu,
– uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 20. prosinca 2013., koju je dala delegacija Europske unije,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2132 (2013) od 24. prosinca 2013. i br. 2126 (2013) od 25. studenog 2013.,
– uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 24. prosinca 2013. u kojoj se vodstvo Južnog Sudana poziva na zaustavljanje zabrinjavajućeg nasilja nad civilima,
– uzimajući u obzir Izvješće o stanju Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) od 7. siječnja 2014. – Izvješće br. 8 o krizi u Južnom Sudanu,
– uzimajući u obzir pregovore o stanju u Južnom Sudanu koje je zagovaralo Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije, ponajprije na svom sastanku u Banjulu od 30. prosinca 2013. i u okviru sastanka na vrhu Međuvladine uprave za razvoj održanog u Nairobiju 27. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir izjavu od 8. siječnja 2014. koju su dali posebni izaslanici Međuvladine uprave za razvoj (IGAD) nakon svojeg posjeta Jubi kako bi deblokirali pregovore između vlade i pobunjenika,
– uzimajući u obzir Sveobuhvatni sudanski mirovni sporazum iz 2005.,
– uzimajući u obzir Plan za Sudan i Južni Sudan utvrđen u komunikaciji koju je 24. travnja 2012. izdalo Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije i koji EU u potpunosti podupire,
– uzimajući u obzir izjavu za medije koju je 4. siječnja 2014. u ime Afričke unije dao predsjednik Komisije Afričke unije, dr. Nkosazana Dlamini-Zuma,
– uzimajući u obzir izjavu izvršnog tajništva Međuvladine uprave za razvoj (IGAD) od 19. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir revidirani Sporazum iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,
– uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je politički sukob započeo nakon što je Salva Kiir, predsjednik države i pripadnik etničke skupina Dinka, optužio svog potpredsjednika kojeg je otpustio, Rieka Machara, pripadnika etničke skupine Nuera, da je protiv njega planirao državni udar; budući da je Riek Machar negirao pokušaj državnog udara;
B. budući da je vlada Južnog Sudana uhitila 11 visoko rangiranih političara, uključujući bivšeg ministra financija i bivšeg glavnog tajnika stranke Narodnog pokreta za oslobođenje Sudana zbog navodnog planiranja državnog udara protiv predsjednika Kiira; budući da je 23. srpnja 2013. predsjednik Kiir raspustio cijelu vladu i razriješio dužnosti potpredsjednika Rieka Machara;
C. budući da bi trebalo pronaći demokratsko i političko rješenje trenutnog sukoba i pripremiti put kako bi demokratski dogovorene institucije izgradile novu državu koja je nastala nakon referenduma o neovisnosti; budući da civilno društvo zahtijeva mirno političko rješenje problema;
D. budući da su sukobljene strane u Južnom Sudanu 7. siječnja 2014. u Addisu Ababi započele pregovore pod okriljem IGAD-a; budući da će glavne teme razgovora biti prekid neprijateljstava, otvaranje humanitarnih koridora, pitanje političkih zatvorenika i zaštita civila;
E. budući da usprkos mirovnim pregovorima koji su u tijeku i dalje traju nestabilnost, sukobi i mobilizacija oružanih snaga; budući da vladine snage trenutno pokušavaju ponovno osvojiti grad Bor, posljednji pokrajinski glavni grad koji je još u rukama pobunjenika;
F. budući da su se izaslanik SAD-a Donald Booth i izaslanici susjednih zemalja Južnog Sudana 11. siječnja 2014. sastali s Riekom Macharom kako bi pokušali ugraditi prijedloge obiju strana u nacrt dokumenta o primirju;
G. budući da je 8. siječnja 2014. nekoliko desetaka ljudi održalo mirovni prosvjed u Jubi izjašnjavajući se protiv sukoba između snaga predsjednika i snaga smijenjenog potpredsjednika;
H. budući da je začetak trenutnog sukoba, koji je poprimio etničku dimenziju, u razdoru iz 1991. unutar Narodnog pokreta za oslobođenje Sudana između struje Garanga, pokojnog vođe Narodnog pokreta za oslobođenje Sudana uz kojeg je stajao Salva Kiir, i struje Rieka Machara koji je Garangu osporavao vodstvo;
I. budući da je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo rezoluciju kojom se odobrava slanje pojačanja od 5 500 pripadnika borbenih snaga i 440 policajaca kako bi se povećao ukupni broj snaga u okviru misije UN-a u Južnom Sudanu;
J. budući da je 15. prosinca 2013. došlo do vojnih sukoba između predsjedničke garde u vojarni u Jubi; budući da se sukob počeo širiti na regiju oko Jongleija;
K. budući da su zabilježena masovna izvansudska pogubljenja, usmjerenost protiv pojedinaca na temelju njihove etničke pripadnosti i proizvoljna pritvaranja, uz najmanje tri masovne grobnice identificirane 6. siječnja 2014.;
L. budući da je, prema podacima UN-a, zbog trenutne krize u Južnom Sudanu gotovo tisuću osoba ubijeno, a stotine tisuća civila raseljeno, uz desetke tisuća osoba u bazama UN-a diljem zemlje kojima su hitno potrebne osnovne zdravstvene usluge, čista voda i bolji higijenski uvjeti; budući da se broj Južnosudanaca koji traže utočište u Ugandi i Etiopiji dramatično povećao; budući da se 14. siječnja 2014. najmanje 200 civila utopila u trajektnoj nesreći na rijeci Bijeli Nil bježeći od borbi u gradu Malakal;
M. budući da aktivna neprijateljstva predstavljaju najveći problem za dostavljanje humanitarne pomoći; budući da je hrana dostupna samo ograničenom broju ljudi u zemlji i da je potrebno osigurati raspodjelu osnovnih zaliha hrane posebno u gradovima Boru i Bentiuu; budući da su nasilje i raseljenost rezultirali gubitkom sredstava za život, što se posebno odnosi na izvore hrane, a to bi u konačnici moglo dovesti do krize zbog nestašice hrane;
N. budući da je nedavno došlo do napada na narod Nuba, do nezakonitih ubojstava, masovnih silovanja i samovoljnih uhićenja civila koji žive u planinama Nuba; budući da su tijekom zadnja dva tjedna prosinca 2013. paravojne i oružane snage sudanske vlade, uz potporu sigurnosnih službi, napale brojna područja oko Kaduglija i Dillanja, da su tisuće civila pobjegle iz svojih domova te da su prijavljena nezakonita ubojstva i masovna silovanja žena; budući da bi ta kriza mogla utjecati na mnogo širu regiju koja je ionako sklona nestabilnosti, što je činjenica koju treba stalno uzimati u obzir u međunarodnoj akciji koja se provodi na terenu;
O. budući da su susjedne zemlje Istočne Afrike, između ostalih Kenija i Etiopija inzistirale kod obiju strana da pokušaju postići mir; budući da je Uganda na zahtjev predsjednika Kiira poslala 1 200 pripadnika borbenih snaga i vojnu opremu kako bi se osigurali objekti kao što su zračna luka i državne zgrade;
P. budući da je 4. siječnja 2014., nakon zahtjeva UN-a za pružanje pomoći, aktiviran mehanizam Unije za civilnu zaštitu kako bi se pružila nenovčana pomoć Južnom Sudanu osiguravanjem skloništa, medicinskih potrepština, lijekova, materijala za skrb i hrane;
Q. budući da je Republika Južni Sudan jedna od najsiromašnijih i najmanje razvijenih zemalja na svijetu u kojoj 50 % stanovništva živi ispod granice siromaštva, s najvišom stopom smrtnosti majki i jednom od najviših stopa smrtnosti novorođenčadi na svijetu, nepismenošću od otprilike 75 % i svega jednom trećinom stanovništva koje ima pristup čistoj vodi; budući da nesigurnost hrane prijeti više od jednom milijunu ljudi svake godine; budući da u Južnom Sudanu oko 80 % svih zdravstvenih i osnovnih usluga pružaju nevladine organizacije te da je pristup humanitarnoj pomoći još ograničen zbog aktivnih neprijateljstava i napada na humanitarne radnike i imovinu;
R. budući da je EU najavio da će osigurati 50 milijuna EUR za humanitarnu akciju u Južnom Sudanu; budući da je time humanitarna pomoć EU-a dosad dosegnula 170 milijuna EUR u financijskim godinama 2013. i 2014.;
S. budući da su humanitarne agencije 31. prosinca 2013. pokrenule plan odgovora na krizu u Južnom Sudanu; budući da je Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) odaslao zajednički poziv da se za odgovor na krizu i pružanje pomoći za, prema procjenama, 628 000 ljudi od siječnja do ožujka 2014. izdvoji 166 milijuna USD;
T. budući da izgradnja države i prevladavanje nestabilnosti zahtijevaju dugoročne perspektive te čvrsto, predvidivo i stabilno sudjelovanje međunarodne zajednice;
1. oštro osuđuje najnovije izbijanje sukoba u Južnom Sudanu i poziva sve strane da odlože oružje i da odmah okončaju nasilje koje je od početka krize u prosincu 2013. prouzročilo smrt, ranjavanje i štetu među civilnim stanovništvom te raseljavanje stotina tisuća osoba;
2. izražava duboku zabrinutost zbog nedavnog proširenja nasilja u Južnom Sudanu koje ima ozbiljne humanitarne, sigurnosne, političke, gospodarske i socijalne posljedice u ionako krhkoj i nestabilnoj zemlji i koje bi moglo destabilizirati cijelu istočnoafričku regiju; posebno je zabrinut zbog etničke dimenzije sukoba; naglašava da je težnja za vlašću nasiljem ili podjelom na temelju etničke pripadnosti u suprotnosti s demokratskom vladavinom prava i da se njome krše odredbe međunarodnog prava;
3. osuđuje prijavljena kršenja ljudskih prava i zlostavljanja, poziva sve strane da odmah okončaju sva kršenja ljudskih prava, uključujući ona kojima su izložene izbjeglice i raseljene osobe, žene, pripadnici ugroženih skupina i novinari te poziva da se osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava pozove na odgovornost; smatra da bi predsjednik Kiir i Riek Machar trebali učiniti sve što mogu kako bi zaustavili vojnike pod svojim zapovjedništvom u činjenju takvih zločina nad ljudima;
4. traži od svih uključenih strana da poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodne propise o ljudskim pravima te da osiguraju pristup i zaštitu humanitarnim agencijama koje dolaze u pomoć napaćenom civilnom stanovništvu, kao i da otvore humanitarne koridore za dostavu zaliha i opreme; napominje da se određeni broj stranih humanitarnih agencija već povukao iz Južnog Sudana, a da se one koje su ostale bore kako bi zadovoljile potrebe raseljenih civila; također napominje da te humanitarne agencije još ne mogu pristupiti mnogim područjima u kojima se vjeruje da je moguće da deseci tisuća ljudi i dalje čekaju pomoć ili su u potrazi za njom;
5. poziva obje strane da postignu sporazum te u potpunosti podržava tekuće pregovore u Addisu Ababi za trenutan prekid vatre i pronalaženje rješenja za trajan mir i stabilnost; poziva vlasti i pobunjenike da u dobroj vjeri sudjeluju u bezuvjetnim, uključivim i cjelovitim političkim razgovorima za uspješno zaključenje pregovora; pozdravlja napore Afričke unije i IGAD-a za promicanje uključivog dijaloga i posredovanja;
6. poziva na oslobađanje svih političkih zatvorenika i 11 trenutno pritvorenih političkih vođa čije je zadržavanje postalo prepreka mirovnim pregovorima;
7. poziva sve susjedne zemlje Južnog Sudana i sve regionalne sile da blisko surađuju kako bi se poboljšala sigurnosna situacija u zemlji i regiji te pronašlo mirno i trajno političko rješenje trenutne krize; naglašava da bi posebno suradnja sa Sudanom značila poboljšanje odnosa nakon što su se strane sukobljene u građanskom ratu početkom 2012. gotovo opet sukobile zbog spora oko pristojbi za naftu i granice;
8. pozdravlja odluku Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije o uspostavi povjerenstva koje će istražiti kršenja ljudskih prava i druge povrede zakona te preporučiti način na koji će se osigurati odgovornost, pomirenje i oporavak odnosa među svim zajednicama; pozdravlja jačanje istražnih kapaciteta misije UN-a (UNMISS) na području ljudskih prava u Južnom Sudanu uz potporu Ureda visokog predstavnika UN-a za ljudska prava;
9. žali zbog odluke Visoke predstavnice EU-a da okonča mandat posebnog predstavnika Europske unije za Sudan/Južni Sudan s obzirom na ozbiljan politički nemir u Sudanu i oružane sukobe; smatra da će EU bez imenovanoga posebnog predstavnika Europske unije za Sudan/Južni Sudan dospjeti na margine međunarodnih pregovora i napora; poziva stoga Visoku predstavnicu da poništi tu odluku i produži mandat posebnog predstavnika za Sudan/Južni Sudan;
10. poziva međunarodnu zajednicu da bude dosljedna svojim obvezama u pogledu financiranja Južnog Sudana te da osigura sredstva kako bi odmah odgovorila na pogoršanje humanitarne situacije u Južnom Sudanu;
11. izražava zabrinutost zbog rasprostranjene korupcije; također je zabrinut zbog toga što korupcija šteti izgledima za uspostavu slobodne i pravedne demokracije, stabilnosti, održivog razvoja i ekonomskog rasta;
12. pozdravlja odluku o jačanju misije UNMISS-a dodatnim vojnim, policijskim, logističkim i civilnim osobljem; međutim naglašava da je zaštita civila primarna odgovornost države; pozdravlja rad posebne predstavnice UN-a i voditeljice UNMISS-a Hilde Johnson;
13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Južnog Sudana, povjereniku za ljudska prava u Južnom Sudanu, Nacionalnoj zakonodavnoj skupštini Južnog Sudana, institucijama Afričke unije, Međuvladinoj upravi za razvoj, supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te glavnom tajniku UN-a.
– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2. i 3.,
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 9., 14., 151. i 153.,
– uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe, a posebno njezin članak 31.,
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članke 34. i 36.,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod naslovom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir svoju izjavu od 22. travnja 2008. o iskorjenjivanju beskućništva na ulicama(2),
– uzimajući u obzir Europsku konsenzusnu konferenciju od prosinca 2010.,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a o beskućništvu(3),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),
– uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 20. veljače 2013. naslovljen „Suočavanje s beskućništvom u Europskoj uniji” (SWD(2013)0042),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(4),
– uzimajući u obzir šest načela dogovorenih na okruglom stolu ministara na temu beskućništva, održanom na inicijativu irskog predsjedništva u Leuvenu 1. ožujka 2013.,;
– uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da se sve osobe rađaju slobodne, s jednakim dostojanstvom i pravima, a države članice imaju odgovornost promicati i jamčiti ta prava;
B. budući da beskućništvo predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i ljudskih prava; budući da je stanovanje osnovna ljudska potreba te preduvjet za pristojan život i socijalnu uključenost;
C. budući da je beskućništvo postalo prioritet politike EU-a o siromaštvu u okviru strategije Europa 2020. i njezine vodeće inicijative Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti, kao i u paketu mjera EU-a za socijalno ulaganje; budući da sadašnje razine siromaštva i socijalne isključenosti međutim ugrožavaju cilj strategije Europa 2020., koji uključuje smanjenje broja siromašnih i socijalno isključenih ljudi ili ljudi kod kojih takav rizik postoji za najmanje 20 milijuna;
D. budući da beskućništvo predstavlja najekstremniji oblik siromaštva i oskudice te da je posljednjih godina zabilježen njegov porast u gotovo svim državama članicama;
E. budući da države članice koje su najteže pogođene gospodarskom i financijskom krizom svjedoče nezabilježenom porastu beskućništva;
F. budući da su se društveni i obiteljski profili ljudi koji koriste socijalno stanovanje izmijenili i budući da sada postoji povećana potražnja za takvim stanovanjem;
G. budući da u nekim državama članicama postoji manjak infrastrukture za socijalno stanovanje i sve veća potreba za cjenovno prihvatljivim smještajem;
H. budući da je nekoliko tijela EU-a poput Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja (EPSCO), Odbora regija, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Parlamenta pozvalo Komisiju da razvije strategiju EU-a na području beskućništva ili nešto slično;
I. budući da je beskućništvo po svojoj prirodi višedimenzionalan problem i zahtijeva višedimenzionalan politički odgovor;
J. budući da postoji sve više dokaza da je pristup utemeljen na osiguravanju stanovanja najdjelotvorniji;
K. budući da se sve više pažnje posvećuje beskućništvu u okviru semestra EU-a, a nekoliko je država članica postavilo beskućništvo kao prioritet u suzbijanju siromaštva u svojim nacionalnim programima reformi za 2012. i 2013.;
L. budući da trenutni politički okvir EU-a i socijalna situacija na terenu grade put prema ojačanom i ambicioznijem djelovanju u vezi s beskućništvom na razini EU-a;
M. budući da države članice EU-a imaju najnapredniji sustav socijalne zaštite u svijetu s najvišim doprinosima za socijalne pogodnosti građana;
N. budući da je neposredna odgovornost za rješavanje beskućništva u domeni država članica, a posebno regionalnih i lokalnih vlasti i budući da strategija EU-a u tome ima komplementarnu ulogu;
O. budući da je snažnija uloga Komisije moguća u okviru njezinih trenutnih područja nadležnosti i uz poštovanje načela supsidijarnosti;
P. budući da sve više država članica ima cjelovitu strategiju o beskućništvu te bi one mogle imati koristi od europske suradnje za daljnji razvoj svojih politika;
Q. budući da siromaštvo nije zločin i budući da ni beskućništvo nije zločin niti izbor stila života;
1. ističe da beskućnici teško žive i prisiljeni su na život u neljudskim uvjetima;
2. poziva Komisiju da bez odgode razvije strategiju EU-a na području beskućništva sličnu onome što je izneseno u Rezoluciji Parlamenta od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a o beskućništvu i prijedlozima drugih institucija i tijela EU-a;
3. smatra da bi strategija EU-a o beskućništvu trebala u potpunosti poštovati Ugovor o funkcioniranju Europske unije, koji potvrđuje „ključnu ulogu i široko diskrecijsko pravo nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u pružanju, naručivanju i organiziranju usluga od općeg gospodarskog interesa u najvećoj mogućoj mjeri povezanih s potrebama korisnikaˮ; smatra da je odgovornost za rješavanje beskućništva u domeni država članica i da bi stoga strategija EU-a o beskućništvu trebala što je djelotvornije moguće podupirati države članice koje preuzimaju tu odgovornost uz istovremeno puno poštovanje načela supsidijarnosti;
4. poziva Komisiju na uspostavu stručne skupine na visokoj razini koja bi joj pomogla u pripremanju i daljnjem razvoju strategije EU-a o beskućništvu;
5. poziva Komisiju da posveti dužnu pozornost siromaštvu u posebnim preporukama za svaku državu članicu u kojoj je napredak po pitanju beskućništva hitno potreban; poziva države članice na daljnje jačanje uključivanja pitanja beskućništva u svoje programe nacionalnih reformi;
6. naglašava potrebu prikupljanja sveobuhvatnih i usporedivih podataka koji se odnose na beskućništvo bez stigmatiziranja beskućnika; ističe da je prikupljanje podataka preduvjet za razvoj učinkovitih politika koje bi u konačnici dovele do iskorjenjivanja beskućništva;
7. pozdravlja odredbe nove Uredbe o Europskom socijalnom fondu o uspostavi pokazatelja za praćenje učinkovitosti ulaganja u pogledu beskućnika ili ljudi zahvaćenih deložacijom; poziva Komisiju da iskoristi potpuni potencijal tih novih alata;
8. poziva Komisiju da koristi program EaSI (za zapošljavanje i socijalne inovacije) kao glavni izvor financiranje za strategiju EU-a za financiranje istraživanja i transnacionalnih razmjena te da dodatno izgradi svoju suradnju s ključnim europskim zainteresiranim stranama;
9. poziva Komisiju da uključi beskućništvo u sva relevantna područja politika EU-a;
10. poziva Komisiju da se usredotoči na sljedeće prioritetne teme u strategiji EU-a o beskućništvu:
–
pristupi beskućništvu utemeljeni na osiguravanju stanovanja;
–
prekogranično beskućništvo;
–
kvaliteta usluga za beskućnike;
–
prevencija beskućništva;
–
beskućništvo mladih;
11. podsjeća na svoju rezoluciju od 14. rujna 2011. o beskućništvu u kojoj se spominju ključni elementi strategije o beskućništvu te posebno naglašava sljedeće elemente:
–
redovito europsko nadziranje beskućništva;
–
istraživanje i izgradnja znanja o politikama i uslugama za beskućništvo;
–
socijalne inovacije u politikama i uslugama za beskućništvo;
12. poziva države članice da razviju cjenovno prihvatljiv socijalni stambeni sustav prilagođen najosjetljivijim pojedincima u cilju sprečavanja socijalne isključenosti i beskućništva;
13. poziva države članice da ne krše međunarodne ugovore o ljudskim pravima i da poštuju sve sporazume koje su potpisale, uključujući Povelju o temeljnim pravima, Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima i izmijenjenu Socijalnu povelju Vijeća Europe;
14. poziva države članice da odmah stanu na kraj kriminalizaciji beskućnika i da izmijene diskriminirajuće prakse kojima se beskućnicima onemogućava pristup socijalnim uslugama i prihvatilištima;
15. poziva države članice da koriste sredstva Fonda za europsku pomoć najugroženijima i druge programe kao što su Europski socijalni fond kako bi se poboljšala situacija beskućnika i stvorio put prema socijalnoj uključenosti i integraciji zapošljavanja;
16. poziva države članice i predsjedništvo EU-a da redovito održavaju europski okrugli stol ministara EU-a nadležnih za beskućništvo, kako ga je pokrenulo irsko predsjedništvo EU-a u ožujku 2013.; poziva Komisiju da pruži praktičnu i financijsku potporu ovom sastanku;
17. poziva države članice da prodube svoju suradnju kako bi potaknule uzajamno učenje i razmjenu najboljih praksi te razvile zajednički politički pristup;
18. poziva države članice da primijene cjelovit pristup prilikom razvijanja sveobuhvatnih strategija na području beskućništva koje su usmjerene prema osiguravanju stanovanja i uključuju strogu usredotočenost na prevenciju;
19. vjeruje da države članice i njihove lokalne vlasti, u suradnji s udrugama stanara, trebaju provesti učinkovite politike prevencije u cilju smanjenja stope deložacija;
20. poziva Komisiju da razmotri uvođenje preporuke o jamstvu radi osiguravanja da nitko u EU-u nije prisiljen spavati na ulici zbog nedostatka (hitnih) usluga;
21. poziva države članice da u skladu s nacionalnim praksama surađuju s odgovarajućim organizacijama za pomoć kako bi beskućnicima omogućili savjetovanje i smještaj;
22. naglašava hitnu potrebu borbe protiv svakog oblika diskriminacije beskućnika i marginalizacije čitavih zajednica;
23. naglašava da je ispunjenje prava na stanovanje ključno za korištenje punog raspona drugih prava, uključujući neka politička i socijalna prava;
24. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru za socijalnu zaštitu i Vijeću Europe.
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kambodži i Laosu,
– uzimajući u obzir izjave EU-a na lokalnoj razini od 4. siječnja 2014. o nasilju koje okružuje radne sporove i od 23. rujna 2013. o novom zakonodavnom razdoblju u Kambodži,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Potpredsjednice / Visoke predstavnice Catherine Ashton nakon izbora u Kambodži od 29. srpnja 2013.,
– uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o situaciji s ljudskim pravima u Kambodži od 5. kolovoza 2013.,
– uzimajući u obzir izvješće „Gorko slatka žetva – procjena učinka na ljudska prava inicijative Europske unije Sve osim oružja u Kambodži” nevladine organizacije Equitable Cambodia i organizacije Inclusive Development International iz 2013.,
– uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Kraljevine Kambodže iz 1997.,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Potpredsjednice / Visoke predstavnice Catherine Ashton o nestanku Sombatha Somphonea u Laosu od 21. prosinca 2012.,
– uzimajući u obzir izjavu koju su dali europski razvojni partneri 19. studenog 2013. na sastanku okruglog stola koji je organizirala Laoska Narodna Demokratska Republika,
– uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između EU-a i Laoske Narodne Demokratske Republike od 1. prosinca 1997.,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz 2008.,
– uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka i Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,
Kambodža
A. budući da su 3. siječnja 2014., na mirnim prosvjedima za veće plaće radnika tekstilne industrije koji su se pretvorili u nasilje, sigurnosne snage otvorile vatru s ubojitim streljivom na prosvjednike, usmrtivši pet ljudi i ranivši više od 30; budući da su 4. siječnja 2014. sigurnosne snage nasilno raščistile trg Freedom Park, gdje su se okupili članovi opozicije;
B. budući da su 23 osobe, uključujući borce za prava, uhićene tijekom nedavnih događaja te navodno premlaćene i mučene;
C. budući da je napetost, koja je uz prisutnost policije eskalirala, rezultirala zabranom prosvjeda;
D. budući da je pravo na slobodu mirnog okupljanja ugrađeno u Ustav Kambodže, u članak 20. Opće deklaracije o ljudskim pravima i u članak 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;
E. budući da su Sam Rainsy i Kem Sokha, vođe Kambodžanske nacionalne stranke spasa (CNRP) pozvani da se pojave pred općinskim sudom u Phenom Pehnu 14. siječnja 2014. radi ispitivanja; budući da Sam Rainsy i Kem Sokha mogu biti osuđeni zbog poticanja na građanski nemir;
F. budući da vlasti nisu poduzele sve nužne mjere kako bi riješile neke od ključnih nedostataka u izbornom postupku poput poboljšanja pouzdanosti glasačkog popisa, osiguravanja pravednog pristupa medijima i sprječavanja korištenja državnih sredstava, uključujući zalaganje javnih službenika i vojske;
G. budući da je Kralj pomilovao Sama Rainsyja 14. srpnja 2013., omogućivši mu povratak u Kambodžu; budući da, međutim, njegovo pravo glasa i pravo na sudjelovanje u izborima nisu obnovljeni;
H. budući da je u rujnu 2013., nakon objave izbornih rezultata, CNRP pokrenuo tri dana nenasilnih masovnih prosvjeda protiv službenih rezultata izbora za nacionalnu skupštinu; budući da je kao odgovor na te mirne prosvjede vlada rasporedila veliki broj naoružane policije i oružnika;
I. budući da se neprestano odvija uznemiravanje boraca za ljudska prava, u obliku samovoljnih uhićenja ili kažnjavanja na temelju lažnih ili pretjeranih optužbi za mirno ostvarivanje ljudskih prava. Te budući da prevladava praksa nekažnjavanja takvih postupaka;
J. budući da je Kambodža suočena s ozbiljnim izazovima po pitanju svoje situacije s ljudskim pravima, posebice kao rezultat sustavnih izvlaštenja zemlje i korupcije od strane vlade, vladajuće stranke i privatnih subjekata sa službenom potporom i zaštitom;
K. budući da će posebni izvjestitelj UN-a o situaciji s ljudskim pravima u Kambodži službeno posjetiti zemlju od 12. do 17. siječnja 2014.;
L. budući da je EU najveći pojedinačni financijski donator Kambodže;
M. budući da su mnogobrojna međunarodna trgovačka društva, uključujući europska trgovačka društva, navodno bila uključena u kršenja zemljišnih prava, osobito u sektoru šećera, te budući da se u studenom 2013. Coca-Cola zavjetovala na „nultu toleranciju” prema nenadoknađenom iseljavanju sa zemlje;
Laos
N. budući da je Sombath Somphone, aktivist za ljudska prava i prava okoliša te vođa građanskog društva, supredsjednik 9. Narodnog foruma Azije i Europe održanog u Vientianeu u listopadu 2012. prije 9. Sastanka na vrhu između EU-a i Azije (ASEM 9 Summit), navodno bio žrtva prisilnog nestanka 15. prosinca 2012. u Vientianeu; budući da od tad Sombatha Somphonea njegova obitelj nije uspjela pronaći, unatoč ponovljenim žalbama lokalnim vlastima i potragama u okolnom području;
O. budući da je za vrijeme posjete Laosu Izaslanstva za odnose sa zemljama Jugoistočne Azije i Udruženja zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN) 28. listopada 2013. laoskim vlastima postavljeno pitanje o nestanku Sombatha Somphonea;
P. budući da su ključna pitanja povezana sa slučajem, uključujući pitanje je li provedena istraga, i dalje neriješena više od godinu dana nakon njegovog nestanka i budući da su laoske vlasti odbile inozemnu pomoć u istrazi nestanka;
Q. budući da europski partneri Laosa smatraju neobjašnjiv nestanak Sombatha Somphonea jako ozbiljnim pitanjem i smatraju da izjave vlade o ovom slučaju nisu niti dostatne niti uvjerljive;
R. budući da su 15. prosinca 2013. 62 nevladine organizacije zatražile novu istragu njegovog nestanka; budući da je 16. prosinca 2013. Radna skupina UN-a o prisilnim ili nenamjernim nestancima izrazila svoj poticaj za laosku vladu da učini najviše što može kako bi pronašla Sombatha Somphonea, utvrdila njegovu sudbinu i boravište te počinitelje smatrala odgovornima;
S. budući da postoji nekoliko drugih slučajeva prisilnih nestanaka; budući da je do danas boravište devet drugih ljudi – dvije žene, Kingkeo i Somchit te sedam muškaraca Soubinha, Souanea, Sinpasonga, Khamsonea, Noua, Somkhita i Sourigna – koje su samovoljno zadržale laoske sigurnosne snage u studenom 2009. na različitim lokacijama diljem zemlje i dalje nepoznato;
T. budući da je Laos pokazao najbrži gospodarski rast u Jugoistočnoj Aziji posljednjih godina te budući da je rad civilnog društva ključan u osiguravanju da ljudska prava nisu marginalizirana tijekom brzog razvoja Laosa;
Kambodža
1. izražava svoju sućut obiteljima žrtava; osuđuje nerazmjerno i prekomjerno korištenje sile sigurnosnih snaga u Kambodži, koje je rezultiralo gubitkom života i ranjenim osobama;
2. poziva kambodžanske vlasti da primjenjuju suzdržanost prema prosvjednicima i podsjeća da svako korištenje sile od strane službenih osoba mora biti podložno načelima zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti;
3. poziva kambodžanske vlasti da odmah oslobode 23 osobe koje su bile nepravedno uhićene;
4. potiče kambodžanske vlasti da temeljito istraže i smatraju odgovornima krivce za smrti i ozljede među mirnim prosvjednicima;
5. zabrinut je zbog situacije s borcima za prava i članovima opozicije u Kambodži; osuđuje sve politički motivirane optužbe, kazne i osude protiv političkih kritičara, opozicijskih političara, boraca za ljudska prava i aktivista za zemljišna prava u Kambodži; naglašava da vlasti moraju osigurati da su zaštićena prava pojedinaca i organizacija da brane i promiču ljudska prava, uključujući pravo na miroljubivo kritiziranje i protivljenje politikama vlade putem javnih prosvjednih okupljanja i štrajkova;
6. poziva kambodžansku vladu da ojača demokraciju, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te da odmah ukine zabranu javnih okupljanja;
7. potiče kambodžansku vladu da prizna legitimnu ulogu koju igra politička opozicija u doprinošenju općem gospodarskom i političkom razvoju Kambodže; poziva kambodžanske vlasti da odmah odbace pozive na ispitivanje izdane za vođe CNRP-a, Sama Rainsyja i Kema Sokha te Ronga Chhuna, sindikalnog vođu Udruženja nezavisnih učitelja Kambodže (CITA) te Konfederacije sindikata Kambodže (CCFU);
8. za zabrinutošću primjećuje spor koji traje oko navodnih nepravilnosti u izbornom postupku; poziva političke stranke da rade zajedno kako bi utvrdile sve nepravilnosti koje su se dogodile i da se slože oko koraka kako bi se poboljšao izborni postupak, posebno reformom glasačkog popisa, pristupa medijima i uravnoteženog izvještavanja te Nacionalnog izbornog odbora, kao i oko strukturnih reformi u područjima koja će doprinijeti dugoročnom razvoju Kambodže, uključujući reformu pravosuđa, reformu nacionalne skupštine i druge napore kako bi se pospješilo dobro upravljanje i demokracija;
9. poziva kambodžansku vladu da prihvati nezavisnu međunarodno potpomognutu istragu navoda o prijevari s glasovima i o drugim nepravilnostima oko izbora u srpnju 2013.;
10. poziva kambodžansku vladu i parlament da usvoje i provedu zakone kako bi osigurali da pravni sustav funkcionira nezavisno od političke kontrole i korupcije;
11. poziva kambodžansku vladu da osnuje nacionalnu instituciju za ljudska prava, da u potpunosti surađuje s Posebnim postupcima UN-a i da dopusti, posebice, posjet posebnog izvjestitelja o neovisnosti sudaca i odvjetnika te posebnog izvjestitelja o pravima na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja;
12. potiče kambodžansku vladu da prekine sva prisilna iseljavanja i uvede i provede moratorij na iseljavanja u Kambodži dok ne uspostavi transparentne i pouzdane pravne okvire i relevantne politike kako bi se osiguralo da su iseljavanja provedena samo u skladu s međunarodnim standardima; poziva međunarodna trgovačka društva da ne iskorištavaju izravno ta prisilna iseljavanja bez pravedne naknade;
13. pozdravlja posjet posebnog izvjestitelja UN-a o situaciji s ljudskim pravima u Kambodži od 12. do 17. siječnja 2014. i traži od kambodžanske vlade da se pridržava preporuka koje su navedene u izvješćima izvjestitelja;
14. a pozdravlja inicijative poput nedavno pokrenute Inicijative za transparentnost odjevnih industrija (GITI), zamišljene kao zajednički pristup vlada, poslovnog sektora i građanskog društva u zemljama proizvodnje i potrošnje te usmjerene na postizanje dogovora o sveobuhvatnim, zajednički nadziranim standardima rada;
15. poziva institucije EU-a, države članice i europska i multinacionalna trgovačka društva da aktivno podržavaju ovu i slične inicijative te da se uključe u etičke, društveno odgovorne poslovne prakse, uključujući jamčenje poštenih standarda rada i egzistencijalnog minimuma plaće, priznajući pravo na osnivanje sindikata i uključivanje u kolektivno pregovaranje te osiguravajući sigurne i humane radne uvjete za sve radnike;
16. poziva Komisiju da hitno djeluje na temelju zaključaka nedavne procjene učinka na ljudska prava funkcioniranja inicijative EU-a Sve osim oružja u Kambodži te da razmotri uključivanje, u kriterije za izvoznike iz najslabije razvijenih zemalja koji žele iskoristiti povlastice inicijative Sve osim oružja, obvezu da svjedoče da nisu iseljavali ljude s njihove zemlje i iz domova bez primjerene naknade;
17. poziva Potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da pažljivo prati situaciju u Kambodži;
Laos
18. poziva laosku vladu da razjasni stanje istrage o boravištu Sombatha Somphonea, odgovori na mnogobrojna otvorena pitanja oko Sombathovog nestanka te da zatraži i prihvati pomoć stranih forenzičkih i policijskih stručnjaka;
19. smatra da izostanak reakcije od strane laoske vlade potiče sumnje da bi vlasti mogle biti uključene u njegovu otmicu;
20. ponavlja svoj poziv Potpredsjednici / Visokoj predstavnici da pažljivo prati istrage laoske vlade po pitanju nestanka Sombatha Somphonea;
21. poziva države članice da i dalje pokreću pitanje slučaja Sombatha Somphonea kod laoske vlade; naglašava da prisilni nestanci ostaju velika prepreka pridruživanju Laosa Vijeću UN-a za ljudska prava;
22. poziva laosku vladu da pokrene temeljitu, nepristranu i učinkovitu istragu svih navoda o prisilnim nestancima te da riješi pitanje represije građanskih i političkih prava, uključujući slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja u Laosu kako bi osigurala poštovanje i zaštitu prava svih boraca za ljudska prava, aktivista, manjina i članova građanskog društva te kako bi zaštitila pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;
23. poziva laosku vladu da bez daljnjeg odgađanja ratificira Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, potpisanu 2008. godine.
24. poziva laoske vlasti da osiguraju promicanje reformi koje jamče poštovanje temeljnih ljudskih prava i podsjeća Laos na njegove međunarodne obveze iz ugovora o ljudskim pravima koje je ratificirao;
25. izražava zabrinutost zbog prisilnog izvlaštenja i iseljavanja bez naknade te korupcije u Laosu;
o o o
26. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, tajništvu ASEAN-a, glavnom tajniku UN-a, Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, vladi i Nacionalnoj skupštini Kraljevstva Kambodže i vladi i parlamentu Laosa.
Nedavni izbori u Bangladešu
87k
52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o nedavnim izborima u Bangladešu (2014/2516(RSP))
– uzimajući u obzir svoje rezolucije o Bangladešu, posebno one od 21. studenog 2013. o Bangladešu: ljudska prava i nadolazeći izbori(1), od 23. svibnja 2013. o uvjetima na radu te zdravstvenim i sigurnosnim standardima nakon nedavnih požara u tvornicama i urušavanja zgrade u Bangladešu(2), od 14. ožujka 2013. o stanju u Bangladešu(3) i od 17. siječnja 2013. o nedavnim žrtvama požara u tvornicama tekstila, poglavito u Bangladešu(4),
– uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton o parlamentarnim izborima u Bangladešu od 9. siječnja 2014. i izjavu Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton o pripremama za opće izbore u Bangladešu od 30. studenog 2013.,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton o izbornoj promatračkoj misiji EU-a u Bangladešu od 20. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir priopćenje za tisak visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Navi Pillay pod naslovom „Politika sračunatog rizika Bangladeš dovodi do ruba” od 1. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su 5. siječnja 2014. opći izbori u Bangladešu održani pod pokroviteljstvom privremene vlade na čelu s bivšom i sadašnjom premijerkom Sheikh Hasinom koja je raskrstila s tradicionalnim bangladeškim sustavom neutralne privremene vlade uvođenjem 15. amandmana u Ustav 2011.;
B. budući da je 2013. navodno bila najteža godina u pogledu nasilja u povijesti Bangladeša nakon njegovog osamostaljenja te da je predizborno i izborno razdoblje posebno obilježilo sveopće nasilje s blokadama, štrajkovima i zastrašivanjem glasača u organizaciji oporbe, s preko 300 ubijenih od početka 2013., uključujući barem 18 ubijenih na sam dan izbora što je paraliziralo krhko gospodarstvo Bangladeša;
C. budući da je oporbeni savez pod vodstvom Nacionalističke partije Bangladeša (NPB) koja je inzistirala na privremenoj vladi bez političkih stranaka bojkotirao izbore što je rezultiralo naveliko neospornom pobjedom vladajuće Lige Awami u više od pola izbornih jedinica i slabim odazivom glasača; budući da je zbog nasilja izborna komisija navodno morala privremeno obustaviti glasovanje na preko 300 glasačkih mjesta;
D. budući da dvije glavne stranke u Bangladešu njeguju dugu tradiciju beskompromisnog sukoba i nepovjerenja koja ugrožava impresivan društveni i gospodarski napredak koji je Bangladeš ostvario u posljednjem desetljeću;
E. budući da je misija UN-a, koju je vodio Óscar Fernández-Taranco i kojoj je namjera bila posredovati pri postizanju kompromisa, završila svoj petodnevni posjet 5. listopada 2013. ne postigavši napredak;
F. budući da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-mun izrazio žaljenje zbog toga što dvije strane nisu postigle sporazum prije izbora i pozvao sve strane da osiguraju mirno okružje „u kojem je ljudima omogućeno pravo okupljanja i izražavanja”;
G. budući da EU ima dobre, dugotrajne odnose s Bangladešom, uključujući u okviru Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj; budući da ipak nije poslao izbornu promatračku misiju u Bangladeš jer uvjeti za održavanje odgovarajućih izbora nisu bili ispunjeni zbog nepostojanja oporbenih kandidata;
H. budući da je izborna komisija Bangladeša izbore proglasila slobodnima, pravednima i vjerodostojnima i budući da je nova vlada pod vodstvom premijerke Sheikh Hasine dala prisegu; budući da je odaziv birača na ovim izborima bio vrlo slab, 40% prema vladinim podacima, 20% prema podacima diplomata iz Dhake te čak i slabiji prema podacima predstavnika oporbe;
I. budući da je čelnici oporbe Khaledi Zii ograničeno kretanje, da su istaknuti članovi Nacionalističke partije Bangladeša nedavno uhićeni te da su brojne pristaše te stranke navodno u bijegu iz straha od represalija;
J. budući da oporba NPB-a i dalje surađuje s organizacijom Jamaat-e-Islami i frakcijskom skupinom Hafezat-e-Islam koje se smatraju glavnim uzročnicima nasilja;
K. budući da je 12. prosinca 2013. Abdul Quader Molla, istaknuti član organizacije Jamaat-e-Islami, postao prva osoba smaknuta zbog ratnih zločina počinjenih tijekom rata za neovisnost Bangladeša te budući da sudski postupci Međunarodnog suda za ratne zločine u Bangladešu predstavljaju naveliko osporavano izborno pitanje sa šest od sedam osoba okrivljenih za ratne zločine i osuđenih na smrt;
L. budući da su militaristi organizacije Jammat e-Islami nakon izbora navodno nasilno napali i iz njihovih domova protjerali na tisuće građana pripadnika osjetljivih manjinskih skupina, poglavito hinduista, zbog razloga dijelom vezanih uz suđenja Međunarodnog suda za ratne zločine, budući da su svjedoci tužiteljstva bili većinom hinduisti;
M. budući da je barem jedan svjedok Međunarodnog suda za ratne zločine, Mustafa Howalder, ubijen u svom domu 10. prosinca 2013.;
1. snažno osuđuje ubojstva i sveopće nasilje koje je bjesnilo zemljom prije i tijekom izbora u siječnju 2014., a posebno napade na vjerske i kulturne manjine te ostale osjetljive skupine; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog paralize svakodnevnog života u Bangladešu uzrokovane štrajkovima i blokadama te sukobom dvaju političkih stožera;
2. poziva vladu Bangladeša da odmah zaustavi sve represivne metode sigurnosnih snaga, uključujući slijepo korištenje ubojitog streljiva i mučenje u pritvoru te da na slobodu pusti samovoljno uhićene oporbene političare; potiče ma pravovremeno, neovisno i transparentno provođenje istraga o nedavnim slučajevima nasilne smrti prije i nakon izbora i poziva na to da se počinitelji, uključujući pripadnike sigurnosnih službi, privedu pravdi;
3. ističe primjer Bangladeša kao tolerantnog društva unutar svjetovne države i poziva vlasti Bangladeša da osiguraju pojačanu zaštitu ugroženih etničkih i vjerskih manjina te učinkovito kažnjavanje svih poticatelja nasilja između zajednica;
4. iskreno žali zbog činjenice da parlament Bangladeša i političke stranke prije izbora nisu pronašli rješenje za uključiv mehanizam te poziva vladu i oporbu da hitno stave najbolje interese Bangladeša na prvo mjesto i postignu kompromis koji bi narodu Bangladeša dao priliku da izrazi svoju demokratsku volju na odgovarajući način; vjeruje da u obzir treba uzeti sve mogućnosti, uključujući i prijevremene izbore, ako sve zakonite stranke odluče sudjelovati i ponuditi izbor glasačima;
5. poziva EU na korištenje svih dostupnih sredstava kojima bi se pomogao taj proces ako to od njega bude zatraženo te na puno korištenje svih svojih izvora, poglavito Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te Instrumenta za stabilnost; također poziva njegovu Upravu za podršku demokraciji da u Bangladešu uspostavi središnje mjesto za aktivnosti Ureda za promicanje parlamentarne demokracije (OPPD);
6. vjeruje da je u interesu bolje budućnosti Bangladeša da demokratske stranke razvijaju ozračje uzajamnog poštovanja; potiče NPB da se otvoreno distancira od organizacija Jamaat-e-Islami i Hafezat-e-Islam;
7. naglašava da se stranke koje pribjegavaju terorističkim radnjama trebaju zabraniti;
8. priznaje da je unatoč znatnim nedostacima Međunarodni sud za ratne zločine odigrao važnu ulogu pri pružanju pravne zaštite i završetka za žrtve i one pogođene ratom za neovisnost Bangladeša;
9. ipak izražava zabrinutost zbog sve većeg broja osoba osuđenih na smrt u Bangladešu, izuzev šest osoba koje je Međunarodni sud za ratne zločine osudio na smrt, a posebno zbog osude na smrt 152 vojnika zbog krvave pobune 2009. i nedavnog smaknuća Abdula Quadera Molle; poziva vladu i parlament da ukinu smrtnu osudu te da preinače sve smrtne osude; također poziva vlasti da hitno uspostave učinkovit mehanizam zaštite svjedoka u slučajevima pred Međunarodnim sudom za ratne zločine;
10. također poziva vladu na reviziju Akta o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te Akta protiv terorizma koje je posljednja vlada postrožila i koji mogu dovesti do proizvoljne kriminalizacije građana;
11. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Bangladeša.
Nedavni potezi u pravcu kriminalizacije LGBTI osoba
212k
57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2014. o nedavnim pokušajima kojima bi se kriminalizirali lezbijke, homoseksualci, biseksualci, transrodne i interseksualne (LGBTI) osobe (2014/2517(RSP))
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda te Ustav Indije,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava A/HRC/17/19 od 17. lipnja 2011. o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu,
– uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane (Sporazum iz Cotonoua), kao i klauzule o ljudskim pravima koje sporazum sadržava, a posebno članak 8., stavak 4. i članak 9.,
– uzimajući u obzir članak 2., članak 3., stavak 5., i članak 21. Ugovora o Europskoj uniji te članak 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima se Europska unija i njezine države članice obvezuju podržavati i promicati opća ljudska prava i zaštitu pojedinaca u njihovim odnosima s ostatkom svijeta,
– uzimajući u obzir paket mjera Vijeća za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,
– uzimajući u obzir izjavu Potpredsjednice Europske komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. prosinca 2013. o donošenju prijedloga zakona protiv homoseksualnosti u Ugandi,
– uzimajći u obzir izjavu Catherine Ashton od 15. siječnja 2014. u kojoj izražava zabrinutost zbog davanja zakonske snage prijedlogu zakona o zabrani istospolnih brakova u Nigeriji, ,
– uzimajući u obzir svoju prethodnu rezoluciju od 5. srpnja 2012. o nasilju nad lezbijkama i pravima lezbijka, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba u Africi(1), svoje stajalište od 13. lipnja 2013. o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma o drugoj izmjeni Sporazuma o partnerstvu između članova afričke, karipske i pacifičke grupe zemalja s jedne strane i Europske zajednice i država članica s druge strane koji je potpisan u Cotonou 23. lipnja 2000. kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005.(2) ,te svoju rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. i politiku Europske unije po tom pitanju(3),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 17. prosinca 2009. o Ugandi: prijedlog zakona protiv homoseksualnosti(4), od 16. prosinca 2010. o Ugandi: prijedlog takozvanog Bahatijevog zakona i diskriminaciju pripadnika skupine LGBT(5), od 17. veljače 2011. o Ugandi: ubojstvo Davida Katoa(6),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 15. ožujka. 2012.(7) i 4. srpnja 2013.(8) o stanju u Nigeriji,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o stanju pregovora o slobodnoj trgovini između EU-a i Indije(9),
– uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki, s dostojanstvom i pravima; budući da sve države imaju obvezu spriječiti nasilje, poticanje na mržnju i stigmatizaciju koja se temelji na individualnim karakteristikama, uključujući spolnu orijentaciju, rodni identitet i spolno izražavanje;
B. budući da čak 78 zemalja još uvijek smatra da su spolni odnosi s obostranim pristankom između odraslih osoba istog spola zločin, te njih sedam za te „zločine” predviđa smrtnu kaznu (Iran, Mauritanija, neki dijelovi Nigerije, Saudijska Arabija, dijelovi Somalije, Sudan i Jemen); budući da su ta pravna ograničenja zastarjela u kontekstu opće integracije prava lezbijka, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba tijekom proteklih desetljeća i budući da pozitivni napreci u mnogim zemljama trebaju poslužiti kao primjer općeg poboljšanja situacije pripadnika skupine LGBTI;
C. budući da su se spolni odnosi s obostranim pristankom osoba istog spola već kažnjavali kaznom od sedam godina zatvora u Ugandi i sedam godina zatvora u Nigeriji (ili smrtnom kaznom u 12 država u kojima je na snazi šerijatski zakon) te su dekriminalizirani u Indiji presudom drugostupanjskog suda u Delhiju;
D. budući da je 20. prosinca 2013. parlament Ugande usvojio zakon protiv homoseksualnosti kojim se kažnjava pružanje potpore pravima pripadnika skupine LGBTI kaznom zatvora do sedam godina, neprijavljivanje pripadnika skupine LGBTI kaznom zatvora do tri godine te „počinitelje u povratu” ili počinitelje koji su zaraženi HIV-om doživotnim zatvorom i budući da su spolni odnosi s obostranim pristankom istospolnih osoba već zakonski kažnjivi u okviru poglavlja 145. kaznenog zakona Ugande;
E. budući da je 17. prosinca 2013. senat Nigerije donio zakon o zabrani istospolnih brakova kojim se kažnjavaju osobe u istospolnim vezama kaznom zatvora do 14 godina te osobe koje svjedoče istospolnim brakovima ili vode LGBTI barove, organizacije ili susrete, kaznom zatvora do deset godina; budući da je u siječnju 2014. prijedlog zakona potpisao predsjednik Goodluck Jonathan i time mu dao zakonsku snagu;
F. budući da je 11. prosinca 2013. indijski Vrhovni sud odbacio odluku drugostupanjskog suda u Delhiju iz 2009. prema kojoj je poglavlje 377. kaznenog zakona Indije zakon iz kolonijalnog razdoblja kojim se zabranjuje homoseksualnost i time krši načelo ravnopravnosti iz indijskog Ustava, čime se ponovno kriminalizira homoseksualnost kaznom zatvora koja može biti i doživotna;
G. budući da je u lipnju 2013. ruska Duma donijela zakon kojim se zabranjuje takozvana „homoseksualna propaganda”, kojim se ozbiljno ograničava sloboda organizacija pripadnika skupine LGBTI na izražavanje te pravo na okupljanje i budući da mu je predsjednik Vladimir Putin svojim potpisom dao zakonsku snagu;
H. budući da mediji, javnosti i političke i vjerske vođe u tim državama pronalaze sve više načina kako zastrašiti pripadnike skupine LGBTI, ograničiti njihova prava i opravdati nasilje protiv njih;
I. budući da su brojni šefovi država i vlada, vođe Ujedinjenih naroda, predstavnici vlada i parlamenata, EU (uključujući Vijeće, Parlament, Komisiju i Visokog predstavnika) i brojne svjetske ličnosti oštro osudile zakone kojima se kriminaliziraju pripadnici skupine LGBTI;
1. strogo osuđuje te ozbiljne prijetnje univerzalnom pravu na život, slobodu od mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg tretmana, privatnost te slobodu izražavanja i okupljanja, zajedno s diskriminacijom i pravnim ograničenjima nad pripadnicima skupine LGBTI i svih koji brane njihova ljudska prava; naglašava činjenicu da je ravnopravnost pripadnika skupine LGBTI neupitan čimbenik temeljnih ljudskih prava;
2. strogo osuđuje donošenje sve represivnijih zakona protiv pripadnika skupine LGBTI; ponavlja da su spolna orijentacija i spolni identitet pitanja koja pripadaju u područje prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom i nacionalnim ustavima; poziva prethodno spomenutih 78 država da prestanu kriminalizirati spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola;
3. poziva predsjednika Ugande da se suzdrži od potpisivanja zakona protiv homoseksualnosti te da ukine poglavlje 145. kaznenog zakona Ugande; podsjeća vladu Ugande na njezine obveze prema međunarodnom pravu i Sporazumu iz Cotonoua, u kojima se poziva na poštovanje univerzalnih ljudskih prava;
4. odlučno osuđuje donošenje i davanje zakonske snage zakonu o zabrani istospolnih brakova u Nigeriji; poziva predsjednika Nigerije da taj zakon stavi izvan snage, kao i poglavlja 214. i 217. kaznenog zakona Nigerije;
5. naglašava činjenicu da je spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba zakonit u Burkini Faso, Beninu, Čadu, Srednjoafričkoj Republici, Kongu, Demokratskoj Republici Kongo, Ekvatorskoj Gvineji, Gabonu, Gvineji Bisau, Côte dʼIvoire, Madagaskaru, Maliju, Nigeru, Ruandi i Južnoj Africi, te da je diskriminacija na temelju spolne orijentacije zabranjena južnoafričkim ustavom, čime se dokazuje da se afrički pristupi tom pitanju međusobno razlikuju;
6. poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da izraze čvrsto protivljenje trima zakonima u pitanju te da pošalju jasnu poruku da će oni imati ozbiljne posljedice na bilateralne odnose dotičnih država s EU-om i državama članicama;
7. pozdravlja inicijativu vlade Indije kojom se od Vrhovnog suda traži da učini reviziju svoje presude jer se njome krši ustavno načelo jednakosti; poziva parlament Indije da ukine poglavlje 377. kaznenog zakona Indije ako Vrhovni sud ne učini reviziju svoje presude;
8. duboko je zabrinut zbog negativnih posljedica zakona kojim se zabranjuje promicanje „netradicionalnih spolnih odnosa” u Rusiji, čime se povećava razina diskriminacije i nasilja nad pripadnicima skupine LGBTI; poziva ruske vlasti da ukinu taj zakon te potiče međunarodnu zajednicu da pomno prati razvoj događanja;
9. podsjeća da zakoni kojima se kriminaliziraju spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola te obrana ljudskih prava pripadnika skupine LGBTI predstavljaju znatnu prepreku u borbi protiv HIV-a/AIDS-a jer se time postupno povećava prenošenje virusa HIV i spolno prenosivih bolesti, budući da se rizične skupine boje interakcije sa zdravstvenim osobljem, te doprinosi ozračju ekstremne homofobije i diskriminacije; primjećuje da će ti zakoni, između ostaloga, još više otežati sprečavanje HIV-a/AIDS-a u zemljama s visokom stopom prisutnosti;
10. naglašava da će daljnja kriminalizacija spolnog odnosa s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola još više otežati postizanje milenijskih razvojnih ciljeva, osobito kad je riječ o ravnopravnosti spolova i borbi protiv bolesti, te bilo kakvog uspjeha u vezi s razvojnim okvirom poslije 2015.;
11. poziva Komisiju, ESVD i države članice da upotrijebe sve postojeće kanale, uključujući bilateralne i multilateralne forume i trenutačne pregovore oko sporazuma o slobodnoj trgovini s Indijom, kako bi što odlučnije izrazile protivljenje kriminalizaciji pripadnika skupine LGBTI;
12. poziva Komisiju, ESVD i države članice da pruže svu moguću pomoć nevladinim organizacijama i braniteljima ljudskih prava, koristeći se smjernicama Vijeća za skupinu LGBTI, Europskim instrumentom za demokraciju i ljudska prava i drugim programima;
13. poziva Komisiju i Vijeće da uvrste izričito spominjanje nediskriminacije na temelju spolne orijentacije tijekom sljedeće revizije Sporazuma iz Cotonoua, kao što je Parlament u više navrata zahtijevao;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, državama članicama, nacionalnim vladama i parlamentima Ugande, Nigerije, Indije i Rusije te predsjednicima Ugande, Nigerije i Rusije.