Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/0175(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0085/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0085/2014

Rasprave :

PV 25/02/2014 - 14
CRE 25/02/2014 - 14

Glasovanja :

PV 26/02/2014 - 9.8
CRE 26/02/2014 - 9.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0155

Usvojeni tekstovi
PDF 805kWORD 413k
Srijeda, 26. veljače 2014. - Strasbourg
Posredovanje u osiguranju ***I
P7_TA(2014)0155A7-0085/2014
Tekst
 Pročišćeni tekst

Amandamani koje je usvojio Europski parlament 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o posredovanju u osiguranju (preinaka) (COM(2012)0360 – C7-0180/2012 – 2012/0175(COD))(1)
AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
na prijedlog Komisije
---------------------------------------------------------

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

[Amandman 1, ako nije drugačije naznačeno]

(1) Predmet je vraćen odboru na ponovno razmatranje u skladu s člankom 57. stavkom 2. (A7-0085/2014).
(2) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.


DIREKTIVA 2014/.../EU
EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o posredovanju u osiguranju

(Preinaka)(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 53. stavak 1. i članak 62.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Izmjene treba napraviti u Direktivi 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(1). Zbog toga se predlaže da se Direktiva preinači.

(2)  Budući da je glavni cilj i predmet ovog prijedloga usklađivanje nacionalnih odredbi u vezi sa spomenutim područjima, prijedlog bi se trebao temeljiti na članku 53. stavku 1. i članku 62. UFEU-a. Oblik direktive primjeren je radi omogućavanja da se provedbene odredbe u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom po potrebi prilagode svim postojećim posebnostima određenog tržišta i pravnog sustava u svakoj državi članici. Ovom Direktivom također bi se trebalo nastojati uskladiti nacionalne propise u vezi s pristupom obavljanju poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju te se ona stoga temelji na članku 53. stavku 1. UFEU-a. Uz to, budući da se radi o sektoru u kojem se usluge nude u cijeloj Uniji, ova Direktiva također se temelji na članku 62. UFEU-a.

(3)  Posrednici u osiguranju i reosiguranju imaju središnju ulogu u prodaji proizvoda osiguranja i reosiguranja u Uniji.

(4)  Proizvode osiguranja mogu prodavati različite vrste osoba ili ustanova, poput zastupnika u osiguranju, posrednika u osiguranju, prodavatelja bankoosiguranja, društava za osiguranje, putničkih agenata i poduzeća za iznajmljivanje vozila.

(4a)  Kako bi se zajamčilo da se primjenjuje ista razina zaštite i da potrošač može koristiti usporedive standarde, nužno je da se ovom Direktivom potiče ravnopravnost i konkurenciju pod jednakim uvjetima između posrednika, bez obzira jesu li povezani s društvom za osiguranje ili ne. Posredovanje proizvodima osiguranja različitim kanalima i od posrednika koji s društvima za osiguranje surađuju na različite načine znači pogodnosti za potrošače pod uvjetom da ti kanali i posrednici moraju primjenjivati ista pravila o zaštiti potrošača. Važno je da države članice te aspekte uzimaju u obzir pri provedbi ove Direktive.

(5)  Primjena Direktive 2002/92/EZ pokazala je da je velik broj odredbi potrebno dodatno precizirati u cilju olakšavanja posredovanja u osiguranju ili reosiguranju te da je za zaštitu potrošača potrebno proširiti područje primjene te Direktive na sve prodaje proizvoda osiguranja kao glavne poslovne djelatnosti, bilo od strane posrednika u osiguranju ili društava za osiguranje. Društva za osiguranje koja izravno prodaju proizvode osiguranja trebala bi u vezi sa svojim prodajnim, post-prodajnim i odštetnim procesima ući u područje primjene nove direktive na sličan način kao zastupnici i posrednici u osiguranju.

(8)  I dalje postoje znatne razlike među nacionalnim odredbama koje stvaraju prepreke pri osnivanju i obavljanju poslova posrednika u osiguranju i reosiguranju na unutarnjem tržištu. Postoji potreba da se dodatno ojača unutarnje tržište i stvori istinsko europsko unutarnje tržište za proizvode i usluge životnog i neživotnog osiguranja.

(9)  Tekuće i nedavne financijske turbulencije istaknule su važnost osiguravanja učinkovite zaštite potrošača u svim financijskim sektorima. Stoga je primjereno ojačati povjerenje potrošača i bolje uskladiti regulatorni tretman prodaje proizvoda osiguranja kako bi se zajamčila primjerena razina zaštite potrošača u cijeloj Uniji. Razinu zaštite potrošača potrebno je poboljšati u vezi s Direktivom 2002/92/EZ kako bi se smanjila potreba za različitim nacionalnim mjerama. Važno je uzeti u obzir posebnosti ugovora o osiguranju u usporedbi s investicijskim proizvodima koji su uređeni u Direktivi 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća [MiFID](2). Prodaja ugovora o osiguranju, uključujući takozvane investicijske proizvode osiguranja, trebala bi biti uređena ovom Direktivom i usklađena s Direktivom 2014/…/EU [MiFID]. Potrebno je podići minimalne standarde u vezi s pravilima prodaje i osiguravanjem jednakih uvjeta primjenjivih na sve pakete investicijskih proizvoda osiguranja. Mjere za zaštitu potrošača trebale bi biti više za „neprofesionalneˮ nego za „profesionalneˮ potrošače.

(10)  Ova Direktiva trebala bi se odnositi na osobe čije se poslovanje sastoji od pružanja usluga posredovanja u osiguranju ili reosiguranju trećim osobama u zamjenu za naknadu, koja može biti novčana ili u nekom drugom obliku dogovorene gospodarske koristi vezane uz uspješnost obavljenog posla.

(11)  Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na osobe čija se djelatnost sastoji od pružanja informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju ili reosiguranju kao odgovor na kriterije koje je potrošač odabrao putem internetske stranice ili drugim načinom, ili rangiranja proizvoda osiguranja ili reosiguranja ili popusta na cijenu ugovora, kada je potrošač u mogućnosti izravno sklopiti ugovor o osiguranju na kraju procesa; ona se ne bi trebala primjenjivati na djelatnosti predstavljanja, koje se sastoje od davanja podataka i informacija o mogućim ugovarateljima osiguranja posrednicima u osiguranju ili reosiguranju ili društvima za osiguranje ili reosiguranje, odnosno informacija o proizvodima osiguranja ili reosiguranja, ili posredniku u osiguranju ili reosiguranju, ili društvu za osiguranje ili reosiguranje mogućim ugovarateljima osiguranja.

(12)  Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na osobe koje se bave nekom drugom poslovnom djelatnošću, kao što su porezni stručnjaci ili računovođe, i koje povremeno pružaju savjetodavne usluge vezano za osigurateljno pokriće u sklopu te druge poslovne djelatnosti, niti na puko pružanje općenitih informacija o proizvodima osiguranja, pod uvjetom da svrha te djelatnosti nije pomoć potrošačima pri sklapanju odnosno izvršavanju ugovora o osiguranju ili reosiguranju. Ne bi se trebala primjenjivati na profesionalno upravljanje odštetnim zahtjevima za društvo za osiguranje ili reosiguranje, kao ni na likvidaciju šteta i stručnu procjenu šteta.

(13)  Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na osobe koje se bave posredovanjem u osiguranju kao dodatnom djelatnošću pod određenim ograničenjima u vezi s policama, posebno potrebnim znanjem za njihovu prodaju, pokrivenim rizicima i iznosom premije.

(14)  Ovom se Direktivom definira „vezani posrednik u osiguranjuˮ kako bi se u obzir uzele značajke tržišta određenih država članica i uspostavili uvjeti primjenjivi na takve posrednike.

(15)  Posrednici u osiguranju i reosiguranju koji su fizičke osobe trebali bi biti upisani u registar pri nadležnom tijelu države članice u kojoj imaju boravište; oni koji su pravne osobe trebali bi biti upisani u registar pri nadležnom tijelu države članice u kojoj imaju svoje registrirano sjedište (ili svoju središnju upravu ako prema nacionalnom pravu nemaju registrirano sjedište), pod uvjetom da ispunjavaju stroge stručne uvjete u pogledu stručnog znanja, dobrog ugleda, osiguranja od profesionalne odgovornosti i financijske sposobnosti. Posrednici u osiguranju koji su već upisani u registar u državama članicama neće se morati ponovno upisivati u registar u okviru ove Direktive.

(16)  Posrednici u osiguranju i reosiguranju trebali bi se moći koristiti slobodom poslovnog nastana i slobodom pružanja usluga, koje su zajamčene UFEU-om. Isto tako bi upis u registar matične države članice ili izjava podnesena u njoj trebali omogućivati posrednicima u osiguranju i reosiguranju poslovanje u drugim državama članicama u skladu s načelima slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga pod uvjetom da je proveden odgovarajući postupak obavješćivanja među nadležnim tijelima.

(18)  Kako bi povećali transparentnost i omogućili prekograničnu suradnju, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje („EIOPA“) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) trebali bi napraviti, objaviti i ažurirati jedinstvenu elektroničku bazu podataka s evidencijom svakog posrednika u osiguranju i reosiguranju koji je obznanio namjeru ostvarivanja slobode poslovnog nastana ili pružanja usluga. Države članice EIOPA-i trebaju dostaviti relevantne informacije kako bi joj omogućile da izvrši navedeno. Baza podataka treba sadržati hiperpoveznicu na svako relevantno nadležno tijelo u svakoj državi članici. Svako nadležno tijelo svake države članice treba na svojoj internetskoj stranici imati hiperpoveznicu na tu bazu podataka.

(19)  Potrebno je jasno odrediti prava i odgovornosti koje se tiču matične države članice i domaćina u vezi s nadzorom posrednika osiguranja i reosiguranja koji su kod njih registrirani ili se bave aktivnostima posredovanja u osiguranju ili reosiguranju na njihovom teritoriju u okviru ostvarivanja slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga.

(21)  Nemogućnost slobodnog obavljanja poslova posrednika u osiguranju na čitavom području Unije ometa pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta osiguranja. Ova je Direktiva važan korak naprijed prema većem stupnju zaštite potrošača i integracije tržišta na unutarnjem tržištu.

(21a)   Posrednik u osiguranju ili reosiguranju provodi aktivnosti posredovanja temeljem uvjeta slobode pružanja usluga ako provodi aktivnosti posredovanja u osiguranju ili reosiguranju za osiguranika ili mogućeg osiguranika s boravištem ili poslovnim nastanom u državi članici koja nije matična država članica posrednika, a svaki rizik koji se osigurava nalazi se u državi članici koja nije matična država članica posrednika. Posrednik u osiguranju ili reosiguranju izvršava aktivnosti posredovanja pod uvjerima slobode pružanja usluga ako je stalno prisutan u državi članici koja nije njegova matična država članica.

(22)  Važno je osigurati visok stupanj profesionalizma i kompetentnosti posrednika u osiguranju i reosiguranju te djelatnika izravnih osiguravatelja koji su uključeni u aktivnosti tijekom pripreme, prodaje i nakon prodaje polica osiguranja. Stoga profesionalno znanje posrednika i djelatnika izravnih osiguravatelja treba biti sukladno složenosti tih aktivnosti. Potrebno je osigurati trajnu edukaciju. Države članice reguliraju pitanja forme, sadržaja i potrebnu dokaznu dokumentaciju. U tom smislu, organizacije koje se bave profesionalnom obukom povezanom s tim sektorom ili pripadaju nekom udruženju trebaju za to biti ovlaštene.

(22a)  Države članice trebaju osigurati da djelatnici posrednika koji pruža savjet ili prodaje investicijske proizvode osiguranja kupcima u maloprodaji posjeduju odgovarajući stupanj znanja i kompetencije u vezi s ponuđenim proizvodima. To je osobito važno s obzirom na povećanu kompleksnost i stalne inovacije u kreiranju investicijskih proizvoda osiguranja. Kupnja investicijskog proizvoda osiguranja podrazumijeva rizik, a ulagači se trebaju moći pouzdati u informacije i kvalitetu pružene ocjene. Osim toga, djelatnicima je potrebno osigurati odgovarajuće vrijeme i sredstva kako bi klijentima mogli dati sve relevantne podatke o svojim ponuđenim proizvodima.

(23)  Usklađivanje nacionalnih odredbi o stručnim uvjetima i upisu u registar osoba koje osnivaju i obavljaju poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju može doprinijeti dovršavanju jedinstvenog tržišta financijskih usluga i jačanju zaštite potrošača u tom području.

(24)  Kako bi se povećala prekogranična trgovina, potrebno je uvesti načela uređenja međusobnog priznavanja znanja i sposobnosti posrednika.

(25)  Država članica domaćin treba prihvatiti nacionalnu kvalifikaciju akreditiranu za 3. stupanj i više prema Europskom kvalifikacijskom okviru osnovanom po Preporuci Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno obrazovanje kao dokaz da posrednik u osiguranju i reosiguranju zadovoljava kriterije znanja i sposobnosti koji su uvjet za registraciju u skladu s ovom Direktivom. Taj okvir služi kao pomoć državama članicama, obrazovnim institucijama, poslodavcima i pojedincima za usporedbu kvalifikacija u različitim sustavima obrazovanja i obuke diljem Unije. To je ključno sredstvo razvoja tržišta rada u Uniji. Ovaj okvir nije namijenjen kao zamjena sustava nacionalnih kvalifikacija, nego kao nadopuna postupaka država članica omogućavanjem njihove međusobne suradnje.

(26)  Europsko tržište osiguranja i dalje je vrlo fragmentirano, usprkos postojećim sustavima jedinstvenih putovnica za osiguravatelje i posrednike. Kako bi se omogućilo prekogranično poslovanje i potrošačima osigurala bolja transparentnost, države članice osiguravaju objavljivanje općih dobrih pravila na svom teritoriju te javno dostupan jedinstveni elektronički registar i informacije o općim dobrim pravilima svih država članica primjenjivim na posredovanje u osiguranju i reosiguranju.

(27)  Suradnja i razmjena informacija među nadležnim tijelima ključne su za zaštitu potrošača i osiguranje ispravnosti poslovanja u području osiguranja i reosiguranja na jedinstvenom tržištu.

(28)  Države članice trebaju uspostaviti prikladne i učinkovite postupke izvansudskog rješavanja sporova i naknada za rješavanje sporova između potrošača i posrednika u osiguranju ili društava, uz primjenu, prema potrebi, postojećih postupaka. Prikladni i učinkoviti postupci izvansudskog rješavanja sporova i naknada trebaju biti dostupni kako bi se rješavali sporovi u vezi s pravima i obvezama iz ove Direktive između potrošača i društva za osiguranje ili osoba koje prodaju ili nude proizvode u osiguranju. U slučaju alternativnog rješavanja sporova (ADR) odredbe Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2013/11/EU(4) trebale bi biti obvezujuće i za potrebe ove Direktive. Kako bi se povećala učinkovitost postupaka izvansudskog rješavanja sporova povezanih s pritužbama potrošača, ova Direktiva treba osigurati da društva za osiguranje ili osobe koje prodaju ili nude proizvode u osiguranju moraju sudjelovati u postupku rješavanja sporova i odlukama koje na izričit zahtjev mogu biti obvezujuće za posrednika i za potrošača, koje su potrošači pokrenuli protiv njih, a tiču se prava i obveza ustanovljenih ovom Direktivom. Takvi postupci izvansudskog rješavanja sporova imaju cilj postići brže i jeftinije rješavanje sporova između potrošača i društva za osiguranje ili osobe koja prodaje ili nudi proizvode osiguranja te rasteretiti sudski sustav.

Ne dovodeći u pitanje pravo potrošača na podnošenje tužbi sudovima, države članice trebaju osigurati da tijela za alternativno rješavanje sporova koja se bave sporovima iz ove Direktive surađuju u rješavanju prekograničnih sporova. Države članice trebaju poticati tijela za alternativno rješavanje sporova koja se bave takvim sporovima da se priključe Mreži za pritužbe u sektoru financijskih usluga (FIN-NET).

(29)  Rastuća lepeza aktivnosti koje mnogi posrednici u osiguranje te osiguravajuća društva obavljaju istovremeno, povećala je mogućnost sukoba interesa između tih aktivnosti i interesa potrošača. Stoga je potrebno da države članice donesu pravila koja uzimaju u obzir interes potrošača.

(30)  Potrošači trebaju unaprijed dobiti jasne informacije o statusu osoba koje prodaju proizvode osiguranja. Bilo bi korisno za europske posrednike u osiguranju i osiguravajuća društva razmotriti mogućnost uvođenja statusa obaveznog priopćavanja podataka. Te bi informacije potrošač trebao dobiti u predugovornoj fazi. Svrha je pokazati, po potrebi, odnos između društva za osiguranje i posrednika.

(31)  Kako bi se ublažio sukob interesa između prodavatelja i kupca proizvoda za osiguranje, potrebno je osigurati adekvatno objavljivanje podataka o naknadi distributera osiguranja. Posrednik te djelatnik posrednika u osiguranju ili osiguravajućeg društva trebaju biti obavezni slijedom zahtjeva informirati potrošača o prirodi i izvoru njihove naknade, prije prodaje i besplatno.

(32)  Kako bi potrošaču pružili usporedne podatke o uslugama posredovanja u osiguranju bez obzira kupuje li potrošač preko posrednika ili izravno od društva za osiguranje te kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja poticanjem osiguravajućeg društva na izravnu prodaju potrošačima a ne preko posrednika kako bi izbjegli obvezu informiranja, osiguravajuće društvo također treba imati obvezu dati informacije o naknadi koju prima za prodaju proizvoda osiguranja onim potrošačima s kojima radi izravno u pružanju usluga posredovanja u osiguranju.

(32a)  Kada se troškovi naknada i poticaja ne mogu odrediti prije pružanja savjeta, način izračuna mora se objaviti na iscrpan, točan i razumljiv način u ključnim dokumentima o uslugama, a ukupni trošak i njegov učinak na povrat slijedom savjeta objavit će se nakon toga što je moguće prije. Kada je savjetovanje o ulaganju osigurano na stalnoj osnovi, objava troška savjetovanja o ulaganju, uključujući poticaje, mora se osigurati periodično, a barem jednom godišnje. Periodično izvješće sadržavat će sve isplaćene ili primljene poticaje za prethodno razdoblje.

(32b)  Svaka osoba koja prodaje proizvode osiguranja, a koja nije ponuditelj proizvoda, trebala bi malom ulagatelju u posebnom dokumentu o ključnim uslugama pružiti potankosti o troškovima i uslugama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2014/.../EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata] kao i dodatne važne informacije koje su malom ulagatelju potrebne kako bi procijenio koliko je proizvod osiguranja primjeren njegovim potrebama, a koje ponuditelj investicijskog proizvoda ne može staviti na raspolaganje.

(32c)  Prodaja proizvoda osiguranja različitim kanalima i od posrednika koji s društvima za osiguranje surađuju na različite načine znači pogodnosti za potrošače pod uvjetom da se primjenjuju ista pravila o zaštiti potrošača i transparentnosti.

(33)  Budući da je cilj sadašnjeg prijedloga poboljšati zaštitu potrošača, neke se njegove odredbe mogu primjenjivati samo u odnosima između poslovnog subjekta i potrošača, osobito odredbe kojima se uređuju pravila poslovanja posrednika u osiguranju ili drugih prodavatelja proizvoda osiguranja.

(34a)  Države članice trebale bi propisati da politika naknada posrednika u osiguranju i društava za osiguranje u odnosu na njihove zaposlenike ili predstavnike ne naruši njihovu sposobnost da postupaju u interesu potrošača. Države članice trebale bi od posrednika u osiguranju i društava za osiguranje zahtijevati da osiguraju da naknada od strane poduzeća za zaposlenike koji savjetuju potrošače o investicijskim proizvodima osiguranja ili im te proizvode prodaju ne utječe na nepristranost zaposlenika pri davanju prikladne preporuke ili prodaji primjerenog proizvoda ili pružanju informacija na pošten, jasan i neobmanjujući način. U takvim slučajevima naknada ne bi smjela ovisiti samo o ciljevima prodaje ili o dobiti koju poduzeće ostvaruje od određenog proizvoda.

(35)  Potrošaču je važno znati komunicira li s posrednikom koji ga savjetuje o proizvodima iz ponude velikog niza društava za osiguranje ili o proizvodima koje nudi određeni broj društava za osiguranje.

(36)  S obzirom na to da se potrošači sve više pouzdaju u osobne preporuke, prikladno je uključiti definiciju pojma „savjetovanje”. Kvaliteta savjeta od ključne je važnosti, a svaki bi savjet trebao odražavati osobne značajke potrošača. Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje bi prije pružanja savjeta trebali procijeniti potrebe, očekivanja i financijsko stanje potrošača. Ako posrednik izjavi da pruža savjetodavne usluge o proizvodima iz ponude velikog niza društava za osiguranje, trebao bi provesti nepristranu i opsežnu analizu dovoljno velikog broja proizvoda osiguranja dostupnih na tržištu. Osim toga bi svi posrednici u osiguranju i društva za osiguranje trebali objasniti razloge koji su doveli do njihova savjeta i preporučiti prikladne proizvode osiguranja u skladu sa sklonostima, potrebama, financijskom stanju i životnim okolnostima potrošača.

(37)  Prije sklapanja ugovora, što vrijedi i kod prodaje bez usluge savjetovanja, potrošač bi trebao raspolagati važnim informacijama o proizvodu osiguranja kako bi mogao donijeti utemeljenu odluku. Posrednik u osiguranju trebao bi potrošaču objasniti glavne značajke proizvoda osiguranja koje prodaje te bi stoga njegovi zaposlenici trebali imati odgovarajuća sredstva i dovoljno vremena za to.

(38)  Trebala bi se utvrditi jedinstvena pravila kako bi se olakšao odabir sredstva putem kojeg se potrošaču pružaju obvezne informacije što bi omogućilo uporabu elektroničkih sredstava komunikacije, ako je to primjereno s obzirom na okolnosti transakcije. Međutim, potrošač bi trebao imati mogućnosti primanja informacija u papirnom obliku. U interesu pristupa potrošača informacijama sve informacije prije sklapanja ugovora trebale bi biti besplatno dostupne.

(39)  Manja je potreba za takvim informacijama ako je potrošaču reosiguranje odnosno osiguranje potrebno za pokriće komercijalnih i industrijskih rizika ili je profesionalni potrošač.

(40)  Ovom bi se Direktivom trebale propisati minimalne obveze društava za osiguranje i posrednika u osiguranju u smislu informiranja potrošača. Država članica trebala bi imati mogućnost za to područje zadržati ili donijeti strože odredbe koje se mogu nametnuti posrednicima u osiguranju i društvima za osiguranje koji obavljaju poslove posredovanja u osiguranju na njezinu državnom području, neovisno o odredbama njihove matične države članice, pod uvjetom da su takve strože odredbe u skladu s pravom Zajednice, između ostalog s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5). Svaka država članica koja namjerava primjenjivati i primjenjuje odredbe kojima se uređuju posrednici u osiguranju i prodaja proizvoda osiguranja osim odredbi navedenih u ovoj Direktivi trebala bi osigurati da administrativno opterećenje koje proizlazi iz tih odredbi ostane ograničeno.

(41)  Unakrsna prodaja uobičajena je i prikladna strategija pružatelja financijskih usluga malim ulagateljima u cijeloj Uniji.

(41a)  Ako se osiguranje nudi zajedno s nekom drugom uslugom ili proizvodom kao dio paketa ili kao uvjet za isti sporazum ili paket, ono podliježe odredbama Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6). Ovom Direktivom predviđen je i niz zaštitnih mjera za potrošače pri kupnji osiguranja kao dijela paketa. Države članice mogu od nacionalnih nadležnih tijela tražiti da poduzmu ili zadrže dodatne mjere koje će primijeniti na unakrsnu prodaju koja šteti potrošačima.

(42)  Ugovori o osiguranju koji uključuju ulaganja često se stavljaju na raspolaganje potrošačima kao moguća alternativa ili zamjena za investicijske proizvode koji podliježu Direktivi 2014/.../EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata]. Kako bi se osigurala pouzdana zaštita ulagatelja i izbjegao rizik od regulatorne arbitraže, važno je da investicijski proizvodi namijenjeni malim ulagateljima (investicijski proizvodi osiguranja u smislu Uredbe o dokumentima s ključnim informacijama za investicijske proizvode ) podliježu istim pravilima poslovanja: ona uključuju pružanje potrebnih informacija, zahtjeve u pogledu primjerenosti savjeta, ograničenja poticanja, zahtjeve za postupanje kod sukoba interesa i daljnja ograničenja u pogledu naknada. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(7) i EIOPA trebali bi surađivati kako bi pomoću smjernica postigli što je moguće veću usklađenost pravila poslovanja za investicijske proizvode namijenjene malim ulagateljima koji podliježu Direktivi 2014/.../EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata] ili ovoj Direktivi. Međutim, u tim bi se smjernicama trebale uzeti u obzir specifičnosti proizvoda neživotnog osiguranja. Osim toga bi se pri provedbi ove Direktive na nacionalnoj razini i u smjernicama zajedničkog odbora trebao razmotriti sličan sustav za društva za osiguranje u skladu sa sličnim načelom u Direktivi 2014/.../EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata]. Za investicijske proizvode osiguranja trebala bi postojati poboljšana pravila poslovanja koja će zamijeniti pravila ove Direktive koja se primjenjuju na opće ugovore o osiguranju. U skladu s tim, osobe koje obavljaju poslove posredovanja u osiguranju u vezi s investicijskim proizvodima osiguranja trebale bi poštovati poboljšana pravila koja se primjenjuju na takve proizvode.

(42a)  Europski će parlament u pregovorima s Vijećem nastojati postići usklađivanje ove Direktive s Direktivom 2014/…/EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata II.]. [Amandman 59]

(42b)  Ovom se Direktivom propisuju pravila osnivanja i obavljanja poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju za fizičke i pravne osobe s poslovnim nastanom, ili koje planiraju uspostavu poslovnog nastana, u nekoj od država članica. Odredbe drugih instrumenata Unije koje odstupaju od tih pravila ili ih nadopunjuju ne bi se smjele primjenjivati na poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju.

(43)  Kako bi se osiguralo da društva za osiguranje i osobe koje obavljaju poslove posredovanja u osiguranju poštuju odredbe ove Direktive i kako bi se osiguralo da u cijeloj Uniji imaju isti tretman, države članice trebale bi imati obvezu predvidjeti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće administrativne kazne i druge mjere. Provedena je revizija sadašnjih ovlasti i njihove praktične primjene radi promicanja usklađivanja kazni i drugih mjera u komunikaciji Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava kazni u financijskom sektoru. Stoga bi administrativne kazne i druge mjere utvrđene od strane država članica trebale zadovoljiti određene osnovne zahtjeve u odnosu na one kojima su upućene, kriterije koji se uzimaju u obzir pri primjeni kazne ili druge mjere, objavu i ključne ovlasti nametanja kazni.

(44)  Nadležna bi tijela osobito trebala imati ovlast nametanja novčanih kazni koje su dovoljno velike da bi se njima neutralizirale moguće koristi i da bi bile odvraćajuće čak i u odnosu na veće institucije i njihove upravitelje.

(45)  Kako bi se osigurala usklađena primjena kazni u svim državama članicama, države članice bi pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih mjera i visine administrativnih novčanih kazni trebale imati obvezu osigurati da nadležna tijela uzmu u obzir sve važne okolnosti. Međutim, države članice nisu dužne predvidjeti administrativne kazne ako nacionalno pravo predviđa kazne u okviru sustava kaznenog prava.

(46)  Kako bi se pojačao odvraćajući utjecaj na javnost općenito i kako bi se prijavile povrede prava koje mogu štetiti zaštiti potrošača, trebale bi se objavljivati kazne i mjere, osim u određenim i dobro definiranim okolnostima. Kako bi se osigurala sukladnost s načelom proporcionalnosti, kazne i druge nametnute mjere trebale bi se anonimno objavljivati ako bi objavljivanje prouzročilo neproporcionalnu štetu uključenim stranama.

(47)  Kako bi se otkrile moguće povrede prava, nadležna bi tijela trebala imati potrebne istražne ovlasti i trebala bi uspostaviti djelotvorne mehanizme kako bi potakla prijavljivanje mogućih ili stvarnih povreda prava koji će onima koji prijave takve povrede osigurati odgovarajuću zaštitu. Međutim, ova Direktiva ne podrazumijeva da države članice moraju administrativnim tijelima dati ovlasti za provođenje kaznenih istraga.

(48)  Ova Direktiva trebala bi se odnositi i na administrativne kazne i na druge mjere bez obzira na to smatraju li se one u okviru nacionalnog prava kaznama ili drugim mjerama.

(49)  Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje odredbe u zakonodavstvima država članica koje se odnose na kaznena djela.

(49a)  Zviždači nadležnim tijelima priopćuju informacije koje im pomažu pri otkrivanju i kažnjavanju slučajeva trgovanja na temelju povlaštenih informacija i manipuliranja tržištem. Međutim, zviždači često bivaju obeshrabreni iz straha od osvete ili zbog nedostatka odgovarajućih postupaka prijave povrede prava. Ovom bi se Direktivom stoga trebalo osigurati uvođenje odgovarajućih mehanizama kako bi se zviždače potaknulo da upozore nadležna tijela na moguća kršenju odredbi ove Direktive i kako bi ih se zaštitilo od osvete. Države bi članice osim toga trebale osigurati da sustavi prijavljivanja koje primjenjuju uključuju mehanizme kojima se osigurava odgovarajuća zaštita prijavljene osobe, osobito u pogledu zaštite osobnih podataka i postupaka kojima se osigurava pravo prijavljene osobe na obranu i pravo na saslušanje prije donošenja odluke koja se odnosi na tu osobu, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom protiv odluke koja se odnosi na tu osobu.

(50)  Kako bi se postigli ciljevi navedeni u ovoj Direktivi, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebala bi se delegirati na Komisiju u pogledu postupanja kod sukoba interesa, pravila poslovanja u odnosu na investicijske proizvode osiguranja namijenjene malim ulagateljima te postupaka i načina dostavljanja informacija u vezi s kaznama. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(51)  Tehničkim normama za financijske usluge trebalo bi se osigurati ujednačeno usklađivanje i primjerena zaštita potrošača u cijeloj Uniji. Budući daje EIOPA tijelo koje raspolaže visokom stručnošću, no ograničenim kapacitetima, mogla bi joj se povjeriti samo izrada nacrta prijedloga koji ne zahtijevaju politički odabir i koje će podnositi Europskom parlamentu i Komisiji.

(52)  Delegiranim aktima u skladu s člancima 290. i 291. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010 [...], Komisija bi trebala donijeti delegirane akte kako je utvrđeno ovom Direktivom u pogledu postupanja kod sukoba interesa, u pogledu pravila poslovanja u odnosu na investicijske proizvode osiguranja namijenjene malim ulagateljima i provedbu tehničkih normi te u pogledu postupaka i načina dostavljanja informacija u vezi s kaznama. Nacrte tih delegiranih akata i provedbenih tehničkih normi trebala bi izraditi EIOPA.

(53)  Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [...](8) i Uredbom (EU) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća [...](9) uređuje se obrada osobnih podataka koju provodi EIOPA u okviru ove Uredbe, pod nadzorom europskog nadzornika za zaštitu podataka.

(54)  Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela Povelje o temeljnim pravima Europske unije, koja je ugrađena u Ugovor.

(55)  U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011.(10) o dokumentima s obrazloženjem države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, obavijesti o svojim mjerama prenošenja u nacionalno zakonodavstvo priložiti dokument ili dokumente u kojima se objašnjava odnos između elemenata određene direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje u zakonodavstvo. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(55a)  Nadzorna tijela država članica trebala bi raspolagati svim sredstvima koja su im potrebna kako bi se osiguralo da posrednici u osiguranju i društva za reosiguranje uredno obavljaju poslove u cijeloj Uniji, bilo da ih obavljaju u skladu s pravom na poslovni nastan ili slobodom pružanja usluga. Kako bi se osigurala djelotvornost nadzora, sve mjere koje poduzimaju nadzorna tijela trebale bi biti proporcionalne prirodi, veličini i složenosti rizika svojstvenih poslovanju društava za osiguranje ili reosiguranje, bez obzira na to koliko je dotično društvo važno za ukupnu financijsku stabilnost tržišta.

(55b)  Ova Direktiva ne bi smjela predstavljati velika opterećenja za mala i srednja društva za osiguranje. Jedan od načina na koji se taj cilj može postići jest pravilnom primjenom načela proporcionalnosti. To načelo trebalo bi se primjenjivati kako na zahtjeve prema društvima za osiguranje i društvima za reosiguranja tako i na izvršavanje nadzornih ovlasti.

(56)  Revizija ove Direktive trebala bi se provesti tri godine nakon datuma njezina stupanja na snagu kako bi se uzela u obzir tržišna kretanja i razvoj na drugim područjima prava Unije ili iskustva država članica stečena pri provedbi zakonodavstva Unije, osobito u pogledu proizvoda obuhvaćenih Direktivom 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(57)  Direktiva 2002/92/EZ trebala bi se u skladu s tim staviti izvan snage.

(58)  Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo trebala bi biti ograničena samo na odredbe koje predstavljaju sadržajnu izmjenu Direktive 2002/92/EZ. Obveza prenošenja u nacionalno zakonodavstvo odredbi koje ostaju neizmijenjene proizlazi iz Direktive 2002/92/EZ.

(59)  Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo Direktive 2002/92/EZ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

1.  Ovom se Direktivom propisuju pravila osnivanja i obavljanja poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju za fizičke i pravne osobe s poslovnim nastanom, ili koje planiraju uspostavu poslovnog nastana, u nekoj od država članica.

2.  Ova Direktiva ne odnosi se na osobe koje pružaju usluge posredovanja za ugovore o osiguranju ako vrijede svi dolje navedeni uvjeti:

(a)  ugovor o osiguranju zahtijeva poznavanje samo one vrste osigurateljnog pokrića koje je predmet ugovora;

(b)  ugovor o osiguranju nije ugovor o životnom osiguranju;

(c)  ugovor o osiguranju ne pokriva nikakav rizik od odgovornosti;

(d)  glavna poslovna djelatnost osobe nije posredovanje u osiguranju;

(e)  osiguranje predstavlja dopunu nabavi robe koju pruža bilo koji dobavljač, ako takvo osiguranje pokriva rizik kvara, gubitka ili oštećenja robe koju dobavljač dobavlja;

(f)  iznos godišnje premije za ugovor o osiguranju, ako se obračuna u godišnjem iznosu, ne premašuje 600 EUR.

3.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na pružanje usluga posredovanja u osiguranju i reosiguranju koje se vežu uz rizike i obveze izvan Unije.

Ova Direktiva ne utječe na pravo države članice u području poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju kojima se bave društva za osiguranje i reosiguranje ili posrednici u osiguranju i reosiguranju s poslovnim nastanom u trećoj zemlji na čijem državnom području posluju u skladu s načelom slobode pružanja usluga, pod uvjetom da je zajamčeno jednako postupanje prema svim osobama koje obavljaju ili imaju odobrenje za rad za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju na tom tržištu.

Ova Direktiva ne uređuje poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju koji se obavljaju u trećim zemljama.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim općim poteškoćama s kojima se njihovi posrednici u osiguranju susreću pri ostvarivanju poslovnog nastana ili obavljanju poslova posredovanja u osiguranju u trećoj zemlji.

3.a  Ovom Direktivom osiguravaju se primjena jednake razine zaštite i prednosti za potrošača od usporedivih normi. Ovom Direktivom potiče se ravnopravnost i tržišno natjecanje pod jednakim uvjetima između posrednika neovisno o tome jesu li povezani s društvom za osiguranje ili ne. Posredovanje proizvodima osiguranja različitim kanalima i od posrednika koji s društvima za osiguranje surađuju na različite načine znači pogodnosti za potrošače pod uvjetom da se primjenjuju slična pravila o zaštiti potrošača. Države članice to uzimaju u obzir pri provedbi ove Direktive.

Članak 2.

Definicije

1.  U smislu ove Direktive:

(1)  „društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje u smislu članka 13. stavka 1. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12);

(2)  „društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje u smislu članka 13. stavka 4. Direktive 2009/138/EZ;

(3)  „posredovanje u osiguranju” znači djelatnost savjetovanja, predlaganja ili obavljanja drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, sklapanja takvih ugovora ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju. Aktivnosti u vezi sa savjetovanjem, predlaganjem i sklapanjem ugovora o osiguranju smatraju se posredovanjem u osiguranju također i onda kad ih obavlja zaposlenik društva za osiguranje u izravnom kontaktu s osiguranikom, bez intervencije posrednika u osiguranju.

Pružanje informacija o ugovoru ili ugovorima o osiguranju prema kriterijima koje odabiru potrošači na internetskoj stranici ili koristeći se nekim drugim medijem i sastavljanje popisa proizvoda osiguranja, uključujući i usporedbu cijena i proizvoda ili popust na premiju, ako potrošač na kraju postupka može izravno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju smatra se posredovanjem u osiguranju.

Posredovanjem u osiguranju u smislu ove Direktive ne smatra se niti jedan od sljedećih poslova:

(a)  usputno pružanje informacija potrošaču u okviru druge poslovne djelatnosti, ako pružatelj ne poduzima nikakve daljnje korake kako bi potrošaču pomogao pri sklapanju ili izvršavanju ugovora o osiguranju;

(b)  puko davanje podataka i informacija o mogućim ugovarateljima osiguranja posrednicima u osiguranju ili društvima za osiguranje, odnosno informacija o proizvodima osiguranja ili posredniku u osiguranju ili društvu za osiguranje mogućim ugovarateljima osiguranja.

(4)  „investicijski proizvod na temelju osiguranja” znači proizvod osiguranja koji nudi dospijeće ili otkupnu vrijednost police osiguranja i kod kojeg je to dospijeće ili otkupna vrijednost u potpunosti ili dijelom, izravno ili neizravno, izložena fluktuacijama na tržištu i ne uključuje:

(a)  proizvode neživotnog osiguranja koji se navode u Prilogu I. Direktive 2009/138/EZ (Vrste neživotnog osiguranja);

(b)  ugovore o životnom osiguranju kod kojih je isplata na temelju pogodnosti iz ugovora moguća tek nakon smrti ili u slučaju nesposobnosti koja je posljedica tjelesne ozljede, bolesti ili invalidnosti;

(c)  proizvode mirovinskog osiguranja koji su u okviru nacionalnog prava priznati kao proizvodi čija je primarna svrha ulagatelju osigurati dohodak u mirovini i koji ulagatelju daju pravo na određene pogodnosti;

(d)  sustave strukovne mirovine koji su službeno priznati i koji su u području primjene Direktive 2003/41/EZ ili Direktive 2009/138/EZ;

(e)  proizvode individualnog mirovinskog osiguranja za koje je na temelju nacionalnog prava propisan financijski doprinos poslodavca i kod kojih poslodavac ili zaposlenik ne mogu birati proizvod mirovinskog osiguranja ili osiguravatelja;

(5)  „posrednik u osiguranju” znači svaka fizička ili pravna osoba, osim društva za osiguranje ili njegovih zaposlenika za naknadu osniva ili obavlja poslove posredovanja u osiguranju;

(6)  „posredovanje u reosiguranju” znači aktivnosti savjetovanja, predlaganja ili provođenja drugih poslova u pripremi sklapanja ugovora o osiguranju ili reosiguranju, sklapanje tih ugovora ili pomoć u upravljanju tim ugovorima i njihovoj provedbi, posebno u slučaju odštetnih zahtjeva, uključujući i aktivnosti koje provodi društvo za reosiguranje bez intervencije posrednika u osiguranju.

Za potrebe ove Direktive nijedna od sljedećih aktivnosti ne smatra se posredovanjem u reosiguranju:

(a)  povremeno davanje informacija u okviru druge poslovne djelatnosti, pod uvjetom da svrha te djelatnosti nije pomoći potrošaču pri sklapanju odnosno izvršavanju ugovora o reosiguranju;

(aa)  upravljanje odštetnim zahtjevima društva za reosiguranje na profesionalnoj osnovi, likvidacija šteta ili stručna procjena odštetnih zahtjeva;

(b)  puko davanje podataka i informacija o mogućim ugovarateljima osiguranja posrednicima u reosiguranju ili društvima za reosiguranje, odnosno informacija o proizvodima reosiguranja ili posredniku u reosiguranju ili društvu za reosiguranje mogućim ugovarateljima osiguranja.

(7)  „posrednik u reosiguranju” znači svaka fizička ili pravna osoba, osim društva za reosiguranje ili njegovih zaposlenika, koja za naknadu osniva ili obavlja poslove posredovanja u reosiguranju;

(8)  „vezani posrednik u osiguranju” znači svaka osoba koja obavlja poslove posredovanja u osiguranju za račun i u ime jednog društva za osiguranje ili posrednika u osiguranju ili više njih u slučaju međusobno nekonkurentnih proizvoda osiguranja, ali ne naplaćuje premije niti iznose namijenjene potrošaču te koja djeluje pod punom odgovornošću tih društava za osiguranje ili posrednika u osiguranju, pod uvjetom da sami posrednici u osiguranju pod čijom odgovornošću osoba djeluje ne djeluju pod odgovornošću drugog društva za osiguranje ili posrednika u osiguranju;

Svaka osoba koja poslove posredovanja u osiguranju obavlja uz svoju glavnu poslovnu djelatnost također se smatra vezanim posrednikom u osiguranju koji djeluje pod odgovornošću jednog društva za osiguranje ili više njih za proizvode koji se na njih odnose ako osiguranje dopunjuje robu koju dostavlja ili usluge koje pruža u okviru svoje glavne poslovne djelatnosti.

(9)  „savjetovanje” znači davanje osobne preporuke potrošaču, bilo na njegov zahtjev ili na inicijativu društva za osiguranje ili posrednika u osiguranju;

(10)  „uvjetna provizija” znači naknada u obliku provizije na temelju ostvarenja unaprijed dogovorenih ciljeva ili pragova koji se odnose na opseg posla koji je posrednik sklopio s osiguravateljem;

(11)  „veliki rizici” znači veliki rizici u smislu članka 13. stavka 27. Direktive 2009/138/EZ;

(12)  „matična država članica” znači:

(a)  ako je posrednik fizička osoba, država članica u kojoj se nalazi njezino stalno boravište;

(b)  ako je posrednik pravna osoba, država članica u kojoj se nalazi njezino registrirano sjedište ili, ako prema nacionalnom pravu nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se nalazi njezino glavno sjedište;

(13)  „država članica domaćin” znači država članica u kojoj je posrednik u osiguranju ili reosiguranju stalno prisutan ili ima poslovni nastan ili pruža usluge, a koja nije njegova matična država članica;

(14)  „trajni medij” znači trajni medij u smislu članka 2. točke (m) Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13);

(16)  „bliske veze” znači situacija iz članka 13. stavka 7. Direktive 2009/138/EZ;

(17)  „glavno mjesto poslovanja” znači mjesto iz kojeg se upravlja glavnom djelatnosti;

(18)  „naknada” znači svaka provizija, honorar, pristojba ili drugo plaćanje, uključujući ekonomsku naknadu ili naknadu u naravi bilo koje vrste te svi drugi poticaji koji se nude ili daju u vezi s poslovima posredovanja u osiguranju;

(19)  „praksa vezanja usluga” znači ponuda ili prodaja proizvoda osiguranja u paketu s drugim zasebnim dopunskim proizvodima ili uslugama kada proizvod osiguranja potrošaču nije dostupan zasebno;

(20)  „praksa objedinjavanja usluga” znači ponuda ili prodaja proizvoda osiguranja u paketu s drugim zasebnim dopunskim proizvodima ili uslugama ako je proizvod osiguranja potrošaču dostupan i zasebno, ali ne nužno pod istim uvjetima kao kad je ponuđen u paketu s dopunskim uslugama;

(20.a)  „proizvod” znači ugovor o osiguranju koji obuhvaća jedan ili više rizika;

(20b)  „maloprodajni” znači neprofesionalni.

2.  Kako bi se zajamčilo da se primjenjuje ista razina zaštite i da potrošač može koristiti usporedive standarde, nužno je da se ovom Direktivom potiče ravnopravnost i konkurenciju pod jednakim uvjetima između posrednika, bez obzira jesu li povezani s društvom za osiguranje ili ne. Države članice u provedbi ove Direktive uzimaju u obzir važnost poticanja ravnopravnosti i tržišnog natjecanja pod jednakim uvjetima.

POGLAVLJE II.

UVJETI UPISA U REGISTAR

Članak 3.

Upis u registar

1.  Osim slučajeva iz članka 4., posrednici u osiguranju i reosiguranju upisuju se u registar kod nadležnog tijela kako je navedeno u članku 10. stavku 2. u matičnoj državi članici. Od društava za osiguranje i reosiguranje koja su registrirana u državama članicama u skladu s Direktivom Vijeća 73/239/EEZ(14) , Direktivom 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15) i Direktivom 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16) kao i njihovih zaposlenika u skladu s ovom Direktivom ne traži se ponovni upis u registar.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, države članice mogu predvidjeti da društva za osiguranje i reosiguranje i druga tijela mogu surađivati s nadležnim tijelima pri upisu posrednika u osiguranju i reosiguranju u registar i pri primjeni uvjeta članka 8. na te posrednike. Preciznije, vezane posrednike u osiguranju u registar može upisati društvo za osiguranje ili udruženje društava za osiguranje, ili posrednik u osiguranju ili reosiguranju pod nadzorom nadležnog tijela.

Države članice mogu utvrditi da, u slučaju da posrednik u osiguranju ili reosiguranju djeluje pod odgovornošću društva za osiguranje ili reosiguranje ili posrednika u osiguranju ili reosiguranju, od posrednika u osiguranju ne traži se da nadležnom tijelu dostavi informacije iz članka 3. stavka 7. točaka (a) i (b), a nadležno tijelo za osiguranje osigurava da posrednik u osiguranju ispunjava uvjete za upis u registar i druge odredbe iz ove Direktive. Države članice također mogu utvrditi da osoba ili tijelo upišu u registar posrednika za kojeg preuzimaju odgovornost.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz prvog i drugog podstavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili reosiguranje ili posrednika u osiguranju ili reosiguranju i koji obavljaju poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju.

Države članice osiguravaju da se u registar upišu pravne osobe i u njemu navode imena fizičkih osoba u upravi koje su odgovorne za poslove posredovanja.

2.  Države članice mogu uspostaviti više od jednog registra za posrednike u osiguranju ili reosiguranju pod uvjetom da utvrde kriterije prema kojima će se posrednici u njih upisivati.

Države članice uspostavljaju internetski sustav za registraciju koji sadrži samo jedan obrazac za registraciju dostupan na internetskoj stranici kojoj posrednici u osiguranju i društva za osiguranje mogu lako pristupiti i koja omogućava ispunjavanje obrasca izravno na Internetu.

3.  Države članice dužne su pobrinuti se da se uspostavi jedinstveno informativno mjesto koje omogućuje brz i jednostavan pristup informacijama iz tih različitih registara, koje se prikupljaju elektroničkim putem i stalno ažuriraju. To informativno mjesto također sadrži podatke koji omogućuju definiranje nadležnih tijela svake države članice iz prvog podstavka stavka 1. Registar osim toga navodi zemlju ili zemlje u kojima posrednik obavlja djelatnost prema pravilima slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga.

4.  EIOPA uspostavlja, objavljuje na svojoj internetskoj stranici i ažurira jedinstveni elektronički registar s evidencijama posrednika u osiguranju i reosiguranju koji su obznanili namjeru da posluju prekogranično u skladu s poglavljem IV. Države članice EIOPA-i bez odlaganja dostavljaju relevantne informacije kako bi joj omogućili da izvrši navedeno. Registar sadrži hiperpoveznicu na svako relevantno nadležno tijelo u svakoj državi članici. Sadrži i poveznice na internetske stranice nadležnih tijela svake države članice, a može mu se i pristupiti s tih internetskih stranica. EIOPA ima pravo pristupa podacima koji su pohranjeni u registru. EIOPA i nadležna tijela imaju pravo mijenjati te podatke. Subjekti na koje se podaci odnose i čije se osobne informacije mogu pohranjivati i razmjenjivati imaju pravo pristupa i imaju pravo biti informirani na odgovarajući način.

EIOPA ustanovljuje internetsku stranicu s hiperpoveznicama na svako pojedino informativno mjesto koje u skladu s člankom 3. stavkom 3. uspostave države članice.

Države članice osiguravaju da je upis u registar posrednika u osiguranju, uključujući vezane posrednike, i reosiguranju uvjetovan ispunjenjem stručnih uvjeta predviđenih člankom 8.

Države članice također osiguravaju da se posrednici u osiguranju, uključujući vezane posrednike, i reosiguranju koji više ne ispunjavaju te uvjete odmah izbrišu iz registra. Važenje upisa u registar podliježe redovnoj provjeri nadležnog tijela. Ako je potrebno, matična država članica o tom brisanju obavješćuje državu članicu domaćina.

5.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela u registar ne upišu posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji ne ispunjava uvjete iz članka 8., odnosno da će drugi posrednik ili društvo preuzeti odgovornost i jamčiti da taj posrednik ispunjava uvjete u skladu s podstavkom 3. članka 3. stavka 1.

5.a  Posrednici u osiguranju ili reosiguranju upisani u registar smiju osnivati i obavljati poslove posredovanja u osiguranju i reosiguranju u Uniji na temelju slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga.

Posrednik u osiguranju posluje na temelju slobode pružanja usluga ako namjerava s ugovarateljem osiguranja, koji ima poslovni nastan u državi članici različitoj od one u kojoj poslovni nastan ima posrednik u osiguranju, sklopiti ugovor o osiguranju u vezi s rizikom koji postoji u državi članici različitoj od one u kojoj posrednik u osiguranju ima poslovni nastan.

Nadležna tijela mogu posrednicima u osiguranju i reosiguranju izdati dokument koji svakoj zainteresiranoj strani omogućuje da uvidom u bilo koji od registara iz stavka 2. provjeri valjanost upisa posrednika.

Navedeni dokument sadrži najmanje informacije navedene u članku 16. točki (a) podtočkama i. i iii. i točki (b) podtočkama i. i iii. te, u slučaju pravne osobe, imen(a) fizičke osobe ili fizičkih osoba iz četvrtog podstavka stavka 1. ovog članka.

Kada dotični posrednik u osiguranju ili reosiguranju nije više upisan u registar, država članica zahtijeva povrat dokumenta nadležnom tijelu koje ga je izdalo.

6.  Države članice osiguravaju da se zahtjevi posrednika za upis u registar obrade u roku od dva mjeseca od podnošenja potpunog zahtjeva te da se podnositelja zahtjeva čim prije obavijesti o odluci.

Države članice osiguravaju da su nadležna tijela donijela odgovarajuće mjere kako bi pratila ispunjavaju li posrednici u osiguranju i reosiguranju u svakom trenutku uvjete za upis u registar iz ove Direktive.

7.  Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela od posrednika u osiguranju i reosiguranju, osim vezanih posrednika i posrednika kod kojih drugo tijelo za osiguranje preuzima odgovornost jamčenja da taj posrednik ispunjava uvjete u skladu s podstavkom 3. članka 3. stavka 1., kao uvjet za upis u registar zahtijevaju dokaz o sljedećem:

(a)  svojim nadležnim tijelima dali su informacije o identitetu dioničara ili članova, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim osobama, koji imaju vlasnički udio u posredniku koji premašuje 10 % te visine tih udjela;

(b)  svojim nadležnim tijelima dali su informacije o identitetu osoba koje su usko povezane s posrednikom u osiguranju ili reosiguranju;

(c)  na zadovoljavajući način pokazali su da ti udjeli ili bliske veze nisu prepreka učinkovitom izvršavanju nadzornih zadaća nadležnog tijela.

Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela od posrednika u osiguranju i reosiguranju na koje se primjenjuje članak 3. stavak 7. zahtijevaju da ih bez nepotrebnog odlaganja obavijeste u slučaju izmjene podataka iz članka 3. stavka 7. točaka (a) i (b).

8.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela odbiju upis u registar ako zakoni i drugi propisi treće zemlje koji se odnose na jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima posrednik u osiguranju ili reosiguranju ima bliske veze, ili poteškoće u provođenju tih zakona i drugih propisa onemogućavaju učinkovito izvršavanje njihovih nadzornih zadaća.

8.a  Države članice mogu predvidjeti da se osobe koje su obavljale poslove posredovanja prije 1. siječnja 2014., koje su bile upisane u registar i koje su posjedovale razinu obrazovanja i iskustva sličnu onoj koju zahtijeva ova Direktiva nakon ispunjenja uvjeta predviđenih člankom 4. stavcima 3. i 4. automatski prijave u registar koji će se izraditi.

POGLAVLJE III.

POJEDNOSTAVLJENI POSTUPAK UPISA U REGISTAR ‒ IZJAVA O DJELATNOSTIMA

Članak 4.

Postupak podnošenja izjave u slučaju pružanja usluga posredovanja u osiguranju kao sporedne djelatnosti; usluge stručnog upravljanja odštetnim zahtjevima ili ocjenjivanja štete

1.  Zahtjevi za upis u registar iz članka 3. ne primjenjuju se na posrednika u osiguranju kojemu je posredovanje u osiguranju sporedna djelatnost, pod uvjetom da njegove djelatnosti ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)  glavna poslovna djelatnost posrednika u osiguranju nije posredovanje u osiguranju;

(b)  posrednik u osiguranju posreduje samo u slučaju određenih proizvoda koji dopunjuju proizvod ili uslugu i koje jasno navodi u izjavi;

(c)  predmetni proizvodi osiguranja ne obuhvaćaju životno osiguranje ili rizik od odgovornosti, osim ako ono što obuhvaćaju dopunjuje proizvod ili uslugu koje posrednik pruža kao svoju glavnu poslovnu djelatnost;

(ca)  posrednik posluje pod odgovornošću registriranog posrednika.

3.  Svi posrednici u osiguranju koji podliježu stavcima 1. i 2. ovog članka nadležnom tijelu matične države članice podnose izjavu u kojoj ga obavještavaju o svojem identitetu, adresi i poslovnim djelatnostima.

4.  Posrednici koji podliježu stavcima 1. i 2. ovog članka podliježu odredbama poglavlja I., III., IV., V., VIII., IX. te članaka 15. i 16. ove Direktive.

4.a  Države članice zahtjeve za upis u registar iz članka 3. mogu primijeniti na posrednike u osiguranju obuhvaćene područjem primjene članka 4. ako smatraju da je to potrebno u interesu zaštite potrošača.

POGLAVLJE IV.

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA I SLOBODA POSLOVNOG NASTANA

Članak 5.

Korištenje prava na slobodu pružanje usluga 

1.  Svaki posrednik u osiguranju ili reosiguranju koji namjerava po prvi puta poslovati na teritoriju druge države članice na temelju slobode pružanja usluga, nadležnom tijelu matične države članice dostavlja sljedeće podatke:

(a)  naziv, adresu i mogući registarski broj posrednika;

(b)  državu članicu u kojoj posrednik namjerava poslovati;

(c)  kategoriju posrednika i, po potrebi, naziv društva za osiguranje ili reosiguranje koje zastupa;

(d)  po potrebi, relevantne razrede osiguranja;

(e)  potvrdu stručnog znanja i sposobnosti.

2.  U roku od mjesec dana od zaprimanja informacija iz stavka 1. nadležno tijelo matične države članice prosljeđuje ih nadležnom tijelu države članice domaćina, koje bez odlaganja potvrđuje primitak. Matična država članica pismeno obavještava posrednika u osiguranju ili reosiguranju da je država članica domaćin zaprimila informacije i da društvo za osiguranje ili reosiguranje može započeti s poslom u državi članici domaćinu.

Prilikom zaprimanja informacija iz stavka 1. država članica domaćin prihvaća prethodno iskustvo u poslovima posredovanja u osiguranju ili reosiguranju, potvrđeno dokazom o upisu u registar ili izjavi u matičnoj državi članici, kao dokaz traženog znanja i sposobnosti.

3.  Prethodni upis u registar ili izjava potvrđuju se izdanim dokazima o upisu u registar ili izjavi koje primi nadležno tijelo ili drugo tijelo matične države članice podnositelja zahtjeva, koje on prilaže zahtjevu podnesenom državi članici domaćinu.

4.  U slučaju izmjene podataka dostavljenih u skladu sa stavkom 1. posrednik u osiguranju ili reosiguranju o njoj pismeno obavještava nadležno tijelo matične države članice najmanje mjesec dana prije unošenja te izmjene. Nadležno tijelo matične države članice o toj izmjeni obavještava i nadležno tijelo države članice domaćina čim je to izvedivo a najkasnije mjesec dana od datuma na koji je nadležno tijelo matične države članice primilo podatke.

4.a  Registrirani posrednik u osiguranju ili reosiguranju poslove posredovanja u osiguranju izvršava na temelju „slobode pružanja usluga” ako:

(a)  posreduje u osiguranju ili reosiguranju s ugovarateljem osiguranja koji ima stalno boravište ili poslovni nastan u državi članici različitoj od matične države članice posrednika, ili za tog ugovaratelja osiguranja;

(b)  svi rizici koji se osiguravaju nalaze se u državi članici različitoj od matične države članice posrednika;

(c)  u skladu je sa stavcima 1. i 4.

Članak 6.

Korištenje prava na slobodu poslovnog nastana

1.  Države članice od svakog posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji namjerava iskoristiti svoje pravo na slobodu poslovnog nastana kako bi ustanovio podružnicu na području druge države članice zahtijeva da najprije obavijesti nadležno tijelo matične države članice i da mu dostavi sljedeće podatke:

(a)  naziv, adresu i, po potrebi, registarski broj posrednika;

(b)  državu članicu na čijem teritoriju namjerava uspostaviti podružnicu ili stalnu prisutnost;

(c)  kategoriju posrednika i, po potrebi, naziv društva za osiguranje ili reosiguranje koje zastupa;

(d)  po potrebi, relevantne razrede osiguranja;

(e)  program poslovanja u kojemu su navedene djelatnosti posredovanja u osiguranju ili reosiguranju koje će se provoditi i organizacijska struktura poslovnog nastana kao i identitet zastupnika ako ih posrednik namjerava koristiti;

(f)  adresu u matičnoj državi članici na kojoj se mogu dobiti dokumenti;

(g)  ime osobe odgovorne za upravljanje poslovnim nastanom ili stalnom prisutnošću.

1.a  Posrednik u osiguranju posluje na temelju slobode poslovnog nastana ako u državi članici domaćinu posluje na neodređeno vrijeme preko stalne prisutnosti u toj državi članici.

2.  Osim ako nadležno tijelo države članice domaćina ima razloge smatrati organizacijsku strukturu ili financijsku situaciju posrednika u osiguranju ili reosiguranju neodgovarajućom, uzimajući u obzir predviđene poslove posredovanja, u roku od mjesec dana od zaprimanja podataka iz stavka 1. o tome obavještava nadležno tijelo države članice domaćina koje bez odlaganja potvrđuje primitak te obavijesti. Matična država članica pismeno obavještava posrednika u osiguranju ili reosiguranju da je država članica domaćin zaprimila informacije i da društvo za osiguranje ili reosiguranje može započeti s poslom u državi članici domaćinu.

3.  Ako nadležno tijelo matične države članice odbije tu informaciju proslijediti nadležnom tijelu države članice domaćina, u roku od mjesec dana od primanja podataka iz stavka 1. obrazlaže svoje odbijanje posredniku u osiguranju ili reosiguranju.

4.  U slučaju izmjene podataka dostavljenih u skladu sa stavkom 1. posrednik u osiguranju ili reosiguranju o njoj pismeno obavještava nadležno tijelo matične države članice najmanje mjesec dana prije unošenja te izmjene. Nadležno tijelo matične države članice o toj izmjeni obavještava i nadležno tijelo države članice domaćina čim je to izvedivo a najkasnije mjesec dana od datuma na koji je nadležno tijelo matične države članice primilo podatke.

Članak 7.

Podjela nadležnosti između matičnih država članica i država članica domaćina

1.  Ako je primarno mjesto poslovanja posrednika u osiguranju smješteno u drugoj državi članici, tada se nadležno tijelo te druge države članice može složiti s nadležnim tijelom matične države članice da djeluje kao da je ono nadležno tijelo matične države članice s obzirom na obveze iz poglavlja VI., VII. i VIII. ove Direktive. U slučaju takvog dogovora, nadležno tijelo matične države članice obavještava posrednika u osiguranju i EIOPA-u bez odgađanja.

2.  Nadležno tijelo države članice domaćina preuzima odgovornost za osiguravanje da su usluge koje pruža poslovni nastan unutar njezinog državnog područja u skladu s obvezama utvrđenima u poglavljima VI. i VII. i mjerama koje su usvojene sukladno tome.

Nadležno tijelo države članice domaćina ima pravo ispitati sporazume o poslovnom nastanu i tražiti promjene koje su strogo potrebne kako bi omogućile nadležnom tijelu da provodi obveze u skladu s poglavljima VI. i VII. i mjere usvojene sukladno tome u pogledu usluga ili aktivnosti koje pruža poslovni nastan na njezinom državnom teritoriju.

3.  Kada država članica domaćin može opravdano zaključiti da posrednik u osiguranju ili reosiguranju koji djeluje unutar njezinog državnog područja na temelju slobode pružanja usluga ili preko poslovnog nastana krši obveze utvrđene u ovoj Direktivi o svojim saznanjima obavješćuje nadležno tijelo matične države članice koje poduzima odgovarajuće mjere. U slučajevima kada, unatoč mjerama koje je poduzelo nadležno tijelo matične države članice, posrednik u osiguranju ili reosiguranju nastavlja raditi na način koji očito šteti interesima potrošača države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta osiguranja i reosiguranja, posrednik u osiguranju ili reosiguranju podliježe sljedećim mjerama:

(a)  nadležno tijelo države članice domaćina, nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države članice, poduzima primjerene mjere potrebne kako bi se zaštitilo potrošače i funkcioniranje tržišta osiguranja i reosiguranja uključujući sprječavanjem posrednika u osiguranju i reosiguranju da započinju bilo kakve daljnje transakcije unutar njezinog državnog područja; nadležno tijelo države članice domaćina obavještava Komisiju o takvim mjerama bez nepotrebnog odlaganja;

(b)  nadležno tijelo države članice domaćina može preusmjeriti predmet EIOPA-i te zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.; u tom slučaju, EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj delegirane tim člankom u slučajevima neslaganja između nadležnih tijela države članice domaćina i matične države članice.

4.  Ako nadležna tijela države članice domaćina utvrde da posrednik u osiguranju ili reosiguranju koji ima poslovni nastan na njezinom državnom teritoriju krši pravne ili regulatorne odredbe usvojene u državi članici u skladu s onim odredbama ove Direktive koje delegiraju ovlasti nadležnom tijelu države članice domaćina, ta nadležna tijela od posrednika u osiguranju ili reosiguranju zahtijevaju da prekine tu situaciju.

U slučajevima kada, unatoč mjerama koje je poduzelo nadležno tijelo države članice domaćina, posrednik u osiguranju ili reosiguranju nastavlja raditi na način koji očito šteti interesima potrošača države članice domaćina ili urednom funkcioniranju tržišta osiguranja i reosiguranja, posrednik u osiguranju ili reosiguranju podliježe sljedećim mjerama:

(a)  nadležno tijelo države članice domaćina, nakon obavješćivanja nadležnog tijela matične države članice, poduzima primjerene mjere potrebne kako bi se zaštitilo potrošače i funkcioniranje tržišta uključujući sprječavanjem posrednika u osiguranju ili reosiguranju da započinju bilo kakve daljnje transakcije unutar njezinog državnog područja; nadležno tijelo države članice domaćina obavještava Komisiju o takvim mjerama bez nepotrebnog odlaganja;

(b)  nadležno tijelo države članice domaćina može preusmjeriti predmet EIOPA-i te zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.; u tom slučaju, EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su mu delegirane tim člankom u slučajevima neslaganja između nadležnih tijela države članice domaćina i matične države članice.

POGLAVLJE V.

DRUGI ORGANIZACIJSKI ZAHTJEVI

Članak 8.

Stručni i organizacijski uvjeti

1.  Posrednici u osiguranju i reosiguranju i članovi osoblja društava za osiguranje koji provode aktivnosti posredovanja u osiguranju posjeduju odgovarajuće znanje i sposobnosti, kako je odredila matična država članica posrednika ili društva, potrebne za izvršenje njihovih zadaća i primjereno provođenje njihovih dužnosti

Države članice osiguravaju da članovi osoblja posrednika u osiguranju ili reosiguranju i društava za osiguranje, koji izvode posredovanje u osiguranju kao glavnu profesionalnu aktivnost, redovito unapređuju svoje znanje i sposobnosti primjerene za funkciju koju obavljaju i relevantno tržište.

Kako bi se osigurala usklađenost s tim odredbama, potrebno je provesti kontinuirani profesionalni razvoj i primjereno osposobljavanje njihovog osoblja u iznosu od barem 200 sati u petogodišnjem razdoblju ili proporcionalni broj sati ako to nije njihova osnovna aktivnost. Države članice također objavljuju kriterije koje su odredile kako bi osoblje ispunilo njihove zahtjeve stručnosti. Takvi kriteriji uključuju popis svih kvalifikacija koje priznaju.

U tu svrhu države članice uvode mehanizme za kontrolu, procjenu i potvrđivanje znanja i vještina pomoću nezavisnih tijela.

Države članice prilagođavaju tražene uvjete u smislu znanja i sposobnosti u skladu s određenom djelatnosti posredovanja u osiguranju ili reosiguranju i proizvodima s kojima posreduju, posebno ako glavna poslovna djelatnost posrednika nije posredovanje u osiguranju. Države članice mogu predvidjeti da u slučajevima iz drugog podstavka članka 3. stavka 1. i s obzirom na zaposlenike društava za osiguranje uključene u posredovanje u osiguranju, društvo za osiguranje ili posrednik provjeravaju odgovaraju li znanje i sposobnosti dotičnih posrednika uvjetima iz prvog podstavka ovog stavka te, ako je potrebno, pružiti takvim posrednicima osposobljavanje koje odgovara zahtjevima vezanim uz proizvode koje posrednici prodaju.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz prvog podstavka ovog stavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji obavljaju poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju. Države članice osiguravaju da prihvatljiv broj osoba koje upravljaju tim društvom i odgovorne su za posredovanje u pogledu proizvoda osiguranja i reosiguranja, kao i sve ostale osobe izravno uključene u posredovanje u osiguranju ili reosiguranju, može dokazati znanja i sposobnosti potrebne za obavljanje svojih zadaća.

2.  Posrednici u osiguranju i reosiguranju i članovi osoblja društava za osiguranje koji provode aktivnosti posredovanja u osiguranju dobrog su ugleda. Kao minimalan uvjet, oni koji su izravno uključeni u stavljanje na tržište ili prodaju proizvoda nemaju policijski dosje ili bilo koji drugi jednakovrijedni nacionalni dokument u odnosu na ozbiljna kaznena djela povezana sa zločinima protiv imovine ili drugim zločinima povezanima s financijskima aktivnostima.

Države članice mogu, u skladu s odredbama drugog podstavka članka 3. stavka 1., dopustiti društvu za osiguranje provjeru dobrog ugleda posrednika u osiguranju.

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz prvog podstavka ovog stavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu za osiguranje ili posrednika u osiguranju ili reosiguranju te koji obavljaju poslove posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Države članice osiguravaju da uprava takvih društava i osoblje izravno uključeno u posredovanje u osiguranju ili reosiguranju ispunjavaju taj uvjet.

3.  Posrednici u osiguranju i reosiguranju imaju osiguranje od profesionalne odgovornosti koje vrijedi na čitavom području Unije ili odgovarajuće jamstvo koje pokriva odgovornost za profesionalni nemar u iznosu od najmanje 1 250 000 EUR po svakom odštetnom zahtjevu i ukupno 1 850 000 EUR za sve odštetne zahtjeve u jednoj godini, osim ako je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili neko drugo društvo u čije ime djeluje posrednik u osiguranju ili reosiguranju, ili za koje je posrednik u osiguranju ili reosiguranju ovlašten djelovati, već dalo takvo osiguranje ili odgovarajuće jamstvo, ili ako takvo društvo preuzima punu odgovornost za djelovanje posrednika.

4.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da zaštite potrošače od nemogućnosti posrednika u osiguranju da premiju proslijedi društvu za osiguranje ili da iznos naknade štete ili povrat dijela premije proslijedi osiguraniku.

Takve mjere propisuju se u jednom od sljedećih oblika:

(a)  odredbe predviđene zakonom ili ugovorom prema kojima se svote novca koje potrošač uplaćuje posredniku smatraju kao da su plaćene društvu, dok se svote novca koje društvo uplaćuje posredniku ne smatraju isplaćenima potrošaču sve dok ih potrošač zaista i ne primi;

(b)  uvjet da posrednik u osiguranju mora imati financijsku sposobnost u iznosu koji u svakom trenutku čini 4 % iznosa godišnje primljenih premija, a minimalno 18 750 EUR;

(c)  uvjet da se potrošačeve svote novca prosljeđuju putem strogo odvojenih korisničkih računa i da se ti računi ne koriste za nadoknadu štete drugim vjerovnicima u slučaju stečaja;

(d)  uvjet postojanja jamstvenog fonda.

5.  Obavljanje djelatnosti posredovanja u osiguranju ili reosiguranju zahtijeva stalno ispunjavanje stručnih uvjeta predviđenih ovim člankom.

6.  Države članice mogu pooštriti uvjete iz ovog članka ili dodati druge uvjete za posrednike u osiguranju ili reosiguranju koji su upisani u registar unutar njihova državnog područja.

7.  EIOPA redovito preispituje iznose iz stavaka 3. i 4. kako bi odražavali promjene Europskog indeksa potrošačkih cijena koje objavljuje Eurostat. Prvo preispitivanje obavlja se pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive, a svako sljedeće preispitivanje obavlja se pet godina nakon prethodnog preispitivanja.

EIOPA razvija nacrt regulatornih standarda koji prilagođuju temeljni iznos u eurima iz stavaka 3. i 4. za postotnu promjenu toga indeksa u razdoblju od stupanja na snagu ove Direktive do datuma prvog preispitivanja ili od datuma posljednjeg preispitivanja do datuma novog preispitivanja te zaokruživanjem na najbliži veći cijeli broj.

EIOPA podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda Komisiji pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive te uzastopna preispitivanja svakih pet godina nakon prethodnog datuma preispitivanja.

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

8.  Država članica utvrđuje

(a)  pojam primjerenog znanja i sposobnosti posrednika i članova osoblja društva za osiguranje prilikom izvedbe posredovanja u osiguranju sa svojim kupcima kao što je utvrđeno u stavku 1. ovog članka;

(b)  primjerene kriterije utvrđivanja posebice razine profesionalnih kvalifikacija, iskustva i vještina potrebnih za provedbu posredovanja u osiguranju;

(c)  korake za koje je razumno očekivati da će ih posrednici u osiguranju i članovi osoblja društava za osiguranje poduzeti da bi unaprijedili svoje znanje i sposobnost kroz kontinuirani profesionalni razvoj kako bi održali primjerenu razinu izvedbe.

8.a  Kada matična država članica registrira posrednika u osiguranju koji je ostvario profesionalne kvalifikacije ili iskustvo u drugoj državi članici, uzima u obzir kvalifikacije i iskustvo, s obzirom na Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17) i razinu kvalifikacija koje su utvrđene u sklopu Europskog kvalifikacijsko okvira za cjeloživotno učenje uspostavljenog u sklopu Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća.(18).

Članak 9.

Objava općih dobrih pravila

1.  Države članice poduzimaju nužne korake kako bi osigurale primjerenu objavu od strane njihovih nadležnih tijela relevantnih nacionalnih pravnih odredbi koje štite opće dobro i koje su primjenjive na obavljanje djelatnosti posredovanja u osiguranju i reosiguranju na njihovim državnim područjima.

2.  Svaka država članica koja namjerava primjenjivati i primjenjuje odredbe kojima se uređuju posrednici u osiguranju i prodaja proizvoda osiguranja osim odredbi navedenih u ovoj Direktivi osigurava da je administrativno opterećenje koje proizlazi iz tih odredbi razmjerno radi zaštite potrošača. Države članice nastavljaju nadzirati te odredbe kako bi osigurale da ono takvo i ostane.

3.  EIOPA predstavlja standardizirani informativni obrazac za opća dobra pravila koji trebaju ispuniti nadležna tijela u svakoj državi članici. On uključuje poveznice na internetske stranice nadležnih tijela gdje su objavljene informacije o općim dobrim pravilima. Takve informacije nacionalna nadležna tijela redovito ažuriraju i EIOPA čini te informacije dostupnima na svojoj internetskoj stranici na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, sa svim nacionalnim općim dobrim pravilima podijeljenima u različita relevantna područja prava.

4.  Države članice uspostavljaju jedinstvenu kontaktnu točku odgovornu za pružanje informacija o općim dobrim pravilima u predmetnoj državi članici. Takva kontaktna točka trebalo bi biti primjereno nadležno tijelo.

5.  EIOPA u izvješću ispituje i obavještava Komisiju o općim dobrim pravilima koje objavljuju države članice u skladu s ovim člankom u kontekstu pravilnog funkcioniranja ove Direktive i unutarnjeg tržišta prije … [tri godine nakon stupanja na snagu Direktive].

Članak 10.

Nadležna tijela

1.  Države članice imenuju nadležna tijela ovlaštena za osiguravanje primjene ove Direktive. O tome obavješćuju Komisiju te navode eventualne podjele zadaća.

2.  Tijela iz stavka 1. su ili javna tijela ili tijela priznata prema nacionalnom pravu ili od strane javnih tijela izričito ovlaštenih u tu svrhu prema nacionalnom pravu. To nisu društva za osiguranje ili reosiguranje ili udruženja čiji članovi izravno ili neizravno uključuju društva za osiguranje ili reosiguranje ili posrednike u osiguranju ili reosiguranju.

3.  Nadležna tijela posjeduju sve ovlasti potrebne za obavljanje svojih zadaća. Ako na državnom području države članice postoji više od jednog nadležnog tijela, ta država članica osigurava njihovu tijesnu suradnju kako bi svako tijelo moglo učinkovito obavljati svoje zadaće.

Članak 11.

Razmjena informacija među državama članicama

1.  Nadležna tijela različitih država članica surađuju kako bi osigurala odgovarajuću primjenu odredbi ove Direktive.

2.  Nadležna tijela razmjenjuju informacije o posrednicima u osiguranju i reosiguranju ako su bili kažnjeni u skladu s kaznom navedenom u Poglavlju VIII. i takve informacije vjerojatno će dovesti do brisanja takvih posrednika iz registra. Nadležna tijela također mogu razmjenjivati sve bitne informacije na zahtjev jednog od tijela.

3.  Sve osobe koje su obvezne primati ili otkrivati informacije u okviru ove Direktive podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne na isti način kako predviđa članak 16. Direktive Vijeća 92/49/EEZ(19) i članak 15. Direktive Vijeća 92/96/EEZ(20).

Članak 12.

Pritužbe

Države članice osiguravaju uspostavu postupaka koji potrošačima i drugim zainteresiranim stranama, posebno udrugama potrošača, omogućuju podnošenje pritužbi o posrednicima u osiguranju i reosiguranju i društvima za osiguranje i reosiguranje. Na sve pritužbe obvezno se odgovara.

Članak 13.

Izvansudska naknada

1.  U skladu s Direktivom .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća(21) i Uredbe .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća(22) države članice osiguravaju uspostavu odgovarajućih, učinkovitih, nepristranih i neovisnih postupaka pritužbi i naknada za izvansudsko rješavanje sporova između posrednika u osiguranju i potrošača te između društva za osiguranje i potrošača, prema potrebi koristeći postojeća tijela. Države članice nadalje osiguravaju da sva društva za osiguranje i posrednici u osiguranju sudjeluju u postupcima izvansudskog rješavanja sporova kada ▐

su ishodi postupka odluke koje mogu biti obvezujuće za posrednika ili društvo za osiguranje, prema potrebi, te klijenta.

2.  Države članice osiguravaju da ta tijela surađuju u rješavanju prekograničnih sporova.

2.a  Države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju s poslovnim nastanom na njihovom državnom teritoriju obavještavaju potrošače o imenu, adresi i internetskoj stranici subjekata koji se bave alternativnim rješavanjem sporova koji su njima pokriveni te koji su nadležni za rješavanje mogućih sporova između sebe i potrošača.

2.b  Posrednici u osiguranju unutar Unije koji se bave internetskom i prekograničnom internetskom prodajom obavještavaju potrošače o platformi za alternativno rješavanje sporova, ako je primjenjiva, te o njihovoj adresi elektroničke pošte. Ta informacija je lako, izravno, vidljivo i trajno dostupna na internetskoj stranici posrednika u osiguranju te ako je ponuda podnesena elektroničkom poštom ili drugom tekstualnom porukom koja je dostavljena elektroničkim putem, onda u toj poruci. Ona uključuje elektroničku poveznicu na internetsku stranicu platforme za alternativno rješavanje sporova. Posrednici u osiguranju također obavještavaju potrošače o platformi za alternativno rješavanje sporova kada potrošač podnese pritužbu posredniku u osiguranju, sustavu za rješavanje pritužbi potrošača kojim upravlja posrednik u osiguranju ili ombudsmanu poduzeća.

2.c  Kada potrošač pokrene postupak za alternativno rješavanje sporova koji je utvrđen u nacionalnom pravu protiv posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje po pitanju spora u vezi s pravima i obvezama utvrđenima ovom Direktivom, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obvezni su sudjelovati u tom postupku.

2.d  U svrhe primjene ove Direktive nadležna tijela surađuju međusobno i sa subjektima odgovornima za postupke izvansudskih pritužbi i naknada navedene u ovom članku i u opsegu koji dopuštaju važeći zakonodavni akti Unije.

Članak 14.

Ograničenje korištenja usluga posrednika

Države članice osiguravaju da, prilikom korištenja usluga posrednika u osiguranju ili reosiguranju s poslovnim nastanom u Uniji, društva za osiguranje i reosiguranje i posrednici za osiguranje i reosiguranje koriste usluge posredovanja u osiguranju i reosiguranju samo posrednika u osiguranju i reosiguranju upisanih u registar ili osoba iz članka 1. stavka 2. ili osoba koje su provele postupak podnošenja izjave naveden u članku 4.

POGLAVLJE VI.

ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE INFORMACIJAMA I PRAVILA POSLOVANJA

Članak 15.

Opće načelo

1.  Države članice zahtijevaju da, prilikom provedbe posredovanja u osiguranju s ili za potrošače, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje uvijek djeluje iskreno, pošteno, vjerodostojno, časno i profesionalno u skladu s najboljim interesima svojih potrošača.

2.  Sve informacije, uključujući i marketinšku komunikaciju, koje posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje upućuju potrošačima ili potencijalnim potrošačima poštene su, jasne i nisu obmanjujuće. Marketinška komunikacija je uvijek jasno prepoznatljiva kao takva.

Članak 16.

Opće informacije koje pruža posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje

Države članice utvrđuju pravila koja osiguravaju da

(a)  prije zaključivanja bilo kakvog ugovora o osiguranju, ili ako postoji bilo kakva materijalna promjena u podacima koji se objavljuju potrošačima povezana s posrednikom nakon zaključivanja ugovora o osiguranju, posrednik u osiguranju, uključujući vezane posrednike, objavljuje sljedeće podatke potrošačima:

(i)  svoje ime i adresu te da je posrednik u osiguranju;

(ii)  pruža li ili ne bilo kakvu vrstu savjeta o proizvodima osiguranja koje se prodaje;

(iii)  postupke iz članka 12. kojima se potrošačima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje podnošenje pritužbi o posrednicima u osiguranju i reosiguranju te o postupcima izvansudskih pritužbi i naknada iz članka 13.;

(iv)  registar u koji je upisan i način provjere toga upisa; i

(v)  predstavlja li posrednik potrošača ili djeluje za ili u ime društva za osiguranje;

(b)  prije zaključivanja bilo kakvog ugovora o osiguranju, društvo za osiguranje objavljuje sljedeće podatke potrošačima:

(i)  svoje ime i adresu te da je društvo za osiguranje;

(ii)  pruža li ili ne bilo kakvu vrstu savjeta o proizvodima osiguranja koje se prodaje;

(iii)  postupke iz članka 12. kojima se potrošačima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje podnošenje pritužbi o društvima za osiguranje te o postupcima izvansudskih pritužbi i naknada iz članka 13.;

Članak 17.

Sukob interesa i transparentnost

1.  Prije zaključenja bilo kakvog ugovora o osiguranju, posrednik u osiguranju dužan je potrošaču dati najmanje sljedeće informacije:

(a)  ima li udjel, izravni ili neizravni, koji predstavlja više od 10 % prava glasa ili kapitala u predmetnom društvu za osiguranje;

(b)  ima li određeno društvo za osiguranje odnosno matično društvo određenog društva za osiguranje udjel, izravni ili neizravni, koji predstavlja više od 10 % prava glasa ili kapitala u posredniku u osiguranju;

(c)  u vezi s predloženim ugovorom:

(i)  daje li savjete na temelju pravedne i osobne analize ili

(ii)  je li pod ugovornom obvezom obavljati poslove posredovanja u osiguranju isključivo s jednim ili više društava za osiguranje. U tom slučaju dostavlja imena tih društava za osiguranje; ili

(iii)  nije li se pod ugovornom obvezom obavljanja poslova posredovanja u osiguranju isključivo s jednim ili više društava za osiguranje i ne daje li savjete na temelju nepristrane i osobne analize. U tom slučaju navodi imena društava za osiguranje s kojima može poslovati i s kojima posluje;

(e)  da li u vezi s ugovorom o osiguranju radi:

(i)  na honorarnoj osnovi, odnosno u obliku naknade koju izravno plaća potrošač ili

(ii)  na osnovi provizije bilo koje vrste što znači da je naknada uključena u premiju osiguranja ili

(iii)  na osnovi kombinacije načina pod (i) i (ii);

(ea)  je li u vezi s ugovorom o osiguranju, izvor naknade:

(i)  ugovaratelj osiguranja,

(ii)  društvo za osiguranje,

(iii)  drugi posrednik u osiguranju,

(iv)  kombinacija čimbenika iz (i), (ii) i (iii),

Dodatne informacije se mogu zatražiti od države članice u skladu s člankom 17.a;

2.  Potrošač ima pravo zatražiti dodatne detaljne informacije u skladu sa stavkom 1. točkom (ea).

3.  Društvo za osiguranje prilikom izravne prodaje osiguranja potrošaču, obavještava potrošača o tome isplaćuje li se zaposlenicima promjenjiva naknada za distribuciju ili upravljanje dotičnim proizvodom osiguranja.

5.a  U slučajevima sukoba interesa i radi poticanja pravednog nadmetanja, potrošaču se dostavljaju informacije o relevantnim kvantitativnim elementima u pogledu koncepta navedenih u stavku 1. točki (ea) i stavku 3. ovog članka i u skladu s istim uvjetima. U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1094/2010, EIOPA do 31. prosinca 2015. razvija i periodično ažurira smjernice radi osiguranja dosljedne primjene ovog članka.

Članak 17.a

Iznošenje informacija

Države članice mogu za posrednike u osiguranju i društva za osiguranje uvesti ili zadržati dodatne zahtjeve u pogledu otkrivanja informacija u vezi s iznosima naknada, honorara, provizija ili nemonetarnih povlastica u pogledu pružanja usluge posredovanja uz uvjet da država članica zadrži ravnopravnu razinu nadmetanja između svih distribucijskih kanala, ne ometa nadmetanje, postupa u skladu s pravom Unije te da administrativna opterećenja koja iz toga proizlaze ostanu razmjerna predviđenoj razini zaštite potrošača.

Članak 18.

Savjeti i standardi prodaje

1.  U slučaju savjetovanja prije zaključenja nekog određenog ugovora, posrednik u osiguranju, uključujući i vezane posrednike u osiguranju, ili društvo za osiguranje na temelju informacija koje je dostavio potrošač određuje:

(a)  zahtjeve i potrebe tog potrošača,

(b)  razloge za svaki od savjeta danih potrošaču o određenom proizvodu osiguranja.

2.  Pojedinosti iz točaka (a) i (b) stavka 1. mijenjaju se u skladu sa složenošću proizvoda osiguranja koji se predlaže i razinom financijskog rizika za potrošača neovisno o izabranom distribucijskom kanalu.

3.  Kada posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje daje savjete na temelju nepristrane analize, dužno je takve savjete davati na temelju nepristrane analize dostatno velikog broja ugovora o osiguranju raspoloživih na tržištu kako bi bilo u mogućnosti dati osobnu preporuku koja je u najboljem interesu potrošača, u skladu sa stručnim kriterijima o tome koji bi ugovor o osiguranju najbolje odgovarao potrebama potrošača.

4.  Prije sklapanja ugovora, bilo da je održano savjetovanje ili ne, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje potrošaču dostavlja iscrpne važne informacije o proizvodu osiguranja, kako bi potrošač mogao donijeti utemeljenu odluku, istovremeno uzimajući u obzir složenost proizvoda osiguranja i tip potrošača. Te se informacije dostavljaju u standardiziranom obrascu kao dokument s informacijama o proizvodu pisan jednostavnim jezikom i sadrže barem sljedeće:

(a)  informacije o vrsti osiguranja,

(b)  opis rizika koji se osiguravaju i opis isključenih rizika,

(c)  sredstva plaćanja premija i trajanje plaćanja,

(d)  isključenja,

(e)  obveze na početku ugovora,

(f)  obveze tijekom razdoblja trajanja ugovora,

(g)  obveze u slučaju odštetnog zahtjeva,

(h)  razdoblje trajanja ugovora uključujući datum početka i završetka ugovora,

(i)  načine prekida ugovora.

4.a  Stavak 4. ne primjenjuje se na:

(a)  investicijske proizvode utvrđene člankom 4.a Uredbe …/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća(23) ili

(b)  prodaju investicijskih proizvoda osiguranja iz poglavlja VII. ove Direktive.

Članak 19.

Izuzeća u pogledu informacija i klauzula o fleksibilnosti

1.  Informacije iz članaka 16., 17. i 18. nisu potrebne u slučaju da posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje posreduje u osiguravanju velikih rizika, u slučaju posredovanja posrednika u reosiguranju ili društava za reosiguranje ili u vezi s profesionalnim potrošačima navedenima u Prilogu.

2.  Države članice mogu zadržati ili donijeti strože odredbe o informacijama koje se moraju davati, a koje su navedene u člancima 16., 17. i 18., pod uvjetom da su takve odredbe u skladu s pravom Unije. Države članice obavještavaju EIOPA-u i Komisiju o takvim nacionalnim odredbama.

2.a  Države članice koje zadrže ili donesu strože odredbe koje se primjenjuju na posrednike u osiguranju, osiguravaju da se tim odredbama poštuju načela ravnopravne razine nadmetanja i da je administrativno opterećenje koje iz tih odredbi proizlazi razmjerno pozitivnim učincima zaštite potrošača.

3.  Kako bi se uz pomoć svih raspoloživih sredstava uspostavila visoka razina transparentnosti, EIOPA osigurava da se informacije koje prima u vezi s nacionalnim odredbama priopćavaju potrošačima, posrednicima u osiguranju i društvima za osiguranje.

Članak 20.

Uvjeti dostave informacija

1.  Potrošače se obavještava o svim informacijama koje je potrebno dostaviti u skladu s člancima 16., 17. i 18.:

(a)  na papiru,

(b)  na jasan i točan način, koji je potrošaču razumljiv, i

(c)  na službenom jeziku države članice u kojoj se nalazi rizik ili državi članici u kojoj je nastala obveza informiranja ili na nekom drugom jeziku dogovorenom između strana. Informacije se dostavljaju besplatno.

2.  Iznimno od stavka 1. točke (a), informacije iz članaka 16., 17. i 18. dostavljaju se potrošaču na jednom od sljedećih medija:

(a)  korištenjem trajnog medija koji nije papir, uz uvjet da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 4. ili

(b)  preko internetske stranice, uz uvjet da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 5.

3.  Međutim, u slučaju da se informacije iz članaka 16., 17. i 18. dostavljaju korištenjem trajnog medija koji nije papir ili preko internetske stranice, na zahtjev potrošača besplatno se dostavlja papirnata inačica.

4.  Informacije iz članaka 16., 17. i 18. mogu se dostaviti korištenjem trajnog medija koji nije papir ako se ispune sljedeći uvjeti:

(a)  korištenje trajnog medija prikladno je u kontekstu poslovanja između posrednika ili društva za osiguranje i potrošača i

(b)  potrošač ima izbor između informacija na papiru ili na trajnom mediju i izabrao je taj drugi medij.

5.  Informacije iz članaka 16., 17. i 18. mogu se dostaviti preko internetske stranice ako je ona osobno upućena potrošaču ili ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  dostava informacija iz članaka 16., 17. i 18. preko internetske stranice prikladna je u kontekstu poslovanja između posrednika ili društva za osiguranje i potrošača,

(b)  potrošač je pristao na dostavu informacija iz članaka 16., 17. i 18. preko internetske stranice,

(c)  potrošač je elektronički obaviješten o adresi internetske stranice i mjestu na stranici na kojem se nalaze informacije iz članaka 16., 17. i 18.,

(d)  osigurano je da su informacije iz članaka 16., 17. i 18. dostupne na internetskoj stranici onoliko dugo koliko je potrošaču razumno potrebno da ih iskoristi.

6.  U svrhu članaka 4. i 5., dostava informacija korištenjem trajnog medija koji nije papir ili preko internetske stranice smatra se prikladnom u kontekstu poslovanja između posrednika ili društva za osiguranje i potrošača ako postoje dokazi da potrošač raspolaže stalnim pristupom internetu. Adresa elektroničke pošte potrošača u svrhu tog poslovanja smatra se dokazom.

7.  U slučaju telefonske prodaje prethodna informacija dana potrošaču mora biti u skladu s pravilima Unije koja se primjenjuju na prodaju financijskih usluga potrošačima na daljinu. Osim toga, nakon što potrošač odabere da mu se informacije dostave na mediju koji nije papir u skladu sa stavkom 4., informacije se potrošaču u skladu sa stavcima 1. i 2. daju neposredno nakon zaključenja ugovora o osiguranju.

Članak 21.a

Prakse vezanja i objedinjavanja usluga

1.  U slučaju da se osiguranje nudi uz neku drugu uslugu ili dopunski proizvod kao dio paketa ili istog ugovora ili paketa, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obavještava potrošača i nudi mu mogućnost kupovine različitih sastavnica zajedno ili odvojeno te dostavlja zasebne informacije o premiji ili cijenama svake sastavnice. Time se ne sprečava posredovanje proizvodima osiguranja različitog stupnja osiguranosti ili policama osiguranja višestrukih rizika.

2.  U slučaju da je moguće da se rizici koji proizlaze iz takvog ugovora ili paketa ponuđenog potrošaču razlikuju od rizika povezanih sa zasebnim sastavnicama, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje na zahtjev potrošača dostavlja adekvatan opis različitih sastavnica ugovora ili paketa te toga na koji se način njihovom kombinacijom izmjenjuju rizici.

3.  EIOPA u suradnji s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i ESMA-om te preko Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela do … [18 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Direktive], razvija i periodično ažurira smjernice za procjenu i nadgledanje praksi unakrsne prodaje, posebice navodeći situacije u kojima praksa unakrsne prodaje nije usklađena s člankom 15. stavkom 1.

4.  Države članice osiguravaju da se, u slučaju kada posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje pruža savjete, osigura usklađenost cjelokupnog paketa proizvoda osiguranja sa zahtjevima i potrebama potrošača.

5.  Države članice zadržavaju ili donose strože mjere ili interveniraju na temelju pojedinačnih slučajeva kako bi zabranile prodaju osiguranja uz ostale usluge ili proizvode kao dijela paketa ili kao uvjeta za sklapanje istog ugovora ili paketa u slučajevima u kojima mogu dokazati da su takve prakse loše za potrošače.

POGLAVLJE VII.

DODATNI ZAHTJEVI O ZAŠTITI POTROŠAČA U POGLEDU INVESTICIJSKIH PROIZVODA OSIGURANJA

Članak 22.

Područje primjene

Ovim se poglavljem uz zahtjeve iz članaka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju dodatni zahtjevi na aktivnosti posredovanja u osiguranju kada se one provode u pogledu prodaje proizvoda u vezi s osiguranjem ulaganja od strane:

(a)  posrednika u osiguranju,

(b)  društva za osiguranje.

Članak 23.

Sukob interesa

1.  Države članice od posrednika u osiguranju i društava za osiguranje očekuju da poduzmu sve prikladne mjere kako bi otkrili slučajeve sukoba interesa između sebe, uključujući između svojih menadžera, zaposlenika i vezanih posrednika u osiguranju ili između bilo kojih osoba neposredno ili posredno povezanih s njima u smislu kontrole, i svojih potrošača ili između dva potrošača tijekom provođenja bilo koje aktivnosti posredovanja u osiguranju.

2.  U slučaju da organizacijske i administrativne mjere koje je poduzeo posrednik u osiguranju ili društvo u osiguranju u skladu s člancima 15., 16. i 17. nisu dovoljne kako bi se, uz razumnu dozu pouzdanosti, osiguralo sprečavanje rizika od štete za interese potrošača, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, po potrebi, potrošaču jasno otkriva opću prirodu i izvore sukoba interesa prije nego započne poslove u ime potrošača.

2.a  Informacije iz stavka 2. dostavljaju se:

(a)  na trajnom mediju, i

(b)  i sadrže dostatne pojedinosti, uzimajući u obzir prirodu potrošača, kako bi potrošač mogao donijeti utemeljenu odluku u pogledu aktivnosti posredovanja u osiguranju u kontekstu u kojem je došlo do sukoba interesa.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 33. u svrhu:

(a)  određivanja koraka za koje se očekuje da će ih posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje poduzeti kako bi utvrdili, spriječili, riješili i otkrili sukobe interesa prilikom obavljanja aktivnosti posredovanja u osiguranju,

(b)  uspostave prikladnih kriterija za utvrđivanje vrsta sukoba interesa koje mogu oštetiti interese potrošača ili potencijalnih potrošača posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje.

Članak 24.

Opća načela i informacije za potrošače

1.  Države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje prilikom izvršavanja aktivnosti posredovanja u osiguranju postupaju pravedno, nepristrano i profesionalno u najboljem interesu svojih potrošača te prije svega sukladno načelima iz ovog članka i članka 25.

2.  Sve informacije, uključujući i marketinšku komunikaciju, kojima se posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obraća potrošačima ili potencijalnim potrošačima, poštene su, jasne i nisu obmanjujuće. Marketinška komunikacija jasno je prepoznatljiva kao takva.

3.  Potrošači ili potencijalni potrošači primaju adekvatne informacije o sljedećem:

(a)  posredniku u osiguranju ili društvu za osiguranje i njegovim uslugama; u slučaju savjetovanja, u informacijama se navodi je li savjet pružen na nezavisnoj osnovi te temelji li se na široj ili ograničenijoj analizi tržišta, te hoće li posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje potrošaču dostavljati stalnu procjenu prikladnosti investicijskog proizvoda osiguranja koji mu je preporučen,

(b)  investicijskim proizvodima osiguranja i predloženim strategijama ulaganja: tu bi trebale biti izložene prikladne smjernice i upozorenja o rizicima povezanima s ulaganjima u te instrumente ili u vezi s određenom investicijskom strategijom,

(ba)  svim troškovima i povezanim izdacima koji se odnose na posredovanje u osiguranju ili pomoćne usluge koje moraju uključivati i troškove savjetovanja, kad je to relevantno, trošak financijskog instrumenta preporučenog ili prodanog klijentu i kako ga klijent može platiti, što obuhvaća i sva plaćanja treće strane; [Amandman 8]

3a.  Informacije koje se tiču svih troškova i naknada, uključujući troškove i naknade u vezi s uslugom posredovanja i proizvodom osiguranja, koji nisu prouzročeni pojavom temeljnog tržišnog rizika agregiraju se kako bi se klijentima omogućilo razumijevanje ukupnog troška, kao i kumulativni učinak na povrat ulaganja te, ako klijent tako zahtijeva, pregled raščlanjen po stavkama. Po potrebi, takve informacije pružaju se klijentu redovito, najmanje jednom godišnje, tijekom vijeka trajanja ulaganja.

Podaci iz prvog podstavka te iz stavka 6.a trebaju se dati u razumljivom obliku tako da klijenti ili potencijalni klijenti mogu razumno shvatiti prirodu i rizike investicijskih usluga i specifičnih vrsta investicijskih proizvoda osiguranja koji im se nude te tako donijeti informirane odluke o ulaganjima. Države članice mogu dopustiti da se ti podaci pružaju u standardiziranom obliku.

4.  Informacije iz stavaka 2. i 3. trebaju se dostaviti u razumljivom obliku kako bi potrošači i potencijalni potrošači mogli shvatiti prirodu i rizike određene vrste investicijskog proizvoda osiguranja koji im se nudi te na temelju informacija o njima donositi odluke o ulaganjima. Te se informacije mogu dostaviti u standardiziranom formatu u skladu s člankom 18. stavkom 4.

5.  Države članice osiguravaju da posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje potrošaču otkrije prirodu primljene naknade u vezi s ugovorom o osiguranju kad posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje potrošača obavijesti o tome da je savjet o osiguranju pružen na nezavisnoj osnovi:

(a)  raspon investicijskih proizvoda na kojemu se temelji preporuka te poglavito je li on ograničen na investicijske proizvode koje izdaju ili pružaju subjekti u bliskoj vezi s posrednikom koji zastupa potrošača,

5.a  Države članice mogu dodatno zabraniti ili nadalje ograničiti ponudu ili prihvaćanje honorara, provizija ili nemonetarnih povlastica od trećih strana u vezi s pružanjem savjeta o osiguranju. To može uključivati i vraćanje takvih honorara, provizija ili nemonetarnih povlastica klijentima ili njihovo poravnavanje od honorara koji je isplatio klijent.

Države članice mogu nadalje zahtijevati da u slučaju informiranja klijenta o tome da je savjet pružen na nezavisnoj osnovi, posrednik ocijeni dostatno velik broj proizvoda osiguranja dostupnih na tržištu koji su dostatno raznoliki u pogledu vrsta i njihovih izdavača ili pružatelja kako bi osigurao da se očekivanja klijenta ispune, te se ne ograničava na proizvode osiguranja koje izdaju ili pružaju subjekti u bliskoj vezi s posrednikom.

5b.  Posredovatelj u osiguranju ima i održava učinkovite organizacijske i administrativne mjere za donošenje svih razumnih koraka kako sukob interesa u smislu članka 23. ne bi štetio interesima njegovih klijenata.

Osiguravajuće društvo koje proizvodi financijske instrumente za prodaju klijentima održava, vodi i preispituje postupak za odobrenje svakog proizvoda osiguranja ili značajne prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije nego li se stave na tržište ili distribuiraju klijentima.

Postupak odobrenja proizvoda navodi utvrđeno ciljano tržište krajnjih klijenata unutar odgovarajuće kategorije klijenata za svaki proizvod i osigurava da su ocijenjeni svi relevantni rizici za takvo utvrđeno ciljano tržište te da je predviđena strategija distribucije usklađena s utvrđenim ciljanim tržištem.

Osiguravajuće društvo također redovito preispituje financijske instrumente koje društvo nudi ili prodaje, uzimajući u obzir svaki događaj koji bi mogao značajno utjecati na potencijalni rizik utvrđenog ciljanog tržišta, kako bi se barem procijenilo je li proizvod i dalje prilagođen potrebama utvrđenog ciljanog tržišta i je li namjeravana strategija distribucije i dalje prikladna.

6.  EIOPA do ... [18 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Direktive], razvija i periodično ažurira smjernice za procjenu i nadgledanje praksi unakrsne prodaje, posebice navodeći situacije u kojima praksa unakrsne prodaje nije usklađena s obvezama iz stavka 1.

7.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 33. kako bi utvrdila načela koja posrednici u osiguranju i društva za osiguranje moraju poštovati prilikom obavljanja aktivnosti posredovanja u osiguranju s potrošačima. U tim se delegiranim aktima vodi računa o:

(a)  prirodi usluge ponuđene ili pružene potrošaču ili potencijalnom potrošaču, uzimajući u obzir vrstu, predmet, veličinu i učestalost transakcija,

(b)  prirodi ponuđenih ili razmatranih proizvoda, uključujući različite vrste investicijskih proizvoda osiguranja,

Članak 25.

Procjene primjerenosti i prikladnosti te izvještavanje potrošača

1.  Prilikom pružanja savjeta posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prikuplja sve potrebne informacije u vezi sa znanjem i iskustvom potrošača ili potencijalnog potrošača u području ulaganja relevantnom za određenu vrstu proizvoda, financijskom situacijom i investicijskim ciljevima potrošača ili potencijalnog potrošača kako bi moglo potrošaču ili potencijalnom potrošaču pružiti najprikladnije aktivnosti posredovanja u osiguranju ili najprikladnije investicijske proizvode osiguranja.

2.  Države članice osiguravaju da posrednici u osiguranju i društva za osiguranja pri obavljanju aktivnosti posredovanja u osiguranju koje su različite od onih navedenih u stavku 1. zatraže od potrošača ili potencijalnog potrošača da im dostavi informacije u vezi s njegovim znanjem i iskustvom u investicijskom području relevantnom za određenu vrstu ponuđenih ili traženih investicijskih proizvoda osiguranja kako bi mogli procijeniti odgovara li potrošaču predviđena aktivnost posredovanja u osiguranju ili proizvod osiguranja.

Ako posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranja na temelju informacija dostavljenih u skladu s prethodnim podstavkom smatra da investicijski proizvod osiguranja ne odgovara potrošaču ili potencijalnom potrošaču, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje o tome upozorava potrošača ili potencijalnog potrošača. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.

U slučaju da potrošač ili potencijalni potrošač ne dostavi informacije navedene u prvom podstavku ili u slučaju da dostavi nedostatne informacije u vezi s njegovim znanjem i iskustvom, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ga upozorava da nije u mogućnosti utvrditi odgovara li mu predviđeni investicijski proizvod osiguranja. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.

2.a  Države članice dopuštaju posrednicima u osiguranju ili društvima za osiguranje da pri obavljanju aktivnosti posredovanja u osiguranju koje se sastoje samo u izvršavanju naloga potrošača, svojim potrošačima pruže te aktivnosti bez dostave potrebnih prethodnih informacija ili provedbe ispitivanja navedenih u podstavku 2. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  aktivnosti se odnose na svaki od sljedećih investicijskih proizvoda osiguranja:

(i)  ugovore kojima se omogućava samo investicijska izloženost financijskim instrumentima koji se u skladu s Direktivom .../.../EU [Direktiva o tržištima financijskih instrumenata, MiFID] ne smatraju složenima te koji ne sadrže strukturu koja potrošačima onemogućava shvaćanje povezanih rizika, ili

(ii)  ostale jednostavne investicijske proizvode osiguranja u svrhu ovog stavka,

(b)  aktivnost posredovanja u osiguranju vrši se na zahtjev potrošača ili potencijalnog potrošača,

(c)  potrošaču ili potencijalnom potrošaču objašnjeno je, u standardiziranom obliku ili ne, da od posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje pri obavljanju aktivnosti posredovanja u osiguranju nije zatraženo da provede ocjenu prikladnosti investicijskog proizvoda osiguranja ili pružene ili ponuđene aktivnosti posredovanja u osiguranju te da potrošaču ili potencijalnom potrošaču nije pružena odgovarajuća zaštita u skladu s relevantnim pravilima poslovnog ponašanja,

(d)  posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje postupa u skladu sa svojim obvezama iz članka 23.

3.  Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje uspostavljaju evidenciju koja sadrži dokument ili dokumente sklopljene s korisnicima u kojima su utvrđena prava i obveze strana i ostali uvjeti na temelju kojih posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obavlja aktivnosti posredovanja u osiguranju za korisnike. Prava i obveze ugovornih strana mogu se upućivanjem ugraditi u druge dokumente ili pravne tekstove.

4.  Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje dostavljaju korisniku odgovarajuća izvješća o obavljenim aktivnostima posredovanja u osiguranju . Ta izvješća sadrže periodične obavijesti korisnicima, uzimajući u obzir vrstu i složenost uključenih investicijskih proizvoda osiguranja i prirodu aktivnosti posredovanja u osiguranju koje se obavljaju za korisnike i po potrebi uključuju troškove u vezi s aktivnostima koje se obavljaju u ime korisnika.

Prilikom savjetovanja, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, prije nego što je investicijski proizvod osiguranja definiran s korisnikom, daje korisniku izjavu o prikladnosti na trajnom mediju u kojoj se navode savjeti te kako oni ispunjavaju sklonosti, ciljeve i druge značajke korisnika.

Ako su za sklapanje sporazuma korištena sredstva za komunikaciju na daljinu zbog čega se ne može prethodno dostaviti procjena o prikladnosti, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mogu dostaviti pisanu izjavu o prikladnosti na trajnom mediju odmah nakon što korisnik postane vezan bilo kakvim sporazumom.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 33. kako bi utvrdila načela koja posrednici u osiguranju i osiguravajuća poduzeća moraju poštovati prilikom obavljanja djelatnosti posredovanja u osiguranju s korisnicima. U tim se delegiranim aktima vodi računa o:

(a)  prirodi ponuđene ili pružene usluge korisniku ili potencijalnom korisniku, uzimajući u obzir vrstu, predmet, veličinu i učestalost transakcija;

(b)  prirodi ponuđenih ili razmatranih proizvoda, uključujući različite tipove financijskih instrumenata i bankovnih depozita iz članka 1. stavka 2. Direktive .../.../EU [MiFID];

(ba)  maloprodajnoj ili profesionalnoj prirodi korisnika ili potencijalnog korisnika.

5.a  EIOPA razvija ... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive], i redovito ažurira, smjernice za procjenu investicijskih proizvoda osiguranja i kojima se inkorporira struktura čime se korisnicima otežava razumijevanje potencijalnih rizika u skladu sa stavkom 3. točkom (a).

POGLAVLJE VIII.

SANKCIJE I DRUGE MJERE

Članak 26.

Administrativne sankcije i druge mjere

1.  Države članice osiguravaju da su njihove administrativne sankcije i druge mjere djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

2.  Države članice osiguravaju da u slučaju kršenja obveza koje se primjenjuju na društva osiguranja ili reosiguranja ili posrednike u osiguranju ili reosiguranju, administrativne sankcije i druge mjere mogu se primijeniti na članove upravljačkog tijela i svaku fizičku ili pravnu osobu koja je u okviru nacionalnog prava odgovorna za kršenje.

3.  Nadležnim se tijelima dodjeljuju potrebne ovlasti za provođenje istrage koje su potrebne za izvršavanje njihovih zadaća. U vršenju svojih [...] ovlasti određivanja sankcija, nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da se sankcijama ili drugim mjerama ostvari željeni rezultat i da se koordiniraju djelovanja prilikom bavljenja prekograničnim predmetima, te istodobno osigura poštovanje uvjeta zakonite obrade podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001. Nadležne vlasti mogu tražiti dokumente ili druge informacije u okviru službene odluke u kojoj se izlaže pravni temelj zahtjeva za informacijama, krajnji rok za ispunjenje obveze te pravo primatelja da traži sudsko preispitivanje odluke.

Članak 27.

Objavljivanje sankcija

Države članice dopuštaju nadležnim tijelima da objave sve sankcije ili druge mjere koje se izriču u slučaju kršenja odredbi nacionalnih mjera donesenih prilikom provedbe ove Direktive, uključujući informacije o vrsti i prirodi povrede i identitetu odgovorne osobe, pod uvjetom da je sankcija ili druga mjera postala pravomoćna odnosno nije je moguće sudski preispitati i na nju se nije dozvoljeno žaliti. Ako bi se objavljivanjem prouzročila nerazmjerna šteta sudionicima, nadležna tijela objavljuju sankcije i druge mjere anonimno.

Članak 28

Kršenja odredbi

1.  Ovaj se članak primjenjuje na sljedeće:

(a)  posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji nije registriran u državi članici i nije obuhvaćen člankom 1. stavkom 2. ili člankom 4.;

(b)  osobu koja se bavi posredovanjem u osiguranju kao dodatnom djelatnošću, a koja nije podnijela izjavu iz članka 4. ili koja je podnijela tu izjavu ali ona ne ispunjava zahtjeve iz članka 4.;

(c)  društvo za osiguranje ili reosiguranje ili posrednik u reosiguranju koji se koristi uslugama posredovanja u osiguranju ili reosiguranju osoba koje nisu ni registrirane u državi članici ni navedene u članku 1. stavku 2. te koje nisu podnijele izjavu prema članku 4.;

(d)  posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji se registrirao lažnom izjavom ili bilo kojim drugim nepravilnim sredstvom kojim se krši članak 3.;

(e)  posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili društvo za osiguranje koje ne ispunjava odredbe članka 8.;

(f)  društvo za osiguranje ili posrednik u osiguranju ili reosiguranju koji ne ispunjava zahtjeve iz pravila poslovanje u skladu s Poglavljem VI. i VII.

2.  Države članice osiguravaju da u slučajevima navedenim u stavku 1. administrativne sankcije i druge mjere koje se mogu primijeniti uključuju barem sljedeće:

(a)  javnu izjavu u kojoj se navodi fizička ili pravna osoba i priroda kršenja;

(b)  naredbu kojom se traži od fizičke ili pravne osobe da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)  kad je riječ o posredniku u osiguranju ili reosiguranju, ukidanje registracije u skladu s člankom 3.;

(d)  izricanje privremene zabrane protiv bilo kojeg člana upravnog tijela posrednika u osiguranju ili reosiguranju ili društva za osiguranje ili reosiguranje, koji je odgovoran za obavljanje funkcija u sklopu djelatnosti posrednika u osiguranju ili posrednika u reosiguranju ili društava za osiguranje ili reosiguranje;

(e)  u slučaju pravne osobe, administrativne novčane sankcije koje mogu iznositi do 10 % ukupnog godišnjeg prihoda pravne osobe u prethodnoj godini; ako je pravna osoba društvo kći matičnog društva, relevantni ukupni godišnji prihod je ukupni godišnji prihod koji proizlazi iz konsolidiranog financijskog izvještaja krajnjeg matičnog poduzeća u prethodnoj poslovnoj godini;

(f)  u slučaju fizičke osobe, administrativne novčane sankcije mogu iznositi do 5 000 000 EUR ili, ako se radi o državama članicama u kojima euro nije službena valuta, odgovarajuća vrijednost izražena u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Direktive; i

ako se korist dobivena kršenjem može utvrditi, države članice osiguravaju da maksimalna razina nije niža od dvostrukog iznosa te koristi.

Članak 29.

Djelotvorna primjena sankcija

1.  Države članice osiguravaju da prilikom određivanja vrste administrativnih sankcija ili drugih mjera i razine administrativnih novčanih sankcija nadležna tijela uzimaju u obzir sve mjerodavne okolnosti, uključujući, po potrebi:

(a)  ozbiljnost i trajanje povrede;

(b)  stupanj odgovornosti odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(c)  financijsku snagu odgovorne fizičke ili pravne osobe, uzetu kao ukupni prihod odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(d)  važnost ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne fizičke ili pravne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(e)  gubitke za treće strane prouzročene povredom, ako ih je moguće utvrditi;

(f)  stupanj suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s nadležnim tijelima; i

(g)  prijašnje povrede odgovorne fizičke ili pravne osobe.

3.  Ova Direktiva ne utječe na ovlasti države članice domaćina da poduzme odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili kaznila nepravilnosti počinjene na njezinu državnom području koje su protivne zakonima i drugim propisima donesenima u interesu općeg dobra. To uključuje mogućnost sprečavanja posrednika u osiguranju ili reosiguranju koji se ne pridržavaju zakona i propisa u obavljanju daljnjih aktivnosti na njezinu državnom području.

Članak 30.

Prijavljivanje kršenja

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave djelotvorne mehanizme kojima se potiče prijavljivanje kršenja nacionalnih odredbi za provedbu ove Direktive nadležnim tijelima.

2.  Ti mehanizmi uključuju barem:

(a)  posebne postupke za zaprimanje prijava kršenja i daljnje postupanje;

(b)  primjerenu zaštitu, uključujući po potrebi anonimnost za one koji prijavljuju kršenja; i

(c)  zaštitu osobnih podataka koji se tiču i osobe koja prijavljuje kršenje i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ.

Identiteti osoba koje prijavljuju i onih koje su navodno odgovorne za kršenje ostaju tajni u svakoj fazi osim ako se otkrivanje ne zahtijeva prema nacionalnom zakonu radi naknadnih istraga i sudskih postupaka.

Članak 31.

Dostavljanje informacija EIOPA-u u vezi sa sankcijama

1.  Države članice godišnje dostavljaju EIOPA-i zbirne podatke o svim administrativnim mjerama ili administrativnim sankcijama izrečenim u skladu s člankom 26.

Nadležna tijela godišnje dostavljaju EIOPA-i zbirne podatke o svim administrativnim mjerama ili administrativnim sankcijama izrečenim u skladu s člankom 26.

2.  Ako nadležno tijelo otkrije javnosti administrativne mjere ili sankcije, istovremeno o tome mora obavijestiti EIOPA-u.

3.  EIOPA razvija nacrt provedbenih tehničkih standarda za postupke i oblike dostavljanja informacija kako je navedeno u ovom članku.

EIOPA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda do ... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Zaštita podataka

1.  Države članice primjenjuju Direktivu 95/46/EU na obradu osobnih podataka provedenu u državama članicama u skladu s ovom Direktivom.

2.  Uredba (EU) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi EIOPA u skladu s ovom Direktivom.

Članak 33.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 34. koji se odnosi na članke 23., 24. i 25.

Članak 34.

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.  Ovlast donošenja delegiranih akata iz članaka 23., 24. i 25. dodjeljuje se Komisiju na neodređeno razdoblje od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 23., 24. i 25. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je definirano u toj odluci. Stupa na snagu dan nakon objavljivanja odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan definiran u odluci. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavještava Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članaka 23., 24. i 25. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka Europski parlament i Komisija obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje na tri mjeseca na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 34.a

Naknadne odredbe za nacrt tehničkih regulatornih standarda

1.  Bez obzira na vremenski rok za predaju nacrta regulatornih tehničkih standarda Komisiji, Komisija predaje svoje nacrte u intervalima od 12, 18 ili 24 mjeseca.

2.  Komisija ne donosi regulatorne standarde ako Europski parlament ima manje od dva mjeseca za nadzor, uključujući svako produljenje zbog prekida aktivnosti.

3.  Europska nadzorna tijela mogu se savjetovati s Europskim parlamentom tijekom faza izrade nacrta tehničkih regulatornih standarda, posebno kada postoji zabrinutost u vezi s područjem primjene ove Direktive.

4.  Kada nadležni odbor Europskog parlamenta ne prihvati regulatorne tehničke standarde i plenarna je sjednica zakazana za manje od dva tjedna, Europski parlament može produljiti razdoblje za nadzor.

5.  Ako regulatorni tehnički standardi nisu prihvaćeni i utvrđena pitanja imaju ograničeno područje primjene, Komisija može donijeti ubrzani raspored za izradu revidiranog nacrta tehničkih regulatornih standarda.

6.  Komisija osigurava da se na sve upite Europskog parlamenta, koje formalno podnese predsjednik nadležnog odbora, pravovremeno odgovori prije usvajanja nacrta tehničkih regulatornih standarda.

Članak 35.

Pregled i ocjena

1.  Do ... šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive.], Komisija pregledava praktičnu primjenu pravila iz ove Direktive vodeći računa o razvojima na tržištu investicijskih proizvoda za građanstvo kao i o stečenom iskustvu u praktičnoj primjeni ove Direktive i Uredbe .../ /EU [o ključnim informativnim dokumentima za investicijske proizvode] i Direktivu .../ /EU [MIFID II]. Tim se ispitivanjem također obuhvaća posebna analiza učinka članka 17. stavka 2., uzimajući u obzir stanje konkurencije na tržištu usluga posredovanja za ugovore koji ne potpadaju u kategorije utvrđene u Prilogu I. direktive 2002/83/EZ te učinak obveza iz članka 17. stavka 2. na posrednike u osiguranju koji su mala i srednja poduzeća.

2.  Nakon savjetovanja sa Zajedničkim odborom europskih nadzornih tijela, Komisija podnosi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Komisija ispituje jesu li nadležna tijela iz članka 10. stavka 1. dovoljno ovlaštena te raspolažu li primjerenim resursima za izvršavanje zadaća.

Članak 36.

Prenošenje

1.  Države članice usvajaju i objavljuju, do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], zakone, regulativu i upravne propise potrebne za poštovanje ove Direktive. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada popratni dokumenti uz obavijest o mjerama za prenošenje mjera koje države članice dostave nisu dovoljni za potpunu ocjenu usklađenosti tih mjera s određenim odredbama ove Direktive, Komisija može na zahtjev EIOPA-e i u pogledu izvršavanja svojih zadaća u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 ili na vlastitu inicijativu, tražiti od država članica da pruže iscrpnije informacije u vezi s prenošenjem ove Direktive i provedbom tih mjera.

1.a  Države članice primjenjuju mjere iz stavka 1. od ... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice usvoje te mjere one sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi ta uputa prilikom njihove službene objave. Također uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanje na direktivu koja se stavlja izvan snage ovom Direktivom smatra upućivanjem na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i formulaciju navedene izjave.

2.  Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnog zakona iz domene na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 37

Stavljanje izvan snage

direktiva 2002/92/EZ stavlja se izvan snage od ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], ne dovodeći u pitanje obveze država članice koje se odnose na vremenske rokove prenošenja te Direktive u nacionalno pravo.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Direktivu.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 39.

Adresati

Ova je direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

ANNEX I

PROFESSIONAL CUSTOMERS

A professional customer is a customer who possesses the experience, knowledge and expertise to make his own decisions and properly assess the risks that he incurs. The following should all be regarded as professionals in all insurance services and activities and insurance products for the purposes of the Directive.

1.  Insurance and reinsurance undertakings;

1a.  Insurance and reinsurance intermediaries.

2.  Large undertakings meeting two of the following size requirements on a company basis:

–  balance sheet total: EUR 20,000,000

–  net turnover: EUR 40,000,000

–  own funds: EUR 2,000,000.

3.  National ▐ governments▐.

ANNEX II

EXPLANATORY DOCUMENTS

In accordance with the Joint Political Declaration of Member States and the Commission on explanatory documents of 28 September 2011, Member States have undertaken to accompany, in justified cases, the notification of their transposition measures with one or more documents explaining the relationship between the components of a directive and the corresponding parts of national transposition instruments.

With regard to this Directive, the Commission considers the transmission of such documents to be justified for the following reasons:

Complexity of the Directive and of the sector concerned:

The field of insurance and distribution of insurance products is particularly complicated and can be very technical from the point of view of professionals who are not specialised in it. In the absence of well-structured explanatory documents, the task of overseeing the transposition would be disproportionately time-consuming. The current proposal represents a review where the text of the Insurance Mediation Directives (IMD) was recasted. Even though many of the provisions have not changed as to their substance, a number of new provisions have been introduced, and a number of existing provisions have been revised or deleted. The structure, form, and presentation of the texts are completely new. The new structure has been necessary to give a clearer and more logical order to the legal provisions but it will result in the need for a structured approach during the transposition supervision.

Some of the provisions of the proposed Directive may potentially have an impact on a number of areas of the national legal order such as the company, commercial or tax law or other legislative areas in the Member States. It may also affect secondary national law including Acts and general conduct of business rules for Financial or Insurance Intermediaries. The interrelation of matters with all these neighbouring fields may mean, depending on the system in the Member States, that some provisions are implemented by means of new or already existing rules from those fields, a clear view of which should be available.

Consistency and interrelation with other initiatives:

The current proposal is tabled for adoption as part of a 'Consumer Retail Package' together with the PRIPs proposal on product disclosures (Regulation on key information documents on investment products and amending Directives 2003/71/EC and 2009/65/EC) and UCITS V. The PRIPs initiative aims at ensuring a coherent horizontal approach to product disclosure with regard to investment products and insurance products with investment elements (so-called insurance investments), and provisions on selling practices will be included in the revisions of the IMD and MiFID (Markets in Financial Instruments Directive). The proposal is furthermore consistent with, and complementary to, other EU legislation and policies, particularly in the areas of consumer protection, investor protection and prudential supervision, such as Solvency II (Directive 2009/138/EC), MiFID II (the recast of MiFID), and the above mentioned PRIPs initiative.

The new IMD would continue to have the features of a "minimum harmonisation" legal instrument. This means that Member States may decide to go further if necessary for the purposes of consumer protection. However, the minimum standards of IMD will be raised significantly. ▐ Moreover, a revision clause is considered in the directive and, in order to be able to collect all relevant information on the functioning of those rules, the Commission will need to be able to monitor their implementation from the outset.

Chapter on insurance investment: The text of the proposal features a Chapter introducing additional customer protection requirements in relation to insurance investment products.

There is a strong political will to put such provisions in place but, at the same time, there is very little experience as this is a new area. Therefore, it is of high importance that the Commission receives transposition documents on how the Member States have given effect to such provisions.

The specificities of non-life insurance products must however be taken into account in the Level 2 guidelines. In line with the analogous principle in MIFID II Article 3, there should be considered an analogous regime for insurances when implementing the Directive at national level and in the joint committee's guidelines. Persons carrying out insurance mediation in relation to insurance investment products should comply with the conduct standards applicable to all insurance contracts as well as to the enhanced standards applicable to insurance investment products. Anyone intermediating in insurance investment products must be registered as an insurance intermediary.

Low estimated additional administrative burden stemming from requesting explanatory documents from Member States: As mentioned above, the current text has been in place since 2002 (when the original Directive was adopted). Therefore, it will not be burdensome for Member States to notify their implementing provisions as they have normally been notifying most of them for quite some time already. The estimated low additional administrative burden of requesting explanatory documents from Member States regarding the new parts of the Directive is proportionate and necessary for the Commission to carry out its task of overseeing the application of Union law.

On the basis of the above, the Commission believes that the requirement to provide explanatory documents in the case of the proposed Directive is proportionate and does not go beyond what is necessary to achieve the objective to carry out efficiently the task of overseeing accurate transposition.

(1) Direktiva 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju.(SL L 9, 15.1.2003., str. 3.).
(2) Direktiva 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata i stavljanju izvan snage Direktive 2004/39/EZ (SL…)
(3) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko tijelo za osiguranje i dobrovoljno mirovinsko osiguranje), kojom se mijenja Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).
(4) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/11/EU od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju sporova s potrošačima te izmjena Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).
(5) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).
(6) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEC, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22).
(7) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(8)Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebno javnih neovisnih tijela koje imenuju države članice (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(9)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(10) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(11) Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10).
(12) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(13) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa o društvima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).
(14) Prva direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (SL L 228, 16.8.1973., str. 3.).
(15) Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju.(SL L 345, 19.12.2002., str. 1.).
(16) Direktiva 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o reosiguranju i izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 92/49/EEZ te direktiva 98/78/EZ i 2002/83/EZ (SL L 323, 9.12.2005., str. 1.).
(17) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22).
(18) Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o osnivanju Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (SL C 111, 6.5.2008., str. 1.).
(19) Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja i o izmjeni direktiva 73/239/EEZ i 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju) (SL L 228, 11.8.1992., str.1.).
(20) Direktiva Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenog 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno životno osiguranje i o izmjeni direktiva 79/267/EEZ i 90/619/EEZ (Treća direktiva o životnom osiguranju )(SL L 360, 9.12.1992., str.1.).
(21) Direktiva .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od… o alternativnom rješavanju sporova s potrošačima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL …).
(22) Uredba .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od… o rješavanju sporova s potrošačima putem interneta (Uredba o rješavanju sporova s potrošačima putem interneta ) (SL ...).
(23) Uredba .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za investicijske proizvode (OJ…).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti