(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0635),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0329/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koja su podnijeli belgijski Senat, njemački Bundestag, austrijsko Savezno vijeće i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine i kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0301/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 75.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

Budući da:

(1)  Još uvijek postoji veliki broj uskih grla u prekograničnim gospodarskim aktivnostima koja sprečavaju unutarnje tržište u iskorištavanju njegova puna potencijala za rast i otvaranje novih radnih mjesta. Trenutno se samo jedan od deset trgovaca u Uniji bavi izvozom robe unutar područja Unije, a većina tih trgovaca izvozi robu samo u mali broj država članica. U nizu prepreka prekograničnoj trgovini, uključujući propise o porezu, administrativne zahtjeve, poteškoće u isporuci, jezik i kulturu, trgovci smatraju da su poteškoće u poznavanju odredaba stranog ugovornog prava jedna od najvećih prepreka transakcijama između poslovnih subjekata i potrošača te transakcijama među poslovnim subjektima. Takva situacija također nije povoljna za potrošače zbog ograničenog pristupa robi. Razna nacionalna ugovorna prava stoga ograničavaju primjenu temeljnih sloboda, poput slobode opskrbe robom i pružanja usluga, te predstavljaju prepreku u funkcioniranju i stalnom razvoju unutarnjeg tržišta. Nacionalna ugovorna prava također ograničavaju tržišno natjecanje, pogotovo na tržištima manjih država članica.

(2)  Ugovori su nužno pravno sredstvo u svakoj gospodarskoj transakciji. Međutim, zbog potrebe trgovaca da prepoznaju ili pregovaraju o mjerodavnom pravu, da doznaju više o odredbama stranih mjerodavnih prava, što često uključuje i potrebu za prijevodom, da zatraže pravne savjete ili se sami upoznaju sa zahtjevima tih zakona te da prilagode svoje ugovore raznim nacionalnim zakonima koji se mogu primjenjivati u slučaju prekograničnih poslovnih aktivnosti, prekogranična trgovina postaje kompleksnija i skuplja u usporedbi s domaćom trgovinom. Prepreke vezane uz ugovorno pravo stoga su glavni čimbenik koji odvraća znatan broj trgovaca orijentiranih izvozu od prekogranične trgovine ili širenja poslovanja u više država članica. Odvraćajući učinak tih prepreka posebno je jak u slučaju malih i srednjih poduzeća jer su za njih troškovi plasiranja na više stranih tržišta često iznimno visoki u odnosu na njihov promet. Stoga trgovci nemaju mogućnost uštede troškova koju bi imali kada bi bilo moguće na tržište plasirati robu i usluge na temelju jedinstvenog ugovornog prava koje se primjenjuje za sve njihove prekogranične transakcije te, vezano uz mogućnosti na internetskoj mreži, kada bi postojala jedinstvena internetska stranica.

(3)  Znatni transakcijski troškovi vezani uz ugovorno pravo i pravne prepreke prouzročene razlikama u obvezujućim nacionalnim pravilima o zaštiti potrošača izravno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta po pitanju transakcija između poslovnih subjekata i potrošača. U skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br, 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(3) kad god trgovac usmjeri svoju djelatnost na potrošače iz druge države članice, primjenjuju se odredbe o zaštiti potrošača države članice u kojoj potrošači imaju boravište koje pružaju višu razinu zaštite te od kojih se ne smije sporazumno odstupati na temelju tog prava, čak i ako su stranke odabrale drugo mjerodavno pravo. Stoga trgovci najprije moraju utvrditi pruža li zakon o zaštiti potrošača veću zaštitu te se pobrinuti da je njihov ugovor u skladu sa zahtjevima tog zakona. Uz navedeno, u elektroničkoj trgovini prilagodbe internetskih stranica koje moraju biti u skladu s obvezujućim zahtjevima mjerodavnih stranih potrošačkih ugovornih prava generiraju dodatne troškove. Postojeća usklađenost potrošačkog prava na razini Unije dovela je do određenog ujednačenja u nekim područjima. Međutim, razlike u zakonima država članica još uvijek su znatne; postojeća usklađenost daje državama članicama široke mogućnosti po pitanju poštovanja zakonodavstva Unije te po pitanju određivanja razine zaštite potrošača.

(4)  Prepreke vezane uz ugovorno pravo koje sprečavaju trgovce da u potpunosti iskoriste potencijal unutarnjeg tržišta također štete potrošačima. Manja zastupljenost prekogranične trgovine podrazumijeva manju količinu uvoza i manje tržišnog natjecanja. Potrošači mogu biti u nepovoljnom položaju zbog ograničena izbora robe po većim cijenama jer sve manje stranih trgovaca nudi svoje proizvode i usluge potrošačima izravnim putem, a i neizravno zbog ograničene prekogranične trgovine među poslovnim subjektima na veleprodajnoj razini. Iako bi prekogranična kupovina mogla dovesti do znatne gospodarske dobrobiti poput veće i bolje ponude, mnogi potrošači nisu skloni prekograničnoj kupovini jer nisu sigurni koja su njihova prava. Neke od glavnih nedoumica potrošača vezane su uz ugovorno pravo. Na primjer, potrošači nisu sigurni jesu li u dovoljnoj mjeri zaštićeni u slučaju kupnje neispravnih proizvoda. Stoga je znatan broj potrošača skloniji kupovini u vlastitoj zemlji, čak ako to podrazumijeva manji izbor ili veće cijene.

(5)  Uz to, potrošači koji žele iskoristiti pogodnost razlike u cijenama među državama članicama kupovanjem proizvoda od trgovca iz druge države članice često to ne mogu učiniti zbog toga što trgovac odbija prodati proizvod. Iako je elektronička trgovina uvelike olakšala potragu za ponudom, kao i uspoređivanje cijena i ostalih uvjeta bez obzira na mjesto poslovnog nastana trgovca, trgovci koji ne žele sudjelovati u prekograničnim transakcijama vrlo često odbijaju narudžbe inozemnih potrošača.

(6)  Razlike u nacionalnim ugovornim zakonima stoga predstavljaju prepreke koje sprečavaju potrošače i trgovce u iskorištavanju pogodnosti unutarnjeg tržišta. Te bi se prepreke, prouzročene ugovornim pravom, znatno smanjile ako bi se ugovori temeljili na jedinstvenom skupu propisa u području ugovornog prava bez obzira na države iz kojih ugovorne stranke potječu. Ti bi propisi u području ugovornog prava trebali obuhvaćati sve faze ugovora te tako obuhvaćati i najvažnije elemente pri sklapanju ugovora. Također bi njima trebalo obuhvatiti u potpunosti usklađene odredbe o zaštiti potrošača.

(7)  Razlike između nacionalnih ugovornih prava i njihov učinak na prekograničnu trgovinu također ograničavaju tržišno natjecanje. Mala zastupljenost prekogranične trgovine podrazumijeva slabije tržišno natjecanje, a time su i trgovci manje motivirani da postanu inovativniji te poboljšaju kvalitetu svojih proizvoda ili smanje cijene. Pogotovo u manjim državama članicama s ograničenim brojem domaćih konkurenata nesklonost stranih trgovaca da plasiraju svoje proizvode na ta tržišta zbog visokih troškova i složenosti može ograničiti tržišno natjecanje, a time značajno utjecati na izbor i cijene dostupnih proizvoda. Uz to, prepreke prekograničnoj trgovini mogu ugroziti tržišno natjecanje između srednjih i malih poduzeća i većih trgovačkih društava. Zbog znatnih transakcijskih troškova u odnosu na promet, mala i srednja poduzeća više će se susprezati od ulaska na strano tržište u odnosu na veće konkurente.

(8)  Prepreke povezane s ugovornim pravom sprečavaju potrošače i trgovce da u potpunosti iskoriste potencijal unutarnjeg tržišta i posebno su relevantne u području prodaje na daljinu, koja bi trebala biti jedan od opipljivih rezultata unutarnjeg tržišta. Osobito digitalna dimenzija unutarnjeg tržišta postaje od životne važnosti i za potrošače i trgovce budući da potrošači sve češće kupovinu obavljaju preko interneta, a sve veći broj trgovaca prodaje na internetu. S obzirom na to da se sredstva komunikacijske i informacijske tehnologije stalno razvijaju i postaju sve dostupnijima, potencijal rasta prodaje na internetu vrlo je velik. U tom kontekstu, i kako bi se nadišle te takve prepreke povezane s ugovornim pravom, ugovorne stranke trebale bi imati mogućnost složiti se da bi im se njihovi ugovori koje sklope na daljinu, a posebno na internetu, trebali temeljiti na jedinstvenom skupu propisa s područja ugovornog prava s istim značenjem i tumačenjem u svim državama članicama, Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe. Taj Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi predstavljati dodatnu mogućnost za prodaju na daljinu, a posebno prodaju na internetu, kojom se proširuje izbor dostupan ugovornim strankama, a koja se može koristiti uvijek kada sve stranke smatraju da bi trebala biti od pomoći kako bi se olakšala prekogranična trgovina i smanjili transakcijski i situacijski troškovi te uklonile ostale prepreke prekograničnoj trgovini povezane s ugovornim pravom. Taj zakon trebao bi postati temeljem ugovornog odnosa samo ako se ugovorne stranke zajednički odluče za njegovu primjenu. [Am. 1]

(9)  Ovom Uredbom uspostavlja se Zajednički europski zakon o prodaji robe za ugovore na daljinu, a posebno za ugovore o prodaji preko interneta. Njime se usklađuju približavaju ugovorna prava država članica na način da se ne uvode izmjene u postojeće prvirežim nacionalnog ugovornog prava, već na način da se u okviru nacionalnog prava svake države članice stvori još jedan režim ugovornog prava za ugovore u okviru toga prava. Taj izravno primjenjiv drugi režim trebao bi biti sastavni dio pravnog poretka mjerodavnog na teritoriju države članice. U mjeri u kojoj njegovo područje primjene to dopušta i u kojoj su se stranke valjano sporazumjele o njegovu korištenju, Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi se primjenjivati umjesto prvog nacionalnog režima ugovornog prava unutar tog pravnog poretka. On bi trebao biti jednak u čitavoj Uniji te postojati zajedno s već postojećim propisima u okviru nacionalnog ugovornog prava. Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi se primjenjivati dobrovoljno za prekogranične ugovore, uz prethodan izričit sporazum ugovornih stranaka. [Am. 2]

(10)  Sporazum o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebao bi predstavljati mogućnost koja se primjenjuje u okviru odgovarajućeg nacionalnog zakona pravnog poretka koji se primjenjuje je utvrđen kao mjerodavno pravo u skladu s Uredbom (EZ) br. 593/2008 ili, u slučaju obveze informiranja koja prethodi sklapanju ugovora, u skladu s Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(4) ili u skladu s ostalim relevantnim kolizijskim pravilima. Sporazum o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe rezultat je odabira između dvaju različitih režima unutar istoga nacionalnog pravnog poretka. Taj odabir stoga ne predstavlja niti bi ga trebalo miješati sa bi trebao dovesti odabirom između dvaju nacionalnih pravnih poredaka, i ne bi ga se trebalo tako shvaćati kao odabir mjerodavnog prava, u smislu kolizijskih pravila te ih ne bi trebao dovoditi u pitanje. Ova Uredba stoga ne utječe na nijedna postojeća kolizijska pravila kao što su ona obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 593/2008. [Am. 3]

(11)  Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi obuhvaćati čitav sveobuhvatan skup jedinstvenih potpuno usklađenih obvezujućih pravila o zaštiti potrošača. U skladu s člankom 114. stavkom 3. Ugovora, tim bi se pravilima trebala zajamčiti visoka razina zaštite potrošača s ciljem jačanja povjerenja potrošača u Zajednički europski zakon o prodaji robe te tako potaknuti potrošače da na temelju toga sklapaju prekogranične ugovore. Pravilima je potrebno održati ili poboljšati razinu zaštite koju potrošači imaju u okviru potrošačkog prava Unije. Nadalje, usvajanje ove Uredbe ne bi smjelo biti prepreka za reviziju Direktive o pravima potrošača, a s ciljem osiguravanja potpune usklađenosti prava potrošača na visokoj razini u državama članicama. [Am. 4]

(11.a)  Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Međutim, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, kad je ugovor sklopljen djelomično u svrhu koja je i u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja pa je svrha trgovačke djelatnosti time ograničena te u cjelokupnom kontekstu ugovora nije prevladavajuća, tu bi osobu također trebalo smatrati potrošačem. Kako bi se utvrdilo djeluje li fizička osoba u potpunosti ili djelomično u svrhe koje su dio njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uzima se u obzir način na koji se osoba o kojoj je riječ ponaša prema ugovornoj stranci. [Am. 5]

(12)  Kada se postigne valjan sporazum o primjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, primjenjuje se isključivo Zajednički europski zakon o prodaji robe za sva pitanja koja su tim zakonom obuhvaćena. Budući da Zajednički europski zakon o prodaji robe sadrži čitav sveobuhvatan skup jedinstvenih potpuno usklađenih obvezujućih pravila o zaštiti potrošača, u tom području neće postojati razlike u zakonima država članica ako ugovorne stranke odluče koristiti Zajednički europski zakon o prodaji robe. Stoga članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 593/2008, temeljen na postojanju različitih razina zaštite potrošača u državama članicama, nema praktičnu važnost relevantnost za pitanja obuhvaćena Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe budući da bi predstavljao usporedbu obvezujućih odredbi dva identična režima drugog ugovornog prava. [Am. 6]

(13)  Primjena Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebala bi biti dostupna u slučaju prekograničnih ugovora jer upravo u tom kontekstu razlike među nacionalnim zakonima uzrokuju složenost i stvaranje dodatnih troškova te odvraćaju ugovorne stanke od ulaska u ugovorne odnose, a prodaja na daljinu, posebno preko interneta, ima velik potencijal. Prekogranična narav ugovora trebala bi se utvrditi na temelju uobičajena boravišta ugovornih stanki u ugovorima među poslovnim subjektima. U slučaju ugovora između poslovnih subjekata i potrošača prekogranično poslovanje utvrđuje se ako se opća adresa koju je potrošač naznačio, adresa za isporuku proizvoda ili adresa za ispostavu računa koju je naznačio potrošač nalaze u državi članici, ali ne u državi u kojoj trgovac ima svoje uobičajeno boravište. [Am. 7]

(14)  Primjena Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ne bi trebala biti ograničena na slučajeve prekograničnog poslovanja isključivo među državama članicama, već bi takva primjena također trebala biti dostupna kako bi se potakla trgovina između država članica i trećih zemalja. U slučaju potrošača iz trećih zemalja, sporazum o primjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, što bi za njih podrazumijevalo primjenu stranoga prava, podložan je mjerodavnim kolizijskim pravilima.

(15)  Trgovcima koji sudjeluju isključivo u domaćoj trgovini, kao i onima koji sudjeluju u prekograničnim trgovinskim transakcijama, također može biti korisno korištenje jedinstvenog ugovora za sve njihove transakcije. Stoga bi države članice trebale biti u mogućnosti same odlučiti hoće li ugovornim strankama na isključivo nacionalnoj razini staviti na raspolaganje primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

(16)  Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi biti dostupan posebno u slučaju prodaje pokretnina, uključujući izradu ili proizvodnju takve robe, jer je to u ekonomskom smislu najvažnija vrsta ugovora koja može predstavljati poseban potencijal za rast prekogranične trgovine, pogotovo elektroničke trgovine.

(17)  Kako bi odražavao rastuću važnost digitalnog gospodarstva, Zajednički europski zakon o prodaji robe također bi trebao obuhvaćati ugovore vezane uz isporuku digitalnog sadržaja. Prijenos digitalnog sadržaja u svrhu pohrane, obrade ili pristupa i stalnog korištenja, poput preuzimanja glazbe, ubrzano raste te predstavlja veliki potencijal za daljnji rast, no još uvijek ga prati znatan stupanj pravne različitosti i nesigurnosti. Zajednički europski zakon o prodaji robe stoga bi trebao obuhvaćati isporuku digitalnog sadržaja bez obzira na to nalazi li se taj sadržaj na materijalnom nosaču podataka ili ne.

(17.a)  Računalstvo u oblaku brzo se razvija i ima velik potencijal za rast. Zajednički europski zakon o prodaji robe osigurava usklađen skup zakona primjeren isporuci na daljinu, osobito preko interneta, digitalnog sadržaja i s njim povezanih usluga. Primjena tih pravila trebala bi biti moguća i kad se digitalni sadržaj ili s njime povezane usluge pružaju korištenjem oblaka, posebno kad se digitalni sadržaj može preuzeti s oblaka prodavatelja ili privremeno pohraniti u oblaku pružatelja. [Am. 8]

(18)  Digitalni sadržaj često nije na prodaju, već se nudi u kombinaciji s posebno plaćenom robom ili uslugama koje uključuju nematerijalne svrhe, poput davanja pristupa osobnim podacima ili se nudi besplatno u kontekstu marketinške strategije koja se temelji na pretpostavci da će potrošač kasnije kupiti dodatne ili naprednije proizvode digitalnog sadržaja. U pogledu te specifične strukture tržišta te uzimajući u obzir činjenicu da neispravnosti isporučenog digitalnog sadržaja mogu naštetiti gospodarskim interesima potrošača bez obzira na uvjete pod kojima je taj sadržaj isporučen, dostupnost Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ne bi trebala ovisiti o tome plaća li se taj specifičan digitalni sadržaj. Međutim, u tim bi slučajevima pravni lijek kupca trebao biti ograničen na naknadu štete. S druge strane, kupac bi trebao imati mogućnost korištenja niza pravnih lijekova, osim sniženja cijene, čak i kad nije dužan platiti za isporuku digitalnog sadržaja pod uvjetom da je njegova protuusluga poput davanja osobnih podataka ili neka druga korist koja za isporučitelja ima komercijalnu vrijednost jednakovrijedna plaćanju cijene s obzirom na to da se u tim slučajevima digitalni sadržaj ne daje besplatno. [Am. 9]

(19)  S ciljem povećanja dodane vrijednosti Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe taj zakon također treba obuhvaćati određene usluge koje pruža prodavatelj, a koje su izravno i blisko povezane s određenom robom ili digitalnim sadržajem isporučenim na temelju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe i koje se često istovremeno kombiniraju u istom ili povezanom ugovoru. Te usluge najčešće su usluge popravka, održavanja ili ugradnje robe ili digitalnoga sadržaja ili privremene pohrane digitalnog sadržaja u oblaku pružatelja. [Am. 10]

(19.a)  Zajednički europski zakon o prodaji robe može se rabiti i za ugovor povezan s drugim ugovorom između istih strana koji nije kupoprodajni ugovor, ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili o povezanim uslugama. Povezani ugovor podliježe predmetnom nacionalnom pravu koje je mjerodavno na temelju relevantnih pravila međunarodnog privatnog prava. Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti i za ugovore koji uključuju bilo koji drugi element osim prodaje robe, isporuke digitalnog sadržaja ili osiguravanja s njom povezanih usluga ugovora, pod uvjetom da su ti elementi djeljivi i da se njihova cijena može prikazati jedinično. [Am. 11]

(20)  Zajednički europski zakon o prodaji robe ne bi smio obuhvaćati bilo kakve povezane ugovore kojima kupac kupuje robu ili mu je pružena usluga od treće osobe. To ne bi bilo prihvatljivo jer treća osoba nije sudjelovala u dogovoru ugovornih stranaka o korištenju pravila Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Povezani ugovor s trećom osobom treba biti uređen određenim nacionalnim pravom koje je mjerodavno u skladu s uredbama (EZ) br. 593/2008 i (EZ) br. 864/2007 ili ostalim relevantnim kolizijskim pravilima.

(21)  Kako bi se ciljano i razmjerno pristupilo rješavanju postojećih problema vezanih uz unutarnje tržište i tržišno natjecanje, osobni doseg Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebao bi biti usmjeren na strane koje su trenutno odvraćene od inozemna poslovanja zbog nepodudarnosti nacionalnih ugovornih prava što je prouzročilo znatan negativan utjecaj na prekograničnu trgovinu. Stoga bi taj zakon trebao obuhvaćati sve transakcije između poslovnih subjekata i potrošača te ugovore među trgovcima od kojih je barem jedna od ugovornih stranaka malo ili srednje poduzeće, u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ(5). Međutim, time ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost država članica da donesu zakone kojima bi omogućili primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe i za ugovore među trgovcima od kojih nijedan nije mali ili srednji poduzetnik. U svakom slučaju, u transakcijama među poslovnim subjektima trgovci imaju punu slobodu sklapanja ugovora te ih se potiče da pri sastavljanju ugovornih uvjeta koriste Zajednički europski zakon o prodaji robe.

(22)  Sporazum ugovornih stranaka o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe neophodan je za primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Taj sporazum podliježe strogim zahtjevima u slučaju transakcija između poslovnih subjekata i potrošača. Budući da u praksi najčešće trgovac predlaže primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, potrošači moraju u potpunosti biti upoznati s činjenicom da pristaju na primjenu pravila različitih od pravila postojećih nacionalnih zakona u njihovim državama. Stoga je pristanak potrošača na upotrebu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe prihvatljiv samo u obliku izričite izjave odvojene od izjave o pristanku na sklapanje ugovora. Stoga ne bi trebalo biti moguće u ugovoru koji se sklapa kao uvjet navesti primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, a primjena tog zakona pogotovo ne bi smjela biti dijelom standardnih uvjeta ugovora trgovca. Trgovac bi trebao potrošaču dostaviti potvrdu sporazuma o primjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe pohranjenu na trajnom nosaču podataka. [Am. 12]

(23)  Pristanak potrošača na primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe treba, osim svjesnog izbora, biti i informirani izbor. Stoga obveza trgovca ne bi trebala biti samo usmjeravanje potrošačeve pažnje na svrhu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, već bi trgovac također trebao obavijestiti potrošača o naravi tog zakona i njegovim glavnim obilježjima. Kako bi se trgovcima olakšao taj zadatak te izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, a osigurala usklađenost u razini i kvaliteti informacija prenesenih potrošačima, trgovci bi trebali dati na uvid potrošačima standardnu informacijsku obavijest predviđenu ovom Uredbom koja je ujedno prevedena na sve službene jezike Unije. Ako informacijsku obavijest nije moguće dostaviti potrošaču, na primjer u slučaju telefonskoga poziva ili u slučaju da trgovac nije potrošaču dostavio informacijsku obavijest, pristanak na upotrebu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ne bi trebao biti obvezujući za potrošača dok potrošač ne primi informacijsku obavijest i potvrdu sporazuma te ako nakon toga ne izrazi svoj pristanak.

(23.a)  Ako sporazum strana za primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe nije valjan ili ako uvjeti za dostavljanje standardne informacijske obavijesti nisu ispunjeni, na pitanja je li sporazum sklopljen i pod kojim uvjetima trebalo bi odgovoriti u skladu s relevantnim nacionalnim pravom koje je mjerodavno na temelju relevantnih pravila međunarodnog privatnog prava. [Am. 13]

(24)  Kako bi se spriječila selektivna primjena određenih dijelova Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, čime bi se poremetila ravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka te što bi imalo nepovoljan utjecaj na razinu zaštite potrošača, pristanak na upotrebu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe podrazumijeva primjenu tog zakona u njegovoj cijelosti, a ne samo primjenu njegovih određenih dijelova.

(25)  U slučaju ugovora za koje se inače primjenjuje Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe pristanak na primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe podrazumijeva pristanak ugovornih stranaka na odricanje od primjene te Konvencije.

(26)  Odredbe Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebale bi obuhvaćati pitanja ugovornog prava koja su od praktične važnosti tijekom svih faza vrsta ugovora u materijalnom i osobnom području upotrebe, a pogotovo za vrste ugovora potpisanih preko interneta. Osim prava i obveza ugovornih stranaka te pravnih lijekova u slučaju neispunjenja ugovornih obveza, u Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe trebale bi stoga biti propisane obveze informiranja koje prethode potpisivanju ugovora, potpisivanje ugovora, uključujući formalne zahtjeve, pravo na odustajanje od ugovora i učinci takvog odustajanja, poništenje ugovora zbog greške, prijevare, prijetnji ili nepoštenog iskorištavanja te učinci takvog poništenja, tumačenje, sadržaj i učinci ugovora, procjena i posljedice nepoštenih uvjeta ugovora, naknada štete nakon poništenja i raskida ugovora te zastara i prekluzija prava. Zakonom bi trebale biti predviđene kazne koje se primjenjuju u slučaju kršenja svih obveza i dužnosti koje proizlaze iz primjene tog zakona.

(27)  Za sva pitanja vezana uz ugovore te pitanja koja nisu vezana uz ugovore, a koja nisu obuhvaćena Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe, primjenjuju se postojeće odredbe nacionalnog prava izvan Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koje se primjenjuje u skladu s uredbama (EZ) br. 593/2008 i (EZ) br. 864/2007 ili ostala relevantna kolizijska pravila. Ta pitanja uključuju pravnu osobnost, ništavnost ugovora zbog nedostatka kapaciteta, nezakonitosti ili nemoralnosti, osim ako ta nezakonitost ili nemoralnost nisu obuhvaćene Zajedničkim europskim pravom o prodaji robe, određivanje jezika na kojem je ugovor sastavljen, pitanja nediskriminacije, zastupanja, veći broj dužnika i vjerovnika, promjenu ugovornih stranaka, uključujući ustupanje prava, prijeboj i spajanje, imovinsko pravo, uključujući prijenos vlasništva, pravo intelektualnoga vlasništva, i deliktno pravo. Nadalje, i pitanje mogu li se istovremeni ugovorni ili izvanugovorni odštetni zahtjevi obrađivati zajedno nije obuhvaćeno Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe. U interesu jasnoće i pravne sigurnosti, Zajednički europski zakon o prodaji robe trebao bi se neupitno odnositi na pitanja koja jesu i koja nisu njime obuhvaćena. [Am. 14]

(27.a)  Nepoštena poslovna praksa na koju upućuje Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) bila bi obuhvaćena Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe utoliko ukoliko se preklapa s propisima s područja ugovornog prava, uključujući osobito one o nepoštenoj poslovnoj praksi koja može dovesti do poništenja ugovora zbog greške, prijevare, prijetnje ili nepoštenog iskorištavanja, ili s pravnim lijekovima zbog povrede obveze na dostavljanje informacija. Nepoštena poslovna praksa koja se ne preklapa s propisima s područja ugovornog prava ne bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene Zajedničkog europskog prava o prodaji robe. [Am. 15]

(28)  Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe nisu uređena pitanja izvan područja nadležnosti ugovorna prava. Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje zakoni Unije ili nacionalni zakoni vezani uz takva pitanja. Na primjer, obveze informiranja propisane radi zaštite zdravlja i sigurnosti ili radi zaštite okoliša trebale bi ostati izvan područja primjene Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Ovom Uredbom također se ne dovode u pitanje zahtjevi informiranja iz Uredbe 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7).

(29)  Kada se postigne valjan sporazum o primjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, primjenjuje se isključivo Zajednički europski zakon o prodaji robe za sva pitanja koja su tim zakonom obuhvaćena. Pravila Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe tumače se autonomno u skladu s utvrđenim načelima o tumačenju zakonodavstva Unije. Pitanja unutar područja primjene Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koja nisu izričito riješena u tom zakonu trebala bi se rješavati isključivo tumačenjem pravila tog zakona, bez korištenja ostalih zakona. Pravila propisana Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe trebala bi se tumačiti na temelju osnovnih načela i ciljeva te svih odredaba toga zakona. [Am. 16]

(30)  Osnovno načelo na kojem se temelji Zajednički europski zakon o prodaji robe trebala bi biti sloboda sklapanja ugovora. Autonomija ugovornih stranaka trebala bi biti ograničena samo u slučajevima i u mjeri u kojoj je to neophodno, posebno radi zaštite potrošača. Ako postoji takva potreba, trebalo bi jasno naznačiti prisilnu narav pravila na koja se to odnosi.

(31)  Opće načelo dobre vjere i poštenog poslovanja trebalo bi se poštovati u suradnji među ugovornim strankama. Budući da neka pravila obuhvaćaju specifične oblike općeg načela dobre vjere i poštenog poslovanja, ta bi pravila trebala imati prednost u odnosu na opće načelo. Stoga se opće načelo ne bi trebalo koristiti kao sredstvo za izmjenu posebnih prava i obveza ugovornih stranaka određenih u posebnim pravilima. Konkretni zahtjevi koji proizlaze iz općeg načela dobre vjere i poštenog poslovanja trebali bi ovisiti, između ostaloga, o relativnoj razini stručnosti ugovornih stranaka te bi stoga trebali biti različiti za transakcije između poslovnih subjekata i potrošača te transakcije među poslovnim subjektima. U slučaju transakcija među trgovcima, dobra poslovna praksa u određenim situacijama trebala bi biti relevantan čimbenik u tom kontekstu. Opće načelo dobre vjere i poštenog poslovanja trebalo bi biti norma u ponašanju koja osigurava iskren, transparentan i pravičan odnos. Iako ono stranu sprečava u tome da ostvari pravo, pravni lijek ili obranu koje bi ona inače imala, ili da se na njih pozove, načelo kao takvo ne bi smjelo omogućiti neko opće pravo na odštetu. Pravila Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koja predstavljaju poseban izraz općeg načela dobre vjere i poštenog poslovanja kao što su poništavanje zbog prijevare ili neispunjavanje ugovorne obveze na temelju implicitnog pojma mogu dovesti do prava na odštetu, ali samo u vrlo specifičnim slučajevima. [Am. 17]

(32)  Cilj Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebao bi biti očuvanje valjana ugovora kad god je to moguće i prikladno u odnosu na zakonite interese ugovornih stranaka.

(33)  U Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe trebalo bi utvrditi uravnotežena rješenja uzimajući u obzir zakonite interese ugovornih stranaka vezane uz određivanje i primjenu pravnih lijekova dostupnih u slučaju neispunjenja ugovornih obveza. U slučaju ugovora između poslovnih subjekata i potrošača, sustav pravnih lijekova trebao bi odražavati činjenicu da je za nesukladnost robe, digitalnog sadržaja ili usluga odgovoran trgovac.

(34)  Kako bi se učvrstila pravna sigurnost tako da se sudska praksa Suda Europske unije i nacionalnih sudova vezana uz tumačenje Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ili bilo koje druge odredbe ove Uredbe stavi na raspolaganje javnosti, Komisija bi trebala izraditi bazu podataka koja bi sadržavala konačne relevantne odluke. Kako bi taj zadatak bio moguć, države članice trebale bi osigurati da se Komisiju odmah obavijesti o presudama na nacionalnoj razini. Trebalo bi uspostaviti bazu podataka koja je lako dostupna, potpuno sistematizirana i lako pretraživa. Kako bi se nadišli problemi povezani s različitim pristupima presudama u Uniji i kako bi se omogućilo učinkovito i ekonomično funkcioniranje baze podataka, presude bi trebalo objavljivati na temelju standardnog sažetka presude koji bi trebao pratiti presudu. Sažetak bi trebao biti jezgrovit i na taj način lako dostupan. Morao bi biti podijeljen u pet dijelova u kojima bi trebalo navesti pet sastavnica objavljene presude, a to su: predmet spora i relevantni članak Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe; sažetak činjeničnog stanja; kratak sažetak glavnih argumenata; odluku; i razlozi za odluku, a u kojima se jasno navodi primijenjeno načelo. [Am. 18]

(34.a)  Komentar Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe bio bi vrijedno sredstvo jer bi dao pojašnjenja i smjernice o tom zakonu. Taj komentar trebao bi dati jasno i sveobuhvatno tumačenje članaka Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, po potrebi zajedno s objašnjenjem odabira mjera koje su temelj za pojedine članke. Jasno objašnjenje tih odabira omogućilo bi sudovima u državama članicama da valjano tumače i primjenjuju Zajednički europski zakon o prodaji robe te bi im dao mogućnost da popune eventualne nedostatke. U tom bi smislu olakšalo razvoj dosljedne i jednake primjene Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti da osigura takav komentar. [Am. 19]

(34.b)  Dodatna prepreka za prekograničnu trgovinu je nedostatak pristupa učinkovitim i jeftinim mehanizmima pravne zaštite. Stoga bi potrošač i trgovac koji sklapaju ugovor na temelju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe trebali razmisliti o podnošenju sporova koji su rezultat tog ugovora postojećem subjektu za alternativno rješavanja sporova u smislu točke (h) članka 4. stavka 1. Direktive 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8). To ni na koji način ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost da stranke pokrenu postupak pred nadležnim sudovima iako prethodno nisu pristupile alternativnom rješavanju spora. [Am. 20]

(34.c)  Kako bi se olakšala primjena Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, Komisija bi trebala raditi na razvoju europskog modela uvjeta ugovora uz pomoć radne skupine koju bi uglavnom činile skupine koje predstavljaju potrošače i poslovne subjekte, uz potporu predstavnika iz teorije i prakse. Takvi modeli uvjeta ugovora mogli bi biti korisna dopuna pravilima Zajedničkog zakona o prodaji robe pri opisu posebnih obilježja pojedinog ugovora i trebali bi uzeti u obzir posebnost pojedinog trgovinskog sektora. Oni bi trebali odgovarati potrebama dionika i izvući pouke iz početnog praktičnog iskustva u primjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Modeli uvjeta ugovora morali bi biti dostupni javnosti budući da bi za trgovce koji odluče sklopiti prekogranične ugovore uz primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe mogli predstavljati dodanu vrijednost. Kako bi ti modeli uvjeta ugovora mogli učinkovito pratiti Zajednički europski zakon o prodaji robe, rad Komisije trebao bi početi što prije. [Am. 21]

(35)  Također je potrebno provjeriti funkcioniranje Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ili bilo koje odredbe iz ove Uredbe nakon isteka pet godina njihove primjene. Pri toj provjeri potrebno je uzeti u obzir, između ostaloga, potrebu za proširenjem područja primjene po pitanju ugovora među poslovnim subjektima uključivanjem dodatnih pravila o klauzuli za zadržavanje prava vlasništva, tržišnih i tehnoloških poboljšanja vezanih uz digitalni sadržaj te daljnjeg razvoja pravne stečevine Unije. Osim toga, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti pitanju je li ograničavanje na ugovore na daljinu, a posebno na internetske ugovore, i dalje primjereno ili bi moglo biti izvedivo i šire područje primjene uključujući i ugovore sklopljene u poslovnim prostorijama. [Am. 22]

(36)  Budući da se cilj ove Uredbe, odnosno doprinošenje pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta stavljanjem na raspolaganje jedinstvenoga skupa pravila u području ugovornog prava koja se mogu koristiti za prekogranične transakcije diljem Unije, ne može dostatno ostvariti na razini država članica, već se može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(37)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su posebno utvrđena u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, a posebno u člancima 16., 38. i 47. te Povelje.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Sadržaj(9) [Am. 23]

Glava I.

Opće odredbe [Am. 24]

Dio -I.: Primjena instrumenta [Am. 25]

Članak 1.

Cilj i predmet

1.  Cilj je ove Uredbe poboljšati uvjete za uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta tako da se na raspolaganje stavi, u skladu s pravnim poretkom svake pojedine države članice, jedinstveni skup pravila iz područja ugovornog prava kako je određeno u Prilogu Glavi II. („Zajednički europski zakon o prodaji robe”). Ta se pravila mogu koristiti u slučaju prekograničnih transakcija za prodaju robe, isporuku digitalnog sadržaja te za povezane usluge na daljinu, posebno preko interneta, ako su se ugovorne stranke tako sporazumjele. [Am. 26]

2.  Ova Uredba omogućuje trgovcima, posebno malim i srednjim poduzećima, da koriste jedinstveni skup pravila i jednake uvjete ugovora za sve prekogranične transakcije, čime se smanjuju nepotrebni troškovi, a ostvaruje visok stupanj pravne sigurnosti. [Am. 27]

3.  U slučaju ugovora između trgovaca i potrošača, ova Uredba sadrži sveobuhvatan niz pravila o zaštiti potrošača kako bi se zajamčila visoka razina zaštite potrošača, poboljšalo povjerenje potrošača u unutarnje tržište te kako bi se potaklo potrošače na kupovinu u inozemstvu.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije

(a)  „ugovor” znači sporazum iz kojeg proizlaze obveze ili ostali pravni učinci;

(b)  „dobra vjera i pošteno poslovanje” znači standard ponašanja koji krasi poštenje, otvorenost i obzir prema interesima druge stranke u određenoj transakciji ili odnosu; [Am. 28]

(c)  „gubitak” znači gospodarski gubitak ili gubitak koji nije gospodarski, u obliku boli i patnje, isključujući ostale oblike gubitka koji nije gospodarski, poput pogoršanja kvalitete života i smanjenja zadovoljstva; [Am. 29]

(d)  „standardni uvjeti ugovora” znače uvjete ugovora koji su unaprijed sastavljeni za nekoliko transakcija s različitim ugovornim strankama, a o kojima se ugovorne stranke nisu pojedinačno dogovorile u smislu članka 7. Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe; [Am. 30]

(e)  „trgovac” znači bilo koja fizička ili pravna osoba, bez obzira je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje u svrhe vezane uz trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost te osobe povezanu s ugovorima; [Am. 31]

(f)  „potrošač” znači bilo koja fizička osoba koja djeluje u svrhe izvan okvira trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te osobe; kad je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru, a djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja pa je svrha trgovačke djelatnosti time ograničena te u cjelokupnom kontekstu ugovora nije prevladavajuća, ta se osoba također smatra potrošačem; [Am. 32]

(fa)  „pružatelj usluge” znači prodavatelj robe ili dobavljač digitalna sadržaja koji se obvezuje na pružanje usluge potrošaču vezane uz tu robu ili digitalni sadržaj; [Am. 33]

(fb)  „potrošač” znači svaka osoba koja je kupila povezanu uslugu; [Am. 34]

(fc)  „vjerovnik” znači osoba koja ostvaruje pravo na ispunjenje obveze, novčane ili nenovčane, od strane druge osobe, odnosno dužnika; [Am. 35]

(fd)  „dužnik” znači osoba koja ima obvezu, novčanu ili nenovčanu, prema drugoj osobi, odnosno vjerovniku; [Am. 36]

(fe)  „dobra vjera i pošteno poslovanje” znači standard ponašanja koji krasi poštenje, otvorenost i, u mjeri u kojoj je to primjereno, obzir prema interesima druge stranke u određenoj transakciji ili odnosu; [Am. 37]

(ff)  „standardni uvjeti ugovora” znače uvjete ugovora koji su unaprijed sastavljeni za nekoliko transakcija s različitim ugovornim strankama, a o kojima se ugovorne stranke nisu pojedinačno dogovorile u smislu članka 7. Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe; [Am. 38]

(fg)  „gubitak” znači gospodarski gubitak ili gubitak koji nije gospodarski, u obliku boli i patnje, isključujući ostale oblike gubitka koji nije gospodarski, poput pogoršanja kvalitete života i smanjenja zadovoljstva; [Am. 39]

(g)  „naknada štete” znači svota novaca na koju osoba može imati pravo kao naknadu za gubitak, povredu ili štetu;

(ga)  „obvezujuće pravilo” znači svaka odredba čiju primjenu ugovorne stranke ne smiju zanemariti ili od koje ne smiju odstupiti ili čiji učinak ne smiju mijenjati; [Am. 40]

(gb)  „obveza” znači dužnost ispunjenja obveze koju jedna stranka u pravnom odnosu duguje drugoj stranki i čije izvršenje ta druga stranka ima pravo osigurati; [Am. 41]

(gc)  „izričito” u vezi s izjavom ili sporazumom znači da je nešto učinjeno odvojeno od drugih izjava ili sporazuma i aktivnim i nedvojbenim postupkom, što podrazumijeva označavanje odgovarajuće rubrike, pritisak na tipku ili neku sličnu funkciju; [Am. 42]

(h)  „roba” znači sve opipljive pokretnine; taj pojam isključuje:

i.  električnu energiju i prirodni plin i

ii.  vodu i ostale vrste plinova, osim ako su pušteni u prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj količini;

(i)  „cijena” znači novac u zamjenu za prodanu robu, isporučeni digitalni sadržaj ili pruženu povezanu uslugu;

(j)  „digitalni sadržaj” znači podaci generirani i isporučeni u digitalnom obliku, bez obzira jesu li ili nisu u skladu sa specifikacijama kupca, uključujući video-sadržaj, audio-sadržaj, slikovni sadržaj ili pisani digitalni sadržaj, digitalne igre, softver i digitalni sadržaj koji omogućuje personalizaciju postojećeg hardvera ili softvera; taj pojam isključuje:

i.  financijske usluge, uključujući usluge internetskog bankarstva;

ii.  pravne ili financijske savjete u elektroničkom obliku;

iii.  elektroničke zdravstvene usluge;

iv.  usluge i mreže za elektroničku komunikaciju te povezanu opremu i usluge;

v.  kockanje;

vi.  stvaranje novog digitalnog sadržaja te izmjenu postojećeg digitalnog sadržaja od strane potrošača te bilo kakvu drugu interakciju s djelima ostalih korisnika.

(k)  „kupoprodajni ugovor” znači svaki ugovor kojim trgovac („prodavatelj”) prenosi ili kojim se obvezuje prenijeti vlasništvo nad robom drugoj osobi („kupcu”), a kupac plaća ili se obvezuje platiti njezinu cijenu; taj pojam uključuje ugovore o isporuci robe koja će se tek izraditi ili proizvesti, a isključuje ugovore o prodaji u slučaju zapljene ili slične ugovore koji uključuju izvršavanje javne ovlasti.

(l)  „potrošački kupoprodajni ugovor” znači kupoprodajni ugovor u kojemu je prodavatelj trgovac, a kupac potrošač;

(m)  „povezana usluga” znači svaka usluga vezana uz robu ili digitalni sadržaj, poput ugradnje, održavanja, popravka pohrane ili bilo kakve druge kakvu drugu vrste obrade, uključujući ugradnju, održavanje ili popravak koju koje pruža prodavatelj robe ili dobavljač digitalna digitalnog sadržaja u skladu s kupoprodajnim ugovorom, ugovorom o isporuci digitalna digitalnog sadržaja ili posebnim ugovorom o povezanim uslugama koji je sklopljen istovremeno kad i kupoprodajni ugovor ili ugovor o nabavi digitalna digitalnog sadržaja ili koji se pružaju, čak i samo kao opcija, u kupoprodajnim ugovorima ili ugovorima o isporuci digitalnog sadržaja; taj pojam isključuje: [Am. 44]

i.  usluge prijevoza;

ii.  usluge osposobljavanja, [Am. 45]

iii.  usluge telekomunikacijske podrške i

iv.  financijske usluge, uključujući usluge plaćanja i izdavanje elektroničkog novca i osiguranja svih vrsta bez obzira izdaju li se ona za robu, digitalni sadržaj ili nešto treće; [Am. 46]

(n)  „pružatelj usluge” znači prodavatelj robe ili dobavljač digitalna sadržaja koji se obvezuje na pružanje usluge potrošaču vezane uz tu robu ili digitalni sadržaj; [Am. 47]

(o)  „potrošač” znači svaka osoba koja je kupila povezanu uslugu; [Am. 48]

(p)  „ugovor na daljinu” znači svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača ili drugog trgovca na temelju organiziranog sustava prodaje na daljinu bez istovremene fizičke prisutnosti trgovca ili, u slučaju da je trgovac pravna osoba, fizičke osobe koja predstavlja trgovca i potrošača ili drugog trgovca, isključivo uz korištenje jednog ili više sredstava daljinske komunikacije do i uključno s trenutkom sklapanja ugovora; [Am. 49]

(q)  „ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija” znači ugovor između trgovca i potrošača:

i.  sklopljen uz istovremenu fizičku prisutnost trgovca ili, ako je trgovac pravna osoba, fizičke osobe koja predstavlja trgovca i potrošača na mjestu izvan poslovnih prostorija trgovca ili sklopljen na temelju ponude koju je potrošač ponudio u istovjetnim okolnostima; ili

ii.  sklopljen u poslovnim prostorijama trgovca ili posredstvom bilo kojeg sredstva daljinske komunikacije odmah nakon što je s potrošačem osobno i pojedinačno stupljeno u kontakt na mjestu izvan poslovnih prostorija trgovca uz istovremenu fizičku prisutnost trgovca ili, ako je trgovac pravna osoba, fizičke osobe koja predstavlja trgovca i potrošača ili

iii.  sklopljen tijekom izleta koji je organizirao trgovac ili, u slučaju da je trgovac pravna osoba, fizička osoba koja predstavlja trgovca, s ciljem ili namjerom promoviranja i prodaje robe ili isporuke digitalna sadržaja ili povezanih usluga potrošaču; [Am. 50]

(r)  „poslovna prostorija” znači:

i.  svaka nekretnina za poslove maloprodaje u kojoj trgovac obavlja svoju aktivnost na trajnoj osnovi ili

ii.  svaka pokretnina za poslove maloprodaje u kojoj trgovac obavlja svoju aktivnost na uobičajenoj osnovi. [Am. 51]

(s)  „komercijalno jamstvo” znači svaka obveza kojom se trgovac ili proizvođač (jamac), povrh svojih pravnih obveza u skladu s člankom 106., u slučaju nedostatka sukladnosti svoje pravne obveze koja se odnosi na jamstvo sukladnosti, obvezuje potrošaču nadoknaditi plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati robu ili digitalni sadržaj digitalne sadržaje na bilo koji način ako roba ili digitalni sadržaj ne zadovoljavaju specifikacije ili druge zahtjeve koji nisu u vezi sa sukladnošću određenom u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora; [Am. 52]

(sa)  „popravak” znači, u slučaju nesuglasnosti, obradu nesukladne robe ili digitalnog sadržaja kako bi se oni učinili sukladnima s ugovorom; [Am. 53]

(t)  „trajni medij” znači svaki medij koji omogućuje ugovornoj stranki pohranjivanje informacija koje su upućene osobno toj stranki, tako da joj budu dostupne za buduću upotrebu u razdoblju koje odgovara namjeni tih informacija te koji omogućuje neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija;

(u)  „javna dražba” znači metoda prodaje kojom trgovac nudi robu ili digitalni sadržaj potrošaču koji sudjeluje ili ima mogućnost osobno sudjelovati na dražbi putem transparentnog, konkurentnog postupka nadmetanja koji vodi dražbovatelj i u kojem je uspješni ponuđač obvezan kupiti robu ili digitalni sadržaj;

(v)  „obvezujuće pravilo” znači svaka odredba čiju primjenu ugovorne stranke ne smiju zanemariti ili od koje ne smiju odstupiti ili čiji učinak ne smiju mijenjati; [Am. 54]

(w)  „vjerovnik” znači osoba koja ostvaruje pravo na ispunjenje obveze, novčane ili nenovčane, od strane druge osobe, odnosno dužnika; [Am. 55]

(x)  „dužnik” znači osoba koja ima obvezu, novčanu ili nenovčanu, prema drugoj osobi, odnosno vjerovniku; [Am. 56]

(y)  „obveza” znači dužnost ispunjenja obveze koju jedna stranka u pravnom odnosu duguje drugoj stranki. [Am. 57]

(ya)  „besplatno” znači bez plaćanja troškova koji nužno nastaju radi osiguravanja sukladnosti robe, posebno troškova poštarine, rada i materijala. [Am. 58]

Članak 3.

Mogućnost korištenja Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe

Ugovorne stranke mogu se sporazumjeti, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članaka 8. i 9., da će primjenjivati Zajednički europski zakon o prodaji robe za svoje prekogranične ugovore o prodaji robe, isporuci digitalna sadržaja te za pružanje povezanih usluga unutar teritorijalnog, materijalnog i osobnog okvira u skladu s člancima od 4. do 7. [Am. 59]

Članak 4.

Prekogranični ugovori

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti za prekogranične ugovore na daljinu koji su prekogranični ugovori. [Am. 60]

2.  Za potrebe ove Uredbe, ugovor među trgovcima jest prekogranični ugovor ako ugovorne stranke imaju svoje uobičajeno boravište u različitim zemljama od kojih je barem jedna od njih država članica.

3.  Za potrebe ove Uredbe, ugovor između trgovca i potrošača jest prekogranični ugovor:

(a)  ako se adresa koju je potrošač naznačio, adresa za isporuku robe ili adresa za ispostavu računa nalazi u državi različitoj od države u kojoj trgovac ima uobičajeno boravište; i

(b)  ako je barem jedna od tih zemalja država članica.

4.  U smislu ove Uredbe, uobičajeno boravište trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba mjesto je njihove središnje uprave. Uobičajeno boravište trgovca koji je fizička osoba jest glavno mjesto poslovanja te osobe.

5.  Ako je ugovor sklopljen u ispostavi, agenciji ili nekoj drugoj organizacijskoj jedinici trgovca, mjesto gdje se nalazi ispostava, agencija ili neka druga organizacijska jedinica smatra se mjestom uobičajena boravišta trgovca.

6.  Za potrebe određivanja je li ugovor prekogranični ugovor, relevantni rok jest datum sporazuma o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

Članak 5.

Ugovori u kojima se može primjenjivati Zajednički europski zakon o prodaji robe

Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti za potrebe ugovore na daljinu, uključujući internetske ugovore, koji su: [Am. 61]

(a)  kupoprodajni ugovori;

(b)  ugovori o isporuci digitalna sadržaja, bez obzira je li takav sadržaj isporučen na materijalnom nosaču podataka ili nekom drugom sredstvu, koji korisnik može pohraniti, obraditi, kojemu može pristupiti ili ga ponovno koristiti bez obzira na to je li digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za plaćanje određene cijene ili u zamjenu za protuuslugu koja ne podrazumijeva plaćanje, ili je isporučen u zamjenu za bilo koju drugu protuuslugu. [Am. 62]

(c)  ugovori o povezanim uslugama, bez obzira je li za povezanu uslugu dogovorena posebna cijena.

Članak 6.

Izuzimanje mješovitih ugovora i ugovora povezanih s potrošačkim kreditima Povezani ugovori i mješoviti ugovori [Am. 63]

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe ne smije može se također koristiti za potrebe mješovitih ugovora koji obuhvaćaju

(a)  kad je ugovor reguliran Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe povezan s ugovorom koji nije kupoprodajni, ugovorom za isporuku digitalnog sadržaja ili ugovorom o povezanim uslugama, ili

(b)  kad ugovor uključuje bilo kakve druge elemente osim prodaje robe, isporuke digitalnog sadržaja ili pružanja povezanih usluga u smislu članka 5., pod uvjetom da su ti elementi djeljivi i da se njihova cijena može prikazati jedinično. [Am. 64]

1.a  U slučajevima na koje se upućuje u točki (a) stavka 1. povezani ugovor podliježe inače mjerodavnom pravu. [Am. 65]

1.b  U slučajevima na koje se upućuje u točki (a) stavka 1. i

(a)  ako u kontekstu koji podliježe Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe bilo koja stranka primijeni neko pravo, pravni lijek ili obranu, ili ako taj ugovor nije važeći ili obvezujući, učinci povezanog ugovora utvrdit će se nacionalnim pravom mjerodavnim za povezani ugovor; [Am. 66]

(b)  ako u kontekstu povezanog ugovora bilo koja stranka ostvari neko pravo, pravni lijek ili obranu, ili ako taj ugovor nije važeći ili obvezujući prema nacionalnom pravu mjerodavnom za taj ugovor, obveze stranaka iz ugovora koji podliježe Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe ostaju nepromijenjene osim ako stranka ni ne bi bila sklopila taj ugovor koji podliježe Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe nego samo povezani ugovor, ili bi to bila učinila uz bitno različite uvjete ugovora, a u tom bi slučaju ta stranka imala pravo na raskid ugovora koji podliježe Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe. [Am. 67]

1.c  U slučajevima na koje se upućuje u točki (b) stavka 1., smatra se da je o drugim elementima uključenim u ugovor postignut sporazum u okviru povezanog ugovora. [Am. 68]

2.  Zajednički europski zakon o prodaji robe ne smije se koristiti za potrebe ugovora između trgovca i potrošača u kojima trgovac daje ili se obvezuje dati potrošaču kredit u obliku odgođena plaćanja, zajam ili ostale slične financijske usluge. Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti za potrebe ugovora između trgovca i potrošača ako se roba, digitalni sadržaj ili povezane usluge iste vrste isporučuju na trajnoj osnovi, a potrošač u obliku obročna plaćanja plaća takvu robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge tijekom trajanja njihove isporuke. [Am. 69]

Članak 7.

Ugovorne stranke

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti samo ako je prodavatelj robe ili dobavljač digitalna sadržaja trgovac. Ako su sve ugovorne stranke trgovci, Zajednički europski zakon o prodaji robe može se koristiti ako je barem jedna od tih ugovornih stranaka malo ili srednje poduzeće („MSP”).

2.  Za potrebe ove Uredbe, malo ili srednje poduzeće jest trgovac:

(a)  koji ima manje od 250 zaposlenika; i

(b)  čiji godišnji promet ne prelazi 50 milijuna EUR ili čija godišnja bilanca stanja ne prelazi 43 milijuna EUR ili, u slučaju malog ili srednjeg poduzeća čije je uobičajeno boravište u državi članici čija valuta nije euro ili u trećoj zemlji, istovjetne iznose u valuti te države članice ili treće zemlje. [Am. 70]

Članak 8.

Sporazum o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe primjenjuje se nakon što su se o tome sporazumjele ugovorne stranke. Postojanje takvog sporazuma i njegova valjanost određuju se na temelju stavaka 2. i 3. ovoga članka i članka 9. te na temelju relevantnih odredaba Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

2.  U odnosima između trgovca i potrošača sporazum o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe valjan je samo ako je potrošač dao svoj pristanak u obliku izričite izjave odvojene od izjave o pristanku na sklapane sklapanje ugovora i ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. Trgovac potrošaču dostavlja potvrdu tog sporazuma pohranjenu na trajnom mediju. [Am. 71]

3.  U odnosima između trgovca i potrošača Zajednički europski zakon o prodaji robe ne koristi se samo djelomično, već isključivo u svojoj cijelosti. U odnosima među trgovcima, Zajednički europski zakon o prodaji robe može se izabrati djelomično, pod uvjetom da njime nije zabranjeno izuzeće predmetnih odredbi. [Am. 72]

Članak 9.

Standardna informacijska obavijest u ugovorima između trgovca i potrošača

1.  Uz obveze informiranja propisane u Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe koje prethode sklapanju ugovora, u odnosima između trgovca i potrošača trgovac mora obavijestiti potrošača o predviđenoj namjeni Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe prije postizanja sporazuma tako da potrošaču na očiti način dostavi informacijsku obavijest iz Priloga. Ako se sporazum o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe postiže putem telefona ili na bilo kakav drugi način na koji nije moguće potrošaču dostaviti informacijsku obavijest, ili u slučaju da trgovac nije prethodno dostavio informacijsku obavijest, potrošač nije obavezan slijediti sporazum dok ne primi potvrdu iz članka 8. stavka 2. kojoj je priložena informacijska obavijest te dok nakon toga izričito ne pristane na primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

2.  Ako je informacijska obavijest iz stavka 1. dostavljena u elektroničkom obliku, ona mora sadržavati poveznicu ili, u svim ostalim okolnostima, internetsku stranicu na kojoj je dostupan besplatan tekst Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

Članak 10.

Kazne za kršenje posebnih zahtjeva

Države članice moraju odrediti kazne za kršenje zahtjeva određenih u člancima 8. i 9. koje su počinili trgovci u odnosima s potrošačima te su dužne poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se te kazne primjenjuju. Te predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i imati učinak odvraćanja. Države članice obavještavaju Komisiju o relevantnim odredbama najkasnije ...(10) i obavještavaju je čim prije o svim naknadnim izmjenama.

Članak 11.

Posljedice korištenja Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe

1.   Ako su se ugovorne stranke valjano dogovorile o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, za pitanja koja su obuhvaćena pravilima tog zakona primjenjuje se isključivo Zajednički europski zakon o prodaji robe. Ako se sklopi takav ugovor, Zajednički europski zakon o prodaji robe također se primjenjuje u pitanju poštovanja obveza informiranja koje prethode sklapanju ugovora i pravnih lijekova u slučaju neispunjenja tih obveza, a ne režim ugovornog prava kojim bi, u nedostatku tog sporazuma, ugovor bio reguliran u okviru pravnog poretka koji je utvrđen kao mjerodavan. [Am. 73]

1.a  Ako stranke započnu pregovore ili na drugi način poduzmu pripremne radnje za sklapanje ugovora pozivajući se na Zajednički europski zakon o prodaji robe, Zajednički europski zakon o prodaji robe uređuje i poštovanje predugovornih obveza pružanja informacija, i pravnu zaštitu u slučaju njezina neispunjavanja, kao i druga pitanja relevantna prije sklapanja ugovora.

Primjenom Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe kako je navedeno u prvom podstavku ne dovodi se u pitanje pravo mjerodavno po relevantnim pravilima međunarodnog privatnog prava ako se trgovac pozvao i na druge pravne sustave. [Am. 74]

Članak 11.a

Pitanja obuhvaćena Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe u svojim se pravilima bavi sljedećim pitanjima:

(a)  obvezama informiranja koje prethode potpisivanju ugovora;

(b)  sklapanjem ugovora, uključujući formalne uvjete;

(c)  pravom na odustajanje od ugovora i učincima takvog odustajanja;

(d)  poništenjem ugovora zbog greške, prijevare, prijetnji ili nepoštenog iskorištavanja te učincima takvog poništenja;

(e)  tumačenjem;

(f)  sadržajem i učincima, uključujući i sadržaj i učinke relevantnog ugovora;

(g)  ocjenom i posljedicama nepoštenih uvjeta ugovora;

(h)  pravima i obvezama stranaka;

(i)  pravnom zaštitom u slučaju neispunjenja ugovorne obveze;

(j)  naknadom štete nakon poništenja ili raskida ugovora ili u slučaju neobvezujućeg ugovora;

(k)  zastarom i prekluzijom prava;

(l)  kaznama koje se primjenjuju u slučaju kršenja obveza i dužnosti koje proizlaze iz njegove primjene. [Am. 75]

2.  Pitanja koja nisu obuhvaćena Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe podliježu relevantnim propisima nacionalnog zakonodavstva mjerodavnim na osnovi uredbi (EZ) br. 593/2008 i (EZ) br. 864/2007 ili bilo kojem drugom relevantnom kolizijskom pravilu. Ta pitanja uključuju:

(a)  pravnu osobnost;

(b)  ništavnost ugovora zbog nedostatka kapaciteta, nezakonitosti ili nemoralnosti, osim ako osnove za tu nezakonitost ili nemoralnosti nisu obuhvaćene Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe;

(c)  određivanje jezika za sastavljanje ugovora;

(d)  pitanja nediskriminacije;

(e)  zastupanje;

(f)  veći broj dužnika i vjerovnika i promjenu ugovornih stranaka, uključujući ustupanje prava;

(g)  prijeboj i spajanje;

(h)  stvaranje, stjecanje ili prijenos nepokretne imovine ili prava na nepokretnu imovinu;

(i)  pravo intelektualnog vlasništva; i

(j)  deliktno pravo, uključujući pitanje mogu li se istovremeni ugovorni ili izvanugovorni odštetni zahtjevi obrađivati zajedno. [Am. 76]

3.  Ovim člankom ne dovodi se u pitanje ni jedno obvezujuće pravilo države nečlanice koje može biti mjerodavno na temelju relevantnih pravila kojima se reguliraju pravila međunarodnog privatnog prava. [Am. 77]

Članak 12.

Obveze informiranja koje proizlaze iz Direktive o uslugama

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje obveze informiranja propisane u nacionalnim zakonima koji prenose odredbe Direktive 2006/123/EZ te koje nadopunjuju obveze informiranja propisane Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe.

Članak 13.

Mogućnosti država članica

Država članica može odlučiti staviti na raspolaganje primjenu Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe za:

(a)  ugovore u kojima se uobičajeno boravište trgovaca ili, u slučaju ugovora između trgovca i potrošača, uobičajeno boravište trgovca, adresa koju je naznačio potrošač, adresa za isporuku robe te adresa za ispostavu računa nalaze u toj državi članici; i/ili;

(b)  ugovore u kojima su sve ugovorne stranke trgovci, ali nijedna od njih nije malo ili srednje poduzeće u smislu članka 7. stavka 2.

Članak 14.

Obavještavanje o presudama u kojima se primjenjuje ova Uredba

1.  Države članice dužne su osigurati da se Komisiju bez nepotrebna odgađanja obavijesti o konačnim presudama njihovih sudova za koje se primjenjuju propisi ove Uredbe.

2.  Komisija je dužna uspostaviti sustav koji omogućuje korištenje informacija vezanih uz presude iz stavka 1. te relevantnih presuda Suda Europske unije. Taj je sustav dostupan javnosti. [Am. 78]

Članak 15.

Pregled

1.  U roku od … [4 godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe] države članice dužne su dostaviti Komisiji podatke vezane uz primjenu ove Uredbe, a pogotovo podatke o stupnju prihvaćenosti Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, o mjeri u kojoj su odredbe toga zakona dovele do sporova te o razlikama u razini zaštite potrošača između Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe i nacionalnih zakona. Ti podaci također moraju sadržavati sveobuhvatan pregled sudske prakse nacionalnih sudova pri tumačenju odredaba Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

2.  U roku od … [5 godina nakon datuma početka primjene ove Uredbe] Komisija je dužna dostaviti Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće o funkcioniranju ove Uredbe koje također mora obuhvatiti, između ostaloga, potrebu za širenjem okvira tog zakona s obzirom na ugovore među poslovnim subjektima, tržišne i tehnološke razvoje vezane uz digitalni sadržaj te budući razvoj pravne stečevine Unije. [Am. 79]

Članak 16.

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Uredba stupa na snagu 20. dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od [ 6 mjeseci nakon njezina stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament za Vijeće

Predsjednik Predsjednik [Am. 80]

PRILOG I.

ZAJEDNIČKI EUROPSKI ZAKON O PRODAJI ROBE

SADRŽAJ

Dio I.: Uvodne odredbe Error: Reference source not found

Poglavlje 1.: Opća načela i primjena ….…

Odjeljak 1.: Opća načela Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Primjena Error: Reference source not found

Dio II.: Sastavljanje obvezujućeg ugovora Error: Reference source not found

Poglavlje 2.: Predugovorne informacije Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Predugovorne informacije koje pruža trgovac u odnosu s potrošačem Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Predugovorne informacije koje pruža trgovac u odnosu s drugim trgovcem Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Ugovori sklopljeni elektroničkim putem Error: Reference source not found

Odjeljak 4.: Obveza osiguravanja točnosti pruženih informacija Error: Reference source not found

Odjeljak 5.: Pravni lijekovi u slučaju kršenja obveza pružanja informacija Error: Reference source not found

Poglavlje 3.: Sklapanje ugovora Error: Reference source not found

Poglavlje 4.: Pravo na odustajanje u slučaju ugovora između trgovaca i potrošača sklopljenih na daljinu i izvan poslovnih prostorija Error: Reference source not found

Poglavlje 5.: Mane volje Error: Reference source not found

Dio III.: Procjena sadržaja ugovora Error: Reference source not found

Poglavlje 6.: Tumačenje Error: Reference source not found

Poglavlje 7.: Sadržaj i učinci Error: Reference source not found

Poglavlje 8.: Nepošteni uvjeti ugovora Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Nepošteni uvjeti ugovora u ugovorima između trgovca i potrošača Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Nepošteni uvjeti ugovora u ugovorima među trgovcima Error: Reference source not found

Dio IV.: Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka u kupoprodajnom ugovoru za isporuku digitalnog sadržaja Error: Reference source not found

Poglavlje 9.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Poglavlje 10.: Obveze prodavatelja Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Isporuka Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Sukladnost robe i digitalnog sadržaja Error: Reference source not found

Poglavlje 11.: Pravni lijekovi kupca Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Ispravljanje pogreške od strane prodavatelja Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Zahtjevi za ispunjenje ugovornih obveza Error: Reference source not found

Odjeljak 4.: Obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza kupca Error: Reference source not found

Odjeljak 5.: Raskid Error: Reference source not found

Odjeljak 6.: Sniženje cijene Error: Reference source not found

Odjeljak 7.: Zahtjevi za pregled i obavješćivanje u ugovoru među trgovcima Error: Reference source not found

Poglavlje 12.: Obveze kupca Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Plaćanje cijene Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Preuzimanje isporuke Error: Reference source not found

Poglavlje 13.: Pravni lijekovi prodavatelja Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Zahtjevi za ispunjenje ugovornih obveza Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza prodavatelja Error: Reference source not found

Odjeljak 4.: Raskid Error: Reference source not found

Poglavlje 14.: Prijelaz rizika Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljek 2.: Prijelaz rizika u potrošačkim kupoprodajnim ugovorima Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Prijelaz rizika u ugovorima među trgovcima Error: Reference source not found

Dio V.: Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka u vezi s ugovorom o povezanim uslugama Error: Reference source not found

Poglavlje 15.: Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Primjena određenih općih pravila o kupoprodajnim ugovorima Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Obveze pružatelja usluga Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Obveze potrošača Error: Reference source not found

Odjeljak 4.: Pravni lijekovi Error: Reference source not found

Dio VI.: Naknada štete i kamate Error: Reference source not found

Poglavlje 16.: Naknada štete i kamate Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Naknada štete Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Zatezne kamate: opće odredbe Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Zakašnjela plaćanja trgovaca Error: Reference source not found

Dio VII.: Restitucija Error: Reference source not found

Poglavlje 17.: Restitucija Error: Reference source not found

Dio VIII.: Zastara Error: Reference source not found

Poglavlje 18.: Zastara Error: Reference source not found

Odjeljak 1.: Opća odredba Error: Reference source not found

Odjeljak 2.: Rokovi zastare i njihov početak toka Error: Reference source not found

Odjeljak 3.: Produljenje rokova zastare Error: Reference source not found

Odjeljak 4.: Obnavljanje rokova zastare Error: Reference source not found

Odjeljak 5.: Učinci zastare Error: Reference source not found

Odjeljak 6.: Sporazumne izmjene Error: Reference source not found

Dodatak 1. Error: Reference source not found

Dodatak 2. 4[Am. 81]

Glava II.

Odredbe Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe[Am. 82]

Dio I.

Uvodne odredbe

Poglavlje 1.

Osnovna načela i primjena

Odjeljak 1.

Osnovna načela

Članak 1.

Sloboda sklapanja ugovora

1.  Ugovorne stranke imaju slobodu sklopiti ugovor i odrediti sadržaj ugovora u skladu sa svim primjenjivim obvezujućim pravilima.

2.  Ugovorne stranke mogu izuzeti primjenu bilo kojih odredaba Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, odstupiti ili mijenjati učinke tih odredaba osim ako je drugačije naznačeno u tim odredbama.

Članak 2.

Dobra vjera i pošteno poslovanje

1.  Svaka ugovorna stranka obvezna je postupati u skladu s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja.

2.  Kršenje te obveze može spriječiti ugovornu stranku u primjeni ili oslanjanju na pravo, pravni lijek ili obranu koja bi toj ugovornoj stranki u suprotnom bila dostupna ili se uslijed kršenja te odredbe ugovorna stranka može smatrati odgovornom za bilo koji gubitak druge,ali iz toga automatski ne proizlaze pravna sredstva za neispunjavanje ugovorne strankeobveze. [Am. 83]

3.  Ugovorne stranke ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 3.

Suradnja

Ugovorne stranke dužne su međusobno surađivati u mjeri koja je potrebna za ispunjenje njihovih ugovornih obveza.

Odjeljak 2.

Primjena

Članak 4.

Tumačenje

1.  Zajednički europski zakon o prodaji robe tumači se autonomno i u skladu s njegovim ciljevima i temeljnim načelima.

2.  Pitanja u okviru Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koja nisu izričito riješena tim zakonom rješavaju se u skladu s ciljevima i temeljnim načelima tog zakona i svih njegovih odredaba, bez korištenja nacionalnog zakona koji bi se primjenjivao u slučaju da se ugovorne stranke nisu sporazumjele o korištenju Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe ili bilo kojeg drugog zakona.

3.  Ako postoji opće pravilo i posebno pravilo koje se primjenjuje u određenim situacijama, a koje je obuhvaćeno općim pravilom, u slučaju kolizije primjenjuje se posebno pravilo.

Članak 5.

Razumnost

1.  Razumnost se mora objektivno utvrditi, uzimajući u obzir narav i svrhu ugovora, okolnosti pojedina slučaja te upotrebe i prakse u trgovačkim i profesionalnim djelatnostima u pitanju.

2.  Svako upućivanje na ono što se može očekivati od osobe, što osoba može očekivati ili što se može očekivati u određenoj situaciji jest upućivanje na ono što se može razumno očekivati.

Članak 6.

Nepostojanje potrebe za formom

Osim ako je drugačije određeno u Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe, ugovor, izjava ili ostala djelovanja uređena tim zakonom ne trebaju biti sastavljena ili dokazana u određenoj formi.

Članak 7.

Ugovori uvjeta koji nisu pojedinačno dogovoreni

1.  Uvjet ugovora nije pojedinačno dogovoren ako je taj uvjet predložila jedna ugovorna stranka, a druga ugovorna stranka nije mogla utjecati na sadržaj tog uvjeta.

2.  Ako jedna ugovorna stranka ponudi drugoj ugovornoj stranki da izabere uvjete ugovora, uvjet se ne smatra pojedinačno dogovorenim samo zbog toga što je druga ugovorna stranka odabrala taj uvjet među ponuđenim uvjetima.

3.  Ugovorna stranka koja tvrdi da je određeni uvjet ugovora, koji je dio standardnih uvjeta ugovora, naknadno pojedinačno dogovoren, mora to dokazati.

4.  U slučaju ugovora između trgovca i potrošača, trgovac mora dokazati da je uvjet ugovora koji je trgovac ponudio pojedinačno dogovoren.

5.  U slučaju ugovora između trgovca i potrošača za uvjete ugovora koje je sastavila treća osoba smatra se da ih je ponudio trgovac osim ako ih je potrošač uključio u ugovor.

Članak 8.

Raskid ugovora

1.  „Raskid ugovora” znači prekid prava i obveza ugovornih stranaka osim prava i obveza koje proizlaze iz bilo kojeg uvjeta ugovora kojim je predviđeno rješavanje sporova ili bilo kojeg drugog uvjeta ugovora koji se primjenjuje i nakon raskida ugovora.

2.  Dospjela plaćanja i naknade štete za neispunjenje ugovornih obveza prije datuma raskida ugovora ostaju plativa. Ako je do raskida ugovora došlo zbog neispunjenja ugovornih obveza ili očekivanog neispunjenja ugovornih obveza, ugovorna stranka koja raskida ugovor također ima pravo na naknadu štete umjesto budućeg ispunjenja obveza druge ugovorne stranke.

3.  Učinak raskida ugovora na povrat plaćene cijene i vraćanje robe ili digitalnog sadržaja te ostali učinci naknade štete uređeni su pravilima o naknadi štete navedenima u poglavlju 17.

Članak 9.

Mješoviti ugovoriUgovori koji uključuju pružanje povezanih usluga [Am. 84]

1.  Ako je ugovorom predviđena i prodaja robe ili isporuka digitalnog sadržaja i pružanje povezane usluge, pravila iz dijela IV. primjenjuju se na obveze i pravne lijekove ugovornih stranaka koje predstavljaju prodavatelja i kupca robe ili digitalnog sadržaja, a pravila iz dijela V. primjenjuju se na obveze i pravne lijekove ugovornih stranaka koje predstavljaju pružatelja usluge i potrošača.

2.  U slučaju ugovora na koji se primjenjuje stavak 1., ako se ugovorne obveze prodavatelja i pružatelja usluge obavljaju u odvojenim dijelovima ili se mogu razdijeliti, tada, ako postoji temelj za raskid zbog neispunjenja dijela ugovornih obveza za koji se može odrediti dio ukupne cijene, kupac i potrošač mogu raskinuti samo dio ugovora koji se odnosi na te dijelove.

3.  Stavak 2. ne primjenjuje se u slučaju da se od kupca i potrošača ne može očekivati da prihvate ispunjenje ostalih dijelova ugovornih obveza ili je neispunjenje ugovornih obveza takvo da može biti temeljem raskida ugovora u cijelosti.

4.  Ako ugovorne obveze prodavatelja i pružatelja usluga nije moguće razdijeliti ili se za dijelove ugovornih obveza ne može odrediti cijena, kupac i potrošač mogu raskinuti ugovor samo ako je neispunjenje ugovornih obveza takvo da čini temelj za raskid ugovora u cijelosti.

Članak 10.

Obavijest

1.  Primjena ovog članka vezana je uz obavještavanje iz bilo kojeg razloga na temelju propisa Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe i na temelju ugovora. „Obavijest” znači priopćenje bilo kakve izjave koja ima pravni učinak ili čija je svrha prenošenje informacija u pravne svrhe. [Am. 85]

2.  Obavijest se može dostaviti na bilo koji način prikladan u odnosu na okolnosti.

3.  Obavijest proizvodi učinak kada je primatelj primi, osim ako u njoj nije određen odgođeni učinak.

4.  Primatelj prima obavijest:

(a)  kada je obavijest isporučena primatelju;

(b)  kada je obavijest isporučena na primateljevu poslovnu adresu ili, ako takva poslovna adresa ne postoji ili je obavijest naslovljena na potrošača, kada je obavijest isporučena na adresu uobičajena boravišta primatelja;

(c)  u slučaju da se obavijest šalje elektroničkom poštom ili ostalim oblicima individualne komunikacije, kada primatelj ima pristup obavijesti; ili

(d)  kada je obavijest dostupna primatelju na takvom mjestu i na takav način da se od primatelja moglo očekivati da će pristupiti obavijesti bez neopravdane odgode.

Primatelj je primio obavijest kada je ispunjen jedan od zahtjeva iz točaka (a), (b), (c) ili (d), koji god je brži način.

5.  Obavijest ne proizvodi učinak ako je primatelj primio opoziv obavijesti prije ili istovremeno kad i obavijest.

6.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača izuzeti primjenu stavaka 3. i 4., odstupiti od njih ili mijenjati njihove učinke.

Članak 11.

Računanje vremena

1.  Odredbe ovog članka primjenjuju se na računanje vremena za bilo koju svrhu u okviru Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. [Am. 86]

1.a  Ako se razdoblje izraženo u danima, tjednima, mjesecima ili godinama računa od određenog događaja, aktivnosti ili vremena, smatra se da se dan u kojem se događaj zbio, izvršavala aktivnost ili je određeno vrijeme došlo ne uračunava u to razdoblje. [Am. 87]

2.  U skladu sa stavcima 4., 5. i 7.:

(a)  razdoblje izraženo u danima započinje početkom prvog sata prvog dana i istječe nakon što je istekao posljednji sat posljednjeg dana tog razdoblja;

(b)  razdoblje izraženo u tjednima, mjesecima ili godinama započinje početkom prvog sata prvog dana tog razdoblja, a završava istekom posljednjeg sata bilo kojeg istog dana u tjednu u posljednjem tjednu, mjesecu ili godini ili na isti datum kao i datum početka tog razdoblja; ako u slučaju razdoblja izraženog u mjesecima ili godinama dan kada istječe to razdoblje nije u posljednjem mjesecu, tada to razdoblje završava istekom posljednjeg sata posljednjeg dana u tom mjesecu.

3.  Ako se razdoblje izraženo u danima, tjednima, mjesecima ili godinama računa od određenog događaja, aktivnosti ili vremena, dan u kojem se događaj zbio, izvršavala aktivnost ili došlo do određenog vremena ne uračunava se u to razdoblje.[Am. 88]

4.  Navedena razdoblja obuhvaćaju subote, nedjelje i državne praznike, osim ako su ti dani izričito isključeni ili ako su razdoblja izražena u radnim danima.

5.  Ako je zadnji dan razdoblja subota, nedjelja ili državni praznik na lokaciji na kojoj se izvršava određena aktivnost, to razdoblje završava istekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana. Ova se odredba ne primjenjuje u slučaju razdoblja koja su izračunata retroaktivno od određenog datuma ili događaja.

6.  Ako osoba šalje drugoj osobi dokument u kojemu je naznačeno razdoblje unutar kojeg je primatelj obvezan odgovoriti ili izvršiti neku drugu radnju, no nije naznačeno kad započinje to razdoblje, tada, u odsutnosti tog podatka, to razdoblje započinje u trenutku kada je primatelj primio dokument.[Am. 89]

7.  Za potrebe ovog članka:

(a)  „državni praznik” koji se odnosi na državu članicu ili dio države članice Europske unije znači bilo koji dan određen kao praznik za tu državu članicu ili njezin dio u popisu objavljenom u Službenom listu Europske unije i

(b)  „radni dani” znače svi dani osim subota, nedjelja i državnih praznika.

7.a  Ako osoba šalje drugoj osobi dokument u kojemu je naznačeno razdoblje unutar kojeg je primatelj obvezan odgovoriti ili izvršiti neku drugu radnju, no nije naznačeno kad započinje to razdoblje, tada, u odsutnosti tog podatka, to razdoblje započinje u trenutku kada je primatelj primio dokument. [Am. 90]

Članak 12.

Jednostrane izjave ili postupanje

1.  Jednostrana izjava o namjeri mora se tumačiti na način na koji se od osobe kojoj je namijenjena moglo očekivati da će tu izjavu protumačiti.

2.  Ako je autor izjave određenom izrazu u toj izjavi namijenio određeno značenje, a druga stranka je svjesna ili se od nje moglo očekivati da je bila svjesna te namjere, taj se izraz tumači u skladu sa značenjem koji joj je namijenio autor izjave.

3.  Članci od 59. do 65. primjenjuju se uz odgovarajuće prilagodbe na tumačenje jednostranih izjava o namjeri. [Am. 91]

4.  Propisi o neispravnostima u poglavlju 5. primjenjuju se uz odgovarajuće prilagodbe na jednostrane izjave o namjeri.[Am. 92]

5.  Svako upućivanje na izjavu iz ovoga članka uključuje upućivanje na postupanje koje se može smatrati istovjetnim toj izjavi.

Dio II.

Sastavljanje obvezujućeg ugovora

Poglavlje 2.

Predugovorne informacije

Odjeljak 1.

Predugovorne informacije koje pruža trgovac koji pregovara s potrošačem

Članak 13.

Obveza pružanja informacija pri sklapanju ugovora na daljinu ili izvan poslovnih prostorija [Am. 93]

1.  Trgovac koji sklapa ugovor na daljinu ili izvan poslovnih prostorija dužan je potrošaču pružiti sljedeće informacije na jasan i razumljiv način prije sklapanja ugovora ili prije negoli se potrošač obveže bilo kakvom ponudom:

(a)  glavna obilježja robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga koje se isporučuju, u mjeri prikladnoj u odnosu na sredstvo komunikacije, robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge;

(b)  ukupnu cijenu te dodatna davanja i troškove, u skladu s člankom 14.;

(c)  identitet i adresu trgovca, u skladu s člankom 15.;

(d)  uvjete ugovora, u skladu s člankom 16.;

(e)  prava na odustajanje, u skladu s člankom 17.;

(f)  kad je primjenjivo, postojanje i uvjete pomoći potrošaču nakon prodaje od strane trgovca, usluga nakon prodaje, trgovačkih jamstava i postupaka za rješavanje reklamacija;

(g)  kad je primjenjivo, mogućnost korištenja mehanizma alternativnog rješavanja sporova kojemu je trgovac podložan i načine pristupa tom mehanizmu;

(h)  kad je primjenjivo, funkcionalnost digitalna sadržaja, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite; i

(i)  kad je primjenjivo, svaku relevantnu interoperabilnost digitalnog sadržaja s hardverom i softverom s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat. [Am. 94]

2.  Pružene informacije, osim adresa propisanih u stavku 1. točki (c), sastavni su dio ugovora te se ne smiju mijenjati osim ako su se ugovorne stranke izričito dogovorile drukčije.

3.  U slučaju ugovora na daljinu, Informacije propisane ovim člankom moraju:

(a)  biti pružene ili dostupne potrošaču na način koji je prikladan u odnosu na korišteno sredstvo udaljene komunikacije;

(b)  biti sastavljene na jednostavan i razumljiv način i

(c)  ako su pružene na trajnom mediju, biti čitljive. [Am. 95]

4.  U slučaju ugovora izvan poslovnih prostorija, informacije propisane ovim člankom moraju:

(a)  biti pružene u papirnatom obliku ili, uz pristanak potrošača, na nekom drugom trajnom mediju i

(b)  biti čitljive te napisane na jednostavan i razumljiv način.[Am. 96]

5.  Ovaj se članak ne primjenjuje u slučaju da je ugovor:

(a)  sklopljen u svrhu isporuke hrane, pića i druge robe namijenjene stalnoj potrošnji u domaćinstvima, a koje trgovac često i redovito fizički isporučuje u dom, stan ili na radno mjesto potrošača;

(b)  sklopljen putem prodajnih automata ili automatiziranih trgovačkih objekata; [Am. 97]

(c)  sklopljen izvan poslovnih prostorija, a cijena ili, u slučaju više ugovora sklopljenih istovremeno, ukupna cijena ugovora ne prelazi 50 EUR ili istovjetan iznos u valuti u kojoj je izražena ugovorna cijena. [Am. 98]

(ca)  u skladu sa zakonima države članice, koje sastavlja nositelj javne vlasti koji ima statutarnu obvezu biti neovisan i nepristran i koji mora osigurati, pružajući cjelovite pravne informacije, da potrošač sklapa ugovor tek kad je pažljivo razmotrio njegove pravne aspekte i poznaje njegovo pravno područje primjene.[Am. 99]

Članak 14.

Informacije o cijeni te dodatnim davanjima i troškovima

1.  Informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) moraju obuhvaćati:

(a)  ukupnu cijenu robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga, u koju su uključeni troškovi poreza ili, u slučaju da je narav robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga takva da nije moguće unaprijed razumno izračunati cijenu, način na koji se cijena izračunava i

(b)  ako je primjenjivo, dodatne troškove vozarine, isporuke ili poštanske troškove te sve ostale troškove ili, ako se ti troškovi ne mogu unaprijed razumno izračunati, obavijest o mogućem plaćanju takvih dodatnih davanja i troškova.

2.  U slučaju ugovora koji se sklapa na neodređeno vrijeme ili ugovora o pretplati, ukupna cijena uključuje ukupne troškove po obračunskom razdoblju. Kad se takvi ugovori naplaćuju po fiksnoj stopi, ukupna cijena mora obuhvatiti ukupnu mjesečnu cijenu. Kad se ukupna cijena ne može unaprijed razumno izračunati, potrebno je navesti način na koji će se cijena izračunati.

3.  Ako je to potrebno, trgovac mora obavijestiti potrošača o trošku korištenja sredstva komunikacije na daljinu za sklapanje ugovora ako se taj trošak izračunava na neki drugi način, a ne po osnovnoj stopi.

Članak 15.

Podaci o identitetu i adresi trgovca

Informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (c) moraju obuhvaćati:

(a)  identitet trgovca, poput njegova poslovna imena;

(b)  zemljopisnu adresu poslovna nastana trgovca;

(c)  broj telefona, telefaksa te adresu elektroničke pošte trgovca, ako je taj podatak dostupan, kako bi potrošač mogao brzo kontaktirati trgovca te na učinkovit način komunicirati s trgovcem;

(d)  kad je primjenjivo, identitet i zemljopisnu adresu bilo kojeg drugog trgovca u čije ime on djeluje; i

(e)  ako je različita od adrese navedene u skladu s ovim člankom, točkama (b) i (d), zemljopisnu adresu trgovca i, kad je primjenjivo, adresu drugog trgovca u čije ime trgovac djeluje, koju potrošač može koristiti u slučaju reklamacija.

Članak 16.

Informacije o uvjetima ugovora

Informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (d) moraju obuhvaćati:

(a)  načine plaćanja, isporuke proizvoda, isporuke digitalnog sadržaja ili izvršavanja povezanih usluga te rok u kojem se trgovac obvezuje isporučiti robu i digitalni sadržaj ili izvršiti povezane usluge;

(b)  kad je primjenjivo, trajanje ugovora, minimalno trajanje potrošačevih obveza ili, ako se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme ili se automatski produžuje, uvjete raskida ugovora i

(c)  kad je primjenjivo, postojanje i uvjete davanja pologa ili drugih financijskih jamstava koje plaća ili osigurava potrošač na zahtjev trgovca;

(d)  kad je primjenjivo, postojanje relevantnih pravila ponašanja te način pribavljanja kopija tih pravila.

Članak 17.

Informacije o pravu na odustajanje od ugovora pri sklapanju ugovora na daljinu ili izvan poslovnih prostorija[Am. 100]

1.  Ako potrošač ostvaruje pravo na odustajanje od ugovora na temelju poglavlja 4., informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (e) moraju obuhvaćati uvjete, vremenski rok i postupke za ostvarivanje tog prava u skladu s Dodatkom 1. te uzorak obrasca o odustajanju određen u Dodatku 2.

2.  Kad je primjenjivo, informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (e) moraju obuhvaćati činjenicu da će potrošač u slučaju odustajanja morati snositi trošak vraćanja robe te, u slučaju ugovora na daljinu, činjenicu da će potrošač u slučaju odustajanja morati snositi troškove vraćanja robe ako robu zbog njezine naravi nije moguće vratiti poštom.

3.  Ako potrošač ostvaruje pravo na odustajanje od ugovora nakon što je zatražio da se povezane usluge počnu izvršavati tijekom razdoblja za odustajanje, informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (e) moraju obuhvaćati činjenicu da je potrošač obvezan platiti trgovcu iznos iz članka 45. stavka 5.

4.  Obvezu pružanja informacija propisanu u stavcima 1., 2. i 3. moguće je izvršiti na način da se potrošaču stavi na raspolaganje uzorak uputa o odustajanju određen u Dodatku 1. Smatra se da je trgovac izvršio obvezu pružanja informacija ako je te upute, ispravno ispunjene, dostavio potrošaču.

5.  Kada pravo na odustajanje od ugovora nije predviđeno u skladu s člankom 40. stavkom 2. točkama od (c) do (i) te stavkom 3. tog članka, informacije koje je potrebno pružiti na temelju članka 13. stavka 1. točke (e) moraju obuhvaćati izjavu da potrošač neće moći iskoristiti pravo na odustajanje ili, kad je primjenjivo, informacije moraju obuhvaćati okolnosti u kojima potrošač gubi pravo na odustajanje.

Članak 18.

Ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostorija: dodatne obveze informiranja i potvrda

1.  Trgovac mora potrošaču dostaviti primjerak potpisanog ugovora ili potvrdu o sklopljenom ugovoru, uključujući, kad je primjenjivo, potvrdu pristanka potrošača i prihvaćanje kako je predviđeno u članku 40. stavku 3. točki (d) u papirnatom obliku ili, uz pristanak potrošača, na drugom trajnom mediju.

2.  Ako potrošač zahtijeva da izvršavanje povezanih usluga započne tijekom razdoblja za odustajanje predviđenog u članku 42. stavku 2., trgovac mora od potrošača zahtijevati da u tu svrhu podnese izričit zahtjev na trajnom mediju.[Am. 101]

Članak 19.

Ugovori na daljinu: dodatneDodatne informacije i ostali zahtjevi [Am. 102]

1.  Ako trgovac potrošača zove telefonom s ciljem sklapanja ugovora na daljinu, na početku razgovora s potrošačem trgovac mora otkriti svoj identitet i, kad je primjenjivo, identitet osobe u čije ime zove te komercijalnu svrhu tog poziva.

2.  Ako se ugovor na daljinu sklapa putem sredstva za komunikaciju na daljinu koje dozvoljava ograničeno vrijeme za otkrivanje informacija, trgovac mora pružiti barem informacije iz stavka 3. ovog članka putem tog sredstva prije sklapanja takvog ugovora. Ostale informacije iz članka 13. trgovac pruža potrošaču na primjeren način u skladu s člankom 13. stavkom 3.

3.  Informacije koje je potrebno pružiti na temelju stavka 2. jesu:

(a)  osnovna obilježja robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga, kako je propisano u članku 13. stavku 1. točki (a);

(b)  identitet trgovca, kako je propisano u članku 15. točki (a);

(c)  ukupnu cijenu, uključujući sve stavke iz članka 13. stavka 1. točke (b) te članka 14. stavka 1. i 2.;

(d)  pravo na odustajanje od ugovora i

(e)  ako je to potrebno, trajanje ugovora, a ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, zahtjeve za raskid ugovora iz članka 16. točke (b).

4.  Ugovor sklopljen na daljinu putem telefona valjan je samo ako je potrošač potpisao ponudu ili poslao svoj pisani pristanak na sklapanje ugovora. Trgovac potrošaču dostavlja potvrdu o tom sporazumu pohranjenu na trajnom mediju.

5.  Trgovac mora potrošaču dostaviti potvrdu o sklopljenom ugovoru, uključujući, kad je primjenjivo, potvrdu o pristanku i prihvaćanju potrošača iz članka 40. stavka 3. točke (d) te sve informacije iz članka 13. na trajnom mediju. Trgovac mora te informacije pružiti u razumnom vremenskom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije na dan isporuke robe ili prije isporuke digitalnog sadržaja ili početka pružanja povezanih usluga, osim ako su informacije već prenesene potrošaču na trajnom mediju prije sklapanja ugovora na daljinu.

6.  Ako potrošač zahtijeva da izvršavanje povezanih usluga započne tijekom razdoblja za odustajanje predviđenog u članku 42. stavku 2., trgovac mora od potrošača zahtijevati da u tu svrhu podnese izričit zahtjev na trajnom mediju.

Članak 20.

Obveza pružanja informacija pri sklapanju ugovora osim ugovora sklopljenih na daljinu ili izvan poslovnih prostorija

1.  U slučaju ugovora koji se ne sklapaju na daljinu ili izvan poslovnih prostorija trgovac je obvezan prenijeti sljedeće informacije potrošaču, na jasan i razumljiv način prije sklapanja ugovora ili prije negoli se potrošač obveže na bilo kakvu ponudu, ako te informacije već nisu očite s obzirom na kontekst:

(a)  glavna obilježja robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga koje se isporučuju, u mjeri prikladnoj u odnosu na sredstvo komunikacije, robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge;

(b)  ukupnu cijenu te dodatna davanja i troškove, u skladu s člankom 14. stavkom 1.;

(c)  identitet trgovca, poput njegova poslovnog imena, zemljopisne adrese njegova poslovna nastana te njegova broja telefona;

(d)  uvjete ugovora u skladu s člankom 16. točkama (a) i (b);

(e)  kad je primjenjivo, postojanje i uvjete usluga koje trgovac pruža potrošaču nakon prodaje, trgovačkih jamstava i postupaka za rješavanje reklamacija;

(f)  kad je primjenjivo, funkcionalnost, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite digitalna sadržaja i

(g)  kad je primjenjivo, svaku relevantnu interoperabilnost digitalnog sadržaja s hardverom i softverom s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat.

2.  Ovaj članak ne primjenjuje se na ugovor koji obuhvaća svakodnevne transakcije i koji se izvršava odmah u trenutku kad je sklopljen. [Am. 103]

Članak 21.

Teret dokazivanja

Trgovac snosi teret dokazivanja da je pružio sve informacije određene u ovom odjeljku.

Članak 22.

Prisilna narav

Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog odjeljka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 2.

Predugovorne informacije koje pruža trgovac koji posluje s drugim trgovcem

Članak 23.

Obveza otkrivanja informacija o robi i povezanim uslugama

1.  Prije sklapanja ugovora o prodaji robe, isporuci digitalnog sadržaja ili pružanju povezanih usluga između dva trgovca dobavljač je dužan na bilo koji prikladan način prenijeti drugom trgovcu informacije o osnovnim obilježjima robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga za isporuku koje posjeduje ili za koje se očekuje da ih posjeduje, a čije bi prikrivanje značilo nepoštovanje načela dobre vjere i poštena poslovanja.

2.  Pri određivanju je li dobavljač obvezan otkriti bilo koje informacije kako je određeno u stavku 1. uzimaju se u obzir sve okolnosti, uključujući sljedeće:

(a)  je li dobavljač posjedovao posebnu stručnost;

(b)  trošak dobavljača vezan za pribavljanje relevantnih informacija;

(c)  mjeru u kojoj je drugi trgovac lakše mogao pribaviti informacije na druge načine;

(d)  narav informacija;

(e)  u kojoj su mjeri informacije važne za drugog trgovca i

(f)  dobru poslovnu praksu u određenoj situaciji.

Odjeljak 3.

Ugovori sklopljeni elektroničkim putem

Članak 24.

Dodatne obveze pružanja informacija u slučaju ugovora sklopljenih na daljinu elektroničkim putem

1.  Ovaj se članak primjenjuje na slučajeve u kojima trgovac osigurava sredstva za sklapanje ugovora, a ta su sredstva elektronička te ne obuhvaćaju ekskluzivnu razmjenu elektroničke pošte ili ostale oblike individualnog komuniciranja.

2.  Trgovac mora drugoj ugovornoj stranki omogućiti prikladna, učinkovita i dostupna tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje grešaka prilikom unošenja podataka prije negoli druga ugovorna stranka sastavi ili prihvati ponudu.

3.  Trgovac je dužan pružiti informacije o sljedećim pitanjima prije negoli druga ugovorna stranka sastavi ili prihvati ponudu:

(a)  tehničkim koracima koje je potrebno poduzeti za sklapanje ugovora;

(b)  informacije o tome hoće li trgovac pohraniti ugovor i hoće li ugovor biti dostupan;

(c)  tehničkim sredstvima za prepoznavanje i ispravljanje grešaka prilikom unošenja podataka prije negoli druga ugovorna stranka sastavi ili prihvati ponudu;

(d)  jezicima koji se nude za sklapanje ugovora;

(e)  uvjetima ugovora na temelju kojih je trgovac spreman sklopiti ugovor. [Am. 104]

4.  Ne dovodeći u pitanje strože uvjete za trgovca koji pregovara s potrošačem u okviru odjeljka 1., trgovac se mora pobrinuti da su uvjeti ugovora iz stavka 3. točke (e) napisani alfabetskim ili drugim čitljivim znakovima te da su dostupni na trajnom mediju putem sredstava za podršku koja omogućuju čitanje, snimanje i reproduciranje informacija iz teksta u materijalnom obliku. [Am. 105]

5.  Trgovac mora elektroničkim putem i bez nepotrebna odgađanja potvrditi primitak ponude ili prihvaćanje koju je poslala druga ugovorna stranka. U toj potvrdi navodi se sadržaj ponude ili prihvaćanja. [Am. 106]

Članak 25.

Dodatni zahtjevi u slučaju ugovora na daljinu sklopljenih elektroničkim putem

1.  Ako ugovor na daljinu koji je sklopljen elektroničkim putem obavezuje potrošača na plaćanje, trgovac mora obavijestiti potrošača na jasan i očit način, odmah prije negoli potrošač izvrši narudžbu, o informacijama propisanima u članku 13. stavku 1. točki (a), članku 14. stavku 1. i 2. te članku 16. točki (b).

2.  Trgovac mora osigurati da potrošač pri naručivanju izričito potvrdi da narudžba podrazumijeva obvezu plaćanja. Ako naručivanje podrazumijeva aktivaciju gumba ili neke slične funkcije, gumb ili slična funkcija moraju biti lako čitljivo označeni samo riječima „narudžba s obvezom plaćanja” ili sličnom nedvosmislenom formulacijom kojom se naznačuje da naručivanje podrazumijeva obvezu plaćanja trgovcu. Ako trgovac ne poštuje ovaj stavak, ugovor ili narudžba nisu obvezujući za potrošača.

3.  Najkasnije pri početku postupka naručivanja trgovac je obvezan na jasan i čitljiv način na svojoj internetskoj stranici naznačiti postoje li kakva ograničenja vezana uz isporuku te koja su sredstva plaćanja prihvatljiva.

Članak 26.

Teret dokazivanja

U odnosima između trgovca i potrošača trgovac snosi teret dokazivanja da je pružio informacije određene u ovom odjeljku.

Članak 27.

Prisilna narav

U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača izuzeti primjenu ovog odjeljka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 4.

Obveza osiguravanja točnosti pruženih informacija

Članak 28.

Obveza osiguravanja točnosti pruženih informacija

1.  Ugovorna stranka koja pruža informacije prije ili u vrijeme sklapanja ugovora, bilo kako bi poštovala obveze propisane u ovom poglavlju bilo iz drugih razloga, dužna je voditi računa o tome da su pružene informacije točne i da nisu obmanjujuće.

2.  Ugovorna stranka kojoj su prenijete netočne ili obmanjujuće informacije, čime se krši obveza iz stavka 1., a koja se razumno oslanja na te informacije pri sklapanju ugovora s ugovornom strankom koja je te informacije pružila, ostvaruje pravo na pravne lijekove određene u članku 29.

3.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 5.

Pravni lijekovi u slučaju kršenja obveza pružanja informacija

Članak 29.

Pravni lijekovi u slučaju kršenja obveza pružanja informacija

1.  Ugovorna stranka koja ne poštuje bilo koju obvezu određenu u ovom poglavlju odgovorna je prema poglavlju 16. za bilo kakav gubitak prouzročen drugoj ugovornoj stranci zbog takvog nepoštovanja. [Am. 107]

2.  Ako trgovac ne poštuje zahtjeve informiranja o dodatnim davanjima ili drugim troškovima iz članka 14. ili o troškovima vraćanja robe iz članka 17. stavka 2., potrošač nije obvezan platiti dodatna davanja i druge troškove.

3.  Pravni lijekovi predviđeni ovim člankom ne dovode u pitanje pravne lijekove dostupne na temelju članka 42. stavka 2., članka 48. ili članka 49.

4.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Poglavlje 3.

Sklapanje ugovora

Članak 30.

Zahtjevi vezani uz sklapanje ugovora

1.  Ugovor je sklopljen ako:

(a)  ugovorne stranke postignu sporazum;

(b)  je namjera ugovornih stranaka da taj sporazum ima pravni učinak i

(c)  ugovor, dopunjen prema potrebi pravilima Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, ima dostatan sadržaj i sigurnost da mu se može pripisati pravni učinak.

2.  Sporazum se postiže prihvaćanjem ponude. Prihvaćanje može biti izraženo na izričit način ili u obliku ostalih izjava ili postupanja. [Am. 108]

3.  Na temelju izjava i postupanja ugovornih stranaka određuje se je li namjera ugovornih stranaka da ugovor ima pravni učinak.

4.  Ako jedna od ugovornih stranaka uvjetuje sklapanje ugovora sporazumom o nekom određenom pitanju, ugovor ne može biti sklopljen dok se ugovorne stranke nisu sporazumjele o tom pitanju.

Članak 31.

Ponuda

1.  Prijedlog se smatra ponudom:

(a)  ako je njegova svrha sklapanje ugovora u slučaju da je prihvaćen i

(b)  ako ima dostatan sadržaj i stupanj sigurnosti da bi mogao prerasti u ugovor. U odnosima između trgovca i potrošača smatra se da ponuda ima dostatan sadržaj i stupanj sigurnosti ako su u njoj navedeni predmet, količina ili trajanje te cijena. [Am. 109]

2.  Ponuda može biti upućena jednoj ili više određenih osoba.

3.  Prijedlog upućen javnosti nije ponuda osim ako okolnosti navode drukčije.

Članak 32.

Opoziv ponude

1.  Ponuda može biti opozvana ako primatelj ponude primi opoziv prije negoli je poslao svoje prihvaćanje ili, u slučaju prihvaćanja postupanjem, prije sklapanja ugovora.

2.  Ako prijedlog upućen javnosti predstavlja ponudu, ponuda može biti opozvana upotrebom istih sredstava koja su se koristila za davanje ponude.

3.  Opoziv ponude nije važeći ako je:

(a)  u ponudi navedeno da je neopoziva;

(b)  u ponudi naveden određeni rok za njezino prihvaćanje ili

(c)  primatelj ponude razumno odlučio smatrati ponudu neopozivom te je postupao u skladu s tom ponudom.

Članak 33.

Odbijanje ponude

Ponuda prestaje vrijediti kada ponuditelj primi odbijanje ponude.

Članak 34.

Prihvaćanje

1.  Bilo koji oblik izjave ili postupanja primatelja ponude smatra se prihvaćanjem ako upućuje na prihvaćanje ponude.

2.  Šutnja ili neaktivnost same po sebi ne znače prihvaćanje. Posebno kad se radi o samoinicijativnoj isporuci robe, digitalnog sadržaja ili samoinicijativnom pružanju povezanih usluga, izostanak odgovora potrošača ne znači prihvaćanje. [Am. 110]

Članak 35.

Vrijeme sklapanja ugovora

1.  Ako je primatelj ponude poslao svoje prihvaćanje, ugovor se smatra sklopljenim kada ponuditelj primi prihvaćanje.

2.  Ako je ponuda prihvaćena postupanjem, ugovor se smatra sklopljenim kada je ponuditelj obaviješten o tom postupanju.

3.  Neovisno o stavku 2., ako na temelju ponude, praksi koje su ugovorne stranke ustanovile među sobom ili upotrebe primatelj ponude može prihvatiti ponudu postupanjem bez obavještavanja ponuditelja, ugovor se smatra sklopljenim kada primatelj ponude počne djelovati.

Članak 36.

Vremenski rok za prihvaćanje

1.  Prihvaćanje ponude valjano je samo ako je dostavljeno ponuditelju u vremenskom roku koji je ponuditelj odredio u ponudi.

2.  Ako ponuditelj nije odredio vremenski rok, prihvaćanje je valjano samo ako je dostavljeno ponuditelju u razumnom vremenskom roku nakon davanja ponude.

3.  Ako ponuda može biti prihvaćena izvršavanjem radnje bez obavještavanja ponuditelja, prihvaćanje je valjano samo ako je radnja izvršena u vremenskom roku za prihvaćanje koji je odredio ponuditelj ili, ako taj rok nije određen, u razumnom vremenskom roku.

Članak 37.

Zakašnjelo prihvaćanje

1.  Zakašnjelo prihvaćanje valjano je ako bez nepotrebna odgađanja ponuditelj obavijesti primatelja ponude da prihvaćanje smatra valjanim.

2.  Ako pismo ili ostali oblici komunikacije koji sadrže zakašnjelo prihvaćanje ukazuju na to da je prihvaćanje poslano u okolnostima u kojima bi pravovremeno stiglo do primatelja da je prijenos prihvaćanja bio uobičajen, zakašnjelo prihvaćanje smatra se valjanim osim ako bez neosnovana odgađanja ponuditelj obavijesti primatelja ponude da je ponuda prestala vrijediti.

Članak 38.

Izmijenjeno prihvaćanje

1.  Odgovor primatelja ponude u kojemu je navedeno ili koji podrazumijeva dodatne ili različite uvjete ugovora koji materijalno mijenjaju uvjete ponude smatra se odbijanjem i novom ponudom.

2.  Smatra se da dodatni ili različiti uvjeti ugovora vezani uz, između ostaloga, cijenu, plaćanje, kvalitetu i kvantitetu robe, mjesto i vrijeme isporuke, stupanj odgovornosti jedne ugovorne stranke prema drugoj ili rješavanje sporova materijalno mijenjaju uvjete ponude.

3.  Odgovor u kojem je naveden konačan pristanak na ponudu smatra se prihvaćanjem čak ako su u tom odgovoru naznačeni dodatni ili različiti uvjeti ugovora, pod uvjetom da ti dodatni ili različiti uvjeti ugovora ne mijenjaju materijalno uvjete ponude. Dodatni ili različiti uvjeti tada postaju dijelom ugovora.

4.  Odgovor u kojem je naznačeno ili kojim se podrazumijevaju dodatni ili različiti uvjeti ugovora uvijek se smatra odbijanjem ponude ako:

(a)  ponuda izričito ograničava prihvaćanje na uvjete ponude;

(b)  ponuditelj bez nepotrebna odgađanja iznese prigovor na dodatne ili različite uvjete ili

(c)  primatelj ponude uvjetuje prihvaćanje ponude ponuditeljevim pristankom na dodatne ili različite uvjete, a primatelj ponude ne primi pristanak u razumnom vremenskom roku.

4.a  U odnosima između trgovca i potrošača, odgovor ponuditelja u kojem se navode ili impliciraju dodatni ili različiti uvjeti ugovora u svakom slučaju podrazumijevaju odbijanje i novu ponudu. [Am. 111]

Članak 39.

Kolizija sa standardnim uvjetima ugovora

1.  Ako su ugovorne stranke postigle dogovor, ali su ponuda i njezino prihvaćanje u koliziji sa standardnim uvjetima ugovora, ugovor se sklapa. Standardni uvjeti ugovora čine dio ugovora u mjeri u kojoj su sadržajno slični.

2.  Neovisno o stavku 1., ugovor se ne sklapa ako jedna ugovorna stranka:

(a)  unaprijed izričito, a ne u skladu sa standardnim uvjetima ugovora, izrazi namjeru da ne želi biti vezana ugovorom na temelju stavka 1. ili

(b)  bez neosnovana odgađanja obavijesti drugu ugovornu stranku o takvoj namjeri.

Poglavlje 4.

Pravo na odustajanje u slučaju ugovora između trgovaca i potrošača sklopljenih na daljinu i izvan poslovnih prostorija[Am. 112]

Članak 40.

Pravo na odustajanje od ugovora

1.  U razdoblju predviđenom u članku 42. potrošač ima pravo na odustajanje od ugovora, a da za to ne navede nikakav razlog te ne snosi nikakve troškove prema trgovcu osim troškova predviđenih u članku 45. u slučaju:

(a)  ugovora sklopljenog na daljinu;

(b)  ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija, pod uvjetom da cijena ili, u slučaju više ugovora sklopljenih istovremeno, ukupna cijena ugovora ne prelazi 50 EUR ili istovjetan iznos u valuti u kojoj je izražena ugovorna cijena u trenutku sklapanja ugovora.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se na:

(a)  ugovor sklopljen putem prodajnih automata ili automatiziranih trgovačkih objekata;

(b)  ugovor za isporuku hrane, pića ili druge robe namijenjene tekućoj potrošnji u domaćinstvima, a koju trgovac često i redovito fizički isporučuje u dom, stan ili na radno mjesto potrošača;

(c)  ugovor za isporuku robe ili povezanih usluga za koje cijena zavisi o fluktuacijama na financijskom tržištu na koje trgovac ne može utjecati, a do kojih može doći unutar roka za odustajanje;

(d)  ugovor za isporuku robe ili digitalnog sadržaja proizvedenih prema specifikacijama potrošača ili koji su vidno personalizirani;

(e)  ugovor za isporuku lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja;

(f)  ugovor za isporuku alkoholnih pića čija je cijena dogovorena u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, a čija je isporuka moguća tek 30 dana od datuma sklapanja ugovora i čija stvarna vrijednost zavisi o fluktuacijama na tržištu na koje trgovac ne može utjecati;

(g)  ugovor za prodaju novina, periodičnih izdanja ili časopisa osim ugovora o pretplati za isporuku takvih publikacija;

(h)  ugovor sklopljen na javnoj dražbi i

(i)  ugovor o ugostiteljskim uslugama ili uslugama vezanim uz slobodne aktivnosti u kojemu je naveden određen datum ili razdoblje za pružanje tih usluga.

(ia)  ugovor koji, u skladu sa zakonima države članice, sastavlja nositelj javne vlasti koji ima statutarnu obvezu biti neovisan i nepristran i koji mora osigurati, pružajući cjelovite pravne informacije, da potrošač sklapa ugovor tek kad je pažljivo razmotrio njegove pravne aspekte i poznaje njegovo pravno područje primjene; [Am. 113]

3.  Stavak 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)  ako je isporučena roba bila posebno zatvorena, ako ju je potrošač otvorio te zbog toga nije podobna za vraćanje zbog zaštite zdravlja ili iz higijenskih razloga;

(b)  ako je isporučena roba zbog njezinih obilježja nakon isporuke pomiješana s drugim elementima, a više ih nije moguće odvojiti;

(c)  ako su isporučeni proizvodi originalno zatvorene audiosnimke ili videosnimke ili računalni softveri koji su nakon isporuke otvoreni;

(d)  ako je isporuka digitalnog sadržaja, koji nije isporučen na materijalnom nosaču podataka, već započela nakon prethodnog izričitog pristanka potrošača te ako je potrošač pristao na gubljenje prava na odustajanje;

(e)  ako je potrošač izričito zatražio dolazak trgovca u svrhu izvršavanja hitnih popravaka ili održavanja. Ako prilikom takvog dolaska trgovac pruži povezane usluge povrh onih koje je potrošač posebno zatražio ili isporuči robu osim zamjenskih dijelova potrebnih za uslugu održavanja ili popravka, pravo na odustajanje primjenjuje se na te dodatne povezane usluge ili robu.

4.  Ako je potrošač dao ponudu koja bi, da je prihvaćena, dovela do sklapanja ugovora za koji se ostvaruje pravo na odustajanje na temelju ovog poglavlja, potrošač može povući ponudu čak ako bi u suprotnom bila neopoziva.

Članak 41.

Ostvarivanje prava na odustajanje od ugovora

1.  Potrošač može ostvariti svoje pravo na odustajanje u bilo kojem trenutku prije isteka razdoblja za odustajanje predviđenog u članku 42.

2.  Potrošač ostvaruje pravo na odustajanje slanjem obavijesti trgovcu. Za tu potrebu potrošač može koristiti uzorak obrasca o odustajanju određen u Dodatku 2. ili drugu nedvosmislenu izjavu u kojoj je navedena odluka o odustajanju.

3.  Ako trgovac na svojoj internetskoj stranici daje potrošaču mogućnost odustajanja elektroničkim putem, a potrošač tu mogućnost iskoristi, trgovac je dužan bez odgađanja na trajnom mediju obavijestiti potrošača o primitku odustajanja. Trgovac je odgovoran za svaki gubitak druge ugovorne stranke nastao kršenjem te obveze.

4.  Obavijest o odustajanju jest pravovremena ako je poslana prije isteka razdoblja za odustajanje.

5.  Potrošač snosi teret dokazivanja da je pravo na odustajanje ostvareno u skladu s ovim člankom.

Članak 42.

Razdoblje za odustajanje od ugovora

1.  Razdoblje za odustajanje ističe nakon četrnaest dana od:

(a)  dana kada je potrošač preuzeo isporuku robe u slučaju kupoprodajna ugovora, uključujući kupoprodajni ugovor kojim se prodavatelj također obvezuje na pružanje povezanih usluga;

(b)  dana kada je potrošač preuzeo isporuku posljednjeg predmeta u slučaju ugovora koji se odnosi na višestruku robu koju potrošač naruči u jednoj narudžbi, a koja se isporučuje odvojeno, uključujući ugovor kojim se prodavatelj također obvezuje na pružanje povezanih usluga;

(c)  dana kada je potrošač preuzeo isporuku posljednjeg elementa ili dijela u slučaju ugovora u kojem se roba sastoji od više elemenata ili dijelova, uključujući ugovor kojim se prodavatelj također obvezuje na pružanje povezanih usluga;

(d)  dana kada je potrošač preuzeo isporuku prve stavke u slučaju ugovora o redovitoj isporuci robe tijekom određenog razdoblja, uključujući ugovor kojim se prodavatelj također obvezuje na pružanje povezanih usluga;

(e)  dana sklapanja ugovora u slučaju ugovora o pružanju povezanih usluga sklopljenog nakon što je roba već isporučena;

(f)  dana kada je potrošač preuzeo isporuku materijalnog nosača podataka u skladu s točkom (a) u slučaju ugovora o isporuci digitalnog sadržaja koji se isporučuje na materijalnom nosaču podataka;

(g)  dana sklapanja ugovora u slučaju ugovora u kojem se digitalni sadržaj ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka.

2.  Ako trgovac nije prenio potrošaču informacije iz članka 17. stavka 1., razdoblje za odustajanje ističe:

(a)  godinu dana od dana završetka prvotnog razdoblja za odustajanje, kako je određeno u skladu sa stavkom 1. ili

(b)  ako trgovac pruži potrošaču potrebne informacije u roku od godine dana od dana završetka razdoblja za odustajanje kako je određeno u skladu sa stavkom 1., četrnaest dana od dana kada je potrošač primio informacije.

Članak 43.

Učinci odustajanja od ugovora

Odustajanjem prestaju sve obveze obiju ugovornih stranaka vezane uz:

(a)  izvršavanje ugovora ili

(b)  sklapanje ugovora u slučajevima u kojima je potrošač dao ponudu.

Članak 44.

Obveze trgovca u slučaju odustajanja od ugovora

1.  Trgovac je dužan vratiti sve iznose koje je primio od potrošača, uključujući, kad je primjenjivo, troškove isporuke, bez nepotrebna odgađanja te ne kasnije od četrnaest dana od dana kada je trgovac obaviješten o potrošačevoj odluci o odustajanju od ugovora u skladu s člankom 41. Povrat iznosa trgovac izvršava istim sredstvom plaćanja koje je potrošač koristio za prvotnu transakciju, osim ako se potrošač izričito suglasio drukčije i pod uvjetom da potrošač ne snosi nikakve naknade zbog tog povrata.

2.  Neovisno o stavku 1., trgovac nije dužan nadoknaditi dodatne troškove ako je potrošač izričito prihvatio mogućnost neke druge vrste isporuke osim najjeftinije standardne isporuke koju je ponudio trgovac.

3.  U slučaju ugovora o prodaji robe, trgovac može obustaviti povrat sredstava dok ne primi vraćenu robu ili dok potrošač ne podnese dokaz o vraćanju robe, ovisno o tomu što se dogodi prvo, osim ako je trgovac ponudio mogućnost da sam preuzme robu.

4.  U slučaju ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija, kada je u trenutku sklapanja ugovora roba isporučena u potrošačev dom, trgovac o vlastitom trošku preuzima robu ako robu zbog njezinih obilježja nije moguće uobičajenim putem vratiti poštom.

Članak 45.

Obveze potrošača u slučaju odustajanja od ugovora

1.  Potrošač mora vratiti ili predati robu trgovcu ili osobi koju je trgovac ovlastio bez nepotrebna odgađanja i ne kasnije od četrnaest dana od dana kada je potrošač obavijestio trgovca o odluci o odustajanju od ugovora u skladu s člankom 41., osim ako je trgovac ponudio mogućnost da sam preuzme robu. Smatra se da je potrošač poštovao rok ako je vratio robu prije isteka razdoblja od četrnaest dana.

2.  Potrošač snosi izravne troškove povrata robe, osim ako je trgovac suglasan da ih sam snosi ili ako nije obavijestio potrošača da ih mora snositi potrošač.

3.  Potrošač je odgovoran za bilo kakvu umanjenu vrijednost robe samo kada je ona posljedica rukovanja robom koje prelazi okvir potreban da bi se utvrdila narav, obilježja i funkcioniranje robe. Potrošač nije odgovoran za umanjenu vrijednost ako trgovac nije pružio sve informacije o pravu na odustajanje u skladu s člankom 17. stavkom 1.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavak 3., potrošač nije obvezan platiti naknadu za korištenje robe unutar razdoblja za odustajanje.

5.  Ako potrošač ostvari pravo na odustajanje nakon što je podnio izričit zahtjev za pružanjem povezanih usluga koje bi trebalo započeti tijekom razdoblja za odustajanje, potrošač mora platiti trgovcu iznos koji je razmjeran uslugama koje su pružene prije negoli je potrošač ostvario pravo na odustajanje, u odnosu na puno pokriće ugovora. Razmjeran iznos koji potrošač treba platiti trgovcu izračunava se na temelju ukupne ugovorene cijene. Ako je ukupna cijena prevelika, razmjeran iznos izračunava se na temelju tržišne vrijednosti pružene usluge.

6.  Potrošač ne snosi troškove za:

(a)  pružanje povezanih usluga, u cijelosti ili djelomično, tijekom razdoblja za odustajanje ako:

i.  trgovac nije pružio informacije u skladu s člankom 17. stavcima 1. i 3. ili

ii.  potrošač nije izričito zatražio da izvršavanje započne tijekom razdoblja za odustajanje u skladu s člankom 18. stavkom 2. i člankom 19. stavkom 6.;

(b)  cjelovitu ili djelomičnu isporuku digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ako:

i.  potrošač nije prethodno izričito pristao da isporuka digitalnog sadržaja započne prije isteka razdoblja za odustajanje iz članka 42. stavka 1.;

ii.  potrošač nije pristao na gubitak prava na odustajanje pri davanju svoje suglasnosti; ili

iii.  trgovac nije dostavio svoju potvrdu u skladu s člankom 18. stavkom 1. te člankom 19. stavkom 5.

7.  Osim slučajeva predviđenih ovim člankom, potrošač ne snosi nikakvu odgovornost zbog ostvarenja prava na odustajanje.

Članak 46.

Sporedni ugovori

1.  Ako potrošač ostvari pravo na odustajanje od ugovora sklopljenog na daljinu ili izvan poslovnih prostorija u skladu s člancima od 41. do 45., svi sporedni ugovori automatski se raskidaju, a potrošač za to ne snosi nikakve troškove osim kako je predviđeno u stavcima 2. i 3. Za potrebe ovoga članka sporedni ugovor znači ugovor kojim potrošač kupuje robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge vezane uz ugovor sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija, a tu robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge isporučuje trgovac ili treća osoba na temelju dogovora između te treće osobe i trgovca.

2.  Odredbe u člancima 43., 44. i 45. također se primjenjuju na sporedne ugovore u mjeri u kojoj su ti ugovori uređeni Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe.

3.  U slučaju sporednih ugovora koji nisu uređeni Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe obveze ugovornih stranaka u slučaju odustajanja uređene su mjerodavnim pravom.

Članak 47.

Prisilna narav

Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog poglavlja, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Poglavlje 5

Mane volje

Članak -48.

Područje primjene

1.  Ovo poglavlje primjenjuje se na poništenje ugovora zbog mana volje ili sličnih mana.

2.  Pravila utvrđena u ovom poglavlju primjenjuju se s odgovarajućim prilagodbama na poništenje ponude, prihvaćanje ili drugu jednostranu izjavu koja pokazuje namjeru ili na slično ponašanje. [Am. 114]

Članak 48.

Greška

1.  Ugovorna stranka može poništiti ugovor zbog činjenične ili pravne greške u trenutku sklapanja ugovora ako:

(a)  ugovorna stranka, da nije došlo do greške, ne bi sklopila ugovor ili bi ga sklopila na temelju potpuno drukčijih uvjeta ugovora, a druga je ugovorna stranka to znala ili se od nje moglo očekivati da je to znala i [Am. 115]

(b)  ako je druga ugovorna stranka:

i.  prouzročila grešku; ili [Am. 116]

ii.  sklopila ugovor koji sadrži grešku jer nije izvršila obvezu informiranja koje prethodi sklapanju ugovora na temelju poglavlja 2. odjeljaka od 1. do 4.; ili [Am. 117]

iii.  znala ili se od nje moglo očekivati da zna za grešku, ali je dozvolila sklapanje ugovora koji sadrži grešku jer nije istakla relevantne informacije, pod uvjetom da je, u skladu s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja, ugovorna stranka koja je bila svjesna greške trebala istaknuti te informacije ili

iv.  počinila istu grešku.

2.  Ugovorna stranka ne može poništiti ugovor zbog greške ako je ta ugovorna stranka uzela u obzir ili preuzela rizik nastajanja greške.

3.  Netočnost u izrazu ili prijenosu izjave smatra se greškom osobe koja je sastavila ili poslala izjavu.

Članak 49

Prijevara

1.  Ugovorna stranka može poništiti ugovor ako je druga ugovorna stranka potaknula sklapanje ugovora na temelju lažnog prikazivanja, bilo riječima bilo postupanjem, ili prijevarnim neotkrivanjem bilo kakvih informacija koje je, u skladu s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja ili obvezom informiranja koje prethodi sklapanju ugovora, ugovorna stranka trebala otkriti.

2.  Lažno prikazivanje smatra se prijevarnim ako je izvršeno uz znanje ili vjerovanje da je to prikazivanje lažno ili ako je izvršeno bez obraćanja pažnje na to je li takvo prikazivanje istinito ili lažno, uz namjeru da primatelj počini grešku. Neotkrivanje se smatra prijevarnim ako je njegova svrha poticanje osobe od koje se informacije kriju da počini grešku.

3.  Pri utvrđivanju mora li ugovorna stranka otkriti određene informacije u skladu s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja uzimaju se treba uzeti u obzir sve okolnosti, uključujući [Am. 118]:

(a)  je li ugovorna stranka posjedovala posebnu stručnost;

(b)  trošak ugovorne stranke vezan uz pribavljanje relevantnih informacija;

(c)  mjera u kojoj je druga ugovorna stranka lakše mogla pribaviti informacije na druge načine;

(d)  narav informacija;

(e)  mjeru u kojoj su informacije vjerojatno važne drugoj ugovornoj stranki i [Am. 119]

(f)  u ugovorima među trgovcima, dobra poslovna praksa u određenoj situaciji.

Članak 50.

Prijetnje

Ugovorna stranka može poništiti ugovor ako je druga stranka potakla sklapanje ugovora prijetnjom o nanošenju protupravne, neposredne i ozbiljne štete ili prijetnjom protupravnim postupanjem.

Članak 50.a

Treće strane

1.  Ako treća strana za čija je djela osoba odgovorna ili koja je s pristankom te osobe uključena u sklapanje ugovora:

(a)  prouzroči grešku odnosno zna ili bi se moglo očekivati da zna za postajanje greške, ili

(b)  ili bude proglašena krivom za prijevaru ili prijetnju ili nepošteno iskorištavanje,

pravna sredstva iz ovog poglavlja na raspolaganju su kao da se radi o ponašanju ili znanju odgovorne osobe ili osobe koja je dala pristanak.

2.  Ako treća strana za čija djela osoba nije odgovorna ili nema pristanak osobe za sklapanje ugovora bude proglašena krivom za prijevaru ili prijetnje, pravna sredstva iz ovog poglavlja na raspolaganju su ako je ta osoba znala ili se opravdano može očekivati da je mogla znati za relevantne činjenice, ili ako u vrijeme poništenja nije postupala u skladu s ugovorom. [Am. 120]

Članak 51.

Nepošteno iskorištavanje

Ugovorna stranka može poništiti ugovor ako je u trenutku sklapanja ugovora:

(a)  ugovorna stranka ovisila ili imala odnos povjerenja s drugom ugovornom strankom, ako je bila u ekonomski nepovoljnoj situaciji ili je imala hitne potrebe, ako je bila neodgovorna, neupućena ili neiskusna i

(b)  ako je druga ugovorna stranka to znala ili se od nje moglo očekivati da to zna te je, u skladu s okolnostima i svrhom ugovora, iskoristila okolnosti prve ugovorne stranke na način da je izvukla znatnu ili nepoštenu korist.

Članak 52.

Obavijest o poništavanju

1.  Poništavanje stupa na snagu obavještavanjem druge ugovorne stranke.

2.  Obavijest o poništavanju valjana je samo ako je poslana unutar sljedećeg razdoblja nakon što je ugovorna stranka koja poništava ugovor postala svjesna relevantnih okolnosti ili nakon što je ponovno bila u mogućnosti samostalno djelovati:

(a)  šest mjeseci u slučaju greške i

(b)  godinu dana u slučaju prijevare, prijetnji ili nepoštenog iskorištavanja.

Članak 53.

Potvrda

Ako ugovorna stranka koja ima pravo poništiti ugovor na temelju ovog poglavlja potvrdi taj ugovor, izričito ili implicitno, nakon što je postala svjesna relevantnih okolnosti ili nakon što je ponovno bila u mogućnosti samostalno djelovati, ta ugovorna stranka gubi pravo na poništavanje ugovora.

Članak 54.

Učinci poništavanja ugovora

1.  Ugovor koji je moguće poništiti valjan je do trenutka njegova poništavanja, no jednom kada je poništen, postaje retrospektivno nevaljan od početka.

2.  Ako se razlog za poništavanje odnosi samo na određene uvjete ugovora, učinak poništavanja ograničen je samo na te uvjete osim ako je nerazumno pridržavati se ostatka ugovora.

3.  Pravo bilo koje od ugovornih stranaka na povrat onoga što je preneseno ili isporučeno na temelju ugovora koji je poništen ili pravo na povrat istovjetne novčane vrijednosti regulirano je pravilima o naknadi štete iz poglavlja 17.

Članak 55.

Naknade štete u slučaju gubitka

Ugovorna stranka koja ostvaruje pravo na poništavanje ugovora na temelju ovog poglavlja ili koja je imala to pravo prije negoli je to pravo izgubila zbog vremenskog ograničenja ili potvrde ugovora ima pravo, bez obzira na to je li ugovor poništen ili nije, na naknadu štete iz poglavlja 16. od druge ugovorne stranke za gubitak nastao greškom, prijevarom, prijetnjama ili nepoštenim iskorištavanjem, pod uvjetom da je druga ugovorna stranka upoznata ili se od nje moglo očekivati da je upoznata s relevantnim okolnostima. [Am. 121]

Članak 56.

Izuzimanje ili ograničavanje primjene pravnih lijekova

1.  Primjena pravnih lijekova u slučaju prijevare, prijetnji i nepoštena iskorištavanja ne smije biti izravno ili neizravno izuzeta ili ograničena.

2.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača izravno ili neizravno izuzeti ili ograničiti primjenu pravnih lijekova u slučaju greške.

Članak 57.

Izbor pravnoga lijeka

Ugovorna stranka koja ima pravo na pravni lijek na temelju ovog poglavlja u okolnostima koje dopuštaju toj ugovornoj stranki primjenu pravnoga lijeka za neispunjenje ugovornih obveza može iskoristiti bilo koji od tih pravnih lijekova.

Dio III.

Procjena sadržaja ugovora

Poglavlje 6.

Tumačenje

Članak 58.

Opća pravila o tumačenju ugovora

1.  Ugovor se tumači u skladu sa zajedničkom namjerom ugovornih stranaka čak ako se to razlikuje od uobičajena značenja izraza korištenih u ugovoru.

2.  Ako je jedna ugovorna stranka izrazu korištenom u ugovoru ili ekvivalentnom ponašanju namijenila određeno značenje, a u vrijeme sklapanja ugovora druga je ugovorna stranka bila svjesna ili se moglo očekivati da je bila svjesna te namjere, izraz ili ekvivalentno ponašanje tumači se u skladu s namjerom prve ugovorne stranke. [Am. 122]

3.  Osim ako je drukčije predviđeno stavcima 1. i 2., ugovor se tumači u skladu sa značenjem koje bi mu odredila razumna osoba.

3.a  Izrazi korišteni u ugovoru tumače se u smislu ugovora kao cjeline. [Am. 123]

3.b  Pravila u ovom poglavlju primjenjuju se s odgovarajućim prilagodbama na tumačenje ponude, prihvaćanja ili druge jednostrane izjave koja pokazuje namjeru ili na slično ponašanje. [Am. 124]

Članak 59.

Relevantna pitanja

Pri tumačenju ugovora potrebno je posebno pobratiti pozornost na:

(a)  okolnosti u kojima je ugovor sklopljen, uključujući preliminarne pregovore; [Am. 125]

(b)  postupanje ugovornih stranaka i prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora; [Am. 126]

(c)  značenje koje su ugovorne stranke već prethodno dodijelile izrazima koji su istovjetni ili slični onima koji se koriste u ugovoru; [Am. 127]

(d)  upotrebe koje bi ugovorne stranke smatrale općenito primjenjivima u istoj situaciji;

(e)  prakse koje su ugovorne stranke među sobom uspostavile;

(f)  značenje koje se najčešće pridaje izrazima u određenoj grani djelatnosti;

(g)  narav i svrhu ugovora; i

(h)  dobru vjeru i pošteno poslovanje.

Članak 60.

Upućivanje na ugovor kao cjelinu

Izrazi korišteni u ugovoru tumače se u smislu ugovora kao cjeline. [Am. 128]

Članak 61.

Razlike u jezicima

Ako je ugovor sastavljen u dvije ili više jezičnih verzija od kojih ni jedna nije mjerodavna te ako se jezične verzije razlikuju, jezična verzija u kojoj je ugovor izvorno sastavljen smatra se mjerodavnom verzijom.

Ako je korišten dokument ugovora na nacionalnom jeziku potrošača, ta se verzija smatra mjerodavnom. Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog stavka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 129]

Članak 61.a

Davanje prednosti tumačenju kojim se proizvodi učinak uvjeta ugovora

Tumačenje kojim se proizvodi učinak uvjeta ugovora ima prednost nad tumačenjem kojim se takav učinak ne proizvodi. [Am. 130]

Članak 61.b

Tumačenje u interesu potrošača

1.  U slučaju nedoumica vezanih uz značenje uvjeta ugovora u ugovoru između trgovca i potrošača, prednost ima tumačenje koje je u najvećoj mjeri u skladu s interesima potrošača, osim ako je potrošač predložio taj uvjet.

2.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 131]

Članak 62.

Davanje prednosti Uvjeti ugovora koji nisu dogovoreni pojedinačno dogovorenim uvjetima ugovora [Am. 132]

1.  U slučaju nedosljednosti pojedinačno dogovoreni uvjeti ugovora imaju prednost nad uvjetima koji nisu pojedinačno dogovoreni u smislu članka 7.

1a.  Ako unatoč članku 61.b postoje nedoumice vezane uz značenje uvjeta ugovora koji nije pojedinačno dogovoren u smislu članka 7., prednost se daje tumačenju uvjeta koje nije u interesu ugovorne stranke koja je predložila taj uvjet. [Am. 133]

Članak 63.

Davanje prednosti tumačenju kojim se proizvodi učinak uvjeta ugovora

Tumačenje kojim se proizvodi učinak uvjeta ugovora ima prednost nad tumačenjem kojim se takav učinak ne proizvodi. [Am. 134]

Članak 64.

Tumačenje u interesu potrošača

1.  U slučaju nedoumica vezanih uz značenje uvjeta ugovora u ugovoru između trgovca i potrošača tumačenje koje je u najvećoj mjeri u skladu s interesima potrošača ima prednost, osim ako je potrošač predložio taj uvjet.

2.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 135]

Članak 65.

Tumačenje koje nije u interesu stranke koja je predložila uvjet ugovora

U slučaju ugovora na koji se ne odnosi članak 64., ako postoje nedoumice vezane uz značenje uvjeta ugovora koji nije pojedinačno dogovoren u smislu članka 7., prednost se daje tumačenju uvjeta koje nije u interesu ugovorne stranke koja je predložila taj uvjet. [Am. 136]

Poglavlje 7.

Sadržaji i učinci

Odjeljak 1.:

Opće odredbe [Am. 137]

Članak 66.

Uvjeti ugovora

Uvjeti ugovora proizlaze iz:

(a)  sporazuma ugovornih stranaka, podložnog svim obvezujućim pravilima Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe;

(b)  bilo kakve upotrebe ili prakse kojima su ugovorne stranke vezane na temelju članka 67.;

(c)  bilo kojeg pravila Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koje se primjenjuje ako se ugovorne stranke nisu drukčije sporazumjele i

(d)  bilo kojeg uvjeta ugovora na temelju članka 68.

Članak 67.

Upotrebe i prakse u slučaju ugovora među trgovcima

1.  U slučaju ugovora među trgovcima, ugovorne stranke vezane su bilo kojom upotrebom za koju su se dogovorile da je primjenjiva te bilo kojom praksom koju su uspostavile među sobom.

2.  Ugovorne stranke vezane su upotrebom koju bi trgovci smatrali općenito primjenjivom da su u istoj situaciji kao ugovorne stranke.

3.  Upotrebe i prakse ne obvezuju ugovorne stranke u mjeri u kojoj su one u koliziji s pojedinačno dogovorenim uvjetima ugovora dogovorom ugovornih stranaka ili obvezujućim pravilima Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. [Am. 138]

Članak 68.

Uvjeti ugovora koji mogu biti implicitni

1.  Ako je potrebno razjasniti pitanje koje nije izričito regulirano sporazumom ugovornih stranaka, ni jednom upotrebom ili praksom ili nijednim pravilom Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, moguće je uvesti implicitni uvjet ugovora, posebno uzimajući u obzir:

(a)  narav i svrhu ugovora;

(b)  okolnosti u kojima je ugovor sklopljen; i

(c)  dobru vjeru i pošteno poslovanje.

2.  Bilo koji implicitan uvjet na temelju stavka 1. jest u najvećoj mogućoj mjeri takav da je njegov rezultat ono što bi se ugovorne stranke najvjerojatnije dogovorile da su u obzir uzele reguliranje tog pitanja. [Am. 139]

3.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako ugovorne stranke namjerno nisu regulirale to pitanje te ako su se dogovorile da će jedna od ugovornih stranaka snositi rizik.

Članak 69.

Uvjeti ugovora koji proizlaze iz određenih predugovornih izjava

1.  Ako trgovac ili osoba koja sudjeluje u oglašavanju ili trgovanju za trgovca da izjavu prije sklapanja ugovora, bilo drugoj ugovornoj stranci bilo javno, o obilježjima onoga što taj trgovac isporučuje na temelju ugovora, ta izjava postaje uvjetom ugovora osim ako trgovac ne pokaže da:

(a)  druga je ugovorna stranka bila svjesna ili se od nje moglo očekivati da je bila svjesna u trenutku sklapanja ugovora da je izjava netočna ili da se na nju nije moguće osloniti u pogledu uvjeta ugovora; ili

(aa)  izjava je ispravljena prije sklapanja ugovora; ili

(b)  izjava nije mogla utjecati na odluku druge ugovorne stranke o sklapanju ugovora. [Am. 140]

2.  Za potrebe stavka 1. izjava koju je dala osoba koja sudjeluje u oglašavanju ili trgovanju za trgovca smatra se izjavom trgovca.[Am. 141]

3.  Ako je druga ugovorna stranka potrošač, tada za potrebe stavka 1. javna izjava koju je dao ili koja je dana u ime proizvođača ili u ime druge osobe u ranijim stadijima lanca transakcija koji je rezultirao ugovorom smatra se izjavom trgovca, osim ako trgovac ne pokaže da u trenutku sklapanja ugovora trgovac nije bio upoznat s tom izjavom ili se od njega nije moglo očekivati da je upoznat s tom izjavom. [Am. 142]

4.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 70.

Obveza upozoravanja na uvjete ugovora koji nisu pojedinačno dogovoreni

1.  Uvjeti ugovora koje predlaže jedna ugovorna stranka i koji nisu pojedinačno dogovoreni u smislu članka 7. mogu se pokrenuti protiv druge ugovorne stranke samo ako je druga stranka bila upoznata s njima ili ako je stranka koja ih je dostavila poduzela razumne mjere da upozori drugu ugovornu stranku na njih, prije ili u trenutku sklapanja ugovora.

2.  Za potrebe ovog članka, u odnosima između trgovca i potrošača samo upućivanje na uvjete ugovora u dokumentu ugovora ne smatra se dostatnim upozorenjem na uvjete ugovora, čak i ako potrošač potpiše dokument.

3.  Ugovorne stranke ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.[Am. 143]

Članak 71.

Dodatna plaćanja u ugovorima između trgovca i potrošača

1.  U ugovoru između trgovca i potrošača, uvjet ugovora koji potrošača obvezuje da izvrši bilo koje plaćanje povrh naknade koja se navodi kao glavna ugovorna obveza trgovca, osobito ako je uvršten zbog korištenja standardnih opcija koje je potrošač dužan odbiti kako bi izbjegao dodatno plaćanje, nije obvezujući za potrošača, osim ako, prije nego što ugovor postane obvezujući za potrošača, potrošač izričito pristane na dodatno plaćanje. Ako je potrošač izvršio dodatno plaćanje, potrošač može izvršiti i povrat istoga.

2.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.[Am. 144]

Članak 72.

Klauzule o spajanju

1.  Ako ugovor u pisanom obliku uključuje uvjet u kojem se navodi da dokument sadrži sve uvjete ugovora (klauzula o spajanju), sve prijašnje izjave, obveze ili sporazumi koji nisu sadržani u dokumentu ne čine dio ugovora.

2.  Osim ako je drukčije određeno ugovorom, klauzula o spajanju ne sprječava da se prijašnje izjave ugovornih stranaka koriste za tumačenje ugovora.

3.  U ugovoru između trgovca i potrošača, klauzula o spajanju nije obvezujuća za potrošača.

4.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 73.

Određivanje cijene

Ako se ugovorom određeni iznos cijene za plaćanje ne može utvrditi drukčije, plativa cijena je, ako ne postoje indikacije koje ukazuju na suprotno, cijena koja se uobičajeno plaća u sličnim okolnostima u trenutku sklapanja ugovora ili, ako takva cijena nije dostupna, razumna cijena.

Članak 74.

Jednostrano određivanje

1.  Ako cijenu ili drugi uvjet ugovora određuje jedna ugovorna stranka i oni se pokažu izrazito nerazumnima, tada se koristi cijena koja se uobičajeno naplaćuje ili uvjet ugovora koji se uobičajeno koristi u sličnim okolnostima u trenutku sklapanja ugovora ili, ako takva cijena ili uvjet nisu dostupni, zamjenjuje se razumnom cijenom ili uvjetom.

2.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 145]

Odjeljak 2.

Posebne odredbe kojima se uređuju ugovori između trgovaca i potrošača [Am. 146]

Članak 75.

Određivanje od strane treće stranke

1.  Ako bi treća stranka trebala odrediti cijenu ili bilo koji drugi uvjet ugovora i nije u mogućnosti ili ne želi to učiniti, sud može, osim ako to nije u skladu s uvjetima ugovora, imenovati drugu osobu za određivanje istih.

2.  Ako je treća stranka odredila cijenu ili drugi uvjet ugovora koji su izrazito nerazumni, koristi se cijena koja se uobičajeno naplaćuje u sličnim okolnostima u trenutku sklapanja ugovora ili, ako takva cijena nije dostupna, zamjenjuje se razumnom cijenom ili razumnim uvjetom.

3.  Za potrebe stavka 1. „sud” uključuje arbitražni sud.

4.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu stavka 2., odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 76.

Jezik

Ako jezik koji se koristi za sporazumijevanje u vezi s ugovorom, pravima ili obvezama koji iz njega proizlaze nije moguće drukčije utvrditi, koristi se jezik na kojem je sklopljen ugovor.

Članak 76.a

Obveza upozoravanja na uvjete ugovora koji nisu pojedinačno dogovoreni [Am. 147]

1.  Uvjeti ugovora koje predlaže trgovac i koji nisu pojedinačno dogovoreni u smislu članka 7. mogu se pokrenuti protiv potrošača samo ako je potrošač bio upoznat s njima ili ako je trgovac koji ih je dostavio poduzeo razumne mjere da upozori potrošača na njih, prije ili u trenutku sklapanja ugovora. [Am. 148]

2.  Za potrebe ovog članka potrošač nije dostatno upozoren na uvjete ugovora osim ako su:

(a)  predstavljeni na način prikladan da se potrošača upozori na njihovo postojanje; i

(b)  dani ili učinjeni dostupnima potrošaču od strane trgovca na način koji potrošaču omogućuje da ih shvati prije sklapanja ugovora. [Am. 149]

3.  Samo upućivanje na uvjete ugovora u dokumentu ugovora ne smatra se dostatnim upozorenjem na uvjete ugovora, čak i ako potrošač potpiše taj dokument. [Am. 150]

4.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 151]

Članak 76.b

Dodatna plaćanja u ugovorima između trgovca i potrošača

1.  U ugovoru između trgovca i potrošača, uvjet ugovora koji potrošača obvezuje da izvrši bilo koje plaćanje povrh naknade koja se navodi kao glavna ugovorna obveza trgovca, osobito ako je uvršten zbog korištenja standardnih opcija koje je potrošač dužan odbiti kako bi izbjegao dodatno plaćanje, nije obvezujući za potrošača, osim ako, prije nego što ugovor postane obvezujući za potrošača, potrošač izričito pristane na dodatno plaćanje. Ako potrošač izvrši dodatno plaćanje a da s time nije bio izričito suglasan, može izvršiti i povrat istoga.

2.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke. [Am. 152]

Članak 77.

Ugovori na neodređeno vrijeme

1.  Ako, u slučaju trajnih ili opetovanih ispunjenja određene ugovorne obveze, uvjeti ugovora ne određuju datum završetka ugovornog odnosa niti omogućuju raskid ugovora po davanju obavijesti u tu svrhu, ugovor može raskinuti bilo koja ugovorna stranka uz davanje razumnog otkaznog roka koji nije dulji od dva mjeseca.

2.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 78.

Uvjeti ugovora u korist trećih stranaka

1.  Ugovorne stranke mogu, u skladu s ugovorom, prenijeti pravo na treću stranku. Treća stranka ne mora postojati niti mora biti identificirana u trenutku sklapanja ugovora, ali potrebno je da ju je moguće utvrditi.

2.  Ugovorom se utvrđuju narav i sadržaj prava treće stranke. Pravo može biti u obliku izuzeća ili ograničenja odgovornosti treće stranke prema jednoj od ugovornih stranaka.

3.  Ako jednu od ugovornih stranaka ugovor obvezuje na ispunjenje obveze prema trećoj osobi, tada:

(a)  treća stranka ima jednaka prava na ispunjenje i primjenu pravnih lijekova za neispunjenje ugovornih obveza kao da se ugovorna stranka obvezala na ispunjenje ugovornih obveza ugovorom s trećom strankom; i

(b)  ugovorna stranka koju ugovor obvezuje može koristiti sva pravna sredstva protiv treće stranke koja bi ugovorna stranka mogla koristiti protiv druge ugovorne stranke.

4.  Treća stranka može odbiti pravo koje joj je dodijeljeno obavještavanjem bilo koje od ugovornih stranaka, ako se to učini prije izričitog ili implicitnog pristanka na to pravo. Pri takvom odbijanju smatra se da pravo nikad nije pripadalo trećoj stranci.

5.  Ugovorne stranke mogu ukloniti ili izmijeniti uvjet ugovora koji se tiče prijenosa prava ako to učine prije nego što ijedna od njih treću stranku obavijesti da je pravo dodijeljeno.

Poglavlje 8.

Nepošteni uvjeti ugovora

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 79.

Učinci nepoštenih uvjeta ugovora

1.  Uvjet ugovora koji predlaže jedna ugovorna stranka i koji je nepošten prema odjeljcima 2. i 3. ovog poglavlja nije obvezujući za drugu ugovornu stranku.

2.  Ako se ugovor može održati bez nepoštenog uvjeta ugovora, ostali uvjeti ugovora i dalje su obvezujući.

Članak 80.

Iznimke od testa za ispitivanje nepoštenih uvjeta ugovora

1.  Odjeljci 2. i 3. ne primjenjuju se na uvjete ugovora koji odražavaju pravila Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe koja bi se primjenjivala da to pitanje ne reguliraju uvjeti ugovora.

2.  Odjeljak 2. ne primjenjuje se na definiciju glavnog predmeta ugovora niti na primjerenost cijene koju je potrebno platiti ako je trgovac poštovao obvezu transparentnosti navedenu u članku 82. [Am. 153]

3.  Odjeljak 3. ne primjenjuje se na definiciju glavnog predmeta ugovora niti na primjerenost cijene koju je potrebno platiti.

Članak 81.

Obvezujuća narav

Ugovorne stranke ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 2.

Nepošteni uvjeti ugovora u ugovorima između trgovca i potrošača

Članak 82.

Obveza transparentnosti u uvjetima ugovora koji nisu pojedinačno dogovoreni

Ako trgovac dostavlja uvjete ugovora koji nisu dogovoreni pojedinačno s potrošačem u smislu članka 7., tada ima obvezu pobrinuti se da su sastavljeni i priopćeni na jednostavan, jasan i razumljiv način. [Am. 154]

Članak 83.

Značenje „nepoštenosti” u ugovorima između trgovca i potrošača

1.  U ugovoru između trgovca i potrošača uvjet ugovora koji je predložio trgovac, a koji nije pojedinačno dogovoren u smislu članka 7., nepošten je za potrebe ovog odjeljka ako uzrokuje značajnu neravnotežu prava ugovornih stranaka i obveza koje proizlaze iz ugovora, na štetu potrošača, protivno načelima dobre vjere i poštenog poslovanja. [Am. 155]

2.  Pri procjeni nepoštenosti uvjeta ugovora za potrebe ovog odjeljka, potrebno je uzeti u obzir:

(a)  je li trgovac poštovao obvezu transparentnosti navedenu u članku 82.;

(b)  narav onoga što je predviđeno ugovorom;

(c)  dane okolnosti tijekom sklapanja ugovora;

(ca)  je li toliko nepredvidljive prirode da ga potrošač nije mogao očekivati; [Am. 156]

(d)  ostale uvjete ugovora; te

(e)  uvjete bilo kojeg drugog ugovora o kojemu ovisi ugovor.

Članak 84.

Uvjeti ugovora koji su uvijek nepošteni

Uvjet ugovora uvijek je nepošten za potrebe ovog odjeljka ako su njegov cilj ili učinak:

(a)  isključiti ili ograničiti odgovornost trgovca za smrt ili tjelesnu ozljedu potrošača uzrokovanu određenim činom ili propustom trgovca ili osobe koja djeluje u ime trgovca;

(b)  isključiti ili ograničiti odgovornost trgovca za bilo kakav gubitak ili štetu nanesenu potrošaču namjerno ili grubim nemarom;

(ba)  na neprimjeren način isključiti ili ograničiti pravne lijekove dostupne potrošaču protiv trgovca ili treće osobe za neispunjenje ugovornih obveza trgovca propisanih ugovorom; [Am. 157]

(c)  ograničiti obvezu trgovca da bude obvezan obvezama koje su preuzeli njegovi ovlašteni zastupnici ili učiniti njegove obveze podložne sukladnosti određenom uvjetu čije ispunjenje ovisi isključivo o trgovcu;

(ca)  ograničiti dokaze dostupne potrošaču ili potrošaču nametnuti teret dokazivanja koji je pravna obveza trgovca; [Am. 158]

(d)  isključiti ili onemogućiti pravo potrošača da pokrene pravni postupak ili upotrijebi bilo koji drugi pravni lijek, osobito putem zahtjeva da potrošač sporove rješava isključivo putem arbitražnog sustava koji općenito nije predviđen u zakonskim odredbama koje se primjenjuju na ugovore između trgovca i potrošača;

(e)  dodijeliti isključivu nadležnost za sve sporove koji proizlaze iz ugovora sudu u mjestu boravišta trgovca, osim ako je odabrani sud ujedno i sud u mjestu boravišta potrošača;

(f)  dati trgovcu isključivo pravo da utvrdi jesu li roba, digitalni sadržaj ili isporučene povezane usluge u skladu s ugovorom ili dati trgovcu isključivo pravo na tumačenje bilo kojeg uvjeta ugovora;

(fa)  dopustiti trgovcu da jednostrano mijenja uvjete ugovora bez valjanog razloga navedenog u ugovoru; to ne utječe na uvjete ugovora prema kojima trgovac ima pravo jednostrano mijenjati uvjete ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da je trgovac dužan obavijestiti potrošača o izmjeni u razumnom roku i da potrošač može slobodno raskinuti ugovor bez troškova za potrošača; [Am. 159]

(fb)  omogućiti trgovcu da jednostrano mijenja, bez valjanog razloga, bilo koja obilježja robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga koje se pružaju ili bilo kojih drugih značajki ispunjenja ugovorne obveze; [Am. 160]

(fc)  omogućiti trgovcu da za svoje usluge zahtijeva višu cijenu od one koja je utvrđena pri sklapanju ugovora, osim ako je u ugovoru u okviru dogovorenih uvjeta za promjenu cijene utvrđena i mogućnost smanjenja cijene te je u ugovoru navedeno u kojim je razmjerima promjena cijene objektivno utemeljena, i trgovac ne može samovoljno mijenjati cijenu; [Am. 161]

(g)  pobrinuti se da je ugovor obvezujući za potrošača, a ne za trgovca;

(ga)  obvezati potrošača na ispunjavanje svih svojih obveza predviđenih ugovorom ako trgovac ne ispuni svoje obveze; [Am. 162]

(gb)  omogućiti trgovcu da na temelju diskrecijske ocjene odustane od ugovora ili ga raskine u smislu članka 8., a da isto pravo nije predviđeno i za potrošača, ili omogućiti trgovcu da zadrži novac plaćen za povezane usluge koje još nisu pružene kada trgovac odustane od ugovora ili ga raskine; [Am. 163]

(h)  zahtijevati od potrošača korištenje službenijeg načina za raskid ugovora u smislu članka 8. od onog koji je korišten za sklapanje ugovora;

(ha)  nametnuti prekomjeran teret potrošaču u svrhu raskida ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme; [Am. 164]

(i)  jamčiti trgovcu kraći otkazni rok za raskid ugovora od onoga koji se odnosi na potrošača;

(j)  obvezati potrošača da plati za robu, digitalni sadržaj ili povezane usluge koje zapravo nisu isporučene, dostavljene ili pružene;

(k)  utvrditi da uvjeti ugovora koji nisu dogovoreni pojedinačno u smislu članka 7. imaju jaču pravnu snagu ili prednost nad uvjetima ugovora koji su dogovoreni pojedinačno.

Članak 85.

Uvjeti ugovora koji se smatraju nepoštenima

Smatra se da je uvjet ugovora nepošten za potrebe ovog odjeljka ako su njegov cilj ili učinak:

(a)  ograničiti dokaze dostupne potrošaču ili potrošaču nametnuti teret dokazivanja koji bi trebao biti pravna obveza trgovca; [Am. 165]

(b)  na neprimjeren način isključiti ili ograničiti pravne lijekove dostupne potrošaču protiv trgovca ili treće osobe za neispunjenje ugovornih obveza trgovca propisanih ugovorom; [Am. 166]

(c)  na neprimjeren način isključiti ili ograničiti pravo prijeboja tražbina koje potrošač može imati protiv trgovca s onim što potrošač može dugovati trgovcu;

(d)  dopustiti trgovcu da zadrži novac koji je platio potrošač ako potonji odluči ne sklopiti ugovor ili ne ispuniti obveze koje iz njega proizlaze, a da u obrnutoj situaciji ne osigura da potrošač primi naknadu u jednakom iznosu od trgovca;

(e)  zahtijevati da potrošač koji ne ispuni ugovorne obveze plati nerazmjerno visok iznos naknade štete ili ugovorenog plaćanja za neispunjenje obveze;

(ea)  da se određeno ponašanje potrošača smatra kao davanje ili nedavanje izjave, osim ako se potrošača na početku izričito ne upozori na važnost njegova ponašanja i ako potrošač ima odgovarajući rok za davanje izričite izjave; [Am. 167]

(f)  omogućiti trgovcu da odustane od ugovora ili ga raskine u smislu članka 8. na temelju njegove diskrecijske ocjene, a da isto pravo nije predviđeno i za potrošača, ili omogućiti trgovcu da zadrži novac plaćen za povezane usluge koje još nisu isporučene u slučaju kada trgovac odustane od ugovora ili ga raskine;[Am. 168]

(g)  omogućiti trgovcu da raskine ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme bez obavješćivanja potrošača u razumnom roku, osim u slušaju kada postoje osnovani razlozi za raskid ugovora;

(h)  automatsko produljenje ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, osim ako potrošač ne naznači drukčije, u slučajevima kada je uvjetima ugovora predviđeno davanje obavijesti s nerazumno dugim rokom;

(i)  dopustiti trgovcu da jednostrano mijenja uvjete ugovora bez valjanog razloga navedenog u ugovoru; to ne utječe na uvjete ugovora prema kojima trgovac ima pravo jednostrano mijenjati uvjete ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da je trgovac dužan obavijestiti potrošača u razumnom roku i da potrošač može slobodno raskinuti ugovor bez troškova za potrošača;[Am. 169]

(j)  omogućiti trgovcu da jednostrano mijenja, bez valjanog razloga, bilo koja obilježja robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga koje se pružaju ili bilo kojih drugih značajki ispunjenja ugovorne obveze;[Am. 170]

(k)  pobrinuti se da se cijena robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga utvrđuje u trenutku isporuke ili pružanja usluga ili dopustiti trgovcu da povisi cijenu, a da potrošaču ne nudi pravo odustajanja ako je povišena cijena previsoka u odnosu na cijenu dogovorenu u trenutku sklapanja ugovora; to ne utječe na klauzule o indeksiranju cijena, kad je to dopušteno zakonom, pod uvjetom da je metoda koja određuje izmjene cijena eksplicitno opisana;[Am. 171]

(l)  obvezati potrošača na ispunjavanje svih obveza predviđenih ugovorom ako trgovac ne ispunjava vlastite obveze;[Am. 172]

(m)  dopustiti trgovcu prijenos vlastitih prava i obveza predviđenih ugovorom bez pristanka potrošača, osim ako se radi o prijenosu na društvo kći pod nadzorom trgovca ili ako je on posljedica spajanja ili slične zakonite transakcije trgovačkog društva i takav prijenos vjerojatno neće negativno utjecati na bilo koja prava potrošača;

(n)  dopustiti trgovcu, ako su naručena roba, digitalni sadržaj ili usluge nedostupni, da isporuči robu, digitalni sadržaj ili usluge jednake vrijednosti, a da potrošača nije izričito obavijestio o ovoj mogućnosti i o činjenici da trgovac mora snositi trošak povrata onoga što je potrošač primio u skladu s ugovorom ako potrošač koristi pravo odbijanja ispunjenja ugovornih obveza i ako potrošač nije izričito zahtijevao isporuku robe, digitalnog sadržaja ili usluge jednake vrijednosti; [Am. 173]

(o)  dopustiti trgovcu da predvidi nerazumno dugačko ili nedovoljno određeno razdoblje za prihvaćanje ili odbijanje ponude;

(p)  dopustiti trgovcu da predvidi nerazumno dugačko ili nedovoljno određeno razdoblje za ispunjavanje obveza predviđenih ugovorom;

(q)  na neprimjeren način isključiti ili ograničiti pravne lijekove dostupne potrošaču protiv trgovca ili sredstva obrane dostupna potrošaču protiv tražbina trgovca;

(r)  podvrgnuti ispunjenje obveza trgovca predviđenih ugovorom ili podvrgnuti druge korisne učinke ugovora za potrošača određenim formalnostima koje nisu određene zakonom i koje su nerazumne;

(s)  zahtijevati od potrošača prekomjerne iznose predujma ili prekomjerna jamstva za ispunjenje ugovornih obveza;

(t)  neopravdano spriječiti potrošača u nabavljanju robe od trećih stranaka ili da mu treće stranke obave popravke;

(u)  neopravdano povezati ugovor s drugim ugovorom s trgovcem, društvom-kćeri trgovca ili trećom strankom na način koji potrošač ne može očekivati;

(v)  nametnuti prekomjeran teret potrošaču u svrhu raskida ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme;[Am. 174]

(w)  produljiti početno razdoblje trajanja ugovora ili bilo koje razdoblje obnove ugovora za produženu isporuku robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga na više od godinu dana, osim ako potrošač može raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku u roku od najviše 30 dana.

Odjeljak 3.

Nepošteni uvjeti ugovora u ugovorima među trgovcima

Članak 86.

Značenje „nepoštenosti” u ugovorima među trgovcima

1.  U ugovoru među trgovcima, uvjet ugovora nepošten je za potrebe ovog odjeljka samo ako:

(a)  čini dio uvjeta koji nisu dogovoreni pojedinačno u smislu članka 7.; i

(b)  takve je naravi da njegova uporaba izrazito odstupa od dobre uobičajene poslovne prakse, protivno načelima dobre vjere i poštenog poslovanja.[Am. 175]

2.  Pri procjeni nepoštenosti uvjeta ugovora za potrebe ovog odjeljka, potrebno je uzeti u obzir:

(a)  narav onoga što je predviđeno ugovorom;

(b)  dane okolnosti tijekom sklapanja ugovora;

(c)  ostale uvjete ugovora i

(d)  uvjete bilo kojeg drugog ugovora o kojemu ovisi ugovor.

Dio IV.

Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka u kupoprodajnom ugovoru za isporuku digitalnog sadržaja

Poglavlje 9.

Opće odredbe

Članak 87.

Neispunjenje ugovornih obveza i neispunjenje bitnih ugovornih obveza

1.  Neispunjenje ugovorne obveze je bilo koje neizvršavanje te obveze, bilo da postoji opravdanje za neizvršavanje ili ne, i uključuje:

(a)  neisporuku ili zakašnjelu isporuku robe;

(b)  neisporuku ili zakašnjelu isporuku digitalnog sadržaja;

(c)  isporuku robe koja nije u skladu s ugovorom;

(d)  isporuku digitalnog sadržaja koji nije u skladu s ugovorom;

(e)  neplaćanje ili zakašnjelo plaćanje cijene; i

(f)  bilo koje navodno ispunjenje koji nije u skladu s ugovorom.

2.  Neispunjenje ugovorne obveze jedne ugovorne stranke bitno je ako:

(a)  značajno uskraćuje drugoj ugovornoj stranci ono što je ta stranka imala pravo očekivati u skladu s ugovorom, osim ako u trenutku sklapanja ugovora stranka koja ne ispunjava ugovorne obveze nije predvidjela i nije mogla predvidjeti tu posljedicu; ili

(b)  ako je takve naravi da objašnjava kako se nije moguće osloniti na buduće ispunjenje ugovornih obveza stranke koja ih ne ispunjava.

Članak 88.

Neispunjenje iz opravdanih razloga

1.  Neispunjenje obveze ugovorne stranke opravdano je ako je posljedica prepreke izvan kontrole te stranke i ako se nije moglo očekivati da će ta stranka prepreku uzeti u obzir u trenutku sklapanja ugovora ili izbjeći ili svladati prepreku ili njezine posljedice.

2.  Ako je prepreka samo privremena, neispunjenje je opravdano tijekom razdoblja u kojem prepreka traje. Međutim, ako zakašnjenje predstavlja bitno neispunjenje, druga stranka može ga kao takvo tretirati.

3.  Ugovorna stranka koja nije u mogućnosti ispuniti ugovorne obveze dužna je pobrinuti se da druga stranka primi obavijest o prepreci i njezinu učinku na sposobnost ispunjenja obveza bez nepotrebnog odgađanja, nakon što prva stranka postane svjesna ili se moglo očekivati da je postala svjesna tih okolnosti. Druga ugovorna stranka ima pravo na naknadu štete u skladu s poglavljem 16. za bilo kakav gubitak koji je nastao kršenjem te obveze. [Am. 176]

Članak 89.

Promjena okolnosti

1.  Ugovorna stranka mora ispunjavati svoje ugovorne obveze, čak i kada je ispunjenje postalo otežano, bilo da je razlog povišenje cijene ispunjenja ugovornih obveza ili smanjenje vrijednosti onoga što zauzvrat treba primiti.

Ako ispunjenje ugovornih obveza postane prekomjerno otežano zbog iznimne promjene okolnosti, ugovorne stranke dužne su započeti pregovore s ciljem izmjene ili raskida ugovora.

2.  Ako ugovorne stranke ne postignu dogovor u razumnom vremenskom roku, tada, na zahtjev bilo koje stranke, sud može:

(a)  prilagoditi ugovor kako bi ga uskladio s onim na što bi stranke razumno pristale u trenutku sklapanja ugovora da su u obzir uzele promjene okolnosti; ili

(b)  raskinuti ugovor u smislu članka 8. na datum i pod uvjetima koje će odrediti sud.

3.  Stavci 1. i 2. primjenjuju se samo ako:

(a)  je promjena okolnosti nastupila nakon trenutka sklapanja ugovora;

(b)  ugovorna stranka koja se oslanja na promjenu okolnosti u to vrijeme nije uzela u obzir i nije se moglo očekivati da uzme u obzir mogućnost ili razmjer te promjene okolnosti; i

(c)  oštećena stranka, oslanjajući se na promjenu okolnosti, nije preuzela i ne može se razumno smatrati da je preuzela rizik te promjene okolnosti.[Am. 177]

4.  Za potrebe stavaka 2. i 3. pojam „sud” uključuje arbitražni sud.

Članak 90.

Proširena primjena pravila o plaćanju i robi ili digitalnom sadržaju koji nisu prihvaćeni

1.  Osim ako je drukčije određeno, pravila o plaćanju cijene od strane kupca u poglavlju 12. primjenjuju se s odgovarajućim izmjenama drugim plaćanjima.

2.  Članak 97. primjenjuje se s odgovarajućim izmjenama u drugim slučajevima kada roba ili digitalni sadržaj ostanu u nečijem posjedu zbog toga što druga osoba nije ispunila obvezu njihova preuzimanja.

Članak 10.

Obveze prodavatelja

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 91.

Glavne obveze prodavatelja

Prodavatelj robe ili dobavljač digitalnog sadržaja (u ovom dijelu „prodavatelj”) mora:

(a)  isporučiti robu ili digitalni sadržaj;

(b)  prenijeti ili se obvezati na prijenos vlasništva nad robom, uključujući materijalni nosač podataka na kojem se isporučuje digitalni sadržaj; [Am. 178]

(c)  pobrinuti se da su roba ili digitalni sadržaj u skladu s ugovorom;

(d)  pobrinuti se da kupac ima pravo korištenja digitalnog sadržaja u skladu s ugovorom i

(e)  dostaviti dokumente koji čine robu ili se odnose na nju ili dokumente koji se odnose na digitalni sadržaj ako je to propisano ugovorom.

Članak 91.a

Zadržavanje prava vlasništva

Ako je bila dogovorena klauzula o zadržavanju prava vlasništva, prodavač nije obvezan prenijeti vlasništvo nad robom dok kupac ne ispuni obvezu plaćanja po dogovorenoj cijeni.[Am. 179]

Članak 92.

Ispunjenje ugovorne obveze od strane treće stranke

1.  Prodavatelj može povjeriti ispunjenje ugovorne obveze drugoj osobi, osim ako uvjeti ugovora zahtijevaju da prodavatelj ugovorne obveze ispuni osobno.

2.  Prodavatelj koji ispunjenje ugovorne obveze povjerava drugoj osobi i dalje je odgovoran za ispunjenje ugovorne obveze.

3.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu stavka 2., odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 2.

Isporuka

Članak 93.

Mjesto isporuke

1.  Ako se mjesto isporuke ne može drukčije utvrditi, ono je:

(a)  u slučaju potrošačkog kupoprodajnog ugovora ili ugovora između trgovca i potrošača o isporuci digitalnog sadržaja koji je sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija ili u kojemu se prodavatelj obvezao da će organizirati prijevoz do kupca, potrošačevo prebivalište u trenutku sklapanja ugovora;[Am. 180]

(b)  u svim drugim slučajevima,

(i)  ako ugovor o prodaji uključuje prijevoz robe od strane prijevoznika ili niza prijevoznika, najbliže mjesto za preuzimanje robe prvog prijevoznika;

(ii)  ako ugovor ne uključuje prijevoz, mjesto prodavateljeva poslovanja u trenutku sklapanja ugovora.

2.  Ako prodavatelj ima više mjesta poslovanja, mjesto poslovanja za potrebe stavka 1. točke (b) ono je koje je najviše povezano s obvezom isporuke.

Članak 94.

Način isporuke

1.  Osim ako je drukčije dogovoreno, prodavatelj ispunjava obvezu isporuke:

(a)  u slučaju potrošačkog kupoprodajnog ugovora ili ugovora između trgovca i potrošača o isporuci digitalnog sadržaja koji je sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija ili u kojemu se prodavatelj obvezao da će organizirati prijevoz do kupca, prijenosom fizičkog posjeda ili nadzora nad robom ili digitalnog sadržaja na potrošača; [Am. 181]

(b)  u drugim slučajevima u kojima ugovor uključuje prijevoz robe od strane prijevoznika, predajom robe prvom prijevozniku za prijenos do kupca i uručenjem svih potrebnih dokumenata kupcu koji mu omogućuju da preuzme robu od prijevoznika u čijem je posjedu roba; ili

(c)  u slučajevima koji nisu obuhvaćeni točkama (a) ili (b), učiniti robu ili digitalni sadržaj ili, kada je dogovoreno da prodavatelj treba samo dostaviti dokumente koji čine robu, te dokumente, dostupne kupcu.

2.  U stavku 1. točkama (a) i (c), bilo koje upućivanje na potrošača ili kupca uključuje treću stranku koja nije prijevoznik, a koju navode potrošač ili kupac u skladu s ugovorom.

Članak 95.

Vrijeme isporuke

1.  Ako se vrijeme isporuke ne može utvrditi drugačije, roba ili digitalni sadržaj mora se dostaviti bez nepotrebnog odgađanja u razumnom roku nakon sklapanja ugovora što je ugovor sklopljen.[Am. 182]

2.  U ugovorima između trgovca i potrošača, osim ako su stranke drukčije dogovorile, trgovac mora isporučiti robu ili digitalni sadržaj najkasnije 30 dana od datuma sklapanja ugovora.

Članak 96.

Obveze prodavatelja u vezi s prijevozom robe

1.  Ako je ugovorom određeno da prodavatelj treba organizirati prijevoz robe, prodavatelj mora sklopiti takve ugovore koji su potrebni za prijevoz do utvrđenog mjesta prijevoznim sredstvima prikladnima s obzirom na okolnosti i u skladu s uobičajenim uvjetima za takav prijevoz.

2.  Ako prodavatelj, u skladu s ugovorom, prijevozniku uručuje robu i ako roba nije putem oznaka, prijevoznih dokumenata ili na drugi način jasno obilježena kao roba koju je potrebno isporučiti prema ugovoru, prodavatelj mora kupcu dati obavijest o pošiljci s opisom robe.

3.  Ako ugovorom nije određeno da prodavatelj treba ugovoriti osiguranje u odnosu na prijevoz robe, prodavatelj mora, na zahtjev kupca, kupcu pružiti sve dostupne informacije kako bi kupac ugovorio takvo osiguranje.

Članak 97.

Roba ili digitalni sadržaj koje kupac ne prihvaća

1.  Prodavatelj u čijem su posjedu ostali roba ili digitalni sadržaj jer kupac, kojeg ugovor obvezuje na to, nije preuzeo isporuku, mora poduzeti razumne mjere za njihovu zaštitu i očuvanje.

2.  Prodavatelj nije dužan ispuniti obvezu isporuke ako prodavatelj:

(a)  skladišti robu ili digitalni sadržaj po razumnim uvjetima kod treće osobe po nalogu kupca i o tome ga obavještava; ili

(b)  prodaje robu ili digitalni sadržaj po razumnim uvjetima nakon obavještavanja kupca i neto prihod plaća kupcu.

3.  Prodavatelj ima pravo na povrat ili zadržavanje bilo kakvih razumno nastalih iznosa troškova prodaje.

Članak 98.

Učinak na prijelaz rizika

Učinak isporuke na prijelaz rizika reguliran je u poglavlju 14.[Am. 183]

Odjeljak 3.

Sukladnost robe i digitalnog sadržaja

Članak 99.

Sukladnost s ugovorom

1.  Kako bi bili u skladu s ugovorom, roba ili digitalni sadržaj moraju:

(a)  odgovarati količini, kvaliteti i opisu koji su propisani ugovorom;

(b)  biti u ambalaži ili pakiranju na način propisan ugovorom; i

(c)  biti dostavljeni skupa sa svom opremom, uputama za instalaciju ili drugim uputama propisanim ugovorom.

2.  Kako bi bili u skladu s ugovorom, roba ili digitalni sadržaj također moraju zadovoljiti zahtjeve iz članaka 100., 101. i 102., osim ako se stranke dogovore drukčije.

3.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru između trgovca i potrošača, bilo koji sporazum koji odstupa od zahtjeva iz članaka 100., 101. i 102. i 103. na štetu potrošača valjan je samo ako je potrošač u trenutku sklapanja ugovora bio upoznat s posebnim stanjem robe ili digitalnog sadržaja i prihvatio je robu ili digitalni sadržaj kao da su u skladu s ugovorom u trenutku njegova sklapanja. [Am. 184]

4.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu stavka 3., odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 100.

Kriteriji za sukladnost robe i digitalnog sadržaja

Roba ili digitalni sadržaj moraju:

(a)  odgovarati svim posebnim namjenama s kojima je prodavatelj upoznat u trenutku sklapanja ugovora, osim ako okolnosti pokazuju da se kupac nije oslanjao ili je bilo nerazumno da se oslanja na vještine i prosudbu prodavatelja.

(b)  odgovarati uobičajenim namjenama robe ili digitalnog sadržaja jednakog opisa.

(c)  posjedovati svojstva robe ili digitalnog sadržaja koje je prodavatelj uručio kupcu kao uzorak ili model;

(d)  biti u uobičajenoj ambalaži ili pakirani na uobičajen način za takvu robu ili, u nedostatku uobičajenog načina, na način prikladan za očuvanje i zaštitu robe;

(e)  biti dostavljeni skupa sa svom opremom, uputama za instalaciju ili drugim uputama koje kupac može očekivati;

(f)  posjedovati svojstva i sposobnosti izvršenja navedene u svim predugovornim izjavama koje čine dio uvjeta ugovora na temelju članka 69.; i

(g)  posjedovati takva svojstva i sposobnost izvršenja kakve očekuje potrošač, uključujući izgled i nepostojanje nedostataka. Pri utvrđivanju onoga što kupac može očekivati od digitalnog sadržaja potrebno je obratiti pozornost na to je li digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za plaćanje određene cijene ili neke protuusluge. [Am. 185]

Članak 101.

Pogrešna ugradnja ili instalacija na temelju potrošačkog kupoprodajnog ugovora

1.  Ako su roba ili digitalni sadržaj koji su isporučeni na temelju potrošačkog kupoprodajnog ugovora pogrešno ugrađeni ili instalirani, svaki nedostatak sukladnosti koji proizlazi iz pogrešne ugradnje smatra se nedostatkom sukladnosti robe ili digitalnog sadržaja ako je:

(a)  robu ugradio ili digitalni sadržaj instalirao prodavatelj ili je to učinjeno pod njegovom odgovornošću, ili

(b)  potrošač kanio ugraditi robu ili instalirati digitalni sadržaj, a pogrešna ugradnja ili instalacija bile su posljedica greške u uputama za ugradnju ili instalaciju.

2.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 102.

Prava i tražbine treće stranke

1.  Roba i digitalni sadržaj moraju biti oslobođeni svih prava ili tražbina treće stranke koje nisu očigledno neutemeljene.

2.  U pogledu prava ili tražbina koje se temelje na intelektualnom vlasništvu, podložno stavcima 3. i 4., roba i digitalni sadržaj moraju biti oslobođeni svih prava ili tražbina treće stranke koje nisu očigledno neutemeljene:

(a)  prema pravu države u kojoj će se koristiti roba ili digitalni sadržaj u skladu s ugovorom ili, ako takav dogovor ne postoji, prema pravu države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja kupca ili u ugovorima između trgovca i potrošača mjesto potrošačeva boravišta koje je potrošač naveo u trenutku sklapanja ugovora i

(b)  s čim je prodavatelj bio upoznat ili se moglo očekivati da je bio upoznat u trenutku sklapanja ugovora.

3.  U ugovorima među poduzećima, Stavak 2. ne primjenjuje se

(a)  u ugovorima među trgovcima, ako je kupac bio upoznat ili se moglo očekivati da je bio upoznat s pravima ili tražbinama koje se temelje na intelektualnom vlasništvu u trenutku sklapanja ugovora;

4.   (b) U ugovorima između trgovca i potrošača, stavak 2. ne primjenjuje se ako je potrošač bio upoznat s pravima ili tražbinama koje se temelje na intelektualnom vlasništvu u trenutku sklapanja ugovora. [Am. 186]

5.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 103.

Ograničenja sukladnosti digitalnog sadržaja

Ne smatra se da digitalni sadržaj nije sukladan ugovoru iz isključivog razloga što je ažurirani digitalni sadržaj postao dostupan nakon sklapanja ugovora.[Am. 187]

Članak 104.

Upoznatost kupca s nedostatkom sukladnosti u ugovoru među trgovcima

U ugovoru među trgovcima Prodavatelj ne snosi odgovornost za bilo kakav nedostatak sukladnosti robe ako je, u trenutku sklapanja ugovora, kupac bio upoznat ili s tim nedostatkom sukladnosti. U ugovoru među trgovcima to se također primjenjuje ako kupac nije mogao ne primijetiti nedostatak sukladnosti. [Am. 188]

Članak 105.

Relevantno vrijeme za utvrđivanje sukladnosti

1.  Prodavatelj snosi odgovornost za svaki nedostatak sukladnosti koji postoji u trenutku kada rizik prelazi na kupca u skladu s poglavljem 14.

2.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru između trgovca i potrošača smatra se da je svaki nedostatak sukladnosti koji se pokaže unutar šest mjeseci od trenutka kada rizik prijeđe na kupca postojao u tom trenutku, osim ako to nije u skladu s naravi robe ili digitalnog sadržaja ili s naravi nedostatka sukladnosti. [Am. 189]

3.  U slučaju koji se uređuje člankom 101. stavkom 1. točkom (a), bilo kakvo upućivanje na stavke 1. ili 2. u trenutku kada rizik prelazi na kupca shvaća se kao upućivanje na trenutak kada je ugradnja dovršena. U slučaju koji se uređuje člankom 101. stavkom 1. točkom (b) shvaća se kao upućivanje na trenutak kada je potrošač imao razumno vremensko razdoblje za ugradnju ili instalaciju.

4.  Ako trgovac mora naknadno ažurirati digitalni sadržaj ili ako zasebno dostavlja njegove dijelove, trgovac se mora pobrinuti da digitalni sadržaj ostane u sukladnosti s ugovorom tijekom trajanja ugovora. [Am. 190]

5.  U ugovoru između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti njega ili mijenjati njegove učinke.

Poglavlje 11.

Pravni lijekovi kupca

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 106.

Pregled pravnih lijekova kupca

1.  U slučaju prodavateljeva neispunjenja ugovorne obveze, kupac može, ako su ispunjeni posebni uvjeti za odgovarajuće pravne lijekove, učiniti bilo što od sljedećeg: [Am. 191]

(a)  zahtijevati ispunjenje obveze koje uključuje ispunjenje određene ugovorne obveze, popravak ili zamjenu robe ili digitalnog sadržaja prema odjeljku 3. ovog poglavlja;

(b)  obustaviti vlastito ispunjenje obveze u skladu s odjeljkom 4. ovog poglavlja;

(c)  raskinuti ugovor u skladu s odjeljkom 5. ovog poglavlja i potraživati povrat bilo koje već plaćene cijene u skladu s poglavljem 17.;

(d)  sniziti cijenu u skladu s odjeljkom 6. ovog poglavlja; i

(e)  tražiti naknadu štete u skladu s poglavljem 16.

2.  Ako je kupac trgovac:

(a)  prava kupca da zatraži bilo kakav pravni lijek, osim obustave ispunjenja obveza podliježu pravu na ispravljanje pogreške od strane prodavatelja kako je navedeno u odjeljku 2. ovog poglavlja. i

(b)  prava kupca da se oslanja na nedostatak sukladnosti podliježu zahtjevima za pregled i obavješćivanje kako je navedeno u odjeljku 7. ovog poglavlja.

3.  Ako je kupac potrošač:

(a)  prava kupca ne podliježu pravu na ispravljanje pogrešaka od strane prodavatelja; i, osim ako se ne odnose na robu ili digitalni sadržaj koji su izrađeni, proizvedeni ili izmijenjeni u skladu s uputama potrošača ili su očito izrađeni za određenu osobu; ili [Am. 192]

(b)  zahtjevi za pregled i obavješćivanje kako je navedeno u odjeljku 7. ovog poglavlja se ne primjenjuju.

4.  Ako postoji opravdanje za neispunjenje ugovornih obveza prodavatelja, kupac može pribjeći bilo kojem pravnom lijeku iz stavka 1., osim zahtjevu za ispunjenje ugovornih obveza i naknadu štete.

5.  Kupac ne smije pribjeći nijednom pravnom lijeku iz stavka 1. ako je on sam prouzročio neispunjenje ugovornih obveza prodavatelja.

6.  Pravni lijekovi koji nisu neusklađeni mogu se kumulirati.

Članak 107.

Ograničenje pravnih lijekova za digitalni sadržaj koji nije isporučen u zamjenu za određenu cijenu plaćanje određene cijene ili neku drugu protuuslugu

—  1. Ako je digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za protuuslugu koja nije plaćanje cijene, kupac može pribjeći bilo kojem pravnom lijeku iz članka 106. stavka 1. osim sniženju cijene u skladu s točkom (d).

1.   Ako digitalni sadržaj nije isporučen u zamjenu za plaćanje određene cijene bilo kakvu protuuslugu, kupac ne smije pribjeći pravnim lijekovima iz članka 106. stavka 1. točaka (a) do (d). Kupac smije potraživati samo pravo na naknadu štete iz članka 106. stavka 1. točke (e) za gubitak ili štetu nanesenu imovini kupca, uključujući hardver, softver i podatke, zbog nedostatka sukladnosti isporučenog digitalnog sadržaja, osim u svrhu bilo kakve koristi uskraćene kupcu zbog nastale štete. [Am. 193]

Članak 108.

Obvezujuća narav

U ugovoru između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog poglavlja, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke prije nego što potrošač trgovcu ukaže na nedostatak sukladnosti.

Odjeljak 2.

Ispravljanje pogreške od strane prodavatelja

Članak 109.

Ispravljanje pogreške od strane prodavatelja

1.  Prodavatelj koji je na vrijeme ponudio ispunjenje ugovorne obveze i koji je obaviješten da ispunjenje nije u skladu s ugovorom smije dati novu ponudu koja je u skladu s ugovorom ako se to može učiniti u vremenskom roku dopuštenom za ispunjenje ugovornih obveza.

2.  U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1., prodavatelj koji je ponudio ispunjenje koje nije u skladu s ugovorom smije, bez nepotrebnog odgađanja nakon primanju obavijesti o nedostatku sukladnosti, ponuditi ispravljanje pogreške na vlastiti trošak.

3.  Obavijest o raskidu ugovora ne isključuje ponudu za ispravljanje pogreške.

4.  Kupac smije odbiti ponudu za ispravljanje pogreške samo:

(-a)  ako je kupac potrošač, pravni lijekovi kupca ne podliježu pravu na ispravljanje pogrešaka od strane prodavatelja u skladu s točkom (a) članka 106. stavka 3.; [Am. 194]

(a)  ako se ispravljanje pogreške ne može obaviti brzo i bez značajnih neugodnosti za kupca;

(b)  ako kupac ima razloge vjerovati da se ne može osloniti na buduće ispunjenje ugovornih obveza prodavatelja ili

(c)  ako bi kašnjenje u ispunjavanju ugovornih obveza za posljedicu imalo neispunjenje bitnih ugovornih obveza.

5.  Prodavatelj na raspolaganju ima razuman rok za obavljanje ispravka pogreške. U ugovorima između trgovca i potrošača taj razumni rok nije duži od 30 dana. [Am. 195]

6.  Kupac smije, u očekivanju ispravljanja pogreške, obustaviti ispunjenje ugovornih obveza, ali prava kupca koja nisu u skladu s time da se prodavatelju omogući vremensko razdoblje potrebno za ispravak pogreške obustavljaju se do isteka tog razdoblja.

7.  Neovisno o ispravljanju pogreške, kupac zadržava pravo na naknadu štete u skladu s poglavljem 16. zbog zakašnjenja, kao i bilo koje štete koja je nastala ili koju ispravak pogreške nije spriječio. [Am. 196]

Odjeljak 3.

Zahtjev za ispunjenje

Članak 110.

Zahtjevi za ispunjenje obveza prodavatelja

1.  Kupac ima pravo zahtijevati ispunjenje obveza prodavatelja koje uključuje besplatno ispravljanje nepravilnosti ispunjenja obveza koje nije u skladu s ugovorom. [Am. 197]

2.  Ispunjenje koje je moguće zahtijevati uključuje besplatno ispravljanje pogrešaka onog ispunjenja ugovornih obveza koje nije u skladu s ugovorom.

3.  Ispunjenje nije moguće zahtijevati ako:

(a)  bi ispunjenje bilo nemoguće ili je postalo protupravno; ili

(b)  bi teret ili trošak ispunjenja bio nerazmjeran u odnosu na korist koju bi ostvario kupac.

Članak 111.

Izbor potrošača između popravka i zamjene

1.  Ako je u potrošačkom kupoprodajnom ugovoru trgovac dužan ispraviti nedostatak sukladnosti na temelju članka 110. stavka 2., potrošač može odabrati između popravka i zamjene, osim ako bi odabrana opcija bila protupravna ili nemoguća ili bi, u usporedbi s drugom dostupnom opcijom, rezultirala troškovima za prodavatelja koji bi bili nerazmjerni, uzevši u obzir:[Am. 198]

(a)  vrijednost koju bi roba imala kad ne bi postojao nedostatak sukladnosti;

(b)  značajnost nedostatka sukladnosti; i

(c)  može li se izvršiti alternativno ispravljanje pogreške bez značajnih neugodnosti za potrošača.

2.  Ako je potrošač zatražio ispravljanje nedostatka sukladnosti putem popravka ili zamjene na temelju stavka 1., potrošač može pribjeći drugim pravnim lijekovima samo ako:

(a)  trgovac nije završio popravak ili zamjenu u razumnom vremenskom roku od najviše 30 dana; Međutim, potrošač smije obustaviti ispunjenje ugovornih obveza tijekom tog razdoblja.

b)  trgovac je implicitno ili izričito odbio ispraviti nedostatak sukladnosti;

(c)  ista se pogreška ponovila nakon popravka ili zamjene. [Am. 199]

Članak 112.

Vraćanje zamijenjenog proizvoda

1.  Ako je prodavatelj zatražio zamjenu proizvoda kao oblik ispravljanja pogreške zbog nedostatka sukladnosti, prodavatelj ima pravo i obvezu uzeti nazad zamijenjeni proizvod na vlastiti trošak.

2.  Kupac nije obvezan platiti za bilo koje korištenje zamijenjenog proizvoda tijekom razdoblja koje je prethodilo zamjeni.

Odjeljak 4.

Obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza kupca

Članak 113.

Pravo na obustavljanje ispunjenja

1.  Kupac koji mora ispuniti ugovorne obveze u isto vrijeme ili nakon što ih ispuni prodavatelj ima pravo na obustavljanje ispunjenja sve dok prodavatelj ne ponudi ispunjenje ugovornih obveza ili dok ih ne ispuni.

2.  Kupac koji mora ispuniti ugovorne obveze prije nego što ih ispuni prodavatelj i koji s razlogom vjeruje da prodavatelj neće ispuniti ugovorne obveze do zadanog roka može obustaviti ispunjenje sve dok postoji osnovana sumnja u to.

3.  Ispunjenje koje je moguće obustaviti u skladu s ovim člankom čini cjelinu ili dio ispunjenja do te mjere koja je opravdana neispunjenjem ugovornih obveza. Ako prodavatelj mora ispuniti obveze u zasebnim dijelovima ili se one mogu drukčije razdijeliti, kupac može obustaviti ispunjenje samo u odnosu na onaj dio koji nije ispunjen, osim ako je neispunjenje ugovornih obveza prodavatelja takvo da opravdava obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza kupca u cjelini.

3a.  U ugovoru između trgovca i potrošača moguće je obustaviti čitavo ispunjenje obveza, osim ako takvo obustavljanje nije nerazmjerno opsegu nedostatka sukladnosti. [Am. 200]

Odjeljak 5.

Raskid ugovora

Članak 114.

Raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza

1.  Kupac može raskinuti ugovor u smislu članka 8. u slučaju neispunjenja bitnih ugovornih obveza prodavatelja određenih ugovorom u smislu članka 87. stavka 2.

2.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru i ugovoru o isporuci digitalnog sadržaja između trgovca i potrošača, ako postoji neispunjenje ugovornih obveza jer roba nije u skladu s ugovorom, potrošač može raskinuti ugovor, osim ako je nedostatak sukladnosti neznatan.

Članak 115.

Raskid ugovora zbog kašnjenja isporuke nakon obavijesti o utvrđivanju dodatnog vremenskog roka za ispunjenje

1.  Kupac može raskinuti ugovor u slučaju kašnjenja isporuke koja sama po sebi nije bitan sastojak ugovora ako kupac dostavi obavijest o utvrđivanju dodatnog razumnog vremenskog roka za ispunjenje ugovornih obveza i ako prodavatelj ne ispuni ugovorne obveze u tom vremenskom roku.

2.  Dodatni rok iz stavka 1. smatra se razumnim vremenskim rokom ako prodavatelj bez nepotrebnog odgađanja ne prigovori na njega.

3.  Kad obavijest predviđa automatski raskid ugovora ako prodavatelj ne ispuni ugovorne obveze u vremenskom roku utvrđenom u obavijesti, raskid ugovora stupa na snagu nakon tog roka bez daljnjih obavijesti.

Članak 116.

Raskid ugovora zbog predviđenog neispunjenja ugovornih obveza

Kupac može raskinuti ugovor prije ispunjenja ugovornih obveza ako je prodavatelj izjavio ili ako je na drugi način jasno da će doći do neispunjenja i ako će neispunjenje biti takvo da opravda raskid ugovora.

Članak 117.

Područje primjene prava na raskid ugovora

1.  Ako prodavatelj ispunjava ugovorne obveze u zasebnim dijelovima ili ih može drukčije razdijeliti, tada, ako postoji temelj za raskid ugovora prema ovom odjeljku određenog dijela ugovornih obveza za koji se može odrediti dio ukupne cijene, kupac može prekinuti samo dio ugovora koji se odnosi na taj dio.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se u slučaju da se od kupca ne može očekivati da prihvati ispunjenje ostalih dijelova ugovornih obveza ili ako je neispunjenje takvo da može biti temeljem raskida cjelokupnog ugovora.

3.  Ako ugovorne obveze prodavatelja nije moguće razdijeliti ili nije moguće odrediti dio ukupne cijene, kupac može raskinuti ugovor samo ako je neispunjenje ugovornih obveza takvo da je opravdano raskinuti cjelokupni ugovor.

Članak 118.

Obavijest o raskidu ugovora

Pravo na raskid ugovora prema ovom odjeljku ostvaruje se davanjem obavijesti prodavatelju.

Članak 119.

Gubitak prava na raskid ugovora

1.  Kupac gubi pravo na raskid ugovora prema ovom odjeljku ako obavijest o raskidu ugovora nije dostavljena u razumnom vremenskom roku od dva mjeseca od trenutka nastanka tog prava ili, ako je kupac trgovac, od trenutka kada je taj kupac postao svjestan ili se moglo očekivati da je postao svjestan neispunjenja ugovornih obveza, ovisno o tome što je nastupilo kasnije.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se:

(a)  ako je kupac potrošač ili

(b)  ako nije ponuđeno nijedno ispunjenje ugovornih obveza. [Am. 201]

Odjeljak 6.

Sniženje cijene

Članak 120.

Pravo na sniženje cijene

1.  Kupac koji prihvaća ispunjenje ugovornih obveza koje nije u skladu s ugovorom može sniziti cijenu. Sniženje treba biti razmjerno smanjenju vrijednosti primljenoga tijekom ispunjenja ugovornih obveza u usporedbi s vrijednošću onoga što bi bilo primljeno da je ispunjenje bilo u skladu s ugovorom.

2.  Kupac koji ima pravo na sniženje cijene na temelju stavka 1. i koji je već platio iznos koji premašuje sniženu cijenu može ostvariti pravo na povrat razlike u iznosu od prodavatelja.

3.  Kupac koji snižava cijenu ne smije zahtijevati i naknadu štete u skladu s poglavljem 16. za tako podmireni gubitak, ali zadržava pravo na naknadu štete za bilo koji daljnji pretrpljeni gubitak. [Am. 202]

Odjeljak 7.

Zahtjevi za pregled i obavješćivanje u ugovoru među trgovcima

Članak 121.

Pregled robe u ugovorima među trgovcima

1.  U ugovoru među trgovcima od kupca se očekuje da pregleda robu ili digitalni sadržaj ili pruži povod za njezin pregled u najkraćem razumnom roku koji ne premašuje 14 dana od datuma isporuke robe, digitalnog sadržaja ili pružanja povezanih usluga. [Am. 203]

2.  Ako ugovor uključuje prijevoz robe, pregled se može odgoditi dok roba ne stigne na odredište.

3.  Ako kupac robu preusmjeri u provozu ili je šalje dalje prije nego što je kupac imao razumnu priliku da je pregleda i ako je u trenutku sklapanja ugovora prodavatelj bio upoznat ili se moglo očekivati da je bio upoznat s mogućnošću takvog preusmjeravanja ili daljnjeg slanja, pregled se može odgoditi dok roba ne stigne na novo odredište.

Članak 122.

Obveza obavješćivanja o nedostatku sukladnosti u kupoprodajnim ugovorima među trgovcima

1.  U ugovoru među trgovcima kupac se ne smije pozivati na nedostatak sukladnosti ako ne dostavi obavijest prodavatelju u razumnom vremenskom roku u kojoj se navodi narav nedostatka sukladnosti. Međutim kupac može sniziti cijenu ili zahtijevati naknadu štete, osim za izmaklu dobit, ako ima opravdani razlog zašto nije poslao traženu obavijest. [Am. 204]

Vremenski rok počinje teći od trenutka isporuke robe ili od trenutka kada kupac otkrije ili se moglo očekivati da otkrije nedostatak sukladnosti, ovisno o tome što je nastupilo kasnije.

2.  Kupac gubi pravo pozivati se na nedostatak sukladnosti ako prodavatelju ne dostavi obavijest o nedostatku sukladnosti u roku od dvije godine od trenutka kad je roba uručena kupcu u skladu s ugovorom.

3.  Ako su se ugovorne stranke usuglasile da roba mora i dalje odgovarati posebnoj namjeni ili njezinim uobičajenim namjenama tijekom utvrđenog vremenskog roka, rok za dostavu obavijesti na temelju stavka 2. ne istječe prije završetka dogovorenog roka.

4.  Stavak 2. ne primjenjuje se u odnosu na tražbine treće stranke ili prava navedena u članku 102.

5.  Kupac nije dužan obavijestiti prodavatelja da nije isporučena sva roba ako kupac utemeljeno vjeruje da će ostatak robe biti isporučen.

6.  Prodavatelj nema pravo pozivati se na ovaj članak ako se nedostatak sukladnosti odnosi na činjenice s kojima je bio upoznat ili se moglo očekivati da je bio upoznat s njima i koje nije otkrio kupcu.

Članak 12.

Obveze kupca

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 123.

Glavne obveze kupca

1.  Kupac mora:

(a)  platiti cijenu;

(b)  preuzeti isporuku robe ili digitalnog sadržaja i

(c)  preuzeti dokumente koji čine robu ili se odnose na nju ili dokumente koji se odnose na digitalni sadržaj ako je to propisano ugovorom.

2.  Za ugovore o isporuci digitalnog sadržaja:

(a)  stavak 1. točka (a) ne primjenjuje se na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ako digitalni sadržaj nije isporučen u zamjenu za plaćanje određene cijene;

(b)  stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se ako digitalni sadržaj nije isporučen na materijalnom nosaču podataka. [Am. 205]

Odjeljak 2.

Plaćanje cijene

Članak 124.

Sredstva plaćanja

1.  Plaćanje se vrši sredstvima plaćanja navedenima u uvjetima ugovora ili, ako oni nisu navedeni, bilo kojim sredstvima koja se koriste u uobičajenom poslovanju na mjestu plaćanja, uzevši u obzir narav transakcije.

2.  Smatra se da prodavatelj koji prihvaća ček ili drugi nalog za plaćanje ili obećanje da će plaćanje biti izvršeno to čini samo pod uvjetom da će to biti izvršeno. Prodavatelj može izvršiti prvotnu obvezu plaćanja ako nalog ili obećanje nisu izvršeni.

3.  Prvotna obveza kupca ukida se ako prodavatelj prihvati obećanje o uplati od strane treće stanke s kojom prodavatelj ima već postojeći dogovor da prihvati obećanje treće stranke kao sredstvo plaćanja.

4.  U ugovoru između trgovca i potrošača, potrošač ne snosi odgovornost, u pogledu korištenja određenog sredstva plaćanja, za naknade čiji iznos premašuje trošak koji za korištenje takvih sredstava plaćanja snosi trgovac.

Članak 125.

Mjesto plaćanja

1.  Ako se ne može drukčije utvrditi, mjesto plaćanja je prodavateljevo mjesto poslovanja u trenutku sklapanja ugovora.

2.  Ako prodavatelj ima više mjesta poslovanja, mjesto plaćanja ono je prodavateljevo mjesto poslovanja koje je najviše povezano s obvezom plaćanja.

Članak 126.

Vrijeme plaćanja

1.  Cijena se plaća u trenutku isporuke.

2.  Prodavatelj može odbiti ponudu da plati prije dospijeća plaćanja ako ima opravdani interes za to.

Članak 127.

Plaćanje koje izvršava treća stranka

1.  Kupac može plaćanje povjeriti drugoj osobi. Kupac koji plaćanje povjerava drugoj osobi i dalje je odgovoran za plaćanje.

2.  Prodavatelj ne može odbiti plaćanje koje izvršava treća stranka ako:

(a)  treća stranka djeluje uz pristanak kupca; ili

(b)  treća stranka ima opravdani interes za plaćanje ako kupac nije izvršio plaćanje ili ako je jasno da ga neće izvršiti do roka za isplatu.

3.  Plaćanje koje izvršava treća stranka u skladu sa stavcima 1. ili 2. kupca oslobađa odgovornosti prema prodavatelju.

4.  Ako prodavatelj prihvaća plaćanje od strane treće osobe u okolnostima koje nisu obuhvaćene stavcima 1. ili 2., kupac se oslobađa odgovornosti prema prodavatelju, ali prodavatelj snosi odgovornost prema kupcu u skladu s poglavljem 16. za bilo kakav gubitak proizašao iz tog prihvaćanja. [Am. 206]

Članak 128.

Pripisivanje plaćanja

1.  Ako kupac mora izvršiti nekoliko uplata prodavatelju i izvršena uplata nije dostatna da ih sve pokrije, kupac može u trenutku plaćanja obavijestiti prodavatelja kojoj se obvezi uplata pripisuje.

2.  Ako kupac ne dostavi obavijest na temelju stavka 1., prodavatelj može, dostavljanjem obavijesti kupcu u razumnom vremenskom roku, pripisati ispunjenje u jednu od obveza.

3.  Pripisivanje na temelju stavka 2. ne stupa na snagu ako se odnosi na obvezu koja nije još dospjela ili se osporava.

4.  U nedostatku učinkovitog pripisivanja bilo koje ugovorne stranke, plaćanje se pripisuje onoj obvezi koja zadovoljava jedan od sljedećih kriterija prema navedenom redoslijedu:

(a)  dospjela obveza ili prva koja će dospjeti;

(b)  obveza za koju prodavatelj nema ili ima najmanje jamstvo;

(c)  obveza koja najviše opterećuje kupca;

(d)  obveza koja je prva nastala.

Ako nije moguće primijeniti nijedan od tih kriterija, plaćanje se pripisuje razmjerno svim obvezama.

5.  Plaćanje se može pripisati na temelju stavaka 2., 3. ili 4. u obvezu koju nije moguće izvršiti zbog zastare samo ako nema druge obveze u koju bi se plaćanje moglo pripisati u skladu s tim stavcima.

6.  U pogledu bilo koje obveze kojoj je potrebno pripisati plaćanje kupca, kao prvo, u troškove, kao drugo, u kamate i kao treće, u glavnicu, osim ako prodavatelj izvrši drukčije pripisivanje.

Odjeljak 3.

Preuzimanje isporuke

Članak 129.

Preuzimanje isporuke

Kupac izvršava obvezu preuzimanja isporuke tako što:

(a)  obavlja sve radnje koje bi se od njega mogle očekivati kako bi prodavatelju omogućio da izvrši isporuku i

(b)  preuzima robu ili dokumente koji se odnose na robu ili digitalni sadržaj, kako je propisano ugovorom.

Članak 130.

Prijevremena isporuka i isporuka pogrešne količine

1.  Ako prodavatelj isporuči robu ili digitalni sadržaj prije utvrđenog datuma, kupac mora preuzeti isporuku, osim ako kupac ima opravdani interes da to odbije učiniti.

2.  Ako prodavatelj isporuči manju količinu robe ili digitalnog sadržaja od onoga što je predviđeno ugovorom, kupac mora preuzeti isporuku, osim ako kupac ima opravdani interes da to odbije učiniti.

3.  Ako prodavatelj isporuči veću količinu robe ili digitalnog sadržaja od onoga što je predviđeno ugovorom, kupac može zadržati ili odbiti višak.

4.  Ako kupac zadrži višak isporučene količine, smatra se da je roba isporučena kako je predviđeno ugovorom i plaća se po ugovornoj cijeni.

5.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru stavak 4. ne primjenjuje se ako kupac s razlogom vjeruje da je prodavatelj višak isporučio namjerno i bez pogreške, znajući da nije naručen.

6.  Ovaj članak ne primjenjuje se na ugovore za isporuku digitalnog sadržaja ako digitalni sadržaj nije isporučen u zamjenu za plaćanje određene cijene.

Poglavlje 13.

Pravni lijekovi prodavatelja

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 131.

Pregled pravnih lijekova prodavatelja

1.  U slučaju kupčeva neispunjenja ugovorne obveze, prodavatelj može, ako su ispunjeni posebni kriteriji za odgovarajuće pravne lijekove, učiniti bilo što od sljedećeg: [Am. 207.]

(a)  zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze prema odjeljku 2. ovog poglavlja;

(b)  obustaviti vlastito ispunjenje prema odjeljku 3. ovog poglavlja;

(c)  raskinuti ugovor prema odjeljku 4. ovog poglavlja i

(d)  tražiti kamate na cijenu ili naknadu štete prema poglavlju 16.

2.  Ako postoji opravdanje za neispunjenje ugovornih obveza kupca, prodavatelj može pribjeći bilo kojem pravnom lijeku iz stavka 1., osim zahtjevu za ispunjenje ugovornih obveza i naknadu štete. [Am. 208.]

3.  Prodavatelj ne smije pribjeći nijednom pravnom lijeku iz stavka 1. u mjeri u kojoj je prodavatelj prouzročio kupčevo neispunjenje ugovornih obveza.

4.  Pravni lijekovi koji nisu neusklađeni mogu se kumulirati.

Odjeljak 2.

Zahtjevi za ispunjenje ugovornih obveza

Članak 132.

Zahtjevi za ispunjenje ugovornih obveza kupca

1.  Prodavatelj ima pravo tražiti plaćanje cijene u trenutku dospijeća i zahtijevati ispunjenje bilo koje druge ugovorne obveze na koju se obvezao kupac.

2.  Ako kupac još nije preuzeo robu ili digitalni sadržaj i jasno je da kupac nije voljan prihvatiti ispunjenje, prodavatelj ipak može zahtijevati od kupca da preuzme isporuku i može naplatiti cijenu, osim ako je prodavatelj mogao izvršiti razumnu zamjensku transakciju bez ulaganja znatnijeg napora ili većih troškova.

Odjeljak 3.

Obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza prodavatelja

Članak 133.

Pravo na neispunjavanje ugovornih obveza

1.  Prodavatelj koji mora ispuniti ugovorne obveze u isto vrijeme ili nakon što ih ispuni kupac ima pravo na neispunjavanje ugovornih obveza sve dok kupac ne ponudi ispunjenje ugovorne obveze ili ih ispuni.

2.  Prodavatelj koji mora ispuniti ugovorne obveze prije kupca i koji s razlogom vjeruje da kupac neće ispuniti obveze u zadanom roku ispunjenja ugovornih obveza kupca može obustaviti ispunjenje ugovornih obveza sve dok postoji osnovana sumnja u to. Međutim, pravo na neispunjavanje ugovornih obveza gubi se ako kupac pruži odgovarajuće osiguranje za ispunjenje ugovornih obveza ili pruži odgovarajuće jamstvo.

3.  Ispunjenje koje je moguće obustaviti u skladu s ovim člankom čini cjelinu ili dio ispunjenja do te mjere koja je opravdana neispunjavanjem ugovornih obveza. Ako kupac mora ispuniti ugovorne obveze u zasebnim dijelovima ili kad se one mogu razdijeliti, prodavatelj može obustaviti ispunjenje samo za onaj dio koji nije ispunjen, osim ako je neispunjenje kupca takvo da opravdava obustavljanje ispunjenja ugovornih obveza prodavatelja u cjelini.

Odjeljak 4.

Raskid

Članak 134.

Raskid ugovora zbog neispunjenja bitnih ugovornih obveza

Prodavatelj može raskinuti ugovor u smislu članka 8. ako se neispunjenje ugovornih obveza kupca odnosi na bitne sastojke ugovora u smislu članka 87. stavka 2.

Članak 135.

Raskid ugovora zbog kašnjenja nakon obavijesti o utvrđivanju dodatnog vremenskog roka za ispunjenje

1.  Prodavatelj može raskinuti ugovor u slučaju kašnjenja u ispunjenju ugovornih obveza koje same po sebi nisu bitni sastojci ugovora ako prodavatelj dostavi obavijest o utvrđivanju dodatnog razumnog vremenskog roka za ispunjenje i ako kupac ne ispuni ugovorne obveze u tom vremenskom roku.

2.  Rok se smatra razumnim vremenskim rokom ako kupac nema prigovora na njega bez nepotrebnog odgađanja. U odnosu između trgovca i potrošača dodatni vremenski rok za ispunjenje ugovornih obveza ne smije završiti prije razdoblja od 30 dana iz članka 167. stavka 2.

3.  Ako obavijest predviđa automatski raskid ugovora ako kupac ne ispuni ugovorne obveze u vremenskom roku utvrđenom u obavijesti, raskid ugovora stupa na snagu nakon tog roka bez daljnjih obavijesti.

4.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 136.

Raskid ugovora zbog predviđenog neispunjenja

Prodavatelj može raskinuti ugovor prije ispunjenja ugovornih obveza ako je kupac izjavio ili ako je na drugi način jasno da će doći do neispunjenja i ako će se neispunjenje odnositi na bitne sastojke ugovora.

Članak 137.

Područje primjene prava na raskid ugovora

1.  Ako se ugovorne obveze kupca određene ugovorom obavljaju u zasebnim dijelovima ili se one mogu drukčije razdijeliti, tada, ako postoji temelj za raskid ugovora prema ovom odjeljku određenog dijela koji odgovara dijelu prodavateljevih ugovornih obveza koji se može razdijeliti, prodavatelj može raskinuti samo dio ugovora koji se odnosi na taj dio.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako je neispunjenje ugovornih obveza bitno u odnosu na cjelokupni ugovor.

3.  Ako se ugovorne obveze kupca određene ugovorom ne moraju ispuniti u zasebnim dijelovima, prodavatelj može raskinuti ugovor samo ako je neispunjenje ugovornih obveza bitno u odnosu na cjelokupni ugovor.

Članak 138.

Obavijest o raskidu ugovora

Pravo na raskid ugovora prema ovom odjeljku ostvaruje se slanjem obavijesti kupcu.

Članak 139.

Gubitak prava na raskid ugovora

1.  Ako je ponuda za ispunjenje ugovornih obveza stigla kasno ili ponuđeno ispunjenje način nije u skladu s ugovorom, prodavatelj gubi pravo na raskid ugovora prema ovom odjeljku, osim ako je obavijest o raskidu ugovora dostavljena u razumnom vremenskom roku kad je prodavatelj postao svjestan ili se moglo očekivati da je postao svjestan ponude ili nedostatka sukladnosti.

2.  Prodavatelj gubi pravo na raskid ugovora slanjem obavijesti prema članku 136., osim ako prodavatelj dostavi obavijest u razumnom vremenskom roku nakon nastanka tog prava.

3.  Ako kupac nije platio cijenu ili na neki drugi način nije ispunio bitne sastojke ugovora, prodavatelj zadržava pravo na raskid ugovora.

Poglavlje 14.

Prijelaz rizika

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 140.

Učinak prijelaza rizika

Gubitak ili šteta nastala na robi ili digitalnom sadržaju nakon što je rizik prešao na kupca ne oslobađa kupca od obveze da plati cijenu, osim ako su gubitak ili šteta nastali zbog čina ili propusta prodavatelja.

Članak 141.

Određivanje robe ili digitalnog sadržaja iz ugovora

Rizik ne prelazi na kupca sve dok roba ili digitalni sadržaj nisu jasno utvrđeni kao roba ili digitalni sadržaj koji se trebaju isporučiti prema ugovoru, bilo početnim dogovorom, bilo obavještavanjem kupca ili na neki drugi način.

Odjeljak 2.

Prijelaz rizika u potrošačkim kupoprodajnim ugovorima

Članak 142.

Prijelaz rizika u potrošačkom kupoprodajnom ugovoru

1.  U potrošačkom kupoprodajnom ugovoru rizik prelazi u trenutku kada potrošač ili treća osoba koju odredi potrošač, a da to nije prijevoznik, dođe u fizički posjed robe ili materijalnog nosača podataka na kojem se isporučuje digitalni sadržaj.

2.  U ugovoru o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka rizik prelazi u trenutku kada potrošač ili treća osoba koju je za tu namjenu odredio potrošač preuzme nadzor nad digitalnim sadržajem.

3.  Osim ako se radi o ugovoru na daljinu ili ugovoru sklopljenom izvan poslovnih prostorija, stavci 1. i 2. ne primjenjuju se kada potrošač ne ispuni ugovornu obvezu preuzimanja robe ili digitalnog sadržaja i neispunjenje nije opravdano na temelju članka 88. U ovom slučaju rizik prelazi u trenutku kada je potrošač ili treća osoba koju odredi potrošač došla u fizički posjed robe ili preuzela nadzor nad digitalnim sadržajem ako je ispunjena ugovorna obveza preuzimanja robe i digitalnog sadržaja.[Am. 209.]

4.  Ako potrošač ugovori prijevoz robe ili digitalnog sadržaja isporučenog na materijalnom nosaču podataka, a trgovac nije ponudio taj izbor, rizik prelazi kada se roba ili digitalni sadržaj isporučen na materijalnom nosaču podataka uruče prijevozniku, ne dovodeći u pitanje prava potrošača u odnosu na prijevoznika.

5.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 3.

Prijelaz rizika u ugovorima među trgovcima

Članak 143.

Trenutak prijelaza rizika Prijelaz rizika u ugovorima među trgovcima [Am. 210.]

1.  U ugovoru među trgovcima rizik prelazi na kupca kada kupac preuzme isporuku robe ili dokumenata koji je čine ili digitalnog sadržaja.

2.  Stavak 1. podliježe člancima 144., 145. i 146. Ako su roba ili digitalni sadržaj stavljeni na raspolaganje kupcu i kupac je toga svjestan, rizik prelazi na kupca u trenutku kada bi se roba ili digitalni sadržaj trebali preuzeti, osim ako je kupac imao pravo na obustavu preuzimanja isporuke na temelju članka 113.

Ako su roba ili digitalni sadržaj stavljeni na raspolaganje kupcu u mjestu koje nije mjesto poslovanja prodavatelja, rizik prelazi na kupca u trenutku isporuke i kada on postane svjestan činjenice da mu je roba ili digitalni sadržaj stavljena na raspolaganje u tom mjestu. [Am. 211.]

2a.  U ugovoru o prodaji koji uključuje prijevoz robe, bez obzira na to je li prodavatelj ovlašten zadržati dokumente kojima se nadzire raspolaganje robom:

(a)  ako ugovor prodavatelja ne obvezuje da uruči robu na određenom mjestu, rizik prelazi na kupca u trenutku kada se roba uruči prvom prijevozniku za prijenos do kupca u skladu s ugovorom;

(b)  ako ugovor prodavatelja ne obvezuje da uruči robu prijevozniku na određenom mjestu, rizik ne prelazi na kupca dok se roba ne uruči prijevozniku na tom mjestu. [Am. 212.]

2b.  Ako je roba prodana u provozu, rizik prelazi na kupca u trenutku kada se roba uruči prvom prijevozniku ili u trenutku sklapanja ugovora, ovisno o okolnostima. Rizik ne prelazi na kupca ako je u trenutku sklapanja ugovora prodavatelj bio upoznat ili se od njega moglo očekivati da je bio upoznat s time da je roba izgubljena ili oštećena, a to nije otkrio kupcu. [Am. 213.]

Članak 144.

Roba stavljena na raspolaganje kupcu

1.  Ako su roba ili digitalni sadržaj stavljeni na raspolaganje kupcu i kupac je toga svjestan, rizik prelazi na kupca u trenutku kada bi se roba ili digitalni sadržaj trebali preuzeti, osim ako je kupac imao pravo na obustavu preuzimanja isporuke na temelju članka 113.

2.  Ako su roba ili digitalni sadržaj stavljeni na raspolaganje kupcu u mjestu koje nije mjesto poslovanja prodavatelja, rizik prelazi u trenutku isporuke i kupac je svjestan činjenice da su roba ili digitalni sadržaj stavljeni na raspolaganje kupcu na tom mjestu.[Am. 214.]

Članak 145.

Prijevoz robe

1.  Ovaj članak primjenjuje se na ugovor o prodaji koji uključuje prijevoz robe.

2.  Ako ugovor prodavatelja ne obvezuje da uruči robu na određenom mjestu, rizik prelazi na kupca u trenutku kada se roba uruči prvom prijevozniku za prijenos do kupca u skladu s ugovorom.

3.  Ako ugovor prodavatelja ne obvezuje da uruči robu prijevozniku na određenom mjestu, rizik ne prelazi na kupca dok se roba ne uruči prijevozniku na tom mjestu.

4.  Činjenica da je prodavatelj ovlašten zadržati dokumente kojima se nadzire raspolaganje robom ne utječe na prelazak rizika. [Am. 215.]

Članak 146.

Roba prodana u provozu

1.  Ovaj članak primjenjuje se na ugovor o prodaji koji uključuje robu prodanu u provozu.

2.  Rizik prelazi na kupca od trenutka kada se roba uruči prvom prijevozniku.Međutim, ako to okolnosti upućuju na to, rizik prelazi na kupca u trenutku sklapanja ugovora.

3.  Ako je prodavatelj u trenutku sklapanja ugovora znao ili se moglo očekivati da je znao kako je roba izgubljena ili oštećena i to nije otkrio kupcu, rizik za gubitak ili nanesenu štetu snosi prodavatelj.[Am. 216.]

Dio V.

Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka u vezi s ugovorom o povezanim uslugama

Poglavlje 15.

Obveze i pravni lijekovi ugovornih stranaka

Odjeljak 1.

Primjena određenih općih pravila o kupoprodajnim ugovorima

Članak 147.

Primjena određenih općih pravila o kupoprodajnim ugovorima

1.  Pravila u poglavlju 9. primjenjuju se za potrebe ovog dijela.

2.  Ako se raskine kupoprodajni ugovor ili ugovor o isporuci digitalnog sadržaja, svi ugovori o povezanim uslugama također se raskidaju.

Odjeljak 2.

Obveze pružatelja usluga

Članak 148.

Obveza postizanja rezultata te obveza postupanja s pažnjom i prema pravilima struke

1.  Pružatelj usluga mora postići sve posebne rezultate propisane ugovorom.

2.  U nedostatku bilo koje eksplicitne ili implicitne ugovorne obveze postizanja određenog posebnog rezultata, pružatelj usluga mora stručno i pažljivo obaviti povezanu uslugu na način kako bi to učinio razuman pružatelj usluga i u skladu sa svim zakonskim ili drugim pravno obvezujućim odredbama koje se primjenjuju na povezanu uslugu.

3.  Pri utvrđivanju razumne razine pozornosti i stručnosti koju pružatelj usluga mora primjenjivati, potrebno je obratiti pozornost, između ostaloga, na:

(a)  narav, opseg, učestalost i predvidljivost potencijalnih rizika u obavljanju povezane usluge za potrošača;

(b)  u slučaju nastanka štete, troškove zaštitnih mjera koje bi spriječile nastanak te ili slične štete i

(c)  vrijeme potrebno za obavljanje povezane usluge.

4.  Ako u ugovoru između trgovca i potrošača povezana usluga uključuje ugradnju robe, ugradnja mora biti takva da ugrađena roba bude u skladu s ugovorom kako je propisano člankom 101.

5.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu stavka 2. ili odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 149.

Obveza sprečavanja nastanka štete

Pružatelj usluga mora poduzeti razumne zaštitne mjere u svrhu sprečavanja nastanka bilo kakve štete na robi ili digitalnom sadržaju ili fizičkog oštećenja ili bilo kojeg drugog gubitka ili štete tijekom izvršavanje ili kao posljedica izvršavanja povezane usluge.

Članak 150.

Obavljanje usluge od strane treće osobe

1.  Pružatelj usluga može povjeriti obavljanje usluge drugoj osobi, osim ako je propisano da pružatelj usluga mora uslugu obaviti osobno.

2.  Pružatelj usluga koji obavljanje usluge povjerava drugoj osobi i dalje je odgovoran za njezino obavljanje.

3.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu stavka 2. ili odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Članak 151.

Obveza ispostave računa

Ako je moguće platiti zasebnu cijenu za povezanu uslugu i cijena nije paušalni iznos dogovoren u trenutku sklapanja ugovora, pružatelj usluga potrošaču mora ispostaviti račun s jasnim i razumljivim objašnjenjem o izračunu cijene.

Članak 152.

Obveza upozoravanja o neočekivanim i neekonomičnim troškovima

1.  Pružatelj usluga mora upozoriti potrošača i zatražiti suglasnost potrošača za obavljanje usluge ako:

(a)  bi trošak povezane usluge bio viši od iznosa koji je pružatelj usluge već naveo potrošaču ili

(b)  bi povezana usluga bila skuplja od vrijednosti robe ili digitalnog sadržaja nakon obavljanja povezane usluge, ako je pružatelj usluga upoznat s tim.

2.  Pružatelj usluga koji ne uspije dobiti suglasnost potrošača u skladu sa stavkom 1. nema pravo na cijenu koja premašuje već navedenu cijenu ili, ovisno o slučaju, vrijednost robe ili digitalnog sadržaja nakon obavljene povezane usluge.

Odjeljak 3.

Obveze potrošača

Članak 153.

Plaćanje cijene

1.  Potrošač mora platiti bilo koju plativu cijenu za povezanu uslugu u skladu s ugovorom.

2.  Cijena je plativa ako je povezana usluga obavljena i ako je predmet povezane usluge stavljen na raspolaganje potrošaču.

Članak 154.

Pružanje pristupa

Ako je pružatelju usluga potrebno omogućiti pristup prostorijama potrošača radi obavljanja povezane usluge, potrošač mora omogućiti taj pristup u prihvatljivim satima.

Odjeljak 4.

Pravni lijekovi

Članak 155.

Pravni lijekovi potrošača

1.  U slučaju da pružatelj usluga ne ispuni ugovornu obvezu, potrošač ima pravo na, s prilagodbama navedenima u ovom članku, jednake pravne lijekove koji su predviđeni za kupca u poglavlju 11., odnosno:

(a)  zahtijevati izvršenje određene ugovorne obveze;

(b)  neispunjavanje vlastitih ugovornih obveza;

(c)  raskinuti ugovor;

(d)  sniziti cijenu i

(e)  tražiti naknadu štete u skladu s poglavljem 16. .[Am. 218.]

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 3., pravni lijekovi potrošača podliježu pravu pružatelja usluga na ispravljanje pogreške, bez obzira na to je li klijent potrošač ili nije. [Am. 219.]

3.  U slučaju neispravne ugradnje na temelju potrošačkog kupoprodajnog ugovora kako je navedeno u članku 101., pravni lijekovi potrošača ne podliježu pravu na ispravljanje pogrešaka.

4.  Klijent, ako se radi o potrošaču, ima pravo raskinuti ugovor zbog bilo koje nesuglasnosti pružene povezane usluge, osim ako je nesuglasnost neznatan.

5.  Poglavlje 11. primjenjuje se s potrebnim prilagodbama, osobito:

(a)  u odnosu na pravo pružatelja usluga na ispravljanje pogreške u ugovorima između trgovca i potrošača, razumno vremensko razdoblje na temelju članka 109. stavka 5. ne smije biti dulje od 30 dana; [Am. 220.]

(b)  članci 111. i 112. ne primjenjuju se u odnosu na ispravljanje ispunjenja ugovorne obveze koja nije u skladu s ugovorom; i [Am. 221.]

(c)  Primjenjuje se članak 156. umjesto članka 122.

Članak 156.

Obveza obavješćivanja o nedostatku sukladnosti u ugovorima o povezanim uslugama među trgovcima

1.  U ugovoru o povezanim uslugama među trgovcima klijent se može pozvati na nedostatak sukladnosti samo ako klijent dostavi obavijest pružatelju usluga u razumnom vremenskom roku u kojoj se navodi narav nedostatka sukladnosti.

Vremenski rok počinje teći od trenutka dovršenja povezane usluge ili od trenutka kada klijent otkrije ili se moglo očekivati da je otkrio nedostatak sukladnosti, ovisno o tome što je nastupilo kasnije.

2.  Pružatelj usluga nema pravo pozivati se na ovaj članak ako se nedostatak sukladnosti odnosi na činjenice za koje je znao ili se moglo očekivati da ih je znao, a nije ih otkrio klijentu.

Članak 157.

Pravni lijekovi pružatelja usluge

1.  U slučaju da klijent ne ispuni ugovornu obvezu, pružatelj usluga ima pravo na, s prilagodbama navedenima u stavku 2., jednake pravne lijekove koji su predviđeni za prodavatelja u poglavlju 13., odnosno:

(a)  zatražiti ispunjenje ugovornih obveza;

(b)  obustaviti vlastito ispunjenje ugovornih obveza;

(c)  raskinuti ugovor i

(d)  tražiti kamate na cijenu ili naknadu štete u skladu s poglavljem 16. [Am. 222.]

2.  Poglavlje 13. primjenjuje se s potrebnim prilagodbama. Članak 158. primjenjuje se umjesto članka 132. stavka 2.

Članak 158.

Pravo klijenta da odbije ispunjenje ugovorne obveze

1.  Klijent može u svako doba obavijestiti pružatelja usluga da ispunjenje ili buduće ispunjenje ugovorne obveze povezane usluge više nije potrebno.

2.  Ako se obavijest dostavlja na temelju stavka 1.:

(a)  pružatelj usluga više nema pravo ni obvezu pružati povezanu uslugu i

(b)  klijent, ako ne postoji temelj za raskid ugovora na temelju bilo koje druge odredbe, i dalje snosi odgovornost za plaćanje cijene umanjene za iznos troškova koji je pružatelj usluga uštedio ili se moglo očekivati da je uštedio jer nije morao obaviti uslugu.

3.  U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Dio VI.:

Naknada štete i kamate

Poglavlje 16.

Naknada štete i kamate

Odjeljak 1.

Naknada štete

Članak 159.

Pravo na naknadu štete

1.  Vjerovnik ima pravo na naknadu štete za gubitak proizašao iz neispunjenja ugovorne obveze dužnika, osim ako postoji opravdanje za neispunjenje ugovorne obveze.

2.  Gubitak za koji je moguće naplatiti naknadu štete uključuje budući gubitak koji bi dužnik mogao predvidjeti.

Članak 160.

Opća mjera za naknadu štete

Opća mjera za naknadu štete za gubitak uzrokovan neispunjenjem ugovorne obveze toliki je iznos koji vjerovnika stavlja u položaj u kojem bi se vjerovnik našao da je ugovorna obveza propisno ispunjena ili, gdje to nije moguće, najbliže moguće tom položaju. Takve naknade štete pokrivaju gubitak koji je vjerovnik pretrpio i dobitak za koji je vjerovnik uskraćen.

Članak 161.

Predvidljivost gubitka

Dužnik snosi odgovornost samo za gubitak koji je dužnik predvidio ili se moglo očekivati da ga je predvidio u trenutku sklapanja ugovora kao posljedicu neispunjenja ugovornih obveza.

Članak 162.

Gubitak koji je moguće pripisati vjerovniku

Dužnik ne snosi odgovornost za gubitak koji je pretrpio vjerovnik u mjeri u kojoj je vjerovnik doprinio neispunjenju ugovornih obveza ili njegovim učincima.

Članak 163.

Smanjenje gubitka

1.  Dužnik ne snosi odgovornost za gubitak prouzročen vjerovniku ako je vjerovnik taj gubitak mogao smanjiti poduzimanjem razumnih mjera.

2.  Vjerovnik ima pravo na povrat svih razumno nastalih troškova u nastojanju da smanji gubitak.

Članak 164.

Zamjenska transakcija

Vjerovnik koji je raskinuo dio ugovora ili cjeloviti ugovor i izvršio zamjensku transakciju u razumnom vremenskom roku i na razuman način može, ako ima pravo na naknadu štete, ostvariti povrat razlike između vrijednosti onoga što bi bilo plativo na temelju raskinutog ugovora i vrijednosti onoga što je plativo na temelju zamjenske transakcije, kao i naknade štete za bilo kakav daljnji gubitak.

Članak 165.

Trenutna cijena

Ako je vjerovnik raskinuo ugovor i nije ostvario zamjensku transakciju, ali postoji trenutna cijena za ispunjenje ugovornih obveza, vjerovnik može, ako ima pravo na naknadu štete, ostvariti povrat razlike između ugovorne cijene i cijene u trenutku raskida ugovora, kao i naknade štete za bilo koji daljnji gubitak.

Odjeljak 2.

Zatezne kamate: opće odredbe

Članak 166.

Zatezne kamate

1.  U slučaju odgode plaćanja određenog iznosa, vjerovnik ima pravo, a da ne mora poslati obavijest, na kamate na taj iznos od trenutka dospijeća plaćanja do trenutka plaćanja po stopi utvrđenoj u stavku 2.

2.  Zatezna kamata je kako slijedi:

(a)  ako je uobičajeno mjesto boravišta vjerovnika u državi članici čija je valuta euro ili u trećoj zemlji, stopa koju primjenjuje Europska središnja banka na svoju najnoviju glavnu operaciju refinanciranja izvedenu prije prvog kalendarskog dana polugodišta u pitanju ili granična kamatna stopa proizašla iz postupka aukcije s promjenjivom kamatnom stopom za najnovije glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, s dodatkom od dva postotna boda;

(b)  ako je uobičajeno mjesto boravišta vjerovnika u državi članici čija valuta nije euro, jednaka stopa koju određuje nacionalna središnja banka te države članice, s dodatkom od dva postotna boda.

3.  Vjerovnik može zahtijevati naknadu štete za bilo koji daljnji gubitak.

Članak 167.

Kamate ako je dužnik potrošač

1.  Ako je dužnik potrošač, zatezna kamata naplaćuje se po stopi utvrđenoj u članku 166. samo ako ne postoji opravdanje za neispunjenje ugovornih obveza.

2.  Kamata ne počinje teći do razdoblja od 30 dana nakon što je vjerovnik dužniku dostavio obavijest navodeći obvezu plaćanja kamate i njezinu stopu. Obavijest se može dostaviti prije datuma dospijeća plaćanja.

3.  Uvjet ugovora koji utvrđuje višu kamatnu stopu od one iz članka 166. ili raniji obračun od datuma navedenog u stavku 2. ovog članka nije obvezujući u mjeri u kojoj bi to bilo nepošteno prema članku 83.

4.  Zatezne kamate ne mogu se dodati glavnici radi zaračunavanja kamata.

5.  Ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Odjeljak 3.

Zakašnjela plaćanja trgovaca

Članak 168.

Kamatna stopa i obračun

1.  Ako trgovac kasni s plaćanjem cijene određene ugovorom za isporuku robe, digitalnog sadržaja ili pružanje povezanih usluga, a da nema opravdanje na temelju članka 88., kamata se obračunava po stopi navedenoj u stavku 5. ovog članka.

2.  Kamatna stopa utvrđena u stavku 5. počinje teći od datuma koji slijedi nakon datuma ili kraja razdoblja za plaćanje navedenih u ugovoru. Ako takav datum ili razdoblje ne postoje, kamate po toj stopi počinju teći:

(a)  30 dana od datuma kada dužnik primi račun ili istovjetan zahtjev za plaćanje ili

(b)  30 dana nakon datuma primitka robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga, ako je datum naveden u točki (a) raniji ili nije utvrđen ili ako nije sigurno je li dužnik primio račun ili istovjetan zahtjev za plaćanje.

3.  Ako se sukladnost robe, digitalnog sadržaja ili povezanih usluga s ugovorom treba utvrditi primitkom ili pregledom, razdoblje od 30 dana iz stavka 2. točke (b) počinje teći od datuma primitka ili datuma završetka postupka pregleda. Postupak pregleda može trajati najviše 30 dana od datuma isporuke robe, digitalnog sadržaja ili pružanja povezanih usluga, osim ako se stranke izričito dogovore drukčije i taj dogovor nije nepošten na temelju članku 170.

4.  Razdoblje za plaćanje utvrđeno u stavku 2. ne smije biti dulje od 60 dana, osim ako se stranke izričito dogovore drukčije i taj dogovor nije nepošten prema članku 170.

5.  Zatezna kamata je kako slijedi:

(a)  ako je uobičajeno mjesto boravišta vjerovnika u državi članici čija je valuta euro ili u trećoj zemlji, kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka na svoju najnoviju glavnu operaciju refinanciranja izvedenu prije prvog kalendarskog dana polugodišta u pitanju ili granična kamatna stopa proizašla iz postupka aukcije s promjenjivom kamatnom stopom za najnovije glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, s dodatkom od osam postotnih bodova;

(b)  ako je uobičajeno mjesto boravišta vjerovnika u državi članici čija valuta nije euro, jednaka stopa koju određuje nacionalna središnja banka te države članice, s dodatkom od osam postotnih bodova.

6.  Vjerovnik može zahtijevati naknadu štete za bilo koji daljnji gubitak.

Članak 169.

Naknada za troškove povrata

1.  Ako je kamata plativa u skladu s člankom 168., vjerovnik ima pravo dobiti od dužnika, kao minimalni iznos, fiksni iznos od 40 EUR ili jednak iznos u valuti dogovorenoj za ugovornu cijenu kao naknadu za troškove povrata koje snosi vjerovnik.

2.  Vjerovnik ima pravo dobiti od dužnika razumnu naknadu za sve troškove povrata koji premašuju fiksni iznos naveden u stavku 1. i koji su nastali zbog zakašnjelog plaćanja dužnika.

Članak 170.

Nepošteni uvjeti ugovora koji se odnose na zatezne kamate

1.  Uvjet ugovora koji se odnosi na datum ili razdoblje plaćanja, kamatnu stopu zateznih kamata ili naknadu za troškove povrata nije obvezujući u mjeri u kojoj je uvjet nepošten. Uvjet je nepošten ako izrazito odstupa od dobre poslovne prakse, protivno načelima dobre vjere i poštene trgovine, uzevši u obzir sve okolnosti tog slučaja, uključujući narav robe, digitalnog sadržaja ili povezane usluge.

2.  Za potrebe stavka 1., uvjet ugovora kojim je predviđen datum ili razdoblje plaćanja ili kamatna stopa manje povoljna za vjerovnika od datuma, razdoblja ili stope navedene u člancima 167. ili 168. ili uvjet kojim je predviđen iznos naknade za troškove povrata niži od iznosa navedenog u članku 169. smatra se nepoštenim.

3.  Za potrebe stavka 1., uvjet ugovora koji isključuje zatezne kamate ili naknadu za troškove povrata uvijek je nepošten.

Članak 171.

Obvezujuća narav

Ugovorne stranke ne mogu isključiti primjenu ovog Odjeljka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

Dio VII.:

Restitucija

Poglavlje 17.

Restitucija

Članak 172.

Restitucija u slučaju poništenja, raskida ili ništavnosti ugovora [Am. 223]

1.  Ako bilo koja ugovorna stranka poništi ili raskine ugovor ili dio ugovora ili ako je ugovor ništavan ili neobvezujući zbog razloga koji nisu poništenje ili raskid, sve ugovorne stranke dužne su vratiti ono što je ta ugovorna stranka („primatelj”) primila od druge stranke u skladu s navedenim ugovorom ili dijelom tog ugovora. [Am. 224.]

2.  Obveza vraćanja primljenoga uključuje sve fizičke i pravne plodove nastale iz onoga što je primljeno.

2a.  Restitucija se provodi bez odgode i u svakom slučaju ne kasnije od 14 dana nakon primitka obavijesti o poništenju ili raskidu ugovora. Ako je primatelj potrošač, taj se rok smatra poštovanim ako potrošač poduzme potrebne korake prije isteka razdoblja od 14 dana. [Am. 225.]

2b.  Primatelj snosi troškove vraćanja onoga što je primio. [Am. 226.]

2c.  Stranka može odbiti ispunjavanje obveze vraćanja ako u tome ima legitimni interes, primjerice ako je to potrebno za utvrđivanje postojanja nesukladnosti. [Am. 227.]

2d.  Ako jedna stranka ne ispuni obvezu vraćanja ili plaćanja u skladu s ovim poglavljem, druga stranka može zahtijevati naknadu štete u skladu s člancima 159. do 163. [Am. 228.]

3.  Pri raskidu ugovora za ispunjenje u ratama ili dijelovima, povrat primljenoga nije obvezan u odnosu na bilo koju ratu ili dio ako su obje strane u potpunosti ispunile obveze ili ako je cijena onoga što je učinjeno i dalje plativa na temelju članka 8. stavka 2., osim ako je narav ugovora takva da je djelomično ispunjenje ugovornih obveza bez vrijednosti za jednu od ugovornih stranaka.

Članak 172.a

Vraćanje digitalnog sadržaja i vraćanje protuusluge u slučaju isporuke digitalnog sadržaja [Am. 229.]

1.  Smatra se da se digitalni sadržaj može vratiti ako:

(a)  digitalni sadržaj isporučen je na materijalnom nosaču podataka i taj je nosač još uvijek zapečaćen ili ga prodavatelj nije zapečatio prije isporuke; ili

(b)  na drugi je način jasno da primatelj koji šalje natrag materijalni nosač podataka nije mogao zadržati upotrebljivu kopiju digitalnog sadržaja; ili

(c)  prodavatelj može bez posebnog truda ili troškova spriječiti bilo kakvu daljnju upotrebu digitalnog sadržaja od strane primatelja, primjerice brisanjem primateljeva računa. [Am. 230.]

2.  Smatra se da je primatelj digitalnog sadržaja isporučenog na materijalnom nosaču podataka koji se može vratiti u skladu s točkama (a) i (b) stavka 1. ispunio obvezu vraćanja poslavši natrag materijalni nosač podataka. [Am. 231.]

3.  Ako je digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za protuuslugu koja nije plaćanje cijene, poput davanja osobnih podataka, a tu protuuslugu nije moguće vratiti, primatelj protuusluge suzdržava se od daljnje upotrebe onoga što je primio, primjerice brisanjem primljenih osobnih podataka. Potrošača se obavješćuje o brisanju osobnih podataka. [Am. 232.]

Članak 173.

Plaćanje novčane vrijednosti

1.  Ako se nešto što je primljeno, uključujući i plodove, ako je potrebno, ne može vratiti, ili u slučaju digitalnog sadržaja, bez obzira na to je li isporučen na materijalnom nosaču podataka ili ne, primatelj mora platiti novčanu vrijednost primljenoga. Ako je povrat moguć, ali bi prouzročio nerazumne napore ili trošak, primatelj može odabrati plaćanje novčane vrijednosti, pod uvjetom da to neće naškoditi vlasničkim interesima druge ugovorne stranke. [Am. 233.]

2.  Novčana vrijednost robe vrijednost je koju bi roba imala na datum plaćanja novčane vrijednosti da je robu držao primatelj bez uništavanja ili nanošenja štete do tog datuma.

3.  Ako ugovorna stranka poništi ili raskine ugovor o povezanim uslugama nakon što je povezana usluga izvršena djelomično ili u cijelosti, novčana vrijednost primljenoga iznos je koji je klijent uštedio primitkom povezane usluge.

4.  U slučaju digitalnog sadržaja novčana vrijednost primljenoga iznos je koji je potrošač uštedio korištenjem digitalnog sadržaja.

5.  Ako je primatelj primio zamjenu u novcu ili naturi u zamjenu za robu ili digitalni sadržaj ako je primatelj znao ili se moglo očekivati da je znao za temelje poništavanja ili raskida ugovora, druga ugovorna stranka može zatražiti zamjenu ili novčanu vrijednost zamjene. Ako je primatelj primio zamjenu u novcu ili naturi u zamjenu za robu ili digitalni sadržaj ako primatelj nije znao ili se nije moglo očekivati da je znao za temelje poništavanja ili raskida ugovora, druga ugovorna stranka može zatražiti da vrati novčanu vrijednost zamjene ili zamjenu. [Am. 234.]

6.  Ako digitalni sadržaj nije isporučen u zamjenu za plaćanje cijene, već za protuuslugu koja nije plaćanje cijene ili bez protuusluge, i smatra se da se digitalni sadržaj ne može vratiti u skladu s člankom 172.a stavkom 1., primatelj digitalnog sadržaja ne mora platiti njegovu novčanu vrijednost. [Am. 235.]

6a.  Ne dovodeći u pitanje članak 172.a stavak 3., ako je digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za protuuslugu koja nije plaćanje cijene i ta se protuusluga ne može vratiti, primatelj protuusluge ne mora platiti njezinu novčanu vrijednost. [Am. 236.]

Članak 174.

Plaćanje za korištenje i kamate na primljeni novac te smanjenje vrijednosti [Am. 237.]

1.  Primatelj koji je koristio robu ili digitalni sadržaj mora drugoj ugovornoj stranci platiti novčanu vrijednost tog korištenja za bilo koje razdoblje ako je:

(a)  primatelj prouzročio temelj za poništavanje ili raskid ugovora;

(b)  primatelj, prije početka tog razdoblja, bio svjestan temelja za poništavanje ili raskid ugovora ili

(c)  uzevši u obzir narav robe ili digitalnog sadržaja, narav i iznos korištenja i dostupnost pravnih lijekova koji nisu raskid ugovora, bilo bi nepravedno dopustiti primatelju slobodno korištenje robe ili digitalnog sadržaja tijekom tog razdoblja. [Am. 238.]

2.  Primatelj koji je dužan vratiti novac mora platiti kamate po stopi utvrđenoj u članku 166., ako je:

(a)  druga ugovorna stranka dužna platiti za korištenje ili

(b)  primatelj prouzročio poništavanje ugovora zbog prijevare, prijetnji ili nepoštenog iskorištavanja.

3.  Za potrebe ovog poglavlja, primatelj nije dužan platiti korištenje primljene robe ili primljenog digitalnog sadržaja ili kamate na primljeni novac u bilo kojim okolnostima, osim u onima navedenima u stavcima 1., 1.a i 2. [Am. 239.]

3a.  Primatelj u skladu s člancima 159. do 163. snosi odgovornost za svako smanjenje vrijednosti robe, digitalnog sadržaja ili plodova koji iz njih proizlaze u mjeri u kojoj je to smanjenje vrijednosti veće od smanjenja vrijednosti uslijed uobičajene upotrebe. [Am. 240.]

3b.  Plaćanje za korištenje ili smanjenje vrijednosti nije veće od cijene dogovorene za robu ili digitalni sadržaj. [Am. 241.]

3c.  Ako digitalni sadržaj nije isporučen u zamjenu za plaćanje cijene, već za protuuslugu koja nije plaćanje cijene ili bez ikakve protuusluge, primatelj digitalnog sadržaja ne mora platiti za korištenje ili smanjenu vrijednost. [Am. 242.]

3d.  Ne dovodeći u pitanje članak 172.a stavak 3., ako je digitalni sadržaj isporučen u zamjenu za protuuslugu koja nije plaćanje cijene, primatelj protuusluge ne mora platiti za korištenje ili smanjenu vrijednost primljenoga. [Am. 243.]

Članak 175.

Naknada za troškove

1.  Ako primatelj ima nastale troškove za robu ili digitalni sadržaj ili plodove koji iz njih proizlaze, primatelj ima pravo na naknadu u mjeri u kojoj su troškovi bili od koristi drugoj stranci, pod uvjetom da su troškovi nastali kada primatelj nije znao i nije se moglo očekivati da je znao za temelje poništavanja ili raskida ugovora. [Am. 244.]

2.  Primatelj koji je znao ili se moglo očekivati da je znao za temelje za poništavanje ili raskid ugovora ima pravo na naknadu samo za troškove koji su bili potrebni za zaštitu robe ili digitalnog sadržaja ili plodova koji iz njih proizlaze od gubitka ili smanjenja vrijednosti, pod uvjetom da primatelj nije imao priliku pitati drugu ugovornu stranku za savjet. [Am. 245.]

Članak 176.

Pravične prilagodbe

Bilo koja obveza vraćanja ili plaćanja prema ovom poglavlju može se prilagoditi do mjere u kojoj bi ispunjenje ugovorne obveze bilo izrazito nepravično, posebice uzevši u obzir je li stranka uzrokovala temelje za poništavanje ili raskid ugovora ili nije bila upoznata s njima.

Članak 177.

Obvezujuća narav

U odnosima između trgovca i potrošača ugovorne stranke ne smiju na štetu potrošača isključiti primjenu ovog poglavlja, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke prije nego što je dana obavijest o poništenju ili raskidu ugovora. [Am. 246.]

Članak 177.a

Komercijalna jamstva

1.  Komercijalno jamstvo obvezujuće je za jamca prema uvjetima utvrđenim u izjavi o jamstvu. U slučaju nepostojanja izjave o jamstvu ili ako je izjava o jamstvu manje povoljna nego što je navedeno u reklamnom materijalu, komercijalno jamstvo je obvezujuće prema uvjetima utvrđenim u reklamnom materijalu za komercijalno jamstvo.

2.  Izjava o jamstvu sastavlja se na jednostavnom i razumljivom jeziku te je čitljiva. Sastavlja se na jeziku na kojem je sastavljen ugovor sklopljen s potrošačem te uključuje sljedeće:

(a)  izjavu o pravima potrošača iz poglavlja 11. te jasnu izjavu o tome da komercijalno jamstvo ne utječe na ta prava;

(b)  uvjete komercijalnog jamstva, naročito one koji se odnose na trajanje, prenosivost i teritorijalni okvir, ime i adresu jamca i, ako to nije jamac, ime i adresu osobe kojoj se zahtjev upućuje te postupak prema kojem se zahtjev provodi.

3.  Ako u jamstvenom dokumentu nije navedeno drugačije, jamstvo je obvezujuće i bez prihvaćanja te u korist svakog vlasnika robe u okviru trajanja jamstva.

4.  Trgovac na zahtjev potrošača daje izjavu o jamstvu na raspolaganje na trajnom nosaču podataka.

5.  Nesukladnost sa stavkom 2., 3. ili 4. ne utječe na valjanost jamstva. [Am. 247.]

Dio VIII.:

Zastara

Poglavlje 18.

Zastara

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 178.

Prava koja podliježu zastari

Pravo na prisilno ispunjenje ugovorne obveze i bilo koje pomoćno pravo, uključujući pravo na sve pravne lijekove u slučaju neispunjenja ugovorne obveze osim obustave ispunjenja ugovorne obveze, podliježe zastari do isteka određenog vremenskog razdoblja u skladu s ovim poglavljem. [Am. 248.]

Odjeljak 2.

Rokovi zastare i njihov početak toka

Članak 179.

Rokovi zastare

1.  Kratki rok zastare je dvije godine.

2.  Dugi rok zastare je šest godina ili, u slučaju prava na naknadu štete za tjelesne ozljede, trideset godina. [Am. 249.]

2a.  Zastara nastupa u trenutku isteka jednoga od tih dvaju razdoblja, ovisno o tome koje istekne ranije. [Am. 250.]

Članak 180.

Početak toka zastare

1.  Kratki rok zastare počinje teći od trenutka kada je vjerovnik postao ili se moglo očekivati da je postao svjestan činjenica zbog kojih se pravo može ostvariti.

2.  Dugi rok zastare počinje teći od trenutka kada je vjerovnik dužan ispuniti obvezu ili, u slučaju prava na naknadu štete, od trenutka čina koji je doveo do prava.

3.  Ako dužnik ima stalnu obvezu činiti nešto ili neizvršavati, smatra se da vjerovnik ima zasebno pravo u odnosu na svako neizvršenje obveze.

Odjeljak 3.

Produljenje rokova zastare

Članak -181.

Obustava u slučaju popravka ili zamjene

1.  Ako se nesukladnost ukloni popravkom ili zamjenom, istek kratkog roka zastare obustavlja se od trenutka u kojem je vjerovnik obavijestio dužnika o nesukladnosti.

2.  Obustava traje dok se nesukladnost ne ukloni. [Am. 251.]

Članak 181.

Prekid zastare u slučaju sudskih i drugih postupaka

1.  Oba roka zastare prestaju teći od trenutka kada započnu sudski postupci za ostvarivanje prava.

2.  Prekid traje do donošenja konačne odluke ili dok se slučaj ne riješi na drugi način. Ako postupci završe tijekom razdoblja od šest mjeseci prije isteka roka zastare, a da nije donesena odluka o glavnom predmetu tužbe, rok zastare ne istječe prije nego što protekne razdoblje od šest mjeseci nakon trenutka okončanja postupaka.

3.  Stavci 1. i 2. primjenjuju se, s odgovarajućim prilagodbama, na postupke arbitraže, postupke mirenja, postupke u kojima se spor između dviju stranaka upućuje trećoj osobi radi obvezujuće odluke i na sve druge postupke koji su započeli s ciljem donošenja odluke koja se odnosi na pravo ili s ciljem izbjegavanja insolventnosti.

4.  Posredovanje znači strukturni postupak, neovisno o tome kako ga se naziva ili se na njega upućuje, u kojemu dvije ili više ugovornih stranaka u sporu pokušavaju same, na dobrovoljnoj osnovi, postići dogovor o rješavanju spora uz pomoć posrednika. Ovaj postupak mogu pokrenuti stranke ili ga može predložiti ili naložiti sud ili je propisan nacionalnim pravom. Posredovanje se okončava dogovorom ugovornih stranaka ili izjavom posrednika ili jedne od ugovornih stranaka.

Članak 182.

Odgoda isteka roka u slučaju pregovora

Ako ugovorne stranke vode pregovore o pravu ili o okolnostima iz kojih može nastati tražbina koja se odnosi na pravo, nijedan rok zastare ne istječe prije nego što protekne godina dana od zadnje komunikacije u pregovorima ili od trenutka kada je jedna ugovorna stranka obavijestila drugu da ne želi nastaviti pregovore.

Članak 183.

Odgoda isteka roka u slučaju nesposobnosti

Ako poslovno nesposobna osoba nema zastupnika, nijedan rok zastare za pravo te osobe ne istječe prije nego što protekne godina dana od trenutka završetka poslovne nesposobnosti ili od imenovanja zastupnika.

Članak 183.a

Obustava u slučaju više sile

1.  Istek kratkog roka zastare obustavlja se za razdoblje tijekom kojeg vjerovnik ne može provesti postupak kako bi zatražio svoje pravo zbog prepreke koja nije pod njegovim nadzorom te se od njega ne može razumno očekivati da tu prepreku izbjegne ili savlada.

2.  Stavak 1. primjenjuje se samo ako se prepreka pojavi ili postoji u zadnjih šest mjeseci roka zastare.

3.  Ako su trajanje ili priroda prepreke takvi da bi bilo nerazumno očekivati od vjerovnika da će postupak za ostvarivanje svojih prava započeti u dijelu roka zastare koji još mora trajati nakon završetka obustave, rok zastare ne ističe prije nego što je prošlo šest mjeseci nakon uklanjanja prepreke. [Am. 252.]

Odjeljak 4.

Obnavljanje rokova zastare

Članak 184.

Obnavljanje roka zastare priznanjem

Ako dužnik prizna pravo u pogledu vjerovnika, djelomičnom isplatom, plaćanjem kamata, davanjem jamstva, prijebojem ili na neki drugi način, počinje teći novi kratki rok zastare.

Odjeljak 5.

Učinci zastare

Članak 185.

Učinci zastare

1.  Nakon isteka relevantnog roka zastare dužnik ima pravo odbiti ispunjenje obveze u pitanju i vjerovnik gubi sve pravne lijekove za neispunjenje, osim obustave ispunjenja.

2.  Iznos koji je dužnik platio ili prenio tijekom ispunjenja obveze o kojoj je riječ nije moguće tražiti natrag samo zato jer je rok zastare istekao u trenutku ispunjenja obveze.

3.  Rok zastare za pravo plaćanja kamate i druga pomoćna prava ne istječe kasnije od roka za glavno pravo.

Odjeljak 6.

Sporazumne izmjene

Članak 186.

Sporazumi koji se odnose na zastaru

1.  Pravila ovog poglavlja mogu se sporazumno izmijeniti među ugovornim strankama, poglavito skraćivanjem i produljivanjem rokova zastare.

2.  Kratki rok zastare ne može se smanjiti na manje od jedne godine ili produljiti na više od deset godina.

3.  Dugački rok zastare ne može se smanjiti na manje od jedne godine ili produljiti na više od trideset godina.

4.  Ugovorne stranke ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega ili mijenjati njegove učinke.

5.  U ugovoru između trgovca i potrošača ovaj se članak ne primjenjuje na štetu potrošača.

Glava III.

Prateće mjere [Am. 253.]

Članak 186.a

Obavještavanje o presudama u kojima se primjenjuje ova Uredba

1.  Države članice dužne su osigurati da se Komisiju bez nepotrebna odgađanja obavijesti o konačnim presudama svojih sudova za koje se primjenjuju propisi ove Uredbe. [Am. 254.]

2.  Komisija je dužna uspostaviti sustav koji omogućuje korištenje informacija vezanih uz presude iz stavka 1. te relevantnih presuda Suda Europske unije. Taj je sustav dostupan javnosti. Potpuno je sistematiziran i lako ga se može pretraživati. [Am. 255.]

3.  Presudama koje se prosljeđuju u skladu sa stavkom 1. prilaže se njihov standardni sažetak koji sadrži sljedeće:

(a)  predmet spora i relevantni članak/relevantne članke Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe;

(b)  sažetak činjeničnog stanja;

(c)  kratki sažetak glavnih argumenata;

(d)  odluku i

(e)  razloge za odluku u kojima se jasno navodi primijenjeno načelo. [Am. 256.]

Članak 186.b

Alternativno rješavanje spora

1.  Ugovorne stranke u ugovorima između potrošača i trgovca potiče se da razmisle o podnošenju sporova koji proizlaze iz tog ugovora, po dogovoru sklopljenog u skladu sa Zajedničkim europskim zakonom o prodaji robe, tijelu za alternativno rješavanje sporova u smislu članka 4. stavka 1. točke (h) Direktive 2013/11/EU.

2.  Taj članak ne isključuje niti ograničava pravo ugovornih stranaka da svoj slučaj u bilo kojem trenutku iznesu pred sud umjesto da ga dostave tijelu za alternativno rješavanje sporova. [Am. 257.]

Članak 186.c

Razvoj europskog modela uvjeta ugovora

1.  Komisija što je ranije moguće a najkasnije tri mjeseca nakon stupanja ove Uredbe na snagu imenuje skupinu stručnjaka koji će joj pomagati u razvoju europskog modela uvjeta ugovora koji će se temeljiti na Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe i nadopunjavati ga. Stručnjaci će također sudjelovati u poticanju primjene tog zakona u praksi.

2.  Komisija s pomoću skupine stručnjaka nastoji predstaviti prvi europski model uvjeta ugovora u roku od [xxx] nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

3.  Skupinu stručnjaka sačinjavaju članovi koji naročito zastupaju interese korisnika Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe u Uniji. Skupina može odlučiti da će uspostaviti podskupine stručnjaka koje će razmatrati zasebna područja trgovine. [Am. 258.]

Glava IV.

Završne odredbe [Am. 259.]

Članak 186.d

Pregled

1.  U roku od ...*(11) države članice dužne su dostaviti Komisiji podatke vezane uz primjenu ove Uredbe, a pogotovo podatke o stupnju prihvaćenosti Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe, o mjeri u kojoj su odredbe toga zakona dovele do sporova te o razlikama u razini zaštite potrošača između Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe i nacionalnih zakona. Ti podaci također moraju sadržavati sveobuhvatan pregled sudske prakse nacionalnih sudova pri tumačenju odredaba Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe.

2.  U roku od ...(12) Komisija je dužna dostaviti Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru detaljni izvještaj o funkcioniranju ove Uredbe koje također mora obuhvatiti, između ostaloga, potrebu za širenjem okvira tog zakona s obzirom na ugovore među poslovnim subjektima, tržišne i tehnološke razvoje vezane uz digitalni sadržaj te budući razvoj pravne stečevine Unije. Osim toga naročitu pozornost treba posvetiti tome je li ograničavanje na ugovore na daljinu, a posebno na internetske ugovore, i dalje primjereno ili bi bilo moguće proširiti područje primjene, između ostalog na ugovore sklopljene u poslovnim prostorijama. [Am. 260.]

Članak 186.e

Izmjena Uredbe (EZ) br. 2006/2004

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(13) dodaje se sljedeća točka:

'22. Uredba (EU)br.... Europskog parlamenta i Vijeća od...o Zajedničkom europskom zakonu o prodaji robe (SL L ...).' [Am. 261.]

Članak 186.f

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadeset dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od ...(14)

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. [Am. 262.]

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

Dodatak 1.

Uzorak uputa o odustajanju

Pravo odustajanja

Od ovog ugovora imate pravo odustati u roku od 14 dana bez navođenja razloga.

Rok za odustajanje isteći će 14 dana od dana 1.

Da biste mogli ostvariti pravo odustajanja, morate nas obavijestiti (2) o odluci da odustanete od ovog ugovora jasnom izjavom (primjerice pismom poslanim poštom, telefaksom ili e-poštom). Možete koristiti priloženi uzorak obrasca za odustajanje, ali to nije obvezno. 3

Da bi krajnji rok za odustajanje bio održan, dovoljno je da nam svoje priopćenje o ostvarenju prava odustajanja dostavite prije isteka roka za odustajanje.

Učinci odustajanja

Ako odustanete od ovog ugovora, izvršit ćemo povrat svih plaćanja koja smo od vas primili, uključujući i troškove isporuke (s izuzetkom dodatnih troškova nastalih zbog toga što ste odabrali drugu vrstu isporuke, a ne najjeftiniju standardnu isporuku koju mi nudimo), bez nepotrebnog odgađanja i u svakom slučaju najkasnije 14 dana od dana kada smo obaviješteni o vašoj odluci da odustajete od ovog ugovora. Taj ćemo povrat novca izvršiti istim sredstvom plaćanja koje ste vi koristili za prvobitnu transakciju, osim ako ste se izričito dogovorili drukčije; u svakom slučaju vi nećete morati platiti nikakve naknade proizašle iz tog povrata. 4

5

6

Upute za popunjavanje:

1 Umetnite jedan od sljedećih tekstova u navodnicima:

a)  u slučaju ugovora o povezanim uslugama ili ugovora o isporuci vode, plina ili električne energije, koji se ne prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj količini, ili gradskog centralnog grijanja ili digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka: „sklapanja ugovora.”;

b)  u slučaju kupoprodajnog ugovora: „kada vi ili treća osoba koja nije prijevoznik, a koju ste vi naveli, stekne robu u fizički posjed.”;

c)  u slučaju ugovora koji se odnosi na višestruku robu koju potrošač naruči u jednoj narudžbi, a koja se isporučuje odvojeno: „kada vi ili treća strana koja nije prijevoznik, a koju ste vi naveli, u fizički posjed stekne posljednje dobro.”;

d)  u slučaju ugovora koji se odnosi na isporuku robe koja se sastoji od višestrukih pošiljki ili komada: „kada potrošač ili treća osoba koja nije prijevoznik, a koju ste vi naveli, u fizički posjed stekne posljednju pošiljku ili komad.”;

e)  u slučaju ugovora o redovitoj isporuci robe tijekom definiranog vremenskog razdoblja: „kada vi ili treća osoba koja nije prijevoznik, a koju ste vi naveli, u fizički posjed stekne prvo dobro.”

2 Umetnite svoje ime, geografsku adresu i, ako su dostupni, svoj broj telefona, telefaksa i adresu e-pošte.

3 Ako potrošaču dajete mogućnost da informacije o svojem odustajanju od ugovora ispuni elektroničkim putem i dostavi ih na vašu internetsku stranicu, umetnite sljedeće: „Možete i elektroničkim putem ispuniti te predati uzorak obrasca za odustajanje ili bilo koju drugu jasnu izjavu na našoj internetskoj stranici [umetnite internetsku adresu]. Ako koristite tu mogućnost, dostavit ćemo vam potvrdu o primitku takvog obrasca za odustajanje na trajnom nosaču podataka (primjerice, putem e-pošte) bez nepotrebnog odgađanja.”

4 U slučaju kupoprodajnih ugovora u kojima niste ponudili da preuzmete robu u slučaju odustajanja od ugovora, umetnite sljedeće: „Povrat novca možemo obustaviti dok ne primimo robu natrag ili dok ne dostavite dokaz da ste robu poslali natrag, ovisno o tome što nastupi prije.”

5 Ako je potrošač primio robu u vezi s ugovorom, umetnite sljedeće:

a umetnite:

„Robu ćemo preuzeti sami.”; ili

„Robu pošaljite natrag ili je uručite nama ili ____[umetnuti, kada je to primjenjivo, ime i geografsku adresu osobe koju ste ovlastili za preuzimanje robe] bez nepotrebnog odgađanja, a u svakom slučaju najkasnije 14 dana od dana na koji ste nas obavijestili da odustajete od ovog ugovora.” Krajnji rok smatra se održanim ako potrošač pošalje robu natrag prije isteka roka od 14 dana.”

b umetnite ili:

„Troškove povrata robe snosimo sami.” ili

„Izravne troškove povrata robe morate snositi sami.” ili

Ako u ugovoru na daljinu ne nudite plaćanje troška povrata robe, a robu zbog njezine naravi nije moguće uobičajenim putem vratiti poštom: „Izravne troškove povrata robe, ___ EUR [umetnuti iznos] morate snositi sami.” ili ako trošak povrata robe opravdano nije moguće izračunati unaprijed: „Izravne troškove povrata robe morate snositi sami. Iznos troškova procjenjuje se na približno ___ EUR [umetnuti iznos]” ili

Ako u ugovoru sklopljenom izvan poslovnih prostorija robu zbog njezine naravi nije moguće normalno vratiti poštom i ako je u trenutku sklapanja ugovora roba isporučena u potrošačev dom: „robu ćemo preuzeti o vlastitom trošku.” [Am. 263.]

c „Odgovarate za eventualnu umanjenu vrijednost robe samo kad je ona posljedica rukovanja robom koje izlazi iz okvira rukovanja potrebnog da bi se utvrdili narav, obilježja i funkcioniranje robe.”

6 U slučaju ugovora za pružanje povezanih usluga umetnite sljedeće: „Ako ste zatražili da izvršavanje povezanih usluga započne tijekom roka za odustajanje, dužni ste nam platiti iznos koji je razmjeran onome što je isporučeno do trenutka kada ste nas obavijestili o svojem odustajanju od ovog ugovora, u usporedbi s punim pokrićem ugovora.”

Dodatak 2.

Uzorak obrasca o odustajanju

(ovaj obrazac trebate ispuniti i vratiti ga samo ako želite odustati od ugovora)

Primatelj [ovdje trgovac umeće ime, geografsku adresu trgovca i, ako su dostupni, svoj broj telefaksa i adresu e-pošte]:

Ja/Mi* ovime izjavljujem/izjavljujemo da ja/mi* odustajem/odustajemo od svojeg* ugovora o prodaji sljedeće robe*/o isporuci sljedećeg digitalnog sadržaja/o pružanju sljedeće povezane usluge*

Naručene dana*/primljene dana*,

Ime potrošača,

Adresa potrošača,

Potpis potrošača (samo ako se ovaj obrazac ispunjava na papiru),

Datum

* Izbrisati po potrebi.

PRILOG

STANDARDNA INFORMACIJSKA OBAVIJEST

Na ugovor koji ćete sklopiti primjenjuje se Zajednički europski zakon o prodaji robe koji predstavlja alternativni sustav nacionalnog ugovornog prava dostupnog potrošačima u prekograničnim situacijama. Ova opća pravila identična su diljem Europske unije i osmišljena su kako bi potrošači uživali visoku razinu zaštite.

Ova se pravila primjenjuju samo ako ste suglasni da se na ugovor primjenjuje Zajednički europski zakon o prodaji robe.

Možda ste svoju suglasnost s ugovorom izrazili telefonskim ili bilo kojim drugim putem (primjerice, putem SMS-a), zbog čega ovu obavijest niste unaprijed primili. U tom slučaju ugovor postaje valjan tek kada primite ovu obavijest i potvrdite svoj pristanak.

Vaša osnovana prava opisana su u nastavku.

ZAJEDNIČKI EUROPSKI ZAKON O PRODAJI ROBE: SAŽETAK KLJUČNIH PRAVA POTROŠAČA

Vaša prava prije potpisivanja ugovora

Trgovac vam je dužan uručiti sve bitne podatke o ugovoru, primjerice podatke o proizvodu i njegovoj cijeni, uključujući sve poreze i troškove te svoje podatke za kontakt. Podaci trebaju biti podrobniji ako kupujete nešto izvan trgovine trgovca ili ako trgovca nećete upoznati osobno, primjerice ako kupujete preko interneta ili telefonskim putem.Imate pravo na naknadu štete ako su ti podaci nepotpuni ili pogrešni. [Am. 264.]

Vaša prava nakon potpisivanja ugovora

U većini slučajeva imate 14 dana za odustajanje od kupnje ako ste robu kupili izvan trgovine trgovca ili ako niste upoznali trgovca do trenutka kupnje (primjerice ako ste kupovali preko interneta ili telefonskim putem). Trgovac vam mora dostaviti podatke i uzorak obrasca o odustajanju(15). Ako to trgovac nije učinio, ugovor možete otkazati u roku od godinu dana.

Što učiniti ako su proizvodi neispravni ili nisu isporučeni na dogovoreni način? Imate pravo birati između: 1) isporuke proizvoda, 2) zamjene ili 3) popravka, 4) zatražiti sniženje cijene. 5) Možete otkazati ugovor, vratiti proizvod i dobiti povrat novca, osim ako je nepravilnost neznatna. 6) Možete zatražiti naknadu štete za svoj gubitak. Ne morate platiti cijenu dok ne dobijete ispravan proizvod.

Ako trgovac nije obavio povezanu uslugu kako je obećano ugovorom, imate slična prava. Međutim, nakon što se požalite trgovcu, on u pravilu ima pravo prvo pokušati ispravno obaviti posao. Samo ako trgovac ponovno ne uspije obaviti posao, vaš je izbor: 1) tražiti od trgovca da ponovno obavi povezanu uslugu, 2) ne platiti cijenu dok vam se povezana usluga ne pruži na ispravan način, 3) zahtijevati sniženje cijene ili 4) zatražiti naknadu štete. 5) Možete i otkazati ugovor i dobiti povrat novca, osim ako je nepravilnost u pružanju povezane usluge jako sitna. Razdoblje za potraživanje vaših prava ako su proizvodi neispravni ili nisu isporučeni na dogovoreni način: svoja prava možete zatražiti u roku od 2 godine nakon što primijetite ili biste trebali primijetiti da trgovac nije postupio onako kako je dogovoreno ugovorom. Ako se takvi problemi uoče vrlo kasno, zadnji trenutak da zatražite svoja prava jest 10 godina od trenutka kada je trgovac trebao isporučiti robu, digitalni sadržaj ili pružiti povezanu uslugu.

Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta: Standardni ugovorni uvjeti trgovca koji su nepošteni za vas nisu obvezujući.

Popis prava samo je sažetak i stoga nije iscrpan niti sadrži sve pojedinosti. Ovdje možete pročitati cjelovit tekst Zajedničkog europskog zakona o prodaji robe. Molimo vas da svoj ugovor pomno pročitate.

U slučaju spora možda ćete željeti zatražiti pravnu pomoć.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 75. (2) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (3) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.). (4) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.). (5) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih ili srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.). (6) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.). (7) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.). (8) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktive o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63). (9) Sadržaj će biti utvrđen u kasnijoj fazi. (10) SL: unijeti datum: godina dana nakon početka primjene ove Uredbe. (11) Četiri godine nakon početka primjene ove Uredbe. (12) Pet godina nakon početka primjene ove Uredbe. (13) Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (SL L 364, 9.12.2004., str. 1). (14) Šest mjeseci od dana stupanja ove Uredbe na snagu. (15) Umetnuti poveznicu ovdje.