Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 5. veljače 2014. - Strasbourg
Neulaganje prigovora na provedbenu mjeru: tehnički zahtjevi i administrativni postupci koji se odnose na posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu
 Neulaganje prigovora na delegirani akt: Europski kodeks ponašanja o partnerstvu u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova
 Uvjeti ulaska i boravka državljana trećih zemalja radi sezonskog zapošljavanja ***I
 Uvoza atlantske velikooke tune ***I
 Protokol između EU-a i Gabona kojim se utvrđuju mogućnosti ribolova i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u području ribarstva ***
 Odnosi između EU-a, s jedne strane, i Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane*
 Osiguranje od prirodnih katastrofa i katastrofa koje je prouzročio čovjek
 Imenovanje potpredsjednika Nadzornog odbora Europske središnje banke
 Sporazum između Europske unije i Švicarske konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava tržišnog natjecanja ***
 Sporazumi o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima
 Ovlaštenje državama članicama da u interesu Europske unije ratificiraju ugovor o trgovini oružejm ***
 Ugovor o trgovini oružjem
 Zaštita od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije ***I
 Sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike ***I
 Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama ***I
 Eksplozivi za civilnu uporabu ***I
 Neautomatske vage ***I
 Elektromagnetska kompatibilnost ***I
 Električna oprema namijenjena za uporabu unutar određenih naponskih granica ***I
 Dizala i sigurnosne komponente za dizala ***I
 Jednostavne tlačne posude ***I
 Mjerni instrumenti ***I
 Odšteta i pomoć putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku ***I
 Stečajni postupak ***I
 Okvir klimatske i energetske politike do 2030.

Neulaganje prigovora na provedbenu mjeru: tehnički zahtjevi i administrativni postupci koji se odnose na posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu
PDF 193kWORD 36k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na nacrt Uredbe Komisije kojom se izmjenjuje Uredba Komisije (EU) br. 1178/2011 o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i administrativnih postupaka koji se odnose na posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu (D029683/02 – 2014/2500(RPS))
P7_TA(2014)0070B7-0071/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Uredbe Komisije (D029683/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ(1) a posebno njezin članak 7. stavke 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir mišljenje od 18. listopada 2013. koje je iznio odbor naveden u članku 65. gore navedene Uredbe,

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 16. siječnja 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na nacrt Uredbe,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za promet i turizam predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 21. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 5.a Odluke 1999/468/EZ Vijeća od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(2),

–  uzimajući u obzir članak 88. stavak 4. točku (d) i članak 87. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 87.a stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 4. veljače 2014.

1.  izjavljuje da neće ulagati prigovor na nacrt Uredbe Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću.

(1) SL L 79, 19.3.2008., str. 1.
(2) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


Neulaganje prigovora na delegirani akt: Europski kodeks ponašanja o partnerstvu u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova
PDF 195kWORD 36k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na delegiranu Uredbu Komisije od 7. siječnja 2014. o Europskom kodeksu ponašanja o partnerstvu u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova (C(2013)9651 – 2014/2508(DEA))
P7_TA(2014)0071B7-0086/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2013)9651),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 21. siječnja 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na delegiranu Uredbu,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o određivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1083/2006(1), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članak 87.a stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se nisu uložili nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 87.a stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 4. veljače 2014. ,

A.  budući da je važno osigurati stupanje na snagu delegirane Uredbe o Europskom kodeksu ponašanja o partnerstvu u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova što prije, s obzirom na hitnu potrebu da se kodeks ponašanja primijeni na tekuću pripremu partnerskih sporazuma i programa za razdoblje 2014. – 2020.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.


Uvjeti ulaska i boravka državljana trećih zemalja radi sezonskog zapošljavanja ***I
PDF 277kWORD 78k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi sezonskog zapošljavanja (COM(2010)0379 – C7-0180/2010 – 2010/0210(COD))
P7_TA(2014)0072A7-0428/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0379),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 79. stavak 2. točke (a) i (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0180/2010),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja koja su u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti podnijeli češki Zastupnički dom, češki Senat, nizozemski Senat, nizozemski Zastupnički dom, austrijsko Nacionalno vijeće i austrijsko Savezno vijeće te u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 4. svibnja 2011.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 6. studenog 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0428/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika

P7_TC1-COD(2010)0210


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/36/EU)

(1) SL C 218, 23.7.2011., str. 97.
(2) SL C 166, 7.6.2011., str. 59.


Uvoza atlantske velikooke tune ***I
PDF 273kWORD 40k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 827/2004 o zabrani uvoza atlantskog velikookog tunja (Thunnus obesus) iz Bolivije, Kambodže, Ekvatorske Gvineje, Gruzije i Sijera Leonea i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1036/2001 (COM(2013)0185 – C7-0091/2013 – 2013/0097(COD))
P7_TA(2014)0073A7-0475/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0185),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0091/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 22. siječnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0475/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 827/2004 o zabrani uvoza atlantskog velikookog tunja (Thunnus obesus) podrijetlom iz Bolivije, Kambodže, Ekvatorske Gvineje, Gruzije i Sijera Leonea i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1036/2001

P7_TC1-COD(2013)0097


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 249/2014)


Protokol između EU-a i Gabona kojim se utvrđuju mogućnosti ribolova i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u području ribarstva ***
PDF 205kWORD 43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o nacrtu odluke Vijeća, u ime Europske unije, o Protokolu o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Gabonske Republike (11871/2013 – C7-0484/2013 – 2013/0216(NLE))
P7_TA(2014)0074A7-0049/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11871/2013),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Gabonske Republike (11875/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugog podstavka, točkama (a) i (7), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0484/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 25. listopada 2012. o usklađenosti politika za razvoj(1),

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A7-0049/2014),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  poziva Komisiju da Parlamentu dostavi akte i zaključke sastanaka zajedničkog odbora predviđenog člankom 9. Sporazuma, višegodišnji sektorski program iz članka 3. Protokola, rezultate godišnjih ocjena te akte i zaključke sastanaka predviđenih člankom 4. Protokola; poziva Komisiju da omogući sudjelovanje predstavnikâ Parlamenta kao promatračâ na sastancima zajedničkog odbora; poziva Komisiju da tijekom posljednje godine primjene protokola koji je na snazi, a prije otvaranja pregovora o njegovu produženju, Parlamentu i Vijeću predstavi potpuno izvješće o njegovoj provedbi uz analizu u kojoj su mjeri istražene ribolovne mogućnosti i ocjenu učinkovitosti protokola s obzirom na njegove troškove; ostaje pri tome da se pristup tom izvješću ne bi trebao ograničavati bez potrebe;

3.  poziva Vijeće i Komisiju da, u skladu sa svojim ovlastima i u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ažurno i u potpunosti informiraju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na novi Protokol i njegovo produženje;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Gabonske Republike.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0399.


Odnosi između EU-a, s jedne strane, i Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane*
PDF 406kWORD 97k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o odnosima između Europske unije, s jedne strane, i Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane (12274/2013 – C7-0237/2013 – 2011/0410(CNS))
P7_TA(2014)0075A7-0054/2014

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (12274/2013),

–  uzimajući u obzir članak 203. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0237/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A7-0054/2014),

1.  prihvaća nacrt Vijeća s predloženim izmjenama;

2.  poziva Vijeće da obavijesti Parlament ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava znatno izmijeniti svoj nacrt;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložilo Vijeće   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 10.
(10)   Pomoć Unije trebala bi se usmjeriti tamo gdje ima veći učinak, uzimajući u obzir njezin kapacitet djelovanja na globalnoj razini i reagiranja na globalne izazove, kao što su iskorjenjivanje siromaštva, održivi i uključivi razvoj ili promicanje demokracije diljem svijeta, dobro upravljanje, ljudska prava i vladavina prava, njezino dugoročno i očekivano djelovanje u razvojnoj pomoći i njezinu ulogu u koordinaciji s državama članicama.
(10)   Pomoć Unije trebala bi se usmjeriti tamo gdje ima veći učinak, uzimajući u obzir njezin kapacitet djelovanja na globalnoj razini i reagiranja na globalne izazove, kao što su iskorjenjivanje siromaštva, održivi i uključivi razvoj i rast ili promicanje demokracije, dobrog upravljanja, ljudskih prava i vladavine prava diljem svijeta, njezino dugoročno i očekivano djelovanje u razvojnoj pomoći i njezinu ulogu u koordinaciji s državama članicama.
Amandman 2
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 11.
(11)  Partnerstvo EU-a i Grenlanda trebalo bi omogućiti novi okvir za redovite rasprave o pitanjima u interesu Unije ili Grenlanda, kao što su globalna pitanja, gdje bi razmjena stavova, i moguće približavanje ideja i mišljenja, moglo biti korisno za obje strane. Rastući utjecaj klimatskih promjena na ljudsku aktivnost i okoliš, pomorski promet, prirodna bogatstva, uključujući sirovine, kao i istraživanje i inovacije, poziva na dijalog i unapređenje suradnje.
(11)  Partnerstvo EU-a i Grenlanda trebalo bi omogućiti novi okvir za redovite rasprave o pitanjima u interesu Unije ili Grenlanda, kao što su globalna pitanja, gdje bi razmjena stavova, i moguće približavanje ideja i mišljenja, moglo biti korisno za obje strane. Rastući utjecaj klimatskih promjena na ljudsku aktivnost i okoliš, pomorski promet, prirodna bogatstva, uključujući sirovine, kao i obrazovanje, istraživanje i inovacije, poziva na dijalog i unapređenje suradnje.
Amandman 3
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)  Vlada Grenlanda trebala bi pripremiti i dostaviti Programski dokument za održivi razvoj Grenlanda. Taj dokument trebalo bi pripremiti, provesti i ocijeniti na temelju transparentnog pristupa odnosno pristupa koji se zasniva na sudjelovanju.
Amandman 4
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 13.
(13)  Financijska potpora Unije za razdoblje 2014. – 2020. trebala bi se usmjeriti na jedno ili najviše dva područja suradnje, koja omogućavaju partnerstvo, kako bi se maksimalno povećao učinak i dodatno omogućile ekonomije razmjera, sinergijski učinci, veća učinkovitost i vidljivost djelovanja Unije.
(13)  Financijska potpora Unije za razdoblje 2014. – 2020. trebala bi se usmjeriti na sužen broj područja suradnje, koja omogućavaju partnerstvo, kako bi se maksimalno povećao učinak i dodatno omogućile ekonomije razmjera, sinergijski učinci, veća učinkovitost i vidljivost djelovanja Unije.
Amandman 5
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13a)  Svaka suradnja u području istraživanja, vađenja i iskorištavanja prirodnih resursa Grenlanda, posebno ruda, nafte i plina, trebala bi se odvijati u skladu s najvišim standardima i strogim kriterijima upravljanja okolišem kako bi se zajamčilo održivo iskorištavanje resursa i očuvanje vrijednog, ali krhkog ekosustava na Arktiku.
Amandman 6
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 17.
(17)  Programske dokumente te financijske mjere nužne za provedbu ove Odluke trebalo bi donijeti u skladu s Uredbom br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije5. Uzimajući u obzir narav tih provedbenih akata, osobito narav njihovog političkog usmjerenja ili njihove financijske posljedice, u načelu bi za njihovo donošenje trebalo koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju tehničkih provedbenih mjera malog financijskog opsega.
Briše se.
__________________
5 SL L 55, 28.2.2011., str. 13. – 18.
Amandman 7
Prijedlog Odluke
Uvodna izjava 17.a (nova)
(17a)  Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u svrhu donošenja programskih dokumenata i financijskih mjera potrebnih za provedbu ove Odluke. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog dijela posla, također i na stručnoj razini. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi nadalje trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravodobno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.
Amandman 8
Prijedlog Odluke
Članak 1. – stavak 2.
2.  Ono priznaje geostrateški položaj Grenlanda u arktičkoj regiji, pitanja istraživanja i crpljenja prirodnih bogatstava, uključujući sirovine, te osigurava pojačanu suradnju i politički dijalog o tim pitanjima.
2.  Ono priznaje geostrateški položaj Grenlanda u arktičkoj regiji te osigurava pojačanu suradnju i politički dijalog o pitanjima od zajedničkog interesa za obje strane.
Amandman 9
Prijedlog Odluke
Članak 2. – stavak 2. – alineja 1.
–  Globalna pitanja, poput energije, klimatskih promjena i okoliša, prirodnih bogatstava, uključujući sirovine, pomorski promet, istraživanje i inovacije.
–  globalna pitanja, poput energije, klimatskih promjena i okoliša, biološke raznolikosti, prirodnih bogatstava, uključujući sirovine, pomorski promet, istraživanje i inovacije.
Amandman 10
Prijedlog Odluke
Članak 2. – stavak 2. – alineja 2.
–  Pitanja vezana uz Arktik.
−  Pitanja vezana uz Arktik, uključujući sudjelovanje Europske unije kao stalnog promatrača u Arktičkom vijeću.
Amandman 11
Prijedlog Odluke
Članak 3. – stavak 1. – točka a
(a)  Podržavati i surađivati s Grenlandom u rješavanju njegovih glavnih izazova, a osobito održive diversifikacije gospodarstva, potrebe za unapređenjem vještina lokalne radne snage, uključujući znanstvenike, i potrebe za poboljšanjem informacijskog sustava Grenlanda u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Postignuće tih ciljeva mjeri se postotkom trgovinske bilance u BDP-u, postotkom sektora ribarstva u ukupnom izvozu i rezultatima statističkih pokazatelja obrazovanja, kao i drugih pokazatelja koji se smatraju prikladnima.
(a)  Podržavati i surađivati s Grenlandom u rješavanju njegovih glavnih izazova, a osobito održivog razvoja i diversifikacije gospodarstva, potrebe za unapređenjem vještina lokalne radne snage, uključujući znanstvenike, i potrebe za poboljšanjem informacijskog sustava Grenlanda u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Postignuće tih ciljeva mjeri se postotkom trgovinske bilance u BDP-u, postotkom sektora ribarstva u ukupnom izvozu i rezultatima statističkih pokazatelja obrazovanja, kao i drugih pokazatelja koji se smatraju prikladnima.
Amandman 12
Prijedlog Odluke
Članak 3. – stavak 1. – točka a
(a)  Podržavati i surađivati s Grenlandom u rješavanju njegovih glavnih izazova, a osobito održive diversifikacije gospodarstva, potrebe za unapređenjem vještina lokalne radne snage, uključujući znanstvenike, i potrebe za poboljšanjem informacijskog sustava Grenlanda u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Postignuće tih ciljeva mjeri se postotkom trgovinske bilance u BDP-u, postotkom sektora ribarstva u ukupnom izvozu i rezultatima statističkih pokazatelja obrazovanja, kao i drugih pokazatelja koji se smatraju prikladnima.
(a)  Podržavati i surađivati s Grenlandom u rješavanju njegovih glavnih izazova, a osobito održive diversifikacije gospodarstva, potrebe za unapređenjem vještina lokalne radne snage, uključujući u područjima rudarstva i znanosti, i potrebe za poboljšanjem informacijskog sustava Grenlanda u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Postignuće tih ciljeva mjeri se postotkom trgovinske bilance u BDP-u, postotkom sektora ribarstva u ukupnom izvozu i rezultatima statističkih pokazatelja obrazovanja, kao i drugih pokazatelja koji se smatraju prikladnima.
Amandman 13
Prijedlog Odluke
Članak 3. – stavak 2. – točka c
(c)  energiju, klimu, okoliš i biološku raznolikost;
(c)  energiju, klimatske promjene, okoliš i biološku raznolikost;
Amandman 14
Prijedlog Odluke
Članak 4. – stavak 4. – podstavak 1.
PDOR se temelji na savjetovanjima i dijalogu s civilnim društvom, lokalnim vlastima i drugim zainteresiranim stranama te se oslanja na stečeno iskustvo i najbolju praksu kako bi se osiguralo dovoljno vlasništvo PDOR-a.
PDOR se temelji na savjetovanjima i dijalogu s grenlandskim civilnim društvom, socijalnim partnerima, Parlamentom, lokalnim vlastima i drugim zainteresiranim stranama te se oslanja na stečeno iskustvo i najbolju praksu kako bi se osiguralo dovoljno vlasništvo PDOR-a.
Amandman 15
Prijedlog Odluke
Članak 4. – stavak 6.
6.  PDOR se odobrava u skladu s postupkom ispitivanja kako je predviđeno člankom 9. stavkom 2. Ovaj postupak također se primjenjuje na temeljite provjere koje imaju učinak značajne izmjene strategije ili njezinog programiranja. Ne primjenjuje se na neznatne izmjene PDOR-a u smislu tehničkih prilagodbi, preraspodjele sredstava unutar indikativne dodjele prema prioritetnom području ili povećanja ili smanjenja opsega inicijalne indikativne dodjele za manje od 20 %, pod uvjetom da te izmjene ne utječu na prioritetna područja i ciljeve navedene u PDOR-u. U takvom slučaju, Europski parlament i Vijeće izvještavaju se o prilagodbama u roku od mjesec dana.
6.  PDOR se odobrava delegiranim aktima u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 9.a i 9.b. Ovaj postupak također se primjenjuje na temeljite provjere koje imaju učinak značajne izmjene strategije ili njezinog programiranja. Ne primjenjuje se na neznatne izmjene PDOR-a u smislu tehničkih prilagodbi, preraspodjele sredstava unutar indikativne dodjele prema prioritetnom području ili povećanja ili smanjenja opsega inicijalne indikativne dodjele za manje od 20 %, pod uvjetom da te izmjene ne utječu na prioritetna područja i ciljeve navedene u PDOR-u. U takvom slučaju, Europski parlament i Vijeće izvještavaju se o prilagodbama u roku od mjesec dana.
Amandman 16
Prijedlog Odluke
Članak 7. – stavak 1.
1.  Europska komisija, Vlada Grenlanda i Vlada Danske do 31. prosinca 2017. obavljaju srednjoročnu reviziju PDOR-a i njegova utjecaja na Grenland u cjelini. Komisija povezuje sve relevantne zainteresirane strane, uključujući nedržavne subjekte i lokalne vlasti.
1.  Europska komisija, Vlada Grenlanda i Vlada Danske do 31. prosinca 2017. obavljaju srednjoročnu reviziju PDOR-a i njegova utjecaja na Grenland u cjelini. Komisija povezuje sve relevantne zainteresirane strane iz članka 4. stavka 4.
Amandman 17
Prijedlog Odluke
Članak 8. – stavak 1.a (novi)
1a.  Ako Vlada Grenlanda odluči u PDOR uvrstiti zahtjev za financijsku pomoć Unije u području obrazovanja i osposobljavanja, pri toj se pomoći na odgovarajući način uzima u obzir potreba da se doprinese naporima Grenlanda za jačanje izgradnje kapaciteta u tom području i da mu se pruži tehnička potpora.
Amandman 18
Prijedlog Odluke
Članak 9.a (novi)
Članak 9.a
Delegiranje ovlasti Komisiji
Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 9.b za odobrenje PDOR-a.
Amandman 19
Prijedlog Odluke
Članak 9.b (novi)
Članak 9.b
Izvršavanje ovlasti
1.  Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2.  Delegiranje ovlasti iz članka 9.a dodjeljuje se za razdoblje valjanosti ove Odluke.
3.  Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9.a. Ako je Vijeće započelo unutarnji postupak za donošenje odluke o opozivu delegiranja ovlasti, nastoji o tome obavijestiti Europski parlament i Komisiju u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, navodeći delegiranu ovlast koja bi mogla biti predmetom opoziva te moguće razloge za opoziv. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma određenog u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavještava Europski parlament i Vijeće.
5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 9.b stupa na snagu samo ako Vijeće ne izrazi nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Vijeću o tom aktu ili ako je Vijeće prije isteka tog razdoblja obavijestilo Komisiju da se neće protiviti. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.
Ako Vijeće namjerava dati prigovor, nastoji u razumnom roku obavijestiti Europski parlament prije donošenja konačne odluke i pritom naznačuje delegirani akt na koji namjerava dati prigovor i moguće razloge tog prigovora.
Amandman 20
Prijedlog Odluke
Članak 10.
Članak 10.
Briše se.
Postupak odbora
1.  Europskoj komisiji pomaže Odbor za Grenland, dalje u tekstu „Odborˮ. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3.  Ako se mišljenje odbora treba dobiti u pisanom postupku, postupak se obustavlja bez učinka kada, unutar vremenskog roka za dostavu mišljenja, predsjedatelj odbora tako odluči ili kada obična većina članova odbora tako zatraži.
Amandman 21
Prijedlog Odluke
Članak 11.
Okvirni iznos za provedbu ove Odluke za razdoblje od 2014. do 2020. jest [217,8 milijuna]6 EUR.
U svjetlu dugotrajnog i posebnog odnosa između EU-a i Grenlanda i sve veće globalne važnosti Arktika, potvrđuje se nastavak financijske obveze EU-a prema Grenlandu. Okvirni iznos za provedbu ove Odluke za razdoblje od 2014. do 2020. stoga jest 217,8 milijuna EUR.
__________________
6 Svi će se referentni iznosi unijeti nakon dovršetka pregovora o Višegodišnjem okviru (2014. – 2020.)

Osiguranje od prirodnih katastrofa i katastrofa koje je prouzročio čovjek
PDF 283kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o osiguranju od prirodnih katastrofa i katastrofa koje je prouzročio čovjek (2013/2174(INI))
P7_TA(2014)0076A7-0005/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 16. travnja 2013. o osiguranju od prirodnih katastrofa ili katastrofa koje je prouzročio čovjek (COM(2013)0213),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16.travnja 2013. pod nazivom „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

–  uzimajući u obzir javno savjetovanje o Zelenoj knjizi koje je od 16. travnja 2013. do 15. srpnja organizirala Komisija,

–  uzimajući u obzir izvješće br. 12/2012 Europske agencije za okoliš pod nazivom „klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2012., izvješće utemeljeno na pokazateljima”,

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (ZIC) od rujna 2012. naslovljeno „Prirodne katastrofe: važnost rizika i pokriće osiguranjem u EU”

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0005/2014),

A.  budući da se stopa penetracije, koja je izražena kao odnos postotka globalnih premija osiguranja i BNP-a pojedine države, razlikuje među državama članicama te uzimajući u obzir da opseg gospodarskih gubitaka povezanih s vremenskim pojavama u državama članicama nije jednak;

B.  budući da se nejednak stupanj penetracije u državama članicama, uvjetovan zakonskim, geofizičkim, povijesnim i kulturnim razlikama koje dovode do različitih razina potražnje, može smatrati kao nešto što zahtijeva djelovanje na europskoj razini, a barem na području informiranja i politike prevencije;

C.  budući da je tržište osiguranja EU-a vrlo raznoliko zbog izloženosti država članica različitim rizicima i prirodnim katastrofama i da mogućnost predviđanja prirodne katastrofe ovisi o raznim čimbenicima (meteorološkim, hidrološkim, geofizičkim itd.);

D.  budući da je između 1980. i 2011. polovica troškova uzrokovanih vremenskim pojavama proizišla iz malog broja velikih događaja; budući da prirodne katastrofe i katastrofe koje je prouzročio čovjek predstavljaju financijski rizik gdje god se dogode;

E.  budući da su olujni uspori, šumski požari, riječne poplave i bujice među glavnim rizicima koji Europi prijete od prirodnih katastrofa i da, unatoč ubrzanom rastu njihove učestalosti, i dalje nije moguće procijeniti njihove sve veće posljedice u vidu šteta i troškova;

F.  budući da građani često nisu svjesni različitih rizika koje sa sobom nose vremenske pojave ili pak kao pojedinci i kao zajednice imaju naviku podcjenjivanja rizika od prirodnih katastrofa, kao i posljedice nepripremljenosti;

G.  budući da s jedne strane prirodne katastrofe ovise o meteorološkim i zemljopisnim čimbenicima, a s druge strane katastrofe koje je prouzročio čovjek jesu izazvane krivim djelovanjem ili lošim upravljanjem rizikom;

H.  budući da su posljedice pojedinih prirodnih katastrofa u nekim slučajevima povećane zbog nedostatka odgovarajućih mjera opreza vlada, lokalnih tijela i građana;

I.  budući da su, s obzirom na katastrofe koje je prouzročio čovjek, podupiranje i optimizacija sigurnosnih pravila vrlo važni u svrhu sprečavanja nesreća;

J.  budući da je tržište osiguranja od prirodnih katastrofa pod utjecajem opsega preventivnih mjera u obliku prilagodbe klimatskim promjenama (npr. stvaranje obrana za poplave ili brzo otkrivanje i sposobnosti reakcije na šumske požare), a cilj tržišta osiguranja od katastrofa koje je prouzročio čovjek jest ispuniti obveze nametnute sigurnosnim standardima, proizlazi da je neprikladno odnositi se na isti način prema materijalnoj šteti i osiguranju od odgovornosti;

Sprečavanje i informiranje

1.  smatra da je sprečavanje najvažniji čimbenik u pogledu zaštite ljudi i izbjegavanja gubitaka izazvanih neočekivanim događajima; upozorava na ulogu EU-a u razvoju odgovornijeg društva koje u dovoljnoj mjeri promišlja mjere opreza te stvara kulturu sprečavanja podizanjem svijesti građana i o prirodnim rizicima i o rizicima koje je prouzročio čovjek;

2.  vjeruje da dodatna istraživanja mogu donijeti detaljni okvir za različite situacije, u pogledu razumijevanja i sprečavanja rizika za okoliš te smanjenjem nesigurnosti u ovom području; pozdravlja partnerstva između osiguravajućih društava i istraživačkih instituta s ciljem udruživanja sredstava, sposobnosti i stručnosti u pogledu rizika da bi se na taj način bolje shvatila povezana pitanja, pripremajući tako građane i zajednice da budu sposobniji u suočavanju s rizicima povezanih s prirodnim katastrofama;

3.  vjeruje da je informiranje ključno u sprečavanju i ublažavanju takvih katastrofa; stoga zahtijeva užu suradnju između država članica i privatnog sektora kako bi se građanima pružile važne informacije povezane s rizicima s kojima se suočavaju;

4.  smatra da EU i nacionalna tijela mogu dati osjetnu dodanu vrijednost podržavajući odgovorno ponašanje pojedinca i dijeleći najbolje prakse u sprečavanju rizika i ublažavanju među državama članicama i regionalno, i također pozdravlja podršku kampanja kojima je cilj povećati svijest građana o rizicima prirodnih katastrofa i poznavanju geografije i klime;

5.  ističe da bi se sudjelovanjem lokalnih tijela i dionika u donošenju odluka u vezi s planiranjem i urbanim razvojem grada moglo unaprijediti upravljanje prirodnim katastrofama; vjeruje da bi se užom suradnjom javnih i privatnih sektora moglo pomoći državama članicama i lokalnim tijelima da odrede područja visokog rizika, odluče o preventivnim mjerama te se pripreme za koordinirano djelovanje;

6.  poziva države članice i javna tijela da poduzmu odgovarajuće preventivne mjere kako bi se ublažile posljedice prirodnih katastrofa; poziva vlade da stvore i održavaju jedinice za odgovor na krizne situacije kako bi se ublažile posljedice takvih kriza;

7.  poziva države članice da s ciljem zaštite građana od neočekivanih događaja uspostave mrežu za razmjenu informacija i razmjenjuju najbolje prakse i iskustva te da se dogovore o prekograničnoj koordinaciji i upravljanju;

Tržište osiguranja

8.  pozdravlja napore Komisije da podigne razinu svijesti u vezi s katastrofama, ali ističe da prirodne katastrofe i katastrofe koje je prouzročio čovjek zahtijevaju različite vrste osiguranja te da su pokrivene iz različitih tržišta osiguranja, zbog čega se ne mogu razmatrati zajedno, čak ni u slučajevima kada ljudska odluka povećava izloženost riziku od prirodne katastrofe;

9.  ističe da EU ne treba stvarati pravila odgovornosti koja su proturječna i preklapaju se; ističe da u većini država članica postoji neki oblik sustava utemeljenog na osiguranju za poplave i druge prirodne štete; primjećuje da sustav može biti nadopunjen državnim sredstvima kao naknada za imovinu koja ne može biti privatno osigurana, te bi takva državna sredstva također mogla služiti kao naknada za potraživanja od osiguranja koja premašuju maksimalni iznos ili za izvanredno veliku štetu; nadalje smatra da država članica može sudjelovati u naknadi za štetu pružajući reosiguranje; smatra, međutim, da se ti sustavi razlikuju u mnogo aspekata i da nije niti oprezno niti potrebno ujedinjavati ih;

10.  primjećuje da je Uredba (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju fonda solidarnosti Europske unije temelj za djelovanje Zajednice u slučaju velike katastrofe i da Uredba jasno navodi: „Djelovanje Zajednice ne bi trebalo od odgovornosti osloboditi treće strane koje su, prema načelu „zagađivač plaća”, u prvom redu odgovorne za štetu koju su prouzročile, niti otežavati preventivne mjere na razini država članica i Zajednice”.

11.  potiče Komisiju na jamčenje jednostavnog pristupa važnim podacima, uključujući komparativne statistike, a države članice na objavu jasnih i točnih podataka u svrhu potpore potrošačima, zajednicama i poduzećima pri donošenju odluke o ugovaranju police osiguranja od prirodne katastrofe; smatra da bi bilo korisno uvesti standardizirane oblike utemeljene na različitim kategorizacijama događaja;

12.  podsjeća da prirodne katastrofe utječu i na privatna kućanstva i na poslovne aktivnosti te potiče osiguravajuća društva da preuzmu određivanje cijena temeljeno na riziku kao glavni pristup osiguravanju štete od katastrofa; poziva države članice da predlože poticaje kojima će ponukati građane da se zaštite i osiguraju vlastitu imovinu od štete, i poticaje koji odgovaraju potrebama osiguranja u vezi s odgovornošću prema okolišu, npr. za poduzeća u rudarskom, plinskom, kemijskom ili nuklearnom sektoru;

13.  poziva osiguravajuća društva da ugovore učine jasnijima za potrošače i da omoguće informacije o mogućim opcijama i njihovom utjecaju na cijenu pokrića, kako bi se na taj način potrošačima osigurala odgovarajuća mogućnost izbora; poziva osiguravajuća društva da omoguće jasne i razumljive informacije za svoje korisnike i potencijalne korisnike;

14.  priznaje potrebu potrošača da razumiju vrstu pokrića koju imaju i način na koji bi se stvari odvijale ako se rizik ostvari; ističe da potrošači prilikom kupnje proizvoda osiguranja i prije potpisivanja ugovora o osiguranju moraju biti u potpunosti informirani o svim uvjetima ugovora, uključujući postupke i rokove za postupke odustajanja ili žalbe; smatra da bi utvrđivanje cijena na temelju rizika trebalo zauzimati središnje mjesto kod dostupnosti pokrića osiguranjem; vjeruje da se EU i države članice moraju brinuti za zaštitu potrošača;

Dobrovoljno osiguranje

15.  podsjeća da na koncu država ili regionalna tijela snose velik dio tereta neizravnog ili izravnog troška nastalih šteta, neovisno je li štete prouzročila priroda ili čovjek, te predlaže da države članice i regionalna tijela priznaju važnost sprečavanja rizika i odrede ga kao temelj svoje strategije ulaganja, s obzirom na to da je učinkovitije umanjiti posljedice katastrofa nego samo naknadno osiguravati pokriće i popravak štete;

16.  ističe rizik moralne opasnosti u slučaju da građani pretpostave da će njihova vlada koristiti javna sredstva iz državnog proračuna kako bi pokrila njihove gubitke; kritizira, stoga, djelovanja i mjere koje bi mogle obeshrabriti građane ili zajednice od toga da poduzmu korake za vlastitu zaštitu; smatra da građani trebaju snositi svoj dio odgovornosti te da naknade ne trebaju pokriti svu štetu;

17.  podsjeća da u ovom sektoru treba zadržati pojedinačnu odgovornost, te je svjestan napora država članica da kombiniraju promicanje pojedinačne odgovornosti s vladinim posredovanjem;

18.  zaključuje da u ovom sektoru nije došlo do poremećaja tržišta kojim bi se opravdalo posredovanje na europskoj razini te ne smatra da bi za to pitanje postojalo jedinstveno rješenje koje odgovara svima; podsjeća da proizvodi osiguranja oblikovani po mjeri ovise o mnogim čimbenicima, poput vrste rizika, njihove moguće kvantitete i kvalitete, kulture sprečavanja, stanja pripravnosti i sposobnosti djelovanja i pristupa država članica i regionalnih tijela u vezi s praćenjem rizika i pripremljenosti;

19.  smatra da prilagodljivo tržište osiguranja za prirodne katastrofe omogućuje osiguravajućim društvima da prilagode proizvode različitim uvjetima i vjeruje da je dobrovoljni okvir najbolji način za razvoj proizvoda koji odgovaraju prirodnim rizicima na određenom geografskom području;

o
o   o

20.  Nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.


Imenovanje potpredsjednika Nadzornog odbora Europske središnje banke
PDF 195kWORD 38k
Odluka Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Europske središnje banke o imenovanju potpredsjednika Nadzornog odbora Europske središnje banke (N7-0003/2014 – C7-0017/2014 – 2014/0900(NLE))
P7_TA(2014)0077A7-0086/2014

(Odobrenje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke od 22. siječnja 2014. o imenovanju potpredsjednika Nadzornog odbora Europske središnje banke (N7-0003/2014),

–  uzimajući u obzir članak 26. stavak 3. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta i Europske središnje banke o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti i nadzora nad izvršavanjem zadaća dodijeljenih ESB-u u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma(2),

–  uzimajući u obzir svoj Poslovnik,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0086/2014),

A.  budući da prema članku 26. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 Europska središnja banka (ESB) podnosi Parlamentu prijedlog za imenovanje potpredsjednika Nadzornog odbora te da se potpredsjednika bira iz redova članova Izvršnog odbora ESB-a;

B.  budući da prema članku 26. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 imenovanja u Nadzorni odbor u skladu s tom Uredbom trebaju poštovati načela ravnopravnosti spolova, iskustva i kvalifikacija;

C.  budući da je 21. siječnja 2014. Europsko vijeće imenovalo Sabine Lautenschläger članicom Izvršnog odbora ESB-a u skladu s člankom 283. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

D.  budući da je u pismu od 22. siječnja 2014. ESB podnio Parlamentu prijedlog za imenovanje Sabine Lautenschläger potpredsjednicom Nadzornog odbora ESB-a na mandat od pet godina;

E.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Parlamenta potom ocijenio kvalificiranost predložene kandidatkinje, osobito u pogledu zahtjeva utvrđenih u članku 26. stavku 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013; budući da je prilikom provedbe te ocjene Odbor primio životopis predložene kandidatkinje kao i njezine odgovore na pisani upitnik;

F.  budući da je Odbor održao saslušanje s predloženom kandidatkinjom 3. veljače 2014. na kojem je ona dala uvodnu izjavu i potom odgovorila na pitanja članova Odbora;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Europske središnje banke da se Sabine Lautenschläger imenuje potpredsjednicom Nadzornog odbora Europske središnje banke;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskoj središnjoj banci, Vijeću i vladama država članica.

(1) SL L 287, 29.10.2013., str. 63.
(2) SL L 320, 30.11.2013., str. 1.


Sporazum između Europske unije i Švicarske konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava tržišnog natjecanja ***
PDF 194kWORD 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Švicarske konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava tržišnog natjecanja (12418/2012 – C7-0146/2013 – 2012/0127(NLE))
P7_TA(2014)0078A7-0060/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12418/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Švicarske konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava tržišnog natjecanja (12513/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 103. i 352. te u vezi s člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v.) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0146/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0060/2014),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  podsjeća Vijeće da će, ako bude izmjenjivalo svoj nacrt odluke, morati nanovo tražiti suglasnost Europskog parlamenta;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Švicarske konfederacije.


Sporazumi o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima
PDF 206kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o sporazumima o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima (2013/2921(RSP))
P7_TA(2014)0079B7-0088/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Švicarske Konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava o tržišnom natjecanju (COM(2012)0245),

–  uzimajući u obzir sporazum od 17. svibnja 2013. između Europske unije i Švicarske Konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava o tržišnom natjecanju (12418/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 103. i 352. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0146/2013),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o sporazumima o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima (O-000022/2014 – B7‑0105/2014),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

1.  pozdravlja predloženi sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije o suradnji u primjeni njihovih prava o tržišnom natjecanju (u daljnjem tekstu „sporazum”); smatra da je takva vrsta sporazuma o suradnji veoma dobrodošla za provedbu pravila o tržišnom natjecanju u sve globaliziranijem gospodarskom okruženju gdje karteli posluju prekogranično, a spajanja često uključuju više različitih pravosudnih sustava;

2.  vjeruje da je takav sporazum sa Švicarskom nužan, uzimajući u obzir stratešku važnost njezine zemljopisne smještenosti za EU, prisutnost mnogobrojnih trgovačkih društava iz EU-a u Švicarskoj i obrnuto te broj usporednih istraga koje su oba pravosudna sustava nedavno provela; nadalje, vjeruje da će provedba sporazuma biti olakšana s obzirom na visok stupanj kompatibilnosti temeljnih pravila tržišnog natjecanja EU-a i Švicarske; nada se da će progon međunarodnih kartela i kažnjavanje teških prekograničnih kaznenih djela u budućnosti biti učinkovitiji pod ovim sporazumom; nada se također da će se dupliciranje rada tijela za tržišno natjecanje u odlukama o slučajevima sa sličnim činjenicama i rizik donošenja različitih procjena u oba pravosudna sustava smanjiti; poziva Komisiju i Švicarsku komisiju za tržišno natjecanje da ostanu odlučne u borbi protiv kartela, s obzirom na to da oni štete dobrobiti potrošača i inovaciji te negativno utječu na konkurentnost oba gospodarstva;

3.  ipak žali zbog činjenice da se sporazumom ne uspostavljaju obvezujuće odredbe glede suradnje te se ostavlja široka margina diskrecije, posebno na temelju „važnih interesa” na koje se može pozvati bilo koja strana te tako opravdati nepoštovanje zahtjeva koje je podnijela druga strana; preporučuje Komisiji i švicarskim vlastima da istinski surađuju; poziva također nacionalna tijela za tržišno natjecanje EU-a i Švicarsku komisiju za tržišno natjecanje da uzajamno surađuju;

4.  ističe važnost osiguravanja poštovanja postupovnih jamstava dodijeljenih stranama u njihovim pravnim sustavima; poziva na uspostavljanje sigurnih mehanizama za korištenje i prijenos povjerljivih podataka; poziva Komisiju da osigura privlačnost programa povlaštenog tretmana i postupaka rješavanja sporova uzimajući u obzir opće načelo razmjene povjerljivih informacija sadržano u tom sporazumu; stoga ističe važnost zaštite dokumenata povezanih sa zahtjevima za povlašteni tretman ili postupcima rješavanja sporova, posebno od mogućeg budućeg otkrivanja u kontekstu građanskih ili kaznenih postupaka, kako bi podnositelji zahtjeva za povlašteni tretman i stranke u postupku rješavanja sporova bili sigurni da se ti dokumenti neće prosljeđivati ili koristiti bez prethodnog pristanka; naglašava da zaštita osobnih podataka i poslovne tajne moraju biti u potpunosti zajamčene;

5.  primjećuje da bi usklađen pristup žalbama na konačne odluke u oba pravosudna sustava bio poželjan te poziva Europsku komisiju i Švicarsku komisiju za tržišno natjecanje da razmotre ovo moguće područje buduće; primjećuje, međutim, da bi omogućavanje strankama da se žale na privremene odluke poput onih o razmjeni informacija spriječilo istrage i ugrozilo učinkovitost tog sporazuma;

6.  poziva države članice i njihova nacionalna tijela za tržišno natjecanje da u potpunosti surađuju s Komisijom kako bi osigurala učinkovita provedba navedenog sporazuma; smatra da je ključno pažljivo nadzirati provedbu tog sporazuma kako bi se učilo iz iskustva i ispitalo moguća problematična pitanja; Poziva Komisija da u tom kontekstu provede takav nadzor;

7.  primjećuje međutim da postignuti napredak u vezi sa suradnjom u primjeni prava tržišnog natjecanja Švicarske i EU-a ne bi smio prikriti hitnu potrebu za sveobuhvatnim institucionalnim sporazumom između Švicarske i EU-a kojim će se jamčiti jedinstveno tumačenje, nadzor i primjena njihovih bilateralnih sporazuma; poziva Komisiju da s tim u vezi ubrzo zaključi i dostavi Parlamentu sveobuhvatni institucionalni sporazum između Švicarske i EU-a kako bi se osigurala učinkovitost tog sporazuma;

8.  smatra da je glavna nova odredba uvedena ovom vrstom „sporazuma druge generacije”, tj. mogućnost izmjene povjerljivih informacija između Komisije i Švicarske komisije za tržišno natjecanje, pozitivan napredak; vjeruje da se ovaj sporazum može smatrati modelom za buduće bilateralne sporazume o suradnji o provedbi tržišnog natjecanja kada postoji visok stupanj sličnosti između stranaka u sporazumu u pogledu temeljnih pravila tržišnog natjecanja,istražnih ovlasti i primjenjivih sankcija; drži da EU treba usvojiti opći okvir kojim bi se utvrdio minimalni zajednički i usklađeni temelj za sve buduće pregovore o suradnji po pitanju provedbe tržišnog natjecanja, no ipak Komisiji ostavlja manevarski prostor za ambicioznija postignuća koja se trebaju ostvariti ovisno o pojedinim slučajevima; primjećuje da bi se tim okvirom trebala obuhvatiti pravila o sigurnim kanalima za prijenos povjerljivih informacija;

9.  poziva Komisiju da aktivno promiče suradnju u provedbi tržišnog natjecanja na međunarodnoj razini, uglavnom na multilateralnim forumima kao što je Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Međunarodna mreža tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (ICN) i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD); smatra da bi to bio najučinkovitiji način suradnje, s obzirom na to da istrage često uključuju različite pravosudne sustave u kojima bilateralni sporazumi ne postoje između svih strana ili tamo gdje postoje imaju drukčije uvjete; poziva OECD i ICN da razviju alate kojima bi se poticala multilateralna suradnja te redovito ažuriralo smjernice o najboljim primjerima iz prakse;

10.  napominje da bi Vijeće i Komisija trebali promicati takav tip bilateralnih sporazuma dok multilateralna suradnja u potpunosti ne stupi na snagu; potiče Komisiju da istraži mogućnost otvaranja sličnih pregovora sa zemljama s kojima su već sklopljeni sporazumi prve generacije, kao i s ostalim važnim međunarodnim akterima i gospodarstvima u usponu kao što su Kina ili Indija, ako postoji dovoljan stupanj sličnosti između stranaka u sporazumu u pogledu temeljnih pravila tržišnog natjecanja,istražnih ovlasti i primjenjivih sankcija; kada je riječ o Kini, podržava izgradnju dodatne suradnje na temelju Memoranduma o razumijevanju između EU-a i Kine u vezi sa suradnjom na području zakona protiv monopola od 20. rujna 2012. i poziva na uvrštavanje tog pitanja u pregovore o ugovoru o bilateralnom ulaganju kako bi se bolje zaštitila prava trgovačkih društava EU-a; naglašava da se strategija za postizanje usuglašenosti u svjetskoj provedbi antikartelskih propisa trebala omogućiti izradu učinkovitih mjera kako bi se osiguralo da se zakoni o tržišnom natjecanju u trećim zemljama ne koriste kao krinka za postizanje ciljeva industrijske politike;

11.  pozdravlja u tom kontekstu Memorandum o razumijevanju o suradnji s Indijom u području provedbe aktivnosti tržišnog natjecanja od 21. studenog 2013., tekuće pregovore o drugoj generaciji bilateralnog sporazuma s Kanadom i pregovore o odredbama o suradnji u tržišnom natjecanju u Sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom; naglašava da dok su memorandum o razumijevanju ili odredbe sporazuma o slobodnoj trgovini dobar početak za suradnju, nužno je ići prema sofisticiranijoj i obvezujućoj vrsti dugoročne suradnje s obzirom na to da su međunarodni karteli i kršenja tržišnog natjecanja sve prisutniji na globalnoj razini;

12.  poziva Komisiju i Vijeće da daju veći prioritet jačanju dijela politike tržišnog natjecanja u sporazumima o slobodnoj trgovini;

13.  ipak primjećuje ključnu ulogu dovoljne sličnosti uključenih sustava zakona o tržišnom natjecanju; primjećuje također da se mora osigurati da se podaci koje EU prenese ne mogu koristiti za nametanje kazne zatvora fizičkim osobama, sve dok se radi o politici uspostavljenoj na razini EU-a;

14.  poziva Komisiju da redovito obavještava i ažurira Parlament o svim vrstama aktivnosti koje poduzima na području međunarodne suradnje, bilo da su to multilateralne inicijative ili bilateralne inicijative različitih vrsta (formalni sporazumi, memorandumi o razumijevanju…) puno prije završnog rezultata, posebno danas glede tekućih pregovora o bilateralnom sporazumu s Kanadom; zahtijeva da se ta vrsta aktivnosti uključi u godišnji program rada koji povjerenik za tržišno natjecanje predstavlja Parlamentu i da povjerenik pismom redovito obavještava predsjednika odgovornog parlamentarnog odbora o razvoju međunarodne suradnje o provedbi tržišnog natjecanja;

15.  poziva Komisiju da s obzirom na buduće pregovore o sporazumima o tržišnom natjecanju Parlamentu pruži sveobuhvatnije i učestalije informacije;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje, Švicarskoj komisiji za tržišno natjecanje, WTO-u, OECD-u i ICN-u.


Ovlaštenje državama članicama da u interesu Europske unije ratificiraju ugovor o trgovini oružejm ***
PDF 192kWORD 33k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Ugovor o trgovini oružjem (12178/2013 – C7-0233/2013 – 2013/0225(NLE))
P7_TA(2014)0080A7-0041/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (12178/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 114., člankom 207. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0233/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0041/2014),

1.  daje suglasnost za nacrt Odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.


Ugovor o trgovini oružjem
PDF 294kWORD 92k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o ratifikaciji Ugovora o trgovini oružjem (2014/2534(RSP))
P7_TA(2014)0081B7-0075/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem koji je usvojila Opća skupština UN-a 2. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/336/ZVSP od 14. lipnja 2010.(1) i prijašnje odluke Vijeća o aktivnostima EU-a za potporu provedbe Ugovora o trgovini oružjem te nacrt odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica za ratifikaciju Ugovora o trgovini oružjem (12178/2013) u korist Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. kojom se pojednostavljuju uvjeti prijenosa obrambenih sredstava unutar Zajednice(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o provedbi članka 10. Protokola Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Protokol UN-a o vatrenom oružju), utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova, komponenata i streljiva(4),

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme(5),

–  uzimajući u obzir svoje Rezolucije od 21. lipnja 2007. o Ugovoru o trgovini oružjem: uspostava zajedničkih međunarodnih normi za uvoz, izvoz i prijevoz konvencionalnog oružja(6), od 13. lipnja 2012. o pregovorima o Ugovoru UN-a o trgovini oružjem(7) i od 13. ožujka 2008. o Kodeksu ponašanja EU-a u pogledu izvoza oružja ‒ nemogućnost Vijeća da usvoji Zajedničko stajalište i pretvori Kodeks u pravno obvezujući dokument(8),

–  uzimajući u obzir članak 21. i članak 34. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 3., 4. i 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0233/2013),

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je međunarodna trgovina konvencionalnim oružjem posao vrijedan 70 milijardi USD godišnje te budući da se prema izračunima UN-a gotovo jedan milijun od osam milijuna dnevno proizvedenog oružja izgubi ili ukrade te uglavnom završi u krivim rukama i budući da svake minute u svijetu jedna osoba smrtno strada zbog oružanog nasilja;

B.  budući da, prema Štokholmskom međunarodnom institutu za mirovna istraživanja (SIPRI), na EU kao cjelinu otpada 26% svjetskog izvoza oružja i budući da 61% tog izvoza odlazi izvan EU-a;

C.  budući da se od usvajanja Direktive 2009/43/EZ primjenjuje zajednički globalni sustav dozvola EU-a u trgovini vojnom opremom unutar EU-a te budući da je EU nadležan za zaključenje međunarodnih sporazuma u područjima koja spadaju u njegovu isključivu nadležnost;

D.  budući da se Zajedničkim stajalištem Vijeća iz 2008. utvrđuju četiri obvezujuća kriterija koja mogu dovesti do uskraćivanja dozvole za izvoz te druga četiri kriterija koje treba uzeti u obzir; budući da ti kriteriji ne dovode u pitanje restriktivnije mjere nadzora oružja u državama članicama;

E.  budući da poštovanje ljudskih prava predstavlja okosnicu zajedničkih vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija i budući da, prema ugovorima, trgovinska politika kao dio vanjskog djelovanja EU-a treba doprinositi poštovanju ljudskih prava;

F.  budući da izvoz oružja utječe ne samo na sigurnost, već i na istraživački, razvojni, inovacijski i industrijski kapacitet, bilateralnu i plurilateralnu trgovinu te održivi razvoj; budući da nestabilnost nastala sve većom dostupnosti oružja često vodi do gospodarskog zastoja i siromaštva; budući da trgovina oružjem, posebno sa zemljama u razvoju, često vodi do korupcije i prekomjerne zaduženosti te crpi važne izvore za razvoj njihovih društava; budući da međunarodna trgovina može ostvariti svoj puni potencijal omogućavanja održivih radnih mjesta, rasta i razvoja jedino u ozračju dobrog međunarodnog upravljanja, ako ne i potpunog mira, sigurnosti i stabilnosti;

Opće napomene

1.  pozdravlja sklapanje pravno obvezujućeg Ugovora o trgovini oružjem koji se odnosi na međunarodnu trgovinu konvencionalnim oružjem, pod okriljem Ujedinjenih naroda, nakon sedam godina dugih pregovora; podsjeća da je cilj ugovora uspostavljanje najviših mogućih zajedničkih međunarodnih standarda za reguliranje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te sprječavanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine konvencionalnim oružjem radi doprinosa međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti te smanjenju ljudske patnje; vjeruje da se učinkovitom provedbom Ugovora može znatno doprinijeti poboljšanju poštovanja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava diljem svijeta; pozdravlja znatan doprinos organizacija civilnog društva od začetka do usvajanja Ugovora o trgovini oružjem;

2.  naglašava da dugotrajni uspjeh režima Ugovora o trgovini oružjem ovisi o sudjelovanju što je moguće više zemalja, a posebno svih glavnih aktera međunarodne trgovine oružjem; pozdravlja činjenicu da je većina država članica UN-a već potpisala Ugovor i potiče ostale da slijede njihov primjer i ratificiraju ga što je prije moguće; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da svojim vanjskopolitičkim ciljevima, kao i temama koje će biti uključene u bilateralne sporazume doda pozivnicu trećim zemljama za potpisivanje Ugovora o trgovini oružjem;

3.  napominje da neki trgovinski sporazumi uključuju odredbe kojima se promiču ciljevi neširenja naoružanja i dogovore u vezi s oružjem za masovno uništenje te stoga poziva Europsku komisiju da istraži u kojoj se mjeri sadašnji i budući trgovinski instrumenti mogu koristiti za promicanje ratifikacije i provedbe Ugovora o trgovini oružjem;

4.  naglašava činjenicu da se nezakonitim i neregistriranim prijenosima oružja uzrokuje ljudska patnja, potiču oružani sukobi, nestabilnost, teroristički napadi i korupcija, što za posljedicu ima smanjenje društveno-gospodarskog napretka, kršenje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

Područje primjene

5.  smatra žaljenja vrijednim to što Ugovor ne sadrži opću i detaljnu definiciju konvencionalnog oružja i što se odnosi samo na osam kategorija oružja utvrđenih u članku 2. stavku 1. te žali zbog toga što nije sastavljen popis u kojem se opisuju pojedine vrste oružja unutar svake od tih kategorija; pozdravlja međutim upotrebu širokih kategorija radi utvrđivanja o kojim se vrstama oružja radi; posebno je zadovoljan uključivanjem malog i lakog oružja, streljiva te dijelova i komponenata; poziva države stranke da u svojem nacionalnom zakonodavstvu svaku kategoriju shvaćaju u njezinom najširem značenju; žali zbog toga što trgovina naoružanim daljinskim sustavima upravljanja letjelicama (bespilotne letjelice) nije uključena u područje primjene Ugovora;

6.  žali što je tehnička pomoć, uključujući popravke, održavanje i razvoj koji su uključeni u zakonodavstvo EU-a u tom području, izostavljena iz područja primjene Ugovora;

7.  poziva države članice EU-a da pojasne da se izraz „prijenos” spomenut u članku 2. stavku 2. Ugovora odnosi na darove, kredite i pozajmice te sve druge oblike prijenosa i da su te aktivnosti stoga uključene u područje primjene ovog Ugovora;

8.  poziva države stranke da, uzimajući u obzir kontrole izvoza i primjenu članka 6. (Zabrane) i članka 7. (1.a iv.) (Izvoz i procjena izvoza) Ugovora o trgovini oružjem, veću pozornost pridaju robi koja se može koristiti i u civilne i u vojne svrhe, kao što je nadzorna tehnologija, te u skladu s tim i zamjenskim dijelovima i proizvodima koji su prikladni za uporabu u kibernetskom ratovanju ili za nesmrtonosno kršenje ljudskih prava te predlaže da se istraži mogućnost proširenja područja primjene Ugovora o trgovini oružjem na usluge povezane s izvozom oružja te na robu i tehnologiju dvojake uporabe;

9.  pozdravlja odredbe kojima se nastoji spriječiti preusmjeravanje oružja; primjećuje međutim da je državama strankama ostavljen velik prostor u određivanju razine rizika preusmjeravanja oružja; žali zbog činjenice što streljiva, dijelovi i komponente nisu izričito obuhvaćeni dotičnim odredbama te poziva države stranke, osobito države članice EU-a, da to isprave u svojim nacionalnim zakonima u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća iz 2008.;

10.  prepoznaje da industrija oružja, uz njezinu temeljnu ulogu opskrbe ključnih kapaciteta, ima važnost za rast i inovacije; podsjeća na legitimne interese država da nabavljaju konvencionalno oružje i koriste svoje pravo na samoobranu te proizvodnju, izvoz, uvoz i prijenos konvencionalnog oružja; također podsjeća da je državama strankama u interesu da osiguraju usklađenost industrije oružja s međunarodnim pravom i obvezujućim režimima kontrole oružja kako bi se očuvala i zaštitila temeljna načela demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i humanitarnog prava te promicalo sprečavanje i rješavanje sukoba;

11.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da pomognu pri sastavljanju obvezujućeg kodeksa ponašanja za privatne subjekte uključene u trgovinu vojnom robom koji bi bio u skladu s vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; snažno ohrabruje europsku industriju oružja da na otvoren i transparentan način doprinese naporima na planu potpore provedbe, po potrebi i kroz javno-privatna partnerstva, te da potiče usklađenost, posebno s pojačanim obvezama odgovornosti i obvezama koje proizlaze iz odgovornosti sprečavanja nezakonitog prijenosa oružja;

Kriteriji i međunarodni standardi

12.  naglašava važnost obveze, koja je državama strankama nametnuta Ugovorom, da uspostave nacionalne sustave kontrole za prijenos oružja (izvoz, uvoz, prijevoz, pretovar i posredovanje);

13.  pozdravlja prije svega zabranu svih prijenosa ako država u trenutku odobrenja zna da je oružje namijenjeno počinjenju genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina;

14.  uvelike sukladno raznim regionalnim sporazumima i instrumentima o kontroli prijenosa, uključujući Zajedničko stajalište Vijeća iz 2008., pozdravlja činjenicu da se prijenos oružja ne može odobriti ako države stranke smatraju da postoji „prevladavajući rizik” od toga da oružje naruši mir i sigurnost ili da će biti korišteno za: (1) kršenje humanitarnog prava, (2) kršenje prava o ljudskim pravima, (3) činove organiziranog kriminala i (4) činove terorizma; potiče sve države stranke da razviju opširne smjernice kako bi se ti kriteriji primjenjivali s propisnom strogošću i dosljednošću;

15.  poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju veću sukladnost među različitim europskim instrumentima, kojima se uređuje kretanje (izvoz, prijenos, posredovanje i prijevoz) oružja i strateških proizvoda, kao što su Zajedničko stajalište Vijeća iz 2008., Uredba (EZ) br. 428/2009 o dvojnoj namjeni, Uredba (EZ) br. 258/2012 o članku 10. Protokola o vatrenom oružju te ciljane mjere u skladu s člankom 218. Ugovora u pogledu institucijskog okvira na razini EU-a i mehanizama provedbe, kako bi se izbjegle pravne nejasnoće i nepotrebni dodatni troškovi za odgovarajuće gospodarske subjekte EU-a;

16.  pozdravlja zahtjev o tome da pri postupku donošenja odluka o licencama države članice uzmu u obzir rizik od toga da se oružje koje treba prenijeti može upotrijebiti za vršenje ili omogućavanje teškog nasilja na temelju spola ili teškog nasilja nad ženama i djecom;

Provedba i izvještavanje

17.  naglašava važnost učinkovite i vjerodostojne provedbe Ugovora s jasnim definicijama odgovornosti država stranaka; u tom smislu napominje da je državama članicama ostavljen veliki prostor za tumačenje;

18.  ističe da procjene o postojanju napetosti ili oružanih sukoba u zemljama odrednicama nisu obvezne, kao ni informiranost o njihovoj razini razvoja;

19.  ističe da su države stranke obvezne na godišnjoj osnovi izvještavati o svojem izvozu i uvozu konvencionalnog oružja; upućuje snažan poziv za uspostavu pravila o javnoj dostupnosti relevantnih izvješća; u skladu s tim poziva države članice da ustraju u transparentnosti i javno objave svoja godišnja izvješća o prijenosu oružja ne čekajući univerzalno prihvaćanje tog načela;

20.  vjeruje da potpuna transparentnost uvelike ovisi o odgovornosti koja se polaže prema parlamentima, građanima i organizacijama civilnog društva te poziva na uspostavu mehanizama transparentnosti kojima bi se građanima i organizacijama omogućila uključenost s ciljem održavanja njihovih vlasti odgovornima;

21.  ističe važnu ulogu nacionalnih parlamenata, nevladinih organizacija i civilnog društva kako u primjeni, tako i u provedbi dogovorenih standarda iz Ugovora o trgovini oružjem na nacionalnoj i međunarodnoj razini te u uspostavi transparentnog i odgovornog sustava kontrole; stoga poziva na to da se (i financijski) podupre snažan međunarodni transparentni kontrolni mehanizam kojim bi se ojačala uloga parlamenata i civilnog društva;

22.  pozdravlja odredbe o međunarodnoj suradnji i pomoći te uspostavi dobrovoljne zaklade za pomoć državama strankama kojima je potrebna potpora za provedbu Ugovora;

23.  također pozdravlja uspostavu Konferencije država stranaka koja će se redovito sazivati u cilju pregleda provedbe Ugovora kao i, među ostalim, osiguravanja pokrivenosti trgovine novim tehnologijama oružja Ugovorom o trgovini oružjem;

EU i njegove države članice

24.  prepoznaje dosljednu ulogu EU-a i njegovih država članica u potpori međunarodnog procesa donošenja zajedničkih obvezujućih pravila o međunarodnoj trgovini oružjem; pozdravlja činjenicu da su sve države članice potpisale Ugovor; željno iščekuje brzu ratifikaciju država članica nakon što Europski parlament da svoj pristanak;

25.  stoga poziva grčko predsjedništvo u Vijeću da najveći prioritet da ratifikaciji i provedbi Ugovora o trgovini oružjem te da redovito izvještava Parlament o aktivnostima u vezi s tim; potiče države članice na brzu, učinkovitu i ujednačenu provedbu Ugovora o trgovini oružjem diljem Europske unije istovremeno nastavljajući s potpunom provedbom Zajedničkog stajališta Vijeća iz 2008. kao trenutne osnove za zajedničke europske standarde u pogledu nadzora izvoza oružja;

26.  podsjeća države članice na njihovu zajedničku odgovornost primjene i tumačenja Zajedničkog stajališta Vijeća iz 2008. o izvozu oružja na ujednačen način i uz jednak stupanj strogosti;

27.  potiče države članice da ispune svoje obveze o izvještavanju i u okviru EU-a i u okviru UN-a u duhu transparentnosti i cjelovitosti te da promiču transparentnost i razmjenu informacija i najboljih praksi o prijenosima oružja i preusmjeravanju oružja na svjetskoj razini;

28.  pozdravlja aktivnu ulogu EU-a u pregovorima o Ugovoru o trgovini oružjem; međutim smatra vrijednim žaljenja činjenicu što Ugovor o trgovini oružjem ne sadrži odredbe kojima bi EU-u ili drugim regionalnim organizacijama bilo omogućeno sudjelovanje kao strankama Ugovora; ističe potrebu za aktivnom ulogom regionalnih organizacija u provedbi Ugovora te poziva na to da se u Ugovor o trgovini oružjem što je prije moguće uvedu odredbe kojima bi se EU-u ili drugim regionalnim organizacijama omogućilo da sudjeluju kao stranke Ugovora;

29.  pozdravlja činjenicu da su države Ugovorom obvezne podnositi godišnja izvješća o izvozu i uvozu (članak 13. stavak 3.), što predstavlja pozitivan aspekt kojim se, s obzirom na mogućnost dobivanja informacija o oružju koje su kupile druge države, promiče povjerenje među državama;

30.  poziva Komisiju da predoči ambiciozan prijedlog odluke Vijeća o mehanizmu EU-a za potporu provedbe Ugovora o trgovini oružjem;

31.  poziva EU i njegove države članice da pruže potporu trećim zemljama kojima je potrebna pomoć u ispunjavanju obveza iz Ugovora; u tom pogledu pozdravlja zaključke Vijeća za vanjske poslove od 16. prosinca 2013. o dodjeli 5,2 milijuna eura iz proračuna EU-a za uspostavu dobrovoljne zaklade u okviru Ugovora;

32.  naglašava da bi svi napori usmjereni prema potpori provedbe trebali biti dobro usklađeni s aktivnostima drugih donatora i ostalih stranki Ugovora o trgovini oružjem, uzimati u obzir stajališta istraživačkih instituta i organizacija civilnoga društva, kao što su one koje financira Zaklada UN-a za potporu suradnje u donošenju propisa za oružje (UNSCAR), te potaknuti sudjelovanje lokalnog civilnog društva;

33.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da izrade i provedu usklađeni program informiranja o Ugovoru o trgovini oružjem koji integrira i dopunjuje postojeće aktivnosti ostalih stranki tog ugovora, uzimajući u obzir aktivnosti lokalnih inicijativa zagovaranja koje provode organizacije civilnog društva te informativne aktivnosti drugih donatora i organizacija civilnog društva uz dužno razmatranje iskustava stečenih u tom području;

34.  ističe da je odredba za izmjenu Ugovora posljednja opcija za koju je, ukoliko to bude potrebno, neophodna većina od tri četvrtine država stranaka te potiče EU i njegove države članice da iskoriste ovu odredbu u budućnosti kako bi dodatno ojačale režim i uklonile njegove nedostatke; u međuvremenu od Komisije zahtijeva da provede bilateralna rješenja u kontekstu ugovornih trgovinskih odnosa;

35.  poziva grčki parlament da u okviru grčkog predsjedanja Vijećem EU-a pitanje ratifikacije Ugovora o trgovini oružjem i Zajedničkog stajališta Vijeća iz 2008. stavi na dnevni red Međuparlamentarne konferencije o ZVSP-u i ZSOP-u;

36.  poziva Vijeće da, s obzirom na to da se Ugovor o trgovini oružjem odnosi i na isključivu nadležnost EU-a i na nacionalne nadležnosti, državama članicama, u interesu Europske unije, da dopuštenje za ratifikaciju Ugovora o trgovini oružjem;

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, nacionalnim parlamentima država članica EU-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL L 152, 18.6.2010, str. 14.
(2) SL L 256, 13.9.1991, str. 51.
(3) SL L 146, 10.6.2009, str. 1.
(4) SL L 94, 30.03.2012, str. 1.
(5) SL L 335, 13.12.2008, str. 99.
(6) SL C 146 E, 12.6.2008, str. 342.
(7) SL C 332 E, 15.11.2013, str. 58.
(8) SL C 66 E, 20.3.2009, str. 48.


Zaštita od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije ***I
PDF 707kWORD 330k
Amandmani Europskog parlamenta od 5 veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice i Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (COM(2013)0192 – C7-0097/2013 – 2013/0103(COD))(1)
P7_TA(2014)0082A7-0053/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)   Nakon revizije treba izmijeniti određene odredbe Uredbi kako bi se poboljšala transparentnost i predvidljivost, osigurale učinkovite mjere za borbu protiv odmazde, poboljšala učinkovitost i provođenje i optimizirala praksa revizije. Pored toga, određene prakse koje su se posljednjih godina provodile u kontekstu antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka treba uključiti u Uredbe.
(3)   Nakon revizije trebalo bi izmijeniti određene odredbe Uredbi kako bi se poboljšala transparentnost i predvidljivost, osigurale učinkovite mjere za borbu protiv odmazde trećih zemalja, poboljšala učinkovitost i provođenje i optimizirala praksa revizije.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Kako bi se poboljšala transparentnost i predvidljivost antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka, stranke koje pogađa uvođenje privremenih antidampinških i kompenzacijskih mjera, posebno uvoznike, treba obavijestiti o predstojećem uvođenju takvih mjera. Dani vremenski period treba odgovarati vremenskom periodu između predaje nacrta provedbenog akta Odboru za antidamping utvrđenom u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i antisubvencijskom odboru utvrđenom u skladu s člankom 25. Uredbe (EZ) br. 597/2009 i usvajanja tog akta od strane Komisije. Taj je vremenski period određen člankom 3. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011. Osim toga, kod ispitnih postupaka kod kojih nije prikladno uvođenje privremenih mjera, poželjno je da su stranke dovoljno unaprijed obaviještene o tom neuvođenju.
Briše se.
Amandman 95
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
Potrebno je izvoznicima ili proizvođačima omogućiti kratko razdoblje prije uvođenja privremenih mjera da bi mogli provjeriti izračun svoje dampinške marže ili marže pojedinačne subvencije. Pogreške u izračunu treba također ispraviti prije uvođenja mjera.
Briše se
Amandman 3
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)   Kako bi osigurali učinkovite mjere za borbu protiv odmazde proizvođači Unije trebaju se moći oslanjati na Uredbe bez straha od odmazde trećih strana. Postojeće odredbe pod posebnim okolnostima omogućavaju pokretanje ispitnog postupka bez zaprimanja žalbe kada postoje dostatni dokazi o postojanju dampinga, subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete ili uzročno-posljedične veze. Takve posebne okolnosti trebaju obuhvaćati prijetnju odmazdom.
(6)   Kako bi osigurali učinkovite mjere za borbu protiv odmazde, proizvođači Unije trebaju se moći oslanjati na Uredbe bez straha od odmazde trećih strana. Postojeće odredbe pod posebnim okolnostima, a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), omogućavaju pokretanje ispitnog postupka bez primitka zahtjeva ako postoje dostatni dokazi o postojanju dampinga, subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete i uzročno-posljedične veze. Takve posebne okolnosti trebale bi obuhvaćati prijetnju odmazdom trećih zemalja.
Amandman 4
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)   Kada ispitni postupak nije pokrenut zbog žalbe, proizvođačima Unije treba nametnuti obavezu da dostave neophodne informacije za nastavak ispitnog postupka kako bi osigurali da su dostupne informacije dostatne za provođenje ispitnog postupka u slučaju prijetnji odmazdom.
(7)   Kada ispitni postupak nije pokrenut zbog zahtjeva, proizvođačima Unije treba uputiti zahtjev za suradnju kako bi dostavili neophodne informacije za nastavak ispitnog postupka, kako bi osigurali da su dostupne informacije dostatne za provođenje ispitnog postupka u slučaju prijetnji odmazdom. Mala i mikro poduzeća izuzeta su od te obveze kako bi bila pošteđena nerazumnog administrativnog opterećenja i troškova.
Amandman 5
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Kako bi se optimizirala praksa revizije, pristojbe prikupljene tijekom ispitnog postupka trebaju se nadoknaditi uvoznicima u slučajevima kada se nakon isteka mjera koje se ispituju same mjere ne produže. To je primjereno budući da tijekom razdoblja ispitivanja nisu ustanovljeni uvjeti potrebni za produljenje mjera.
Briše se.
Amandman 6
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)  Svaki dokument kojemu je cilj objasniti uspostavljene prakse Komisije u vezi s primjenom ove Uredbe (uključujući četiri nacrta smjernica o odabiru analogne zemlje, o reviziji mjera nakon njihova isteka i o trajanju mjera, o marži štete te o interesu Unije) trebala bi donijeti Komisija tek nakon stupanja na snagu ove Uredbe i odgovarajućeg savjetovanja s Parlamentom i Vijećem te bi on potom trebao u potpunosti odražavati sadržaj ove Uredbe.
Amandman 7
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 11.b (nova)
(11b)  Unija nije strana konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO), ali države članice jesu. Sve države članice EU-a za sada su ratificirale samo „ključne” konvencije ILO-a. Kako bi definicija zadovoljavajuće razine socijalnih standarda koja se temelji na konvencijama ILO-a navedenih u Prilogu I.a Uredbe (EU) br. 1225/2009 bila ažurna, Komisija će delegiranim aktima ažurirati taj Prilog čim države članice EU-a ratificiraju ostale „prioritetne” konvencije ILO-a.
Amandman 8
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12a)  Različiti i rascjepkani sektori koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi imaju poteškoća s pristupanjem postupcima zaštite trgovine zbog složenosti postupaka i s njima povezanih visokih troškova. Pristup MSP-ova trebalo bi omogućiti jačanjem uloge službe za pomoć malim i srednjim poduzećima koja bi trebala pružiti podršku MSP-ovima u podnošenju zahtjeva i dostizanju neophodnih pragova za pokretanje ispitnih postupaka. Administrativni postupci vezani za postupke zaštite trgovine također bi trebali biti bolje prilagođeni ograničenjima MSP-ova.
Amandman 9
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 12.b (nova)
(12b)  U antidampinškim slučajevima trajanje ispitnih postupaka trebalo bi ograničiti na devet mjeseci, a te ispitne postupke trebalo bi zaključiti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka. U antisubvencijskim slučajevima trajanje ispitnih postupaka trebalo bi ograničiti na devet mjeseci, a te ispitne postupke trebalo bi zaključiti u roku od 10 mjeseci od pokretanja postupka. U svakom slučaju privremene pristojbe trebale bi se uvesti samo za razdoblje koje počinje 60 dana nakon pokretanja postupaka i završava šest mjeseci nakon pokretanja postupaka.
Amandman 10
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 12.c (nova)
(12c)  Nepovjerljive informacije o preuzimanju obveza podnesene Komisiji trebalo bi bolje otkriti zainteresiranim stranama, Europskom parlamentu i Vijeću. Savjetovanje s industrijskim sektorom Unije trebalo bi postati obvezno za Komisiju prije prihvaćanja bilo koje ponude za preuzimanje obveza.
Amandman 93
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  U donošenju procjene interesa Unije, mogućnost pružanja komentara trebala bi se pružiti svim proizvođačima Unije, a ne samo onima koji su podnijeli žalbu.
Briše se.
Amandman 11
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.a (nova)
(18a)  Godišnje izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i Uredbe (EZ) br. 597/2009 omogućava redoviti i pravovremeni nadzor instrumenata zaštite trgovine kao dijela uspostave strukturiranog međuinstitucionalnog dijaloga o tom pitanju. Objavljivanje tog izvješća šest mjeseci nakon njegova predstavljanja Europskom parlamentu i Vijeću osigurava transparentnost instrumenata zaštite trgovine za zainteresirane strane i javnost.
Amandman 12
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.b (nova)
(18b)  Komisija bi trebala osigurati veću transparentnost s obzirom na postupke, interne postupke i ishode ispitnih postupaka, a svi nepovjerljivi spisi trebali bi biti dostupni putem internetske platforme.
Amandman 13
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.c (nova)
(18c)  Komisija bi o pokretanju ispitnih postupaka i razvoju događaja u vezi s njima trebala redovito obavještavati Europski parlament i Vijeće.
Amandman 14
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.d (nova)
(18d)  Ako je broj proizvođača u Uniji tako velik da se mora pribjeći uzorkovanju, Komisija bi trebala pri odabiru uzorka proizvođača u potpunosti uzeti u obzir udio MSP-ova u uzorku, posebno u slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora koji se u velikom dijelu sastoje od MSP-ova.
Amandman 92
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 18.a (nova)
(18a)  Kako bi se poboljšala učinkovitost instrumenata za zaštitu trgovine, trebalo bi dozvoliti trgovačkim sindikatima da zajednički s industrijom Unije podnose pismene žalbe.
Amandman 15
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka - 1. (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Naslov
Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice
Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije.
(Ova izmjena primjenjuje se u cijeloj Uredbi Vijeća (EZ) br. 1225/2009)
Amandman 16
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka - 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)  Treće se zemlje sve više upliću u trgovinu kako bi domaći proizvođači imali koristi, na primjer uvođenjem izvoznih pristojbi ili uvođenjem dvostrukih cijena. Takva uplitanja stvaraju dodatne poremećaje u trgovini. Posljedica toga je da proizvođači Unije nisu pogođeni samo dampingom već i, u usporedbi s proizvođačima iz trećih zemalja koji su uključeni u te prakse, dodatnim poremećajima u trgovini. Razlike u razini ekoloških standarda i standarda rada također mogu imati za posljedicu dodatne poremećaje u trgovini. Stoga u slučajevima kada zemlja izvoznica nema dovoljno visoku razinu socijalnih i ekoloških standarda ne bi trebalo vrijediti pravilo o nižoj pristojbi. Zadovoljavajuća razina određena je ratifikacijom ključnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) i višestranih sporazuma o okolišu u kojima je Unija strana. MSP-ovi posebno trpe štetu od nepravednog tržišnog natjecanja jer ih njihova veličina sprječava u prilagodbi. Stoga ne bi trebalo vrijediti pravilo o nižoj pristojbi kada je zahtjev predan u ime sektora koji se uglavnom sastoji od MSP-ova. Međutim, pravilo o nižoj pristojbi trebalo bi se uvijek primjenjivati kada su strukturni poremećaji u vezi sa sirovinama rezultat svjesnog izbora najmanje razvijene zemlje radi zaštite javnog interesa.
Amandman 17
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka - 1.b (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 1. – stavak 1. – podstavak 2. (novi)
-1b. U članku 1. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Uporaba bilo kojeg proizvoda po dampinškim cijenama u vezi s istraživanjem epikontinentalnog pojasa ili isključivog gospodarskog pojasa neke države članice, odnosno iskorištavanjem njezinih resursa, tretira se kao uvoz u skladu s ovom Uredbom te shodno tome podliježe plaćanju pristojbe kada nanosi štetu industriji Unije.”
Amandman 18
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka - 1.c (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 1. – stavak 4.a
-1c. U članku 1. dodaje se sljedeći stavak:
"4a. Za potrebe ove Uredbe, podrazumijeva se da je sirovina faktor proizvodnje određenog proizvoda koji ima znatan utjecaj na njegovu cijenu proizvodnje.”
Amandman 19
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka -1.d (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 1. – stavak 4.b (novi)
-1d. U članku 1. dodaje se sljedeći stavak:
"4b. Smatra se da je sirovina predmet strukturnog poremećaja kad njezina cijena nije samo rezultat uobičajenog djelovanja tržišnih sila koje su odraz ponude i potražnje. Takvi poremećaji rezultat su smetnji koje dolaze iz trećih zemalja koje se između ostalog odnose na porez na izvoz, ograničenja za izvoz, kao i na dvojni sustav određivanja cijena.ˮ
Amandman 70 i 86
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1. (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 2. – stavak 7. – točka a – podstavak 2.
-1. U članku 2. stavku 7. točki (a), drugi podstavak mijenja se kako slijedi:
Odgovarajuća treća zemlja tržišnoga gospodarstva odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju svi pouzdani podaci dostupni u trenutku odabira. Vodi se računa i o rokovima; ako je moguće, koristi se treća zemlja tržišnoga gospodarstva nad kojom se provodi isti ispitni postupak.
Odgovarajuća treća zemlja tržišnoga gospodarstva odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju svi pouzdani podaci dostupni u trenutku odabira. Izabrana zemlja osim toga mora imati dovoljnu razinu socijalnih i ekoloških standarda, pri čemu se dovoljna razina određuje na osnovi toga je li treća zemlja ratificirala i provodi li učinkovito višestrane sporazume o okolišu i njihove protokole, a čija je strana Europska unija u bilo kojem trenutku, i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) navedene u Prilogu I.a. Vodi se računa i o rokovima; ako je moguće, koristi se treća zemlja tržišnoga gospodarstva nad kojom se provodi isti ispitni postupak.
Amandman 87 i 90
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 5. – stavak 1. – podstavak 1.
1.  Osim kako je predviđeno stavkom 6., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Zajednice.
1a.  U članku 5. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
"1. Osim kako je predviđeno stavkom 6., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Unije. Pritužbe također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili bilo koja fizička ili pravna osoba ili udruženje koje nema pravnu osobnost,a koje djeluje u njezino ime, i trgovački sindikati.”
Amandman 20
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 5. – stavak 1.a (novi)
1a.  U članku 5. umeće se sljedeći stavak:
„1a. Komisija u kontekstu antidampinških slučajeva putem Službe za pomoć malim i srednjim poduzećima (MSP) olakšava pristup instrumentu za različite i rascjepkane industrijske sektore koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi.
Služba za pomoć MSP-ovima podiže svijest o instrumentu, osigurava informacije i objašnjenja o slučajevima vezanim uz podnošenje zahtjeva te bolju prezentaciju dokaza o dampingu i te šteti.
Služba za pomoć MSP-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.
Nakon pokretanja ispitnog postupka Služba obavješćuje MSP-ove i njihova odgovarajuća udruženja koji će vjerojatno biti pogođeni pokretanjem postupka te o odgovarajućim rokovima za evidentiranje u svojstvu zainteresirane stranke.
Služba pomaže u rješavanju problema vezanih uz ispunjavanju upitnika pri čemu se posebna pozornost obraća na upite MSP-ova u pogledu ispitnih postupaka pokrenutih prema članku 5. stavku 6. U mjeri u kojoj je moguće, ona pomaže umanjiti opterećenja koje nastaju zbog jezičnih barijera.
U slučaju kada MSP-ovi osiguraju dokaze kojima, prima facie, potvrđuju postojanje dampinga, Služba za pomoć MSP-ovima osigurava MSP-ovima informacije o razvoju opsega i vrijednosti uvoza dotičnog proizvoda u skladu s člankom 14. stavkom 6.
Ona također pruža smjernice o dodatnim načinima kontaktiranja i povezivanja s osobom zaduženom za saslušanja i nacionalnim carinskim tijelima. Služba za pomoć MSP-ovima također obavješćuje MSP-ove o mogućnostima i uvjetima pod kojima bi mogli zatražiti reviziju mjera i povrat plaćenih antidampinških pristojbi.”
Amandman 21
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 1.c (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 5. – stavak 4. – podstavak 2. (novi)
1c.  U članku 5. stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:
„U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora koje u velikoj mjeri čine mala i srednja poduzeća Komisija pruža pomoć u postizanju tih graničnih pragova davanjem potpore Službi za pomoć malim i srednjim poduzećima.”
Amandman 22
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 1.d (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 5. – stavak 6.
1d.  U članku 5. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
6.   Ako se, u posebnim okolnostima, donese odluka o pokretanju ispitnog postupka bez primitka pisanog zahtjeva proizvodnje Zajednice ili u njezino ime, ispitni se postupak pokreće na temelju dostatnih dokaza o postojanju dampinga, šteti ili uzročno-posljedičnoj vezi, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2.
"6. Ako, u posebnim okolnostima, a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od malih i srednjih poduzeća, Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak bez primitka pisanog zahtjeva industrije Unije ili u njezino ime, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o dampingu,, šteti i uzročno-posljedičnoj vezi, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2.
Amandman 23
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 1.d (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 6. – stavak 9.
1e.  U članku 6. stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:
9.   Kad god je moguće, za postupke pokrenute prema članku 5. stavku 9., ispitni postupak završava u roku od jedne godine. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupci završavaju u roku od 15 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 8. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 9. za konačnu mjeru.
"9. Za postupke pokrenute prema članku 5. stavku 9., ispitni postupak završava u roku od devet mjeseci. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupak završava u roku od jedne godine od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 8. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 9. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se tiču različitih i rascjepkanih sektora koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitivanja poklapaju se s financijskom godinom.ˮ
Amandman 24
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 6. – stavak 10.
Proizvođači Unije sa sličnim proizvodima dužni su surađivati u postupcima pokrenutim prema članku 5. stavku 6.
Od proizvođača Unije sa sličnim proizvodima traži se da surađuju u postupcima pokrenutim prema članku 5. stavku 6., s izuzetkom malih i mikro- proizvođača Unije.
Amandman 25
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 6. – stavak 10.a (novi)
10a.  Komisija svim zainteresiranim strankama osigurava najbolji mogući pristup informacijama omogućavanjem informacijskog sustava kojim se zainteresirane stranke obavješćuju kada se nove nepovjerljive informacije dodaju u spise o ispitnim postupcima. Nepovjerljive informacije također se daju na raspolaganje na internetskoj platformi.
Amandman 26
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 6. – stavak 10.b (novi)
10b.  Komisija štiti učinkovito ostvarivanje postupovnih prava zainteresiranih stranaka i osigurava da su postupci nepristrani, objektivni i provedeni u razumnom vremenskom roku, po potrebi uz pomoć osobe zadužene za saslušanja.
Amandman 27
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 6. – točka 10.c (nova)
10c.  Komisija na zahtjev zainteresiranih stranaka objavljuje upitnike za upotrebu u ispitnim postupcima na svim službenim jezicima Unije.
Amandman 28
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 3. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 7. – stavak 1. – rečenice 1. i 2.
1.   Privremene se mjere mogu uvesti ako je pokrenut postupak u skladu s člankom 5., ako je o tome je dana obavijest, a zainteresiranim je strankama pružena mogućnost dostave podataka i komentara u skladu s člankom 5. stavka 10., ako je prethodno pozitivno utvrđen damping kojim je nanesena šteta za proizvodnju Zajednice, kao i da je radi zaštite interesa zajednice potrebno djelovati kako bi se spriječila šteta. Privremene se mjere uvodi najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije devet mjeseci od pokretanja postupka.
1.   Privremene se mjere mogu uvesti ako je pokrenut postupak u skladu s člankom 5., ako je o tome dana obavijest, a zainteresiranim je strankama pružena mogućnost dostave podataka i komentara u skladu s člankom 5. stavka 10., ako je prethodno pozitivno utvrđen damping kojim je nanesena šteta za industriju Unije kao i da je radi zaštite interesa Unije potrebno djelovati kako bi se spriječila šteta. Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije šest mjeseci od pokretanja postupka.
Amandman 29
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 3. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 7. – stavak 1.
(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:
Briše se.
„Privremene se pristojbe ne primjenjuju unutar razdoblja od dva tjedna nakon slanja informacija zainteresiranim strankama u skladu s člankom 19.a. Pružanje takvih informacija ne dovodi u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.”
Amandman 30
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 3. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 7. – stavak 2.
Iznos privremene antidampinške pristojbe ne prelazi privremeno utvrđenu dampinšku maržu. Osim u slučaju kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, taj bi iznos trebao biti manji od dampinške marže ako bi takva niža pristojba bila prikladna za uklanjanje štete industriji Unije.
Iznos privremene antidampinške pristojbe ne prelazi dampinšku maržu, koja je prethodno utvrđena, ali koji je niži od tog iznosa ako je taj niži iznos dostatan kako bi se uklonila šteta za proizvodnju Unije.
Takva niža pristojba ne primjenjuje se u sljedećim okolnostima:
(a)  kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja ili značajnih državnih uplitanja u pogledu, između ostalog, cijena, troškova i faktora proizvodnje, uključujući na primjer sirovine i energiju, istraživanja i rada, proizvoda, prodaje i ulaganja, deviznog tečaja i financijskih uvjeta poštene trgovine u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda;
(b)  kada zemlja izvoznica nema dovoljnu razinu socijalnih i ekoloških standarda, pri čemu se dovoljna razina određuje na osnovi toga je li treća zemlja ratificirala i provodi li učinkovito višestrane sporazume o okolišu i njihove protokole, a čija je Unija strana u bilo kojem trenutku, i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) navedene u Prilogu I.a;
(c)  kada podnositelj žalbe predstavlja raznoliku i rascjepkanu industriju koja se većim dijelom sastoji od MSP-ova;
(d)  kada se ispitnim postupkom ili zasebnim antisubvencijskim postupkom utvrdi, barem privremeno, da zemlja izvoznica osigurava jednu ili više subvencija proizvođačima izvoznicima dotičnog proizvoda.
Međutim, takva se niža pristojba uvijek odobrava kada se utvrdi postojanje strukturnog poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, a kada je ta zemlja jedna od najmanje razvijenih zemalja iz Priloga IV. Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća*.
__________
* Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008.
Amandman 31
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 3.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 8. – stavak 1.
3a.  U članku 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.   Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje dampinga i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne i zadovoljavajuće ponude za preuzimanjem obveze koje podnese izvoznik za reviziju cijena ili prestanak izvoza po dampinškim cijenama, ako je, nakon savjetovanja o tom pitanju sa Savjetodavnim odborom, uvjerena da se štetni učinci dampinga time uklanjaju. U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene mjere koje je Komisija uvela u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na odgovarajući uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je zadnje izmijenjena. Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i treba biti manje od dampinške marže ako povećanje cijene dostatno da bi se uklonila šteta za proizvodnju Zajednice.
"1. Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje dampinga i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne i zadovoljavajuće ponude za preuzimanjem obveze koje podnese izvoznik za reviziju cijena ili prestanak izvoza po dampinškim cijenama nakon savjetovanja o tom pitanju sa Savjetodavnim odborom, pod uvjetom da te ponude štetne učinke dampinga učinkovito uklanjaju. U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene mjere koje je Komisija uvela u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na odgovarajući uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je zadnje izmijenjena. Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i manje je od dampinške marže ako povećanje cijene dostatno da bi se uklonila šteta za proizvodnju Unije, Osim ako je Komisija pri uvođenju privremenih ili konačnih pristojbi odlučila da se niža pristojba ne primjenjuje.ˮ
Amandman 32
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 3.b (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 8. – stavak 4.
3b.  U članku 8. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
4.   Stranke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku.
"4. Stranke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti smislenu verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću. Od stranaka se traži da objave što više informacija o sadržaju i prirodi preuzimanja obveze, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19. Nadalje, Komisija se savjetuje s industrijom Unije u vezi s glavnim značajkama preuzimanja obveze prije prihvaćanja svake takve ponude.
Amandman 33
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 4. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 9. – stavak 4. – zadnja rečenica
Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđenu dampinšku maržu. Osim u slučaju kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, taj je iznos manji od dampinške marže ako je takva niža pristojba prikladna za uklanjanje štete industriji Unije.
Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali trebao bi biti manji od marže ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije.
Takva niža pristojba ne primjenjuje se u sljedećim okolnostima:
(a)  kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja ili značajnih državnih uplitanja u pogledu, između ostalog, cijena, troškova i faktora proizvodnje, uključujući na primjer sirovine i energiju, istraživanja i rada, proizvoda, prodaje i ulaganja, deviznog tečaja i financijskih uvjeta poštene trgovine u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda;
(b)  kada zemlja izvoznica nema dovoljnu razinu socijalnih i ekoloških standarda, pri čemu se dovoljna razina određuje na osnovi toga je li treća zemlja ratificirala i provodi li učinkovito višestrane sporazume o okolišu i njihove protokole, a čija je Unija strana u bilo kojem trenutku, i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) navedene u Prilogu I.a;
(c)  kada podnositelj žalbe predstavlja različitu i rascjepkanu industriju koja se većim dijelom sastoji od MSP-ova;
(d)  kada se ispitnim postupkom ili zasebnim antisubvencijskim ispitnim postupkom utvrdi da zemlja izvoznica osigurava jednu ili više subvencija proizvođačima izvoznicima dotičnog proizvoda.
Međutim, takva se niža pristojba uvijek odobrava kada se utvrdi postojanje strukturnog poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, a kada je ta zemlja jedna od najmanje razvijenih zemalja iz Priloga IV. Uredbe (EU) br. 978/2012.
Amandman 77 rev
Christofer Fjellner
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 5. – podtočka -a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 11. – stavak 2 podstavak 2.
(-a)  stavak 2 drugi podstavak. zamjenjuje se sljedećim:
Revizija se pokreće ako zahtjev sadrži dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Vjerojatnost se može, na primjer, pokazati dokazivanjem nastavljanja dampinga i štete, odnosno dokazivanjem da je uklanjanje štete posljedica, djelomično ili jedino, postojanja mjera ili dokazivanjem da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da ukazuju na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga.
Revizija se pokreće ako zahtjev sadrži dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Vjerojatnost se može, na primjer, pokazati dokazivanjem nastavljanja dampinga i štete, odnosno dokazivanjem da je uklanjanje štete posljedica, djelomično ili jedino, postojanja mjera ili dokazivanjem da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da ukazuju na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga. Ova vjerojatnost može se na jednak način pokazati postojanošću smetnji koje dolaze od zemlje izvoznice.
Amandman 35
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 5. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 11. – stavak 5.
(a)  u stavak 5. dodaje se sljedeći podstavak:
Briše se.
„Ako nakon ispitnog postupka prema stavku 2. mjera istekne, sve pristojbe prikupljene od datuma pokretanja takvog ispitnog postupka vraćaju se pod uvjetom da su to zatražila nacionalna carinska tijela i da su to odobrila ta nadležna tijela u skladu s mjerodavnim carinskim zakonodavstvom Unije u vezi s povratom i otpustom pristojbe. Takav povrat ne dovodi do tog da dotična nacionalna carinska tijela plaćaju kamate.”
Amandman 36
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 6.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 14. – stavak 3.
6a.  U članku 14. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3.   Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.
"3. Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice ili u skladu s njegovim člankom 2., mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.ˮ
Amandman 79
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 6.b (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 14. – stavak 5.
(6b)  u članku 14. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
5.   Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija može narediti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na te uvoze mjere mogu naknadno primijeniti od datuma evidencije. Na zahtjev proizvođača Zajednice, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi mogu podlijegati evidentiranju. Evidentiranje se propisuje uredbom u kojoj je navedena svrha mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.
Nakon što je pravovremeno obavijestila države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije. Na zahtjev proizvođača Unije, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi se podvrgavaju evidentiranju. Uvozi mogu podlijegati evidentiranju i na inicijativu same Komisije.
Uvozi se podvrgavaju evidentiranju od datuma pokretanja istrage kada pritužba proizvođača Unije sadrži zahtjev za evidentiranje i dostatne dokaze za opravdanje takve mjere.
Evidentiranje se propisuje uredbom u kojoj je navedena svrha mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.”
Amandman 75
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 6.c (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 14. – stavak 6.
6c.  u članku 14. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
6.   Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi.
„Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi. Komisija može, po primitku izričitog i obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke te nakon konzultiranja odbora iz članka 15. stavka 2. donijeti odluku o predaji informacija o količini i vrijednosti uvoza tih proizvoda zainteresiranim strankama.”
Amandman 39
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 6.d (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 14. – stavak 7.a (novi)
6d.  U članku 14. dodaje se sljedeći stavak:
"7a. Kad god Komisija namjerava usvojiti ili objaviti dokument kojemu je namjera pojasniti ustanovljenu praksu Komisije s obzirom na primjenu ove Uredbe u bilo kojem njezinom segmentu, Komisija se prije usvajanja ili objave savjetuje s Europskim parlamentom i Vijećem i uzima njihova stajališta u obzir, s ciljem postizanja konsenzusa u vezi s odobrenjem određenog dokumenta. Sve naknadne izmjene takvih dokumenata podliježu navedenim postupovnim zahtjevima. U svakom slučaju svi dokumenti potpuno su usklađeni s odredbama ove Uredbe. Ni jedan takav dokument ne smije proširiti diskrecijsko pravo Komisije, kako je tumači Sud Europske unije u donošenju mjera.”
Amandman 40
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 7.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 17. – stavak 1.
"1. U slučajevima kada je broj proizvođača u Uniji, izvoznika ili uvoznika, vrsta proizvoda ili transakcija velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranki, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.
1. U slučajevima kada je broj proizvođača izvoznika ili uvoznika koji uz pristanak surađuju u ispitnom postupku ili vrsta proizvoda ili transakcija u Uniji velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranki, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora, uglavnom sastavljenih od MSP-ova, konačan odabir stranaka treba, kada je moguće, uzimati u obzir njihov udio u dotičnom sektoru.”
.
Amandman 41
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 8.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 19.a – stavak 1.
1.  Proizvođači, uvoznici i izvoznici Unije i njihove predstavničke udruge te predstavnici zemlje izvoznice mogu zatražiti informacije o planiranom uvođenju privremenih pristojbi. Zahtjevi za takvim informacijama predaju se u pisanom obliku unutar vremenskog roka propisanog u obavijesti o pokretanju postupka. Navedenim se strankama te informacije osiguravaju najmanje dva tjedna prije isteka roka iz članka 7. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi. Takve informacije uključuju:
Briše se.
(a)  sažetak predloženih pristojbi isključivo u informativne svrhe, i
(b)  pojedinosti o izračunu dampinške marže i marže prikladne za uklanjanje štete za industriju Unije, pri čemu se uzima u obzir potreba poštovanja obveza u pogledu povjerljivosti iz članka 19. Stranke dobivaju tri radna dana da komentiraju točnost izračuna.
.
Amandman 42
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 9.
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 21. – stavak 2.
9.  Članak 21. stavak 2., zamjenjuje se sljedećim:
Briše se.
‘2. Kako bi se tijelima osigurala zdrava osnova za mogućnost uvažavanja svih stajališta i informacija prilikom odlučivanja o tome je li uvođenje mjera u interesu Unije ili ne, podnositelji pritužbi, uvoznici i njihove predstavničke udruge, predstavnički korisnici i predstavničke organizacije potrošača mogu Komisiji obznaniti svoje postojanje te joj dostaviti odgovarajuće informacije, i to u rokovima navedenima u obavijesti o pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje antidampinške pristojbe. Te informacije, ili njihovi odgovarajući sažeci, stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenim u ovom stavku koje imaju pravo odgovoriti na njih.”
Amandman 43
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 9.a (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 22. – stavak 1.a (novi)
9c.  U članku 22. umeće se sljedeći stavak:
"1a. Čim sve države članice ratificiraju nove Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO), Komisija sukladno tomu ažurira Prilog I.a, i to u skladu s postupkom utvrđenim u članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”
Amandman 44
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 9.b (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Članak 22.a (novi)
9b.  Umeće se sljedeći članak:
„Članak 22.a
Izvješće
1.  Kako bi se olakšalo praćenje provedbe Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća, Komisija, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću predlaže godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe kao dijela dijaloga trgovinskog zaštitnog instrumenta između Komisije, Europskog parlamenta i Vijeća. To izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, prekidu ispitnih postupaka bez mjera, preuzetim obvezama, ponovljenim ispitnim postupcima, revizijama i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za nadzor provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze. Izvješće također obuhvaća upotrebu trgovinskih zaštitnih instrumenata trećih zemalja osmišljenih za Uniju, informacije o oporavku industrije Unije na koje se odnose uvedene mjere i žalbe na uvedene mjere. Izvješće uključuje aktivnosti osobe zadužene za saslušanja Glavne uprave za trgovinu Komisije i Službe za pomoć malim i srednjim poduzećima za provedbe ove Uredbe.
2.  Europski parlament može, u roku od jednog mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog nadležnog odbora kako bi predstavila i objasnila pitanja povezana s provedbom ove Uredbe. Izvješće također može podlijegati rezoluciji.
3.  Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija objavljuje izvješće.”
Amandman 45
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – točka 9.c (nova)
Uredba (EZ) br. 1225/2009
Prilog I.a (novi)
9c.  Dodaje se sljedeći Prilog:
Prilog I.a
Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) iz članaka 7., 8. i 9.
1.  Konvencija o obveznom ili prisilnom radu, br. 29 (1930.)
2.  Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, br. 87 (1948.)
3.  Konvencija o primjeni načela o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, br. 98 (1949.)
4.  Konvencija o jednakoj naknadi za muškarce i žene za rad jednake vrijednosti, br. 100 (1951.)
5.  Konvencija o ukidanju prisilnog rada, br. 105 (1957.)
6.  Konvencija o diskriminaciji vezano uz zapošljavanje i zanimanje, br. 111 (1958.)
7.  Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, br. 138 (1973.)
8.  Konvencija o zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada, br. 182 (1999.)
Amandman 46
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka - 1. (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Naslov
Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice
Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije
(Ova izmjena primjenjuje se u cijeloj Uredbi Vijeća (EZ) br. 597/2009)
Amandman 47
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka - 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Uvodna izjava 9.a (nova)
"(9a) Subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, kao opće pravilo zabranjene su unutar Unije u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a. Stoga kompenzacijske mjere koje su odobrile treće zemlje posebno narušavaju trgovinu. Iznos državne pomoći koji odobrava Komisija s vremenom je postupno smanjen. Za antisubvencijski instrument, pravilo o nižoj pristojbi stoga se više ne bi trebalo primjenjivati na uvoze iz zemlje ili zemalja koje provode subvencioniranje.”
Amandman 48
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka - 1.b (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 1. – stavak 1. – podstavak 2.
-1b. U članku 1. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Uporaba bilo kojeg subvencioniranog proizvoda u vezi s istraživanjem epikontinentalnog pojasa ili isključivog gospodarskog pojasa neke države članice, odnosno iskorištavanjem njezinih resursa, tretira se kao uvoz u skladu s ovom Uredbom te shodno tome podliježe plaćanju pristojbe kada nanosi štetu industriji Unije.”
Amandman 91
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1.a (novi)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 10. – stavak 1. – podstavak 1.
1.  Osim kako je predviđeno stavkom 8., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Zajednice.
1a.  U članku 10. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
"1. Osim kako je predviđeno stavkom 8., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Unije. Pritužbu također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili bilo koja fizička ili pravna osoba ili udruženje koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u njezino ime, i trgovački sindikati.
Amandman 94
Prijedlog Uredbe
Članak 2. - stavak 1. – točka 1.b (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 10. – stavak 6. – podstavak 2. (novi)
1b.  U članku 10. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak:
„U slučaju raznolikih i rascjepkanih industrijskih sektora koje u velikoj mjeri čine mala i srednja poduzeća Komisija pruža pomoć u postizanju tih graničnih pragova putem pružanja potpore Službi za pomoć malim i srednjim poduzećima.”
Amandman 49
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 1.a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 10. – stavak 8.
1c.  U članku 10. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:
8.  Ako, u posebnim okolnostima, Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak bez da je primila pisani zahtjev od ili u ime industrije Zajednice za pokretanjem takvog ispitnog postupka, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, šteti ili uzročno-posljedičnoj vezi, a kako je opisano u stavku 2., čime opravdava pokretanje postupka.
"8. Ako, u posebnim okolnostima, a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak bez primitka pisanog zahtjeva industrije Unije ili u njezino ime, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete i uzročno-posljedične veze, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2.”
Amandman 51
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 9.
9.  Kad god je moguće, za postupke pokrenute prema članku 10. stavku 11., ispitni postupak završava u roku od jedne godine. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupci završavaju u roku od 13 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 13. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 15. za konačnu mjeru.
9.  Kad god je moguće, za postupke pokrenute prema članku 10. stavku 11., ispitni postupak završava u roku kraćem od devet mjeseci. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupci završavaju u roku od 10 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 13. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 15. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se tiču različitih i rascjepkanih sektora koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitivanja poklapaju se s financjskom godinom.
Amandman 50
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 11.
"11. Proizvođači Unije sa sličnim proizvodima dužni su surađivati u postupcima pokrenutim prema članku 10. stavku 8.”
11.  Od proizvođača Unije sa sličnim proizvodima traži se da surađuju u postupcima pokrenutim prema članku 10. stavku 8., s izuzetkom malih i mikro- proizvođača Unije.
Amandman 52
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 11.a (novi)
11a.  Komisija u kontekstu slučajeva protiv subvencioniranja, Službom za pomoć MSP-ovima olakšava pristup instrumentu za različite i rascjepkane sektore koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi.
Služba za pomoć MSP-ovima podiže svijest o instrumentu, osigurava informacije i objašnjenja o slučajevima vezanim uz podnošenje zahtjeva te bolju prezentaciju dokaza o subvencijama na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere i šteti. Služba za pomoć MPS-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.
Nakon pokretanja ispitnog postupka Služba za pomoć MSP-ovima obavješćuje MSP-ove i njihova odgovarajuća udruženja koja će vjerojatno biti pogođena pokretanjem postupaka te važnim rokovima za evidentiranje u svojstvu zainteresirane stranke.
Služba pomaže u rješavanju problema vezanih uz ispunjavanje upitnika pri čemu posebnu pozornost treba obratiti upitima MSP-ova u pogledu ispitnih postupaka pokrenutih prema članku 10. stavku 8. U mjeri u kojoj je moguće, služba pomaže umanjiti opterećenje koje nastaje zbog jezičnih barijera.
U slučaju kada MSP-ovi osiguraju dokaze koji, prima facie, potvrđuju postojanje subvencija na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, Služba za pomoć MSP-ovima osigurava MSP-ovima informacije o razvoju opsega i vrijednosti uvoza dotičnog proizvoda u skladu s člankom 24. stavkom 6.
Služba također pruža smjernice o dodatnim načinima sudjelovanja i povezivanja s osobom zaduženom za saslušanja i nacionalnim carinskim tijelima. Služba za pomoć MSP-ovima također obavješćuje MSP-ove o mogućnostima i uvjetima pod kojima bi mogli zatražiti reviziju mjera i povrat plaćenih pristojbi za uvođenje kompenzacijskih mjera.
Amandman 53
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 11.b (novi)
11b.  Komisija svim zainteresiranim strankama osigurava najbolji mogući pristup informacijama omogućavanjem informacijskog sustava kojim se zainteresirane stranke obavješćuju kada se nove nepovjerljive informacije dodaju u spise o ispitnim postupcima. Nepovjerljive informacije također se daju na raspolaganje na internetskoj platformi.
Amandman 54
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 11.c (novi)
11c.  Komisija štiti učinkovito ostvarivanje postupovnih prava zainteresiranih stranaka i osigurava da su postupci nepristrani, objektivni i provedeni u razumnom vremenskom roku, po potrebi uz pomoć osobe zadužene za saslušanja.
Amandman 55
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 2.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 11. – stavak 11.d (novi)
11d.  Komisija na zahtjev zainteresiranih stranaka objavljuje upitnike za upotrebu u ispitnim postupcima na svim službenim jezicima Unije.”
Amandman 56
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 3. – podtočka -a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 12. – stavak 1. – podstavak 2.
(-a)  drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije devet mjeseci od pokretanja postupka.”
„Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije šest mjeseci od pokretanja postupka.”
Amandman 57
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 3. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 12. – stavak 1. – podstavak 3.a
(b)  sljedeći je podstavak dodan na kraju:
Briše se.
„Privremene se mjere ne primjenjuju unutar perioda od dva tjedna nakon što su informacije poslane zainteresiranim strankama po članku 29.b. Pružanje takvih informacija ne dovodi u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.”
Amandman 58
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 3.a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 13. – stavak 1.
3a.  U članku 13. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje subvencije i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne i zadovoljavajuće ponude za preuzimanjem obveze, prema kojima:
"1. Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje subvencije i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne ponude za preuzimanjem obveze, prema kojima:
(a)  zemlja podrijetla i/ili izvoza suglasna je ukloniti ili ograničiti subvenciju ili poduzeti druge mjere glede učinaka subvencije; ili
(a)  zemlja podrijetla i/ili izvoza suglasna je ukloniti ili ograničiti subvenciju ili poduzeti druge mjere glede učinaka subvencije; ili
(b)  svaki se uvoznik obveže revidirati cijene ili ne izvoziti prema dotičnim područjima sve dok izvozi koriste subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, tako da je Komisija, nakon specifičnog konzultiranja sa Savjetodavnim odborom, uvjerena da se štetni učinci subvencioniranja time uklanjaju.
(b)  svaki se uvoznik obveže revidirati cijene ili ne izvoziti prema dotičnim područjima sve dok izvozi koriste subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, pod uvjetom da je Komisija, nakon specifičnog konzultiranja sa Savjetodavnim odborom, utvrdila da se štetni učinci subvencioniranja time uklanjaju.
U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, na navedene uvoze dotičnih proizvoda proizvedenih od strane društava iz odluke Komisije kojom su prihvatile preuzimanje obveza i svake kasnije izmjene odluke, ne primjenjuju se privremene pristojbe koje je uvela Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3. i konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 15. stavkom 1.
U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, na navedene uvoze dotičnih proizvoda proizvedenih od strane društava iz odluke Komisije kojom su prihvatile preuzimanje obveza i svake kasnije izmjene odluke, ne primjenjuju se privremene pristojbe koje je uvela Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3. i konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 15. stavkom 1.
Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za nadoknadu iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i treba biti manje od iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere kada je takvo povećanje cijene dostatno da bi se uklonila šteta za industriju Zajednice.
Pravilo o nižoj pristojbi ne primjenjuje se na cijene dogovorene prema preuzetoj obvezi u okviru antisubvencijskih postupaka.”
Amandman 59
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 3.b (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 13. – stavak 4.
3b.  U članku 13. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
4.  Stanke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku.
"4. Stanke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti smislenu verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću. Od stranaka se traži da objave što više informacija o sadržaju i prirodi preuzimanja obveze, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 29. Nadalje, Komisija se savjetuje s industrijom Unije u vezi s glavnim značajkama i izvršavanjem preuzete obveze prije prihvaćanja svake takve ponude.”
Amandman 60
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 6. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 22. – stavak 1. – podstavak 7.a
(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
Briše se.
„Ako nakon istrage u skladu s člankom 18. mjera istekne, nadoknađuju se sve pristojbe naplaćene nakon datuma pokretanja takve istrage. Povrat treba zatražiti od državnih carinskih tijela u skladu s primjenjivim carinskim propisima Unije.”
Amandman 61
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 7.a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 24. – stavak 3.
7b.  U članku 24. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
5.  Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.
"5. Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice ili u skladu s njegovim člankom 2., mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.
Amandman 78
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 7.b (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 24. – stavak 5.
u članku 24. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
5.   Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija može narediti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na te uvoze mjere mogu naknadno primijeniti od datuma evidencije.
"5. Nakon što je pravovremeno obavijestila države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije.
Na zahtjev proizvođača Zajednice, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi mogu podlijegati evidentiranju.
Na zahtjev proizvođača Unije, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi se podvrgavaju evidentiranju. Uvozi mogu podlijegati evidentiranju i na inicijativu same Komisije.
Uvozi se podvrgavaju evidentiranju od datuma pokretanja istrage kada pritužba proizvođača Unije sadrži zahtjev za evidentiranje i dostatne dokaze za opravdanje takve mjere.
Evidentiranje se propisuje uredbom u kojoj je navedena svrha mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.
Evidentiranje se propisuje uredbom u kojoj je navedena svrha mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.”
Amandman 76
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 7.c (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 24. – stavak 6.
7c.  u članku 24. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
6.  Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi.
‘6. Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi. Komisija može, po primitku izričitog i obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke te nakon konzultiranja odbora iz članka 25. stavka 2. donijeti odluku o predaji informacija o količini i vrijednosti uvoza tih proizvoda zainteresiranim strankama.”
Amandman 64
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 7.d (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 24. – stavak 7.a (novi)
7d.  U članku 24. dodaje se sljedeći stavak:
"7a. Kad god Komisija namjerava usvojiti ili objaviti dokument kojemu je namjera pojasniti ustanovljenu praksu Komisije s obzirom na primjenu ove Uredbe u bilo kojem njezinom segmentu, Komisija se prije usvajanja ili objave savjetuje s Europskim parlamentom i Vijećem i uzima njihova stajališta u obzir, s ciljem postizanja konsenzusa u vezi s odobrenjem određenog dokumenta. Sve naknadne izmjene takvih dokumenata podliježu navedenim postupovnim zahtjevima. U svakom će slučaju svi dokumenti biti potpuno usklađeni s odredbama ove Uredbe. Ni jedan takav dokument ne smije proširiti diskreciju Komisije, kako je tumači Sud Europske unije u donošenju mjera.”
Amandman 65
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 8.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 27. – stavak 1.
8.  U članku 27. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
8.  U članku 27. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
"1. U slučajevima kada je broj proizvođača, izvoznika ili uvoznika, vrsta proizvoda ili transakcija u Uniji velik, ispitni postupak može se ograničiti na:
"1. U slučajevima kada je broj proizvođača, izvoznika ili uvoznika koji sudjeluju u istrazi, ili vrsta proizvoda ili transakcija u Uniji velik, ispitni postupak može se ograničiti na:
(a)  razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira; ili
(b)  najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.
U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora, uglavnom sastavljenih od MPS-ova, konačan odabir stranaka treba, kada je moguće, uzimati u obzir njihov udio u dotičnom sektoru.”
Amandman 66
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 9.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 29.b
9.  Iza članka 29. umeće se sljedeći članak:
Briše se.
„Članak 29.b
Informacije o privremenim mjerama
1.  Proizvođači, uvoznici i izvoznici Unije i njihove predstavničke udruge, i zemlja podrijetla i/ili izvoza, mogu zatražiti informacije o planiranom uvođenju privremenih pristojbi. Zahtjevi za takvim informacijama predaju se u pisanom obliku unutar vremenskog roka propisanog u obavijesti o pokretanju postupka. Navedenim se strankama te informacije osiguravaju najmanje dva tjedna prije isteka roka iz članka 12. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi.
Takve informacije uključuju:
(a)  sažetak predloženih pristojbi isključivo u informativne svrhe, i
(b)  detalje izračuna subvencijske marže i marže prikladne za uklanjanje štete za industriju Unije, uzimajući u obzir potrebu poštovanja obveza u pogledu povjerljivosti iz članka 29. Stranke dobivaju tri radna dana da komentiraju točnost izračuna.
2.  U slučajevima kada ne postoji namjera uvođenja privremene pristojbe nego nastaviti istragu, zainteresirane stranke trebaju biti obaviještene o neuvođenju pristojbi dva tjedna prije isteka roka iz članka 12. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi.”
Amandman 67
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 10.
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 31. – stavak 2.
10.  Članak 31. stavak 2., zamjenjuje se sljedećim:
Briše se.
"2. Radi uspostave zdrave osnove na kojoj tijela, u donošenju odluke o tome je li ili ne uvođenje mjera u interesu Unije, mogu uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke, Unijini proizvođači, uvoznici i njihove predstavničke udruge, predstavnički korisnici i predstavničke organizacije potrošača mogu, u rokovima navedenim u obavijesti o pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje kompenzacijske pristojbe, mogu se javiti i dostaviti podatke Komisiji. Podaci, ili njihovi sažeci, stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenim u ovom stavku, a koje imaju pravo odgovoriti na te podatke.”
Amandman 68
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – točka 10.a (nova)
Uredba (EZ) br. 597/2009
Članak 33.a (novi)
10a.  Umeće se sljedeći članak:
„Članak 33.a
Izvješće
1.  Kako bi se olakšalo praćenje provedbe Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća, Komisija, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću predlaže godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe kao dijela dijaloga trgovinskog zaštitnog instrumenta između Komisije, Europskog parlamenta i Vijeća. To izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, prekidu ispitnih postupaka bez mjera, preuzetim obvezama, ponovljenim ispitnim postupcima, revizijama i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za nadzor provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze. Izvješće također obuhvaća upotrebu trgovinskih zaštitnih instrumenata trećih zemalja osmišljenih za Uniju, informacije o oporavku industrije Unije na koje se odnose uvedene mjere i žalbe na uvedene mjere. Izvješće uključuje aktivnosti osobe zadužene za saslušanja Glavne uprave za trgovinu Komisije i Službe za pomoć malim i srednjim poduzećima za provedbe ove Uredbe.
2.  Europski parlament može, u roku od jednog mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog nadležnog odbora kako bi predstavila i objasnila pitanja povezana s provedbom ove Uredbe. Izvješće također može podlijegati rezoluciji.
3.  Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija objavljuje izvješće.”
Amandman 69
Prijedlog Uredbe
Članak 3.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Uredba se sjedinjuje s Uredbom (EZ) br.1225/2009 i Uredbom (EZ) br. 597/2009 do ...*.
____________
* Tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(1)Predmet je vraćen nadležnom odboru na razmatranje, sukladno članku 57. stavku 2., drugim podstavku (A7-0053/2014).


Sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike ***I
PDF 557kWORD 208k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (COM(2013)0009 – C7-0019/2013 – 2013/0007(COD))
P7_TA(2014)0083A7-0468/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0009),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0019/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. travnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7‑0468/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike

P7_TC1-COD(2013)0007


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (4) dodjeljuje ovlasti Komisiji kako bi provodila neke odredbe te Uredbe.

(2)  Slijedom stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona. potrebno je uskladiti ovlasti dodijeljene u okviru Uredbe (EZ) br. 1224/2009 s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU).

(3)  Kako bi se razradile neke odredbe Uredbe (EZ) br.1224/2009, Komisiji se delegira ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sljedeće:

   izuzeće određenih kategorija ribarskih plovila od obveze prethodne obavijesti; [Am. 1]
   izuzeće određenih kategorija ribarskih plovila od obveze ispunjavanja i dostavljanja prekrcajne deklaracije;
   usvajanje drugačijeg načina i učestalosti prosljeđivanja podataka za bilježenje ulova i ribolovnog napora koje Komisiji šalju države članice;
   usvajanje pravila za držanje planova za slaganje tereta za određene prerađene riblje proizvode;
   definicija granične razine ulova za zabranu ribolova u stvarnom vremenu;
   izmjena iznosa udaljenosti za koju ribarsko plovilo mora promijeniti poziciju ako premaši graničnu razinu ulova;
   izmjena granične vrijednosti ispod koje su riblji proizvodi izuzeti od pravila sljedivosti;
   izmjena granične vrijednosti ispod koje su riblji proizvodi izuzeti od pravila prve prodaje;
   izuzeće od obveze predaje prodajnih listova za proizvode ribarstva koje su iskrcale određene kategorije ribarskih plovila;
   izmjena granične vrijednosti ispod koje su riblji proizvodi izuzeti od popunjavanje prodajnih listova;
   utvrđivanje vrsta ribolova na koje će se primjenjivati posebni programi nadzora i inspekcije;
   usvajanje drugačijeg načina i učestalosti prosljeđivanja podataka nakon provođenja pilot-projekata koje Komisiji šalju države članice.

(4)  Osobito je važno da Komisija tijekom pripremnih aktivnosti izvrši odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanje na stručnoj razini kao na primjer s Regionalnim savjetodavnim vijećima. Kod pripremanja i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobnu, pravodobnu i primjerenu dostavu odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 2]

(5)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br.1224/2009, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. UFEU-a s obzirom na sljedeće:

   povlastice za ribolov;
   odobrenja za ribolov;
   označivanje ribolovnog alata; [Am. 3]
   sustav za praćenje plovila;
   pretvorbene faktore za pretvaranje mase uskladištene ili prerađene ribe u živu masu;
   popunjavanje i dostavljanje očevidnika u sve dok nije riječ o delegiranim aktima;
   metodologiju za izradu plana uzorkovanja za ribarska plovila koja ne podliježu zahtjevima očevidnika o ribolovu;
   prethodna obavijest; [Am. 4]
   popunjavanje i dostavljanje prekrcajnih deklaracija sve dok nije riječ o delegiranim aktima;
   popunjavanje i dostavljanje iskrcajnih deklaracija;
   metodologiju za izradu plana uzorkovanja za ribarska plovila koja ne podliježu zahtjevima iskrcajnih deklaracija;
   formate za slanje podataka o ulovu i ribolovnom naporu Komisiji;
   zabranu ribolova koji izdaje Komisija;
   korektivne mjere u slučaju zabrane ribolova koji izdaje Komisija;
   provjere ribolovnog kapaciteta država članica;
   certificiranje snage porivnog motora i fizičko provjeravanje snage porivnog motora;
   metodologiju za izradu plana uzorkovanja za provjeravanje snage porivnog motora;
   Komisijino odobrenje planova kontrole u određenim lukama;
   izračun granične razine ulova za zabranu ribolova u stvarnom vremenu;
   zabranu ribolova u stvarnom vremenu;
   sastavljanje, obavješćivanje i vrednovanje planova uzorkovanja za rekreacijski ribolov;
   informacije za potrošače o proizvodima ribarstva i akvakulture;
   Komisijino odobrenje planova uzorkovanja, planova kontrole i zajedničkih programa kontrole vaganja;
   metodologiju za izradu planova uzorkovanja, planova kontrole i zajedničkih programa kontrole vaganja;
   sadržaj i format prodajnih listova;
   format izvješća o nadzoru;
   izvješća o inspekcijskom pregledu;
   elektroničku bazu podataka za unos izvješća o inspekcijskom pregledu te izvješća o nadzoru;
   sastavljanje popisa inspektora Unije;
   fiksiranje količina kao korektivna mjera ako država članica u kojoj je obavljen iskrcaj ili prekrcaj ne pokrene postupak;
   sustav kaznenih bodova za teške prekršaje sve dok nije riječ o delegiranim aktima;
   vrste ribolova na koje se primjenjuju posebni programi nadzora i inspekcije;
   produženje roka za slanje rezultata upravne istrage Komisiji;
   uspostavu akcijskog plana u slučaju nepravilnosti i nedostataka u sustavu nadzora države članice;
   privremena obustava i trajno ukidanje financijske pomoći Unije;
   zabrana ribolova zbog nepoštovanja zajedničke ribarstvene politike;
   smanjenje kvota;
   smanjenje ribolovnog napora;
   smanjenje kvota zbog nepoštovanja pravila zajedničke ribarstvene politike;
   privremene mjere;
   Komisijino odobrenje nacionalnih planova za provedbu sustava potvrđivanja podataka;
   analiza i revizija podataka;
   razvoj zajedničkih normi i postupaka s ciljem osiguranja transparentne komunikacije;
   djelovanje internetskih stranica i mrežnih usluga;
   sadržaj i format izvještaja država članica o provedbi ove Uredbe.

Kada je potreban nadzor država članica, te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(5).

(6)  Slijedom stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, potrebno je prilagoditi odredbu o hitnim mjerama, koja u posebnim uvjetima predviđa prijenos ovlasti nad određenim mjerama s Komisije na Vijeće.

(7)  Slijedom stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, određene odredbe kojima se ovlasti odlučivanja dodjeljuju isključivo Vijeću potrebno je uskladiti s novim postupcima primjenjivima na zajedničku ribarstvenu politiku. Stoga je potrebno revidirati sljedeće odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009:

   definiciju područja u kojima je ograničen ribolov;
   uvođenje novih tehnologija;
   obvezu podnošenja izvješća o ribolovnom naporu određenih ribarskih plovila;
   usvajanje praga ulova u okviru svakoga višegodišnjeg plana, iznad kojeg se mora upotrijebiti određena luka ili mjesto blizu obale te učestalosti slanja podataka;
   uspostava područja ograničenog ribolova i datuma kada određene obveze nadzora vezane za ova područja postaju obvezne;
   primjena posebnih mjera upravljanja na rekreacijski ribolov;
   uspostava programa promatrača zaduženih za kontrolu.

(8)  Stoga Uredbu (EZ) br. 1224/2009 treba izmijeniti na odgovarajući način,

(8a)  Budući da se ovom Uredbom namjerava uskladiti Uredba (EZ) br. 1224/2009 s ugovorom iz Lisabona, bitno je da Komisija prilikom buduće revizije te Uredbe ispita:

   zahtjeve Europskog parlamenta u pogledu razlikovanja između pasivnog i mirujućeg ribolovnog alata;
   značaj razina odstupanja u očevidniku utvrđenih na 10 %;
   uvjete za obavještavanje o ulasku u luke;
   moguća odstupanja od uvjeta za slaganje tereta;
   administrativno opterećenje zbog ograničenja vaganja;
   uvjete za dodjelu i prijenos prekršajnih bodova, i
   objavljivanje podataka povezanih s prekršajima, [Am. 5]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1224/2009 izmjenjuje se kako slijedi:

(1)  članak 4. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  točka 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. „inspektori Unije” znači službene osobe države članice ili Komisije ili tijela koje je odredila Komisija čija su imena uvrštena na popis sastavljen u skladu s člankom 79;”

"

(b)  točka 14. zamjenjuje se sljedećim:"

"14. „područje ograničenog ribolova” znači svako morsko područje pod jurisdikcijom države članice koje je određeno pravno obvezujućim aktom Unije i na kojem su ribolovne aktivnosti ograničene ili zabranjene;”

"

(2)  u članku 6. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. Država članica koja je država zastave izdaje povlastice za ribolov, njima upravlja i oduzima ih u skladu s detaljnim pravilima o njihovoj valjanosti i minimumu informacija koje moraju sadržavati, koji su određeni provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2."

"

(3)  u članku 7. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. Detaljna pravila o valjanosti odobrenja za ribolov te minimum informacija koje moraju sadržavati utvrđeni su provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s uvjetima za izuzeće malih plovila od obaveznog posjedovanja odobrenja za ribolovpravilima o primjeni odobrenja za ribolov za mala plovila.” [Am. 6]

"

(4)  u članku 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim"

"2. Komisija je ovlaštena može donijeti delegirane provedbene akte u skladu s člankom 119.a u vezi s obilježavanjem i identifikacijom ribarskih plovila, ribolovnih alata i pomoćnih čamaca u vezi s:

   (a) dokumentima koji se trebaju nalaziti na plovilu;
   (b) pravilima za označavanje pomoćnih čamaca;
   (c) pravilima za pasivni ribolovni alat i povlačne mreže (koće) s gredom;
   (d) oznakama;
   (e) plutačama;
   (f) konopima.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2. [Am. 7]

"

(5)  članak 9. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:"

"10. Komisija može je ovlaštena donositi provedbene delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) obvezama ribarskih plovila da budu opremljena uređajima za satelitsko praćenje;
   (b) značajkama uređaja za satelitsko praćenje;
   (c) odgovornostima zapovjednika plovila koje se odnose na uređaje za satelitsko praćenje;
   (d) mjerama kontrole koje donose države članice koje su države zastave;
   (e) učestalošću slanja podataka;
   (f) praćenjem ulaska u određena područja i izlaska iz njih;
   (g) prijenosom podataka obalnoj državi članici;
   (h) mjerama koje je potrebno poduzeti prilikom tehničkog kvara ili prestanka rada uređaja za satelitsko praćenje;
   (i) neprimitkom podataka;
   (j) praćenjem i bilježenjem ribolovnih aktivnosti;
   (k) Komisijinim pristupom podacima.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupcima ispitivanja iz članka 119. stavka 2.” [Am. 8]

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

"11. Pravila koja se odnose na format elektroničkog prijenosa podataka sustava za praćenje plovila od države članice koja je država zastave prema obalnoj državi članici određuje Komisija putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(6)  članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

Nove tehnologije

1.  U skladu s Ugovorom mogu se donijeti mjere koje izriču obvezu korištenja elektroničkim spravama za nadzor te sredstava sljedivosti kao što je genetička analiza. Kako bi ocijenile tehnologiju koja će se upotrebljavati, države članice na vlastitu inicijativu ili u suradnji s Komisijom ili tijelom koje je ona odredila provode pilot-projekte o sredstvima sljedivosti, kao što je genetička analiza, i to najkasnije do 1. lipnja 2013.

2.  U skladu s Ugovorom i u dogovoru s uključenim stranama može se donijeti odluka o uvođenju drugih novih tehnologija za kontrolu ribolova ako bi se takvim tehnologijama na isplativ način moglo poboljšati poštovanje pravila zajedničke ribarstvene politike.” [Am. 9]

"

(7)  članak 14. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. Kako bi masu uskladištene ili prerađene ribe pretvorili u živu masu, zapovjednici ribarskih plovila Unije primjenjuju pretvorbene faktore. Komisija utvrđuje navedeni pretvorbeni faktor provedbenim aktom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(b)  stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:"

"10. Komisija određuje detaljna pravila u vezi s

   (a) ispunjavanjem i podnošenjem očevidnika o ribolovu u papirnatom obliku;
   (b) obrascima očevidnika o ribolovu za korištenje u papirnatom obliku;
   (c) uputama za ispunjavanje i podnošenje očevidnika o ribolovu u papirnatom obliku;
   (d) rokovima za podnošenje očevidnika o ribolovu;
   (e) izračunom dopuštenog odstupanja u skladu sa stavkom 3. putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

"11. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s obvezom ribarskih plovila iz članka 16. stavka 3. i članka 25. stavka 3. da ispune i dostave podatke u okviru očevidnika o ribolovu u papirnatom formatu.”

"

(8)  članak 15. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  dodaje se sljedeći stavak:"

„1a. Zapovjednici ribarskih plovila Unije kojima se koristi isključivo za eksploataciju akvakulture izuzimaju se iz stavka 1.”

"

(b)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

"9. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) odredbama koje se primjenjuju u slučaju tehničkog kvara ili prestanka rada sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju neprimitka podataka;
   (c) pristupom podacima i mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju nemogućnosti pristupa podacima.

10.  Komisija određuje detaljna pravila u vezi s

   (a) obvezom ribarskih plovila Unije da imaju instaliran sustav za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) formatom u kojem ribarsko plovilo Unije šalje podatke nadležnom tijelu svoje države zastave;
   (c) povratnim porukama nadležnih tijela;
   (d) podacima o radu sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (e) formatom za razmjenu informacija između država članica;
   (f) razmjenom podataka između država članica;
   (g) zadacima jedinstvenog tijela;
   (h) učestalošću slanja podataka

putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(9)  u članku 16. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Za potrebe praćenja iz stavka 1., svaka država članica izrađuje plan uzorkovanja prema metodologiji koju donese Komisija putem provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2. radi određivanja skupina plovila, stupnja rizika i procjene ulova te ga do 31. siječnja svake godine šalje Komisiji navodeći metode upotrijebljene pri njegovoj izradi. Koliko je god to moguće, planovi uzorkovanja moraju biti stabilni u vremenu i standardizirani unutar odgovarajućih zemljopisnih područja.”

"

(10)  u članku 17. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

"6. Komisija je ovlaštena može donositi provedbene akte u skladu s člankom 119.a, s ciljem izuzimanja kojima se izuzimaju određene kategorije određenih kategorija ribarskih plovila od obveze utvrđene stavkom 1. za ograničeno razdoblje, koje se može produljiti, ili predvidjeti drugi rok za slanje obavijesti uzimajući u obzir vrstu proizvoda ribarstva, udaljenost između ribolovnih područja, iskrcajnih mjesta i luka u kojima su dotična plovila registrirana.”

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.” [Am. 10]

"

(11)  članak 21. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

"6. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a, s ciljem izuzimanja određene kategorije ribarskih plovila od obveze utvrđene stavkom 1. za ograničeno razdoblje, koje se može produljiti, ili predvidjeti drugi rok za slanje obavijesti uzimajući u obzir vrstu proizvoda ribarstva, udaljenost između ribolovnih područja, iskrcajnih mjesta i luka u kojima su dotična plovila registrirana.”

"

(b)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7 Detaljna pravila u vezi s

   (a) popunjavanjem i dostavom prekrcajne deklaracije u papirnatom obliku;
   (b) obrascima za prekrcajne deklaracije za korištenje u papirnatom obliku;
   (c) uputama za popunjavanje i dostavu prekrcajnih deklaracija u papirnatom obliku;
   (d) rokovima za dostavu prekrcajnih deklaracija u papirnatom obliku;
   (e) predajom prekrcajnih deklaracija u papirnatom obliku;
   (f) izračunom dopuštenog odstupanja u skladu sa stavkom 3.

donose se putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(12)  članak 22. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  dodaje se sljedeći stavak:"

„1a. Zapovjednici ribarskih plovila Unije kojima se koristi isključivo za eksploataciju akvakulture izuzimaju se iz stavka 1.”

"

(b)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) odredbama u slučaju tehničkog kvara ili prestanka rada sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju neprimitka podataka;
   (c) pristupom podacima i mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju nemogućnosti pristupa podacima.”

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

"8. Komisija utvrđuje pravila u vezi s

   (a) obvezom ribarskih plovila Unije da imaju instaliran sustav za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) formatom u kojem ribarsko plovilo Unije šalje podatke nadležnom tijelu svoje države zastave;
   (c) povratnim porukama;
   (d) podacima o radu sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (e) formatom za razmjenu informacija između država članica;
   (f) razmjenom podataka između država članica;
   (g) zadacima jedinstvenog tijela putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(13)  u članku 23. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. Komisija određuje detaljna pravila u vezi s

   (a) popunjavanjem i dostavljanjem iskrcajnih deklaracija u papirnatom obliku;
   (b) obrascima za iskrcajne deklaracije za korištenje u papirnatom obliku;
   (c) uputama za ispunjavanje i dostavljanje iskrcajnih deklaracija u papirnatom obliku;
   (d) rokovima za dostavljanje iskrcajnih deklaracija;
   (e) ribolovnim aktivnostima koje uključuju dva ili više ribolovna plovila Unije putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(14)  dodaje se sljedeći članak:

(a)  dodaje se sljedeći stavak:"

„1a. Zapovjednici ribarskih plovila Unije kojima se koristi isključivo za eksploataciju akvakulture izuzimaju se iz stavka 1.”

"

(b)  stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

"8. Komisija možeje ovlaštena donositi provedbene delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) odredbama koje se primjenjuju u slučaju tehničkog kvara ili prestanka rada sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju neprimitka podataka;
   (c) pristupom podacima i mjerama koje je potrebno poduzeti u slučaju nemogućnosti pristupa podacima.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.” [Am. 11]

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

"9. Komisija donosi pravila u vezi s

   (a) obvezom ribarskih plovila Unije da imaju instaliran sustav za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (b) formatom u kojem ribarsko plovilo Unije šalje podatke nadležnom tijelu svoje države zastave;
   (c) povratnim porukama;
   (d) podacima o radu sustava za elektroničko bilježenje i slanje podataka;
   (e) formatom za razmjenu informacija između država članica;
   (f) razmjenom podataka između država članica;
   (g) zadacima jedinstvenog tijela putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(15)  u članku 25. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Za potrebe praćenja iz stavka 1. svaka država članica izrađuje plan uzorkovanja prema metodologiji koju donese Komisija putem provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2., s ciljem definiranja skupina plovila, stupnja rizika i procjene ulova te ga do 31. siječnja svake godine šalje Komisiji navodeći metode upotrijebljene pri njegovoj izradi. Koliko je god to moguće, planovi uzorkovanja moraju biti stabilni u vremenu i standardizirani unutar odgovarajućih zemljopisnih područja.”

"

(16)  članak 28. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  uvodna rečenica stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako se u skladu s Ugovorom tako odluči, zapovjednici ribarskih plovila Unije koja nisu opremljena funkcionalnim sustavom za praćenje plovila iz članka 9. ili ne šalju podatke iz očevidnika o ribolovu elektroničkim putem kako je predviđeno člankom 15., a obuhvaćena su režimom upravljanja ribolovnim naporom, moraju teleksom, telefaksom, telefonskom porukom ili elektroničkom poštom koju primatelj bilježi na odgovarajući način ili putem radija preko radiostanice odobrene na temelju propisa Unije dostaviti nadležnim tijelima države članice koja je njihova država zastave i, prema potrebi, obalnoj državi članici sljedeće informacije u obliku izvješća o ribolovnom naporu neposredno prije svakog ulaska na zemljopisno područje na kojem se primjenjuje taj režim upravljanja ribolovnim naporom i odmah nakon izlaska iz tog područja:”

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

"3. Komisija može utvrditi detaljna pravila u vezi sa slanjem izvješća o ribolovnom naporu putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(17)  članak 32. briše se.

(18)  članak 33. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. Ne dovodeći u pitanje glavu XII., države članice mogu do 30. lipnja 2011. u suradnji s Komisijom i tijelom koje je ona odredila provesti pilot-projekte u vezi s daljinskim pristupom u stvarnom vremenu podacima država članica koji su zabilježeni i potvrđeni u skladu s ovom Uredbom. Načini i postupci pristupa podacima uzimaju se u obzir i ispituju. Države članice moraju do 1. siječnja 2011. obavijestiti Komisiju planiraju li provoditi pilot-projekte. Od 1. siječnja 2012. u skladu s Ugovorom može se donijeti odluka o drukčijem načinu i učestalosti slanja podataka Komisiji.”

"

(b)  stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:"

"10. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi formate slanja podataka iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(19)  u članku 36. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Ako na temelju informacija u skladu s člankom 35. ili na vlastitu inicijativu Komisija utvrdi da se ribolovne mogućnosti Unije, država članica ili skupine država članica smatraju iscrpljenima, Komisija o tome obavješćuje dotične države članice i provedbenim aktima zabranjuje ribolovne aktivnosti za dotično područje, ribolovni alat, stok, skupinu stokova ili flotu uključenu u te konkretne ribolovne aktivnosti.”

"

(20)  članak 37. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Ako se ne ispravi šteta koju je pretrpjela država članica kojoj je ribolov bio zabranjen prije nego što su njezine ribolovne mogućnosti bile iscrpljene, Komisija provedbenim aktima donosi mjere kako bi se na odgovarajući način uklonila nastala šteta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2. U okviru tih mjera mogu se smanjiti ribolovne mogućnosti bilo koje države članice koja je premašila dopuštenu količinu ulova te tako odbijene količine na odgovarajući način dodijeliti državama članicama čije su ribolovne aktivnosti bile zabranjene prije nego što su njihove ribolovne mogućnosti bile iscrpljene.”

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

"4. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila u vezi s obavještavanjem o pretrpljenoj šteti, identifikacijom država članica koje su pretrpjele štetu i iznosom pretrpljene štete, identifikacijom država članica koje su premašile svoje ribolovne mogućnosti te opsegom premašenja, iznosima za koje se ribolovne mogućnosti država članica s premašenjem trebaju smanjiti razmjerno premašenim ribolovnim mogućnostima, iznosima za koje se ribolovne mogućnosti oštećenih država članica trebaju uvećati razmjerno pretrpljenoj šteti, datumima na koje će se izvršiti smanjenje ili uvećanje te, prema potrebi, sve ostale mjere nužne za ispravak pretrpljene štete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(21)  u članku 38. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Komisija putem provedbenih akata donosi detaljna pravila za primjenu ovog članka u vezi s:

   (a) registracijom ribarskih plovila;
   (b) provjerom snage motora ribarskih plovila;
   (c) provjerom tonaže ribarskih plovila;
   (d) provjerom vrste, broja i značajki ribolovnog alata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(22)  u članku 40. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

"6. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila u vezi s certificiranjem snage porivnog motora i fizičkom provjerom snage porivnog motora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(23)  u članku 41., uvodna rečenica stavka 1. zamjenjuje se sljedećom:"

"1. Nakon obavljene analize rizika države članice provjeravaju sukladnost podataka o snazi motora, te u tu svrhu koriste sve podatke o tehničkim značajkama dotičnog plovila koje su na raspolaganju upravi. Provjera podataka uspostavlja se na temelju plana uzorkovanja izrađenog prema metodologiji koju je Komisija donijela putem provedbenih akata, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2. o kriterijima visokog rizika, veličini nasumičnih uzoraka i tehničkim dokumentima koje treba provjeriti. Države članice posebice provjeravaju podatke navedene u:”

"

(24)  članak 43. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Pri donošenju višegodišnjeg plana u skladu s Ugovorom, može se odrediti da ulove vrsta obuhvaćenih tim planom koji prelaze određeni prag, izražen u živoj masi, ribarska plovila moraju iskrcati u određenoj luci ili mjestu blizu obale.”

"

(b)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. Države članice izuzimaju se iz primjene stavka 5. točke (c) ako njihov nacionalni akcijski program kontrole donesen u skladu s člankom 46. sadrži plan provedbe kontrole u određenim lukama koji osigurava istu razinu kontrole nadležnih tijela. Plan se smatra zadovoljavajućim ako ga odobri Komisija putem provedbenih akata usvojenih u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(25)  u članku 45. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Odgovarajući prag i učestalosti slanja podataka iz stavka 1. utvrđuju se u svakom višegodišnjem planu u skladu s Ugovorom.”

"

(26)  u članku 49. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Ne dovodeći u pitanje članak 44., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a, s ciljem usvajanja pravila o obvezi vođenja plana slaganja prerađenih proizvoda prema vrsti, u kojemu je naveden njihov rasporedu u brodskom skladištu.”

"

(27)  u članku 50. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

"1. Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije i ribarskih plovila trećih zemalja u ribolovnim zonama u kojima je područje ograničenog ribolova utvrđeno u skladu s Ugovorom nadzire centar za praćenje ribarstva obalne države članice, koji mora imati sustav za otkrivanje i bilježenje ulaska plovila u područje ograničenog ribolova, njihova prolaska kroz ta područja i njihova izlaska iz tih područja.

2.  Osim stavka 1., u skladu s Ugovorom utvrđuje se datum od kojeg ribarska plovila moraju imati instaliran operativan sustav koji upozorava zapovjednika na ulazak u područje ograničenog ribolova i izlazak iz njega.”

"

(28)  članak 51. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako ulov neke vrste ili skupine vrsta dosegne graničnu razinu, na dotičnom se području privremeno zabranjuje predmetni ribolov u skladu s ovim odjeljkom. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119. a, s ciljem utvrđivanja određenih vrsta ili skupine vrsta na koje se odnosi granična razina ulova, uzimajući u obzir sadržaj ulova po vrstama i/ili po dužini u određenim područjima i/ili vrsti ribolova."

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Granična razina ulova određuje se na temelju uzorkovanja obavljenog prema metodi koju odredi Komisija putem provedbenih akata usvojenih u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2., s ciljem definiranja područja kojima prijeti rizik od dosezanja granične razine ulova te potvrde dosezanja granične razine ulova, i to kao postotak ili masa određene vrste ili skupine vrsta u odnosu na ukupni ulov dotične ribe ostvaren jednim izvlačenjem.”

"

(c)  stavak 3. briše se.

(29)  sljedeći članak se umeće :"

„Članak 51.a

Detaljna pravila za provedbu

Komisija može putem provedbenih akata utvrditi detaljna pravila u vezi s područjima zabrane ribolova u stvarnom vremenu, zabranom ribolova i podacima o zabrani ribolova u stvarnom vremenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(30)  članak 52. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako količina ulova premaši graničnu razinu u dva uzastopna izvlačenja, ribarsko plovilo mora, prije nego što nastavi ribolov, promijeniti ribolovno područje za određenu udaljenost od pozicije prethodnog izvlačenja te o tome odmah obavijestiti nadležna tijela obalne države članice.

2.  Udaljenost iz stavka 1. na početku iznosi najmanje pet nautičkih milja, ili dvije nautičke milje ako je riječ o ribarskom plovilu kraćem od ukupno 12 metara.

3.  Komisija je ovlaštena, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev dotične države članice, donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s izmjenom udaljenosti iz stavaka 1. i 2., uzimajući u obzir sljedeće elemente: [Am. 12]

   dostupne znanstvene savjete
   i zaključke izvješća o inspekcijskom pregledu u području za koje su definirane granične razine ulova.”

"

(31)  u članku 54. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Na temelju informacija koje upućuju na to da je dosegnuta granična razina ulova, Komisija putem provedbenih akata može odrediti privremenu zabranu ribolova na određenom područje ako obalna država članica sama ne uvede takvu zabranu.”

"

(32)  u članku 55. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

"4. Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) ocjenjuje Na temelju znanstvene ocjene biološki utjecaj rekreacijskog ribolova iz stavka 3. Ako se utvrdi da rekreacijski ribolov ima značajan utjecaj, u skladu s Ugovorom mogu se usvojiti mjere upravljanja, kao što su odobrenja za ribolov i deklaracije o ulovu. [Am. 13]

5.  Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila u vezi s izradom planova uzorkovanja iz stavka 3. te obavještavanjem i vrednovanjem planova uzorkovanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(33)  sljedeći članak se umeće:

(a)  dodaju se stavci 7.a i 7.b:"

„7.a Podaci navedeni u točkama (a) do (f) stavka 5. ne primjenjuju se na:

   (a) uvezene proizvode ribarstva i akvakulture koji su u skladu s člankom 12. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 isključeni iz opsega primjene potvrde o ulovu;
   (b) proizvode ribarstva i akvakulture ulovljene ili uzgojene u slatkim vodama;
   (c) ukrasne ribe, rakove i mekušce.

7.b  Podaci navedeni u točkama (a) do (h) stavka 5. ne primjenjuju se na proizvode ribarstva i akvakulture obuhvaćene tarifnim brojevima 1604 i 1605 kombinirane nomenklature.”

"

(b)  stavci 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:"

"8. Od zahtjeva utvrđenih ovih člankom države članice mogu izuzeti male količine proizvoda koje se prodaju potrošačima izravno s ribarskih plovila, pod uvjetom da njihova vrijednost ne prelazi mali iznos.

9.  Vrijednost iz stavka 8. na početku ne prelazi 50 EUR dnevno.

10.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) utvrđivanjem proizvoda ribarstva i akvakulture na koje se odnosi ovaj članak;
   (b) fizičkim stavljanjem podataka na proizvode ribarstva i akvakulture;
   (c) suradnjom država članica u vezi s dostupnošću podataka kojima je označena serija ili koji prate seriju;
   (d) utvrđivanjem proizvoda ribarstva i akvakulture na koje se ne odnose određene odredbe ovog članka;
   (e) podacima o relevantnom zemljopisnom području;
   (f) izmjenom vrijednosti iz stavka 9.

"

(g)  informacijama za potrošače o proizvodima ribarstva i akvakulture. [Am. 14]

(34)  u članku 59. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

"3. Kupac koji kupi proizvode ribarstva do određene granične vrijednosti mase, koji se nakon toga ne stavljaju na tržište, nego se upotrebljavaju isključivo za osobnu potrošnju, izuzima se iz ovog članka.

4.  Granična vrijednost mase iz članka 3. u početku ne prelazi 30 kg po danu.

5.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s izmjenom granične vrijednosti mase iz stavka 4., uzimajući u obzir status stoka o kojem je riječ.”

"

(35)  članak 60. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Država članica osigurava da se svi proizvodi ribarstva važu pomoću sustava koje su odobrila nadležna tijela, osim ako je donijela plan uzorkovanja koji je odobrila Komisija i zasniva se na metodologiji za utvrđivanje veličine uzoraka, razina rizika, kriterija rizika i informacija koje je potrebno uzeti u obzir, temeljenoj na procjeni rizika koju je Komisija uspostavila provedbenim aktima usvojenima u skladu s postupkom iz članka 119. stavka 2.”

"

(b)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

"7. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s

   (a) utvrđivanjem postupaka vaganja koji se primjenjuju na količine koje se iskrcavaju s ribarskih plovila Unije i na prekrcaje u kojima sudjeluju ribarska plovila Unije, kao i na vaganje proizvoda ribarstva na ribarskim plovilima Unije u vodama EU-a;
   (b) evidencijama o vaganju;
   (c) vremenom vaganja;
   (d) sustavima za vaganje;
   (e) vaganjem zamrznutih proizvoda ribarstva;
   (f) odbitkom vode i leda;
   (g) pristupom nadležnih tijela sustavima za vaganje, evidencijama o vaganju, pisanim deklaracijama i prostorima u kojima su proizvodi ribarstva uskladišteni ili u kojima se prerađuju;
   (h) posebnim pravilima za vaganje određenih pelagičkih vrsta za:
   i. utvrđivanje postupka vaganja za ulove haringe, skuše i šaruna;
   ii. luke za vaganje;
   iii. obavještavanje nadležnih tijela prije ulaska u luku;
   iv. istovar;
   v. očevidnik o ribolovu;
   vi. javni objekti za vaganje;
   vii. privatni objekti za vaganje;
   viii. vaganje zamrznute ribe;
   ix. vođenje evidencija o vaganju;
   x. prodajni list i potvrda o preuzimanju;
   xi. unakrsne provjere;
   xii. kontrola vaganja;"

"

(36)  članak 61. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 61.

Vaganje proizvoda ribarstva nakon prijevoza s iskrcajnog mjesta

1.  Odstupajući od članka 60. stavka 2., države članice mogu dopustiti vaganje proizvoda ribarstva nakon njihova prijevoza s iskrcajnog mjesta, pod uvjetom da se prevezu na odredište na području dotične države članice i da je ta država članica donijela plan kontrole koji je provedbenim aktom odobrila Komisija. Taj plan kontrole zasniva se na metodologiji za utvrđivanje veličine uzoraka, razina rizika, kriterija rizika i sadržaja planova kontrole, temeljenoj na procjeni rizika. Komisija donosi takvu metodologiju uzorkovanja na temelju provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.

2.  Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela države članice u kojoj su proizvodi ribarstva iskrcani mogu dopustiti da se ti proizvodi prije vaganja prevezu registriranim kupcima, registriranim aukcijskim centrima ili drugim tijelima ili osobama koji su odgovorni za prvo stavljanje na tržište proizvoda ribarstva u drugoj državi članici. Ovo se dopuštenje izdaje pod uvjetom da dotične države članice provode zajednički program kontrole iz članka 94., koji je provedbenim aktom odobrila Komisija. Taj zajednički program kontrole zasniva se na metodologiji za utvrđivanje veličine uzoraka, razina rizika, kriterija rizika i sadržaja planova kontrole, temeljenoj na procjeni rizika. Komisija donosi takvu metodologiju uzorkovanja na temelju provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(37)  u članku 64. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. „Komisija provedbenim aktima utvrđuje detaljna pravila u vezi s navođenjem jedinki, načinom prikazivanja i navođenjem cijene u prodajnim listovima te formate prodajnih listova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(38)  članak 65. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 65.

Izuzeća od zahtjeva u pogledu prodajnih listova

1.  Moguće je izuzeće od obveze dostavljanja prodajnih listova nadležnim tijelima ili drugim odobrenim tijelima države članice za proizvode ribarstva koje su iskrcale određene kategorije ribarskih plovila Unije iz članaka 16. i 25. ili za male količine iskrcanih proizvoda ribarstva. Ta mala količina na početku ne prelazi 50 kg ekvivalenta žive mase po vrsti. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a, s ciljem odobrenja takvih izuzeća te prilagoditi iznos male količine uzimajući u obzir status stoka o kojem je riječ.

2.  Kupac koji kupi proizvode ribarstva do određene granične vrijednosti mase, koji se nakon toga ne stavljaju na tržište, nego se upotrebljavaju isključivo za osobnu potrošnju, izuzima se od odredaba iz članaka 62., 63. i 64. Ta granična vrijednost mase u početku ne prelazi 30 kg. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s izmjenom granične vrijednosti mase, uzimajući u obzir status stoka o kojem je riječ.”

"

(39)  u članku 71. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. Komisija putem provedbenih akata određuje format izvješća o nadzoru. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(40)  članak 73. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako se u skladu s Ugovorom uspostavi program promatrača Unije zaduženih za kontrolu, promatrači zaduženi za kontrolu koji se nalaze na ribarskim plovilima država članica provjeravaju poštuje li dotično ribarsko plovilo pravila zajedničke ribarstvene politike. Oni izvršavaju sve zadatke predviđene programom promatrača, a posebno provjeravaju i bilježe aktivnosti i relevantne dokumente ribarskog plovila.”

"

(b)  stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

"9. S obzirom na promatrače zadužene za kontrolu, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119., a u vezi sa sljedećim pitanjima:

   (a) utvrđivanjem plovila za primjenu programa promatrača zaduženih za nadzor;
   (b) komunikacijskim sustavom;
   (c) pravilima sigurnosti plovila;
   (d) mjerama za osiguranje neovisnosti promatrača zaduženih za nadzor;
   (e) dužnostima promatrača zaduženih za nadzor;
   (f) financiranjem pilot-projekata.”

"

(41)  u članku 74. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

"6. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 119.a u vezi s metodologijom i obavljanjem inspekcijskih pregleda, uključujući:

   (a) pravila u vezi s odobravanjem službenih osoba zaduženih za obavljanje inspekcijskih pregleda na moru ili na kopnu;
   (b) pristup koji se temelji na procjeni rizika pri odabiru ciljeva inspekcijskih pregleda koji usvajaju države članice;
   (c) međusobno usklađivanje inspekcijskih kontrola i izvršenja država članica;
   (d) zadatke koje službene osobe trebaju obaviti prije samog inspekcijskog pregleda;
   (e) dužnosti službenih osoba ovlaštenih za obavljanje inspekcijskih pregleda;
   (f) obveze država članica, Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva;
   (g) posebne odredbe koje se odnose na inspekcijske preglede na moru i u lukama, inspekcijske preglede tijekom prijevoza, inspekcijske preglede na tržnicama.”

"

(42)  u članku 75. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 119.a u vezi s obvezama korisnika plovila i zapovjednika tijekom inspekcijskih pregleda.”

"

(43)  u članku 76. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

"4. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila o sadržaju izvješća o inspekcijskom pregledu, sastavljanju izvješća o inspekcijskom pregledu i slanju kopije izvješća o inspekcijskom pregledu korisniku plovila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(44)  u članku 78. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila u vezi s funkcioniranjem elektroničke baze podataka i pristupom Komisije elektroničkoj bazi podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(45)  članak 79. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 79.

Inspektori Unije

1.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje popis inspektora Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.

2.  Ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost obalne države članice, inspektori Unije mogu obavljati inspekcijske preglede u skladu s ovom Uredbom u vodama Unije te na ribarskim plovilima Unije izvan voda Unije.

3.  Inspektori unije mogu biti imenovani za:

   (a) provedbu posebnih programa kontrole i inspekcije donesenih u skladu s člankom 95.;
   (b) međunarodne programe kontrola u ribarstvu ako je Unija obvezna osigurati kontrole.

4.  Za izvršavanje svojih zadataka i pod uvjetima iz stavka 5., inspektori Unije imaju trenutačan pristup:

   (a) svim prostorima na ribarskom plovilu Unije i svakom drugom plovilu koje obavlja ribolovne aktivnosti, javnim prostorima ili mjestima i prijevoznim sredstvima; i
   (b) svim informacijama i dokumentima koji su im potrebni za obavljanje zadataka, a posebno očevidniku o ribolovu, iskrcajnim deklaracijama, potvrdama o ulovu, prekrcajnoj deklaraciji, prodajnim listovima i svim drugim odgovarajućim dokumentima;

i to u istom opsegu i pod istim uvjetima kao i službene osobe države članice u kojoj se obavlja inspekcijski pregled.

5.  Inspektori Unije nemaju policijske i izvršne ovlasti izvan područja države članice iz koje dolaze niti izvan voda Unije koje su pod suverenošću i jurisdikcijom države članice iz koje dolaze.

6.  Kada su imenovani kao inspektori Zajednice, službene osobe Komisije ili tijela koje je ona odredila nemaju policijske i izvršne ovlasti.

7.  Komisija određuje detaljna pravila u vezi s:

   (a) obavijesti Komisiji o inspektorima Unije;
   (b) donošenjem i održavanjem popisa inspektora Unije;
   (c) dostavljanjem popisa inspektora Unije regionalnim organizacijama za upravljanje u ribarstvu
   (d) ovlastima i dužnostima inspektora Unije
   (e) izvješćima inspektora Unije;
   (f) daljnjim postupcima u vezi s izvješćima inspektora Unije putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(46)  u članku 88. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Nakon što obavi savjetovanje s objema dotičnim državama članicama, Komisija provedbenim aktima određuje količine ribe koje se mogu uračunati u kvotu dodijeljenu državi članici u kojoj je iskrcaj ili prekrcaj obavljen. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(47)  u članku 92. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s:

   (a) dodjeljivanjem kaznenih bodova za teške prekršaje;
   (b) graničnom vrijednošću bodova koja pokreće postupak privremene obustave i trajnog oduzimanja povlastica za ribolov;
   (c) daljnjim postupcima nakon privremene obustave i trajnog oduzimanja povlastica za ribolov;
   (d) nezakonitim ribolovom tijekom privremene obustave i trajnog oduzimanja povlastica za ribolov;
   (e) uvjetima koji opravdavaju brisanje bodova.

5a.  Komisija određuje detaljna pravila u vezi s

   (a) uspostavom i funkcioniranje sustava kaznenih bodova za teške prekršaje;
   (b) obavještavanjem o odlukama;
   (c) prijenosom vlasništva plovila kojima su dodijeljeni bodovi;
   (d) brisanjem povlastica za ribolov odgovornih za teške prekršaje s odgovarajućih popisa;
   (e) obvezama informiranja država članica o uspostavljenom sustavu bodova za zapovjednike ribarskih plovila putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(48)  u članku 95. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Na određene vrste ribolova primjenjuju se posebni programi nadzora i inspekcije. Na temelju potrebe za posebnim i koordiniranim nadzorom ribolova, Komisija putem provedbenih akata i u dogovoru s dotičnim državama članicama može odrediti na koje će se vrste ribolova primjenjivati posebni programi kontrole i inspekcije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(49)  u članku 102. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

"3. Dotične države članice obavješćuju Komisiju o rezultatima istrage i dostavljaju joj izvješće sastavljeno najkasnije tri mjeseca od zahtjeva Komisije. Na opravdani zahtjev države članice Komisija provedbenim aktima može produljiti ovaj rok za razumno razdoblje.

4.  Ako upravna istraga iz stavka 2. ne omogući uklanjanje nepravilnosti ili ako tijekom provjera ili neovisnih inspekcijskih pregleda iz članaka 98. i 99. ili revizije iz članka 100. Komisija utvrdi nedostatke u sustavu kontrole države članice, Komisija će putem provedbenog akta sastaviti akcijski plan zajedno s tom državom članicom. Država članica poduzima sve potrebne mjere za provedbu tog akcijskog plana.”

"

(50)  članak 103. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. uvodna se rečenica zamjenjuje sljedećim:"

"1. Komisija može putem provedbenog akta odlučiti da za razdoblje od najviše 18 mjeseci privremeno ukine, u cijelosti ili djelomično, plaćanje financijske pomoći Unije na temelju Uredbe (EZ) br. 1198/2006 i članka 8. točke (a) Uredbe (EZ) br. 861/2006 ako postoje dokazi:”

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Ako za vrijeme privremene obustave plaćanja dotična država članica i dalje ne uspije dokazati da je poduzela popravne mjere kako bi u budućnosti osigurala poštovanje i provedbu važećih pravila ili da ne postoji opasnost da će učinkovito djelovanje sustava Unije za kontrolu i provedbu biti ozbiljno ugroženo u budućnosti, Komisija može putem provedbenih akata u cijelosti ili djelomično trajno ukinuti financijsku pomoć Unije čije je plaćanje bilo privremeno ukinuto u skladu sa stavkom 1. Do trajnog ukidanja može doći jedino nakon što je odgovarajuće plaćanje bilo privremeno obustavljeno 12 mjeseci.”

"

(c)  stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

"8. Komisija određuje detaljna pravila u vezi s

   (a) prekidom roka plaćanja;
   (b) privremenom obustavom plaćanja;
   (c) ukidanjem financijske pomoći putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(51)  članak 104. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako država članica ne ispunjava svoje obveze u vezi s provedbom višegodišnjeg plana te ako Komisija ima dokaze da je zbog neispunjavanja tih obveza ozbiljno ugroženo očuvanje dotičnog stoka, Komisija može putem provedbenih akata za dotičnu državu članicu privremeno zabraniti ribolov na koji utječe takvo neispunjavanje obveza.”

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

"4. Komisija provedbenim aktima ukida zabranu ako država članica dostavi Komisiji zadovoljavajuće pisane dokaze o tome da se ribolov može sigurno nastaviti.”

"

(52)  članak 105. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. uvodna se rečenica u prvom podstavku zamjenjuje sljedećim:"

"2. Ako u određenoj godini država članica premaši kvotu, dodijeljeni dio ili udio koji joj je za određeni stok ili skupinu stokova na raspolaganju za tu godinu, Komisija će joj putem provedbenih akata u sljedećoj godini ili sljedećim godinama smanjiti godišnju kvotu, dodijeljeni dio ili udio, i to primjenom faktora množenja u skladu sa sljedećom tablicom:”

"

(b)  stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

"4. Ako je država članica u prethodnim godinama premašila svoju kvotu, dodijeljeni dio ili udio koji su joj na raspolaganju za određeni stok ili skupinu stokova, Komisija može, putem provedbenih akata nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, odbiti kvote od budućih kvota te države članice kako bi se uzela u obzir razinu prelova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.

5.  Ako se na kvotu, dodijeljeni dio ili udio koji su dodijeljeni za određeni stok ili skupinu stokova a koji su premašeni ne može primijeniti smanjenje u skladu sa stavcima 1. i 2. jer ta kvota, dodijeljeni dio ili udio za taj stok ili skupinu stokova nije više na raspolaganju dotičnoj državi članici ili joj nije na raspolaganju u dovoljnoj mjeri, Komisija može provedbenim aktima, u skladu sa stavkom 1. i nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, u sljedećoj godini ili godinama smanjiti kvote za druge stokove ili skupine stokova koji su na raspolaganju toj državi članici na istom zemljopisnom području ili imaju istu komercijalnu vrijednost.

6.  Komisija može odrediti detaljna pravila u vezi s

   (a) procjenom prilagođene kvote u odnosu na koju će se računati prekomjerno iskorištavanje;
   (b) postupkom za savjetovanje s dotičnom državom članicom o smanjenju kvota iz stavaka 4. i 5. putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(53)  Članak 106. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako Komisija utvrdi da je država članica premašila ribolovni napor koji joj je dodijeljen, Komisija će putem provedbenih akata smanjiti budući ribolovni napor te države članice.”

"

(b)  u stavku 2. uvodna se rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

"2. Ako se premaši ribolovni napor koji je na određenom zemljopisnom području ili za određenu vrstu ribolova na raspolaganju državi članici, Komisija će putem provedbenih akata u sljedećoj godini ili sljedećim godinama smanjiti ribolovni napor koji je na raspolaganju toj državi članici na dotičnom zemljopisnom području ili za dotičnu vrstu ribolova, i to primjenom faktora množenja u skladu sa sljedećom tablicom:”

"

(c)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

"3. Ako se smanjenje u skladu sa stavkom 2. ne može primijeniti na najveći dopušteni ribolovni napor za neki stok koji je premašen, i to zbog toga jer takav najveći dopušteni ribolovni napor za taj stok nije više na raspolaganju dotičnoj državi članici, ili joj nije na raspolaganju u dovoljnoj mjeri, Komisija može putem provedbenih akata, u skladu sa stavkom 2., u sljedećoj godini ili godinama smanjiti ribolovni napor koji je na raspolaganju toj državi članici.

4.  Komisija može odrediti detaljna pravila u vezi s

   (a) procjenom najvećega raspoloživog ribolovnog napora u odnosu na koju će se računati prekomjerno iskorištavanje;
   (b) postupkom za savjetovanje s dotičnom državom članicom o smanjenju ribolovnog napora iz stavaka 3. putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(54)  Članak 107. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Ako postoje dokazi da država članica ne poštuje pravila koja se odnose na stokove obuhvaćene višegodišnjim planom te da to može ozbiljno ugroziti očuvanje tih stokova, Komisija može putem provedbenih akata u sljedećoj godini ili godinama smanjiti godišnju kvotu, dodijeljeni dio ili udio koji su za određeni stok ili skupinu stokova dodijeljeni toj državi članici, i to u skladu s načelom proporcionalnosti i uzimajući u obzir štetu nanesenu dotičnim stokovima.”

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

"4. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 119.a u vezi s rokom u kojemu država članica mora dokazati da se ribolov može sigurno nastaviti, materijalnim dokazima koje države članice prilažu u svojem odgovoru te određivanjem količina koje će se odbiti uzimajući u obzir

   (a) opseg i vrstu nesukladnosti,
   (b) opasnost za očuvanje,
   (c) štetu nanesenu tim stokovima zbog nepoštovanja pravila.”

"

(55)  u glavi XI. poglavlje IV. zamjenjuje se sljedećim:"

Poglavlje IV.

Privremene mjere

Članak 108.

Privremene mjere

1.  Ako postoje dokazi, između ostalog i oni koji se temelje na rezultatima uzorkovanja koje je provela Komisija, da ribolovne aktivnosti i/ili mjere koje poduzima država članica ili države članice dovode u pitanje mjere očuvanja i upravljanja donesene u okviru višegodišnjih planova ili dovode u opasnost morski ekosustav, zbog čega je potrebno odmah djelovati, Komisija može, na obrazloženi zahtjev bilo koje države članice ili na vlastitu inicijativu, donijeti odluku, putem provedbenih akata, o poduzimanju privremenih mjera koje će trajati najviše šest mjeseci.

2.  Privremene mjere predviđene stavkom 1. moraju biti razmjerne opasnosti i mogu uključivati, između ostalog:

   (a) privremena obustava ribolovnih aktivnosti plovila koja plove pod zastavom dotičnih država članica;
   (b) zabranu ribolova;
   (c) zabranu gospodarskim subjektima iz Unije da prihvaćaju iskrcane ulove, stavljaju u kaveze u svrhu tova ili uzgoja ili prekrcavaju ribu i proizvode ribarstva koje su ulovila plovila koja plove pod zastavom dotičnih država članica;
   (d) zabranu stavljanja na tržište ili uporabe u druge gospodarske svrhe ribe i proizvoda ribarstva koje su ulovila plovila koja plove pod zastavom dotičnih država članica;
   (e) zabranu isporuke žive ribe objektima za akvakulturu u vodama koje su pod jurisdikcijom dotičnih država članica;
   (f) zabranu prihvaćanja živih riba koje su ulovila plovila koja plove pod zastavom dotične države članice u svrhu akvakulture u vodama koje su pod jurisdikcijom drugih država članica;
   (g) zabranu ribarskim plovilima koja plove pod zastavom dotične države članice da obavljaju ribolov u vodama koje su pod jurisdikcijom drugih država članica;
   (h) odgovarajuću izmjenu podataka o ribolovu koje su dostavile države članice.

3.  Država članica dostavlja zahtjev iz stavka 1. istodobno Komisiji, ostalim državama članicama i dotičnim Savjetodavnim vijećima.”

"

(56)  u članku 109. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

"8. Države članice uspostavljaju nacionalni plan provedbe sustava potvrđivanja podataka, koji obuhvaća podatke navedene u točkama (a) i (b) stavka 2., kao i daljnje mjere u slučaju nepodudarnosti. Plan mora omogućiti državama članicama da na temelju upravljanja rizicima odrede redoslijed prednosti pri potvrđivanju podataka i unakrsnoj provjeri te pri daljnjim mjerama u slučaju nepodudarnosti. Plan se dostavlja Komisiji na odobrenje do 31. prosinca 2011. Komisija će putem provedbenih akata odobriti planove do 1. srpnja 2012., prethodno omogućivši državama članicama da unesu ispravke. Izmjene plana dostavljaju se Komisiji na odobrenje jedanput godišnje. Komisija provedbenim aktima odobrava izmjene plana.”

"

(57)  u članku 110. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

"3. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., države članice mogu do 30. lipnja 2012. u suradnji s Komisijom i tijelom koje je ona odredila provesti jedan pilot-projekt ili više njih u vezi s daljinskim pristupom u stvarnom vremenu podacima država članica o ribolovnim mogućnostima, koji su zabilježeni i potvrđeni u skladu s ovom Uredbom. Ako su i Komisija i dotična država članica zadovoljni rezultatima pilot-projekta i sve dok daljinski pristup funkcionira kako je dogovoreno, dotična država članica nije obvezna izvješćivati o ribolovnim mogućnostima na način opisan u članku 33. stavcima 2. i 8. Proučavaju se i ispituju načini i postupci pristupa podacima. Države članice moraju do 1. siječnja 2012. obavijestiti Komisiju planiraju li provoditi pilot-projekte. Od 1. siječnja 2013. može se u skladu s Ugovorom donijeti odluka o drukčijem načinu i učestalosti slanja podataka koje obavlja država članica.”

"

(58)  u članku 111. stavak 3. briše se.

(59)  sljedeći članak se umeće prije naslova poglavlja II.:"

„Članak 111.a

Detaljna pravila za provedbu pružanja podataka

Komisija putem provedbenih akata utvrđuje detaljna pravila u vezi s provjerom kvalitete, poštovanjem rokova za dostavu podataka, unakrsnim provjerama, analizama, provjerama podataka i uspostavom normiranog oblika preuzimanja i razmjene podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(60)  u članku 114. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

"1. Za potrebe ove Uredbe svaka država članica najkasnije do 1. siječnja 2012. uspostavlja službene internetske stranice koje su dostupne putem interneta i sadrže podatke navedene u člancima 115. i 116. Države članice dostavljaju Komisiji adresu svojih službenih internetskih stranica. Komisija može putem provedbenih akata odlučiti izraditi zajedničke norme i postupke kako bi osigurala transparentnu komunikaciju među državama članicama te između država članica, tijela koje je ona odredila i Komisije, kao i slanje redovitih kratkih pregleda u kojima je prikazan odnos između zabilježenih ribolovnih aktivnosti i ribolovnih mogućnosti.”

"

(61)  u članku 116. stavak 6. briše se.

(62)  umeće se sljedeći članak prije glave XIII.:"

„Članak 116.a

Detaljna pravila za provedbu odredaba o internetskim stranicama i mrežnim usluga

„Komisija može utvrditi detaljna pravila u vezi s djelovanjem internetskih stranica i mrežnih usluga putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(63)  u članku 117. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

"4. Komisija je putem provedbenih akta ovlaštena donositi pravila o uzajamnoj pomoći u vezi s:

   (a) međusobnom upravnom suradnjom država članica te suradnjom s trećim zemljama, Komisijom i tijelom koje je ona odredila, uključujući zaštitu osobnih podataka te korištenje podacima i zaštitu profesionalne i poslovne tajne,
   (b) troškovima provedbe zahtjeva za pomoći,
   (c) određivanjem jedinstvenog tijela države članice,
   (d) priopćenjem daljnjih mjera koje su nacionalne vlasti poduzele radi razmjene podataka,
   (e) zahtjevom za pomoći,uključujući zahtjeve za podacima, zahtjeve za mjerama i zahtjeve za upravnim obavijestima te utvrđivanje rokova za odgovore,
   (f) informacijama bez prethodnog zahtjeva,
   (g) odnosima država članica s Komisijom i trećim zemljama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2. ”

"

(64)  u članku 118. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

"5. „Komisija može putem provedbenih akata utvrditi detaljna pravila u vezi sa sadržajem i oblikom izvješća država članica. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 119. stavka 2.”

"

(65)  članak 119. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 119.

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu, ustanovljen člankom 30. Uredbe (EZ) br. 2371/2002. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.ˮ

"

(66)  umeće se sljedeći članak :"

„Članak 119.a

Delegiranje ovlasti

1.  Ovlast donošenja delegiranih akata prenesena je na Komisiju u skladu s uvjetima iz ovog članka.

2.  Ovlast donošenja delegiranih akata Delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 6., članka 8. stavka 2., članka 9. stavka 10., članka 14. stavka 11., članka 15. stavka 9., članka 17. stavka 6., članka 21. stavka 6., članka 22. stavka 7., članka 49. stavka 2., članka 51. stavka 1., članka 52 stavka 3., članka 58. stavka 10., članka 58. stavka 11., članka 59 stavka 5., članka 60 stavka 7., članka 65. stavka 1., članka 65. stavka 2., članka 73. stavka 9., članka 74. stavka 6., članka 75. stavka 2., članka 92. stavka 5.a i članka 107. stavka 4. prenosi se na neodređeno vrijeme Komisiji na razdoblje od tri godine počevši od (6)*.

Komisija sastavlja izvješće u pogledu delegiranja ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka tog trogodišnjeg razdoblja. U tom izvješću Komisija ocjenjuje učinkovitost akata donesenih u svjetlu ciljeva ove Uredbe i zajedničke ribarstvene politike, a posebno kako bi se osiguralo da je kontrola provedena pravedno, na primjer uporabom komparativnih pokazatelja.

Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Delegiranje ovlasti iz članka 7 stavka 6, članka 14. stavka 11., članka 15. stavka 9., članka 21. stava 6., članka 22. stavka 7., članka 49. stavka 2., članka 51. stavka 1., članka 52. stavka 3., članka 58. stavka 10., članka 58. stavka 11., članka 59. stavka 5., članka 60. stavka 7., članka 65. stavka 1., članka 65. stavka 2., članka 73. stavka 9., članka 74. stavka 6., članka 75. stavka 2., članka 92. stavka 5.a i članka 107. stavka 4. mogu opozvati u bilo kojem trenutku Europski parlament i Vijeće. Odlukom o opozivu ukidaju se delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum određen u njemu. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavještava Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 7. stavkom 6., člankom 14. stavkom 11., člankom 15. stavkom 9., člankom 21. stavkom 6., člankom 22. stavkom 7., člankom 49. stavkom 2., člankom 51. stavkom 1., člankom 52. stavkom 3., člankom 58. stavkom 10., člankom 58. stavkom 11., člankom 59. stavkom 5., člankom 60 stavkom 7., člankom 65. stavkom 1., člankom 65. stavkom 2., člankom 73. stavkom 9.,člankom 74. stavkom 6., člankom 75. stavkom 2., člankom 95. stavkom 5.a i člankom 107. stavkom 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta i Vijeća.ˮ

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 198, 10.7.2013., str. 71.
(2) SL C 198, 10.7.2013., str. 71.
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 5. veljače 2014.
(4)Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).
(5)Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(6)* Datum stupanja na snagu ove Uredbe.


Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama ***I
PDF 282kWORD 78k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica o opremi i zaštitnim sustavima namijenjenim za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama (preinaka) (COM(2011)0772 – C7-0426/2011 – 2011/0356(COD))
P7_TA(2014)0084A7-0255/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0772),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0426/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka. 2012(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0255/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama(preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0356


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/34/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati 'odborima za komitologiju' u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Eksplozivi za civilnu uporabu ***I
PDF 85kWORD 74k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica u vezi s dostupnošću eksploziva za civilnu uporabu na tržištu i nadzorom nad njima (preinaka) (COM(2011)0771 – C7-0423/2011 – 2011/0349(COD))
P7_TA(2014)0085A7-0256/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0771),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0423/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0256/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom.

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje eksploziva za civilnu upotrebu na tržištu i nadzoru nad njima (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0349


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/28/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da samo kada i u mjeri u kojoj se o provedbenim aktima u smislu Uredbe 182/2011 raspravlja na sjednicama odbora potonji se mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije. Sjednice odbora stoga spadaju pod područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) OJ C 181, 21.6.2012, str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Neautomatske vage ***I
PDF 281kWORD 77k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica u pogledu stavljanja neautomatskih vaga na raspolaganje na tržište (preinaka) (COM(2011)0766 – C7-0430/2011 – 2011/0352(COD))
P7_TA(2014)0086A7-0257/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0766),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0430/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0257/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom

3.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje neautomatskih vaga na tržište (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0352


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/31/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Elektromagnetska kompatibilnost ***I
PDF 357kWORD 73k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica o elektromagnetskoj kompatibilnosti (preinaka) (COM(2011)0765 – C7-0429/2011 – 2011/0351(COD))
P7_TA(2014)0087A7-0258/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0765),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0429/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0258/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost(preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0351


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/30/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da samo kada i u mjeri u kojoj se o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 raspravlja na sjednicama odbora, potonji se mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Električna oprema namijenjena za uporabu unutar određenih naponskih granica ***I
PDF 358kWORD 72k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica o stavljanju na raspolaganje električne opreme na tržištu namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (preinaka) (COM(2011)0773 – C7-0427/2011 – 2011/0357(COD))
P7_TA(2014)0088A7-0259/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0773),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0427/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012. (1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0259/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu električne opreme namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0357


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/35/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da samo kada i u mjeri u kojoj se o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 raspravlja na sjednicama odbora, potonji se mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Dizala i sigurnosne komponente za dizala ***I
PDF 357kWORD 76k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica u pogledu stavljanja na raspolaganje na tržištu dizala i sigurnosnih komponenti za dizala (preinaka) (COM(2011)0770 – C7-0421/2011 – 2011/0354(COD))
P7_TA(2014)0089A7-0260/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0770),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0421/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012. (1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenog 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0260/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dizala i sigurnosne komponente za dizala (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0354


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/33/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Jednostavne tlačne posude ***I
PDF 357kWORD 75k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica o stavljanju na raspolaganje na tržištu jednostavnih tlačnih posuda (preinaka) (COM(2011)0768 – C7-0428/2011 – 2011/0350(COD))
P7_TA(2014)0090A7-0261/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0768),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0428/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 27. ožujka 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0261/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu jednostavnih tlačnih posuda (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0350


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/29/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da samo kada i u mjeri u kojoj se o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 raspravlja na sjednicama odbora, potonji se mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Mjerni instrumenti ***I
PDF 280kWORD 74k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstva država članica o stavljanju na raspolaganje mjernih instrumenata na tržištu (preinaka) (COM(2011)0769 – C7-0422/2011 – 2011/0353(COD))
P7_TA(2014)0091A7-0376/2012

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0769),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0422/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 8. listopada 2012. upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. listopada 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0376/2012),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske izmjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih izmjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  Odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje mjernih instrumenata na tržištu (preinačena)

P7_TC1-COD(2011)0353


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/32/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 105.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Odšteta i pomoć putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku ***I
PDF 660kWORD 324k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage (COM(2013)0130 – C7-0066/2013 – 2013/0072(COD))
P7_TA(2014)0092A7-0020/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0130),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0066/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0020/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe Vijeća (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage

P7_TC1-COD(2013)0072


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog ekonomskog i socijalnog odbora(2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora Regija(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(5), i Uredba Vijeća (EZ) br. 2027/97(6) značajno su doprinijele zaštiti prava putnika u zračnom prometu kada su njihovi putni planovi poremećeni uskraćivanjem ukrcaja, dugim kašnjenjima, otkazivanjima ili neregularnim prijevozom prtljage.

(2)  Brojni nedostatci koji su otkriveni tijekom implementacije prava prema uredbama, spriječili su ostvarenje njihovog punog potencijala u pogledu zaštite putnika. Kako bi se osigurala učinkovita, djelotvorna i dosljedna primjena prava putnika u zračnom prometu diljem Europske unije, potreban je niz prilagodi sadašnjeg pravnog okvira. Ovo je naglašeno u Komisijinom Izvještaju o građanstvu EU-a za 2010. o uklanjanju prepreka pravima građana EU-a u kojem su objavljene mjere kojima će se osigurati niz zajedničkih prava, osobito za putnike u zračnom prometu, i odgovarajuća provedba tih prava.

(2a)  Usluge zračnog prijevoza putnici plaćaju unaprijed i izravno ih ili neizravno subvencioniraju porezni obveznici. Zrakoplovne karte bi se stoga trebale smatrati „dvostrano-obveznim ugovorom” kojim zračni prijevoznici jamče savjesno ispunjavanje ugovornih obveza. [Am. 1]

(3)  Kako bi se povećala pravna sigurnost za zračne prijevoznike i putnike, potrebna je preciznija definicija koncepta „izvanrednih okolnosti”, koja bi uzela u obzir presudu Europskog suda u predmetu C-549/07 (Wallentin-Hermann). Ova definicija trebala bi biti nadalje objašnjena putem nepotpunog potpunog popisa okolnosti koje su jasno definirane kao ili nisu izvanredne. Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi biti delegirana Komisiji kako bi po potrebi mogla dopuniti taj popis. [Am. 2]

(4)  U predmetu C-173/07 (Emirati), Europski sud smatrao je da se koncept „leta” unutar značenja Uredbe (EZ) br. 261/2004 mora protumačiti kao aktivnost zračnog prometa, kao „jedinica” takvog prometa, koju izvršava zračni prijevoznik koji slaže svoj plan puta. Kako bi se izbjegla nesigurnost, treba dati jasnu definiciju „leta”, kao i povezanih pojmova „povezanog leta” i „putovanja”.

(5)  U predmetu C-22/11 (Finnair), Europski Sud je odlučio da se koncept „uskraćenog ukrcaja” mora tumačiti kao da je povezan ne samo sa slučajevima u kojima je ukrcaj uskraćen zbog previše rezervacija već i u slučajevima kada je ukrcaj uskraćen na temelju drugih razloga, poput izvršnih razloga. Uz ovakvu potvrdu, nema razloga da se trenutna Definicija „uskraćenog ukrcaja” izmijeni treba se odnositi na slučajeve kada je predviđeno vrijeme polaska promijenjeno na raniji odlazak s posljedicom da putnik propusti let. [Am. 3]

(6)  Uredba (EZ) br. 261/2004 također se primjenjuje na putnike koji su rezervirali svoj zračni prijevoz kao dio paket aranžmana. Međutim, treba se pojasniti da putnici ne mogu zbrajati odgovarajuća prava, osobito prema ovoj Uredbi i prema Direktivi Vijeća 90/314/EEZ(7). Putnici bi trebali imati mogućnost izbora prema kojem će zakonu podnijeti svoje pritužbe, ali ne bi smjeli imati pravo na zbrajanje odšteta za isti problem prema oba pravna akta. Putnici ne bi trebali brinuti na koji način Zračni prijevoznici i tour operatori rasporediti takve trebali bi putnicima pružiti potrebne dokaze kako bi oni bez odlaganja zaključili svoje pritužbe među sobom. [Am. 4]

(7)  Kako bi poboljšali razinu zaštite, putnicima ne bi trebalo biti moguće putnicima uskratiti ukrcaj na povratnom putovanju dijelu leta s dvosmjernom (povratnom) kartom ako nisu iskoristili polazno putovanje sve dijelove puta predviđene kartom. [Am. 5]

(8)  Zasada, putnike se ponekad kažnjava zbog pogrešno napisanih imena, primjenom kaznenih administrativnih pristojbi. Razumne Izmjene pogrešaka pri rezervaciji ne bi se trebale naplatiti s uvjetom da ne podrazumijevaju promjenu vremena, datuma, plana puta ili putnika. [Am. 6]

(9)  Treba se objasniti da u slučaju otkazivanja putnik, a ne zračni prijevoznik, odlučuje da li će izabrati vraćanje prevoznine, nastavak putovanja preusmjeravanjem ili putovanje kasnije istoga dana ili kasnijeg dana. [Am. 7]

(9a)  Zračni prijevoznici trebali bi biti obvezni vratiti već plaćene poreze bez naknade gostu koji otkaže putovanje. [Am. 8]

(9b)  Ako se putnik u okviru određenog sporazuma odluči putovati kasnije, troškovi odlaska i dolaska u zračnu luku zbog otkazanog leta uvijek bi se trebali u cijelosti nadoknaditi. To uključuje troškove javnog prijevoza, prijevoza taksijem i troškove parkiranja u zračnoj luci. [Am. 9]

(9c)  Financijska zaštita putnika u slučaju pogreške zračnog prijevoznika ključna je komponenta učinkovitog režima prava putnika. Kako bi se ojačala zaštita putnika u zračnom prometu u slučaju otkazivanja letova zbog nesolventnosti zračnog prijevoznika ili obustave usluga zračnog prijevoznika zbog ukidanja operativne licencije, zračni prijevoznici trebali bi biti obvezni pružiti dovoljno dokaza sigurnosti za vraćanje prevoznine ili povratak putnika. [Am. 10]

(9d)  Na primjer, stvaranje fonda za jamstva ili sustava obveznog osiguranja omogućit će zračnom prijevozniku osiguravanje vraćanja prevoznine putnicima ili njihov povratak nakon otkazivanja leta zbog insolventnosti zračnog prijevoznika ili obustave pružanja usluga zračnog prijevoznika zbog ukidanja operativne licencije. [Am. 11]

(10)  Upravno tijelo zračne luke i korisnici zračnih luka kao što su zračni prijevoznici, i poduzeća za zemaljske usluge, pružatelji usluga zračne navigacije i pružatelji usluga za putnike s invaliditetom i putnike sa smanjenom pokretljivošću trebali bi surađivati poduzeti odgovarajuće mjere za jačanje koordinacije i suradnje među korisnicima zračnih luka kako bi smanjili utjecaj višestrukih problema u zračnom prijevozu na putnike osiguravanjem njihove skrbi i osiguranjem preusmjeravanja. U tu bi svrhu, trebali bi pripremiti planove upravljačka tijela zračne luke trebala osigurati odgovarajuću koordinaciju uz pomoć pravog plana za nepredviđene slučajeve za takve događaje i u razvoju takvih planova raditi zajedno da bi razvili takve s nacionalnim, regionalnim ili lokalnim tijelima. Te bi planove trebala ocijeniti Nacionalna provedbena tijela, koja prema potrebi mogu zahtijevati prilagodbe. [Am. 12]

(10a)  Zračni bi prijevoznici trebali uspostaviti postupke i koordinirane radnje kako bi pružili odgovarajuće informacije putnicima koji čekaju. Ovim bi se postupcima trebalo jasno odrediti tko je odgovoran u svakoj od zračnih luka za organiziranje skrbi, pomoći, preusmjeravanja ili naknade te uspostaviti postupke i uvjete za pružanje ovih usluga. [Am. 13]

(10b)  Radi pomoći putnicima u slučaju problema u zračnom prijevozu ili zakašnjele, oštećene ili izgubljene prtljage, zračni bi prijevoznici u zračnim lukama trebali uspostaviti kontaktne točke na kojima će njihovo osoblje za kontakt ili treće strane koje su opunomoćili pružati putnicima potrebne informacije o njihovim pravima, uključujući i o postupcima za žalbu, te im pomoći u njihovim neposrednim koracima. [Am. 14]

(11)  Uredba (EZ) br. 261/2004 trebala bi izričito uvesti pravo na odštetu za putnike koji trpe duga kašnjenja, u skladu s presudom Europskog suda u Zajedničkim predmetima C-402/07 i C-432/07 (Sturgeon) i načelo jednakog postupanja, kojim se zahtijeva da se ne postupa različito u usporedivim situacijama. U isto vrijeme, Vremenska granica iznad koje kašnjenja omogućuju ostvarivanja prava na odštetu trebala bi se povećati između ostalog uzimajući u obzir financijski utjecaj na sektor. i kako bi se kao posljedicu izbjeglo povećanje učestalosti otkazivanja. Kako bi se osiguralo Rezultat toga trebao bi biti da građani koji putuju unutar EU-a dobiju jednake uvjete za odštetu. granica bi trebala biti jednaka za sva putovanja unutar Unije, ali bi trebala ovisiti Istovremeno, određene granice trebale bi se povisiti ovisno o duljini putovanja u i iz trećih zemalja da bi se u obzir uzele izvršne teškoće na koje nailaze zračni prijevoznici kada se suočavaju s kašnjenjima u udaljenim zračnim lukama. U pogledu iznosa naknade, isti bi iznos uvijek trebalo primijeniti za sve letove iste udaljenosti. [Am. 15]

(12)  Da bi se osigurala pravna sigurnost, Uredba (EZ) br. 261/2004 trebala bi izravno potvrditi da promjena rasporeda letova ima sličan utjecaj na putnike kao i duga kašnjenja ili uskraćeni ukrcaj i stoga bi trebala omogućavati ostvarenje sličnih prava. [Am. 16]

(13)  Putnici koji propuste povezani let zbog promjene rasporeda ili kašnjenja trebali bi primiti odgovarajuću skrb dok čekaju preusmjeravanje. U skladu s načelom jednakog postupanja i presudom Europskog suda u predmetu C-11/11 (Air France protiv Folkertsa), ti bi putnici bi trebali podnijeti zahtjev za odštetu na temeljima sličnim onima putnika čiji letovi kasne ili su otkazani s obzirom na kašnjenje leta pri dolasku u konačno odredište njihovog putovanja. [Am. 17]

(13a)  U načelu, zračni prijevoznik koji je uzrokovao promjenu rasporeda ili kašnjenje dužan je ponuditi pomoć i preusmjeravanje. Međutim, da bi se smanjio ekonomski teret za dotičnog zračnog prijevoznika, odšteta koju treba platiti putnicima trebala bi biti povezana s kašnjenjem prethodnog povezanog leta u točki transfera. [Am. 18]

(13b)  Putnicima s invaliditetom ili putnicima sa smanjenom pokretljivošću koji propuste povezani let zbog kašnjenja koje je izazvala služba zračnih luka za pružanje pomoći, trebala bi se pružiti skrb na odgovarajući način dok čekaju preusmjeravanje. Ti bi putnici trebali podnijeti zahtjev za odštetu upravnom tijelu zračne luke na temeljima sličnim onima putnika čiji letovi kasne ili čije letove su otkazali zračni prijevoznici. [Am. 19]

(14)  Kako bi se poboljšala zaštita putnika, treba se pojasniti da putnici zakašnjelih letova imaju prava na skrb i odštetu neovisno o tome čekaju li u terminalu zračne luke ili već sjede u zrakoplovu. Međutim, budući da potonji nemaju pristup uslugama koje su na raspolaganju u terminalu, njihova prava trebaju biti pojačana s obzirom na temeljne potrebe i s obzirom na pravo na iskrcaj.

(15)  Kada putnik odabere preusmjeravanje prvom mogućom prilikom, zračni prijevoznik često omogućuje preusmjeravanje ovisno o dostupnosti slobodnih mjesta u vlastitim uslugama prijevoza, i time uskraćuje putnicima mogućnost bržeg preusmjeravanja zamjenskim uslugama. Trebalo bi se utvrditi da nakon proteka određenog razdoblja prijevoznik mora ponuditi preusmjeravanje uslugama drugog prijevoznika ili drugim vrstama prijevoza ako će to ubrzati preusmjeravanje. Zamjensko preusmjeravanje trebalo bi ovisiti o dostupnosti slobodnih mjesta.

(16)  Zračni prijevoznici trenutno se suočavaju s neograničenom odgovornošću za smještaj svojih putnika u slučaju izvanrednih okolnosti dugog trajanja. Ta nesigurnost zajedno s odsustvom predvidljive vremenske granice može ugroziti financijsku stabilnost zračnog prijevoznika. Zračni prijevoznik bi stoga međutim trebao biti u mogućnosti ograničiti pružanje skrbi koja se tiče troškova smještaja i, u slučajevima kada putnici sami nađu smještaj, koja se tiče troškova i skrbi nakon isteka određenog vremenskog razdoblja. Štoviše, planiranje za nepredviđene slučajeve i brzo preusmjeravanje trebalo bi smanjiti rizik da putnici dugo čekaju.

(17)  Pokazalo se da primjena određenih prava putnika, osobito prava na smještaj, nije proporcionalna prihodu zračnih prijevoznika za neke poslove manjih razmjera. Letovi koje obavljaju mali zrakoplovi na kratkim udaljenostima trebali bi stoga biti izuzeti od obaveze plaćanja smještaja, iako bi prijevoznik ipak trebao pomoći putniku da pronađe takav smještaj. [Am. 21]

(18)  Kada dođe do problema u zračnom prijevozu, može biti teže organizirati smještaj za osobe s invaliditetom, osobe smanjene pokretljivosti i druge osobe s posebnim potrebama poput djece bez pratnje, trudnice i osobe kojima je potrebna posebna medicinska skrb. Dakle, sva ograničenja prava na smještaj u slučaju izvanrednih okolnosti ili regionalnih letova nikako se ne bi se trebala odnositi na ove kategorije putnika. [Am. 22]

(18a)  Ako zračni prijevoznik zahtijeva da njegovatelj prati osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, njegovatelji ne bi trebali podlijegati plaćanju odgovarajuće pristojbe za polazak. [Am. 23]

(18b)  Pružatelji usluga trebali bi osobama smanjene pokretljivosti i osobama s invaliditetom u svakom trenutku osigurati pravo na besplatnu uporabu naprava za disanje koje su prošle sigurnosne provjere u zrakoplovu. Komisija bi trebala sastaviti popis odobrene medicinski opreme za kisik u suradnji s industrijom i organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti, pri čemu se trebaju poštovati sigurnosni zahtjevi. [Am. 24]

(19)  Razlozi sadašnje razine dugih kašnjenja i otkazanih letova u EU-u ne mogu se pripisati samo zračnim prijevoznicima. Kako bi se sudionici u zrakoplovnom lancu potaknuli da traže pravovremena rješenja i smanje neugodnosti koje duga kašnjenja i otkazivanja uzrokuju putnicima, zračni prijevoznici trebali bi tražiti pravo na odštetu od svake treće strane koja je doprinijela događaju koji je omogućio pravo na odštetu i druge obaveze.

(20)  Putnici ne bi trebali samo biti ispravno obaviješteni o svojim pravima u slučaju poremećaja leta, promjene rasporeda ili uskraćenog ukrcaja, već bi trebali biti i odgovarajuće obaviješteni o uzroku samog poremećaja, čim ta informacija bude dostupna. Ta bi informacija Tu bi informaciju također trebala biti pružena trebao pružiti zračni prijevoznik ako je putnik kupio kartu putem posrednika s poslovnim nastanom u Uniji. Putnici bi također trebali biti obaviješteni o najjednostavnijim i najbržim postupcima podnošenja pritužbe i žalbe kako bi mogli ostvariti svoja prava. [Am. 25]

(21)  Kako bi se osigurala bolja provedba prava putnika, uloga Nacionalnih provedbenih tijela bi trebala biti preciznije definirana i jasnije se razlikovati od rješavanja pojedinačnih pritužbi putnika.

(21a)  Kako bi pomogli Nacionalnim provedbenim tijelima u ispunjavanju njihove uloge u provođenju ove Uredbe, zračni prijevoznici trebali bi im pružiti odgovarajuću dokumentaciju o usklađenosti koja pokazuje njihovu stalnu usklađenost sa svim odgovarajućim člancima Uredbe. [Am. 26]

(21b)  S obzirom na to da je komercijalno zrakoplovstvo dio tržišta Unije, mjere koje jamče provedbu Uredbe bit će učinkovitije na razini Unije ako se poveća sudjelovanje Europske komisije. Posebno, Europska komisija trebala bi u javnosti koja koristi zračni promet povećati svijest o usklađivanju zračnih prijevoznika sa zahtjevima za ostvarivanje prava putnika objavljivanjem popisa prijevoznika koji sustavno krše odredbe ove Uredbe. [Am. 27]

(22)  Putnici bi trebali biti obaviješteni na odgovarajući način o relevantnim postupcima za podnošenje zahtjeva i pritužbi zračnim prijevoznicima i upozoreni na postojanje rokova koji se na to odnose, osobito rokova utvrđenih člankom 16.a stavkom 2. i trebali bi primiti očitovanje u razumnom vremenskom razdoblju što je prije moguće. Putnici bi trebali imati mogućnost da podnesu pritužbu o zračnom prijevozniku putem izvansudskih mjera. Države članice trebale bi osigurati uslugu dobro opremljenog posredovanja u slučaju da nije moguće riješiti spor između putnika i zračnog prijevoznika. Međutim, budući da je pravo na učinkovit pravni lijek pred sudom temeljno pravo utvrđeno člankom 47. iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije, te mjere ne bi smjele onemogućiti ili ometati pristup putnika sudovima. U tu bi svrhu putnici uvijek trebali dobiti sve adrese i podatke za kontakt s tijelima zaduženima za provođenje tih postupaka u svakoj državi. Radi jednostavne, brze i ekonomične obrade odštetnih zahtjeva kako u sudskim tako i u izvansudskim postupcima trebala bi postojati uputa prvenstveno na postupke internetskog i alternativnog rješavanja sporova kao i na europski postupak za sporove male vrijednosti. [Am. 28]

(22a)  Svakom zahtjevu uvijek bi trebala prethoditi pritužba. [Am. 29]

(23)  U predmetu C-139/11 (Moré protiv KLM-a), Europski Sud je pojasnio da su vremenski rokovi za pokretanje tužbi za dobivanje odštete u skladu s nacionalnim zakonima svake države članice. U pogledu izvansudskih rješenja, vremenski rokovi određeni su u skladu s Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8). [Am. 30]

(24)  Stalni protok informacija između Komisije i provedbenih tijela omogućio bi Komisiji da bolje ispuni svoju ulogu nadzora i koordinacije nacionalnih tijela te da im daje podršku.

(25)  Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe (EZ) br. 261/2004, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Ove ovlasti bi se trebale koristiti u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(26)  Savjetodavni postupak bi se trebao koristiti za donošenje provedbenih odluka s obzirom na sadržaj izvješća o aktivnosti koja države članice daju Komisiji.

(26a)  Kako bi se povećala pravna sigurnost za zračne prijevoznike i putnike, trebalo bi omogućiti pojašnjenje koncepta „izvanrednih okolnosti” na temelju rada Nacionalnih provedbenih tijela i presuda Suda. Posebno je važno da Komisija tijekom svojih pripremnih radnji provede odgovarajuća savjetovanja s Nacionalnim provedbenim tijelima. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 31]

(27)  Kako bi se osiguralo da se oštećenje ili gubitak opreme za kretanje nadoknadi u njenoj punoj vrijednosti, zračni prijevoznici trebali bi besplatno ponuditi osobama i službe zračne luke za pružanje pomoći obavještavaju osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću mogućnost pri rezervaciji i ponovno pri registraciji o mogućnosti da daju posebnu izjavu interesa, koja im slijedom Montrealske konvencije omogućava da traže punu odštetu za gubitak ili oštećenje. Zračni prijevoznici moraju obavijestiti putnike prilikom rezerviranja karata o postojanju spomenute izjave i prava koja iz nje proizlaze. [Am. 32]

(28)  Putnici su ponekad zbunjeni u vezi prtljage koju smiju ponijeti u zrakoplov, s obzirom na dimenzije, težinu i broj predmeta. Kako bi se osiguralo da su putnici u potpunosti svjesni dopuštene težine prtljage uključene u njihovu kartu, za ručnu i predanu prtljagu, zračni prijevoznici bi trebali jasno ukazati na dopuštenu težinu pri rezervaciji i u zračnoj luci.

(29)  Muzički instrumenti bi trebali uvijek kad je moguće biti prijavljeni kao prtljaga u putničkoj kabini i, kada to nije moguće, biti uneseni u teretni odjeljak zrakoplova prema odgovarajućim uvjetima. Kako bi se dotičnim putnicima omogućilo da procijene može li se njihov instrument pohraniti u putničkoj kabini, zračni bi ih prijevoznici trebali obavijestiti o veličini prostora za skladištenje. Uredbu (EZ) br. 2027/97 trebal bi na odgovarajući način izmijeniti. [Am. 33]

(30)  Kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena prava dodijeljenih putnicima Uredbom (EZ) br. 2027/97, Nacionalna provedbena tijela imenovana Uredbom (EZ) br. 261/2004 bi također trebala nadzirati i provoditi prava prema Uredbi (EZ) br. 2027/97.

(31)  S obzirom na kratke rokove za podnošenje pritužbi za izgubljenu, oštećenu i zakašnjelu prtljagu, zračni bi prijevoznici trebali dati putnicima u svim zračnim lukama gdje putnici imaju mogućnost da po dolasku podnesu pritužbu osiguravanjem obrasca trebalo bi uspostaviti posebnu službu za podnošenje pritužbi povezanih s prtljagom. U tu bi svrhu zračni prijevoznici putnicima trebali osigurati obrazac za pritužbe u zračnoj luci na svim službenim jezicima EU-a. Obrazac može biti i obrazac za zajednički Zapisnik o nepravilnostima pošiljke (PIR). Komisija bi trebala provedbenim aktima utvrditi formu standardiziranog obrasca. [Am. 34]

(32)  Članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2027/97 nepotreban je budući da su sada pitanja osiguranja regulirana Uredbom (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(10). U skladu s tim trebao bi se izbrisati.

(33)  Nužno je da novčana ograničenja utvrđena Uredbom (EZ) br. 2027/97 budu izmijenjena uzimajući u obzir ekonomski razvoj, kako je utvrdila Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) u 2009. na temelju članka 24. stavka 2. Montrealske konvencije.

(34)  Kako bi se osigurao nastavak usklađivanja između Uredbe (EZ) br. 2027/97 i Montrealske konvencije, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji. Ova ovlast omogućit će Komisiji da izmjeni novčana ograničenja utvrđena Uredbom (EZ) br. 2027/97 u slučaju da ih je izmijenila Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) na temelju članka 24. stavka 2. Montrealske konvencije.

(35)  Ova bi Uredba trebala poštovati temeljna prava i priznavati načela, prepoznata osobito Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, napose zaštitu potrošača, pravo na zaštitu osobnih podataka, zabranu svakog oblika diskriminacije i integraciju osoba s invaliditetom i pravo na učinkovit pravni lijek i na pravedno suđenje.

(35a)  Kako bi se poboljšala zaštita putnika izvan granica EU-a, o pitanjima prava putnika trebalo bi raspravljati u sklopu bilateralnih i međunarodnih sporazuma. [Am. 35]

(35b)  Putnicima s osobito teškim invaliditetom kojima su potrebne sanitarije te prostorije za preodijevanje besplatno bi trebalo osigurati posebne prostore u svim zračnim lukama EU-a kroz koje godišnje prođe više od milijun putnika. [Am. 36]

(35c)  Nacionalna provedbena tijela koja su uspostavile države članice nemaju uvijek dovoljne ovlasti da osiguraju učinkovitu zaštitu putničkih prava. Države članice bi stoga trebale dati Nacionalnim provedbenim tijelima dovoljne ovlasti za kažnjavanje kršenja prava i rješavanje sporova između putnika i industrije te bi sva Nacionalna provedbena tijela trebala u potpunosti istražiti sve zaprimljene pritužbe. [Am. 37]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 261/2004 mijenja se kako slijedi:

(-1) U članku 1. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:"

„(d) u slučaju premještanja u niži razredˮ. [Am. 38]

"

(-1a) U članku 1. stavku 1. umeće se sljedeća točka:"

„(e) propuste povezani let.” [Am. 39]

"

(-1b) u članku 1.briše se stavak 3.: [Am. 174/rev]

1.  u članak 2. unose se izmjene kako slijedi:

(a)  definicija u točki (c) zamjenjuje se sljedećom:"

' „prijevoznik Zajednice” znači svaki zračni prijevoznik s važećom operativnom licencijom koju je izdala država članica u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća*.

_________________________

* Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008, str. 3).'.

"

(b)  definicija u točki (d) zamjenjuje se sljedećom:"

„„Organizator” znači osoba prema značenju u članku 2. stavku 2. Direktive Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima(11); koja, ne samo povremeno, organizira paket aranžmane i prodaje ih, ili ih nudi na prodaju bilo izravno ili posredstvom prodavatelja; [Am. 40]

"

(ba)  Točka (g) zamjenjuje se sljedećim:"

„ „rezervacija” znači da putnik ima kartu ili neki drugi dokaz koji pokazuje da je zračni prijevoznik ili organizator primio i registrirao rezervaciju;”. [Am. 41]

"

(c)  Definicija u točki (i) zamjenjuje se sljedećim:"

„Osoba sa s invaliditetom” ili „osoba sa smanjenom pokretljivošću” znači svaka osoba kako je definirano člankom 2. a Uredbe (EZ) br. 1107/2006 o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu čija je pokretljivost pri korištenju prijevoznih sredstava ograničena zbog tjelesnih teškoća (osjetilnih ili motoričkih, trajnih ili privremenih), intelektualnih teškoća ili smetnji, zbog nekih drugih poteškoća ili zbog starosti i čije stanje zahtijeva primjerenu podršku i prilagodbu usluga koje svim putnicima stoje na raspolaganju;(12) [Am. 42]

"

(ca)  Točka (j) zamjenjuje se sljedećim:"

„uskraćeni ukrcaj” znači uskraćivanje ukrcaja na let putnicima usprkos tome što su se pojavili u čekaonici za ukrcaj sukladno uvjetima iz članka 3. stavka 2., osim u slučajevima kada postoje opravdani razlozi da im se ukrcaj uskrati, bilo iz zdravstvenih razloga, sigurnosti ili zaštite ili neadekvatne putne dokumentacije. Let za koji je predviđeno vrijeme polaska pomaknuto unaprijed s posljedicom putnikovog propuštanja tog leta, smatrat će se letom na koji je putniku uskraćen ukrcaj.” [Am. 43]

"

(d)  Sljedeća rečenica je dodana definiciji „otkazivanja” u točki (1):"

„Let pri kojem je zrakoplov uzletio ali je, iz nekog razloga, bio nakon toga prisiljen sletjeti u zračnu luku koja nije zračna luka odredišta ili vratiti se u zračnu luku polazišta, i ako su putnici iz dotičnog zrakoplova prebačeni na druge letove, smatrati će se otkazanim letom.ˮ [Am. 44]

"

(e)  Dodaju se sljedeće definicije:"

„(m) „izvanredne okolnosti” znače okolnosti koje po svojoj prirodi i uzroku, nisu prisutne su izvan kontrole pri normalnom obavljanju djelatnosti zračnog prijevoznika u pitanju i izvan su njegove stvarne kontrole. na koje se ne odnose obveze pridržavanja odgovarajućih sigurnosnih odredbi. Za potrebe ove Uredbe, izvanredne okolnosti uključivati ograničene su na okolnosti utvrđene Prilogom I. [Am. 45]

   (n) „let” znači djelatnost zračnog prijevoznika između dvije zračne luke; međustanice samo za tehničke i operativne svrhe ne uzimaju se u obzir;
   (o) „povezani let” znači let koji, prema pojedinačnom ugovoru o prijevozu, ili na temelju pojedinačnog broja rezervacije omogućava putniku da stigne na točku transfera kako bi otišao na drugi let, ili, gdje to odgovara u kontekstu članka 6.a, znači da drugi let polazi s točke transfera. [Am. 46]
   (p) „putovanje” znači let ili kontinuirani niz povezanih letova koji prevoze putnika iz zračne luke polaska do konačnog odredišta u skladu s ugovorom o prijevozu;
   (q) „zračna luka” znači bilo koja površina posebna prilagođena za slijetanje, polijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući pomoćne objekte, postrojenja i opremu koje te operacije mogu uključivati radi zahtjeva zračnog prometa i usluga zračnog prijevoza, uključujući pomoćne objekte, postrojenja i opremu potrebne radi pružanja potpore uslugama komercijalnog zračnog prijevoza;
   (r) „upravljačko tijelo zračne luke” znači tijelo čiji je cilj, u vezi s drugim aktivnostima ili ne, ovisno o slučaju, na temelju nacionalnog prava, propisa ili ugovora, vođenje i upravljanje zračnom lukom ili infrastrukturama mreže zračnih luka te koordinacija i kontrola djelatnosti različitih operatora u dotičnoj zračnoj luci ili mreži zračnih luka u skladu sa svojim ovlastima; [Am. 47]
   (s) „cijena karte” znači puna cijena karte plaćena za kartu i uključuje zračnu pristojbu, sve primjenjive poreze, naknade i davanja za sve obavezne i neobavezne usluge uključene u kartu, kao što su troškovi registracije za let, dodjeljivanja karata i izdavanja karte za ukrcaj, nošenja najmanje dopuštene težine prtljage uključujući jedan komad ručne prtljage, komad registrirane prtljage i neophodne predmete, kao i troškove povezane s plaćanjem kao što su naknade za plaćanje kreditnom karticom; unaprijed objavljena cijena karte uvijek odražava konačnu cijenu karte koja se naplaćuje. [Am. 48]
   (t) „cijena leta” znači vrijednost dobivena množenjem cijene karte s omjerom između udaljenosti leta i ukupne udaljenosti putovanja pokrivenih kartom; kada cijena karte nije poznata, vrijednost nadoknade odgovara iznosu plaćene nadopune za mjesto u prvoj klasi na letu; [Am. 49]
   (u) „vrijeme polaska” znači vrijeme kada zrakoplov napušta mjesto polaska, poguran ili vlastitim pogonom (vrijeme početka vožnje);
   (v) „vrijeme dolaska” znači vrijeme kada zrakoplov stigne do dolaznog stajališta i kočnice za parkiranje su pokrenute (vrijeme zaustavljanja);
   (w) „zadržavanje zrakoplova na zemlji” znači, pri polasku, vremensko razdoblje u kojem zrakoplov stoji na zemlji između početka završetka ukrcaja putnika i vremena polaska zrakoplova, ili, pri dolasku, vrijeme između slijetanja zrakoplova i početka iskrcaja putnika; [Am. 50]
   (x) „noć” je razdoblje između ponoći i 6 ujutro,
   (y) „dijete bez pratnje” je dijete koje putuje bez pratnje roditelja i skrbnika i kad je zračni prijevoznik prihvatio odgovornost za skrb u skladu s njegovim objavljenim pravilima.

U članku 2. umeće se sljedeća točka:

   (ya) „kašnjenje u dolasku” znači vremenska razlika između vremena dolaska navedenog na karti putnika i stvarnog vremena dolaska. Let pri kojem je zrakoplov uzletio, ali je bio nakon toga prisiljen vratiti se u zračnu luku polazišta, te je uzletio kasnije, smatra se letom s kašnjenjem u dolasku. Jednako tako, let koji je skrenuo s pravca, no pri kojem zrakoplov ipak stigne na konačno odredište ili u zračnu luku koja se nalazi u blizini konačnog odredišta, smatra se letom s kašnjenjem u dolasku. [Am. 51]

U članku 2. umeće se sljedeća točka:

   (yb) „preusmjeravanje” znači ponuda druge mogućnosti prijevoza koja se ne naplaćuje dodatno te omogućuje putniku da stigne na konačno odredište;” [Am. 52]

"

2.  članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„Stavak 1. primijenit će se uz uvjet da su putnici:

   (a) potvrdili rezervaciju na letu u pitanju i, osim u slučaju otkazivanja na koje se odnosi članak 5. i u slučaju promjene rasporeda na koje se odnosi članak 6. ili u slučaju povezanoga leta iz članka 6.a, prisutni su za ukrcaj, [Am. 53]
   kako je određeno i u vrijeme unaprijed navedeno i u pisanom obliku (uključujući elektroničkim putem) od strane zračnog prijevoznika, organizatora ili ovlaštenog putnog agenta,

ili, ako vrijeme nije navedeno,

   ne kasnije od 45 minuta prije zakazanog vremena polaska; ili
   (b) bili prebačeni od strane zračnog prijevoznika ili organizatora s leta za koji su imali rezervaciju na drugi let, neovisno o razlogu.
   (aa) U stavku 3. dodaje se sljedeća točka:

„3. Ova se Uredba ne primjenjuje na putnike koji putuju besplatno ili po umanjenoj tarifi koja nije dostupna izravno ili neizravno javnosti, uključujući djecu mlađu od 2 godine za koju nije rezervirano posebno mjesto. Međutim, primjenjuje se na putnike kojima je karta izdana u okviru programa nagrađivanja putnika („frequent flyer”) ili preko drugih komercijalnih programa zračnog prijevoznika ili organizatora putovanja.” [Am. 54]

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 6. ova Uredba se primjenjuje samo na putnike koji se prevoze motoriziranim zrakoplovom s fiksnim krilima. Međutim, kada se dio putovanja izvrši, u skladu s jedinstvenim ugovorom o prijevozu i na temelju jedinstvene rezervacije, drugim oblikom prijevoza ili helikopterom, ova se Uredba članak 6.a primijenjuje se na cijelo putovanje, a dio putovanja izvršen drugim oblikom ako je taj drugi oblik prijevoza smatrati će se povezanim letom za potrebe naveden u ugovoru o prijevozu. Zračni prijevoznik odgovoran je za primjenu ove Uredbe na cijelo putovanje.” [Am. 55]

"

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Ova se Uredba također primjenjuje na putnike u zračnom prometu prevezene prema ugovorima paket aranžmana, ali neće utjecati na prava putnika prema Direktivi 90/314/EEZ. Putnik ima pravo podnijeti zahtjev zračnom prijevozniku prema ovoj Uredbi i organizatoru prema Direktivi 90/314/EEZ, ali ne može s obzirom na iste činjenice zbrajati prava na temelju oba pravna akta, ako prava štite iste interese ili imaju isti cilj. Ova Uredba ne primjenjuje se na slučajeve kada je paket aranžman otkazan ili kasni iz razloga koji nisu kašnjenje ili otkazivanje leta.” [Am. 56]

"

3.  u članak 4. unose se izmjene kako slijedi:

(-a)  U članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Kada izvršni zračni prijevoznik ima razumno očekivanje da će uskratiti ukrcaj na let, najprije poziva dobrovoljce da predaju svoje rezervacije u zamjenu za beneficije pod uvjetima dogovorenima između dotičnog putnika i izvršnog zračnog prijevoznika. Dobrovoljci se obavještavaju o svojim pravima u skladu s člankom 14. stavkom 2., pruža im se pomoć u skladu s člankom 8., a kada je dogovoreno vrijeme polaska najmanje dva sata nakon prvotnog vremena polaska, izvršni zračni prijevoznik nudi skrb putnicima u skladu s člankom 9., a takva su pomoć i skrb dodaci beneficijama navedenima u ovom stavku.” [Am. 57]

"

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Ako je ukrcaj uskraćen putnicima protiv njihove volje, izvršni zračni prijevoznik će to odmah putnicima nadoknaditi u skladu s člankom 7. i pomoći im u skladu s člankom 8. Kada se putnik odluči za preusmjeravanja prvom mogućom prilikom slijedom članka 8. stavka 1, točke (b) i kada je vrijeme polaska najmanje dva sata nakon prvotnog vremena polaska, izvršni zračni prijevoznik će pomoći putniku u skladu s člankom 9.” [Am. 58]

"

(aa)  Dodaje se sljedeći stavak:"

„3a. Zračni prijevoznici ili njihovi agenti ne smiju uskratiti putniku ukrcaj na let na temelju nevažeće dokumentacije ako putnik dokaže svoj identitet dokumentima koji su za to propisani nacionalnim zakonodavstvom države ukrcaja.” [Am. 169]

"

(b)  dodaju se sljedeći stavci:"

„4. Stavci 1., 2. i 3. će se također primijeniti na povratne karte kada je putnicima uskraćen Putnicima se ne smije uskratiti ukrcaj pri povratnom putovanju, uključujući ono koje se sastoje od više letova, na temelju toga da on/ona nije iskoristio/la polazno putovanje povratne karte ili nije platio/la dodatan iznos u tu svrhu. Ako je putnicima uskraćen ukrcaj protiv njihove volje iz takvih razloga, primjenjuju se stavci 1. i 2. Nadalje, izvršni zračni prijevoznik dotičnim putnicima odmah nadoknađuje štetu u skladu s člankom 7. i pruža im pomoć u skladu s člancima 8. i 9.

Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se kada karta uključuje više letova, a putnicima je uskraćen ukrcaj na temelju toga da se prijevoz po putovanju ne koristi na svim pojedinačnim letovima ili se ne koristi prema dogovorenom redoslijedu navedenom na karti. [Am. 59]

5.  Kada putnik, ili posrednik koji djeluje u ime putnika, prijavi pogrešno napisano ime jednog ili nekoliko putnika uključenih u isti ugovor o prijevozu što može dovesti do uskraćivanja ukrcaja, zračni prijevoznik to te pogreške ispravlja najmanje jednom do 48 sati prije polaska bez dodatne naplate putniku ili posredniku, osim kada je spriječen da to učini nacionalnim ili međunarodnim zakonom.” [Am. 60]

"

(ba)  dodaje se sljedeći stavak:"

„5a. Stavci 1., 2. i 4. također se primjenjuju ako putnik propusti let zbog:

   (a) polijetanja prije predviđenog vremena polaska, a putnik je na vrijeme stigao u zračnu luku u skladu s člankom 3. stavkom 2.; ili
   (b) pomicanja predviđenog vremena polaska unaprijed, a putnik nije o tome obaviješten najmanje 24 sata ranije; teret dokazivanja da je putnik bio na vrijeme obaviješten o promjeni predviđenog vremena polaska jest na izvršnom zračnom prijevozniku.

Nadalje, izvršni zračni prijevoznik dotičnom putniku odmah nadoknađuje štetu u skladu s člankom 7. i pruža mu pomoć u skladu s člancima 8. i 9.“ [Am. 61]

"

4.  u članak 5. unose se izmjene kako slijedi:

(a)  U stavku 1. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:"

„(a) imaju pravo birati između odštete, nastavka putovanja preusmjeravanjem ili putovanja kasnije na isti dan ili na kasniji dan koje im nudi zračni prijevoznik, u skladu s člankom 8.; i [Am. 63]

   (b) bude ponuđena skrb od strane zračnog prijevoznika određena člankom 9. u slučaju preusmjeravanja kada je razumno očekivano vrijeme polaska leta najmanje 2 sata nakon planiranog polaska otkazanog leta, i”

"

(aa)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Kada se putnike obavješćuje o otkazivanju leta, izvršni zračni prijevoznik ili organizator u potpunosti ih obavještava o njihovim pravima u skladu s člankom 5. stavkom 1. te o mogućim zamjenskim načinima prijevoza.” [Am. 64]

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Zračni prijevoznik neće biti obavezan platiti odštetu u skladu s člankom 7. ako može dokazati da je otkazivanje uzrokovano izvanrednim okolnostima. i da se otkazivanje nije moglo izbjeći ni da su sve razumne mjere poduzete. Na takve izvanredne okolnosti može se pozivati samo u mjeri u kojoj one utječu na let u pitanju ili prijašnji let istog zrakoplova. Ako zračni prijevoznik ne dostavi dokaz u pisanom obliku o postojanju izvanrednih okolnosti, on mora isplatiti putnicima odštetu u skladu s člankom 7.

Prvi podstavak ne oslobađa zračne prijevoznike zahtjeva da putnicima pruže pomoć u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom b ove Uredbe. [Am. 65]

"

(c)  Dodaje se sljedeći stavak:"

„5. upravno tijelo zračne luke osigurat će da su operativne usluge zračne luke i korisnika zračne luke, osobito zračnih prijevoznika i dobavljača za zemaljske usluge, koordinirane potpunim planom za nepredviđene slučajeve U svjetlu mogućih slučajeva višestrukih otkazivanja i/ili kašnjenja letova koji vode do značajnog broja putnika koji čekaju u zračnoj luci, uključujući slučajeve insolventnosti u slučaju insolventnosti zračnog prijevoznika ili ukidanje ukidanja operativne licencije, upravljačka tijela zračne luke trebala bi osigurati odgovarajuću koordinaciju korisnika zračne luke potpunim planom

Plan za nepredviđene slučajeve, u zračnim lukama Unije u kojima godišnji promet nije bio manji od jednog i pol milijuna putnika tijekom najmanje tri uzastopne godine. utvrđuje se kako bi se pružile odgovarajuće informacije i pomoć putnicima koji čekaju. Upravno tijelo zračne luke će Nacionalno provedbeno tijelo imenovano slijedom članka 16., o planu za nepredviđene slučajeve i svim izmjenama tog plana. U zračnim lukama koje su ispod gore navedene granice, upravno tijelo zračne luke potrudit će se u razumnoj mjeri da koordinira korisnike zračne luka i pomogne i informira putnike koji čekaju u takvim situacijama. Plan za nepredviđene slučajeve utvrđuje upravljačko tijelo zračne luke u suradnji s korisnicima zračne luke, osobito zračnim prijevoznicima, dobavljačima za zemaljske usluge, pružateljima usluga navigacije, prodajnim mjestima u zračnoj luci, pružateljima usluga posebne pomoći za putnike s invaliditetom i putnike sa smanjenom pokretljivošću te po potrebi uz sudjelovanje relevantnih nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela i organizacija.

Upravljačko tijelo zračne luke obavještava Nacionalno provedbeno tijelo imenovano slijedom članka 16. o planu za nepredviđene slučajeve i svim izmjenama tog plana. Države članice osiguravaju da Nacionalno provedbeno tijelo posjeduje i sposobnost i sredstva za učinkovito djelovanje u vezi s planovima za nepredviđene slučajeve i po potrebi za njihovu prilagodbu.

U zračnim lukama koje su ispod gore navedene granice, upravno tijelo zračne luke trudi se u razumnoj mjeri da koordinira korisnike zračne luke i pomogne i informira putnike koji čekaju u takvim situacijama. [Am. 66]

"

(ca)  dodaje se sljedeći stavak:"

„5a. Premda se temeljem ove Uredbe zračnim prijevoznicima ne dopušta smanjenje svojih obveza, planovi za nepredviđene slučajeve predviđeni stavkom 5. uspostavljaju se radi definiranja koordiniranog djelovanja kada je ono potrebno za osiguravanje odgovarajućih informacija i pomoći putnicima koji čekaju, a posebno osobama s invaliditetom te osobama smanje pokretljivosti, ponajprije u pogledu:

   pružanja informacija putnicima koji čekaju u zračnoj luci ili idu prema njoj kako bi krenuli na zračno putovanje;
   pružanja smještaja na licu mjesta kada veliki broj putnika koji čeka premašuje raspoložive kapacitete hotelskog smještaja;
   pružanja informacija i pomoći putnicima s ograničenjima utvrđenima u članku 9. stavcima 4. i 5.;
   preusmjeravanja putnika koji čekaju zamjenskim prijevoznicima i načinima prijevoza uz ograničene ili nikakve troškove za putnike, ako je izvršni prijevoznik obustavio davanje usluga.“ [Am. 67]

"

(cb)  dodaje se sljedeći stavak:"

„5b. Zračni prijevoznici razrađuju i uvode detaljne postupke koji im omogućuju učinkovito i dosljedno usklađivanje s ovom Uredbom, posebno u slučajevima kašnjenja, otkazivanja, uskraćenog ukrcaja, masovnih zastoja i insolventnosti. U tim se postupcima jasno navodi osoba za kontakt zračnog prijevoznika u svakoj zračnoj luci koja je nadležna za davanje pouzdanih informacija o skrbi, pomoći, preusmjeravanju ili odšteti te za poduzimanje potrebnih mjera bez odgode. Zračni prijevoznik definira postupke i uvjete za pružanje takvih usluga na način da navedeni predstavnik može bez odgode ispuniti svoju obvezu. Zračni prijevoznik obavješćuje Nacionalno provedbeno tijelo imenovano slijedom članka 16. o tim postupcima i svim njihovim izmjenama.ˮ [Am. 68]

"

(cc)  Dodaje se sljedeći stavak:"

„5c. U slučaju otkazivanja leta zbog insolventnosti, stečaja, obustave ili prekida obavljanja usluga zračnog prijevoznika, putnici koji čekaju imaju pravo na vraćanje prevoznine ili na preusmjeravanje te pravo na skrb kako je određeno člancima 8. i 9. ove Uredbe. Jednako tako, putnici u zračnom prometu koji još nisu započeli putovanje imaju pravo na vraćanje prevoznine. Zračni prijevoznici dokazuju da su poduzeli potrebne mjere, kao što je zaključivanje osiguranja ili stvaranje fondova za jamstva, kako bi se, prema potrebi, zajamčila skrb, vraćanje prevoznine ili preusmjeravanje putnika koji čekaju. Ta prava vrijede za sve putnike bez obzira na njihovo mjesto boravka, mjesto polaska ili mjesto kupnje karte.“ [Am. 69]

"

5.  Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 6.

Dugo kašnjenje

1.  Kada izvršni zračni prijevoznik ima razumno očekivanje da će let kasniti, ili kada izvršni zračni prijevoznik odgodi predviđeno vrijeme polaska za poslije predviđenog vremena polaska, izvršni zračni prijevoznik putnicima nudi: [Am. 70]

   (i) kada je kašnjenje najmanje dva sata, pomoć je određena člankom 9. stavkom 1. točkom (a) i člankom 9 stavkom 2.; te
   (ii) kada je kašnjenje od najmanje pet sati tri sata i uključuje jednu ili nekoliko noći noćne sate, pomoć određenu člankom 9. stavkom 1. točkom u članku 9. stavku 1. točkama (b) i člankom 9. stavkom 1. točkom (c) .; i [Am. 71]
   (iii) kada je kašnjenje najmanje pet sati tri sata, pomoć je određena člankom 8. stavkom 1. točkom (a). [Am. 72]

1a.  Kada izvršni zračni prijevoznik pomakne predviđeno vrijeme polaska za više od tri sata, putnicima nudi vraćanje prevoznine iz ) članka 8. stavka 1. točke (a) ili nastavak putovanja preusmjeravanjem iz članka 8. stavka 1. točke (b). Putnik može sam organizirati preusmjeravanje te zatražiti nadoknadu odgovarajućih troškova ako izvršni zračni prijevoznik ne ponudi izbor nastavka putovanja preusmjeravanjem iz članka 8. stavka 1. točke (b). [Am. 23]

2.  Putnici će imati pravo na odštetu od strane izvršnog zračnog prijevoznika u skladu s člankom 7. kad putnik stigne na svoje konačno odredište:

   (a) pet sati tri sata ili više nakon predviđenog vremena dolaska za sva putovanja unutar Zajednice i za putovanja od 3500 od 3 500 kilometara ili manje za putovanja i izvan njih;
   (b) devet pet sati ili više nakon predviđenog vremena dolaska za sva putovanja unutar Zajednice i za putovanja unutar Zajednice od više od 3 500 kilometara ili za putovanja u treće zemalja i izvan njih između 3500 3500 i 6000 kilometara u treće zemlje i izvan njih;
   (c) dvanaest sedam sati ili više nakon predviđenog vremena dolaska za putovanja od više od 6000 kilometara za putovanja u treće zemlje od 6000 kilometara i više i izvan njih. [Am. 74]

3.  Stavak 2. također se primjenjuje kada je izvršni zračni prijevoznik izmijenio predviđeno vrijeme polaska i dolaska uzrokujući kašnjenje u usporedbi s vremenom prvotno predviđenih polaska i dolaska, osim ako je putnik obaviješten o promjeni više od petnaest dana prije prvotnog vremena predviđenog za polazak.

4.  Izvršni zračni prijevoznik nije obvezan platiti odštetu u skladu s člankom 7. ako može dokazati da su je kašnjenje ili promjena rasporeda uzrokovani izvanrednim okolnostima i da se kašnjenje ili promjena rasporeda nisu mogli izbjeći ni da je poduzeo sve razumne mjere. Na takve izvanredne okolnosti može se pozivati samo ako utječu na let u pitanju ili prijašnji let istog zrakoplova uzrokovano izvanrednim okolnostima..

Na takve izvanredne okolnosti može se pozivati samo u mjeru u kojoj utječu na let u pitanju ili prijašnji let istog zrakoplova. Ako zračni prijevoznik ne dostavi dokaz u pisanom obliku o postojanju izvanrednih okolnosti, on mora isplatiti putnicima odštetu u skladu s člankom 7. Gore navedeno ne oslobađa zračne prijevoznike zahtjeva da putnicima pruže pomoć u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b). [Am. 75]

5.  U skladu sa sigurnosnim zahtjevima, kada kašnjenje zrakoplova na stazi prelazi jedan sat, izvršni zračni prijevoznik osigurava besplatan pristup toaletu i vodi za piće, osigurava odgovarajuće hlađenje ili grijanje putničke kabine, i osigurava odgovarajuću medicinsku pomoć na raspolaganju ako je potrebno. Kada čekanje zrakoplova na stazi dosegne svoje najduže razdoblje od pet sati dva sata, zrakoplov se vraća na ulaz ili drugu odgovarajuću točku iskrcaja gdje se putnicima dopušta dopušta da se iskrcaju i iskoriste istu pomoć kao što je navedeno u stavku 1., osim ako postoje sigurnosni razlozi iz kojih zrakoplov ne može napustiti svoj položaj na stazi. Nakon ukupnog kašnjenja od više od tri sata od početnog vremena polaska, putnici mogu iskoristiti istu pomoć kao što je navedeno u stavku 1., uključujući mogućnost vraćanja prevoznine, povratnog prijevoza i preusmjeravanja kako je definirano u članku 8. stavku 1. te se o tome obavješćuju na odgovarajući način.“ [Am. 76]

"

6.  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 6.a

Propušteni povezani let:

1.  Kada putnik propusti povezani let zbog kašnjenja ili izmjene rasporeda prethodnog leta propusti povezani let za koji ima rezervaciju, uključujući ako je rezervacija prenesena na zamjenski let u slučaju preusmjeravanja, zračni prijevoznik Zajednice Unije koji upravlja sljedećim povezanim tim prethodnim letom zbog kojeg je došlo do kašnjenja ili promjene u rasporedu nudi putniku: [Am. 77]

   (i) pomoć utvrđenu člankom 9. stavkom 1. točkom (a) i člankom 9. stavkom 2. ako je putnikovo vrijeme čekanja za povezani let produženo za bar dva sata; te
   (ii) preusmjeravanje kako je utvrđeno člankom 8. stavkom 1. točkom (b); te
   (iii) pomoć utvrđenu člankom 9. stavkom člankom 9. stavkom 1. točkama (b) i (c), kada je predviđeno vrijeme polaska zamjenskog leta ili drugog ponuđenog prijevoza prema članku 8. najmanje 5 sati tri sata nakon predviđenog vremena polaska propuštenog leta i kašnjenje uključuje jednu ili nekoliko noći noćne sate. [Am. 78]

2.  Kada putnik propusti povezani let zbog promjene rasporeda ili kašnjenja prethodnog povezanog leta, on od 90 minuta ili više, izračunato u odnosu na vrijeme dolaska na točku transfera, putnik ima pravo na odštetu od strane zračnog prijevoznika Zajednice Unije koji je upravljao tim prethodnim letom u skladu s člankom 6. stavkom 2. U tu se svrhu ukupno kašnjenje računa u odnosu na predviđeno vrijeme dolaska na konačno odredište. [Am. 79]

3.  Stavak 2. ne dovodi u pitanje dogovorenu odštetu između zračnih prijevoznika u pitanju.

4.  Stavci 1. i 2. primjenjuju se i na zračne prijevoznike trećih zemalja koji upravljaju povezanim letovima u iz zračne luke EU-a i iz njih. unutar Unije u drugu zračnu luku unutar Unije ili iz zračne luke unutar Unije u zračnu luku izvan Unije.” [Am. 80]

"

7.  u članak 7. unose se izmjene kako slijedi:

(a)  U stavku 1. riječ „letovi” zamjenjuje se „putovanjima” Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Kod upućivanja na ovaj članak, putnici dobivaju odštetu u iznosu od:

   a) 300 eura za sva putovanja udaljenosti od 2 500 kilometara ili manje;
   b) 400 eura za sva putovanja udaljenosti između 2 500 i 6 000 kilometara;
   c) 600 eura za sva putovanja udaljenosti od 6 000 kilometara ili više;

Prilikom utvrđivanja udaljenosti, za osnovu se uzima posljednje odredište na koje će putnik stići nakon predviđenog vremena dolaska zbog uskraćenog ukrcaja ili otkazivanja leta.” [Am. 81]

"

(b)  Stavci 2., 3., 4 i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Kada je putnik izabrao nastavak svojeg putovanja slijedom članka 8. stavka 1. točke (b), pravo na odštetu može se ostvariti samo jednom tijekom njegovog putovanja do konačnog odredišta, čak iako tijekom preusmjeravanja dođe do novih otkazivanja ili propuštenih letova.

3.   U dogovoru s putnikom, odšteta na koju se odnosi stavak iz stavka 1. isplaćuje se isplatit će se u gotovini, elektronskim bankovnim transferom, povratom sredstava na kreditnu karticu ili bankovnim nalogom ili bankovnim čekovima: na račun koji je naveo oštećeni putnik. Komisija povećava iznose odštete nakon savjetovanja s Odborom uspostavljenim člankom 16. [Am. 82]

4.  Udaljenosti iz stavka 1. određuju se pomoću metode za određivanje rute preko velikog kruga ortodrome.

5.  Zračni prijevoznik može s putnikom postići dobrovoljni sporazum s putnikom koji će zamijeniti odredbe o odšteti kojim se odšteta iz stavka 1. zamjenjuje drugim jednakovrijednim nenovčanim uslugama (npr. kuponima za let bez roka trajanja u iznosu od 100 % iznosa odštete), uz uvjet da je ovaj taj sporazum potvrđen dokumentom koji je potpisao putnik što podsjeća i koji putnika nedvosmisleno upoznaje s njegovim pravima na njegova prava na odštetu prema ovoj Uredbi. Takav je sporazum moguće sklopiti tek nakon događaja iz kojeg proizlaze ta prava.“ [Am. 83]

"

(c)   U članku 7. umeće se sljedeći stavak:"

„(5.a) Teret dokazivanja u pogledu toga kada je i kako putnik prihvatio oblik isplate naknade ili povrata troškova cijene karte iz članka 7. stavka 3. te kada je i je li putnik prihvatio sporazum iz stavka 5., snosi izvršni zračni prijevoznik.ˮ [Am. 84]

"

8.  Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 8.

Pravo na vraćanje prevoznine ili na preusmjeravanje

1.  Kada se poziva na ovaj članak, putnicima se nudi, besplatno, izbor između ove tri opcije:

   (a) povrat prevoznine u roku od sedam radnih dana od putnikovog zahtjeva, cjelokupnog iznosa vrijednosti karte po cijeni po kojoj je kupljena, za dio ili dijelove putovanja koji nisu realizirani i za dio, ili dijelove putovanja koji su već ostvareni, ako let više služi svrsi prvotnog plana putovanja putnika, zajedno sa, kada je to primjereno na način naveden u članku 7. (3), [Am. 85]
   usluga najranijeg mogućeg povratnog prijevoza do prve točke polaska;
   (b) nastavak putnih planova putnika preusmjeravanjem, prema sukladnim uvjetima prijevoza, do njihovo konačnog odredišta prvom mogućom prilikom; ili
   (c) preusmjeravanje po sukladnim uvjetima prijevoza, do njihovog konačnog odredišta kasnijeg dana kako je putniku prihvatljivo, ovisno o dostupnosti slobodnih mjesta.

2.  Stavak 1. točka (a) primjenjuje se na putnike čija putovanja čine dio paket-aranžmana, osim u pogledu prava na povrat novca, kada to pravo proizlazi na temelju Direktive 90/314/EZ.

2a.  Stavak 1.b mjerodavan je i za slučajeve kad zrakoplov uzleti, ali je zatim prisiljen sletjeti u neku drugu zračnu luku koja nije zračna luka odredišta. Na osnovi stavka 3., zračni prijevoznik snosi troškove prijevoza putnika iz te zamjenske zračne luke do zračne luke za koju je izvršena rezervacija.

3.  Ako izvršni zračni prijevoznik ponudi putniku odlazni ili dolazni let iz zračne luke različite od one za koju je izvršena rezervacija, izvršni zračni prijevoznik snosi troškove transfera putnika od te zamjenske zračne luke do zračne luke za koju je izvršena rezervacija. ili, kad je riječ o odredišnoj zračnoj luci, do nekog drugog obližnjeg odredišta u dogovoru s putnikom. [Am. 87]

4.  Kada se putnik slaže s tim, povratni let ili letovi iz stavka 1. točke (a) ili preusmjeravanje iz stavka 1. točke (b) ili stavka 1. točke (c) mogu se ostvariti uslugama drugih zračnih prijevoznika, uključiti drugu rutu ili upotrijebiti drugi oblik prijevoza.

5.  5. Kada putnici odaberu opciju navedenu u stavku 1. točki (b), oni, ovisno o dostupnosti slobodnih mjesta te pod uvjetom da postoje usporedive alternative, imaju pravo na preusmjeravanje putem drugog zračnog prijevoznika, kada je to najranije moguće, ili drugim oblikom prijevoza u slučaju da izvršni zračni prijevoznik ne može obaviti prijevoz putnika vlastitim uslugama i na vrijeme da bi stigli u konačno odredište unutar osam sati od predviđenog vremena dolaska. Unatoč članku 22. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008(13), drugi zračni prijevoznik ili drugi prijevoznik neće ugovornom prijevozniku naplatiti cijenu koja prelazi prosječnu cijenu koju plaćaju njegovi putnici za jednake usluge u zadnja tri mjeseca. Zračni prijevoznik u roku od 30 minuta nakon planiranog vremena polijetanja obavještava putnika hoće li u zadanom roku prevesti putnika vlastitom prometnom službom. Putnik ima pravo odbiti preusmjeravanje putem drugog oblika prijevoza i u tom slučaju zadržava pravo na skrb iz članka 9. dok čeka na preusmjeravanje. [Am. 88]

6.  Uvijek kada je putnicima ponuđeno, na temelju stavka 1., ukupno ili djelomično preusmjeravanje drugim oblikom prijevoza, članak 6.a primjenjuje se na uslugu tog oblika prijevoza u skladu sa sporazumima o preusmjeravanju koji postoje između izvršnog zračnog prijevoznika i drugih oblika prijevoza. Zračni prijevoznik ostaje odgovoran za primjenu ove Uredbe tijekom čitavog putovanja. [Am. 89]

"

(8.a)  U članku 8. dodaje se sljedeći stavak:"

„6a. Putnik može sam organizirati svoje preusmjeravanje te zatražiti nadoknadu odgovarajućih troškova ako izvršni zračni prijevoznik ne ponudi izbor nastavka putovanja preusmjeravanjem iz točke (b) stavka 1.” [Am. 90]

"

9.  u članak 9. unose se izmjene kako slijedi:

(-a)  U stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) obroke i osvježavajuće napitke. Zračni prijevoznik automatski osigurava i vodu za piće, kao i na svaki zahtjev putnika.” [Am. 91]

"

(a)  U stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) prijevoz između od zračne luke i do mjesta smještaja (hotela, stalnog boravišta putnika ili drugo) i natrag [Am. 92]

"

(aa)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Osim toga, putnici imaju pravo besplatno obaviti dva telefonska poziva ili poslati dvije poruke telefaksom ili elektroničkom poštom.“ [Am. 93]

"

(ab)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. U primjeni ovog članka izvršni zračni prijevoznik posebnu pažnju pridaje potrebama osoba s invaliditetom, osoba smanjene pokretljivosti i svih osoba koje ih prate, kao i potrebama majki ili očeva koji putuju s malom djecom te potrebama djece koja putuju bez pratnje odrasle osobe.”; [Am. 94]

"

(ac)  dodaje se sljedeći stavak:"

„3a. Putnicima s osobito teškim invaliditetom kojima su potrebne sanitarije te prostorije za preodijevanje upravljačka tijela zračne luke besplatno osiguravaju posebne objekte u svim zračnim lukama Unije kroz koje godišnje prođe više od milijun putnika.“ [Am. 95]

"

(b)  dodaju se sljedeći stavci:"

„4. Ako izvršni zračni prijevoznik može dokazati da je otkazivanje, kašnjenje ili promjena rasporeda uzrokovana izvanrednim okolnostima i da se kašnjenje, otkazivanje ili promjena rasporeda nisu mogli izbjeći čak i ako su poduzete sve razumne mjere, ukupni trošak smještaja koji prijevoznik osigurava može se ograničiti prema stavku 1. točki (b) na najviše pet noćenja. Ako putnik odluči osigurati vlastiti smještaj, troškovi smještaja mogu se nadalje ograničiti na 125 EUR po noćenju po putniku. Ako zračni prijevoznik primjeni ovo ograničenje, putniku svejedno osigurava informacije o raspoloživom smještaju nakon tih pet noći, uz druge obaveze za obavještavanjem putnika utvrđene člankom 14. koje već provodi.

Ovo ograničenje u svakom slučaju ne utječe na obvezu izvršnih zračnih prijevoznika da osiguraju smještaj, a prijevoznik tu obvezu ispunjava kao prioritet. Ograničenje se ne primjenjuje ako zračni prijevoznik propusti osigurati smještaj. [Am. 96]

5.  Obaveza za osiguravanje smještaja prema stavku 1. točka(b) neće se primijeniti kada je let u pitanju 250 km ili manje i predviđeno je da ga izvrši zrakoplov s najvećim kapacitetom od 80 mjesta ili manje, osim kada je taj let povezani let. Ako izvršni zračni prijevoznik izabere primijeniti ovo izuzeće, i dalje će osigurati putnicima informacije o raspoloživom smještaju. [Am. 97]

6.  Ako putnik odabere povrat troškova na temelju članka 8. stavka 1. točke (a) ili ako se odluči za preusmjeravanje na kasniji datum na temelju članka 8. stavka 1. točke (c), u skladu s člankom 9. stavkom 1. više nema pravo na zbrinjavanje u vezi s dotičnim letom. Ako putniku zbog te odluke budu prouzročeni dokazivi troškovi povezani s dolaskom u zračnu luku i odlaskom iz nje, on ima pravo na naknadu punog iznosa troškova povezanih s neostvarenim putovanjem. [Am. 98]

"

(-10.) Uvodna rečenica članka 10. stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ako izvršni zračni prijevoznik putnika smjesti u razred niži od onog za koji je kupljena zrakoplovna karta, unutar sedam radnih dana, na način naveden u članku 7. stavku 3., vraća prevozninu” [Am. 99]

"

10.  Članak 10. stavak 2. točke (a), (b) i (c)., pojam „cijena karte” zamijenjen je „cijenom leta”.

11.  u članku 11. dodaje dodaju se sljedeći stavak stavci:"

„3. Izvršni zračni prijevoznik ne primjenjuje ograničenja utvrđena člankom 9. stavcima 4. 5. ako je putnik osoba s invaliditetom ili sa smanjenom pokretljivošću i sve osobe u njihovoj pratnji, kao i djeca bez pratnje, trudnice ili osoba kojoj je potrebna medicinska skrb, uz uvjet da je izvršni zračni prijevoznik ili njegov agent ili organizator obaviješten o njihovim posebnim potrebama za pomoć najmanje 48 sati prije predviđenog vremena polaska leta. Ova obavijest vrijedi za cijelo putovanje i povratno putovanje ako su oba putovanja ugovorena s istim zračnim prijevoznikom prikazana na istoj karti.

Zračni prijevoznici također moraju učiniti sve kako bi osigurali dobre uvjete kad je riječ o skrbi za pse vodiče i pse pomagače. Informacije o pomoći i predviđenim odredbama pružaju se raznim dostupnim sredstvima komunikacije. [Am. 100]

3a.  Zrakoplovno osoblje mora se osposobiti za pomoć osobama s invaliditetom ili osobama smanjene pokretljivosti kako bi im olakšali ulazak u zrakoplov i izlazak iz njega. [Am. 101]

3b.  Zrakoplovna tvrtka ne može odbiti ukrcavanje putnika s invaliditetom ili putnika smanjene pokretljivosti pod izlikom da nema pratnju i ne može zahtijevati sustavno prisustvo pratnje.” [Am. 102]

"

11a.  U članku 12. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ova se Uredba primjenjuje bez obzira na daljnja potraživanja putnika za naknadu štete. Tom pravu na naknadu štete ne smije se pribrajati odšteta odobrena prema ovoj Uredbi.” [Am. 103]

"

12.  Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

Pravo na naknadu

U slučajevima kada izvršni zračni prijevoznik plaća odštetu ili podmiruje druge obveze na koje poziva ova Uredba te ne dovodeći u pitanje postojeće ugovore o odricanju od odgovornosti s trećim stranama prilikom spora u pitanju, nijedna odredba Uredbe ne može se tumačiti kao ograničavanje njegovog prava da traži primi naknadu, ili dobije puni povrat, za troškove stvorene prema ovoj Uredbi od svih osoba, uključujući i trećih strana koje su doprinijele događaju koji je omogućio ostvarenje odštete i druge obaveze, u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom. Ova Uredba ni na koji način ne ograničava pravo izvršnog zračnog prijevoznika da traži odštetu ili povrat troškova od zračne luke ili treće strane s kojom je zračni prijevoznik sklopio ugovor.“ [Am. 104]

"

13.  Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 14.

Obveza obavješćivanja putnika

1.  Upravljačko tijelo zračne luke i izvršni prijevoznik osiguravaju da se na šalterima za registraciju putnika (uključujući kioske za registraciju putnika) i pri ukrcaju, nalazi jasno čitljiva obavijest izložena na mjestu jasno vidljivom putnicima koja sadrži sljedeći tekst: Ako vam je uskraćen ukrcaj ili ako je vaš let otkazan ili kasni najmanje dva sata ili ako je predviđeno vrijeme polaska vašeg leta pomaknuto najmanje dva sata ranije od prvotno predviđenog vremena navedenog na putnoj karti, pitajte na šalteru za registraciju ili pri ukrcaju za obavijest o vašim pravima, osobito s obzirom na pomoć i moguću odštetu. [Am. 105]

1a.  zračni prijevoznici u svakoj zračnoj luci u kojoj djeluju uspostavljaju kontaktne točke na kojima osiguravaju prisustvo osoblja za kontakt ili treće strane koju je opunomoćio dotični zračni prijevoznik, a kako bi putnicima pružali potrebne informacije o njihovim pravima, uključujući i o postupcima za žalbu, radi pomoći putnicima i neposrednog djelovanja u slučaju otkazanog ili zakašnjelog leta, uskraćivanja ukrcaja i izgubljene ili zakašnjele prtljage. Tijekom radnog vremena izvršnog zračnog prijevoznika i dok se posljednji putnik ne iskrca iz posljednjeg zrakoplova, te kontaktne točke ostaju dostupne za potrebe pružanja pomoći putnicima u vezi s, između ostalog, isplatom nadoknade, preusmjeravanjem, ponovnom rezervacijom i prijemom žalbi. [Am. 106]

1b.  Izvršni zračni prijevoznik na elektroničkim kartama i elektroničkim i tiskanim verzijama karata za ukrcaj putnicima osigurava jasne i transparentne podatke o pravima putnika te kontaktne podatke za pomoć. [Am. 107]

2.  U slučaju uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja leta, kašnjenja leta ili promjene rasporeda leta od najmanje dva sata, izvršni zračni prijevoznik koji uskraćuje ukrcaj ili otkazuje let osigurat će za što prije u cijelosti obavještava svakog oštećenog putnika i osigurava mu pisanu obavijest s utvrđenim pravilima za odštetu i pomoć u skladu s ovom Uredbom, uključujući informacije o mogućim ograničenjima slijedom članka 9. stavka 4. i članka 9. stavka 5. Također će osigurati za svakog putnika oštećenog kašnjenjem ili promjenom rasporeda od najmanje dva sata jednaku obavijest. te ga obavještava o mogućim alternativnim načinima prijevoza. Putniku se daje adresa prijevoznika kojemu se podnose pritužbe i podatci o kontaktima ovlaštenih nadležnih tijela za upravljanje pritužbama utvrđenog člankom 16.a u pisanom obliku.

3.  U pogledu osoba s invaliditetom ili osoba smanjene pokretljivosti, a osobito slijepih i slabovidnih osoba, odredbe ovog članka primijeniti će primjenjuju se upotrebom alternativnih odgovarajućih načina i u odgovarajućem obliku. [Am. 109]

4.  Upravljačko tijelo zračne luke osigurava da se opće informacije o pravima putnika jasno i vidljivo prikažu unutar područja za putnike u zračnoj luci. Na temelju primljenih informacija također osigurava da su putnici koji se nalaze u zračnoj luci obaviješteni o uzrocima i svojim pravima u slučaju kašnjenja ili poremećaja u rasporedu letenja, kao npr. otkazivanju njihovog leta i o svojim pravima u slučaju ako zračni prijevoznik neočekivano obustavi davanje usluga npr. u slučaju nesolventnosti i ukidanja operativne licencije. [Am. 110]

5.  U slučaju otkazivanja ili kašnjenja u polasku, putnici će biti obaviješteni od strane izvršnog zračnog prijevoznika izvršni zračni prijevoznik obavještava putnike o situaciji što je moguće prije , kao i o uzrocima poremećaja, čim taj podatak bude dostupan, a u svakom slučaju ne kasnije od 30 minuta nakon predviđenog vremena polaska i o procijenjenom vremenu polaska čim je ova informacija dostupna, uz uvjet da je zračni prijevoznik primio osobnih podatke putnika u skladu sa stavcima 6. i 7. u slučaju da je karta kupljena preko posrednika. [Am. 111]

5a.  Na šalteru za registraciju te na vratima za ukrcaj zračni prijevoznik mora imati pisanu obavijest s Europskom poveljom o pravima putnika u zračnom prometu i osoblje je daje putnicima na njihov zahtjev. Europska komisija ažurira ove dokumente s Poveljom prilikom svake značajne izmjene prava putnika u zračnom prometu. [Am. 112]

5b.  Zračni prijevoznici uspostavljaju telefonsku službu koja je dostupna i učinkovita svim putnicima od trenutka rezervacije putovanja; ova služba pruža informacije i alternativna rješenja u slučaju poremećaja i ni u kojem slučaju ne košta više od lokalnog poziva. [Am. 113]

6.  Kada putnik nije kupio kartu izravno od izvršnog zračnog prijevoznika, nego putem posrednika uspostavljenog unutar Unije, taj posrednik daje osobne podatke zračnom prijevozniku, uz uvjet da je putnik dao svoje pisano ovlaštenje. Ovakvo ovlaštenje svoj pristanak. Takav pristanak može se dati samo na temelju dopuštenja korisnika. Zračni prijevoznik može koristiti te osobne podatke isključivo u svrhu ispunjavanja obaveze o obavješćivanju prema ovom članku, a ne za marketinške svrhe i briše osobne podatke unutar 72 sata nakon završetka ugovora o prijevozu. Pristanak putnika na prijenos njegovih kontaktnih podataka zračnom prijevozniku te na obrađivanje, pristup i pohranjivanje ovih tih podataka bit će izvršen u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*. [Am. 114]

7.  Svi posrednici bit će izuzeti izuzimaju se od svojih obveza iz stavka 6. ako mogu dokazati postojanje zamjenskog postupka koji osigurava obaviještenost putnika bez prijenosa relevantnih osobnih podataka ili ako je putnik izabrao ne dostaviti osobne podatke. [Am. 115]

7a.  Pružatelj usluga osigurava jednostavan pristup točnim i objektivnim informacijama u kojim se detaljno govori o utjecaju na okoliš (uključujući i klimatski) i energetsku učinkovitost njihova putovanja. Te se informacije objavljuju i jasno su vidljive na internetskim stranicama zračnih prijevoznika, turoperatora i putnim kartama; Komisija podržava tekuće napore u tom smjeru. [Am. 116]

7b.  Ne dovodeći u pitanje obveze iz stavka 2., sve elektroničke obavijesti upućene putniku kojima se putnik obavještava o otkazivanju, dugom kašnjenju ili promjeni rasporeda, odmah ističu da putnik temeljem ove Uredbe ima pravo na naknadu i/ili pomoć.

_________________________________

* Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995 . o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995, p.31).' [Am. 117]

"

14.  Članak 16. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 16.

Provedba

1.  Svaka država članica određuje Nacionalno provedbeno tijelo odgovorno za ovu Uredbu u pogledu povreda ove Uredbe u zračnim lukama na svom teritoriju, letova iz zračnih luka na svom teritoriju i letova iz trećih zemalja u takve zračne luke. Države članice obavještavaju Komisiju o tijelu koje je određeno ovim stavkom. [Am. 118]

2.  Nacionalno provedbeno tijelo usko nadzire poštovanje zahtjeva ove Uredbe i poduzima mjere potrebne da se poštuju prava putnika. U tu svrhu, zračni prijevoznici i upravljačka tijela zračne luke osiguravaju relevantne dokumente na zahtjev Nacionalnog provedbenog tijela u roku mjesec dana od tog zahtjeva, ne dovodeći u pitanje obveze zračnih prijevoznika iz članka 14.a. Nacionalno provedbeno tijelo, kako bi izvršilo svoje funkcije, uzima u obzir i informacije koje su mu podnijete prema članku 16.a. Ono može također odlučiti o provedbenim aktivnostima poduzima provedbene aktivnosti temeljem pojedinačnih pritužbi koje je tijelo utvrđeno člankom 16. a prenijelo. Države članice osiguravaju da njihova nacionalna provedbena tijela imaju dovoljne ovlasti za učinkovito kažnjavanje povreda. [Am. 119]

2a.  Zračni prijevoznici Nacionalnom provedbenom tijelu proaktivno osiguravaju sveobuhvatne informacije u slučaju pojave tehničkih problema, posebno o njihovim uzrocima. Nacionalno provedbeno tijelo dijeli te informacije s tijelima koja su odgovorna za rješavanje izvansudskih sporova iz članka 16.a. [Am. 120]

3.  Sankcije koje odrede države članice za kršenje ove Uredbe moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće i dostatne da prijevoznicima osiguraju financijski poticaj kako bi dosljedno provodili ovu Uredbu. [Am. 121]

4.  Kada U skladu s Direktivom 2013/11/EU, utvrđuju se mehanizmi suradnje Nacionalnog provedbenog tijela i provedbenog određena člancima 16. tijela utvrđenog člankom 16.a. razlikuju, utvrdit će se Ti mehanizmi suradnje uključuju uzajamnu razmjenu izvještavanja kako bi se osigurala razmjena informacija između različitih tijela da bi se pomoglo Nacionalnom provedbenom tijelu da izvršava svoje zadatke nadgledanja i provedbe , a tijelu utvrđenom i da tijelo utvrđeno člankom 16.a da prikuplja i stječe tehničko znanje skupi potrebno informacije za ispitivanje za razmatranje pojedinačnih pritužbi. [Am. 122]

5.  Za svaku godinu, najkasnije krajem travnja sljedeće kalendarske godine, Nacionalno provedbeno tijelo objaviti će statistike njihove objavljuje statistiku svojih aktivnosti, uključujući primijenjene sankcije. Nacionalna provedbena tijela u isto vrijeme objavljuju, na temelju podataka koje su zračni prijevoznici i upravljačka tijela zračnih luka dužni voditi i osiguravati, statistike o broju i prirodi pritužbi, broju otkazivanja, uskraćenih ukrcaja i kašnjenja i njihovu trajanju te podatke o izgubljenoj, zakašnjeloj ili oštećenoj prtljazi. [Am. 123]

6.  Zračni prijevoznici podijelit će osobne podatke, za svrhe koje pokriva ova Uredba, s Nacionalnim provedbenim tijelom Do prijenosa odredbi Direktive 2013/11/EU u nacionalna zakonodavstva svaki putnik može, u bilo kojoj zračnoj luci na teritoriju države članice djeluju, podnijeti pritužbu bilo kojem Nacionalnom provedbenom tijelu o navodnim povredama ove Uredbe do kojih je došlo u bilo kojoj zračnoj luci na teritoriju država članica, ili o letovima s bilo koje zračne luke na teritoriju država članica ili o letovima iz trećih zemalja u te zračne luke.“ [Am. 124]

"

14a.  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 16.-a

Dokumenti o sukladnosti

1.  Zračni prijevoznici Zajednice do 1. siječnja 2016. pripremaju i predaju Nacionalnom provedbenom tijelu države članice koja im je izdala dozvolu za rad sukladno Uredbi (EZ) br. 1008/2008, i Komisiji, dokument koji dovoljno detaljno prikazuje da su njihovi poslovni postupci dostatni da osiguraju njihovo dosljedno poštovanje svih relevantnih članaka ove Uredbe.

1a.  Komisija može donijeti provedbene mjere kojima utvrđuje minimalan sadržaj tih dokumenata o sukladnosti. Minimalni sadržaj međutim treba obavezno imati krizne planove za veće poremećaje, odrediti odgovorne za pružanje pomoći i drugih prava, praktične mjere i postupke za rješavanje pritužbi i pružanje pomoći i naknadu štete te postupke i obrasce za komunikaciju s putnicima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 16.c stavka 2.

2.  Svi zračni prijevoznici koji pružaju usluge iz zračne luke u Uniji, Nacionalnim provedbenim tijelima svih država članica u kojima posluju i Komisiji predaju dokument o sukladnosti.

3.  Zračni prijevoznici revidiraju svoje dokumente o sukladnosti i svake tri godine, počevši od 1. siječnja 2019., predaju njihove ažurirane verzije relevantnim Nacionalnim provedbenim tijelima i Komisiji.

4.  Nacionalno provedbeno tijelo uzima u obzir dokumente o sukladnosti koje su podnijeli zračni prijevoznici, uspoređujući, kad je to moguće, valjanost dokumenata o sukladnosti i informacije o pritužbama.” [Am. 125]

"

15.  Umeću se sljedeći članci:"

„Članak 6.a

Zahtjevi i pritužbe putnika

1.  U vrijeme rezervacije, zračni prijevoznici Organizatori ili prodavatelji karata u skladu s člankom 2. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 2111/2005, obavještavajuputnike o postupcima rješavanja njihovih zračnog prijevoznika za rješavanje zahtjeva i pritužbi i relevantnim rokovima iz stavka 2. ovog članka, a u odnosu na prava utvrđena Uredbom i o relevantnim podacima o adresama na koje putnici mogu poslati svoje zahtjeve i pritužbe, uključujući i elektronskim elektronskim putem. Zračni prijevoznik također obavještava putnike o tijelu ili tijelima ovlaštenim za rješavanje pritužbi putnika, koje su države članice odredile u skladu s ovim člankom i člankom 16. Dotične obavijesti daju se prilikom rezervacije, dostupne su svima, jasno su naznačene na putnoj karti i na internetskim stranicama zračnog prijevoznika i dijele se na šalterima zračnog prijevoznika u zračnim lukama, a navode se i u porukama elektroničke pošte kojima se obavještavaju o otkazivanju ili kašnjenju leta. Putnici na zahtjev dobivaju obrazac za pritužbu.

1a.  Teret dokazivanja o tome da je putnicima pružio potrebne informacije je na zračnom prijevozniku. [Am. 127]

2.  Ako putnik želi podnijeti pritužbu zračnom prijevozniku s obzirom na njegova prava prema ovoj Uredbi, on je podnosi u roku od 3 mjeseca od datuma kada je let izvršen ili je bio predviđen za izvršenje. Njegovo pravo na ispunjenje zahtjeva prema ovoj Uredbi u okviru pravnog sustava i izvansudskog postupka rješavanja sporova ne dovodi se u pitanje ulaganjem žalbe unutar tri mjeseca te nakon isteka ta tri mjeseca. Unutar sedam radnih dana od primitka pritužbe, prijevoznik putniku potvrđuje primitak pritužbe. Unutar dva mjeseca od primanja pritužbe, zračni prijevoznik odgovora putniku cjelovitim odgovorom. Kada zračni prijevoznik ne odgovori putniku cjelovitim odgovorom u roku od ta dva mjeseca, smatra se da je prihvatio putnikove zahtjeve.

Ako se zračni prijevoznik pritom pozove na postojanje izvanrednih okolnosti, mora obavijestiti putnika o specifičnim okolnostima otkazivanja ili kašnjenja. Osim toga prijevoznik mora dokazati da su poduzete sve razumne mjere kako bi se izbjeglo otkazivanje ili kašnjenje.

S cjelovitim odgovorom zračni prijevoznik dotičnom putniku dostavlja i relevantne podatke za kontakt tijela određenog u stavku 3. koji obuhvaćaju i poštansku adresu, telefonski broj, adresu elektroničke pošte i internetsku stranicu. [Am. 128]

3.  U skladu s relevantnim EU i nacionalnim pravomDržave članice osiguravaju putnicima u zračnom prijevozu mogućnost da neovisnim, učinkovitim i djelotvornim mehanizmima za izvansudsko rješavanje sporova podnose sporove sa zračnim prijevoznicima u vezi s pravima i obvezama utvrđenim ovom Uredbom. U tu svrhu, svaka država članica određuje nacionalno tijelo ili tijela odgovorna za izvansudsko rješavanje sporova između zračnih prijevoznika i putnika s obzirom na prava i obveze obuhvaćene ovom Uredbom. Ta tijela ne smiju biti provedbena tijela iz članka 16. stavka 1. Države članice osiguravaju da su ta tijela ovlaštena rješavati sporove između putnika i zračnih prijevoznika odlukom koja je provediva i pravno obvezujuća za obje strane. Za sporove obuhvaćene Direktivom 2013/11/EU primjenjuje se samo ta direktiva. Zračni prijevoznici koji organiziraju letove iz zračnih luka na teritoriju država članica ili iz trećih zemalja u te zračne luke poštuju alternativni sustav rješavanja sporova iz Direktive 2013/11/EU koji će osigurati jednostavno, brzo i povoljno izvansudsko rješavanje sporova između putnika i zračnih prijevoznika. [Am. 129]

4.  Svaki Nakon što dobije cjeloviti odgovor od zračnog prijevoznika, dotični putnik može podnijeti pritužbu bilo kojem nacionalnom tijelu za izvansudsko rješavanje sporova određenom stavkom 3., o navodnom kršenju ove Uredbe u bio kojoj zračnoj luci na teritoriju države članice ili u vezi bilo kojeg leta kojim letom iz bilo koje zračne luke na teritoriju države članice ili iz treće zemlje u zračnu luku smještenu na tom teritoriju. te zračne luke. Te pritužbe podnose se u roku koji je unaprijed određen i koji nije kraći od godinu dana od dana kada je putnik podnio pritužbu ili zahtjev za odštetu dotičnom prijevozniku. u pitanju osim ako je prijevoznik već dao konačni odgovor na takvu pritužbu.

4a.  Ako se utvrdi da je zračni prijevoznik kriv, tijelo za rješavanje pritužbi obavještava Nacionalno provedbeno tijelo, koje upućivanjem na članak 16.a stavak 2. poduzima radnje za osiguravanje provedbe. [Am. 131]

5.  U roku od sedam dana nakon primitka pritužbe prijavljeno Ako je određeno tijelo zaprimilo pritužbu, obavještava sve strane o sporu čim primi sve dokumente s informacijama koje se odnose na pritužbu. Kopiju dokumenata koji se odnose na pritužbu potvrđuje njezin primitak i dostavlja jedan primjerak nadležnom odgovarajućem Nacionalnom provedbenom tijelu. Vrijeme koje je potrebno da se da konačni odgovor na pritužbu neće biti duži od tri mjeseca od primitka nije duže od 90 kalendarskih dana od dana kada je određeno tijelo primilo cjelokupan spis pritužbe. Osigurava se i Osigurat će kopija konačnog odgovora za Nacionalno provedbeno tijelo.[Am. 132]

5a.  Kako bi se s njima moglo stupiti u kontakt u vezi s pitanjima obuhvaćenim ovom Uredbom, zračni prijevoznici svoje podatke za kontakt dostavljaju tijelima iz ovog članka u državama članicama u kojima djeluju. [Am. 133]

5b.  Kada se navode sigurnosni razlozi iz ove Uredbe, teret dokazivanja je na dotičnom zračnom prijevozniku. [Am. 134]

Članak 16.aa

Države članice osiguravaju dobro opremljena, besplatna i neovisna posrednička tijela za pomoć u pronalasku rješenja u slučaju sporova između putnika i zračnih prijevoznika i pružatelja usluga i drugih oblika prijevoza. [Am. 135]

Članak 16.b

Suradnja država članica i Komisije

1.  Komisija podržava dijalog i promiče suradnju između država članica u pogledu nacionalnog tumačenja i primjene ove Uredbe putem Odbora koji se spominje u članku 16.c. [Am. 136]

2.  Države članice osiguravaju godišnji izvještaj o svojim aktivnostima Komisiji, koji uključuje i statistiku iz članka 16. stavka 5., najkasnije do kraja travnja sljedeće kalendarske godine. Komisija može odlučiti kojim pitanjima će se baviti ova izvješća putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose sukladno postupku iz članka 16.c. [Am. 137]

3.  Države članice redovito šalju Komisiji relevantne informacije u vezi nacionalnog tumačenja i primjene Uredbe, koja ove informacije čini dostupnima drugim državama članicama u elektroničkom obliku.

4.  Na zahtjev država članica, ili na vlastitu inicijativu, Komisija ispituje slučajeve u kojima se javljaju razlike u primjeni i provedbi bilo koje odredbe ove Uredbe, a osobito ispitatuje tumačenje izvanrednih okolnosti; i razjašnjava odredbe Uredbe, s obzirom na promicanje zajedničkog pristupa. U tu svrhu, Komisija može donijeti preporuku nakon konzultacija Odbora iz članka 16.c.

5.  Na zahtjev Komisije, Nacionalna provedbena tijela ispituju određenu djelatnost jednog ili više zračnih prijevoznika i izviještavaju o svojim saznanjima Komisiju unutar 4 mjeseca od zahtjeva.

5a.  Komisija i države članice utvrđuju mehanizam diljem Unije koji čine sva tijela utvrđena člankom 16. i člankom 16.a kako bi se među državama članicama osigurala razmjena informacija o kršenjima, sankcijama i najboljim praksama provedbe među državama članicama. Komisija tu obavijest svim državama članicama stavlja na raspolaganje u elektroničkom obliku. [Am. 138]

5b.  Nacionalna provedbena tijela na zahtjev Komisiji osiguravaju informacije i odgovarajuće dokumente o pojedinačnim slučajevima kršenja. [Am. 139]

5c.  Komisija najkasnije 1. svibnja 2015. na svojoj internetskoj stranici objavljuje i redovito ažurira popis svih zračnih prijevoznika u Uniji koji sustavno ne zadovoljavaju odredbe ove Uredbe. Bez obzira na veličinu ili nacionalnost, smatra se da svi zračni prijevoznici za koje je Komisija primila dokaze kršenja u skladu s člankom 16.b stavkom 5.b koja su putnici doživjeli na više od 10 različitih letova unutar jedne kalendarske godine i koja se odnose na više od jednog članka Uredbe sustavno ne pridržavaju ove Uredbe. [Am. 140]

Članak 16.c

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže Odbor za putnička prava, sastavljen od dva predstavnika svake države članice od kojih bar jedan predstavljaNacionalno provedbeno tijelo. Taj je odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Ako se poziva na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.'

"

(15.a)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 16.ca

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 16.cb, dodajući na iscrpan popis okolnosti koje se smatraju izvanrednim okolnostima elemente iz rada nacionalnih provedbenih tijela i presuda Suda Europske unije.” [Am. 141]

"

(15.b)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 16.cb

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast usvajanja delegiranih akata iz članka 16.ca dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od …(14). Komisija sastavlja izvješće u vezi s ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16.ca. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv stupa na snagu od dana koji slijedi nakon dana objave odluke u Službenom listu Europske unije, ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavještava Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 16.ca stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće ne ulože prigovor u razdoblju od dva mjeseca od dostavljanja akta Europskom parlamentu ili Vijeću, odnosno ako prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.“ [Am. 142]

"

16.  Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 17.

Izvještaj

Komisija do 1. siječnja 2017. izviještava Europski parlament i Vijeće o provedbi i rezultatima ove Uredbe, osobito s obzirom na utjecaj odštete za duga kašnjenja i ograničenja smještaja u izvanrednim okolnostima dugog trajanja, pitanja koja se odnose na tumačenje izvanrednih okolnosti, statistika koje objavljuju Nacionalna provedbena tijela o svom djelovanju, uključujući sankcije i rezultate koji se odnose na sumnjive prakse zračnih prijevoznika u pogledu kršenja, napredak koji se ostvario u osnivanju nacionalnih tijela koja su odgovorna za izvansudske presude sporova i njihovom djelovanju. Komisija također izviještava o poboljšanoj zaštiti putnika u zračnom prometu na letovima iz trećih zemalja koje izvršavaju prijevoznici koji nisu iz Zajednice Unije, u kontekstu sporazuma međunarodnog zračnog prometa. Osim toga, Komisija također izvještava o učinkovitosti mjera i sankcija koje su tijela iz članka 16. poduzela te o eventualnoj potrebi za usklađenim pristupom. Izvještaj je prema potrebi popraćen zakonodavnim prijedlozima.“ [Am. 143]

"

17.  Prilog I. ovoj Uredbi dodan je kao prilog I. Uredbi 261/2004.

Članak 2.

Uredba (EZ) br. 2027/97 izmijenjena je kako slijedi:

1.  Članak 3. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. U svim zračnim lukama u Uniji zračni prijevoznik Zajednice i operatori zemaljskih usluga koji djeluju u njegovo ime osnivaju službu koja putnicima daje obrasce osigurat će obrazac za pritužbe kojim omogućuju u zračnoj luci koji omogućava putniku da odmah po dolasku podnesu podnese takvu pritužbu o oštećenoj ili zakašnjeloj prtljazi. Isto tako, zračni prijevoznik Zajednice te obrasce za pritužbe daje putnicima na zahtjev na šalterima za registraciju putnika i/ili na svojim šalterima u zračnoj luci. Osim toga, obrasci za pritužbe raspoloživi su i na njegovim internetskim stranicama. Takav Obrazac za pritužbe, koji može biti i Zapisnik o nepravilnostima pošiljke (PIR), zračni prijevoznik prihvaća će prihvatiti u zračnoj luci kao pritužbu slijedom članka 31. stavka 2. Montrealske konvencije. Ova mogućnost neće utjecati ne utječe na pravo putnika da podnese pritužbu drugim načinima unutar rokova propisanih Montrealskom konvencijom. odredila Montrealska konvencija..

2a.  Komisija može donijeti provedbene akte i utvrditi oblik standardiziranog obrasca. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom savjetovanja/ispitivanja iz članka 6.f stavka 2.“ [Am. 144]

"

2.  Članak 5. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 18 096 SDR-a po putniku čija je protuvrijednost izražena u eurima. 'Komisija je ovlaštena, putem delegiranih akata u skladu s člankom 6. c, prilagoditi ovaj iznos s obzirom na odluku Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva slijedom članka 24. stavka 2. Montrealske konvencije. Svaka prilagodba prethodno spomenutog iznosa također mijenja odgovarajući iznos u Prilogu.”

"

2a.  U članku 5. dodaje se sljedeći stavak:"

„3a. Ako je prtljaga izgubljena, ako je zakasnila ili je oštećena, zračni prijevoznici najprije obeštećuju putnike s kojima su sklopili sporazum prije nego što budu u mogućnosti od zračnih luka ili pružatelja usluga zatražiti naknadu za štetu za koju ne moraju biti odgovorni. ” [Am. 145]

"

3.  Članku 6. stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:"

”Komisija je biti ovlaštena, putem delegiranih akata u skladu s člankom 6. c, prilagoditi ovaj iznos naveden u Prilogu, s izuzetkom iznosa navedenog u članku 5. stavku 2., s obzirom na odluku Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva slijedom članka 24. stavka 2. Montrealske konvencije.”

"

4.  Umeću se sljedeći članci:"

„Članak 6.a

1.  Uvijek pri prijevozu invalidskih kolica ili drugih pomagala za kretanje, ili opreme za kretanje, zračni prijevoznik i njegovi agenti obavještavaju putnike o njihovim pravima i nude će ponuditi svakoj osobi s invaliditetom ili smanjene pokretljivosti kako je određeno člankom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća* mogućnost da besplatno sastavi posebnu izjavu interesa za isporuku u odredište slijedom članka 22. stavka 2. Montrealske konvencije, pri rezervaciji i najkasnije kada je oprema predana prijevozniku. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje standardni obrazac za te izjave interesa. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 6.f stavka 2. [Am. 146]

2.  U slučaju uništenja, gubitka ili oštećenja pomagala za kretanje, odgovornost zračnog prijevoznika ograničena je na iznos koji je osoba prijavila kada su pomagala za kretanje prijavljena za let i predana zračnom prijevozniku Zajednice.

3.  U slučaju uništenja, gubitka, oštećenja ili kašnjenja u prijevozu prijavljenih invalidskih kolica ili druge opreme ili pomagala za kretanje, zračni prijevoznik Zajednice bit će odgovoran platiti iznos koji ne prelazi iznos koji je putnik prijavio; osim ako dokaže da je traženi iznos veći od stvarnog interesa osobe za isporuku na odredište.

3a.  Zračni prijevoznici moraju putnicima omogućiti besplatnu uporabu invalidskih kolica, uključujući i dječja kolica, do vrata za ukrcaj, koja im se vraćaju na ulazu u zrakoplov. Ako to iz sigurnosnih razloga nije moguće, zračni prijevoznici putnicima koji koriste invalidska kolica moraju bez dodatnih troškova osigurati alternativno sredstvo kretanja terminalom zračne luke dok putnici ne pokupe svoja invalidska kolica. Ako se ti sigurnosni razlozi izravno odnose na sam terminal, upravljačko tijelo zračne luke odgovorno je za osiguravanje alternativnog sredstva za kretanje na koje se upućuje u ovom stavku. [Am. 147]

Članak 6.b

1.  Nacionalno provedbeno tijelo određeno člankom 16. Uredbe (EZ) br. 261/2004 osigurava poštovanje ove Uredbe. U ovu svrhu, ono nadzire:

   uvjete ugovora zračnih prijevoznika;
   sustavnu ponudu posebne izjave interesa za prijavljenu opremu za kretanje, i odgovarajuće razine naknade u slučaju oštećenja opreme za kretanje;
   plaćanje predujma prema članku 5. stavku 1. kada se primjenjuje;
   primjenu članka 6.

2.  U svrhu nadziranja zaštite putnika sa smanjenom pokretljivošću i putnika s invaliditetom, u slučaju oštećenja njihove opreme ili pomagala za kretanje, Nacionalno provedbeno tijelo također ispituje i uzima u obzir informacije o pritužbama koje se odnose na opremu za kretanje podnesenim tijelima određenim člankom 16.a Uredbe (EZ) br. 261/2004. [Am. 148]

3.  Sankcije koje odrede države članice za kršenje ove Uredbe moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

4.  U svojim godišnjim izvještajima slijedom članka 16. (6) Uredbe (EZ) br. 261/2004, Nacionalna provedbena tijela će također objaviti statistike o svojoj aktivnosti i o sankcijama primijenjenim s obzirom na primjenu Uredbe.

Članak 6.c

1.  Ovlast donošenja delegiranih akata prenesena je na Komisiju u skladu s uvjetima iz ovog članka.

2.  Ovlasti Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 1. dodjeljuje delegiraju se Komisiji na razdoblje od pet godina od ... (15). Komisija sastavlja izvještaj u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. [Am. 149]

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 1. Odlukom o opozivu povlače se delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv stupa na snagu od dana koji slijedi nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije, ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavještava Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen slijedom članka 6. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 6.d

1.  Dok Zračni prijevoznici jasno naznačuju, u ranoj fazi procesa rezervacije, u svim korištenim distribucijskim kanalima uključujući računalne sustave rezervacije imaju potpunu komercijalnu slobodu za uspostavu uvjeta prema kojima dozvoljavaju prijevoz prtljage, jasno će naznačiti, pri rezervaciji i na šalterima za registraciju putnika (uključujući kioske za registraciju putnika), koja je najveća dopuštena težina prtljage koju putnici mogu unijeti u kabinu zrakoplova i u teretni odjeljak zrakoplova na svakom letu uključenom u putnikovu rezervaciju, uključujući ograničenje na broj komada prtljage koje će se primjenjuje primijeniti unutar najveće dopuštene težine prtljage i eventualna ograničenja kupnje u zračnoj luci. Zračni prijevoznici objavljuju detalje o dodatnim naknadama U slučaju dodatnih naknada za prijevoz prtljage u ranoj fazi procesa rezervacije zračni prijevoznici će jasno naznačiti detalji o tim naknadama pri rezervaciji i na zahtjev u zračnoj luci na jasan, transparentan i nedvosmislen način. Osnovne usluge putovanja i dodatne naknade moraju biti jasno istaknute i moraju se moći kupiti zasebno. [Am. 150]

1a.  Uz najveću dopuštenu težinu prtljage u kabini putnicima se dopušta da sa sobom u kabinu zrakoplova besplatno unesu osnovne osobne predmete ili imovinu kao što su kaputi i ručne torbe, uključujući barem jednu standardnu vrećicu s robom kupljenom u zračnoj luci. [Am. 151]

1b.  Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1107/2006, dopuštena ručna prtljaga može se izraziti najvećim dimenzijama i/ili najvećom težinom ukupne dozvoljene prtljage po putniku, ili oboje, ali se ne može ograničiti na određeni broj komada. [Am. 152]

2.  Zračni prijevoznik može organizirati prijevoz gore navedenih predmeta u teretnom odjeljku Kada izvanredne okolnosti, poput sigurnosnih razloga ili promjena tipa zrakoplova u slučaju da izvanredni uvjeti u vezi sa sigurnosnim razlozima i specifične karakteristike zrakoplova nakon što je rezervacija već izvršena, sprječavaju prijevoz u kabini predmeta uključenih u dopuštenu ručnu prtljagu, zračni prijevoznik ih može premjestiti u teretni odjeljak zrakoplova, ali bez dodatne naplate putniku. U tim se slučajevima ne naplaćuju dodatni troškovi. [Am. 153]

2a.  Ako je ručna prtljaga prije ulaska u zrakoplov ili prije polijetanja premještena iz kabine u teretni prostor, ona mora biti predana putniku kao ručna prtljaga prilikom izlaska iz zrakoplova. [Am. 154]

3.  Ova prava ne utječu na ograničenja za ručnu prtljagu koja je utvrdila EU i međunarodna sigurnosna pravila poput Uredbe (EZ) br. 300/2008 i (EZ) br. 820/2008

Članak 6.e

1.  Zračni prijevoznik Unije dopušta Zajednice dopustit će putniku da unese muzički instrument u putničku kabinu zrakoplova prema provedbenim, u skladu s mjerodavnim sigurnosnim pravilima i tehničkim specifikacijama o i ograničenjima dotičnog zrakoplova u pitanju. Prijevoz muzičkih instrumenata u kabini zrakoplova dopušta dopustit će se ako se ti instrumenti mogu skloniti na siguran način spremiti u odgovarajući pretinac za prtljagu u kabini ili pod odgovarajućim putničkim sjedalom. Ako se muzički instrument prihvati u putničku kabinu, on je dio dopuštene putnikove ručne prtljage. Zračni prijevoznik može odlučiti da će muzički instrument biti dio putnikove ručne prtljage i da se neće prevoziti osim ovim dopuštenjem. naplaćivati dodatnu naknadu za ručnu prtljagu putnika koja nadilazi onu dopuštenu. [Am. 155]

2.  Kada je muzički instrument prevelik da se sigurno skloni spremi u odgovarajući pretinac za prtljagu u kabini ili ispod odgovarajućeg putničkog sjedala, zračni prijevoznik može zahtijevati zatražiti plaćanje još jedne karte pri čemu se takav muzički instrument prevozi kao ručna prtljaga na još jednom sjedalu. Ta dodatna karta nije podložna plaćanju odgovarajuće aerodromske pristojbe za polazak. Kada je kupljeno još jedno mjesto zračni prijevoznik se treba potruditi se trudi da smjesti putnika i muzički instrument zajedno. Kada je na raspolaganju i ako se traži, muzički instrument će se prevoziti u zagrijanom dijelu teretnog odjeljka zrakoplova prema primjenjivim sigurnosnim pravilima, ograničenjima prostora i tehničkim specifikacijama zrakoplova u pitanju. Zračni prijevoznik će jasno naznačiti prema svojim uvjetima način na koji će se muzički instrumenti prevoziti i naknade primjenjivati. [Am. 156]

2a.  Kada ima mjesta i na zahtjev, muzički instrumenti se prevoze u zagrijanom dijelu teretnog odjeljka zrakoplova u skladu s mjerodavnim sigurnosnim pravilima, ograničenjima prostora i tehničkim specifikacijama dotičnog zrakoplova. Zračni prijevoznik stavlja jasne i vidljive oznake da je riječ o muzičkim instrumentima kako bi se osiguralo da se njima pažljivo rukuje. Samo instrumentima koji su pravilno upakirani u čvrste i/ili tvrde kutije posebno napravljene za takve predmete dopušten je prijevoz u teretnom odjeljku zrakoplova. [Am. 157]

2b.  Zračni prijevoznik jasno pri rezervaciji i u svojim uvjetima naznačava osnovu za prijevoz muzičkih instrumenata, uključujući sve dodatne naknade, prostore za prijevoz muzičkih instrumenata koji se nalaze u pojedinom zrakoplovu i dimenzije tih prostora. U slučaju da se treba rezervirati dodatno mjesto putnicima se nudi mogućnost rezerviranja tog mjesta preko interneta. [Am. 158]

Članak 6.f

1.  Komisiji pomaže Odbor za putnička prava. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

___________________________

* Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006, str.1).“ [Am. 159]

"

5.  Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 7.

Komisija podnosi izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju i učincima ove Uredbe do 1. siječnja 2017. Izvještaj je prema potrebi popraćen zakonodavnim prijedlozima.“

"

6.  Prilog Direktivi 2027/97/EEZ zamjenjuje se Prilogom II. sadašnjoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

Prilog I.

Prilog: nepotpun potpun popis okolnosti koje se smatraju izvanrednim okolnostima u svrhu ove Uredbe smatraju izvanrednim okolnostima [Am. 160]

1.  Sljedeće okolnosti smatraju se izvanrednima:

i.  prirodne katastrofe koje onemogućuju sigurno izvršavanje leta;

ii.   tehnički problemi koji nisu prisutni pri normalnom upravljanju zrakoplovom, poput pronalaska nedostatka tijekom leta u pitanju utječu na zrakoplov i koji su izravna posljedica skrivenog proizvodnog nedostatka sprečavaju normalan nastavak leta; ili sakriveni proizvodni nedostatak koji je otkrio su kao takav priznali proizvođač ili nadležno tijelo, a koji se pojavio tijekom pregleda zrakoplova prije leta ili nakon što je zrakoplov pušten u promet i koji ugrožava sigurnost leta; [Am. 161]

iia.  šteta uzrokovana naletom ptica; [Am. 162]

iii.  sigurnosni rizici rat, politički nemiri, čin sabotaže ili terorizma koji onemogućavaju sigurno izvršavanje leta; [Am. 163]

iv.  zdravstveni rizici opasni po život ili hitni medicinski slučajevi koji iziskuju zahtijevaju prekid ili skretanje predmetnog leta u pitanju; [Am. 164]

v.  nepredviđena ograničenja upravljanja zračnim prometom ili nepredviđeno zatvaranje zračnog prostora, uključujući i zatvaranje uzletno-sletnih staza koje nalože vlasti ili zračne luke; [Am. 165]

vi.  meteorološki meteorološki uvjeti koji nisu u skladu s sa sigurnošću leta ili koji su oštetili zrakoplov u letu ili na pisti nakon puštanja u promet i onemogućili sigurno izvršavanje leta; te na [Am. 166]

vii.  radnički prosvjedi nepredviđeni radni sporovi kod izvršnog zračnog prijevoznika ili kod ključnih pružatelja usluga kao što su zračne luke i pružatelji Usluga zračne navigacije. [Am. 167]

2.  Sljedeće okolnosti neće se smatrati izvanrednima:

i.  tehnički problemi prisutni u normalnom radu zrakoplova, poput problema otkrivenog tijekom rutinskog održavanja ili tijekom pregledavanja zrakoplova prije leta ili problema koji nastaje kada se takvo održavanje ili pregled prije leta nisu ispravno izvršili; te

ii.  posada nije na raspolaganju (osim ako su uzrok radnički prosvjedi) [Am. 168]

Prilog II.

„PRILOG

Odgovornost zračnog prijevoznika prema putnicima i njihovoj prtljazi

Ova informativna obavijest predstavlja sažetak pravila o odgovornosti koju primjenjuju zračni prijevoznici Zajednice kako je propisano zakonodavstvom Zajednice i Montrealskom konvencijom.

Naknada štete u slučaju smrti ili ozljede

Nema financijskih ograničenja odgovornosti za ozljedu ili smrt putnika uzrokovanu nesrećom u zrakoplovu ili tijekom izvršavanja ukrcaja ili iskrcaja. Zračni prijevoznik ne može osporavati zahtjeve za naknadu štete u slučaju kada se radi o šteti do iznosa od 113.100 SDR-a (približna protuvrijednost u lokalnoj valuti). Iznad ovog iznosa, zračni prijevoznik nije odgovoran ako se dokaže da nije bio nepažljiv ili iz drugih razloga kriv, ili da je šteta nastala nepažnjom ili drugom krivnjom treće stranke.

Akontacije

U slučaju smrti ili ozljede putnika, zračni prijevoznik mora u roku od 15 dana od identifikacije osobe s pravom na odštetu štete isplatiti predujam koji je potreban za pokrivanje njezinih neposrednih ekonomskih potreba. U slučaju smrti putnika ovaj predujam ne smije biti niži od 18 096 SDR-a (približna protuvrijednost u lokalnoj valuti).

Kašnjenja putnika

U slučaju kašnjenja putnika, zračni je prijevoznik odgovoran za štetu, osim ako je poduzeo sve razumne mjere kako bi izbjegao štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere. Odgovornost za kašnjenje putnika ograničena je na 4 694 SDR-a (približna protuvrijednost u lokalnoj valuti).

gubitak, oštećenje ili kašnjenje prtljage

U slučaju gubitka, oštećenja ili kašnjenja prtljage, zračni prijevoznik odgovoran je za odštetu do 1 113 SDR-a (približni iznos u lokalnoj valuti), pri čemu je granica iznosa odštete primjenjiva po putniku a ne po komadu prijavljene prtljage, osim ako je dogovorena viša granica vrijednosti između putnika i prijevoznika posebnom izjavom interesa. Za oštećenu i izgubljenu prtljagu, zračni prijevoznici nisu odgovorni ako je uzrok oštećenje ili gubitak uzrokovan kvalitetom ili nedostatkom prtljage. Za zakašnjelu prtljagu, zračni prijevoznik neće biti odgovoran ako je poduzeo sve razumne mjere da izbjegne štetu koja je nastala kašnjenjem prtljage ili kada je nemoguće poduzeti te mjere. U slučaju ručne prtljage, uključujući osobne predmete, zračni prijevoznik je odgovoran samo ako je šteta nastala njegovom krivicom.

Više granice odgovornosti za prtljagu

Putnik ima pravo na višu granicu odgovornosti ako najkasnije u trenutku registracije za let da posebnu izjavu i plati dodatnu pristojbu. Takva dodatna pristojba temeljit će se na tarifi koja ovisi o dodatnim troškovima prijevoza i osiguranja dotične prtljage koji se plaćaju povrh troškova prtljage čiji se iznos procjenjuje iznad granice odgovornosti od 1 131 SDR-a. Tarifa je dostupna putnicima na zahtjev.”; Putnici ma s invaliditetom i putnicima sa smanjenom pokretljivošću bit će ponuđena besplatna mogućnost davanja posebne izjave interesa za prijevoz njihove opreme za kretanje.

Vremenski rok za pritužbu o prtljazi

Ako je prtljaga oštećena, izgubljena ili uništena, ili ako kasni, putnik mora što je prije moguće zračnom prijevozniku poslati pisanu pritužbu. Vremenski rok za pritužbu od 7 dana primjenjuje se u slučaju oštećene prtljage a od 21 dan u slučaju kašnjenja prtljage, u oba slučaja on teče od dana kada je prtljaga predana putniku. Kako bi lakše ispunio zadane rokove, zračni prijevoznik mora ponuditi putnicima mogućnost da ispune obrazac za pritužbu u zračnoj luci. Zračni prijevoznik mora prihvatiti u zračnoj luci takvu pritužbu, koja može biti i u obliku Zapisnika o nepravilnostima pošiljke (PIR),

Odgovornost ugovornih prijevoznika i stvarnih prijevoznika

Ako zračni prijevoznik koji stvarno obavlja prijevoz istodobno nije i ugovorni zračni prijevoznik, putnik ima pravo podnijeti pritužbu na jednog od njih ili podnijeti zahtjev za odštetu štete protiv jednog od njih. Ovo uključuje slučajeve u kojima je posebna izjava interesa dogovorena sa stvarnim prijevoznikom.

Rok za podnošenje tužbe

Tužba za odštetu štete mora se podnijeti u roku dvije godine od dana dolaska zrakoplova ili od dana kada je zrakoplov trebao sletjeti.

Osnova za informacije

Gore navedena pravila temelje se na Montrealskoj konvenciji od 28. svibnja 1999. koja se u Zajednici provodi pomoću Uredbe (EZ) br. 2027/97 (kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 889/2002) i nacionalnog zakonodavstva država članica.”

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 115.
(2) SL C 327, 12.11.2013, str. 115.
(3)SL C, , str.
(4) Stajalište Europskog parlamenta od 5. veljače 2014.
(5)Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1.).
(6)Uredba Vijeća (EZ) br. 2027/97 od 9. listopada 1997. o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća (SL L 285, 17.10.1997., str.1.).
(7)Direktiva Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima (SL L 158, 23.6.1990., str. 59.).
(8) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća o alternativnom rješavanju sporova za potrošačke sporove i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju sudskih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 65.).
(9)Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(10) Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L 138, 30.4.2004, str. 1).
(11)SL L158, 23.6.1990., str. 59.
(12)SL L204, 26.7.2006., str. 1.
(13)SL L293, 31.10.2008., str. 3.
(14) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.
(15) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.


Stečajni postupak ***I
PDF 616kWORD 240k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014 o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeć o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku (COM(2012)0744 – C7-0413/2012 – 2012/0360(COD))
P7_TA(2014)0093A7-0481/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament ,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0744

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2.i članak 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0413/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članke 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7-0481/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014 radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku

P7_TC1-COD(2012)0360


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3)

Nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu osobnih podataka(4),

budući da:

(1)  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1346/2000(5) uspostavila se europska mreža za prekogranične stečajne postupke. Njome se određuje koja država članica ima ovlaštenje za pokretanje stečajnih postupaka, propisuju se jedinstveni propisi mjerodavnog prava te osigurava priznavanje i izvršenje odluka u vezi sa stečajem kao i usklađivanje glavnih i sporednih stečajnih postupaka.

(2)  Izvješćem Komisije o primjeni Uredbe (EZ) br. 1346/2000 od 12. prosinca 2012.(6) donesen je zaključak da Uredba općenito dobro funkcionira, no da je poželjno unaprijediti primjenu određenog dijela njezinih odredbi kako bi se unaprijedilo učinkovito upravljanje prekograničnim stečajnim postupcima.

(3)  Cilj Uredbe (EZ) br. 1346/2000 trebao bi se proširiti na postupke koji promiču spašavanje ekonomski uspješnih dužnika u ozbiljnim financijskim poteškoćama kako bi se zdravim trgovačkim društvima pomoglo u preživljavanju i dala druga prilika poduzetnicima. Cilj bi se posebno trebao proširiti na postupke koji osiguravaju restrukturiranje dužnika u predstečajnoj fazi ili koji ne mijenjaju postojeću upravu. Uredbom bi se također trebali obuhvatiti postupci koji osiguravaju isplatu duga potrošačima i samozaposlenim osobama koji nisu ispunili kriterije postojećeg instrumenta. [Am. 1]

(4)  Trebalo bi razjasniti pravila o nadležnosti za pokretanje stečajnog postupka i unaprijediti postupovni okvir za određivanje nadležnosti. Također bi trebalo postojati izričito pravilo o nadležnosti za parnice koje izravno proizlaze iz stečajnih postupaka ili koje su s njima tijesno povezane. [Am. 2]

(5)  Radi unapređenja učinkovitosti stečajnih postupaka kada dužnik ima poslovni nastan u drugoj državi članici potrebno je ukinuti odredbu da sekundarni postupci moraju biti likvidacijski postupci. Osim toga, sud bi trebao imati mogućnost odbijanja pokretanja sekundarnog postupka ako nije potreban radi zaštite interesa domaćih vjerovnika. Trebalo bi unaprijediti usklađivanje između glavnih i sekundarnih postupaka, posebno zahtijevanjem da uključeni sudovi surađuju.

(6)  Trebalo bi tražiti od država članica da objavljuju relevantne odluke u prekograničnim stečajnim postupcima u javno dostupnom elektroničkim registru kako bi se unaprijedile informacije koje su dostupne vjerovnicima i uključenim sudovima te spriječilo pokretanje paralelnih stečajnih postupaka. Trebalo bi donijeti odredbu o međusobnoj povezanosti stečajnih registara. Trebalo bi uvesti standardne obrasce za prijavljivanje tražbina kako bi se olakšale zadaće inozemnih vjerovnika i smanjili troškovi prevođenja.

(7)  Trebala bi postojati posebna pravila za usklađivanje postupaka koji uključuju različite članove iste skupine trgovačkih društava. Stečajni predstavnik upravitelji i sudovi uključeni u različite stečajne postupke trebali bi biti obvezni međusobno surađivati i komunicirati. K tome, svi uključeni stečajni predstavnici upravitelji trebali bi imati postupovna sredstva za predlaganje sanacijskog plana za skupinu trgovačkih društava koja podliježe stečajnom postupku i, po potrebi, za zahtijevanje obustave stečajnog postupka trgovačkog društva za koji nisu imenovani. Definicija pojma „skupina trgovačkih društava” trebala bi se podrazumijevati ograničenom na kontekst stečaja i ne bi trebala imati nikakav utjecaj na prava trgovačkog društva u vezi s skupinama. [Am. 17 Izmjena se primjenjuje na cijeli tekst. ]

(8)  Kako bi se omogućila brza prilagodba Uredbe na relevantne izmjene nacionalnog stečajnog prava o kojima su izvijestile države članice, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora u vezi s izmjenom Priloga. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija bi, prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, trebala osigurati istovremen, pravovremen i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(9)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 1346/2000, provedbene ovlasti trebale bi se prenijeti na Komisiju. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(10)  Uredba (EZ) br. 1346/2000 trebala bi se izmijeniti u skladu s tim.

(11)  Izmjena ove Uredbe ne bi trebala dovoditi u pitanje pravila o naplati državnih potpora od insolventnih društava kako ih tumači sudska praksa Suda Europske unije (C-454/09 Komisija protiv Italije – „New Interline”). Kad nije moguć povrat punog iznosa državne potpore jer se zahtjev za povrat tiče društva u stečajnom postupku, ti postupci bi uvijek trebali biti likvidacijski postupci i dovoditi do konačne obustave djelatnosti korisnika i likvidacije njegove imovine.

(12)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Uredbe] / [ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska neće sudjelovati u donošenju ove Uredbe te ih ona ne obvezuje i nisu podložni njenoj primjeni].

(13)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe te stoga nije vezana njome ni obvezna primjenjivati je,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 izmjenjuje se kako slijedi:

(1)  U uvodnoj izjavi 2. upućivanje na članak 65. zamjenjuje se upućivanjem na članak 81.

(2)  U uvodnim izjavama 3., 5., 8., 11., 12., 14. i 21. pojam „Zajednica” zamjenjuje se pojmom „Unija”.

(3)  Uvodna izjava 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„(4) Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je izbjegavati poticanje stranaka da prenose svoju imovinu ili sudske postupke iz jedne države članice u drugu, u potrazi za povoljnijim pravnim položajem na štetu većine vjerovnika („forum shopping”).”

"

(4)  Uvodna izjava 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„(6) Ovom Uredbom trebalo bi obuhvatiti odredbe o nadležnosti za pokretanje stečajnih postupaka i postupaka koji izravno proizlaze iz stečajnih postupaka ili koji su s njima tijesno povezani. Ova Uredba također bi trebala sadržavati odredbe u vezi s priznavanjem i izvršenjem presuda u takvim postupcima i odredbama u vezi s mjerodavnim pravom za stečajne postupke. K tome, ova Uredba trebala bi sadržavati pravila o usklađivanju stečajnih postupaka koji su povezani s istim dužnikom ili nekoliko članova iste skupine trgovačkih društava.”

"

(5)  Uvodna izjava 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„(7) Postupci vezani uz likvidaciju insolventnih društava i drugih pravnih osoba, stečajne nagodbe i slični postupci i parnice vezane uz takve postupke izuzeti su iz područja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001* . Takvi postupci trebali bi biti obuhvaćeni ovom Uredbom. Tumačenjem ove Uredbe trebale bi se u što je moguće većoj mjeri izbjegavati regulatorne rupe između dva instrumenta.”

_________________________

* Uredba (EU) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, 16.1.2001., str. 1.).'

"

(6)  Uvodna izjava 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„(9) Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na stečajne postupke koji ispunjavaju uvjete utvrđene u ovoj Uredbi, neovisno o tome je li dužnik fizička ili pravna osoba, trgovac ili privatna osoba. Ti stečajni postupci iscrpno su navedeni u Prilogu A. Ako je nacionalni postupak naveden u Prilogu A, ova bi se Uredba trebala primjenjivati bez daljnjeg ispitivanja sudova u drugoj državi članici jesu li ispunjeni zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi. Stečajni postupci koji se tiču osiguravajućih društava, kreditnih institucija, investicijskih poduzeća ako su obuhvaćeni Direktivom 2001/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća* te poduzeća za zajednička ulaganja trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Na takva se poduzeća ne bi trebala primjenjivati ova Uredba stoga što su ona predmet posebnih propisa i što nacionalna nadzorna tijela imaju široke ovlasti za postupanje.”

__________________________

* Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, 5.5.2001., str. 15.).'

"

(7)  Umeće se sljedeća uvodna izjava:"

„(9.a) Cilj ove Uredbe trebalo bi proširiti na postupke koji promiču spašavanje ekonomski uspješnog dužnika u ozbiljnim financijskim poteškoćama kako bi se zdravim poslovnim poduhvatima pomoglo u preživljavanju i dala druge prilika poduzetnicima. Trebalo bi ju posebno proširiti na postupke koje osiguravaju restrukturiranje dužnika u predstečajnoj fazi, postupke koji ne mijenjaju postojeću upravu i postupke koji osiguravaju isplatu duga potrošačima i samozaposlenim osobama. Budući da ti postupci ne podrazumijevaju obavezno imenovanje stečajnog predstavnikaupravitelja, trebali bi biti obuhvaćeni ovom Uredbom ako se održavaju pod kontrolom ili nadzorom suda. U tom smislu pojam „kontrola” također podrazumijeva situacije kada sud intervenira prema žalbi vjerovnika ili zainteresirane strane. [Am. 3]

"

(8)  Uvodna izjava 10. zamjenjuje se sljedećim: "

„(10) Stečajni postupci ne uključuju nužno postupanje sudske vlasti; izrazu „sud” u ovoj Uredbi se treba dati široko značenje i treba uključivati i osobu ili tijelo koji su nacionalnim pravom ovlašteni pokretati stečajne postupke. S ciljem primjene ove Uredbe, postupci (uključujući pravne radnje i formalnosti) trebali bi biti usklađeni ne samo s odredbama ove Uredbe, nego i službeno priznati i pravovaljani u državi članici u kojoj je pokrenut stečajni postupak.” [Am. 4]

"

(8.a)  Uvodna izjava 11. zamjenjuje se sljedećim:"

„(11) Ova Uredba polazi od činjenice da zbog velikih razlika u materijalnom pravu nije moguće uvesti stečajni postupak s univerzalnim područjem primjene u cijeloj UnijiZajednici. Primjena, bez izuzetaka, prava države u kojoj se pokreće takav postupak bi zbog toga često izazivala teškoće. Na primjer, to važi za vrlo različite zakone o založnom pravu u UnijiZajednici. Nadalje, prava prvenstva koja uživaju neki vjerovnici u stečajnom postupku su u nekim slučajevima potpuno različita. Daljnjim bi se usklađivanjem mjera trebala uvesti prava prvenstva radnika.Ova bi Uredba to trebala uzeti u obzir na dva različita načina. S jedne strane trebalo bi osigurati posebna pravila o mjerodavnom pravu u slučaju posebno značajnih prava i pravnih odnosa (npr. stvarnih prava i ugovora o radu). S druge strane, uz glavni stečajni postupak s univerzalnim područjem primjene trebalo bi dozvoliti i nacionalni postupak koji obuhvaća samo imovinu koja se nalazi u državi gdje se pokreće postupak.” [Am. 5]

"

(9)  Umeće se sljedeća uvodna izjava:"

„(12.a) Prije otvaranja stečajnog postupka nadležni sud trebao bi ispitati ex officio nalazi li se dužnikovo središte glavnih interesa ili poslovni nastan zaista unutar njegove nadležnosti. Kad zbog okolnosti slučaja ima razloga za sumnje o nadležnosti suda, sud od dužnika traži da preda dodatne dokaze koji podupiru njegove tvrdnje i, po potrebi, daje dužnikovim vjerovnicima priliku da predstave svoja stajališta po pitanju nadležnosti. K tome, vjerovnici bi trebali na raspolaganju imati djelotvoran pravni lijek protiv odluke pokretanja stečajnog postupka.”

"

(10)  Uvodna izjava 13. se briše.

(11)  Umeću se sljedeće uvodne izjave:"

„(13.a) ‚Središte glavnih interesa’ trgovačkog društva ili druge pravne osobe trebalo bi biti u mjestu njegova registriranog ureda. Trebalo bi biti moguće pobiti tu pretpostavku posebno ako se središnja uprava trgovačkog društva nalazi u drugoj državi članici nego onoj njezina registriranog ureda i ako se sveobuhvatnom ocjenom svih relevantnih čimbenika, što se može provjeriti od trećih strana, ispostavi da se stvarno središte uprave i nadzora te upravljanja interesima nalazi u drugoj državi članici. Naprotiv, ne bi trebalo biti moguće pobiti pretpostavku kada su tijela odgovorna za upravljanje i nadzor trgovačkog društva u istom mjestu kao registrirani ured i odluke uprave donose se na način koji se može provjeriti od trećih strana. [Am. 6]

   (13.b) Sudovi države članice koji pokreću stečajni postupak također bi trebali imati nadležnost za radnje koje izravno proizlaze iz stečajnog postupka i koje su s njim tijesno povezane, kao što su radnje izbjegavanja. Kad je takva parnica povezana s drugom parnicom čija je osnova opće građansko i trgovačko pravo, stečajni predstavnik upravitelj bi trebao biti u mogućnost obje parnice dovesti pred sudove optuženikovog domicila ako smatra da je učinkovitije parnicu dovesti pred taj forum. To bi na primjer mogao biti slučaj ako stečajni predstavnik upravitelj želi kombinirati parnicu o odgovornosti direktora na osnovi stečajnog prava s parnicom čija je osnova pravo trgovačkih društava ili opće pravo naknade štete.”

"

(12)  Dodaju se sljedeće uvodne izjave:"

„(19.a) Sekundarni postupci također mogu otežavati učinkovito upravljanje imovinom. Stoga bi sud koji pokreće sekundarne postupke trebao biti u mogućnosti odgoditi ili odbiti pokretanje, na zahtjev stečajnog predstavnikaupravitelja, ako ti postupci nisu potrebni radi zaštite interesa domaćih vjerovnika. To bi posebno trebao biti slučaj ako se stečajni predstavnikupravitelj zbog preuzete obveze koja se odnosi na imovinu slaže da s domaćim vjerovnicima postupa kao da su sekundarni postupci pokrenuti i primjenjuje pravila rangiranja država članica kada je pokretanje sekundarnih postupaka zatraženo prilikom raspodjele imovine koja se nalazi u toj državi članici. Ovom bi se Uredbom mogućnosti davanja takvih obveza trebale prenijeti na stečajnog predstavnika te utvrditi minimalne kriterije koje takve obveye trebaju ispunjavatiupravitelja. [Am. 7]

   (19.b) Radi osiguravanja djelotvorne zaštite lokalnih interesa, stečajni predstavnikupravitelj glavnog postupka ne bi trebao biti u mogućnosti na zloupotrebljavajući način realizirati ili premjestiti imovinu koja se nalazi u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan, a posebno u svrhu sprečavanja mogućnosti da se takvi interesi učinkovito zadovolje ako bi se kasnije pokrenuo sekundarni postupak. Domaći vjerovnici trebali bi također imati pravo od suda zatražiti zaštitne mjere u slučajevima kad se pokaže da stečajni predstavnik nije u mogućnosti poštovati preuzete obveze.” [Am. 8]

"

(13)  Uvodna izjava 20. zamjenjuje se sljedećim:"

„(20) Glavni stečajni postupak i sekundarni postupci mogu doprinositi djelotvornoj realizaciji ukupne imovine samo ako su svi usporedni neriješeni postupci usklađeni. Tome je glavni uvjet da razni uključeni stečajni predstavnici upravitelji i sudovi moraju blisko surađivati, posebno u razmjeni dovoljne količine informacija. Kako bi se osigurala značajnija uloga glavnog postupka, stečajnom predstavniku upravitelju u takvom postupku trebalo bi osigurati više mogućnosti za intervenciju u sekundarne stečajne postupke koji se vode istodobno. Posebno bi stečajni predstavnici upravitelj trebao biti u mogućnosti predložiti plan restrukturiranja ili stečajnu nagodbu ili zatražiti obustavu realizacije imovine u sekundarnom stečajnom postupku. Stečajni predstavnici upravitelji i sudovi bi svojom suradnjom trebali voditi računa o najboljim praksama za suradnju na prekograničnim stečajnim postupcima kao što je utvrđeno u načelima i smjernicama o komuniciranju i suradnji koje su donijele europska i međunarodna udruženja aktivna na području stečajnog prava.”

"

(14)  Umeću se sljedeće uvodne izjave [Am. 9]:"

„(20.a) Ovom Uredbom osiguralo bi se učinkovito upravljanje stečajnim postupcima različitih društava koja čine dio skupine trgovačkih društava. Kada su stečajni postupci pokrenuti za nekoliko društava iste skupine, te postupke potrebno je pravilno uskladiti posebno kako bi se izbjeglo da stečaj jednog člana skupine ugrozi budućnost drugih članova skupine. . Razni uključeni stečajni predstavnici upravitelji i sudovi stoga bi trebali imati jednaku obvezu surađivanja i komuniciranja jedni s drugima kao oni uključeni u glavne i sekundarne postupke povezane s jednim dužnikom. K tomu, stečajni upravitelj imenovan za postupak koji se odnosi na člana skupine trgovačkih društava trebao bi biti u položaju da predloži sanacijski plan u postupku koji se tiče drugog člana iste skupine do mjere do koje je takav alat dostupan prema nacionalnom stečajnom pravu. [Am. 10]

   (20.aa) Uvođenje postupaka koordinacije skupine trebalo bi posebno ojačati restrukturiranje skupine i/ili članova skupine omogućavajući fleksibilno usklađeno vođenje stečajnih postupaka. Postupci koordinacije skupine ne bi trebali biti obvezujući za pojedinačne postupke već bi trebali poslužiti kao referenca za mjere koje treba poduzeti u sklopu tih pojedinačnih postupaka. [Am. 9 i 11]
   (20.b) Uvođenje pravila o stečaju skupina trgovačkih društava ne bi trebalo ograničiti mogućnost suda za pokretanje stečajnog postupka za više trgovačkih društava koja pripadaju istoj skupini u jednoj nadležnosti ako sud smatra da se središte glavnih interesa tih trgovačkih društava nalazi u njegovoj nacionalnoj i mjesnoj nadležnostiu jednoj državi članici. U takvim situacijama sud bi također trebao biti u mogućnosti imenovati, po potrebi, istog stečajnog predstavnikaupravitelja za sve dotične postupke. Države članice mogu također, unutar svoje nadležnosti, uvesti odredbe o stečaju skupina trgovačkih društava koje prelaze odredbe ove Uredbe, a ne utječu na učinkovitu i djelotvornu primjenu ove Uredbe.” [Am. 12]

"

(15)  Umeće se nova uvodna izjava:"

„(21.a) Ključno je da su vjerovnici koji imaju stalno boravište, domicil ili registrirano sjedište u Uniji obaviješteni o pokretanju stečajnog postupka koji se odnosi na imovinu njihovog dužnika. Radi osiguravanja brzog prijenosa informacija vjerovnicima Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća* ne primjenjuje se kad ova Uredba upućuje na obvezu obavještavanja vjerovnika. Korištenje standardnim obrascima dostupnim na svim službenim jezicima Unije trebalo bi olakšati zadaću vjerovnika prilikom prijave tražbina u postupcima pokrenutim u drugoj državi članici.”

_____________________

* Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007., str. 79.).”

"

(16)  Uvodna izjava 29. zamjenjuje se sljedećim:"

„(29) Iz poslovnih razloga glavnina sadržaja odluke o pokretanju postupka trebala bi biti objavljena u nekoj drugoj državi članici na zahtjev stečajnog predstavnika. Ako postoji poslovni nastan u dotičnoj državi članici, takva objava trebala bi biti obvezna do uspostavljanja sustava međusobne povezanosti stečajnih registara. Međutim, objava ni u kom slučaju ne može biti preduvjet za priznavanje stranog postupka.”

"

(17)  Umeće se sljedeća uvodna izjava:"

„(29.a) Od država članica trebalo bi zahtijevati objavu relevantnih informacija o prekograničnim stečajnim postupcima u javno dostupnom elektroničkim registru kako bi se unaprijedile informacije uključenih vjerovnika i sudova te spriječilo pokretanje paralelnih stečajnih postupaka. Kako bi se vjerovnicima i sudovima kojima je domicil u drugoj državi članici ili se nalaze u drugoj državi članici olakšao pristup informacijama, ovom Uredbom osigurava se međusobna povezanost stečajnih registara.”

"

(18)  Uvodna izjava 31. zamjenjuje se sljedećim:"

„(31) U ovoj Uredbi uključeni su Prilozi u kojima se posebno određuje koji su nacionalni stečajni postupci obuhvaćeni ovom Uredbom. Kako bi se omogućila brza prilagodba Uredbe relevantnim izmjenama nacionalnom stečajnog prava država članica, Komisija bi trebala imati ovlasti usvajanja izmjena priloga delegiranim aktima u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). Prije usvajanja delegiranog akta kojim se izmjenjuje popis nacionalnih postupaka u Prilozima, Komisija bi trebala provjeriti ispunjava li prijavljeni postupak kriterije utvrđene ovom Uredbom. Pri pripremi i oblikovanju delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremen, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.”

"

(19)  Umeću se sljedeće uvodne izjave :"

„(31.a)Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 1346/2000, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća *

   (31.b) Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (‚Povelja’). Posebno se ovom Uredbom pokušava promicati primjena članaka 8., 17. i 47. Povelje u vezi sa zaštitom osobnih podataka, pravom na vlasništvo i pravom na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje.
   (31.c) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća** te Uredba (EZ) br. 45/2001/ Europskog parlamenta i Vijeća*** primjenjuju se na obradu osobnih podataka u okviru ove Uredbe.

__________________

* Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

** Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

*** Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.). ”

"

(20)  U uvodnim izjavama 32. i 33. riječi „Ugovor o osnivanju Europske zajednice” zamjenjuju se riječima „Ugovor o funkcioniranju Europske unije”.

(21)  Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 1.

Područje primjene

1.  Ova Uredba primjenjuje se na cjelokupni sudski ili administrativni postupak, uključujući privremene postupke koji su utemeljeni na pravu vezanim uz stečaj ili prilagodbu duga i u kojima, u svrhu izbjegavanja likvidacijesanacije, prilagodbe duga, reorganizacije ili likvidacije:

   (a) dužniku je potpuno ili djelomično oduzeta imovina i imenovan je stečajni predstavnikupravitelj ili
   (b) imovina i poslovi dužnika podliježu kontrolu ili nadzoru suda.

Kad se takvi postupci mogu započeti prije stečaja, njihova svrha mora biti izbjegavanje likvidacije.

Postupci iz ovog stavka navedeni su u Prilogu A. [Am. 13]

   1a. Kad su u skladu s pravom država članica o pokretanju stečajnog postupka, postupci iz stavka 1. povjerljivi, ova se Uredba primjenjuje na takve postupke samo od razdoblja kad oni postanu javni u skladu s pravom države članice i pod uvjetom da oni ne utječu na tražbine onih vjerovnika koji nisu u njih uključeni. [Am. 14]

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na stečajne postupke koji se tiču:

   (a) osiguravajućih poduzeća,
   (b) bilo kojih kreditnih institucija, uključujući institucije definirane u članku 2. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, [Am. 15]
   (c) kreditnih institucija, investicijskih poduzeća u mjeri u kojoj su obuhvaćena izmijenjenom Direktivom 2001/24/EZ i institucija obuhvaćenih Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća, [Am. 16]
   (d) poduzeća za zajedničko ulaganje. investicijskih poduzeća u mjeri u kojoj su obuhvaćena izmijenjenom Direktivom 2001/241/EZ i

_____________________

* Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

** Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjenama Direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te Uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

   (a) ‚stečajni postupak’ znači postupak naveden u Prilogu A;
   (b) ‚stečajni predstavnik upravitelj’ znači svaka osoba ili tijelo čija je funkcija, uključujući privremeno, upravljanje čitavom ili dijelom imovine ili likvidacija imovine oduzete dužniku ili nadzor nad njegovim poslovanjem. Te osobe i tijela navedeni su u Prilogu C;
   i. svaka osoba ili tijelo čija je funkcija, uključujući privremeno, upravljanje čitavom ili dijelom imovine ili likvidacija imovine oduzete dužniku ili nadzor nad njegovim poslovanjem. Te osobe i tijela navedeni su u Prilogu C;
   ii. u slučaju u kojem nema imenovanja ili prijenosa ovlasti dužnika na stečajnog upravitelja, sam dužnik. [Am. 17]
   (ba) ‚dužnik u posjedu’ znači dužnik u odnosu na kojeg je pokrenut stečajni postupak koji ne uključuje potpuni prijenos prava i dužnosti upravljanja imovinom dužnika na stečajnog predstavnika te koji stoga i dalje barem djelomično ima kontrolu nad svojom imovinom i poslovima; [Am. 18](c) „sud” u svim člancima osim članku 3.b stavku 2. znači sudsko ili drugo nadležno tijelo države članice ovlašteno za pokretanje stečajnog postupka, potvrđivanje pokretanja ili donošenje odluka tijekom takvog postupka;
   (d) ‚sudska odluka o pokretanju stečajnog postupka’ obuhvaća
   i. odluku bilo kojeg suda o pokretanju stečajnog postupka ili o potvrđivanju pokretanja takvog postupka i
   ii. odluku suda kojom se imenuje privremeni stečajni predstavnik upravitelj.
   (e) ‚vrijeme pokretanja postupka’ znači vrijeme kad sudska odluka o pokretanju stečajnog postupka stupi na snagu, bilo da je konačna se radi o konačnoj sudskoj odluci ili ne; [Am. 20]
   (f) ‚država članica u kojoj se nalazi imovina” znači u slučaju:
   i. materijalne imovine – država članica na čijem se državnom području nalazi imovina,
   ii. imovine ili prava za koje je vlasništvo ili drugo pravo upisano u javne knjige – država članica pod čijim se nadzorom vode takve knjige,
   iii. registriranih dionica društava – država članica na čijem državnom području se nalazi registrirano sjedište društva koje je izdalo dionice,
   iv. financijskih instrumenata, za koje se vlasnička prava dokazuju unosom u registru ili na računu koji održava posrednik ili se održava u ime posrednika („elektronički vrijednosni papiri”) – država članica u kojoj se održava registar ili račun na kojem se bilježe unosi,
   v. gotovine na računima kod kreditne institucije – država članica navedena na broju IBAN računa,
   vi. tražbine trećih strana osim onih koje se odnose na imovinu iz podstavka točke v. – država članica na čijem je državnom području središte glavnih interesa treće strane koja ih mora namiriti, kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 1.;
   (g) ‚poslovni nastan’ znači svako mjesto poslovanja gdje dužnik obavlja, ili je obavljao u tri mjeseca prije zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka, stalnu gospodarsku aktivnost koja uključuje ljudske resurse i imovinu;[Am. 21]
   (ga) ‚parnica koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i koja je s njim tijesno povezana’ označava parnicu usmjerenu na donošenje sudske odluke koja, u svojoj biti, ne može biti ili nije mogla biti dobivena izvan stečajnog postupka ili neovisno o stečajnom postupku, i koja se dopušta isključivo kad su stečajni postupci neriješeni; [Am. 22]
   (gb) ‚odredba o konačnom netiranju’ označava ugovornu odredbu na temelju koje su, pri nastanku događaja unaprijed definiranog odredbom a koji se tiče neke od strana iz ugovora, međusobne obveze strana koje su obuhvaćene odredbom, bez obzira na to jesu li ili nisu u tom trenutku dospjele i plative, automatski ili po izboru jedne od strana smanjene ili zamijenjene jedinstvenom neto obvezom, bilo obnavljanjem, prekidom ili na drugi način, predstavljajući ukupnu vrijednost kombiniranih obveza, koja zatim dospijeva i jedna je strana može platiti drugoj; [Am. 23]
   (h) ‚domaći vjerovnici’ znače vjerovnike čije tražbine dužniku proizlaze iz operacija poslovnog nastana koji se nalazi u državi članici koja nije ona u kojoj se nalazi središte glavnih interesa dužnika;
   (i) ‚skupina trgovačkih društava’ znači trgovačko društvo majka i sva njezina nekoliko trgovačkih društava koje čine društva majke i društva kćeri; [Am. 24]
   (j) ‚društvo majka’ znači društvo koje kontrolira jedno ili više društava kćeri. Trgovačko društvo koje priprema konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća* smatra se društvom majkom; [Am. 25]
   i. ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom društvu („društvo kći”) ili
   ii. dioničar je ili član društva kćeri i ima pravo
   (aa) imenovati ili ukloniti većinu članova administrativnih, upravljačkih ili nadzornih tijela tog društva kćeri ili
   (bb) izvršavati dominantan utjecaj na društvo kći prema ugovoru koji je sklopljen s tim društvom kćeri ili prema odredbi u člancima statuta.”
   (ja) ‚ključne funkcije u sklopu skupine’ znači:
   (i) sposobnost, prije pokretanja stečajnog postupka u vezi s bilo kojim članom skupine, da se donesu i provedu odluke od strateške važnosti za skupinu ili njezine dijelove; or
   (ii) gospodarska važnost u sklopu skupine, koja se pretpostavlja ako doprinos člana skupine ili članova skupine u ukupnoj konsolidiranoj bilanci i konsolidiranom prometu iznosi najmanje 10 posto. [Am. 26]

________________________

* Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima o određenim vrstama obveza, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str.19.).”

"

(22)  U članku 3., stavci 1. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Sudovi države članice unutar čijeg državnog područja se nalazi središte dužnikova glavnog interesa imaju nadležnost pri pokretanju stečajnog postupka („glavni postupak”). Središte glavnih interesa odgovara mjestu gdje dužnik obavlja redovito poslovanje barem tri mjeseca prije zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka ili privremenog postupka te koje može biti provjereno od trećih strana. [Am. 27]

U slučaju trgovačkog društva ili pravne osobe, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je mjesto njegova registriranog sjedišta ujedno i središte glavnog interesa.

Ako privatna osoba izvršava neovisnu poslovnu ili profesionalnu aktivnost, središte glavnih interesa je glavno mjesto poslovanja privatne osobe; u slučaju svake druge privatne osobe, središte glavnih interesa mjesto je stalnog boravišta privatne osobe.“

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Kad je sudska odluka o pokretanju stečajnih postupaka donesena su stečajni postupci pokrenuti u skladu sa stavkom 1., bilo koji postupci pokrenuti naknadno u skladu sa stavkom 2. su sekundarni postupci. U tom slučaju relevantno vrijeme za ocjenjivanje ima li dužnik poslovni nastan na državnom području druge države članice datum je pokretanja glavnog postupka.” [Am. 28]

"

(23)  Umeće se sljedeći stavak kako slijedi:"

„Članak 3.a

Nadležnost za srodne parnice

1.  Sudovi države članice na čijem državnom području je pokrenut stečajni postupak u skladu s člankom 3. imaju nadležnost za svaku parnicu koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i koja je s njim tijesno povezana.

2.  Kad je parnica iz stavka 1. srodna s parnicom protiv jednakog optuženika u građanskim i trgovačkim stvarima, stečajni predstavnikupravitelj može obje parnice dovesti pred sudove države članice na čijem državnom području optuženik ima domicil ili, kad je parnica poduzeta protiv više optuženika, pred sudove države članice na čijem državnom području bilo koji od njih ima domicil, pod uvjetom da je taj sud nadležan prema propisima Uredbe (EUZ) 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća* [Am. 29].

3.  Za potrebe stavka 2.potrebu ovog članka smatra se da su parnice srodne kad su međusobno tako tijesno povezane da se njihovo zajedničko postupanje i odlučivanje čini opravdanim kako bi se izbjegla opasnost proturječnih odluka u odvojenim postupcima. [Am. 30]

______________________

* Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012.).

Članak 3.b

Provjera nadležnosti; pravo na sudsku reviziju

1.  Sud koji je zaprimio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka ispituje ex officio ima li nadležnost prema članku 3. Sudska odluka o pokretanju stečajnog postupka utvrđuje osnovu na kojoj se temelji nadležnost suda i, posebno, je li nadležnost utemeljena na članku 3. stavku 1. ili 2.

2.  Kada se stečajni postupak pokreće u skladu s nacionalnim pravom bez sudske odluke, stečajni upravitelj imenovan u takvom postupku ispituje ima li država članica u kojoj se postupak vodi nadležnost prema članku 3. Kada je to slučaj, stečajni upravitelj utvrđuje osnovu na kojoj se temelji nadležnost i, posebno, je li nadležnost utemeljena na članku 3. stavku 1. ili 2. [Am. 31]

3.  Svi vjerovnici ili zainteresirane strane koji imaju stalno boravište, domicil ili registrirano sjedište u državi članici koja nije država pokretanja postupka imaju pravo na osporavanje odluke o pokretanju glavnog postupka. Sud koji pokreće glavni postupak ili stečajni upravitelj na vrijeme obavještava takve vjerovnike, ako su oni poznati, o odluci kako bi im se omogućilo da je ospore. na osnovi međunarodne nadležnosti u roku od tri tjedna od dana kad je pokretanje stečajnog postupka objavljeno u skladu s točkom (a) članka 20.a.” [Am. 32]

____________________________

* Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (OJ L 351, 20.12.2012). '

"

(24)  U članku 4. stavku 2., točka (m) zamjenjuje se sljedećim:"

„(m) pravila koja se odnose na ništavost, pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za većinu vjerovnika.”

"

(25)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 6.a

Odredbe o konačnom netiranjuDogovori o netiranju

Kad je jedna strana iz ugovora koji sadrži odredbu o konačnom netiranju institucija koja potpada pod područje primjene Direktive 2001/24/EZ, takva odredba o konačnom netiranjuDogovori o netiranju uređuje se isključivo pravom ugovora kojim je uređena takva odredbadogovori.” [Am. 33]

"

(26)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 10.a

Zahtjevi za odobrenje prema lokalnim propisima

Kad pravo države članice kojim se uređuju učinci stečajnih postupaka na ugovore iz članaka 8. i 10. propisuje da se ugovor može prekinuti ili promijeniti samo uz odobrenje suda koji pokreće stečajni postupak, no nije li bilo pokretanja stečajnog postupka u toj državi članici, sud koji je pokrenuo stečajni postupak ima ovlast odobriti prekid ili promjenu tih ugovora.”

"

(26.a)  Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 12.

Europski patenti s jedinstvenim učinkom i zaštitni znakovi Zajednice

U smislu ove Uredbe, europski patent Zajednice s jedinstvenim učinkom, zaštitni znak Zajednice ili bilo koje slično pravo ustanovljeno propisima Zajednice može biti uključeno samo u postupak naveden u članku 3. stavku 1.” [Am. 34]

"

(27)  Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 15.

Učinci stečajnog postupka na sudske ili arbitražne postupke u tijeku

Učinci stečajnog postupka na sudske ili arbitražne postupke u tijeku u vezi s imovinom ili pravom oduzetim dužniku uređuju se isključivo pravom države članice u kojoj je takav sudski postupak u tijeku ili u kojoj se provodi arbitražni postupak.

"

(28)  Članak 18. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Stečajni predstavnik upravitelj imenovan od strane suda koji ima nadležnost na temelju članka 3. stavka 1. odnosno u slučaju postupka dužnika u posjedu u skladu s tom nadležnošću, ili stečajni predstavnik ili dužnik može se u drugoj državi koristiti svim ovlastima dodijeljenim mu pravom države u kojoj se pokreće postupak, dok god tamo nije pokrenut drugi stečajni postupak, kao ni bilo koja zaštitna mjera koja bi bila u suprotnosti s time, a slijedom zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka u toj državi. U skladu s člancima 5. i 7. posebno može premjestiti dužnikovu imovinu s državnog područja države članice u kojoj se nalaze. Također može dati izvršnu i obvezujuću obvezu da se prava distribucije i prvenstva koja bi domaći vjerovnici imali da je pokrenut sekundarni postupak poštuju u glavnom postupku. Takva obveza navodi činjenične pretpostavke na kojima je utemeljena, posebno u vezi s raspodjelom domaćih tražbina prema prvenstvu i sustavu rangiranja u skladu s pravom koje uređuje sekundarne postupke, vrijednošću imovine koja se dijeli u sekundarnom postupku, raspoloživim mogućnostima za ostvarivanje takve vrijednosti, udjelom vjerovnika u glavnom postupku koji sudjeluju u sekundarnom postupku i troškovima koji bi nastali pokretanjem sekundarnog postupka. Formalni zahtjevi za obvezu, podliježe formalni zahtjevima, ako postoje, određeni su zakonima države u kojoj se pokreće glavni postupak te se izvršava i odnosi na imovinu.” [Am. 35]

"

(b)  u stavku 3., zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Te ovlasti ne smiju obuhvaćati mjere prisile, osim ako ih nije naložio sud, ili pravo odlučivanja o pravnim postupcima ili sporovima.”

"

(29)  Umeću se sljedeći članci:"

„Članak 20.a

Uspostavljanje stečajnog registra

Države članice uspostavljaju i održavaju na svom državnom području jedan ili više registara u kojima se javnosti na internetu besplatno (‚stečajni registri’) daju na raspolaganje sljedeće informacije:

   (a) datum pokretanja stečajnog postupka;
   (b) sud koji pokreće stečajni postupak i referentni broj postupka, ako postoji;
   (c) vrstu pokrenutog stečajnog postupka;
   (d) ime i adresu dužnika;
   (da) ako je dužnik trgovačko društvo, broj trgovačkog društva i njegovo registrirano sjedište; [Am. 36]
   (e) ime i adresu stečajnog upravitelja imenovanog u postupku, ako postoji;
   (f) vremenski rok za ulaganje žalbi;
   (g) odluku o pokretanju stečajnog postupka;
   (h) odluku o imenovanju stečajnog predstavnika, ako se razlikuje od odluke iz točke (g);
   (i) datum zatvaranja glavnog postupka.

Članak 20.b

Međusobna povezanost stečajnih registara

1.  Komisija provedbenim aktima uspostavlja decentralizirani sustav međusobne povezanosti stečajnih registara. Taj sustav sadržavat će stečajne registre i europski portal e-justice koji služi kao središnja javna elektronička točka pristupa informacijama iz sustava. Sustav osigurava uslugu pretraživanja na svim službenim jezicima Unije kako bi se informacije iz članka 20.a stavile na raspolaganje.

2.  Provedbenim aktima u skladu s postupkom iz članka 45.b stavka 3. Komisija do...(8) usvaja sljedeće:

   tehničku specifikaciju kojom se određuju metode komunikacije i razmjene informacija elektroničkim putem na osnovi postojeće specifikacije sučelja za sustav međusobne povezanosti stečajnih registara;
   tehničke mjere kojima se osiguravaju minimalni sigurnosni standardi informacijske tehnologije za komunikaciju i distribuciju informacija unutar sustava međusobne povezanosti stečajnih registara;
   minimalne kriterije za uslugu pretraživanja koju osigurava europski portal e-justice na temelju informacija utvrđenih u članku 20.a;
   minimalne kriterije za predstavljanje rezultata takvih pretraživanja na temelju informacija utvrđenih u članku 20.a;
   modalnosti i tehničke uvjete dostupnosti usluga koje osigurava sustav međusobne povezanosti i
   pojmovnik koji sadrži osnovna objašnjenja nacionalnih stečajnih postupaka popisanih u Prilogu A.

______________________

+ SL: Molimo umetnuti: trideset šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 20.c

Trošak uspostavljanja i međusobnog povezivanja stečajnih registara

1.  Uspostavljanje i budući razvoj sustava međusobne povezanosti stečajnih registara financira se iz općeg proračuna Unije.

2.  Svaka država članica snosi trošak prilagodbe nacionalnih stečajnih registara kako bi bili interoperabilni s europskim portalom e-justice i trošak vođenja registra, upravljanja registrom i njegova održavanja.

Članak 20.d

Upis stečajnih postupaka

Kad se pokreću glavni ili sekundarni postupak koji se odnosi na trgovačko društvo ili pravnu osobu ili privatnu osobu koji izvršava neovisnu poslovnu ili profesionalnu aktivnosti, sud koji pokreće stečajni postupak osigurava da se informacije iz članka 20.a odmah objavljuju u stečajnom registru države pokretanja. Države članice utvrđuju procedure za brisanje unosa iz stečajnog registra.” [Am. 37]

"

(30)  Članak 21. zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 21.

Objava u drugoj državi članici

1.  Do trenutka kad se sustav međusobne povezanosti stečajnih registara iz članka 20.b uspostavi, stečajni upravitelj predstavnik može tražiti da se obavijest o sudskoj odluci o pokretanju stečajnog postupka i, po potrebi, odluka kojom ga se imenuje objavljuju u svakoj drugoj državi članici u kojoj dužnik ima poslovni nastan u skladu s postupcima objave propisanim u toj državi. U takvoj se objavi navodi navode sve ostale informacije iz članka 20. točke a.imenovani stečajni upravitelj te je li primijenjeno pravilo o nadležnosti na temelju članka 3. stavka 1. ili 2. [Am. 38]

2.  Stečajni predstavnik upravitelj može tražiti da se informacije iz prvog stavka ovog članka objavljuju u svakoj drugoj državi članici u kojoj se nalazi imovina, vjerovnici ili dužnici dužnika u skladu s postupkom propisanim u toj državi.” [Am. 39]

"

(31)  Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 22.

Upis u javne registre druge države članice

Do trenutka kad se sustav međusobne povezanosti stečajnih registara iz članka 20.b uspostavi, stečajni predstavnik traži da se odluke iz članka 21. objavljuju u državnom registru, trgovačkom registru ili bilo kojem drugom javnom registru bilo koje druge države članice u kojoj se nalazi poslovni nastan dužnika i u kojoj je upisan u javni registar te države članice. Stečajni predstavnik može tražiti takvu objavu u bilo kojoj drugoj državi članici.”

"

(31.a)  U članku 24. se stavak 2. zamjenjuje sljedećim:"

„2. Kad je takva obveza ispunjena prije nego je izvršena objava propisana člankom 20.a ili 21., a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da osoba koja ju je ispunila nije imala saznanja o pokretanju stečajnog postupka; kad se obveza ispuni nakon izvršenja objave, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je osoba koja ju je ispunila imala saznanja o pokretanju postupka.” [Am. 40]

"

(32)  Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 25.

Priznavanje i izvršivost drugih odluka

1.  Odluke donesene od strane suda čija je sudska odluka u vezi s pokretanjem stečajnog postupka priznata u skladu s člankom 16., a koja se bavi tijekom i okončanjem stečajnog postupka, kao i stečajne nagodbe odobrene od strane tog suda, priznat će se bez daljnjih formalnosti. Takve se odluke izvršavaju u skladu s člancima 3932. do 46. Uredbe (EU) br. 1215/201256. s izuzetkom članka 34. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 44/2001. [Am. 41]

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje izravno proizlaze iz stečajnih postupaka i koje su s njima tijesno povezane, čak i ako ih donosi drugi sud.

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje se odnose na mjere osiguranja poduzete po podnošenju zahtjeva za pokretanje stečajnih postupaka ili u vezi s njim.

2.  Priznavanje i izvršavanje odluka koje nisu one navedene u stavku 1. uređuje se Uredbom (EU) br. 1215/2012, pod uvjetom da je ta Uredba primjenjiva.”

"

(33)  Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 27.

Pokretanje postupka

Ako je glavni postupak pokrenut od strane suda države članice i priznat u drugoj državi članici, sud druge države članice koji je nadležan na temelju članka 3. stavka 2. može pokrenuti sekundarni stečajni postupak u skladu s odredbama u ovom poglavlju. Učinci sekundarnih postupaka ograničeni su na imovinu dužnika koja se nalazi unutar državnog područja države članice u kojoj su ti postupci pokrenuti.”

"

(34)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 29.a

Odluka o pokretanju sekundarnog postupka

1.  Sud koji je zaprimio zahtjev za pokretanje sekundarnog postupka odmah o tome obavještava stečajnog predstavnikaupravitelja u glavnom postupku i daje mu mogućnost davanja mišljenja o zahtjevu. [Am. 42]

2.  Nakon zahtjeva stečajnog predstavnikaupravitelja u glavnom postupku, sud naveden u stavku 1. odgađa odluku o pokretanju postupka ili odbijanju da se pokrene postupak ako stečajni predstavnik u glavnom postupku pruži dovoljno dokaza da pokretanje takvog postupka nije neophodno radi zaštite interesa domaćih vjerovnika, posebno ako je stečajni predstavnikupravitelj u glavnom postupku preuzeo obvezu navedenu u članku 18. stavku 1. te se pridržava njegovih odredbi. [Am. 43]

   2a. Domaći vjerovnici imaju pravo osporiti odluku kako bi odgodili ili odbili pokretanje sekundarnog postupka u roku od tri tjedna od kad je ta odluka objavljena na temelju točke (a) članka 20.a. [Am. 44]
   2b. Domaći vjerovnici imaju pravo uputiti molbu sudu koji vodi glavni postupak kojom zahtijevaju od stečajnog predstavnika u glavnom postupku da poduzme prikladne mjere potrebne kako bi se zaštitili interesi domaćih vjerovnika. Takav zahtjev može uključivati zabranu premještanja imovine iz države članice u kojoj je pokretanje sekundarnog postupka odgođeno ili odbijeno, odgađanje raspodjele dobiti u glavnom postupku ili obvezivanje stečajnog predstavnika u glavnom postupku da osigura ispunjavanje obveza. [Am. 45]
   2c. Sud is stavka 1. može imenovati povjerenika s ograničenim ovlastima. Povjerenik osigurava da se obveza propisno izvršava te sudjeluje u njenoj provedbi ako se time štite interesi domaćih vjerovnika. Povjerenik ima pravo na molbu u skladu sa stavkom 2.b. [Am. 46

3.  Pri donošenju odluka o pokretanju sekundarnog postupka sud naveden u stavku 1. pokreće onu vrstu postupka u okviru svojeg nacionalnog prava koji je najprimjereniji uzimajući u obzir interese domaćih vjerovnika, bez obzira na to jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na

4.  Stečajnog predstavnikaupravitelja u glavnom postupku obavještava se bez odgađanja o odluci da se pokrene sekundarni postupak te on ima pravo osporiti tu odluku u roku od tri tjedna od primitka te obavijesti. U opravdanim slučajevima sud koji pokreće stečajni postupak može skratiti to razdoblje na najmanje tjedan dana nakon primitka obavijesti.” [Am. 47]

"

(35)  Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 31.

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika.

1.  Stečajni predstavnikupravitelj u stečajnomglavnom postupku u vezi s istim dužnikom i stečajni upravitelji u sekundarnom postupku surađujeu u okvirima koji su prikladni za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom, koji nisu neusklađeni s pravilima primjenjivima na svaki od postupaka i ne obuhvaćaju nikakav sukob interesa. Takva suradnja može biti u obliku sporazuma ili protokola. [Am. 48]

2.  Stečajni predstavnici upravitelji prije svega su dužni:

   (a) odmah proslijediti bilo kakvu informaciju koja može biti važna za druge postupke, posebno napredak postignut u prijavljivanju i potvrđivanju zahtjeva i svim mjerama usmjerenim prema spašavanju ili restrukturiranju dužnika ili okončanju postupka, pod uvjetom da su postignute odgovarajuće mjere za zaštitu povjerljivih informacija;
   (b) istražiti mogućnost restrukturiranja dužnika i, ako ta mogućnost postoji, koordinirati razradu i provedbu plana restrukturiranja;
   (c) koordinirati upravljanje prodajom ili uporabom dužnikove imovine i poslova; stečajni predstavnik upravitelj u sekundarnom postupku mora predstavniku upravitelju u glavnom postupku pružiti u odgovarajuće vrijeme mogućnost podnošenja prijedloga za prodaju ili uporabu imovine u sekundarnom postupku.ˮ

"

(36)  Dodaju se sljedeći članci31.a i 31.b:"

„Članak 31.a

Suradnja i komunikacija među sudovima

1.  Kako bi se olakšala koordinacija glavnog i sekundarnog stečajnog postupka u vezi s istim dužnikom, sud pred kojim je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak surađuje s bilo kojim drugim sudom pred kojim je stečajni postupak neriješen ili je takav postupak pokrenut u mjeri u kojoj je njihova suradnja prikladna za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom i nije neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka. U ovu svrhu sudovi mogu po potrebi imenovati osobu ili tijelo da koje djeluje po njegovim uputama, pod uvjetom da to nije neusklađeno s pravilima koja se primjenjuju na postupke. [Am. 49]

2.  Sudovi navedeni u stavku 1. mogu međusobno izravno komunicirati ili tražiti informacije ili pomoć pod uvjetom da je takva komunikacija besplatna i poštuje postupovna prava strana u postupku i povjerljivost informacija.

3.  Suradnja se može provoditi bilo kojim odgovarajućim sredstvom, uključujući

   (a) komunikaciju o informacijama bilo kojim sredstvom koje sud smatra primjerenim;
   (b) koordinaciju upravljanja i nadzora dužnikove imovine i poslova;
   (c) koordinaciju vođenja saslušanja,
   (d) koordinaciju odobravanja protokola.

Članak 31.b

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika i sudova

1.  Kako bi se olakšala koordinacija glavnog i sekundarnog stečajnog postupka u vezi s istim dužnikom, [Am. 50]

   (a) stečajni predstavnik u glavnom postupku surađuje i komunicira sa sudom pred kojim je zahtjev za pokretanje sekundarnog postupka neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak i
   (b) stečajni predstavnikupravitelj u sekundarnom postupku ili teritorijalnom stečajnom postupku surađuje i komunicira sa sudom pred kojim je zahtjev za pokretanje glavnog postupka neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak,

u svakom slučaju u mjeri u kojoj su takva suradnja i komunikacija prikladne kako se olakšala koordinacija postupaka, nisu neusklađene s pravilima primjenjivima na svaki od tih postupaka i ne obuhvaćaju nikakav sukob interesa. [Am. 51]

2.  Suradnja iz stavka 1. provodi se odgovarajućim sredstvima uključujući sredstva iz članka 31.a točke (3) u mjeri u kojoj ona nisu neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka.ˮ

"

(37)  Članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)  naziv se zamjenjuje sljedećim"

Zastajanje s postupkomˮ

"

(b)  u stavcima 1. i 2. riječi „postupak likvidacijeˮ zamjenjuje se riječju „postupakˮ.

(38)  Članak 34. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 34.

Okončanje glavnog ili sekundarnog stečajnog postupka

1.  Okončanje glavnog postupka ne sprečava nastavak sekundarnog postupka koji u to vrijeme i dalje traje.

2.  Ako je sekundarni postupak u vezi s pravnom osobom pokrenut u državi članici u kojoj je sjedište te osobe i okončanje tog postupka podrazumijeva prestanak pravne osobe, dotična pravna osoba ne briše se iz registra trgovačkih društava sve dok se ne okonča glavni postupak.ˮ [Am. 52]

"

(39)  U članku 35. pojam „likvidacijaˮ zamjenjuje se pojmom „realizacijaˮ.

(40)  Članak 37. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 37.

Konverzija ranijeg postupka

Stečajni predstavnik upravitelj u glavnom postupku može zahtijevati od suda države članice pred kojim je pokrenut sekundarni postupak da naloži konverziju sekundarnog postupka u drugu vrstu stečajnog postupka dostupnu u okviru prava te države članice.ˮ

"

(41)  Članak 39. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 39.

Pravo na prijavu tražbina

Bilo koji vjerovnik koji ima stalno boravište, domicil ili sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak, uključujući i porezna tijela i tijela socijalne sigurnosti država članica („inozemni vjerovnikˮ), imaju pravo prijaviti tražbine u stečajnom postupku bilo kojim sredstvom komunikacije, uključujući elektronička sredstva, koja su prihvaćena u pravu države članice u kojoj je pokrenut postupak. Za prijavu tražbina nije obavezno predstavljanje od strane odvjetnika ili drugog pravnog stručnjaka.ˮ

"

(42)  Članak 40. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. dodaje se sljedeća rečenica:"

„Obavijest također sadržava primjerak standardnog obrasca za tražbine iz članka 41. ili poveznicu na objavljen obrazac na internetu.ˮ

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak 3.:"

„3. Informacije iz ovog članka daju se korištenjem standardnog obrasca za obavijesti koji će se odrediti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 45.b točke (4) i objaviti na Europskom portalu e-justice do…+[24 mjeseca nakon stupanja na snagu Uredbe]. Obrazac nosi naslov „Obavijest o stečajnom postupkuˮ na svim službenim jezicima Unije. Obrazac se šalje na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države u kojoj je pokrenut postupak ili na drugom jeziku za koji je ta država navela da ga može prihvatiti u skladu s člankom 41. stavkom 3. ako se može pretpostaviti da je inozemnim vjerovnicima lakše razumjeti taj jezik.ˮ

"

________________________

+ 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(43)  Članak 41. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 41.

Postupak za prijavu tražbina

1.  Svaki poznati inozemni vjerovnik prijavljuje tražbinu korištenjem standardnog obrasca za obavijesti koji će se odrediti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 45.b točke (4) i objaviti na Europskom Portalu e-Justice do ...(9)Obrazac nosi naslov „Prijava tražbinaˮ na svim službenim jezicima Unije.

2.  U standardnom obrascu za tražbine vjerovnik iz stavka 1. navodi

   (a) vlastito ime i adresu;
   (b) prirodu tražbine;
   (c) iznos tražbine i datum kad je nastala;
   (d) je li zatražen status prvenstvenog vjerovnika
   (e) poziva li se na stvarno osiguranje ili pridržaj prava vlasništva u vezi sa tražbinom i ako tako jest, koja je imovina obuhvaćena založnim pravom na koje se poziva i
   (f) traži li se kompenzacija i je li traženi iznos neto iznos kompenzacije.

Standardnom obrascu za tražbine pridružuju se mogući primjerci popratnih dokumenata.

3.  Tražbine se mogu prijavljivati na bilo kojem službenom jeziku Unije. Od vjerovnika se može zahtijevati da omogući prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika država u kojoj je postupak pokrenut na drugi jezik koji je ta država članica prihvatila. Svaka država članica navodi najmanje jedan službeni jezik Unije koji nije njezin službeni jezik i koji prihvaća za svrhe prijave tražbina.

4.  Tražbine se prijavljuju u razdoblju koje je određeno pravom države u kojoj je stečajni postupak pokrenut. U slučaju inozemnog vjerovnika to razdoblje ne može biti kraće od 45 dana nakon dana objave pokretanja postupka u stečajnom registru države u kojoj je postupak pokrenut.

5.  Ako stečajni predstavnik upravitelj ospori tražbinu prijavljenu u skladu s ovim člankom, on vjerovniku daje mogućnost pružanja dodatnih dokaza o postojanju i iznosu tražbine.ˮ

"

(44)  Članak 42. se briše.

(45)  Umeće se sljedeće poglavlje :"

„POGLAVLJE IV.a

INSOLVENTNOST ČLANOVA SKUPINE TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Članak 42.a

Dužnost suradnje i razmjene informacija između stečajnih predstavnika upravitelja

1.  Ako se stečajni postupak odnosi na dva ili više člana skupine trgovačkih društava, stečajni predstavnik upravitelj imenovan u postupku koji se tiče člana skupine surađuje sa svakim stečajnim predstavnikom upraviteljem imenovanim u postupku koji se tiče drugog člana iste skupine u mjeri u kojoj je takva suradnja odgovarajuća za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom, nije neusklađena s pravilima primjenjivima na takav postupak i ne obuhvaća nikakav sukob interesa. Ta suradnja može biti u obliku sporazuma ili protokola.

2.  U suradnji iz članka 1. stečajni predstavnici:

   (a) odmah prosljeđuju bilo kakvu informaciju koja može biti važna za druge postupke, pod uvjetom da su postignute odgovarajuće mjere za zaštitu povjerljivih informacija;
   (b) istražuju mogućnost restrukturiranja članova skupine koji podliježu stečajnom postupku i, ako ta mogućnost postoji, koordinirati prijedlog i pregovore oko koordiniranog plana restrukturiranja; [Am. 53]
   (c) koordiniraju upravljanje i nadzor poslova članova skupine koji su predmet stečajnog postupka;

Stečajni predstavnici upravitelji mogu se dogovoriti da daju dodatne ovlasti stečajnom predstavniku upravitelju u jednom od postupaka ako je takav dogovor dopušten u pravilima primjenjivima na svaki od postupaka.

Članak 42.b

Komunikacija i suradnja među sudovima

1.  Ako se stečajni postupak odnosi na dva ili više člana skupine trgovačkih društava, sud pred kojim je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka koji se tiče člana te skupine neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak surađuje s bilo kojim drugim sudom pred kojim je stečajni postupak koji se tiče drugog člana neriješen ili je takav postupak pokrenut u mjeri u kojoj njihova suradnja olakšava učinkovito upravljanje postupkom i nije neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka. U tuovu svrhu sudovi mogu po potrebi imenovati osobu ili tijelo dakoje djeluje po njihovimnjegovim uputama, pod uvjetom da to nije u suprotnosti s pravilima koja se primjenjuju na postupke.. [Am. 54]

2.  Sudovi iz stavka 1. mogu međusobno izravno komunicirati ili izravno zatražiti informacije ili pomoć jedan od drugog.

3.  Suradnja se odvija bilo kojim odgovarajućim sredstvom, uključujući

   (a) komunikaciju o informacijama bilo kojim sredstvom koje sud smatra primjerenim pod uvjetom da je takva komunikacija besplatna i poštuje postupovna prava strana u postupku i povjerljivost informacija;
   (b) koordinaciju upravljanja ili nadzora imovine i poslova člana skupine;
   (c) koordinaciju vođenja saslušanja,
   (d) koordinaciju odobravanja protokola.

Članak 42.c

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika upravitelja i sudova

Stečajni predstavnikupravitelj imenovan u stečajnom postupku koji se tiče člana skupine surađuje i komunicira sa svakim sudom pred kojim je zahtjev za pokretanje postupka koji se tiče drugog člana iste skupine trgovačkih društava neriješen ili je takav postupak pokrenut, u mjeri u kojoj je takva suradnja primjerena za olakšavanje koordinacije postupaka, i nije neusklađena s pravilima primjenjivima na njih i ne obuhvaća nikakav sukob interesa. Stečajni predstavnikupravitelj posebno može zatražiti informacije od tog suda koje se odnose na postupak s drugim članom skupine ili zatražiti pomoć u vezi s postupkom u kojem je imenovan. [Am. 55]

Članak 42.d

Ovlasti stečajnog predstavnika upravitelja i zastajanje s postupkom

1.  Stečajni predstavnik upravitelj u stečajnom postupku pokrenutom u vezi s članom skupine trgovačkih društava ima pravo

   (a) dati mišljenje i sudjelovati u pokrenutom postupku u vezi s bilo kojim drugim članom iste skupine, posebno prisustvovanjem na skupštinama vjerovnika; i
   (b) zatražiti na razdoblje do dva mjeseca zastajanje s pokrenutim postupkom u vezi s bilo kojim drugim članom iste skupine. [Am. 56]
   (c) predložiti sanacijski plan, stečajnu nagodbu ili usporedivu mjeru za sve ili neke članove skupine za koje je pokrenut stečajni postupak i uvesti ih u bilo koji pokrenuti postupak u vezi s drugim članom iste skupine u skladu s pravom primjenjivim na te postupke; te [Am. 57]
   (d) zatražiti dodatne postupovne mjere u skladu s pravom iz točke (c) koji može biti neophodan za promicanje spašavanja, uključujući konverziju postupka. [Am. 58]

2.  Sud pred kojim je pokrenut postupak iz točke (b) stavka 1. zastaje potpuno ili djelomično s postupkom ako stečajni predstavnik pruži dovoljno dokaza se dokaže da bi takvo zastajanje bilo u korist vjerovnika u tom postupku. Takvo zastajanje može se naložiti na razdoblje do dvatri mjeseca te se može nastaviti ili obnoviti na isto razdoblje. Sud koji naloži zastajanje može od stečajnog predstavnikaupravitelja zahtijevati da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi zajamčio interese vjerovnika u postupku.ˮ [Am. 59]

Članak 42.da

Pokretanje postupka koordinacije skupine

1.  Postupak koordinacije skupine može pokrenuti bilo koji stečajni predstavnik pred bilo kojim sudom koji ima nadležnost nad stečajnim postupkom člana skupine, pod uvjetom da:

   (a) stečajni postupak u vezi s takvim članom skupine nije riješen; te
   (b) članovi skupine koji imaju središte glavnih interesa u državi članici u kojoj je sud nadležan za pokretanje postupka koordinacije skupine obavljaju ključne funkcije unutar skupine.

2.  Kad je više sudova nadležno za pokretanje postupaka koordinacije skupine, postupak koordinacije skupine pokreće se u državi članici u kojoj se obavljaju najključnije funkcije unutar skupine. U tom okviru nadležni sudovi komuniciraju i surađuju u skladu s člankom 42.b. Kad se najključnije funkcije ne mogu odrediti, prvi nadležan sud može pokrenuti postupak koordinacije skupine pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za pokretanje takvih postupaka.

3.  Kad je pokrenut postupak koordinacije skupine, pravo stečajnog predstavnika da zatraži zastajanje postupka u skladu s točkom (b) članka 42.d stavka 1. podložno je odobrenju koordinatora. Postojeća zastajanja su važeća i na snazi, a koordinator ima ovlast da zatraži prestanak zastajanja. [Am. 60]

Članak 42.db

Zadaće i prava koordinatora

1.  Sud koji pokreće postupak koordinacije skupine imenuje koordinatora. Koordinator je neovisan o članovima skupine i njihovim vjerovnicima te je zadužen za:

   (a) prepoznavanje i izradu nacrta postupovnih i bitnih preporuka za koordinirano vođenje stečajnog postupka
   (b) posredovanje u sporovima između dvaju ili više stečajnih predstavnika članova skupine; te
   (c) predstavljanje plana koordinacije skupine kojim se utvrđuje, opisuje i preporučuje sveobuhvatan paket mjera koji je primjeren cjelovitom pristupu za rješavanje stečaja članova skupine. Plan može posebno obuhvaćati preporuke o:
   (i) mjerama koje treba poduzeti kako bi se ponovo uspostavila gospodarska uspješnost i financijska stabilnost skupine ili bilo kojeg njezina dijela;
   (ii) rješavanju sporova unutar skupine, posebno u vezi s transakcijama i radnjama izbjegavanja unutar skupine;
   (iii) dogovorima između stečajnih predstavnika članova stečajne skupine.

2.  Koordinator ima pravo:

   (a) dati mišljenje i sudjelovati, posebno prisustvovanjem na sastancima vjerovnika, u bilo kojem pokrenutom postupku u vezi s bilo kojim članom grupe;
   (b) predstaviti i objasniti plan koordinacije skupine koji je odobren u skladu s člankom 42.dc stavkom 3.;
   (c) zatražiti informaciju od bilo kojeg stečajnog predstavnika koja je ili bi mogla biti korisna u utvrđivanju i izradi nacrta strategija i mjera za koordinaciju postupaka; te
   (d) zatražiti na razdoblje do tri mjeseca zastajanje s pokrenutim postupkom koji se odnosi na bilo kojeg drugog člana skupine i zatražiti prestanak takvog zastajanja. [Am. 61]

Članak 42.dc

Sudsko odobrenje planova koordinacije skupine

1.  Stečajni predstavnici imenovani za stečajni postupak kojih se tiče provedba plana koordinacije skupine, mogu komentirati nacrt plana koordinacije skupine u roku od najviše mjesec dana koji je odredio koordinator u trenutku podnošenja plana.

2.  Nacrt plana koji se daje na sudsko odobrenje popraćen je:

   (a) predstavljanjem koordinatora o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1.;
   (b) komentarima koje su stečajni predstavnici primili u vrijeme podnošenja nacrta plana; te
   (c) obrazloženom izjavom koordinatora o tome kako su se komentari odrazili ili kako se nisu odrazili u nacrtu plana.

3.  Sud odobrava plan ako je zadovoljan koordinatorovim ispunjavanjem formalnih zahtjeva iz stavka 2. ovog članka i točke (c) stavka 1. članka 42.db. [Am. 62]

Članak 42.dd

Veza između postupka koordinacije skupine i stečajnog postupka

1.  Kad se vodi stečajni postupak, dužnost stečajnih predstavnika je razmotriti preporuke koordinatora i plan koordinacije skupine. Kad stečajni predstavnik namjerava odstupiti od mjera ili radnji predloženih u planu koordinacije skupine, on obrazlaže to odstupanje na skupštini vjerovnika ili nekom drugom tijelu kojem on odgovara u skladu s mjerodavnim pravom države članice.

2.  Neispunjavanje navedenog u stavku 1. smatra se kršenjem dužnosti stečajnog predstavnika u skladu s pravom mjerodavne države članice. [Am. 63]

Članak 42.de

Odgovornosti koordinatora

Koordinator obavlja svoje dužnosti s dužnom pažnjom. Odgovoran je za štetu na imovini u stečajnom postupku koji je obuhvaćen postupkom koordinacije skupine, koju je u razumnoj mjeri moguće pripisati njegovoj povredi tih dužnosti. Njegova se odgovornost utvrđuje u skladu sa zakonom države članice u kojoj je postupak koordiniranja pokrenut. [Am. 64]

Članak 42.df

Trošak

1.  Zakonima države članice donose se odredbe o sudskim troškovima i naknadi za koordinatora.

2.  Trošak u postupku koordinacije skupine dijeli se proporcionalno između članova skupine prema onim stečajnim postupcima koji su bili pokrenuti u vrijeme pokretanja postupaka koordinacije. Udio troškova koji snosi svaki član skupine računa se prema udjelu vrijednosti imovine tog člana u konsolidiranoj imovini svih članova skupine na koju se odnose pokrenuti stečajni postupci.” [Am. 65]

"

(46)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 44.a

Informacije o nacionalnom stečajnom pravu

1.  Države članice u okviru Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima koja je osnovana Odlukom Vijeća 2001/470/EZ* omogućuju opis svojeg nacionalnog stečajnog prava i postupaka, posebno vezanih uz pitanja iz članka 4. stavka 2., u cilju da učine informacije dostupnima javnosti.

2.  Države članice redovito ažuriraju informacije.

_____________________

* 2001/470/EZ: Odluka Vijeća od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (OJ L 174, 27.6.2001, p. 25).ˮ

"

(47)  Članak 45. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 45.

Izmjene priloga

1.  Komisija ima ovlast donositi delegirane akte za izmjenu priloga A i C u skladu s postupkom iz ovog članka i članka 45.a.

2.  Kako bi se pokrenula izmjena priloga A, dDržave članice obavještavaju Komisiju o svojim nacionalnim pravilima za stečajne postupke koji ispunjavaju kriterije iz članka 1. uz kratak opis. Komisija provjerava jesu li ta pravila usklađena s uvjetima iz članka 1. i, ako jesu, izmjenjuje prilog A delegiranim aktom. [Am. 66]

   2.a Države članice obavještavaju Komisiju o svim bitnim promjenama koje utječu na nacionalna pravila o stečajnom postupku. Komisija provjerava jesu li ta pravila usklađena s uvjetima iz članka 1. i, ako jesu, izmjenjuje prilog A delegiranim aktom.” [Am. 67]

"

(48)  Dodaju se sljedeći članci"

„Članak 45.a

Delegiranje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dana je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.  Ovlasti iz članka 45. prenose se na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu bilo kad opozvati delegiranje ovlasti iz članka 45. . Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.  Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 45. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

„Članak 45.b

Ovlast za donošenje provedbenih akata

1.  Ovlast donošenja provedbenih akata prenosi se na Komisiju za sljedeće namjene

   (a) omogućavanje međusobne povezanosti stečajnih registara kako je navedeno u članku 20.b; i
   (b) uspostavu i kasnije izmjene obrazaca kako su navedeni u članku 40. i 41.

2.  Pri donošenju ili izmjeni provedbenih akata iz stavka 1. Komisiji pomaže odbor. Radi se o odboru u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.  Kad se upućuje na ovaj stavak 1. primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.ˮ

"

(49)  U članku 46. datum „1. srpnja 2012.ˮ zamjenjuje se tekstom „…[10 godina nakon početka njegove primjene]ˮ.

(50)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 46.a

Zaštita podataka

1.  Države članice primjenjujuNacionalna pravila koja prenose Direktivu 95/46/EZ primjenjuju se na obradu osobnih podataka koja se vrši u državama članicama u skladu s ovom Uredbom pod uvjetom da to ne utječe na postupak obrade iz članka 3. stavka 2. Direktive 95/46/EZ. [Am. 68]

2.  Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju vrši Komisija u skladu s ovom Uredbom.ˮ

"

(51)  Prilog B briše se.

(51.a)  U Prilogu C se odjeljak naslovljen „NJEMAČKA” zamjenjuje sljedećim:"

„NJEMAČKA

   Konkursverwalter
   Vergleichsverwalter
   Sachwalter (nach der Vergleichsordnung)
   Verwalter
   Insolvenzverwalter
   Sachwalter (nach der Insolvenzordnung)
   Treuhänder
   Vorläufiger Insolvenzverwalter
   Vorläufiger Sachwalter" [Am. 69]

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od ... (10) s iznimkom odredbe o informacijama o nacionalnom stečajnom pravu (članak 44.a) koji se primjenjuje od ... (11)+.

Ova je Uredba obvezujuća u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

U

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 271, 19.09.2013., str. 55.
(2) SL C 271, 19.9.2013., str. 55.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 15. veljače 2014.
(4)SL C, 358, 7.12.2013. str.15.
(5)Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (SL L 160, 30.6.2000., str. 1.).
(6)SL C , , str.
(7)Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(8) 36 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
(9) 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
(10) SL: molimo umetnuti datum: 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe.
(11)+ SL: molimo umetnuti datum: 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe


Okvir klimatske i energetske politike do 2030.
PDF 533kWORD 264k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. (2013/2135(INI))
P7_TA(2014)0094A7-0047/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije naslovljenu „Okvir klimatskih i energetskih politika za 2030.” (COM(2013)0169),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegove članke 191., 192. i 194.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020.(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, kojom se izmjenjuju Direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU te stavljaju izvan snage Direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EU(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom kojom se stavlja izvan snage Odluka Vijeća 2004/67/EZ(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni Uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(5) te Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2013. naslovljenu „Dugoročna vizija infrastrukture za Europu i šire” (COM(2013)0711) kojom je utvrđen prvi popis popisom projekata na području energetske infrastrukture od općeg interesa na razini Unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. studenog 2008. naslovljenu „Drugi strateški pregled energetske politike: akcijski plan EU-a za energetsku sigurnost i solidarnost” (COM(2008)0781),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskoj učinkovitosti zgrada(6),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju instrumenta za povezivanje Europe (COM(2011)0665),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 28. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144) i rezoluciju Europskog parlamenta od 15. prosinca 2011. o Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112) i rezoluciju Parlamenta od 15. ožujka 2012. o Planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571) i rezoluciju Parlamenta od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan 2050.” (COM(2011)0885) i rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050. – energetska budućnost(10),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamenta od 15. prosinca 2010. o reviziji akcijskog plana za energetsku učinkovitost(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Izvješće o napretku na području obnovljivih izvora” (COM(2013)0175),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 21. studenog 2012. o utjecaju na okoliš djelatnosti za dobivanje plina i nafte iz škriljevca(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 21. studenog 2012. o industrijskim, energetskim i drugim aspektima plina i nafte iz škriljevca(13),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. studenog 2012. o Konferenciji o klimatskim promjenama u Dohi, Qataru (COP 18)(14),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2013. o mikrogeneraciji – proizvodnji električne i toplinske energije na malo(15),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2012. naslovljenu „Obnovljiva energija: glavni sudionik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012)0271) i svoju rezoluciju od 21. svibnja 2013. o sadašnjim izazovima i mogućnostima za obnovljivu energiju na europskom unutarnjem energetskom tržištu(16),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663) i svoju rezoluciju od 10. rujna 2013. o tome kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. studenog 2012. naslovljeno „Stanje na europskom tržištu ugljika 2012.” (COM(2012)0652),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16.travnja 2013. pod nazivom „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. ožujka 2011. u kojima je ponovno potvrdilo cilj EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 80-95% do 2050. u usporedbi s razinama iz 1990.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o Konferenciji o klimatskim promjenama u Varšavi u Poljskoj (COP 19)(18),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. svibnja 2010. o mobiliziranju informacijskih i komunikacijskih tehnologija radi olakšavanja prijelaza na energetski učinkovito gospodarstvo s sa smanjenim udjelom ugljika(19),

–  uzimajući u obzir izvješće od 10. lipnja 2013. pod naslovom „Procjena učinka troškova na industriju čelika” koje je Komisija naručila od Centra za europske političke studije(20),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije pod nazivom „Korištenje mogućnosti zapošljavanja koje nudi zeleni rast” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2012. o „sudjelovanju u suradnji na području energetske politike s partnerima izvan naših granica: strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom”(21),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije i Međunarodne organizacije rada pod naslovom „Prema zelenijem gospodarstvu: društvene dimenzije”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. srpnja 2013. o „plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u”(22),,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te Odbora za industriju, istraživanje i energetiku u okviru članka 51. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0047/2014),

A.  budući da su klimatski ciljevi, održivi rast, sigurnost opskrbe energijom, gospodarska i tehnološka konkurentnost i uspostava jedinstvenog tržišta energije iznimno važni za EU i nerazrješivo povezani te se moraju smatrati ravnopravnima i razmatrati na ravnopravan način;

B.  budući da je to potvrđeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim je predviđeno da ciljevi energetske politike uključuju funkcioniranje tržišta energije, sigurnost opskrbe (energijom), energetsku učinkovitost, uštedu energije, izvore nove i obnovljive energije i međusobno povezivanje te da politika zaštite okoliša Unije mora doprinijeti očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, zaštiti ljudskog zdravlja, opreznom i racionalnom korištenju prirodnih resursa i primicanju mjera na međunarodnoj razini za suočavanje s regionalnim ili svjetskim ekološkim problemima, posebice s klimatskim promjenama;

C.  budući da samo obvezujući ciljevi državama članicama omogućavaju potrebnu fleksibilnost za dekarbonizaciju njihovih gospodarstava na najučinkovitiji i najisplativiji način, vodeći računa o nacionalnim okolnostima i posebnostima;

D.  budući da se Europsko vijeće obvezalo ispuniti cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 80 – 90 % do 2050. kao dio grupnog cilja razvijenih zemalja za nužna smanjenja;

E.  budući da okvir klimatske i energetske politike do 2030. treba kombinirati pažljivo razmatranje klimatskih obveza (i dugoročnih i kratkoročnih) s potrebom bavljenja nepobitnim ekonomskim i socijalnim problemima poput energetske sigurnosti, visokih troškova energije za industriju i kućanstva te potrebe za otvaranjem novih radnih mjesta, gospodarskim oporavkom i prijelazom prema modelu održivog rasta;

F.  budući da se različiti ciljevi politika, poput emisije stakleničkih plinova, osiguravanja opskrbe energijom i podupiranja gospodarskog rasta konkurentnošću i zapošljavanjem, moraju temeljiti na najnaprednijoj tehnologiji uz troškovno učinkovito korištenje resursa;

G.  budući da pravni okvir sadašnjeg klimatskog i energetskog paketa koji ima obvezujuće ciljeve glede udjela obnovljivih energija, smanjenja potrošnje energije i emisije stakleničkih plinova, istječe 2020.; budući da bi prestanak nacionalnih obveza za veće korištenje obnovljivih energija mogao zaustaviti potreban rast u ovom sektoru;

H.  budući da je Komisija u svojem spomenutom energetskom planu za 2050. navela da dobrobit ljudi, industrijska konkurentnost i cjelokupno funkcioniranje društva ovise o sigurnoj, održivoj i pristupačnoj energiji;

I.  budući da su potrebna znatna ulaganja u modernizaciju energetskog sustava, s dekarbonizacijom ili bez nje, koja će utjecati na cijene energije u razdoblju do 2030.;

J.  budući da su ušteda energije i energetska učinkovitost najbrži i najjeftiniji putevi za suočavanje s problemima poput sigurnosti energije, ovisnosti o vanjskim izvorima, visokih cijena i ekoloških pitanja;

K.  budući da se mogućnost za troškovno učinkovite uštede građevinskog sektora procjenjuje na 65 milijuna tona ekvivalenta nafte do 2020.;

L.  budući da trenutačna klima nesigurnosti koja okružuje budući smjer klimatske i energetske politike ograničava toliko potrebno ulaganje u čistu tehnologiju;

M.  budući da energetski plan za 2050. navodi da su dekarbonizacija energetskog sektora i scenarij s visokim udjelom obnovljivih izvora jeftiniji od nastavka provođenja trenutačnih politika te da će s vremenom cijena energije iz nuklearnih i fosilnih goriva nastaviti rasti, dok će se troškovi obnovljivih izvora smanjivati;

N.  budući da se u„Planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.” procjenjuje da bi poboljšanjem lokalne kvalitete zraka došlo do uštede u zdravstvu od 17 milijardi EUR godišnje do 2030. te budući da Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da bi dosljedne politike ograničenja zagrijavanja na 2°C do 2035. mogle smanjiti godišnji trošak uvoza fosilnih goriva do 46% ili 275 milijardi EUR (1 % BDP-a EU-a);

O.  budući da su se konačne cijene energije tijekom prošlog desetljeća postupno povećavale te su zbog toga postale uzrokom sve većih briga za građane EU-a te značajan trošak za društva i industrije;

P.  budući da je potrebno posvetiti pozornost učinku klimatske i energetske politike ne samo na najranjivije skupine društva, nego i na kućanstva s niskim ili srednjim dohotkom čiji je životni standard posljednjih godina smanjen;

Q.  budući da je prometni sektor odgovoran za značajan dio i emisija stakleničkih plinova i potrošnje energije u EU-u; budući da se emisija stakleničkih plinova iz prometnog sektora od 1996. do 2007. povećala za 36%;

R.  budući da klimatske promjene predstavljaju hitnu i možebitno nepovratnu prijetnju za ljudski razvoj, biološku raznolikost i nacionalnu sigurnost kojom se mora početi baviti međunarodna zajednica;

S.  budući da procjena I. radne skupine Međuvladinog tijela za klimatske promjene 2013. pokazuje da možemo odabrati oblik svoje budućnosti, ali da se vrata te prilike brzo zatvaraju jer smo već potrošili više od pola proračuna za ugljik kojim bismo imali vjerojatnost ograničavanja zagrijavanja do 2°C te da trenutačni ciklusi planiranja za velika poslovna i infrastrukturna ulaganja to hitno trebaju uključiti u svoje odluke;

T.  budući da se međunarodna zajednica na sastanku na vrhu u Kopenhagenu 2009. obvezala da će ograničiti globalno zagrijavanje na 2°C tijekom 21. stoljeća te budući da se trenutno ne nalazi na putu prema ispunjavanju te obveze;

U.  budući da je peto izvješće o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene nedavno potvrdilo da ne napredujemo u ispunjavanju spomenute obveze u vezi s klimom jer će dosezanje razine od više od jednog bilijuna tona nakupljenih emisija ugljika dovesti do povećanja temperature za više od 2°C te budući da smo već nakupili otprilike polovicu te količine; budući da će trenutne prakse dovesti do povećanja od više nego 2°C za manje od 30 godina; budući da moramo postaviti ambiciozne ciljeve i već sada početi raditi na njima;

V.  budući da su prema izvješću Svjetske banke naslovljenom „Smanjite zagrijavanje” trenutačne putanje emisija na putu prema zagrijavanju od 2°C u roku od 20 do 30 godina te zagrijavanju od 4°C do 2100.;

W.  budući da je Vijeće radi održavanja klimatskih promjena ispod 2°C 2011. ponovno potvrdilo cilj EU-a za smanjenje stakleničkih plinova za 80 do 95 % do 2050. u usporedbi s razinama iz 1990.;

X.  budući da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon pozvao čelnike država na svoj sastanak na vrhu o klimi u rujnu 2014. imajući u vidu jasne obveze za daljnje djelovanje na području klimatskih promjena;

Y.  budući da prema izvješću o odstupanju emisija za 2013. Programa Ujedinjenih naroda za okoliš trenutačne klimatske obveze za 2020. nisu dovoljne za sprečavanje opasnih klimatskih promjena te budući da će stoga nakon 2020. biti potrebno ambicioznije smanjenje emisija stakleničkih plinova;

Z.  budući da podaci Eurostata pokazuju da je EU smanjio emisije CO2 za 16.97 % u razdoblju od 1990. do 2011. i na putu je prema postizanju cilja za 2020., budući da su potrebna ambicioznija smanjenja emisija CO2 kako bi EU mogao ostati na putu prema ispunjavanju svojih klimatskih ciljeva za 2050.;

AA.  budući da podaci statističkih službi UN-a pokazuju da su se globalne emisije CO2 od 1990. do 2010. povećale za više od 50 %;

AB.  budući da su se provjerene emisije EU-a od 2005. do 2012. smanjile za 16 % u sektorima u sklopu ETS-a i za 10 % u sektorima koji nisu u sklopu ETS-a, što pokazuje da će ciljevi smanjenja za 20 % odnosno 10 % do 2020. vjerojatno biti postignuti nekoliko godina ranije;

AC.  budući da plan za nisku razinu emisije ugljika za 2050. pokazuje da su domaća smanjenja emisija za 40 do 44 % na samom dnu ekonomične putanje cilja EU-a za 2050. od 80 % do 95 %, tako da će za 2030. biti potreban cilj od više od 44 % radi postizanja ekonomične putanje prema sredini ili gornjem dijelu tog raspona;

AD.  budući da je Europska agencija za okoliš najmanji trošak neprilagodbe klimatskim promjenama procijenila na 100 milijardi EUR godišnje za 2020. i 250 milijardi EUR za 2050., za EU u cjelini;

AE.  budući da je prema procjenama Međunarodne agencije za energiju EU odgovoran za 11 % globalnih emisija stakleničkih plinova, a emisije CO2 u EU-u mjerene metričkim tonama po glavi stanovnika i dalje su veće od svjetskog prosjeka te prosjeka gospodarstava u nastajanju i zemalja u razvoju te europsko jedinstveno tržište ima najveći BDP od svih ekonomija na svijetu i važnu diplomatsku funkciju; budući da iako je sposobnost EU-a za smanjenje globalnih emisija jednostranim djelovanjem ograničena, on ima važnu vodeću ulogu u početnom klimatskom djelovanju drugih ekonomija, posebice u postizanju obvezujućeg međunarodnog sporazuma u Parizu 2015.; budući da EU u stoga mora definirati jasnu i ambicioznu poziciju te osigurati da je sve buduće sporazume moguće ratificirati u svim državama članicama;

AF.  budući da se s globalnim klimatskim izazovom moguće suočiti samo ako se ambiciozne politike EU-a kombiniraju s preuzetim obvezama trećih država;

AG.  budući da za uspješnost cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova EU-a i drugih aktivnosti EU-a u vezi s klimom oni trebaju biti dio globalnih napora; budući da bi okvir za 2030. trebao odrediti stajalište EU-a u pregovorima o globalnom sporazumu o klimatskim promjenama 2015.; budući da bi se dok se ne postigne pravedan globalni sporazum trebalo odgovarajuće baviti konkurentnošću gospodarstva EU-a;

AH.  budući da će smanjenje emisije stakleničkih plinova imati pozitivan učinak i na javno zdravlje smanjenjem zagađenja zraka, posebice u naseljenim mjestima i oko njih;

AI.  budući da je proizvodnja energije na vjetar i solarne energije 16. lipnja 2013. u Njemačkoj dosegla vrhunac od 61 % od ukupno proizvedene električne energije, što pokazuje da su klimatske i energetske politike uspješne i trebalo bi ih smatrati uzorom za poticanje regionalne koordinacije i suradnje;

AJ.  budući da je prema Eurostatu EU 2011. imao udio od 13 % obnovljivih izvora te je na putu da s tim u vezi postigne svoj cilj za 2020.;

AK.  budući da je EU stoga na putu da postigne svoje obvezujuće ciljeve za 2020. (smanjenje emisije stakleničkih plinova i poboljšanje udjela obnovljivih izvora energije), ali ne i svoj okvirni cilj energetske učinkovitosti od 20 %;

AL.  budući da će prema međunarodnoj energetskoj prognozi za 2013. globalna potrošnja energije između 2010. i 2040. porasti za 56 % (a azijske države koje nisu u OECD-u bit će odgovorne za 60 % tog povećanja), a fosilna goriva (sa značajnim udjelom ugljena) nastavit će opskrbljivati gotovo 80 % svjetskih potreba za energijom do 2040.;

AM.  budući da ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i smanjenje emisije stakleničkih plinova u mnogo pogleda utječu jedna na druge te je od najveće važnosti da se o kompromisima među tim ciljevima javno govori i da ih se obznani javnosti;

AN.  budući da ulagatelji i industrije hitno trebaju jasan i dugoročan okvir klimatske i energetske politike s većom razinom sigurnosti te stoga i jasne cjenovne pokazatelje kako bi se poticalo srednjoročno i dugoročno održivo ulaganje, smanjio rizik koji je s time povezan i iskoristile mogućnosti na svjetskom tržištu za održive tehnologije; budući da je jasna klimatska i energetska strategija ključna za industrijsku konkurentnost EU-a, poticanje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta;

AO.  budući da okvir klimatskih i energetskih politika do 2030. treba kombinirati pažljivo razmatranje klimatskih obveza (i dugoročnih ciljeva EU-a i kratkoročnih međunarodnih pregovora) s potrebom bavljenja nepobitnim ekonomskim i socijalnim problemima poput energetske sigurnosti, visokih troškova energije za industriju i kućanstva, potrebe za otvaranjem novih radnih mjesta te gospodarskim oporavkom;

AP.  budući da je zbog ograničene dostupnosti domaćih resursa ambiciozan prijelaz EU-a na obnovljivu energiju jedini način kojim se može zajamčiti sigurna opskrba energijom uz pristupačne cijene u budućnosti;

AQ.  budući da se u energetskom planu Komisije za 2050. koji je podržao Europski parlament navodi da su, kako bi se gospodarstvo dekarboniziralo, energetska učinkovitost, obnovljive energije i energetska infrastruktura „neupitno korisne” opcije te da je potrebno uvesti prikladne politike i instrumente;

AR.  budući da je Međunarodna agencija za energiju u svom izvješću o tržištu energetske učinkovitosti 2013. energetsku učinkovitost navela kao prvo svjetsko gorivo te budući da je energetska učinkovitost najjeftiniji i najbrži način za smanjenje energetske ovisnosti EU-a, poboljšanje sigurnosti energije, smanjenje troškova za energiju i borbu protiv klimatskih promjena;

AS.  budući da potencijali obnovljivih energija još nisu u potpunosti iskorišteni; budući da se u energetskom planu Komisije za 2050. navodi da bi trebali u najvećem dijelu doprinijeti opskrbi energijom do 2050. te je potrebno formulirati prekretne točke do 2050. godine kako bi se osigurala vjerodostojna i stabilna perspektiva budućih izgleda za obnovljivu energiju u EU-u i diverzifikacija energetske opskrbe na europskom unutarnjem tržištu energije, što će služiti konkurentnosti EU-a i sigurnosti opskrbe energijom te doprinijeti razvoju novih industrija i izvoznih mogućnosti;

AT.  budući da razvoj obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti ima pozitivan utjecaj na klimatske i energetske ciljeve, jača energetsku sigurnost EU-a, njezinu prednost u tehnologiji i industrijsku konkurentnost, potiče rast i zapošljavanje te će u budućnosti generirati visoku dodanu vrijednost za EU;

AU.  budući da je poboljšanje energetske učinkovitosti najisplativiji i najbrži način za smanjenje energetske ovisnosti EU-a uz istodobno smanjenje visokih računa za energiju za krajnje korisnike i otvaranje radnih mjesta te rast lokalnih gospodarstava;

AV.  budući da je račun EU-a za uvoz fosilnih goriva u 2011. iznosio 406 milijardi eura (što je preko 1000 EUR po stanovniku) te budući da se očekuje da će njegova ovisnost o uvozu energije rasti; budući da ta ovisnost ostavlja Uniju ranjivom na svjetske cijene energije i na političke šokove te šteti autonomiji vanjske politike Unije i država članica; budući da je stoga ključno da cijene energije za krajnje korisnike budu što transparentnije; budući da se EU mora ciljano i pojačano usredotočiti na „neupitno korisne” mogućnosti energetske učinkovitosti, obnovljive energije i energetske infrastrukture;

AW.  budući da novac potrošen na uvoz fosilnih goriva malo doprinosi ulaganjima, otvaranju radnih mjesta ili rastu u Uniji te budući da bi preusmjeravanje tog novca u domaća ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljivu energiju i pametnu infrastrukturu stoga potaklo građevinsku, automobilsku i visokotehnološku industriju i njihove dobavljače na donjoj razini, stvarajući time visokokvalitetna i visokokvalificirana radna mjesta koja nije moguće izvoziti/delokalizirati;

AX.  budući da će 2035., prema Međunarodnoj agenciji za energiju, dvije trećine globalnog potencijala za energetsku učinkovitost ostati neiskorišteno jer je riječ o području koje nije pravi politički prioritet;

AY.  budući da su studije instituta Fraunhofer pokazale da EU može troškovno učinkovito postići 40 % uštede energije do 2030.;

AZ.  budući da su studije pokazale da EU ima troškovno učinkovit potencijal za uštede na krajnjoj potrošnji energije od više od 40 % u svim sektorima gospodarstva (stambeni sektor: 61 %; prijevoz: 41 %; tercijarni sektor: 38 %; industrija: 21 %); budući da bi ostvarivanje tog potencijala ostvarilo 239 milijardi EUR neto uštede godišnje na računima za energiju;

BA.  budući da se više od 40 % energije u EU-u koristi za grijanje i hlađenje od kojih (prema Europskoj tehnološkoj platformi za obnovljivo grijanje i hlađenje) 43 % otpada na kućanstva, 44 % na industriju, a ostalo (13 %) na usluge;

BB.  budući da je dokazano da najveći potencijal za troškovno učinkovite uštede energije leži u građevinskom sektoru koji je trenutačno odgovoran za 40 % krajnje potrošnje energije EU-a i za 36 % njegovih emisija CO2;

BC.  budući da studije pokazuju da poboljšanje energetske učinkovitosti smanjuje troškove, od čega imaju koristi i industrija i pojedinci;

BD.  budući da se prema trenutačnim trendovima očekuje da će svjetsko stanovništvo do 2050. prijeći broj od 9 milijardi, a globalna potražnja za energijom do 2030. povećat će se za više od 40 %;

BE.  budući da su rastuće cijene energije dovele do većih stopa oskudice goriva u EU-u;

BF.  budući da je Europsko vijeće u svibnju 2012. priznalo da energetska učinkovitost može pružiti značajan doprinos zaustavljanju trenutačnog rasta cijena i troškova energije koji uglavnom utječe na najranjivije članove društva;

BG.  budući da će ambiciozan cilj uštede energije povećati neto zaposlenost za 400.000 radnih mjesta do 2020., posebice stvaranjem toliko potrebnih radnih mjesta u građevinskom sektoru, te poboljšati javne proračune smanjenjem troškova nezaposlenosti;

BH.  budući da je uspostava unutarnjeg tržišta energije preduvjet za cjelokupnu energetsku sigurnost EU-a, konkurentne cijene energije i troškovno učinkovito postizanje ciljeva klimatske politike;

BI.  budući da različite subvencije za različite izvore energije i tehnologije bez koordinacije i troškovno učinkovite provedbe narušavaju tržišno natjecanje i sprečavaju uspostavu unutarnjeg energetskog tržišta bez povećanja sigurnosti ulaganja;

BJ.  budući da su subvencije za fosilna goriva 2011. samo za električnu energiju u EU-u iznosila 26 milijardi EUR, a taj iznos ne uključuje subvencije za plin i naftu;

BK.  budući da su zaključci sa sastanka Europskog vijeća 22. svibnja 2013. pozvali na davanje prioriteta ukidanju ekološki ili gospodarski štetnih subvencija, uključujući i one za fosilna goriva;

BL.  budući da studije pokazuju da su nadogradnja i razvijanje mreža te pružanje bolje međusobne povezanosti važan način za poboljšanje unutarnjeg tržišta, smanjenje troškova energije i jačanje konkurentnosti industrije dok god se analiza troškova i koristi upotrebljava za utvrđivanje odgovarajućih ulaganja;

BM.  budući da studije pokazuju da se ukupni troškovi sustava i učinci znatno razlikuju među izvorima različite generacije; budući da bi takve aspekte također trebalo uzeti u obzir u procesu oblikovanja klimatske i energetske politike EU-a;

BN.  budući da Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će se s povećanjem decentralizacije opskrbe energijom potrebe za ulaganjima u energetsku infrastrukturu prebaciti s razine prijenosa na razinu distribucije, a distribucijske mreže 2030. zahtijevat će tri četvrtine takvih ulaganja;

BO.  budući da podaci Eurostata pokazuju da oko 40 % stanovnika EU-a već živi u gradskim područjima i da se urbanizacija povećava, te budući da obnovljivi izvori energije umanjuju čestično onečišćenje prisutno u atmosferi; budući da prijevoz predstavlja znatan udio emisija a napori u vezi s učinkovitošću na njega će utjecati pozitivno;

BP.  budući da je Komisija u svom energetskom planu za 2050. navela da je nadogradnja mreže neizbježna te da će, što je još važnije, neovisno o budućem odabranom energetskom scenariju trošak biti isti, čak i ako se donese odluka o nastavku scenarija uobičajenog poslovanja; budući da je stoga potrebno razviti pametnu, međusobno povezanu mrežu kako bi se odabrao scenarij temeljen na obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti jer je to jedini način za postizanje ciljeva održivosti, konkurentnosti, energetske neovisnosti, energetske sigurnosti i pristupačnih cijena energije;

BQ.  budući da prema Europskom izvješću o konkurentnosti za 2012. sektor održive energije i sektor ekološke tehnologije pružaju znatne mogućnosti za posao i za otvaranje radnih mjesta;

BR.  budući da Europsko izvješće o konkurentnosti za 2012. preporučuje da se, kako bi ostala konkurentna, društva u EU-u usredotoče na „iskorištavanje poslovnih mogućnosti koje pružaju globalno okruženje te društveni ciljevi i izazovi”;

BS.  budući da prema procjenama plana Komisije za 2050. svi procijenjeni scenariji za dekarbonizaciju predviđaju potrebu za udjelom obnovljive energije između 55 i 75 % konačne potrošnje energije 2050.; budući da će prema istoj procjeni udio obnovljive energije nakon 2020. strmoglavo pasti ako se ne poduzmu dodatne mjere;

BT.  budući da je EU trenutačno globalni predvodnik u tehnologiji obnovljive energije s oko pola milijuna radnih mjesta koja su već otvorena u tom sektoru; budući da će veći udio obnovljivih izvora stvoriti dugoročan održivi rast i povećanu energetsku sigurnost;

BU.  budući da sektor obnovljive energije doprinosi 1 % BDP-a EU-a te izravno ili neizravno zapošljava oko 1,2 milijuna ljudi, 30 % više nego 2009; budući da će 2020. 2,7 milijuna ljudi u EU-u biti zaposleno u sektoru obnovljive energije;

BV.  budući da sektori obnovljive energije i energetske učinkovitosti rastu usprkos krizi i očekuje se njihov daljnji doprinos rastu BDP-a EU-a u budućnosti;

BW.  budući da su studije pokazale da je Kina najprivlačnija zemlja za ulaganja u obnovljive izvore energije, dok su SAD, Indija, Japan, Kanada i Australija također među najprivlačnijim zemljama;

BX.  budući da postoji potreba za osiguranjem konkurentnosti EU-a na globalnom tržištu;

BY.  budući da veće istraživanje različitih novih i održivih vrsta energije te razmjena najboljih praksi daju najbolje izglede za dugoročno rješenje problema;

BZ.  budući da se održivi razvoj temelji na ravnoteži između triju stupova ekološkog, gospodarskog i socijalnog razvoja;

CA.  budući da lokalna i regionalna razina imaju ključnu ulogu u promicanju i provedbi mjera za prijelaz prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika;

Ciljevi

1.  pozdravlja Zelenu knjigu Komisije o okviru klimatskih i energetskih politika za 2030. i očekuje da će Europsko vijeće riješiti ova pitanja ambicioznim, realističnim, troškovno učinkovitim i fleksibilnim odgovorima te očuvati održivu konkurentnu prednost za EU svojim znanjem i stručnošću te kratkoročnim i dugoročnim radom;

2.  izražava svoju duboku zabrinutost zbog prijedloga o novom upravljačkom ustroju za okvir do 2030. te podsjeća da je okvir do 2020. zasnovan na punom suodlučivanju Parlamenta i Vijeća; ustraje na tome da bi Komisija svaki zakonski prijedlog prema članku 194. trebala temeljiti na punom suodlučivanju Parlamenta i Vijeća;

3.  žali zbog toga što je Komunikacija Komisije pod nazivom „Politički okvir za klimu i energiju u razdoblju od 2020. do 2030.” (COM(2014)0015), usvojena 22. siječnja 2014. kratkovidna i neambiciozna na nekoliko razina, osobito po pitanju nedostatka nacionalnih ciljeva za obnovljivu energiju i bilo kakve smislene nove aktivnosti kako bi se potaknula energetska učinkovitost; primjećuje nedavnu Komunikaciju Komisije o cijenama i troškovima energije u Europi (COM(2014)0021);

4.  primjećuje nedavno objavljivanje prvog dijela petog izvješća o procjeni Međuvladinog tijela za klimatske promjene usvojenog 27. rujna 2013. u kojem se potvrđuje da 95 % globalnog zatopljenja izazivaju ljudske aktivnosti (u usporedbi s 90 % u četvrtom izvješću o procjeni 2007.) te upozorava na moguće posljedice nedjelovanja za stabilnost našeg ekosustava;

5.  poziva Vijeće i Komisiju da kao dio okvira EU-a za klimatsku i energetsku politiku 2030. usvoje i provedu slojevit pristup temeljen na međusobnoj potpori, koordiniranim i koherentnim politikama i ambicioznim obvezujućim ciljevima za smanjenje emisije stakleničkih plinova, obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost; poziva Komisiju i države članice da više iskoriste interakcije među tim trima ciljevima jer su oni najprikladnije sredstvo za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a na troškovno učinkovit način do 2030., pružaju sigurnost ulaganja te potiču i jačaju konkurentnost i energetsku sigurnost u EU-u;

6.  poziva Komisiju i države članice da u kontekstu okvira EU 2030. za cilj postave da se domaće emisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 40 % u usporedbi s razinama iz 1990. godine; smatra da razina nastojanja mora biti dosljedna s isplativom putanjom za ispunjenje cilja od 2°C; ističe da bi se taj cilj trebao ostvarivati preko pojedinačnih nacionalnih ciljeva, uzimajući u obzir pojedinačno stanje i potencijal svake države članice;

7.  slaže se da bi se EU trebao obvezati na zadovoljavanje ovog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao dio međunarodnih pregovora o klimi, pravovremeno prije sastanka na vrhu u rujnu 2014. na kojem će domaćin biti glavni tajnik UN-a te poziva Europsko vijeće da učini isto što prije moguće;

8.  poziva Komisiju i države članice da u kontekstu okvira EU-a za 2030. postave obvezujući cilj energetske učinkovitosti od 40 %, u skladu s istraživanjima o isplativom potencijalu energetske uštede; ističe da bi se taj cilj trebao ostvarivati preko pojedinačnih nacionalnih ciljeva, uzimajući u obzir pojedinačno stanje i potencijal svake države članice;

9.  poziva Komisiju i države članice da u kontekstu okvira EU-a za 2030. za cilj postave da se najmanje 30 % ukupne konačne energetske potrošnje dobiva iz obnovljivih izvora energije; ističe da bi se taj cilj trebao ostvarivati preko pojedinačnih nacionalnih ciljeva, uzimajući u obzir pojedinačno stanje i potencijal svake države članice;

10.  ističe da će svi gospodarski sektori morati pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova ako EU namjerava ravnopravno sudjelovati u globalnim nastojanjima; vjeruje da je potreban brzi dogovor o klimatskom i energetskom okviru za 2030. da bi se EU pripremio za međunarodne pregovore o novom, pravno obvezujućem međunarodnom sporazumu, ali i da bi državama članicama, industriji i drugim sektorima pružio jasan pravno obvezujući okvir i ciljeve za potrebna srednjoročna i dugoročna ulaganja u smanjenje emisija, energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju;

11.  primjećuje da će se načini dekarbonizacije osloniti na različite udjele održivih tehnologija u državama članicama: obnovljiva energija, nuklearna energija te skupljanje i skladištenje ugljika ako na vrijeme postane dostupno; primjećuje da će integracija višeg udjela obnovljive energije zahtijevati značajno proširenje prijenosnih i distribucijskih mreža, dodatnih rezervnih kapaciteta isporučivosti i/ili kapaciteta skladištenja;

12.  podsjeća da će bilo koji dodatni trošak biti prenesen, izravno ili neizravno, na krajnje potrošače i stoga smatra da je umanjivanje dodatnog troška dekarbonizacije energetskog sustava EU-a preduvjet za održavanje europske konkurentnosti;

13.  podsjeća da države članice ostaju nadležne za odabir vlastite energetske kombinacije i stoga bi trebale donijeti odluku o optimalnoj kombinaciji kako bi se postigli ciljevi energetske politike, posebno cilj dekarbonizacije;

14.  smatra da je jak obvezujući cilj energetske učinkovitosti od primarne važnosti kako bi se na najučinkovitiji način iskoristila energija unutar Unije te da će kao posljedica ostvarenja tog cilja biti potrebno manje napora za postizanje ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i ciljeva na području obnovljivih izvora energije;

15.  vjeruje da su obvezujući sveobuhvatni ciljevi koji kombiniraju dijeljena nacionalna nastojanja najisplativija i najfleksibilnija sredstva za pružanje potrebne fleksibilnosti državama članicama i poštovanje načela supsidijarnosti;

16.  poziva Europsko vijeće da, u svrhu održanja kontinuiteta napretka ostvarenog na razini EU-a i pružanja dugoročne sigurnosti, postavi ambiciozne i realistične ciljeve za okvir za klimatsku i energetsku politiku EU-a za 2030., uzimajući u obzir najisplativiji način na koji bi EU djelovao u skladu s ciljem na koji su se obvezali Parlament i Vijeće, a odnosi se na smanjenje emisija stakleničkih plinova na razini EU-a za 80 ‒ 95 % do 2050., u usporedbi s razinom iz 1990.;

17.  poziva Komisiju da pojednostavi svoju klimatsku i energetsku politiku kako bi postigla bolju usklađenost, veću fleksibilnost i isplativost politika EU-a;

18.  naglašava da će cilj EU-a koji se odnosi na dekarbonizaciju do 2050. biti postignut jedino ako dođe do preusmjerenja s fosilnih goriva te da se mora izbjegavati donošenje politika koje bi to mogle onemogućiti; podsjeća da će ambiciozna i dugoročna energetska učinkovitost i politike obnovljive energije pomoći da se izbjegnu takve zapreke; u tom smislu naglašava rezultate novijih istraživanja Međunarodne agencije za energiju iz kojih se vidi da su politike obnovljive energije dugoročno jeftinije od isključivog oslanjanja na cijene emisije ugljika zato što potiču pravodobno promicanje širokog portfelja obnovljivih tehnologija potrebnih da bi se energetski sektor dugoročno potpuno dekarbonizirao;

19.  vjeruje da je najbolji način da se osiguraju trenutačne i buduće potrebe EU-a za energijom uravnotežena i diferencirana kombinacija izvora energije, koja smanjuje ovisnost o pojedinim izvorima energije bez stvaranja novih oblika ovisnosti, imajući na umu da Komisija preporučuje smanjenje naše ovisnosti o energiji iz fosilnih goriva; potiče države članice da uzmu u obzir ove činitelje;

20.  poziva Komisiju da, zajedno s pogođenim industrijskim sektorima, u sklopu klimatskog i energetskog okvira za 2030., razvije specifične smjernice za svaki sektor, koje bi industrijskim subjektima omogućile dovoljnu fleksibilnost;

21.  smatra da je izazov postići te ciljeve istodobno povećavajući gospodarsku aktivnost, uzimajući u obzir da se mnogi ciljevi energetske politike mogu ostvariti povećanjem cijena energije ;

22.  poziva da se na raspolaganje stave potrebni resursi za istraživanje i razvoj obnovljivih izvora energije i tehnologija uštede energije;

23.  zalaže se za opći konsenzus u postavljanju novog obvezujućeg cilja smanjenja emisije CO2, zasnovanog na revidiranom i učinkovitom Sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (ETS);

24.  smatra da se i dugoročni ciljevi politike EU-a i specifični politički alati za smanjenje emisije stakleničkih plinova moraju dosljedno zasnivati na 1990. kao referentnoj godini;

25.  smatra da bi EU mogla povećati svoje zalaganje za smanjenje emisije CO2 ako se druge države koje su veliki zagađivači u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju obvežu da će preuzeti svoj dio u globalnim naporima za smanjenje emisije stakleničkih plinova;

26.  ističe da je zbog obvezujućeg cilja za obnovljive izvore energije za 2020. EU prednjači po tehnološkim inovacijama u području obnovljivih izvora energije; naglašava da će nastavak ove politike s obvezujućim ciljevima za obnovljive izvore energije dodatno ojačati položaj EU-a na ovom području; smatra da razvoj obnovljivih izvora energije doprinosi postizanju cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova, smanjenju potrebe za uvozom fosilnih goriva i povećanju raznolikosti naših izvora energije; stoga smatra da bi EU u svojem okviru za 2030. trebao postaviti obvezujući cilj na području obnovljivih izvora energije; vjeruje da se energetska i klimatska politika usmjerena na budućnost mora primijeniti u skladu s planom industrijske politike EU-a za konkurentnost;

27.  smatra da bi se okvir i ciljevi za 2030. trebali usredotočiti na razvoj i optimizaciju cijelog energetskog sustava kako bi se kapaciteti obnovljivih energetskih izvora mogli maksimalno iskoristiti:

28.  smatra da je EU na dobrom putu da ostvari cilj 20-postotnog porasta u korištenju obnovljivih izvora energije 2020.; naglašava da širenje na nacionalnoj razini, koje je dijelom nekoordinirano i događa se vrlo brzo, ima ozbiljan utjecaj na unutarnjeenergetsko tržište EU-a (između ostalog preko „tokova u petlji”); smatra da se sustavi opskrbe energijom u budućnosti moraju više oslanjati na obnovljive izvore energije; inzistira na tome da se prilikom donošenja odluka o daljnjem širenju korištenja obnovljivih izvora energije u obzir uzmu svi relevantni aspekti sustava opskrbe energijom;

29.  smatra da su programi potpore, ako su dobro osmišljeni, fleksibilni i predvidivi, prikladan alat za poticanje isplativog razvoja, iskorištavanja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti; naglašava bi se svi nacionalni programi potpore korištenju obnovljivih izvora energije postupno trebali usmjeravati na integrirani sustav potpore na razini EU-a ili razini nižoj od EU-a, uzimajući u obzir i razine tehnološke razvijenosti i regionalne i geografske razlike, što bi moglo osigurati okvir koji bi bio bliži tržištu, sigurnosti ulaganja i jednakosti pravila za sve; smatra da Komisija ima važnu ulogu u pružanju smjernica u tom smislu, uključujući usklađenost programa potpore s unutarnjim tržištem i pravilima za dodjelu državne potpore te imajući na umu važnost programa Obzor 2020. za istraživanje i inovacije;

30.  smatra da se okvir politike za 2030. treba uključiti u dugoročniju viziju, posebno usmjerenu na razdoblje do 2050., u skladu s raznim planovima koje je usvojila Komisija; smatra da bi se iz te perspektive politike EU-a za razdoblje do 2030. u kontekstu smanjenja emisija stakleničkih plinova, obnovljive energije i energetske učinkovitosti trebale smatrati ključnim etapama u postizanju dugoročniji ciljeva, kao dio sveobuhvatnog pristupa kojim se osigurava njihova isplativost, predvidljivost i održivost;

31.  smatra da regionalna politika EU-a ima ključnu ulogu u promicanju proizvodnje obnovljive energije i energetske učinkovitosti na razini Europe; napominje da različiti geografski uvjeti onemogućuju primjenu jedinstvene energetske politike u svim regijama;

32.  uviđa da potpore za sve izvore energije, uključujući fosilna goriva i nuklearnu energiju, mogu imati značajne posljedice na cijene energije; primjećuje da su neki obnovljivi izvori energije, kao što su energija iz vjetroelektrana na kopnu i fotonaponskih ćelija troškovno gotovo konkurentni konvencionalnim izvorima energije i smatra da bi se stoga povezani programi potpore trebali prilagoditi, a potpore postupno ukinuti tako da se financiranje može preusmjeriti na programe istraživanja i razvoja na području energetskih tehnologija, poput obnovljivih izvora energije sljedeće generacije tehnologija skladištenja sljedeće generacije; naglašava, međutim, da bi se ovo trebalo puno ranije objaviti kako bi se izbjegli štetni učinci na sektor te da to zahtijeva reformirani oblik energetskog tržišta, jednostavnije administrativne postupke i lakše postupke spajanja na mrežu te bolju transparentnost na energetskim tržištima; osuđuje činjenicu da su neke države članice retroaktivno promijenile programe potpore, što je narušilo povjerenje ulagača i razine ulaganja u obnovljive izvore energije; traži od Komisije da istraži kako se isključivo energetska tržišta mogu preoblikovati na način kojim se jamči dobit od ulaganja u varijabilne obnovljive izvore energije, što ima učinak smanjivanja veleprodajnih cijena, istodobno utječući i na dobit od ulaganja; naglašava da je politika na području obnovljivih izvora energije, zajedno s programima istraživanja i razvoja nužna kako bi se smanjili troškovi svih tehnologija u području obnovljivih izvora energije i kako bi se poboljšala inovativnost, razvoj i uspostava novijih i manje zrelih tehnologija; traži od Komisije da istraži učinak prioritetne distribucije obnovljivih izvora energije na opće cijene energije;

33.  istovremeno naglašava potrebu da EU smanji svoju ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima; primjećuje da mnoge potpore koje se dodjeljuju na području fosilnih goriva, nuklearne energije i nekih zrelih tehnologija u okviru obnovljivih izvora energije u mnogim državama članicama strukturno narušavaju tržište; poziva države članice da čim prije počnu s ukidanjem takvih potpora, a posebno izravnih i neizravnih potpora za fosilna goriva koje su štetne za okoliš

34.  poziva Komisiju da s državama članicama za svaku državu pripremi plan realizacije, s jasnim obvezama u vezi s postupnim ukidanjem tih potpora;

35.  traži od Komisije da sastavi popis svih nacionalnih i europskih potpora i programa za potporu za obnovljive izvore energije i poziva države članice, u suradnji s Komisijom, da uvedu koherentnost i transparentnost na razini EU-a;

36.  potvrđuje da su ulaganja u obnovljivu energiju postala značajno teže izvediva zbog retroaktivnih promjena koje su uvele neke države članice; poziva na uspostavu stabilnog i predvidljivog okvira zakonodavnih politika i mjera u razdoblju do 2030. temeljenih na ambicioznom obvezujućem cilju u vezi s obnovljivim izvorima energije, koji će značajno pomoći u stvaranju novih radnih mjesta i umanjiti nesigurnost, smanjiti investicijski rizik i cijenu kapitala te stoga i razinu potrebnih potpora;

37.  napominje da dugoročni ciljevi pružaju političku stabilnost i jačaju povjerenje ulagača, čime se smanjuju premije za rizik za ulagače, što je ključan čimbenik u razvoju obnovljivih izvora energije koji predstavljaju kapitalno intenzivne tehnologije; napominje da bi izostanak ciljeva doveo do značajnog porasta troškova obnovljivih izvora energije dok bi ulaganja omogućena dugotrajnim ciljem smanjila troškove tehnologije i potrebu za posebnim potporama;

38.  naglašava da je plan Komisije za nisku razinu emisije CO2 za razdoblje do 2050. pokazao da bi obnovljivi izvori energije i poboljšana energetska učinkovitost mogli dovesti do godišnjih ušteda između 175 i 320 milijardi EUR na razini Unije;

39.  naglašava značajan potencijal za stvaranje radnih mjesta u sektoru obnovljive energije (3 milijuna radnih mjesta do 2020.) i energetske učinkovitosti (2 milijuna radnih mjesta do 2020.)(23);

40.  smatra da su potrebna poboljšanja u vezi s fleksibilnosti mreže, infrastrukturom i kapacitetom za prijenos energije kako bi proizvodnja energije iz obnovljivih izvora bila učinkovita;

41.  poziva Komisiju da u svrhu brze integracije obnovljivih izvora energije donese i prijedloge za osnovno tržište koje će obuhvaćati države članice naklonjene takvoj integraciji koje žele brzo surađivati u zajedničkoj proizvodnji, distribuciji i potrošnji električne energije;

42.  smatra da se utjecaj raznih izvora energije na okoliš i klimu treba temeljito pratiti;

43.  ističe da je energija koja se nikad ne koristi najjeftinija energija; u vezi s tim naglašava da bi se povećana energetska učinkovitost trebala smatrati jednim od temelja klimatske i energetske politike EU-a; uvjeren je da energetska učinkovitost pomaže u očuvanju izvora, smanjenju energetskih troškova, energetske ovisnosti o uvoznim gorivima, trgovinskih deficita i učinaka na zdravlje te u poboljšanju dugoročne međunarodne konkurentnosti gospodarstva EU-a, kao i u olakšavanju smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; ukazuje da istraživanja pokazuju da će se ostvarivanjem isplativog potencijala za uštedu energije od 40 % na razini EU-a emisije stakleničkih plinova smanjiti za najmanje 50% do 2030. te da će se udio obnovljivih izvora u energetskoj kombinaciji povećati na 35 %; poziva države članice da hitno i u cijelosti provedu Direktivu o energetskoj učinkovitosti i Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada; naglašava da se kod oblikovanja nove politike o energetskoj učinkovitosti u obzir moraju uzeti potencijal svakog gospodarskog sektora i svake gospodarske situacije, a da bi se kod usmjeravanja na poboljšanu energetsku učinkovitost trebalo usredotočiti na cijeli lanac energetske opskrbe i potražnje, uključujući pretvorbu, prijenos, distribuciju i opskrbu, zajedno s industrijskom potrošnjom te potrošnjom zgrada i kućanstava te prometom; naglašava korist kampanja kojima se promiče svijest o energetskoj učinkovitosti;

44.  priznaje da Europska unija provedbom sadašnjih politika neće postići cilj ostvarenja energetske učinkovitosti do 2020. godine; podsjeća na obećanja Komisije o uspostavljanju obvezujućih ciljeva ostvarenja energetske učinkovitosti do 2020. i uvođenju dodatnih mjera za države članice u slučaju da se svi njihovi pojedinačni ciljevi uzeti zajedno ne podudaraju s ciljem EU-a koji se odnosi na porast od 20 %; podsjeća da ciljevi za 2030. moraju biti temelji dugoročnije vizije za 2050. kako bi se u obzir uzeli dugotrajni ciklusi ulaganja; traži od Europskog vijeća da postavi obvezujuće ciljeve za postizanje energetske učinkovitosti u razdoblju od 2020. do 2030. kao okosnice za uspostavu održive energetske i klimatske politike;

45.  naglašava da ostvarenje jedino cilja koji se odnosi na smanjenje emisija stakleničkih plinova kroz mehanizam ETS-a neće biti dovoljno za hvatanje u koštac s velikim potencijalom za energetsku učinkovitosti u sektorima koji nisu dio ETS-a, što će dovesti do toga da će troškovi većine napora u ostvarenju dekarbonizacije do 2030. kroz sektore ETS-a biti viši od potrebnih; napominje da postoje mnoge zapreke u postizanju poboljšanja na području energetske učinkovitosti koje nisu financijske prirode i koje je nemoguće riješiti unutar ETS-a kao dijelom jedinstvenog pristupa u smanjenju emisija stakleničkih plinova;

46.  naglašava da okosnica dugoročne politike energetske učinkovitosti EU-a treba biti smanjenje potrošnje energije u zgradama, s obzirom na to da obnova postojećih zgrada ima golemi potencijal isplative uštede energije; ističe da je trenutačni udio kao i kvalitetu obnove zgrada potrebno značajno poboljšati kako bi EU mogao smanjiti potrošnju energije u postojećim zgradama za 80% do 2050. u odnosu na razine iz 2010.;

47.  primjećuje da bi se uspostavom cilja postizanja energetske učinkovitosti za zgrade po sektorima potaknula nužna preobrazba zgrada, čime bi se u konačnici iskoristi golemi izvor energije koji zgrade predstavljaju; prepoznaje da je većina prepreka na tom području više pravne, administrativne i financijske nego tehnološke prirode, da transformacija tržišta traje i da će uvelike ovisiti o dugoročnim i privremenim ciljevima za 2020., 2030. i 2040. kako bi se energetska potrošnja svih zgrada do 2050. približila nuli;

48.  traži od Komisije da radi na razvoju boljih metoda i alata za izračunavanje i praćenje napretka koji bi pomogli u osmišljavanju dosljednijeg i transparentnijeg pristupa EU-a energetskoj učinkovitosti te da s državama članicama radi na savladavanju političkih prepreka; primjećuje da se odnos energetskog intenziteta i gospodarskih rezultata već desetljećima poboljšava, poglavito iz gospodarskih razloga; vjeruje da energetska učinkovitost može biti i značajan pokretač razvoja prirodnih znanosti te da bi se trebalo više činiti kako bi se pomoglo industrijama EU-a da poboljšaju svoj energetski intenzitet i svoju konkurentnost (posebno vlastitom proizvodnjom topline i energije), što će pomoći u smanjenju rizika od premještanja izvora CO2 u treće zemlje; traži od Komisije da ocijeni napredak i razvoj energetske učinkovitosti u EU-u u usporedbi s njegovim glavnim globalnim konkurentima, da poboljša predviđanja koja se odnose na energiju s obzirom na konkretne netržišne čimbenike kojima se želi postići poboljšanje energetske učinkovitosti i veća korist od uštede energije te da stvori pogodne uvjete za ulaganja u energetsku učinkovitost u kontekstu revizije smjernica na području državne potpore; traži od Komisije da nastavi s pravodobnim ocjenjivanjem razvoja uštede energije u EU-u u odnosu na provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti i na njezinu predstojeću reviziju;

49.  primjećuje da je sustav ETS trenutačno glavni instrument za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz industrije i energetskog sektora istovremeno promičući ulaganja u održive tehnologije na isplativ i ekonomski učinkovit način; stoga primjećuje da je potrebno strukturalno poboljšanje ETS-a kako bi se povećala sposobnost sustava da učinkovito i automatski odgovori na gospodarske uspone i padove, uklanjajući tako potrebu za ad hoc tržišnim intervencijama i ponovno pridobivajući povjerenje ulagača zahvaljujući sustavu koji je dugoročno predvidiv i pouzdan; poziva na predlaganje hitne strukturalne reforme ETS-a 2014., kako bi se mogla riješiti trenutačna prezasićenost kvotama i nefleksibilnost mehanizma; naglašava da bi reforma ETS-a trebala omogućiti da se on i dalje u cijelosti temelji na tržištu;

50.  podsjeća Komisiju da je Parlament već pozvao na podnošenje zakonodavnog prijedloga u najkraćem mogućem odgovarajućem roku kako bi se prilagodila vrijednost zahtjeva godišnjeg linearnog smanjenja od 1,74 % i udovoljilo zahtjevima u okviru cilja smanjenja emisija CO2 do 2050.;

51.  nadalje, smatra da bi Komisija trebala predložiti obveznu namjenu prihoda od dražbi za inovativne tehnologije koje ne ugrožavaju okoliš; smatra da bi se, u cilju industriju osiguranja najveće moguće sigurnosti za industriju, odredbe koje se tiču sektora i podsektora suočenih s rizikom od premještanja proizvodnje u treće zemlje trebale zadržati, a mogle bi se revidirati u kontekstu obvezujućeg međunarodnog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena;

52.  primjećuje da EU-u treba sveobuhvatni politički okvir za 2030. kojim bi se poticala ulaganja i dugoročna dekarbonizacija sektora koji ne pripadaju ETS-u, a koji proizvode 60 % ukupne količine emisije stakleničkih plinova u EU-u; ističe značajan neiskorišteni potencijal energetske učinkovitosti u pojedinim sektorima kao što su graditeljstvo ili promet (s procijenjenim potencijalom energetske učinkovitosti od 61 %, odnosno 41 %); naglašava da sektori koji ne pripadaju ETS-u mogu značajno olakšati napore EU-a u smanjenju emisija ugljičnog dioksida; stoga poziva Komisiju i države članice da nastave s ambicioznim okvirom za sektore koji ne pripadaju ETS-u do 2030., istodobno čuvajući fleksibilnost država članica u definiranju vlastitih načina ispunjavanja ciljeva dijeljenja napora; priznaje da bi se uspostava ciljeva za sektore koji ne pripadaju ETS-u trebala temeljiti na procjeni potencijala svakog pojedinačnog sektora koja se provodi odozdo prema gore;

53.  naglašava da je ambicioznost ciljeva u sektorima koji ne pripadaju ETS-u (dijeljenje napora) prilično niska u odnosu na sektore koji su dio ETS-a i da je korištenje vrlo osporavanih kredita za primjerice industrijske plinove i dalje dopušteno u kontekstu dijeljenja napora, dok ti krediti u ETS-u nisu dozvoljeni;

54.  traži od Komisije da u što kraćem roku podnese prijedlog da se krediti koji se više ne mogu koristiti u ETS-u isključe iz dijeljenja napora te traži od država članica da se odmah obvežu da će slijediti isto načelo kao ono kojemu podliježe industrija;

55.  traži od Komisije da predloži ambiciozniji okvir za sektore koji ne pripadaju ETS-u (dijeljenje napora);

56.  ističe da se utjecaju metana (CH4) na globalno zatopljenje ne pridaje dovoljna pažnja s obzirom da je njegov potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) 80 puta veći od potencijala CO2 u razdoblju od 15 godina i 49 puta veći u razdoblju od 40 godina; poziva Komisiju da bolje analizira utjecaj metana kada je riječ o politici smanjenja emisija stakleničkih plinova te ocijeni mogućnosti i predloži plan za smanjenje emisije CH4 kojim se uzima u obzir trenutačno stanje koje vlada u pojedinim sektorima i državama članicama;

57.  poziva Komisiju da izradi poseban okvir za promet jer je prometni sektor odgovoran za otprilike četvrtinu emisija stakleničkih plinova i potrošnje energije u Europskoj uniji, što ga čini drugim najvećim sektorom po emisiji stakleničkih plinova nakon sektora za proizvodnju energije;

58.  smatra da napredna biogoriva imaju važnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova u prometu, čime se istodobno povećava energetska sigurnost i pridonosi rastu te stvaranju novih radnih mjesta;

59.  . ističe važnost sveobuhvatnog mjerenja emisije ugljičnog dioksida u sklopu Direktive o kakvoći goriva kako bi se smanjio životni ciklus emisija stakleničkih plinova koji su nastali izgaranjem benzina i goriva u prometu; ističe da Direktiva o kakvoći goriva može imati važnu ulogu u promicanju održivih biogoriva u sklopu okvira klimatske i energetske politike do 2030.; stoga žali zbog nedostatka volje Komisije da osigura nastavak provedbe Direktive o kakvoći goriva nakon 2020.;

60.  poziva Komisiju da utvrdi skup čimbenika na temelju kojih će se ocjenjivati postignuti napredak u određenim sektorima koji ne pripadaju ETS-u, posebice u vezi s održivom učinkovitosti zgrada;

61.  smatra da kogeneracija te učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje mogu imati značajnu ulogu u povećanju energetske učinkovitosti, optimizaciji korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnji topline ili električne energije i poboljšanju kvalitete zraka na lokalnoj razini i u sadašnjosti i budućnosti; poziva Europsku uniju da razmotri sveobuhvatno uključivanje sektora grijanja i hlađenja u postupak uvođenja održivog energetskog sustava; primjećuje da je taj sektor trenutačno odgovoran za 45 % konačne potrošnje energije u EU-u; stoga poziva Komisiju da prikupi potrebne podatke o izvorima i načinima korištenja grijanja i hlađenja te o distribuciji topline različitim skupinama krajnjih potrošača (npr. stambeni, industrijski, tercijarni sektor); nadalje, poziva Komisiju i države članice da podrže već dostupna učinkovita rješenja za grijanje i hlađenje;

62.  ističe znatan potencijal centraliziranog grijanja i hlađenja u rastućoj energetskoj učinkovitosti recikliranjem topline iz proizvodnje električne energije u kombiniranim toplanama i elektranama, spalionicama otpada i industrijskim energetskim postupcima, koji bi inače propali; primjećuje, osim toga, da se time osigurava cjelovito rješenje za gradska područja koje će EU-u omogućiti da se smanjiv njegova ovisnost o uvozu energije te da trošak grijanja i hlađenja ostane povoljan za građane;

63.  poziva Komisiju i države članice da analiziraju preostali potencijal obnovljivih izvora energije u pogledu grijanja i hlađenja te razmotre sinergiju između povećane potrošnje obnovljivih izvora energije i provedbe Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada;

64.  primjećuje da ICT sektor kao veliki potrošač električne energije s podatkovnim centrima u Europskoj uniji ima udio od 1,5 % u ukupnoj potrošnji električne energije te da potrošači postaju svjesniji otiska ugljičnog dioksida u informatičkim i cloud uslugama kojima se koriste, a sam sektor ima golem potencijal za uštedu energije i može postati ogledni primjer energetske učinkovitosti i promicanja korištenja obnovljivih izvora energije;

Koherentnost političkih instrumenata

65.  ponavlja da okvir za energetsku i klimatsku politiku za 2030. mora ostvariti svoje ciljeve na najisplativiji način; vjeruje da bi se to moglo ostvariti slanjem jasnih signala za ulaganje i izbjegavanjem prekomjernih naknada te prekomjerne složenosti i regulatornog opterećenja za industriju; smatra da bi se okvirom stoga državama članicama trebala omogućiti fleksibilnost i sloboda unutar njegovih granica i omogućiti stabilnost i jasnoća u donošenju odluka o ulaganju; poziva države članice da u potpunosti poštuju okvir EU-a;

66.  naglašava važnost poboljšane koordinacije u suočavanju s brojnim izazovima u klimatskom i energetskom području, stvaranju transparentnog energetskog tržišta EU-a i uvođenju razmjena nabolje prakse na području energetskih pitanja na razini EU-a kako bi nacionalne mjere postale učinkovitije i dosljednije; smatra da bi okvir za klimatsku i energetsku politiku za 2030. trebao uključivati odredbe kojima se od država članica zahtijeva da sa susjednim zemljama razmotre sve planove većih promjena u svojoj energetskoj opskrbi;

67.  podsjeća da je jasan, koherentan i dosljedan politički i regulatorni okvir, utemeljen na holističkom pristupu, ključan kako bi se potaknulo gospodarstvo, ostvario rast, osigurale stabilne i dostupne cijene energije te pomoglo potaknuti nužna ulaganja za „neupitno korisne” mogućnosti (obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost i pametna infrastruktura), koje su definirane u energetskom planu Komisije za 2050., na isplativ i održiv način; primjećuje da je nedosljednost između naših ciljeva za 2020. doprinijela trenutno niskoj cijeni ugljičnog dioksida;

68.  ističe da je u cilju provedbe dugoročnih zelenih ulaganja bitno da se industriji osigura regulatorna sigurnost u srednjoročno-dugoročnom razdoblju te poziva na donošenje ambicioznih i obvezujućih ciljeva za emisije stakleničkih plinova, obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost;

69.  ističe da je najkoherentniji pristup za razdoblje nakon 2020. donošenje cilja za smanjenje emisija stakleničkih plinova za razdoblje do 2030. na razini EU-a, uzimajući u obzir smanjenje emisija ostvareno slijeđenjem ciljeva za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije na europskoj razini do 2030. godine; ističe da bi takozvani „paket pristup” koji sadrži ciljeve u vezi s energetskom učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije i emisijama stakleničkih plinova, definiran u skladu s postojećim isplativim potencijalom uštede energije, omogućio EU-u da ostvari svoje ciljeve u vezi s konkurentnosti, energetskom sigurnosti i dekarbonizacijom uz nižu cijenu CO2 i manje opterećenje industrije od onog kojemu bi bila izložena da je riječ samo o cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova;

70.  napominje da je Unija predložila međunarodni postupak revizije za ocjenu preliminarnih obećanja prije sklapanja sporazuma o klimi za razdoblje do 2015.; stoga poziva Vijeće da odobri postupak revizije s jasnim rokovima kako bi se osiguralo da se cilj Unije na području smanjenja stakleničkih plinova i drugi povezani ciljevi revidiraju i poboljšaju ako je to potrebno;

71.  ističe potrebu za sveobuhvatnom analizom alata i ciljeva te njihove dosljednosti kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta; naglašava da cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova mora biti dovoljno ambiciozan kako bi se postigli dodatni poticaji izvan onih koji proizlaze iz ostvarivanja ciljeva uspostave energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u skladu sa znanstveno opravdanim razinama smanjenja koje je potrebno postići kako bi se izbjegle opasne klimatske promjene;

72.  poziva Komisiju da ispita interakcije između ciljeva na području klime i energije kako bi se postigle najučinkovitije politike na razini EU-a i time izbjegli problemi nekoherentno postavljenih ciljeva i mjera, uzimajući u obzir ne samo nacionalni BDP, već i kapacitet i potencijal svake države članice da ostvari isplativa smanjenja emisija; podsjeća da će poboljšanja energetske učinkovitosti u sektorima koji ne pripadaju ETS-u, poput graditeljstva i prometa, dovesti do značajnih smanjenja emisija stakleničkih plinova, omogućujući tako smanjenje napora koji se u drugim sektorima ulažu u dekarbonizaciju;

73.  poziva Komisiju da unaprijedi učinkovitost i isplativost trociljnog pristupa koordiniranom i koherentnom politikom koja bi zaista imala koristi od postojeće interakcije između ovih ciljeva;

74.  primjećuje da bi se rasprava o ciljevima za 2030. trebala temeljiti na čvrstoj ekonomskoj analizi njihovog mogućeg utjecaja, po državi i sektoru; poziva Komisiju da objavi sve dostupne podatke i analize o navedenom predmetu kako bi se moglo uočiti postojanje nejednakog opterećenja kojem su izložene države članice;

75.   vjeruje da bi države članice i regije trebalo poticati da poboljšaju suradnju radi optimizacije napora u području istraživanja, razvoja i inovacija te učinkovitosti širenja korištenja obnovljivih izvora energije, uključujući i u odnosu na vjetroelektrane na moru; izražava žaljenje zbog činjenice da su se mehanizmi uvedeni Direktivom o obnovljivim izvorima energije iz 2009. jedva koristili i poziva na pojačano korištenje tih mehanizama; ističe zaključke Komisije koji pokazuju da bi bolje iskorištavanje postojećeg područja primjene suradnje moglo donijeti značajne koristi, poput poboljšanja trgovine; ističe da primjena na regionalnoj razini ima značajnu ulogu u isplativom iskorištavanju obnovljivih izvora energije; u vezi s tim smatra da Komisija ima važnu ulogu u koordinaciji, financijskim potporama i pripremi prikladnih analiza obnovljivih izvora energije i potencijala svake pojedine države članice te kao pokretač postupnog približavanja nacionalnih politika u području obnovljivih izvora energije;

76.  ističe da Europska unija treba ispuniti svoju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova kroz politike koje sprečavaju razvoj nekonvencionalnih fosilnih goriva koji imaju visoki intenzitet emisija stakleničkih plinova kao što je katranski pijesak.

77.  poziva Komisiju da podnese analizu o tome kako se različiti izvori energije, uključujući obnovljive izvore, mogu razviti na održiviji i isplativiji način, uzimajući u obzir učinak na okoliš, ukupne troškove sustava, aspekte povezane s ovisnosti o sirovinama (pogotovo rijetki zemni metali, kojih je u Europi jako malo), energetskom učinkovitosti i životnim ciklusom;

78.  poziva Komisiju da podnese analizu o tome kako stabilni izvori obnovljive energije poput hidroelektrana (posebice objekti za pohranu pumpi), održiva biomasa i geotermalna energija mogu, zajedno s izvorima fosilnih goriva, nadopuniti varijabilne obnovljive izvore energije; traži od Komisije da predloži kriterije održivosti za čvrstu i plinovitu biomasu, uzimajući u obzir životni ciklus emisija stakleničkih plinova kako bi se ograničilo neučinkovito iskorištavanje izvora biomase;

79.  ističe da energetska učinkovitost ima važnu ulogu u ostvarivanju klimatsko-energetskih ciljeva EU-a; potiče Komisiju i države članice da ciljeve za postizanje energetske učinkovitosti učinkovito uključe u druga ključna područja politike, da razmijene najbolje prakse i postupno ukinu potpore koje vode ka neučinkovitom iskorištavanju izvora;

80.  poziva Komisiju da uspostavi lako dostupnu elektroničku bazu podataka najboljih praksi za učinkovito iskorištavanje izvora;

81.  podsjeća da su pravovremeni prijenos i provedba zakonskih akata EU-a, pogotovo u sektoru okoliša i energije, i obavezni i potrebni kako bi se izbjegla fragmentacija tržišta;

82.  traži od Komisije da ocijeni razvoj uštede energije u EU-u;

83.  primjećuje da indikativni nacionalni ciljevi za postizanje učinkovitosti koji su objavljeni 2013. u okviru Direktive o energetskoj učinkovitosti iz 2012. ne doprinose ostvarenju dogovorenog cilja EU-a koji se odnosi na porast od 20 % u korištenju obnovljivih izvora energije; ustraje na tome da Komisija više ne bi trebala odugovlačiti s predlaganjem nove politike i mjera, uključujući i obvezujući cilj za postizanje energetske učinkovitosti za 2020. te da bi trebala uključiti obvezujući cilj za postizanje energetske učinkovitosti u predstojeću komunikaciju o okviru za 2030., kako bi se osigurala usklađenost među ciljevima;

84.  ističe važnost lokalnih i regionalnih klimatskih i energetskih inicijativa jer one mogu značajno doprinijeti nacionalnim nastojanjima za smanjivanje emisija i potaknuti daljnji razvoj decentralizirane proizvodnje energije; preporučuje da Komisija podupire takve inicijative, posebno preko ciljanog razvoja postojećih programa financiranja na području klime i energije; potiče Komisiju i države članice da uklone sve prepreke koje lokalnim i regionalnim vlastima otežavaju ostvarivanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a;

85.  primjećuje da sadašnji energetsko-klimatski okvir Europske unije ne odražava razlike u potrošnji energije između gradova i rubnih ruralnih područja; primjećuje da su određeni energetski izazovi izraženiji u ruralnim područjima (loša energetska učinkovitost, pristupačnost energije, visoki otisak ugljičnog dioksida u slučaju krutih i tekućih goriva za grijanje);

86.  poziva Komisiju da donese ruralnu energetsku strategiju u sklopu energetsko-klimatskog okvira za 2030. godine kako bi analizirala neke od posebnih izazova s kojima se suočavaju potrošači energije u rubnim ruralnim dijelovima i izradila niz preporuka za države članice.

87.  smatra da bi klimatski i energetski okvir za 2030. trebao uključiti instrumente dostupne u okviru regionalne politike EU-a kako bi se postigli ciljevi za 2030. te da bi to trebalo uključivati bolju upotrebu Europskih strukturnih i investicijskih fondova za razvoj decentraliziranih projekata obnovljive energije, projekata čistog goriva u urbanim i ruralnim područjima i projekata energetske učinkovitosti.

Energetska sigurnost

88.  naglašava da je sigurnost energetske opskrbe od ključne važnosti za građane i poslovne subjekte EU-a; naglašava da je važno da se u okviru za klimatsku i energetsku politiku za 2030. razmotri potreba za povećanom energetskom sigurnosti, održivosti okoliša, gospodarskom i industrijskom konkurentnosti u EU-u, dostupnim cijenama energije za sve Europljane, povećanom otpornosti na globalne energetske šokove te stvaranjem radnih mjesta, zajedno sa socijalnim aspektima, mjerama poput diversifikacije pravaca energetske opskrbe, dobavljača i izvora;

89.  ističe potrebu za osiguravanjem energetske sigurnosti i moguće energetske nezavisnosti EU-a, koje će se ostvariti prvenstveno promicanjem energetske učinkovitosti i ušteda te obnovljive energije, koja će, zajedno s drugim alternativnim izvorima energije, smanjiti ovisnost o uvozu; primjećuje pojavu interesa za istraživanje naftnih i plinskih područja u Sredozemnom i Crnom moru; vjeruje da bi se u kontekstu politike EU-a na području bušenja nafte i plina u moru, naglasak trebao staviti na sprečavanje mogućih opasnosti i razgraničavanje isključivih gospodarskih zona za dotične države članice i odgovarajuće treće zemlje u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora, čiji su potpisnici sve države članice i sam EU;

90.  naglašava da države članice, u cilju ostvarenja sigurnosti opskrbe, mogu izabrati svoju nacionalnu kombinaciju energija i iskoristiti vlastite izvore energije, pod uvjetom da ispunjavaju dugoročne energetske i klimatske ciljeve Unije i omogućavaju sigurne, ekološki održive i društveno prihvatljive prakse, uključujući i u kontekstu aktivnosti traženja i vađenja, istodobno uzimajući u obzir i moguće štetne prekogranične učinke;

91.  ističe da je jedan od prioriteta, uzimajući u obzir da EU slijedi svoj cilj energetske sigurnosti, razvoj modela suradnje između država članica osiguravanjem brzog završetka unutarnjeg energetskog tržišta EU-a, uključujući, osobito, izgradnju spojnih vodova i uklanjanje prekograničnih prepreka; vjeruje nadalje da će završetak i modernizacija infrastrukture EU-a koja povezuje sjever, jug, istok i zapad omogućiti Uniji da na najbolji način iskoristi usporedive prednosti svake države članice i poziva na daljnju dostatnu i održivu potporu decentraliziranoj proizvodnji energije, proizvodnji malog obima i proizvodnji koja je u posjedu zajednice te infrastrukturi za pametnu energiju na razini distribucije, kao i programima pohrane i odaziva na potražnju kako bi se omogućilo lokalno uravnoteženje opskrbe i potražnje u svim državama članicama; naglašava potrebu za daljnjim razvojem makroregionalnih energetskih tržišta u EU-u kao što su Nord Pool ili srednjozapadna tržišta; stoga naglašava potrebu za čvrstom koordinacijom između politika država članica te za zajedničkim djelovanjem, solidarnosti i transparentnosti jer nacionalne odluke na području energetske politike mogu utjecati na druge države članice; smatra da bi bilo poželjno odlučiti može li se i na koji način koristiti stručnošću i prostorijama Agencije za suradnju energetskih regulatora u obavljanju gore spomenutih zadaća te kako omogućiti bolju suradnju između operatora prijenosnih sustava;

92.  poziva Komisiju da pri podnošenju prijedloga zakona u vezi s hidrauličkim lomljenjem uključi obvezatnu procjenu učinka na okoliš i za istraživanje i za vađenje plina iz škriljevca; štoviše, naglašava da ne postoji dovoljno podataka o kemikalijama koje se upotrebljavaju u postupku hidrauličkog lomljenja; stoga poziva Komisiju da pri podnošenju prijedloga takvih zakona osigura transparentnost po pitanju svih podataka o ovim kemikalijama radi osiguravanja najviše moguće razine javnog zdravlja i zaštite okoliša;

93.  smatra da bi skupljanje i skladištenje ugljičnog dioksida moglo igrati važnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova (što je potvrđeno i u planu Komisije za smanjenje razina ugljičnog dioksida do 2050. i njezinom Energetskom planu za 2050.), barem u prijelaznom razdoblju i osobito za energetski intenzivne industrije; primjećuje, međutim, nedostatak javnog i privatnog ulaganja u tom području; poziva Komisiju da prouči najbolji način ostvarenja napretka u vezi s razvojem tehnologija skupljanja i skladištenja ugljičnog dioksida u EU-u i da predloži odgovarajuće mjere u okviru za 2030. kako bi se mobiliziralo zainteresirane strane i potrebno financiranje; naglašava da i obnovljivi izvori energije i skupljanje i skladištenje ugljičnog dioksida imaju ulogu u budućoj energetskoj kombinaciji EU-a i da ih se ne bi trebalo smatrati međusobno konkurentnima; nadalje, traži od Komisije da pojača razmjene najbolje prakse i informacija o tehnologiji skupljanja i skladištenja ugljičnog dioksida SAD-om i Kanadom;

94.  naglašava da će plin imati važnu ulogu u pretvorbi energetskog sustava EU-a i prepoznaje potencijal prirodnog plina u osiguravanju fleksibilnosti u sustavu opskrbe energijom u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju; smatra da koherentni politički i regulatorni okvir ne bi trebao obeshrabriti prelazak s energetske proizvodnje s visokim razinama ugljičnog dioksida na prirodni plin; poziva Komisiju i države članice da, kad je riječ o unutarnjem plinskom tržištu, revidiraju sve ugovore na području plina koji se temelje na zastarjelim sustavima određivanja cijena, uključujući indeks sirove nafte, te potiče Komisiju da pomogne u istraživanju mogućnosti ponovnog otvaranja pregovora o tim ugovorima i osnaživanju kratkoročnih kapaciteta trgovanja plinom; naglašava nedavne događaje na globalnom energetskom tržištu i podsjeća da LNG može značajno doprinijeti opskrbi energijom EU-a zahvaljujući učinku na unutarnje energetsko tržište Unije, geopolitiku energije u susjedstvu EU-a i odnose s državama koje su tradicionalno dobavljači;

95.  ističe veliki potencijal vjetroelektrana na moru Sjevernog mora; naglašava važnost mreže na moru Sjevernog mora u omogućavanju isplativog korištenja obnovljivih izvora energije u Sjevernom moru; potvrđuje u tom pogledu važnost inicijative mreža na moru zemalja Sjevernog mora i poziva države članice i Komisiju da joj pridaju više važnosti i da je podupru;

96.  naglašava da je aktivno šumarstvo, koje povećava rast, a time i apsorpciju ugljičnog dioksida, bitan i isplativ način pružanja pomoći u postizanju klimatskih ciljeva; napominje da svaki dodatni kubični metar šume dobiven aktivnim pošumljavanjem apsorbira približno 1,3 tona ugljičnog dioksida; poziva Komisiju i države članice da oblikuju poticaje za vlasnike šuma kako bi aktivno doprinosili povećanju klimatske dobrobiti, na primjer usredotočujući se na regionalne mjere za dugoročno povećanje pošumljavanja i apsorpciju ugljičnog dioksida;

97.  slaže se s Komisijom da europska razina može pomoći smanjiti potrebu za državnom intervencijom na svim razinama, smanjujući time i rizik od tržišne fragmentacije; poziva stoga Komisiju da nastavi s postupkom odvajanja i stvaranja optimalnog energetskog sustava; poziva države članice da u cijelosti i pravodobno provedu treći zakonodavni paket o unutarnjem energetskom tržištu kako bi se uklonile preostale prepreke ostvarenju jedinstvenog tržišta; ističe važnost uklanjanja preostalih uskih grla u infrastrukturi, slučajeva tržišnih nedostataka, narušavanja ili zlouporabe dominantnog položaja, borbe protiv nedostatka transparentnosti i izbjegavanja stvaranja novih prepreka tržišnoj integraciji električne energije i plina, poput loše osmišljenih tržišta kapacitetima koja diskriminiraju određene vrste uravnoteživanja izvora; poziva Komisiju da u svojim prijedlozima za 2030. uzme u obzir tržišni dizajn kako bi se poboljšala trgovina električnom energijom i razvila transparentna tržišta uravnoteženja i usluga za potporu mreže; naglašava da bi se prilikom postepenog ukidanja reguliranih cijena za krajnje korisnike u EU-u, koje su niže od nastalih troškova, u obzir trebali uzeti legitimni interesi ranjivih potrošača koji nemaju uvijek koristi od stvarnog natjecanja na energetskim tržištima;

98.  naglašava da su krajnji potrošači energije – pojedinci, mali i srednji poduzetnici i industrija – u samom središtu unutarnjeg energetskog tržišta i da bi trebali imati koristi od najnižih mogućih troškova i cijena energije, koji bi trebali biti transparentni, te da bi trebali biti točno obaviješteni i savjetovani na način da im se omogući lak pristup informacijama kako bi se poticala odgovorna potrošnja energije, te da bi se trebala razmotriti njihova izloženost rastućim i sve nestabilnijim cijenama energije; naglašava važnost olakšavanja stvaranja građanskih inicijativa i upravljanja njima, uključujući kroz zadruge;

99.  ističe potrebu da se u novom okviru rješavaju posljedice povećanja cijena energije i gospodarske krize u odnosu na cjenovnu pristupačnost energije i pravednu podjelu financijskog tereta među krajnjim potrošačima (kućanstvima i poduzećima); osobito poziva na poduzimanje mjera za sprječavanje gubitaka radnih mjesta u ugroženim industrijama EU-a s visokom razinom energetske potrošnje, koje su među najčišćima u svijetu u svojem sektoru; priznaje da ambiciozan cilj isplative uštede energije može smanjiti energetske troškove i za kućanstva i za poslovne subjekte; naglašava da bi provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada mogla omogućiti novo zapošljavanje u sklopu preinake postojećih zgrada kako bi se osigurale trajne koristi; potiče države članice da koriste financiranje EU-a koje je dostupno za te svrhe;

100.  poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete cjenovnoj pristupačnosti energije i siromaštvu gorivom/energijom; smatra da je za suočavanje s tim problemima potreban koherentan politički okvir, uključujući primjerene mjere socijalne politike, i poziva Komisiju na promicanje razmjene najbolje prakse u ovom području i na suradnju s državama članicama kako bi se razvili pokazatelji i mjerila za identificiranje i uspoređivanje trenutačnog i mogućeg energetskog siromaštva; prepoznaje da se problem energetskog siromaštva strukturno rješava mjerama za energetsku učinkovitost; primjećuje da je energija ključna usluga obuhvaćena Protokolom br. 26 o uslugama od općeg interesa, u dodatku Ugovoru iz Lisabona; naglašava da bi se troškovi energetske politike trebali nadoknaditi na najpošteniji mogući način, s posebnim naglaskom na kućanstva s niskim prihodima, ranjiva kućanstva koja su najviše pogođena visokim cijenama energije; smatra da bi se trebala poticati angažiranost potrošača; naglašava da bi se nadogradnjom tržišta i infrastrukture trebalo udovoljiti potrebama građana te da bi kod ulaganja trebala postojati transparentnost i odgovornost;

101.  primjećuje da u svrhu osiguravanja sigurnosti opskrbe energijom mora postojati dovoljno fleksibilnih i pouzdanih izvora da se zadovolje potrebe za kapacitetom u razdobljima najveće potražnje kao i u razdobljima koje obilježavaju političke, gospodarske ili tehnološke poteškoće te da se takav kapacitet može omogućiti pomoću fleksibilne rezerve, upravljanja potražnjom, prekograničnim trgovanjem i međusobnim povezivanjem te učinkovitijim korištenjem postojećeg viška kapaciteta; ističe potrebu za pohranom energije i fleksibilnijom i dinamičnijom mrežom kao odgovor na sve veću ponudu promjenjivih izvora obnovljive energije; poziva Komisiju da pripremi smjernice o uporabi i uvođenju svih fleksibilnih izvora;

102.  primjećuje da su neke države članice (uz pojedine otočne i najudaljenije regije), budući da su energetski otoci ili su relativno slabo integrirane u europsko unutarnje energetsko tržište, i dalje u velikoj mjeri izolirane od europskih mreža za energiju i plin, te često ostaju ovisne o jedinstvenom dobavljaču izvan EU-a (što je osobito nesigurno u slučaju politički nestabilnih ili nedemokratskih režima) te plaćaju više cijene za energiju, što negativno utječe na njihovu konkurentnost i gospodarski i društveni razvoj te ih čini podložnima političkom i gospodarskom pritisku izvana; ističe da se bez značajnih ulaganja u infrastrukturu, obveza Europskog vijeća da nijedna država članica neće ostati izvan EU mreža do 2015. za te države članice teško može ostvariti; podupire u vezi s tim brzu provedbu popisa projekata koji su od zajedničkog interesa izdanog u listopadu 2013.;

103.  primjećuje da je fizička integracija energetske infrastrukture između država članica preduvjet za ispravno funkcioniranje energetskih tržišta i prekogranično dijeljenje električne energije; u vezi s tim podsjeća na zaključke Europskog vijeća koje se sastalo u Barceloni 2002. kojima se uspostavlja neobvezujući cilj o elektroenergetskoj povezanosti od 10 % kapaciteta nacionalne proizvodnje koji treba postići do 2005.; naglašava da većina država članica nije postigla taj cilj; stoga poziva Komisiju da utvrdi obvezujuće ciljeve za najmanju prekograničnu sposobnost prijenosa, da predloži mogući novi model i nove obveze za fizičku integraciju infrastrukture za električnu energiju među državama članicama, uz jasan vremenski okvir za uvođenje; smatra da bi to olakšalo prekograničnu trgovinu;

104.  priznaje da je proširenje pravila o unutarnjem energetskom tržištu na jugoistočnu i istočnu Europu neophodno za energetsku sigurnost EU-a te stoga traži od država članica i Komisije da i dalje politički i financijski podupiru Energetsku zajednicu;

105.  traži od Komisije da istraži potencijal, i različite moguće tehnologije, za pohranu energije u EU-u, osobito što se tiče grijanja i električne energije, radi podupiranja cjelovitijeg pristupa ponudi i potražnji energije; primjećuje da istraživanje, razvoj i inovacije na području tehnologija pohrane i primjena poput električnih vozila mogu imati važnu ulogu u pohranjivanju viška obnovljive električne energije i uravnoteživanju energetskih mreža; stoga traži od Komisije da u potpunosti iskoristi postojeće mogućnosti financiranja takvih istraživanja;

106.  primjećuje važnost usklađivanja tempa ulaganja u energetsku infrastrukturu s ulaganjima u izvore energije; naglašava da su modernizacija postojeće energetske infrastrukture te izgradnja novih, inteligentnih i fleksibilnih infrastruktura na svim razinama mreže za proizvodnju, prenošenje (posebno preko prekograničnih plinskih i električnih spojnih vodova), distribuciju i pohranu energije, i za toplinu i za električnu struju, ključni za stabilno, dobro integrirano i dobro povezano energetsko tržište s diversificiranim izvorima opskrbe u kojemu su izbjegnuti svi negativni učinci, poput neplaniranih protoka električne energije; ističe da bi velika ulaganja trebala ići usporedno s ulaganjima u regionalne ili čak lokalne mreže; naglašava da bi se infrastrukturnim ulaganjima namijenjenima ostvarenju tih ciljeva trebala dodijeliti potpora EU-a u svakoj fazi njihove provedbe u skladu s novim smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te da bi ih se trebalo podupirati iz instrumenta za povezivanje Europe, čiji je cilj ubrzavanje ulaganja na području transeuropskih mreža transeuropske važnosti i povećanje financiranja i iz javnog i iz privatnog sektora; naglašava da je potrebno podupirati koherentne, učinkovite i bolje koordinirane sustave kojima se dodjeljuju dozvole za infrastrukturno ulaganje diljem EU-a; primjećuje da se u vezi s korištenjem pametnih tehnologija u obzir moraju uzeti i pitanja zaštite podataka;

107.  naglašava da će poticanje mikrogeneracije biti važan čimbenik u podizanju udjela obnovljivih izvora energije; naglašava ulogu inicijativa u vlasništvu zajednice, uključujući i zadruge, u svakoj fazi energetskog lanca: proizvodnji, potrošnji i prodaji na malo; u vezi s tim primjećuje da decentralizirana opskrba obnovljivom energijom može pomoći u smanjenju problema s kojima se suočavaju električne mreže te smanjenju potrebe za izgradnjom novih prijenosnih mreža, a time i povezane troškove, jer su decentralizirane tehnologije puno bliže krajnjim potrošačima; primjećuje, stoga, povećanu potrebu za ulaganjem na razini distribucije;

Poticanje konkurentnosti gospodarstva EU-a

108.  smatra da dovršeno, otvoreno i transparentno unutarnje tržište u kojem sva društva iz EU-a i trećih zemalja poštuju pravnu stečevinu, posebno na području energije i okoliša, može osigurati da energetski dobavljači EU-a imaju jednake uvjete kao i proizvođači energije iz trećih zemalja te ojačati njihovu pregovaračku poziciju; ističe potrebu za bolje usklađenom vanjskom energetskom politikom;

109.  primjećuje da je najbolji način osiguranja konkurentnih cijena tržišno utemeljeno određivanje cijena u energetskom sektoru, uključujući internalizaciju vanjskih troškova, no bez ikakvog povezivanja s određivanjem cijena na tržištima trećih zemalja;

110.  naglašava potrebu za dijalogom s državama koje nisu članice EU-a o provedbi načela koja je utvrdio EU u vezi sa zaštitom okoliša, upotrebom zelenih tehnologija i održavanjem zadovoljavajućeg stupnja očuvanosti;

111.  smatra da će jasan okvir za 2030. kojim se određuju obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost potaknuti ulaganje u inovativne tehnologije, unaprijediti istraživanje i razvoj te privući privatno ulaganje koje će, zajedno s javnom potporom, pružiti prijeko potrebni gospodarski poticaj za jačanje šireg gospodarstva, čime će se ostvariti povećana konkurentnost, rast i visokokvalitetni poslovi koji se ne mogu premjestiti izvan Unije; smatra da će taj porast ulaganja dovesti do smanjenja troškova proizvodnje za europsku industriju povećanom energetskom učinkovitošću i učinkovitošću korištenja izvora te smanjiti osjetljivost na fluktuacije svjetskih cijena energije i time osigurati stabilnije investicijsko okruženje; poziva Komisiju da u okviru Europskog semestra jasnije istakne potencijal za zapošljavanje u održivim energetskim sektorima u svakoj državi članici i u Uniji u cjelini;

112.  naglašava da će određivanje obvezujućih ciljeva za emisije stakleničkih plinova, obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost potaknuti rana ulaganja u održive tehnologije što će stvoriti radna mjesta i potaknuti rast, istovremeno osiguravajući europskoj industriji međunarodnu konkurentsku prednost;

113.  traži od Komisije da primjeni svoj niz ključnih mjera za uspostavu gospodarstva s niskom razinom emisije ugljika, da promiče veću upotrebu financijskih instrumenata EU-a dostupnih državama članicama, regionalnim i lokalnim razinama te privatnom sektoru za pametna ulaganja u održive tehnologije, primjerice udružujući se s Europskom investicijskom bankom (EIB) kako bi dodatno ojačale njezinu sposobnost kreditiranja na području učinkovite upotrebe resursa i obnovljive energije;

114.  naglašava da će u sljedećem desetljeću postojati značajne potrebe za ulaganjem u energetski sektor zbog očekivane zamjene postojećih elektrana i modernizacije elektroenergetskih mreža; ustraje na tome da će energetske uštede i mjere energetske učinkovitosti igrati ključnu ulogu u smanjenju troškova i osiguravanju najnižih mogućih cijena električne energije za potrošače; ističe da je građevinski sektor odgovoran za 40 % bruto potrošnje energije EU-a te da je, prema podacima Međunarodne agencije za energetiku, 80 % potencijala za energetsku učinkovitost u građevinskom sektoru i više od 50 % u industrijskom sektoru, i dalje neiskorišteno; vidi značajan potencijal u ovom području za smanjenje energetskih troškova;

115.  potiče Komisiju a posebno Glavnu upravu za tržišno natjecanje da u svoju reviziju smjernica o državnoj potpori za zaštitu okoliša uvede povoljne uvjete za ulaganje u energetsku učinkovitost, uključujući u industrijskom sektoru;

116.  poziva Komisiju na pokretanje studije za analizu novih, isplativih oblika energetskog tržišta u cilju osiguravanja najnižih mogućih cijena energije za industriju i potrošače te najboljeg povrata za ulaganje, veće iskorištenosti obnovljivih izvora energije te sprečavanja premještanja proizvodnje; stoga traži od Komisije da što prije osmisli dodatna ocjenjivanja i preporuke za daljnje mjere za bolju koordinaciju klimatske, okolišne i industrijske politike te za uklanjanje rizika od premještanja proizvodnje, posebno u energetski intenzivnim sektorima, kao rezultat premještanja proizvodnih pogona i ulaganja izvan EU-a, uzimajući u obzir međunarodni kontekst;

117.  naglašava da su cijene energije za potrošače i industriju veoma važna sastavnica proračuna kućanstava, odnosno troškova proizvodnje; smatra da bi klimatski ciljevi EU-a trebali potaknuti njegovu konkurentnost i sigurnost njegove energetske opskrbe; stoga zahtijeva da svaki novi politički instrument koji se odnosi na te klimatske ciljeve podliježe obveznom, temeljitom ocjenjivanju učinka koji ima na konkurentnost EU-a i država članica; potiče Komisiju i države članice da u sva druga politička područja što je potpunije moguće uključe industrijsku konkurentnost EU-a i podržava prijedlog Komisije u vezi s porastom industrijskog udjela BDP-a EU-a na 20 %;

118.  prepoznaje da je europski sektor obnovljivih izvora energije važan za gospodarski razvoj i održavanje visokokvalitetnih i visokotehnoloških radnih mjesta te da također podupire druge sektore poput metala, električne energije i elektroničke opreme, informacijskih tehnologija, građevinarstva, prometa i financijskih usluga; poziva Komisiju da razvije strategiju industrijske politike za tehnologije obnovljivih izvora energije koja pokriva cjelokupni raspon od istraživanja i razvoja do financiranja;

119.  naglašava rizik ulaganja u održivu tehnologiju koja napušta Europu zbog, između ostalog, nesigurnosti po pitanju ambicija EU-a za daljnju dekarbonizaciju; podsjeća da nedavno prikupljeni dokazi pokazuju da iako EU i dalje ima neznatnu prednost u svjetskoj utrci za čistim tehnologijama, SAD i Kina ga brzo sustižu; s tim u vezi primjećuje da je trenutačni udio EU-a u prijavljenim patentima za održive tehnologije na svjetskoj razini pao na trećinu, od gotovo polovice u 1999. stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoju potporu za održive tehnologije i usluge; smatra da bi ubuduće prihodi od prodaje certifikata ETS-a trebali biti primjereno iskorišteni kako bi se omogućila ulaganja u inovacije u području održivih tehnologija;

120.  primjećuje da glavni konkurenti EU-a na globalnom tržištu stavljaju veliki naglasak na tehnološki razvoj, inovacije i poboljšanja industrijskih procesa; također primjećuje da dio njihovih gospodarstava raste brže od gospodarstva EU-a; zaključuje da EU mora dati prednost istraživanju i razvoju (uključujući razvoj znanstvenih i tehnoloških partnerstava s međunarodnim partnerima), inovacijama (posebno stvaranju europske dodane vrijednosti u razvoju i domaćoj proizvodnji održivih tehnologija) te poboljšanju produktivnosti industrijskih procesa;

121.  ističe da se slobodna raspodjela ne odnosi na ekonomsku utemeljenost određivanja cijene ugljika u proizvodima; primjećuje da u nedavnom istraživanju koje je provela Komisija nisu pronađeni dokazi o premještanju proizvodnje tijekom protekla dva razdoblja trgovanja ETS-a; naglašava da bi se dio prihoda od aukcija ETS-a trebao odrediti za kapitalno intenzivne investicije u napredne tehnologije u energetski intenzivnim sektorima ili za poticanje drugih oblika stvaranja radnih mjesta, npr. smanjenje poreza na rad, kako bi se ublažio budući rizik od premještanja proizvodnje u treće zemlje;

122.  poziva na poduzimanje mjera u cilju predviđanja, zadovoljavanja i prilagođavanja vještinama koje će biti tražene na novim radnim mjestima, prilagođavanja sustava obrazovanja i osposobljavanja te suočavanja s novim izazovima na postojećim radnim mjestima čiji se profil približava profilu zelenijih radnih mjesta; naglašava da politike aktivnog tržišta rada moraju biti usmjerene i konstruirane tako da zadovolje potražnju za radnicima i radnom snagom, kako bi se izbjegao manjak kvalificirane radne snage u rastućim održivim tehnologijama i kako bi se mladima, ženama i ugroženim skupinama omogućio pristup održivim kvalitetnim poslovima u zelenom gospodarstvu;

123.  potiče države članice i međunarodnu zajednicu da promiču obrazovanje na području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike za energetski sektor te da osiguraju da su obrazovne institucije i dalje u stanju proizvesti vještu radnu snagu i novu generaciju znanstvenika i inovatora koji će pomoći u postizanju cilja energetski samodostatne i održive Europe; u tom pogledu podsjeća na važnu ulogu programa Obzor 2020. i Europskog instituta za inovacije i tehnologiju u premošćivanju jaza između istraživanja, obrazovanja i primijenjenih inovacija u energetskom sektoru;

124.  skreće pozornost na ključnu ulogu malih i srednjih poduzetnika kao pokretača gospodarskog rasta u EU-u i poziva Komisiju i države članice da stvore povoljno okruženje i da aktivno potiču ulaganje malih i srednjih poduzetnika u tehnologije uštede energije;

125.  potiče Komisiju da podrži razvoj naprednih biogoriva za prometni sektor koja poboljšavaju kvalitetu goriva te tako povećavaju ukupnu konkurentnost gospodarstva EU-a bez potrebe za dodatnim ulaganjima u novu infrastrukturu;

126.  poziva Komisiju da razvije način mjerenja konkurentnosti EU-a i njegovih glavnih konkurenata koji bi se mogao temeljiti na, na primjer, fiskalnim politikama, istraživanju i razvoju, izvozu tehnologije, broju istraživača i visokokvalificiranih radnika, inovacijama, cijenama energije za industriju, okolišnoj i energetskoj politici, razinama plaća i produktivnosti, infrastrukturi, nepotrebnim regulatornim opterećenjima i drugim relevantnim faktorima; naglašava potrebu za uračunavanjem vanjskih troškova klimatskih promjena u tu novu metodologiju, uključujući moguća povećanja rashoda u pogledu osiguranja od rizika koji proizlaze iz klimatskih promjena;

127.  snažno ističe da se svaka buduća politika EU-a mora baviti komparativnim snagama i slabostima svojeg gospodarstva, posebno u odnosu na svaki sporazum o slobodnoj trgovini čiji je EU potpisnik, uzimajući u obzir i mjere poduzete u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova i gospodarsku korist od toga;

128.  ističe da se cijene energije razlikuju između regija u skladu s geološkim, političkim i poreznim razlikama te da je potpuno iskorištavanje EU-ovih domaćih, održivih izvora energije najbolji način osiguranja niskih cijena energije; traži od Komisije da razvije sveobuhvatnu analizu ukupnih troškova sustava i učinaka različitih izvora energije i njihovog utjecaja na dugoročnu dostatnost proizvodnje;

129.  primjećuje da je EU kontinent ograničenih resursa te uvozi otprilike 60 % svoje potrošnje plina, preko 80 % potrošnje nafte i gotovo 50 % ugljena korištenog za proizvodnju energije; u tom kontekstu ustraje na uspostavi okvira za 2030., snažno usmjerenog na održive i obnovljive izvore energije unutar EU-a.

130.  naglašava da su društveni dijalog i sudjelovanje radnika temeljne vrijednosti i sredstva koja podupiru i pomiruju promicanje socijalne kohezije, kvalitetnog zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta s jedne strane i povećanu inovaciju i konkurentnost u europskim gospodarstvima s druge strane;

131.  poziva na poduzimanje mjera kako bi se spriječio gubitak radnih mjesta u sektorima s najvišom emisijom CO2, kao što su proizvodnja električne energije, promet, građevinarstvo i energetski intenzivne industrije, koje su inače najzelenije i energetski najučinkovitije u svijetu; poziva na pojednostavljenje prijelaza radnika iz sektora s visokom emisijom CO2 u druge sektore u slučaju gubitka radnih mjesta u tim sektorima;

132.  ističe potrebu za mjerama za potporu prihodima, popraćenima drugim mjerama poput usavršavanja, u svrhu poboljšavanja i održavanja mogućnost zapošljavanja, održavanja radnika na tržištu rada te sprječavanja propadanja vještina u vrijeme krize i restrukturiranja;

Potvrda različitih kapaciteta država članica

133.  pozdravlja primjedbe Komisije da klimatsko-energetski ciljevi EU-a mogu različito utjecati na pojedine države članice i njihove građane i da je stoga opravdano nastaviti raditi na temelju pravedne raspodjele napora te uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti svake države (poput njezinog BDP-a), obraćajući posebnu pozornost na one koje se suočavaju s ozbiljnim financijskim poteškoćama, postignuća određene države u smanjenju emisija od 1990., njezine emisije po stanovniku, njezin gospodarski potencijal i potencijal za smanjenje emisija, njezine obnovljive izvore energije, pristup tehnologijama i njezin kapacitet za uštedu energije;

134.  ističe da bi usvajanje strategije za dekarbonizaciju kojom se ne uzima u obzir stanje nekih država članica moglo dovesti do golemog povećanja energetskog siromaštva u tim državama;

135.  naglašava da je, u skladu s člankom 194. UFEU-a, EU odgovoran za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta i za promicanje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, dok države članice donose odluke kad je riječ o njihovoj energetskoj kombinaciji i trebale bi biti u mogućnosti koristiti i razvijati različite pristupe temeljene na tehnologijama i izvorima energije koji nisu štetni za okoliš te su društveno i gospodarski prihvatljivi i koji su u skladu s ciljevima klimatske i energetske politike Unije, usmjereni na očuvanje i poboljšanje okoliša; smatra da bi svaki budući okvir trebao poštovati neovisnost država članica,

136.  prepoznaje da tehnologije obnovljive energije obuhvaćaju velik broj različitih tehničkih mogućnosti koje se mogu upotrebljavati diljem sektora električne energije, grijanja i hlađenja te prometa; naglašava da sveukupni obvezujući cilj za obnovljivu energiju za 2030. ostavlja državama članicama velik i fleksibilan izbor pri odlučivanju gdje i kada uložiti kada je riječ o energetskim sektorima i tehnologijama koje daju doprinos svakom od tih sektora;

137.  podsjeća Komisiju da je Parlament pozvao na pripremu zakonodavstva kojim bi se od svake države članice tražilo da osmisli strategiju za postizanje niske razine ugljika do 2050.; smatra da su ti nacionalno utvrđeni planovi, iako ne bi trebali biti pravno obvezujući, ključni kako bi se ulagačima i službenicima razjasnio dugoročni smjer politike i mjera koje će biti nužne za ostvarivanje ciljeva; očekuje od Komisije da predloži način podjele tereta među državama članicama te da odredi datum za predaju takvih planova radi pregleda; poziva Komisiju da, u slučaju da se za bilo koji od planova procijeni da je nerealan te ako predmetna država članica ne želi ponuditi prikladno objašnjenje, predloži dodatne mjere potrebne radi osiguranja vjerodostojnosti ciljeva Unije za smanjenje CO2;

138.  ističe da se glavni fokus planiranog djelovanja treba biti provedba scenarija djelovanja koji uzimaju u obzir postojeći potencijal država članica, izglede za razvoj isplativih i održivih novih tehnologija te globalni učinak provedbe predložene politike, kako bi se idućih godina mogli predložiti ciljevi smanjenja;

139.  traži od Komisije da poboljša promicanje i učinkovitost postojećih financijskih instrumenata za ulaganja u održive tehnologije (npr. NER300) prikupljajući sve potrebne informacije o financijskim mogućnostima za nacionalne, regionalne i lokalne razine u jedinstvenu, jasnu i lako dostupnu bazu podataka;

140.  primjećuje da je pristup kapitalu i trošak kapitala, posebno za male i srednje poduzetnike i čak i za sektore teške industrije, često prepreka ulaganjima u kapitalno intenzivne čišće tehnologije i energetsku učinkovitost; stoga traži od Komisije da prouči mogućnost stvaranja fonda za promicanje razvoja inovativnih održivih tehnologija i podupiranje inicijativa za poboljšanje učinkovitosti energetski intenzivnih industrija, koji bi mogao objediniti postojeće i nove tokove financiranja i pomoći u povećanju ulaganja te kojeg bi se financiralo, između ostalog, udjelom prihoda ETS-a ili strukturnim fondovima ili kohezijskim fondom; poziva Komisiju da razvije inovativne financijske instrumente i poveća ulogu EIB-a, nacionalnih javnih financijskih institucija te da privuče financiranje iz mirovinskih fondova i osiguravajućih društava;

141.  budući da neki industrijski sektori imaju potrebu za naprednim tehnologijama da bi dodatno smanjili svoje emisije i popravili svoju energetsku učinkovitost iznad trenutačne razine znanosti, traži od Vijeća da u političke mjere uključi jasne obveze financiranja istraživanja, razvoja, pilot postrojenja i primjene novih tehnologija usklađenih s razinom napora koju zahtijevaju ciljevi za 2030.;

142.  poziva Europsku uniju da zauzme pragmatičan pristup novim modelima tržišta te modelima regulacije i financiranja za rješenja u vezi s održivom energijom;

EU na međunarodnoj razini

143.  primjećuje da nekoliko zemalja u razvoju i razvijenih zemalja razvija različite klimatske politike i ulaganja, uključujući provedbu njihovih vlastitih sustava za trgovanje emisijama, koji slijede primjer EU ETS-a; pozdravlja buduće izglede za povezivanje EU ETS-a s drugim mehanizmima za trgovanje emisijama ugljičnog dioksida diljem svijeta kako bi se stvorilo svjetsko tržište ugljičnog dioksida; naglašava da bi takav globalni pristup mogao dovesti do izjednačavanja uvjeta za europsku industriju omogućavajući sveobuhvatan, isplativ pristup rješavanju problema globalnih industrijskih emisija stakleničkih plinova; u vezi s tim smatra da bi međunarodni sustav trgovanja emisijama ugljika mogao biti od velike pomoći u provedbi novog, pravno obvezujućeg svjetskog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena;

144.  naglašava da se cilj pojačane energetske političke suradnje mora također odražavati u energetskoj vanjskoj politici te stoga poziva da se energetski sporazumi s trećim zemljama zaključe na razini EU-a te da se čvrsto utvrde ciljevi energetske politike EU-a;

145.  primjećuje da vodeći položaj EU-a na području tehnologije obnovljivih izvora energije proizlazi iz inovacija u proizvodnji kao i iz područja poput integracije sustava; prepoznaje da će, zbog usvajanja obvezujućih ciljeva za 2030., EU imati ulogu kompetentne skupine što će omogućiti razvoj visokokvalitetnih cjenovno konkurentnih proizvoda. smatra da će to koristiti unutarnjem tržištu ali će također omogućiti europskim društvima da zahvaljujući EU-ovoj konkurentnoj prednosti iskoriste rastuća tržišta trećih zemalja; primjećuje da u nedostatku ambicioznog paketa za 2030., EU riskira gubitak svog tržišta i tehnološkog vodstva;

146.  potvrđuje da su obvezujući ciljevi za 2020. i politike za obnovljivu energiju važni zato što pomažu EU-u uspostaviti tehnološko vodstvo na svjetskim tržištima te zato što čine EU vodećom silom na području inovacije tehnologija obnovljive energije; ističe da bi nastavak te politike putem usvajanja obvezujućih ciljeva za obnovljivu energiju za 2030. omogućio EU-u da se natječe s Kinom, SAD-om, Južnom Korejom, Japanom i Indijom za tehnološko vodstvo na budućim tržištima, čak i u vrijeme gospodarskih ograničenja;

147.  ističe da je 138 država diljem svijeta prilagodilo ciljeve i politike na području obnovljivih izvora energije; prepoznaje da ulaganje u zelene tehnologije u Indiji, Kini i SAD-u raste mnogo brže nego u EU-u; s tim u vezi naglašava da EU ni izdaleka „u tome nije sam”, nego štoviše riskira propuštanje gospodarskih prilika koje pruža energetska tranzicija u tijeku;

148.  naglašava potrebu da se osigura, kao prioritet, da prvo razvijene zemlje brzo smanje svoje emisije i osiguraju potrebne financijske tokove za zemlje u razvoju namijenjene prilagodbi i ublažavanju posljedica klimatskih promjena; upozorava, međutim, da treba izbjegavati upotrebu mehanizama za kompenzaciju emisija kao što je mehanizam čistog razvoja zbog toga što za takve mehanizme nije dokazano da su učinkoviti alati za smanjivanje emisija stakleničkih plinova i jer dovode do odgađanja ključnih strukturnih promjena u gospodarstvima razvijenih zemalja;

149.  ističe da treba uskladiti razvojne i klimatske ciljeve; ističe da klimatske promjene prijete sposobnosti cijelih regija da same sebe prehranjuju i time pokazuju povezanost cilja globalnog iskorjenjivanja siromaštva koji je osnova postupaka milenijskih razvojnih ciljeva i ciljeva održivog razvoja pokrenutih na konferenciji Rio +20; poziva na integraciju tih dvaju postupaka u jedinstven i sveobuhvatan okvir koji će se odnositi na razdoblje poslije 2015.;

150.  primjećuje da je za EU važno da zadrži vodeću i pionirsku ulogu, a za države članice da tijekom klimatskih pregovora budu složne i brane snažno zajedničko stajalište kako bi se postigao novi svjetski obvezujući klimatski sporazum u Parizu 2015.; naglašava da EU mora biti primjer i usvojiti ambiciozni obvezujući politički okvir prije sastanka čelnika na vrhu koji je sazvao Ban Ki-moon jer će to pozitivno utjecati na pregovore; traži od Komisije da prouči mogućnost upotrebljavanja jednog dijela aukcija kvote emisija ugljika u svrhu ispunjavanja obveza koje EU ima prema zemljama u razvoju u pogledu financiranja međunarodne borbe protiv klimatskih promjena, u skladu s njihovim potrebama za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje

151.  naglašava ključnu ulogu financija u omogućavanju zemljama u razvoju da započnu s ambicioznim klimatskim aktivnostima; stoga insistira na potrebi da se izgradi koherentna financijska arhitektura za klimatske promjene; poziva države članice da ulože veće napore kako bi pomogle razvijenim zemljama da ispune obveze osiguravanja najmanje 100 milijardi USD godišnje za financiranje borbe protiv klimatskih promjena uz preuzetu obvezu dodjeljivanja 0,7 % BND-a kao službene razvojne pomoći do 2020.;

152.  pozdravlja Ban Ki Moonovu inicijativu o Održivoj energiji za sve kojom se energetska učinkovitost i obnovljiva energija promiču kao najprimjenjivija rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena; traži od EU da podupre taj program;

153.  poziva države članice i druge strane u nadolazećim međunarodnim pregovorima, u očekivanju mogućeg obvezujućeg sporazuma, da se pozabave pitanjem premještanja proizvodnje na svjetskoj razini;

154.  stoga poziva na bolju koordinaciju između Vijeća, Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje kako bi Europska unija bila složna u međunarodnim organizacijama i imala aktivniju ulogu i veći utjecaj u promicanju održivih politika;

o
o   o

155.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 188 E, 28.6.2012., str.42.
(2) SL L 315, 14.11.2012., str. 1.
(3) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.
(4) SL L 295, 12.11.2010., str. 1.
(5) SL L 115, 25.4.2013., str. 39.
(6) SL L 1, 4.1.2003., str. 65.
(7) SL C 168 E, 14.6.2013., str.72.
(8) SL C 251 E, 31.8.2013., str.75.
(9) SL C 264, 13.9.2013., str. 59.
(10) Usvojen tekst, P7_TA(2013)0088.
(11) SL C 169 E, 15.6.2012., str. 66.
(12) Usvojen tekst, P7_TA(2012)0443.
(13) Usvojen tekst, P7_TA(2012)0444.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0452.
(15) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0374.
(16) Usvojen tekst, P7_TA(2013)0201.
(17) Usvojen tekst, P7_TA(2013)0344.
(18) Usvojen tekst, 23.10.2013., P7_TA(2013)0443.
(19) SL C 81 E, 15.3.2011., str.107.
(20) http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/metals-minerals/files/steel-cum-cost-imp_en.pdf
(21) SL C 332 E, 15.11.2013., str.28.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0300.
(23) Radni dokument službi Komisije od 18. travnja 2012.pod nazivom „Iskorištavanje potencijala zelenog rasta za zapošljavanje” (SWD(2012)0092).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti