Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 25. veljače 2014. - Strasbourg
Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Tadeuszu Cymańskom
 Države članice koje proživljavaju ozbiljne poteškoće ili im prijeti nastajanje takvih poteškoća u pogledu njihove financijske stabilnosti ***I
 Prilagodba člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom ***I
 Pravni akti u području pravosuđa kojima se predviđa korištenje regulatornog postupka s kontrolom (članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) (Article 290 TFEU)***I
 Prilagodba pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom (članak 290. UFEU-a) ***I
 Imenovanje člana Revizorskog suda - g. Oskar HERICS (AT)
 Izmjena članka 136. Poslovnika o nazočnosti zastupnika na sjednicama
 Cilj smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila za 2020. ***I
 Žig Zajednice ***I
 Zakonodavstva država članica o žigovima ***I
 Zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima ***I
 Agencija Europske unije za suradnju i osposobljavanje tijela za provedbu zakona (Europol) ***I
 Uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog usavršavanja, volontiranja i obavljanja posla za stan i hranu ***I
 Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć – volonteri za humanitarnu pomoć EU-a ***I
 Fond za europsku pomoć najugroženijima ***I
 Biocidni proizvodi ***I
 Borba protiv nasilja nad ženama
 Delegiranje zakonodavnih ovlasti i izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije
 Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled rasta 2014.
 Europski semestar za usklađivanje gospodarskih politika: zapošljavanje i socijalna stajališta
 Upravljanje jedinstvenim tržištem
 Uzgoj biljaka

Zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Tadeuszu Cymańskom
PDF 278kWORD 43k
Odluka Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Tadeuszu Cymańskom (2013/2278(IMM))
P7_TA(2014)0110A7-0099/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Tadeuszu Cymańskom, koji je 23. listopada 2013. podnio javni tužitelj Republike Poljske od 23. listopada 2013. i koji je objavljen na sjednici 18. studenog 2013.,

–  nakon saslušanja Tadeusza Cymańskog u skladu s člankom 7. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije i članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika Europskog parlamenta neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010. i 6. rujna 2011.(1),

–  uzimajući u obzir članak 105. ustava Republike Poljske,

–  uzimajući u obzir članak 5(2). stavak 1. i članak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0099/2014),

A.  budući da je javni tužitelj Republike Poljske zatražio ukidanje parlamentarnog imuniteta Tadeuszu Cymańskom u vezi sa zahtjevom za pokretanje kaznenog postupka protiv zastupnika u Europskom parlamentu, koji je podnio Glavni inspektorat za cestovni promet u pogledu kaznenog djela iz članka 96. stavka 3. poljskog Zakona o lakšim kaznenim djelima;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola Europske unije o povlasticama i imunitetima zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola Europske unije o povlasticama i imunitetima zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države imaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

D.  budući da se u skladu s člankom 105. ustava Republike Poljske „zastupnik ne može pozvati na odgovornost za djelatnost koju je obavljao u okviru zastupničkog mandata tijekom njegova trajanja ili nakon njegova isteka. Za takve se djelatnosti zastupnika može pozvati na odgovornost samo ispred poljskog parlamenta Sejma, a ako je prekršio prava trećih strana protiv njega se može pokrenuti postupak samo pred sudom uz suglasnost Sejma”;

E.  budući da jedino Parlament odlučuje o tome hoće li se u određenom slučaju imunitet ukinuti ili ne; budući da Parlament u svojoj odluci o ukidanju imuniteta može s pravom uzeti u obzir stajalište zastupnika o kojem je riječ(2);

F.  budući da navodno kazneno djelo nije izravno ili očigledno povezano s dužnostima koje je Tadeusz Cymański obavljao kao zastupnik u Europskom parlamentu niti ono predstavlja izraženo mišljenje ili glasovanje pri obnašanju njegovih zastupničkih dužnosti u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 Europske unije o povlasticama i imunitetima;

G.  budući da kazneni postupak koji se pokreće protiv Tadeusza Cymańskog stoga ni na koji način nije povezan s njegovim položajem zastupnika u Europskom parlamentu;

H.  budući da u ovom slučaju Parlament nije našao dokaz za fumus persecutionis, tj. dovoljno ozbiljnu i konkretnu sumnju da je postupak pokrenut kako bi se dotičnom zastupniku nanijela politička šteta;

I.  budući da je zahtjev podnesen na temelju pisane izjave Tadeusza Cymańskog u kojoj je on odbio identificirati osobu kojoj je povjerio upravljanje vozilom iz izvješća Glavnog inspektorata za cestovni promet i pristao platiti kaznu od 500 PLN-a za kazneno djelo iz članka 96. stavka poljskog Zakona o lakšim kaznenim djelima;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Tadeuszu Cymańskom;

2.  nalaže predsjedniku da ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnom tijelu u Republici Poljskoj i Tadeuszu Cymańskom.

(1) Presuda od 12. svibnja 1964. u predmetu 101/63, Wagner/Fohrmann i Krier (Zbornik sudske prakse 1964., str. 381.); presuda od 10. srpnja 1986. u predmetu 149/85, Wybot/Faure i drugi (Zbornik sudske prakse 1986., str. 2391.); presuda od 15. listopada 2008. u predmetu T-345/05, Mote/Parlament (Zbornik sudske prakse 2008., str. II-2849.) ; presuda od 21. listopada 2008. u spojenim predmetima C-200/07 i C-201/07, Marra/De Gregorio i Clemente (Zbornik sudske prakse 2008., str. I-7929.); presuda od 19. ožujka 2010. u predmetu T-42/06, Gollnisch/Parlament (Zbornik sudske prakse 2010., str. II-1135.) ; presuda od 6. rujna 2011. u predmetu C-163/10, Patriciello (Zbornik sudske prakse 2011., str. I-7565).
(2) Predmet T-345/05 Mote protiv Parlamenta, citiran gore, stavak 28.


Države članice koje proživljavaju ozbiljne poteškoće ili im prijeti nastajanje takvih poteškoća u pogledu njihove financijske stabilnosti ***I
PDF 277kWORD 40k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 u pogledu određenih odredbi u vezi s financijskim upravljanjem za određene države članice koje proživljavaju ozbiljne poteškoće ili im prijeti nastajanje takvih poteškoća u pogledu njihove financijske stabilnosti (COM(2013)0428 – C7-0178/2013 – 2013/0200(COD))
P7_TA(2014)0111A7-0046/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0428),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0178/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 3. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0046/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju određenih država članica u poteškoćama ili kojima prijete poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost

P7_TC1-COD(2013)0200


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br.335/2014.)

(1) SL C 341. 21.11.2013., str. 75.


Prilagodba člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom ***I
PDF 485kWORD 184k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom (COM(2013)0751 – C7-0386/2013 – 2013/0365(COD))
P7_TA(2014)0112A7-0011/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0751),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 43. stavak 2., članak 53. stavak 1., članak 62., članak 100. stavak 2., članak 114., članak 168. stavak 4. točke (a) i (b), članak 172., članak 192. stavak 1., članak 207., članak 214. stavak 3. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0386/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 182/2011 od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(2),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir zajednički dogovor o delegiranim aktima koji je Konferencija predsjednika odobrila 3. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(3), a posebno njegovu točku 15. i Prilog 1.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o delegiranju zakonodavnih ovlasti(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. veljače 2014. o daljnjim radnjama u vezi s delegiranjem zakonodavnih ovlasti i nadzora izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije koje vrše države članice(5),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam (A7‑0011/2014),

A.  budući da se Komisija obvezala do kraja 2012. utvrditi koliko zakonodavnih akata s upućivanjima na regulatorni postupak s kontrolom preostaje na snazi, kako bi priredila odgovarajuće zakonodavne inicijative i tako dovršila prilagodbu na novi pravni okvir; budući da je najavljeni cilj bio da se do kraja sedmog mandata Parlamenta sve odredbe koje se odnose na regulatorni postupak s kontrolom uklone iz svih zakonodavnih instrumenata; budući da je Komisija predstavila prijedloge o ispunjenju te obveze, međutim kasnije nego što je bilo očekivano;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom

P7_TC1-COD(2013)0365


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 53. stavak 1., članak 62., članak 100. stavak 2., članak 114., članak 168. stavak 4. točke (a) i (b), članak 172., članak 192. stavak 1., članak 207., članak 214. stavak 3. i članak 338. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(6),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(7),

budući da:

(1)  Ugovorom iz Lisabona uvedeno je razlikovanje između ovlasti delegiranih Komisiji za donošenje nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta (delegiranih akata) koji nisu ključni i ovlasti dodijeljenih Komisiji da donese jedinstvene uvjete za provedbu pravno obvezujućih akata Unije (provedbenih akata).

(2)  Mjere koje se mogu obuhvatiti delegiranjem ovlasti u skladu s člankom 290. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) načelno odgovaraju mjerama obuhvaćenima regulatornim postupkom s kontrolom utvrđenim člankom 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ(8).

(3)  Nužno je prilagoditi članku 290. UFEU-a niz važećih pravnih akata kojima je predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom i koji ispunjavaju kriterije iz članka 290. stavka 1. UFEU-a.

(4)  Kad Komisija priprema delegirane akte na temelju pravnih akata prilagođenih na temelju ove Uredbe, posebno je važno da provede odgovarajuće konzultacije, uključujući na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(5)  Nužno je prilagoditi članku 291. UFEU-a niz važećih pravnih akata kojima je predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom i koji ispunjavaju kriterije iz članka 291. stavka 2. UFEU-a.

(6)  Kad se provedbene ovlasti dodijele Komisiji, ona ih treba koristiti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.(9)

(7)  Kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, potrebno je izmijeniti i niz važećih pravnih akata kojima je predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom brisanjem određenih mjera obuhvaćenih tim postupkom.

(8)  Ova Uredba ne bi smjela utjecati na postupke u tijeku za koje je odbor već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ prije stupanja na snagu ove Uredbe.

(9)  Budući da se prilagodbe i izmjene instrumenata koje treba provesti u skladu s ovom Uredbom odnose samo na postupke, države članice ih, u slučaju direktiva, ne moraju prenositi,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

1.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom iz članka 5.a stavaka 1. do 5. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 2. ove Uredbe.

2.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi predviđena primjena hitnog postupka iz članka 5.a stavka 6. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s hitnim postupkom iz članka 3. ove Uredbe.

Članak 2.

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od 5 godina od stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 1]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili od kasnijeg datuma utvrđenog u odluci. Odluka o opozivu ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.  Doneseni delegirani akt stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Odstupajući od prvog podstavka, razdoblje za podnošenje prigovora iznosi tri mjeseca te se za delegirane akte donesene na temelju odredbi iz točaka 12.(10), 13.(11), 14.(12), 16.(13) i 18.(14) odjeljka F i točke 21.(15) odjeljka G Priloga I. na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za tri mjeseca. [Am. 2]

6.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi predviđeno da se rok utvrđen u članku 5.a stavku 3. točki (c) Odluke 1999/468/EZ skrati u skladu s člankom 5.a stavkom 5. točkom (b) te Odluke, rokovi utvrđeni u stavku 5. ovog članka bit će mjesec dana.

Članak 3.

1.  Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za korištenje hitnog postupka.

2.  Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 2. stavku 5. U tom slučaju nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odlaganja opoziva akt.

Članak 4.

1.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu II. predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom iz članka 5.a stavaka 1. do 5. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu II. predviđena primjena hitnog postupka iz članka 5.a stavka 6. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti neposredno primjenjive provedbene akte u skladu s člankom 8. u vezi s člankom 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 5.

Izmjene Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva Vijeća 97/70/EZ(16), Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [Am. 61, 62 i 63]i Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96(17) mijenjaju se u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na postupke u tijeku za koje je odbor već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

Članak 7.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Odredbe pravnih akata u kojima se upućuje na regulatorni postupak s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ i koji su prilagođeni sustavu delegiranih akata(18).

A.  Komunikacijske mreže, sadržaji i tehnologije

-1. Odluka br. 626/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2008. o odabiru i odobrenju sustava za pružanje pokretnih satelitskih usluga (MSS)

Članak 9. stavak 3.* [Am. 4]

1.  Uredba (EZ) br. 733/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. travnja 2002. o uvođenju vršne .eu domene

Članak 3. stavak 1. točka (a)**

Članak 5. stavak 1.

Članak 5. stavak 2.

2.  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi)

Članak 35.

Članak 26. stavak 7.

Članak 27.a stavak 5. [Am. 5]

3.  Direktiva br. 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)

Članak 9.b stavak 3.

Članak 10. stavak 4.

Članak 13.a stavak 4.

Članak 15. stavak 4.

Članak 17. stavak 6.a

Članak 19. stavak 4. [Am. 6]

B.  Klimatsko djelovanje

4.  Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine

Članak 3. stavak 2. [Am. 7]

Članak 3. stavak 6.

Članak 11. stavak 3.

5.  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ

Članak 3.d stavak 3.

Članak 3.f stavak 9.

Članak 10. stavak 4.

Članak 10.a stavak 1.

Članak 10.a stavak 7.

Članak 10.a stavak 8.

Članak 10.a stavak 13.

Članak 11.a stavak 8.

Članak 11.a stavak 9.

Članak 11.b stavak 7.

Članak 14. stavak 1.

Članak 15. peti stavak

Članak 16. stavak 12. [Am. 8]

Članak 19. stavak 3.

Članak 22.

Članak 24. stavak 1. točka (b)

Članak 24. stavak 3.

Članak 24.a stavak 1.

Članak 24.a stavak 2.

Članak 25. stavak 2.

Članak 25.a stavak 1.

Prilog IV. dio A

C.  Energetika

6.  Direktiva 2008/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o postupku Zajednice za poboljšanje transparentnosti cijena plina i električne energije koje se zaračunavaju industrijskim krajnjim korisnicima (preinaka)

Članak 6.

D.  Poduzetništvo i industrija

7.  Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila

Članak 5. stavak 3.

Članak 8.

Članak 14. stavak 2.

Članak 14. stavak 3.

8.  Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima i o izmjeni Direktive 95/16/EZ (preinaka)

Članak 8. stavak 1. točka (a)

Članak 8. stavak 1. točka (b) u vezi s člankom 9. stavkom 3. [Am. 9]

E.  Okoliš

9.  Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a

Članak 6. stavak 5. drugi podstavak [Am. 10]

Članak 6. stavak 7.

Članak 8. stavak 2.

Članak 15.

10.  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ

Članak 16. stavak 4.

Članak 17. stavak 3.

Članak 30. stavak 6.

Članak 46. stavak 6. [Am. 11]

Članak 48. stavak 2.

F.  Statistika

11.  Uredba (EZ) br. 453/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o tromjesečnim statističkim podacima o slobodnim radnim mjestima u Zajednici

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 1.

Članak 5. stavak 1. [Am. 12]

Članak 7. stavak 1.

Članak 7. stavak 3.

12.  Uredba (EZ) br. 177/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o uspostavi zajedničkog okvira za poslovne registre u statističke svrhe i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2186/93**** [Am. 13]

Članak 3. stavak 6.

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 3. o donošenju mjera „koje se odnose na zajedničke standarde kvalitete” u vezi s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) o uspostavi „zajedničkih standarda kvalitete”

Članak 8. stavak 3.

Članak 15. stavak 1.

13.  Uredba (EZ) br. 716/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o statistici Zajednice u vezi sa strukturom i aktivnostima stranih povezanih poduzeća**** [Am. 14]

Članak 5. stavak 4.

Članak 6. stavak 3. o donošenju „zajedničkih standarda kvalitete” u vezi s člankom 9. stavkom 2. točkom (a)

Članak 9. stavak 2. točka (b)

Članak 9. stavak 2. točka (c) o određivanju „pravilnih zajedničkih standarda kvalitete”

14.  Uredba (EZ) br. 1445/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o uspostavi zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju **** [Am. 15]

Članak 7. stavak 4. o donošenju mjera „zajedničkih kriterija na kojima se temelji kontrola kvalitete” u vezi s člankom 12. stavkom 3. točkom (c) o određivanju „kvalitativnih kriterija”

Članak 12. stavak 3.

15.  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1552/2005 od 7. rujna 2005. o statističkim podacima u odnosu na strukovno osposobljavanje u poduzećima

Članak 5. stavak 2.

Članak 7. stavak 3.

Članak 8. stavak 2.

Članak 9. stavak 4. o donošenju „zahtjeva o kvaliteti podataka i svih potrebnih mjera neophodnih za procjenu i poboljšanje kvalitete podataka”

Članak 9. stavak 4. točka o utvrđivanju „strukture izvješća o kvaliteti” [Am. 16]

Članak 10. stavak 2.

Članak 13.

16.  Uredba (EZ) br. 184/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o statistikama Zajednice u vezi s platnom bilancom, međunarodnom trgovinom uslugama i izravnim stranim ulaganjima**** [Am. 17]

Članak 4. stavak 3. o donošenju „zajedničkih standarda kvalitete”

Članak 10.

17.  Uredba (EZ) br. 1177/2003 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 2003. o statistici Zajednice o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC)

Članak 6. stavak 2.

Članak 8. stavak 3.

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) o „definiciji popisa ciljnih primarnih varijabli koje treba uključiti u svako područje za transverzalnu komponentu i popis ciljnih varijabli uključenih u longitudinalnu komponentu, uključujući specifikacije šifri varijabli”

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) o definiciji „tehničkog formata podataka koji se šalju Eurostatu”,

Članak 15. stavak 5. u vezi s točkom (b) članka 15. stavka 2.

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (c) članka 15. stavka 2.

Članak 15. stavak 5. u vezi s točkom (d) članka 15. stavka 2.

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (e) članka 15. stavka 2.

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (f) članka 15. stavka 2. [Am. 18]

18.  Uredba (EZ) br. 450/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. veljače 2003. o indeksu troškova rada**** [Am. 19]

Članak 2. stavak 4.

Članak 3. stavak 2.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 2.

Članak 8. stavak 1.

Članak 11. točka (a)

Članak 11. točka (b)

Članak 11. točka (d)

Članak 11. točka (e)

Članak 11. točka (f) o donošenju „zasebnih kriterija kvalitete za dostavljene tekuće i povijesne podatke”

Članak 11. točka (i)

Točka 3. Priloga

19.  Uredba (EZ) br. 437/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. veljače 2003. o statističkim podacima u odnosu na prijevoz putnika, tereta i pošte u zračnom prometu

Članak 5.

Članak 7. stavak 2.

Članak 10. stavak 2.

20.  Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu

Članak 1. stavak 5.

Članak 3. stavak 1.

Članak 4. stavak 3.

Članak 5. stavak 4.

Članak 6. stavak 2. točka (a)

Članak 6. stavak 2. točka (b)

Članak 6. stavak 2. točka (c) o „određivanju odgovarajućih kriterija za procjenu kakvoće”

Članak 6. stavak 2., točka (c) o određivanju „sadržaja izvješća o kvaliteti” [Am. 20]

Članak 6. stavak 2. točka (d)

Članak 8. stavak 3.

Prilog I. odjeljak 7. točka 1.

Prilog II. odjeljak 7. točka 1.

G.  Unutarnje tržište i usluge

21.  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ****

Članak 14. stavak 1.

Članak 14. stavak 2. [Am. 21]

22.  Direktiva 2009/81/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2004. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama u području obrane i sigurnosti koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ

Članak 68. stavak 1.***

Članak 69. stavak 2.***

H.  Mobilnost i promet

23.  Uredba (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova

Članak 13.

Članak 14. stavak 1.

Članak 14. stavak 2.

24.  Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (preinačena)

Članak 10. Stavak 3.

25.  Uredba (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka

Članak 10. stavak 2.**

Članak 10. stavak 3.** [Am. 22]

26.  Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta

Članak 15.

27.  Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više

Članak 8. točka (a), prva alineja

Članak 8. točka (b) [Am. 23]

I.  Zdravlje i potrošači

28.  Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima

Članak 2. stavak 3.

Članak 13. stavak 8.

Članak 14. stavak 2.

Članak 15. stavak 1.

Članak 15. stavak 2.**

Članak 16. stavak 8.

Članak 16. stavak 9.**

Članak 18. stavak 2. [Am. 24]

Članak 20. stavak 2.

Članak 31. stavak 1.**

Članak 31. stavak 2.

Članak 31. stavak 3.

29.  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ

Članak 8. stavak 4., posljednja rečenica u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (b)

Članak 17. drugi podstavak u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (d)

Članak 25. stavak 3. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (e)

Članak 26. u vezi s člankom 78 stavkom 1. točkom (f)

Članak 27. stavak 2. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (h)

Članak 29. stavak 4. u vezi s člankom 78. stavkom 1 .točkom (g)

Članak 29. stavak 6. prvi podstavak, druga rečenica u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (c)

Članak 30. stavak 3. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (i)

Članak 52. stavak 4. posljednji podstavak u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (j)

Članak 54. stavak 5. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (k)

Članak 58. stavak 2. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (l)

Članak 65. stavak 1. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (m)

Članak 68. treći podstavak u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (n)

Članak 78. stavak 1. točka (a)

Prilog II. točka 3.6.5. [Am. 25]

30.  Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002

Članak 5. stavak 1.**

Članak 5. stavak 2.*

Članak 6. stavak 1.

Članak 6. stavak 2.*

Članak 7. stavak 4.

Članak 11. stavak 2.

Članak 15. stavak 1.

Članak 17. stavak 2.

Članak 18. stavak 3.

Članak 19. stavak 4.

Članak 20. stavak 11.

Članak 21. stavak 6.

Članak 27.

Članak 31. stavak 2.

Članak 32. stavak 3.

Članak 40. točka (a)

Članak 40. točka (b)

Članak 40. točka (c)

Članak 40. točka (d)

Članak 40. točka (e)

Članak 40. točka (f)

Članak 41. stavak 1.

Članak 41. stavak 3.

Članak 42. stavak 2. točka (a)

Članak 42. stavak 2. točka (b)

Članak 42. stavak 2. točka (c)

Članak 42. stavak 2. točka (d)

Članak 43. stavak 3.

Članak 45. stavak 4.

Članak 48. stavak 7. točka (a)

Članak 48. stavak 7. točka (b)

Članak 48. stavak 7., točka (c)

Članak 48. stavak 7. točka (d) [Am. 26]

Članak 48. stavak 8.

31.  Uredba (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, Direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ

Članak 6. stavak 2.**

Članak 7. stavak 2.

Članak 10. stavak 5.*

Članak 17. stavak 4.

Članak 20. stavak 2.

Članak 26. stavak 3. [Am. 27]

Članak 27. stavak 1.

Članak 32. stavak 4.

32.  Uredba (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

Članak 13. stavak 2.

Članak 18.** [Am. 28]

Članak 19. stavak 3.

Članak 24. stavak 4.

33.  Uredba (EZ) br. 1334/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o aromama i nekim sastojcima hrane s osobinama aroma za upotrebu u i na hrani, te o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91, uredbi (EZ) br. 2232/96 i (EZ) br. 110/2008 te Direktive 2000/13/EZ

Članak 8. stavak 2.**

Članak 22.**

Članak 25. stavak 3.

34.  Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima

Članak 9. stavak 2.

Članak 23. stavak 4., druga rečenica [Am. 29]

Članak 24. stavak 3.*

Članak 30. stavak 1.*

Članak 30. stavak 2.*

Članak 30. stavak 3.*

Članak 30. stavak 5.

Članak 31.*

35.  Uredba (EZ) br. 1332/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim enzimima i o izmjeni Direktive Vijeća 83/417/EEZ, Uredbe Vijeća (EZ) 1493/1999, Direktive 2000/13/EZ, Direktive Vijeća 2001/112/EZ i Uredbe (EZ) br. 258/97

Članak 17. stavak 5.

36.  Uredba (EZ) br. 1331/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o uspostavi zajedničkog postupka odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma

Članak 7. stavak 4.

Članak 7. stavak 5.*

Članak 7. stavak 6.**

37.  Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani

Članak 3. stavak 3.**

Članak 4. drugi podstavak

Članak 5. stavak 1.

Članak 6. stavak 1.

Članak 6. stavak 2. [Am. 30]

Članak 6. stavak 6.

Članak 7. stavak 1.

Članak 8. stavak 2.

Članak 8. stavak 5.**

38.  Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani

Članak 1. stavak 2.

Članak 1. stavak 4.

Članak 3. točka (d)

Članak 4. stavak 1. prvi podstavak

Članak 4. stavak 1. šesti podstavak

Članak 4. stavak 5.

Članak 8. stavak 2.

Članak 13. stavak 3.

Članak 13. stavak 4.

Članak 17. stavak 3., prvi podstavak

Članak 17. stavak 3., drugi podstavak točka (b)

Članak 18. stavak 5., prvi podstavak

Članak 18. stavak 5., drugi podstavak točka (b)

Članak 28. stavak 4. točka (b)

Članak 28. stavak 6., točka (a), podtočka ii. [Am. 31]

39.  Direktiva 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica

Članak 8. stavak 5.

Članak 8. stavak 6.

Članak 9. stavak 4. [Am. 34]

Članak 28.**

40.  Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje

Članak 3. stavak 2.

Članak 12. stavak 4.

Članak 14. stavak 1., prva alineja

Članak 14. stavak 1., druga alineja

Članak 14. stavak 1. treća alineja

Članak 15. stavak 2.

Članak 24. stavak 4.

Članak 26. stavak 1.

Članak 32. šesti podstavak stavak [Am. 33]

Članak 47. stavak 3.

41.  Direktiva 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ

Članak 29. prvi podstavak stavak **

Članak 29. drugi podstavak stavak, točka (a)

Članak 29. drugi podstavak stavak, točka (b)**

Članak 29. drugi podstavak stavak, točka (c)**

Članak 29. drugi podstavak stavak,točka (d)**

Članak 29. drugi podstavak stavak,točka (e)**

Članak 29. drugi podstavak stavak,točka (f)**

Članak 29. drugi podstavak stavak, točka (g)**

Članak 29. drugi podstavak stavak, točka (h)

Članak 29., drugi stavak, točka (i) [Am. 34]

42.  Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 5.**

Članak 5. stavak 4. o donošenju „najmanje količine vitamina i minerala”

Članak 5. stavak 4. o donošenju „najveće količine vitamina i minerala”

Članak 12. stavak 3. [Am. 35]

43.  Direktiva 2002/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. svibnja 2002. o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje

Članak 7. stavak 2.**

Članak 8. stavak 1.**

Članak 8. stavak 2. druga alineja

PRILOG II.

Odredbe pravnih akata u kojima se upućuje na regulatorni postupak s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ koje su prilagođene sustavu provedbenih akata(19).

A.  Komunikacijske mreže, sadržaji i tehnologije

1.  Odluka br. 626/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2008. o odabiru i odobrenju sustava za pružanje pokretnih satelitskih usluga (MSS)

Članak 9. stavak 3.* [Am. 36]

2.  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi)

Članak 26. stavak 7.

Članak 27.a stavak 5. [Am. 37]

3.  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)

Članak 9.b stavak 3.

Članak 10. stavak 4.

Članak 15. stavak 4.

Članak 17. stavak 6.a

Članak 19. stavak 4. [Am. 38]

B.  Klimatsko djelovanje

4.  Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine

Članak 3. stavak 2. [Am. 39]

5.  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ

Članak 11.a stavak 8.

Članak 16. stavak 12. [Am. 40]

C.  Poduzetništvo i industrija

6.  Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima i o izmjeni Direktive 95/16/EZ (preinaka)

Članak 8. stavak 1.b u vezi s člankom 9. stavkom 3. [Am. 41]

D.  Okoliš

7.  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ

Članak 46. stavak 6. [Am. 42]

E.  Statistika

8.  Uredba (EZ) br. 453/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o tromjesečnim statističkim podacima o slobodnim radnim mjestima u Zajednici

Članak 5. stavak 1. [Am. 43]

9.  Uredba (EZ) br. 177/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o uspostavi zajedničkog okvira za poslovne registre u statističke svrhe i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2186/93

Članak 6. stavak 3. o donošenju „sadržaja i učestalosti izvješća o kvaliteti” u vezi s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) o donošenju „sadržaja i učestalosti izvješća o kvaliteti”

10.  Uredba (EZ) br. 716/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o statistici Zajednice u vezi sa strukturom i aktivnostima stranih povezanih poduzeća

Članak 6. stavak 3. o donošenju „sadržaja i periodičnosti izvješća o kvaliteti” u vezi s člankom 9. stavkom 2. točkom (c) o određivanju „sadržaja i periodičnosti izvješća o kvaliteti”

11.  Uredba (EZ) br. 1445/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o uspostavi zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju

Članak 7. stavak 4. o donošenju „strukture izvješća o kvaliteti” u vezi s člankom 12. stavkom 3. točkom (c) o određivanju „strukture izvješća o kvaliteti”

12.  Uredba (EZ) br. 1552/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o statističkim podacima u odnosu na strukovno osposobljavanje u poduzećima

Članak 9. stavak 4. točka (c) o donošenju „strukture izvješća o kvaliteti” [Am. 44]

13.  Uredba (EZ) br. 184/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o statistikama Zajednice u vezi s platnom bilancom, međunarodnom trgovinom uslugama i izravnim stranim ulaganjima

Članak 4. stavak 3. o donošenju „sadržaja i periodičnosti izvješća o kvaliteti”

14.  Uredba (EZ) br. 1177/2003 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 2003. o statistici Zajednice o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC)

Članak 8. stavak 3.

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) o definiciji „tehničkog formata slanja Eurostatu”,

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (b)

Članak 15. stavak 5. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom (d) [Am. 45]

15.  Uredba (EZ) br. 450/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. veljače 2003. o indeksu troškova rada

Članak 8. stavak 2. u vezi s člankom 11. točkom (f) o donošenju „sadržaja izvješća o kvaliteti”

16.  Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu

Članak 6. stavak 2. točka (c) o donošenju „sadržaja izvješća o kvaliteti” [Am. 46]

F.  Unutarnje tržište i usluge

17.  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ

Članak 14. stavak 2. [Am. 47]

G.  Mobilnost i promet

18.  Uredba (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka

Članak 10. stavak 3.** [Am. 48]

19.  Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više

Članak 8. točka (a) prva alineja [Am. 49]

H.  Zdravlje i potrošači

20.  Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima

Članak 18. stavak 2. [Am. 50]

21.  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ

Članak 17. drugi podstavak u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (d)

Članak 29. stavak 4. u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (g) [Am. 51]

22.  Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002

Članak 40. točka (c)

Članak 40. točka (d)

Članak 40. točka (e)

Članak 41. stavak 1.

Članak 41. stavak 3.

Članak 42. stavak 2. točka (d)

Članak 45. stavak 4.

Članak 48. stavak 7. točka (c) [Am. 52]

23.  Uredba (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ

Članak 7. stavak 2.

Članak 10. stavak 5.*

Članak 26. stavak 3. [Am. 53]

24.  Uredba (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća

Članak 18.** [Am. 54]

25.  Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani

Članak 6. stavak 1.

Članak 6. stavak 2. [Am. 55]

26.  Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani

Članak 13. stavak 3.

Članak 13. stavak 4.

Članak 17. stavak 3. prvi podstavak

Članak 17. stavak 3. drugi podstavak točka (b)

Članak 18. stavak 5. prvi podstavak

Članak 18. stavak 5. drugi podstavak točka (b).

Članak 28. stavak 6. točka (a) podtočka ii. [Am. 56]

27.  Direktiva 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica

Članak 8. stavak 6.

Članak 9. stavak 4. [Am. 57]

28.  Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje

Članak 3. stavak 2.

Članak 14. stavak 1. prva alineja

Članak 14. stavak 1. druga alineja

Članak 15. stavak 2.

Članak 26. stavak 1. [Am. 58]

29.  Direktiva 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ

Članak 29 drugi podstavak točka (i) [Am. 59]

30.  Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani

Članak 5. stavak 4. o donošenju „najveće količine vitamina i minerala” [Am. 60]

PRILOG III.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive Vijeća 97/70/EZ, Uredbe (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 [Am. 61]

A.  OKOLIŠ

1)  U stavku 5. članka 6. Uredbe (EZ) br. 66/2010 briše se drugi podstavak.

2)  Uredba (EZ) br. 1221/2009 mijenja se kako slijedi:

(a)  u članku 16. briše se stavak 4.;

(b)  u članku 30. briše se stavak 6. [Am. 62]

B.  Mobilnost i promet

3)  U točki (a) članka 8. Direktive 97/70/EZ briše se druga alineja.

C.  Zdravlje i potrošači

4)  U članku 23. Uredbe (EZ) br. 1333/2008 briše se druga rečenica stavka 4.

5)  U članku 12. Direktive 2002/46/EZ briše se stavak 3. [Am. 63]

D.  Humanitarna pomoć

6)  U članku 15. Uredbe (EZ) br. 1257/96 briše se stavak 1.

(1) SL L 55, 28. 2. 2011., str. 13.
(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(3) SL L 304, 20. 11. 2010. ., str. 47.
(4) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 6.
(5) Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0127.
(6)Mišljenje od 21. siječnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) .
(7) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014.
(8)Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za provedbu izvršnih ovlasti danih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23).
(9)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13).
(10) Uredba (EZ) br. 177/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o uspostavi zajedničkog okvira za poslovne registre u statističke svrhe i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2186/93 (SL L 61, 5.3.2008., str. 6).
(11) Uredba (EZ) br. 716/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o statistici Zajednice u vezi sa strukturom i aktivnostima stranih povezanih poduzeća (SL L 171, 29.6.2007., str. 17).
(12) Uredba (EZ) br. 1445/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o uspostavi zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju. (SL L 336, 20.12.2007., str. 1).
(13) Uredba (EZ) br. 184/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o statistici Zajednice u vezi s platnom bilancom, međunarodnom trgovinom uslugama i izravnim stranim ulaganjima (SL L 35, 8.2.2005., str. 23).
(14) Uredba (EZ) br. 450/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. veljače 2003. o indeksu troškova rada (SL L 69, 13.3.2003., str. 1).
(15) Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7).
(16) Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više (SL L 34, 9.2.1998., str. 1.).
(17) Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).
(18)U informativne svrhe, odredbe koje se odnose na skraćeni rok u skladu s člankom 2. stavkom 6. u ovom su Prilogu označene jednom zvjezdicom, odredbe koje se odnose na hitni postupak u skladu s člankom 3. u ovom su Prilogu označene dvjema zvjezdicama, a odredba koja se odnosi odredbe koje se odnose na hitni postupak u skladu s člankom 3. i na skraćeni rok u skladu s člankom 2. stavkom 6. u ovom je Prilogu označen trima zvjezdicama, a odredbe iz drugog podstavka članka 2. stavka 5. u ovom su Prilogu označene četirima zvjezdicama. [Am. 3]
(19)U informativne svrhe, odredbe koje se odnose na hitni postupak u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u ovom su Prilogu označene dvjema zvjezdicama


Pravni akti u području pravosuđa kojima se predviđa korištenje regulatornog postupka s kontrolom (članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) (Article 290 TFEU)***I
PDF 295kWORD 83k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi niza pravnih akata u području pravosuđa kojima se predviđa korištenje regulatornog postupka s kontrolom članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (COM(2013)0452 – C7-0197/2013 – 2013/0220(COD))
P7_TA(2014)0113A7-0480/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0452 ),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0197/2013 ),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1),

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora regija predsjedniku Parlamenta od 11. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir zajednički dogovor o delegiranim aktima koji je Konferencija predsjednika odobrila 3. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(2), a posebno njegovu točku 15. i Prilog 1.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o delegiranju zakonodavnih ovlasti(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o daljnjim radnjama u vezi s delegiranjem zakonodavnih ovlasti i nadzora izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije koje vrše države članice, (4)

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0480/2013),

A.  budući da se Komisija obvezala do kraja 2012. utvrditi koliko zakonodavnih akata s upućivanjima na regulatorni postupak s kontrolom preostaje na snazi, kako bi priredila odgovarajuće zakonodavne inicijative i tako dovršila prilagodbu na novi pravni okvir; budući da je najavljeni cilj bio da se do kraja sedmog mandata Parlamenta sve odredbe koje se odnose na regulatorni postupak s kontrolom uklone iz svih zakonodavnih instrumenata; budući da je Komisija predstavila prijedloge o ispunjenju te obveze, međutim kasnije nego što je bilo očekivano;

1.  usvaja stajalište u prvom čitanju preuzimajući prijedlog Komisije;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi niza pravnih akata u području pravosuđa kojima se predviđa korištenje regulatornog postupka s kontrolom članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

P7_TC1-COD(2013)0220


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(5),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Ugovorom iz Lisabona uvedena je mogućnost da zakonodavac delegira ovlasti Komisiji za donošenje nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni;

(2)  mjere koje se mogu obuhvatiti delegiranjem ovlasti u skladu s člankom 290. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) načelno odgovaraju mjerama obuhvaćenima regulatornim postupkom s kontrolom utvrđenim člankom 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ (7).

(3)  nužno je prilagoditi članku 291. UFEU-a važeće pravne akte kojima je predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom;

(4)  ova Uredba ne bi smjela utjecati na postupke u tijeku za koje je odbor već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ prije stupanja na snagu ove Uredbe;

(5)  kad Komisija priprema delegirane akte na temelju pravnih akata prilagođenih na temelju ove Uredbe, posebno je važno da provede odgovarajuće konzultacije, uključujući na stručnoj razini; prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način;

(6)  Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku obvezuju pravni akti iz Priloga i zato one sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe;

(7)  u skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, Uredba nije obvezujuća za nju te ne podliježe njezinoj primjeni;

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ako je pravnim aktima navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom iz članka 5.a stavaka 1. do 4. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 2. ove Uredbe.

Članak 2.

1.  Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti. Odlukom o poništenju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Doneseni delegirani akt stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 3.

Ova Uredba ne utječe na postupke u tijeku za koje je odbor već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Pravni akti u kojima se upućuje na regulatorni postupak s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ i koji su prilagođeni sustavu delegiranih akata.

1.  Uredba Vijeća (EZ-a) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u prikupljanju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima(8)

2.  Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine(9)

3.  Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog(10)

4.  Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti(11)

5.  Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000(12)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) SL L 304, 20.11.2010, str. 47.
(3) SL C 81 E, 15.3.2011., str.6.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0127
(5)SL C 67., 6.3.2014., str. 104. .
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014.
(7)Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23.).
(8) SL L 174., 27.6.2001., str. 1.
(9) SL L 143., 30.4.2004., str. 15.
(10) SL L 399., 30.12.2006., str. 1.
(11) SL L 199., 31.7.2007., str. 1.
(12) SL L 324., 10.12.2007., str. 79.


Prilagodba pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom (članak 290. UFEU-a) ***I
PDF 439kWORD 123k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom (COM(2013)0451 – C7-0198/2013 – 2013/0218(COD))
P7_TA(2014)0114A7-0010/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0451),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 33., članak 43. stavak 2., članak 53. stavak 1., članak 62., članak 64. stavak 2., članak 91., članak 100. stavak 2., članak 114., članak 153. stavak 2. točku (b), članak 168. stavak 4. točku (b), članak 172., članak 192. stavak 1., članak 207. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0198/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1),

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora regija predsjedniku Parlamenta od 11. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir zajednički dogovor o delegiranim aktima koji je Konferencija predsjednika odobrila 3. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(2), a posebno njegovu točku 15. i Prilog 1.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o delegiranju zakonodavnih ovlasti(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(4),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za promet i turizam (A7-0010/2014),

A.  budući da se Komisija obvezala do kraja 2012. utvrditi koliko je zakonodavnih akata s upućivanjima na regulatorni postupak s kontrolom ostalo na snazi kako bi priredila odgovarajuće zakonodavne inicijative i tako dovršila prilagodbu na novi pravni okvir; budući da je najavljeni cilj bio da se do kraja sedmog saziva Parlamenta sve odredbe koje se odnose na regulatorni postupak s kontrolom uklone iz svih zakonodavnih instrumenata; budući da je Komisija predstavila prijedloge o ispunjenju te obveze, međutim puno kasnije nego što je bilo očekivano;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno na prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije niza pravnih akata kojima se predviđa primjena regulatornog postupka s kontrolom

P7_TC1-COD(2013)0218


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 33., članak 43. stavak 2., članak 53. stavak 1., članak 62., članak 64. stavak 2., članak 91., članak 100. stavak 2., članak 114., članak 153. stavak 2. točka (b), članak 168. stavak 4. točka (b), članak 172., članak 192. stavak 1., članak 207. i članak 338. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Ugovorom iz Lisabona uvedena je mogućnost da zakonodavac delegira ovlasti Komisiji za donošenje nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni.

(2)  Mjere koje se mogu obuhvatiti delegiranjem ovlasti u skladu s člankom 290. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) načelno odgovaraju mjerama obuhvaćenima regulatornim postupkom s kontrolom utvrđenim člankom 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ(7).

(3)  Nužno je prilagoditi članku 290. UFEU-a niz važećih pravnih akata kojima je predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom.

(4)  Ova Uredba ne bi smjela utjecati na postupke u tijeku za koje je odbor prije stupanja na snagu ove Uredbe već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(5)  Budući da se prilagodbe instrumenata koje treba provesti u skladu s ovom Uredbom odnose samo na postupke, države članice ih nisu dužne prenositi kad je riječ o direktivama.

(6)  Kad Komisija priprema delegirane akte na temelju pravnih akata prilagođenih na temelju ove Uredbe, posebno je važno da provede odgovarajuće konzultacije, uključujući na stručnoj razini. Prilikom pripremanja i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremenu, pravovremenu i prikladnu dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

1.  Ako je pravnim aktima navedenima u Prilogu ovoj Uredbi predviđena primjena regulatornog postupka s kontrolom iz članka 5.a stavaka 1. do 5. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 2. ove Uredbe.

2.  Ako je pravnim aktima navedenima u Prilogu predviđena primjena hitnog postupka iz članka 5.a stavka 6. Odluke 1999/468/EZ, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s hitnim postupkom iz članka 3. ove Uredbe.

Članak 2.

1.  Ovlast za usvajanje delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji na neodređeno za razdoblje od pet godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 1]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu poništiti delegiranje ovlasti. Odlukom o poništenju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Doneseni delegirani akt stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskoga parlamenta ili Vijeća.

Odstupajući od prvog podstavka, razdoblje za podnošenje prigovora iznosi tri mjeseca te se za delegirane akte donesene na temelju odredbi iz točaka 81.(8), 82.(9), 85.(10), 86.(11), 90. do 93.(12) odjeljka G te točke 95.(13) odjeljka H Priloga na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za tri mjeseca. [Am. 2]

6.  Ako je odredbama navedenima u Prilogu ovoj Uredbi predviđeno da se rok utvrđen u članku 5.a stavku 3. točki (c) Odluke 1999/468/EZ skrati u skladu s člankom 5.a stavkom 5. točkom (b) te Odluke, rokovi utvrđeni u stavku 5. ovog članka bit će mjesec dana.

Članak 3.

1.  Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2.  Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 2. stavka 5. U tom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeće obavijeste da su odlučili iznijeti prigovore.

Članak 4.

Ova Uredba ne utječe na postupke u tijeku za koje je odbor već dostavio svoje mišljenje u skladu s člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Pravni akti u kojima se upućuje na regulatorni postupak s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ i koji su prilagođeni sustavu delegiranih akata(14)

A.  Komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologija

1.  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

2.  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu)

B.  Zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje

3.  Direktiva 2009/148/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu**

4.  Direktiva 2009/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za sigurnost i zdravlje radnika pri uporabi radne opreme na radu (druga pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

5.  Direktiva 2006/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima s obzirom na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (umjetno optičko zračenje) (devetnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

6.  Direktiva 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu (šesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ)**

7.  Direktiva 2003/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. veljače 2003. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima koji proizlaze iz fizičkih čimbenika (buke) (sedamnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

8.  Direktiva 2002/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (vibracije) (šesnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

9.  Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2004. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (šesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

10.  Direktiva 1999/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2009. o minimalnim zahtjevima za poboljšanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika potencijalno izloženih riziku od eksplozivnih atmosfera (15. pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

11.  Direktiva Vijeća 98/24/EZ od 7. travnja 1998. o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima (četrnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

12.  Direktiva Vijeća 93/103/EZ od 23. studenog 1993. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima pri radu na ribarskim brodovima (trinaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

13.  Direktiva Vijeća 92/104/EEZ od 3. prosinca 1992. o minimalnim zahtjevima za poboljšanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika u industrijama vađenja minerala iz površinskih i podzemnih kopova (dvanaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

14.  Direktiva Vijeća 92/91/EEZ od 3. studenoga 1992. o minimalnim zahtjevima za poboljšanje zaštite sigurnosti i zdravlja radnika u industriji vađenjem minerala bušenjem (dvanaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

15.  Direktiva Vijeća 92/58/EEZ od 24. lipnja 1992. o minimalnim zahtjevima za postavljanje sigurnosnih znakova i/ili znakova za zaštitu zdravlja na radu (deveta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

16.  Direktiva Vijeća 92/57/EEZ od 24. lipnja 1992. o primjeni minimalnih sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta na privremenim ili pokretnim gradilištima (osma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

17.  Direktiva Vijeća 92/29/EEZ od 31. ožujka 1992. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za poboljšanje medicinske skrbi na brodovima**

18.  Direktiva Vijeća 90/270/EZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima (peta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

19.  Direktiva Vijeća 90/269/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimumu zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta pri ručnom prenošenju tereta u slučajevima kad postoji opasnost osobito od ozljeda leđa radnika (četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEC)**

20.  Direktiva Vijeća 89/656/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za uporabu osobne zaštitne opreme na radnom mjestu (treća pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

21.  Direktiva Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima na gradilištima (prva pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)**

22.  Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu**

C.  Klimatske aktivnosti

23.  Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

24.  Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006

D.  Energija

25.  Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre

26.  Uredba (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005

27.  Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003

28.  Uredba (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora

29.  Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ

30.  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ

E.  Poduzeća i industrija

31.  Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila

32.  Uredba (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o homologaciji motornih vozila i motora s obzirom na emisije iz teških vozila (Euro VI) i pristupu informacijama za popravak i održavanje vozila i izmjenama Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Direktive 2007/46/EZ i stavljaju izvan snage direktiva 80/1269/EEZ, 2005/55/EZ i 2005/78/EZ

33.  Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju

34.  Uredba (EZ) br. 79/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o homologaciji motornih vozila s pogonom na vodik i izmjenama Direktive 2007/46/EZ

35.  Direktiva 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o sigurnosti igračaka

36.  Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice

37.  Direktiva 2009/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim odredbama za mjerne instrumente i za metode mjeriteljskog nadzora (preinačena)

38.  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva)

39.  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ

40.  Direktiva 2004/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o usklađivanju zakona i ostalih propisa u vezi s primjenom načela dobre laboratorijske prakse i provjeri njihove primjene u ispitivanju kemijskih tvari

41.  Direktiva 2004/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o nadzoru i provjeri dobre laboratorijske prakse (DLP)

42.  Uredba (EZ) br. 2003/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o gnojivima

43.  Direktiva 2000/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. svibnja 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na emisiju buke u okoliš uzrokovane opremom za uporabu na otvorenom

44.  Direktiva 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve

45.  Direktiva Vijeća 75/324/EEZ od 20. svibnja 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aerosolnim raspršivačima

F.  Okoliš

46.  Uredba (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana

47.  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica

48.  Direktiva 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama

49.  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006**

50.  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Okvirna direktiva o otpadu)

51.  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)

52.  Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu

53.  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava

54.  Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE)

55.  Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o otpremi pošiljaka otpada [Am. 4]

56.  Uredba (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari i o izmjeni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ

57.  Direktiva 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja

58.  Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ

59.  Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom voda za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ

60.  Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ

61.  Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku

62.  Direktiva 2004/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva nastalih upotrebom organskih otapala u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila, te o izmjeni Direktive 1999/13/EZ

63.  Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom okoliša

64.  Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari

65.  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike

66.  Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima

67.  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada

68.  Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju

69.  Direktiva Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT)

70.  Direktiva 94/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja

71.  Direktiva 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu

72.  Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora

73.  Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

74.  Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi

G.  Statistika

75.  Uredba (EZ) br. 1185/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o statističkim podacima o pesticidima

76.  Uredba (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o statističkim podacima Zajednice o javnom zdravlju i zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu

77.  Uredba (EZ) br. 1166/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o istraživanjima o strukturi poljoprivrednih gospodarstava i o istraživanju o metodama poljoprivredne proizvodnje i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 571/88

78.  Uredba (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici

79.  Uredba (EZ) br. 763/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o popisu stanovništva i stanova

80.  Uredba (EZ) br. 452/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o izradi i razvoju statistike o obrazovanju i cjeloživotnom učenju

81.  Uredba (EZ) br. 451/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi nove statističke klasifikacije proizvoda po djelatnostima (KPD) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3696/93**** [Am. 5]

82.  Uredba (EZ) br. 295/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o strukturnim poslovnim statistikama (preinaka)**** [Am. 6]

83.  Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima

84.  Uredba (EZ) br. 458/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. travnja 2007. o Europskom sustavu integrirane statistike socijalne zaštite (ESSPROS)

85.  Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima**** [Am. 7]

86.  Uredba (EZ) br. 1161/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2005. o sastavljanju tromjesečnih nefinancijskih izvješća institucionalnog sektora **** [Am. 8]

87.  Uredba (EZ) br. 808/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o statistici Zajednice o informacijskom društvu

88.  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS)

89.  Uredba Vijeća (EZ) br. 530/1999 od 9. ožujka 1999. o strukturnoj statistici o dohotku i troškovima rada

90.  Uredba Vijeća (EZ) br. 1165/98 od 19. svibnja 1998. o kratkoročnim statistikama **** [Am. 9]

91.  Uredba Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena **** [Am. 10]

92.  Uredba Vijeća (EEZ) br. 696/93 od 15. ožujka 1993. o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnoga sustava unutar Zajednice **** [Am. 11]

93.  Uredba Vijeća (EEZ) br. 3924/91 od 19. prosinca 1991. uspostavi istraživanja Zajednice o industrijskoj proizvodnji**** [Am. 12]

H.  Unutarnje tržište i usluge

94.  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu

95.  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda**** [Am. 13]

96.  Direktiva 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga

I.  Mobilnost i prijevoz

97.  Uredba (EZ) br. 1073/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006

98.  Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ

99.  Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća

100.  Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta

101.  Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu

102.  Direktiva 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

103.  Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava

104.  Uredba (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o zajedničkim pravilima u području sigurnosti civilnog zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2320/2002**

105.  Direktiva 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture

106.  Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari*

107.  Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu

108.  Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice**

109.  Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (preinačena)

110.  Uredba (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o provedbi Međunarodnog pravilnika o upravljanju sigurnošću unutar Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3051/95

111.  Direktiva 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe***

112.  Uredba (EZ) br. 2111/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi liste Zajednice koja sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice i o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji obavlja let

113.  Direktiva 2005/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o jačanju sigurnosne zaštite luka**

114.  Direktiva 2005/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o usklađenim riječnim informacijskim servisima (RIS) na unutarnjim vodnim putovima u Zajednici

115.  Uredba (EZ) br. 868/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zaštiti od subvencija i nepravednih praksi određivanja cijena koje uzrokuju štetu zračnim prijevoznicima Zajednice koji pružaju usluge zračnog prijevoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice

116.  Uredba (EZ) br. 789/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o prelasku teretnih i putničkih brodova između registara unutar Zajednice i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 613/91

117.  Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem

118.  Direktiva 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži

119.  Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici

120.  Uredba (EZ) br. 782/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o zabrani organokositrenih spojeva na brodovima

121.  Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ

122.  Direktiva 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove

123.  Uredba (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) i izmjeni uredaba o pomorskoj sigurnosti i sprečavanju onečišćenja s brodova

124.  Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ

125.  Direktiva 2002/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. ožujka 2002. o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja vezanih uz buku u zračnim lukama Zajednice

126.  Direktiva 2001/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret

127.  Direktiva Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila

128.  Direktiva Vijeća 98/41/EZ od 18. lipnja 1998. o upisu osoba koje putuju na putničkim brodovima koji plove prema lukama ili iz luka država članica Zajednice

129.  Direktiva Vijeća 96/50/EZ od 23. srpnja 1996. o usklađivanju uvjeta za dobivanje nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz robe i putnika unutarnjim vodnim putovima u Zajednici

130.  Direktiva Vijeća 95/50/EZ od 6. listopada 1995. o jedinstvenim postupcima nadzora prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu

131.  Uredba Vijeća (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. godine o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva

132.  Direktiva Vijeća 91/672/EEZ od 16. prosinca 1991. o uzajamnom priznavanju nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima

J.  Zdravlje i potrošači

133.  Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida

134.  Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda**

135.  Direktiva 2009/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (preinačena)

136.  Direktiva 2009/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o usklađivanju zakonodavstva država članica o ekstrakcijskim otapalima koja se koriste u proizvodnji hrane i sastojaka hrane

137.  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ

138.  Uredba (EZ) br. 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o lijekovima za naprednu terapiju i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004

139.  Uredba (EZ) br. 1901/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu i izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1768/92, Direktive 2001/20/EZ, Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004

140.  Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje

141.  Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 1999/109/EZ***

142.  Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi

143.  Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla

144.  Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane

145.  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove

146.  Uredba (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom

147.  Uredba (EZ) br. 2065/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. studenoga 2003. o aromama dima koje se uporabljuju ili su namijenjene za uporabu u ili na hrani

148.  Uredba (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje

149.  Uredba (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama

150.  Direktiva 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza, o izmjeni Odluke Vijeća 90/424/EEZ i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/117/EEZ**

151.  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane

152.  Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. godine o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija

153.  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu

154.  Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ

155.  Uredba (EZ) br. 141/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1999. o lijekovima za rijetke bolesti

156.  Direktiva 1999/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. veljače 1999. o usklađivanju zakonodavstava država članica o hrani i sastojcima hrane podvrgnutim ionizirajućem zračenju***

157.  Uredba (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane

158.  Uredba Vijeća (EEZ) br. 315/93 od 8. veljače 1993. o utvrđivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminata u hrani**

159.  Direktiva Vijeća 89/108/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na brzo smrznutu hranu namijenjenu prehrani ljudi

K.  Oporezivanje i carinska unija

160.  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(3) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 6.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0127.
(5)Mišljenje od 16. listopada 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014.
(7)Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23.).
(8) Uredba (EZ) br. 451/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi nove statističke klasifikacije proizvoda po djelatnostima (KPD) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3696/93 (SL L 145, 4.6.2008., str. 65.).
(9) Uredba (EZ) br. 295/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o strukturnim poslovnim statistikama (SL L 97, 9.4.2008., str. 13.).
(10) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).
(11) Uredba (EZ) br. 1161/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2005. o sastavljanju tromjesečnih nefinancijskih izvješća institucionalnog sektora (SL L 191, 22.7.2005., p. 22.).
(12) Uredba Vijeća (EZ) 1165/98 od 19. svibnja 1998. o kratkoročnim statistikama (SL L 162, 5.6.1998., str. 1.). Uredba Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (SL L 257, 27.10.1995., str. 1.). Uredba Vijeća (EEZ) br. 696/93 od 15. ožujka 1993. o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnog sustava unutar Zajednice (SL L 76, 30.3.1993., str. 1.); Uredba Vijeća (EEZ) br. 3924/91 od 19. prosinca 1991. o uspostavi istraživanja Zajednice o industrijskoj proizvodnji (SL L 374, 31.12.1991., str. 1.).
(13) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).
(14)U informativne svrhe, pravni akti koji se odnose na skraćeni rok u skladu s člankom 2. stavkom 6. u ovom su Prilogu označeni jednom zvjezdicom, pravni akti koji se odnose na hitni postupak u skladu s člankom 3. u ovom su Prilogu označeni dvjema zvjezdicama, pravni akti koji se odnose na hitni postupak u skladu s člankom 3. i na skraćeni rok u skladu s člankom 2. stavkom 6. u ovom su Prilogu označeni trima zvjezdicama, a pravni akti iz drugog podstavka članka 2. stavka 5. u ovom su Prilogu označeni četirima zvjezdicama. [Am. 3]


Imenovanje člana Revizorskog suda - g. Oskar HERICS (AT)
PDF 188kWORD 35k
Odluka Europskog parlamenta od 25.veljače 2014. o predloženom imenovanju Oskara Hericsa za člana Revizorskog suda (C7-0009/2014 – 2014/0802(NLE))
P7_TA(2014)0115A7-0128/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0009/2014),

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0128/2014),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor Parlamenta ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 17. veljače 2014. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Oskar Herics imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i radi obavijesti Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Izmjena članka 136. Poslovnika o nazočnosti zastupnika na sjednicama
PDF 255kWORD 41k
Odluka Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o izmjeni članka 136. Poslovnika Europskog parlamenta o nazočnosti zastupnika na sjednicama (2013/2033(REG))
P7_TA(2014)0116A7-0038/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog izmjene Poslovnika B7‑0051/2013,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku 2005/684/EZ, Euratom od 28. rujna 2005. o usvajanju Statuta zastupnika u Europskom parlamentu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Predsjedništva od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. o provedbenim mjerama za Statut zastupnika u Europskom parlamentu(2),

–  uzimajući u obzir članke 211. i 212. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0038/2014),

1.  odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedenu izmjenu;

2.  podsjeća da ta izmjena stupa na snagu prvoga dana sljedeće sjednice;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Tekst na snazi   Izmjena
Amandman 1
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 136. – stavak 2.
2.  Imena nazočnih zastupnika, upisana u popis nazočnih, unose se u zapisnik sa svake sjednice.
2.  Imena nazočnih zastupnika, upisana u popis nazočnih, unose se u zapisnik sa svake sjednice s napomenom „nazočan/nazočna”. Imena zastupnika čiju je ispriku prihvatio Predsjednik unose se u zapisnik sa svake sjednice s napomenom „ispričan/ispričana”.

(1) SL L 262, 7.10.2005., str. 1.
(2) SL C 159, 13.7.2009., str. 1.


Cilj smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila za 2020. ***I
PDF 273kWORD 39k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 443/2009 o određivanju načina postizanja cilja smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila za 2020. (COM(2012)0393 – C7-0184/2012 – 2012/0190(COD))
P7_TA(2014)0117A7-0151/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0393),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0184/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 29. studenoga 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam (A7-0151/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 443/2009 radi utvrđivanja načinâ za postizanje cilja smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila do 2020.

P7_TC1-COD(2012)0190


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 333/2014.)

(1) SL C 44, 15.2.2013., str. 109.


Žig Zajednice ***I
PDF 878kWORD 485k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice (COM(2013)0161 – C7-0087/2013 – 2013/0088(COD))
P7_TA(2014)0118A7-0031/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0161),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 118. stavak 1 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0087/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o korištenju delegiranih akata od 14. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0031/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  traži od Komisije da poduzme mjere za kodificiranje Uredbe kad zakonodavni postupak završi;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice

P7_TC1-COD(2013)0088


(tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniraju Europske unije, a posebno njegov članak 118. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(1),

budući da:

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice(2), 2009. kodificirana kao Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice(3), stvorila je sustav zaštite žigova posebno za Europsku uniju koji je omogućio zaštitu žigova na razini Europske unije u skladu sa zaštitom žigova dostupnom na razini država članica prema sustavima nacionalnih žigova usklađenima Direktivom Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima(4), kodificiranom kao Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima(5).

(2)  Slijedom stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona trebalo bi ažurirati terminologiju Uredbe (EZ) br. 207/2009. Pod tim se podrazumijeva zamjena riječi „žig Zajednice” riječima „europski žig Europske unije”. U skladu sa zajedničkim pristupom decentraliziranim agencijama, oko kojeg su se u srpnju 2012. složili Europski parlament, Vijeće i Komisija, naziv „Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigova i dizajna)” trebao bi se zamijeniti nazivom „Agencija Europske unije za žigove i dizajne intelektualno vlasništvo” (dalje u tekstu „Agencija”) [Am. 1].

(3)  U nastavku Komunikacije Komisije od 16. srpnja 2008. o Strategiji prava industrijskog vlasništva za Europu(6), Komisija je obavila sveobuhvatnu procjenu sveukupnog funkcioniranja sustava žiga u Europi kao cjelini, obuhvaćajući razinu Unije i nacionalne razine te njihov međuodnos.

(4)  U svojim zaključcima od 25. svibnja 2010. o budućem preispitivanju sustava žiga u Europskoj uniji(7), Vijeće je zatražilo od Komisije da iznese prijedloge za preispitivanje Uredbe (EZ) br. 207/2009 i Direktive 2008/95/EZ.

(5)  Iskustvo stečeno od uspostavljanja sustava žiga Zajednice pokazalo je da su poduzeća s područja Unije i iz trećih zemalja prihvatila taj sustav, koji je postao uspješna i održiva dopuna i alternativa zaštiti žigova na razini država članica. [Am. 2]

(6)  Nacionalni žigovi ipak su i dalje potrebni onim poduzećima koja ne žele zaštitu svojih žigova na razini Unije ili koja ne mogu dobiti zaštitu diljem Unije dok nacionalna zaštita ne naiđe na prepreke. Svaka osoba koja traži zaštitu žiga trebala bi odlučiti traži li se zaštita samo kao nacionalni žig u jednoj državi članici ili više njih, samo kao žig Europske unije ili kao oboje.

(7)  Iako je procjena ukupnog funkcioniranja sustava žiga Zajednice potvrdila da su se mnogi aspekti tog sustava, uključujući osnovna načela na kojima je utemeljen, tijekom vremena pokazali dobrima te i dalje zadovoljavaju poslovne potrebe i očekivanja, Komisija je u svojoj komunikaciji „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva” od 24. svibnja 2011.(8) zaključila da postoji potreba da se sustav žiga u Uniji modernizira tako što će ga se kao cjelinu učiniti djelotvornijim, učinkovitijim i dosljednijim te prilagoditi razdoblju interneta.

(8)  Zajedno s poboljšanjem i izmjenama sustava žiga Zajednice, zakoni i prakse o nacionalnim žigovima trebaju se dodatno uskladiti i usuglasiti sa sustavom žiga Unije u mjeri koja je primjerena kako bi se ostvarili što sličniji uvjeti za registraciju i zaštitu žigova diljem Unije.

(9)  Kako bi se omogućilo više fleksibilnosti uz istodobno osiguravanje veće pravne sigurnosti u pogledu načina prikazivanja žigova, zahtjev koji se odnosi na mogućnost grafičkog prikazivanja trebalo bi izbrisati iz definicije europskog žiga Europske unije. Trebalo bi biti dopušteno da se znak prikazuje u registru žigova Europske unije u bilo kojem prikladnom obliku i to ne nužno grafički, sve dok se on može prikazati na jasan, precizan, samostalan, lako dostupan, postojan i objektivan način. Trebalo bi stoga biti dopušteno da se znak prikazuje u bilo kojem prikladnom obliku, uzimajući u obzir općedostupnu tehnologiju kojom se i to ne nužno grafički, sve dok prikaz omogućuje nadležnim tijelima i javnosti omogućuje da s preciznošću precizno i jasno odrede točan predmet zaštite. [Am. 3]

(10)  Trenutačnim odredbama Uredbe (EZ) br. 207/2009 nedostaje ponuda iste razine zaštite oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla kao drugih instrumenata prava Unije. Stoga je nužno objasniti apsolutne razloge za odbijanje koji se odnose na oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla te osigurati potpunu sukladnost s odgovarajućim zakonodavstvom Unije koje pruža zaštitu tih naslova intelektualnog vlasništva. Radi dosljednosti s ostalim zakonima Unije, opseg tih apsolutnih razloga treba se proširiti kako bi obuhvatio i zaštićene tradicionalne izraze za vina i zajamčene tradicionalne specijalitete.

(11)  Žigovi prijavljeni za registraciju koji su napisani na nekom pismu ili jeziku koji nisu razumljivi u Uniji ne bi se smjeli zaštiti ako bi se njihova registracija morala odbiti zbog apsolutnih razloga prilikom prevođenja ili transkribiranja na bilo koji službeni jezik država članica.

(12)  Primjereno je otežati nepošteno prisvajanje žigova proširivanjem mogućnosti da se usprotivi prijavama žiga Europske unije podnesenima s lošom namjerom.

(13)  S ciljem očuvanja snažne zaštite prava povezanih s oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla zaštićenih na razini Unije, potrebno je objasniti da ova prava omogućuju protivljenje registraciji nekog novog žiga Europske unije, bez obzira na to čine li ona ujedno i razloge za odbijanje koje ispitivač po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir.

(14)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna sukladnost s načelom prioriteta prema kojem ranije registrirani žig ima prednost pred kasnije registriranim žigom, nužno je utvrditi da provedba prava dodijeljenih žigom Europske unije ne smije dovoditi u pitanje prava nositelja stečena prije podnošenja prijave ili prije datuma prvenstva žiga Europske unije. To je u skladu s člankom 16. stavkom 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva od 15. travnja 1994.(9)

(15)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i jasnoća, nužno je razjasniti da ne samo u slučaju sličnosti nego i u slučaju kad se istovjetni znak koristi za istovjetne proizvode ili usluge, europskom bi žigu trebalo dodijeliti zaštitu samo ako negativno utječe na glavnu funkciju europskog žiga te u toj mjeri, a to je jamčiti komercijalno podrijetlo proizvoda ili usluga. [Am. 4]

(16)  Do zabune u vezi s komercijalnim izvorom iz kojeg potječu proizvodi ili usluge može doći kad trgovačko društvo upotrebljava isti ili sličan znak kao naziv marke tako da uspostavlja vezu između trgovačkog društva koje nosi taj naziv i proizvoda ili usluga koji dolaze iz tog trgovačkog društva. Povreda žiga Europske unije stoga treba obuhvaćati i uporabu znaka kao naziva marke ili slične oznake sve dok se uporaba vrši u svrhu razlikovanja proizvoda ili usluga prema njihovu komercijalnom podrijetlu.

(17)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna sukladnost s posebnim zakonodavstvom Unije, primjereno je osigurati da nositelj žiga Europske unije ima pravo zabraniti trećoj strani uporabu znaka u komparativnom oglašavanju ako je takvo komparativno oglašavanje protivno Direktivi 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju(10).

(18)  U cilju S ciljem jačanja zaštite žiga i učinkovitijeg suzbijanja krivotvorenja, te ne dovodeći u pitanje pravila WTO-a, a posebno članak V. GATT-a o slobodi tranzita, nositelj europskog žiga Europske unije trebao bi treba imati pravo spriječiti treće strane onemogućiti trećim stranama da u carinsko područje Unije unose robu koja na tom području nije puštena u slobodan promet, ako takva roba dolazi iz trećih zemalja i bez odobrenja nosi žig koji je u biti gotovo jednak europskom žigu Europske unije registriranom za tu robu. Time se ne bi trebao dovoditi u pitanje neometan tranzit generičkih lijekova u skladu s međunarodnim obvezama Europske unije, a posebno u skladu s Deklaracijom o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju usvojenom na ministarskoj konferenciji WTO-a u Dohi 14. studenog 2001. [Am. 115

(18a)  Nositelju žiga Europske unije treba se omogućiti poduzimanje mjerodavnih pravnih radnji, uključujući, između ostalog, pravo da traži od državnih carinskih vlasti da poduzmu mjere u vezi s robom kojom se navodno krše prava nositelja kao što su zadržavanje i uništenje u skladu s Uredbom (EU) 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11). [Am. 6]

(18b)  Člankom 28. Uredbe (EU) br. 608/2013 utvrđuje se da je nositelj prava odgovoran za naknadu štete posjedniku robe u slučaju da se, između ostalog, za robu naknadno utvrdi da se njome ne krši pravo intelektualnog vlasništva. [Am. 7]

(18c)  Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje neometanog provoza generičkih lijekova. Nositelj žiga Europske unije ne bi trebao imati pravo, na temelju uočene ili stvarne sličnosti između međunarodnog nezaštićenog imena (INN) aktivnog sastojka u lijekovima i registriranog žiga, bilo kojoj trećoj strani da u okviru trgovačke djelatnosti unosi robu u carinsko područje države članice. [Am. 8]

(19)  Kako bi se učinkovitije spriječio ulazak krivotvorene robe, naročito u kontekstu internetske prodaje kad se roba dostavlja u malim pošiljkama kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 608/2013, nositelj valjano registriranog žiga Europske unije treba imati pravo zabraniti uvoz takve robe u Uniju, čak i kada samo njezin pošiljatelj krivotvorene robe posluje u komercijalne svrhe tijeku trgovine. U slučajevima u kojima su te mjere poduzete države članice trebaju osigurati da se pojedincima ili subjektima koji su naručili robu pruže informacije o razlozima tih mjera te o njihovim pravima u vezi s pošiljateljem;. [Am. 9]

(20)  Kako bi se nositeljima žiga Europske unije omogućila učinkovitija borba protiv krivotvorenja, trebali bi imati pravo zabraniti stavljanje na robu žiga koji povrjeđuje pravo i sve provedbene akte prije stavljanja žiga.

(21)  Isključivim pravima koja se dodjeljuju žigom Europske unije ne bi se trebalo ovlastiti nositelja da zabrani uporabu znakova ili naznaka koje se upotrebljavaju pravedno i u skladu s poštenom praksom u industrijskim i trgovačkim pitanjima. Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za nazive marka i žigova u slučaju sukoba u kontekstu toga da se nazivima marka redovito pruža neograničena zaštita od novih žigova, takva uporaba trebala bi uključivati uporabu samo nečijeg osobnog imena. Nadalje, trebala bi uključivati uporabu opisnih ili nerazlikovnih znakova ili oznaka općenito. Osim toga, nositelj ne bi smio biti ovlašten onemogućiti opću poštenu i pravednu uporabu žiga Europske unije za utvrđivanje proizvoda ili usluga kao nositeljevih ili upućivanje na njih.

(22)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i sačuvala zakonito stečena prava žiga, primjereno je i nužno utvrditi da, bez utjecanja na načelo da se novi žig ne može nametnuti na štetu ranijeg žiga, nositelji europskog žiga Europske unije ne smiju imati pravo protiviti se uporabi novog žiga ako je novi žig dobiven u vrijeme kad raniji žig nije mogao biti nametnut na štetu novog žiga. Pri kontrolama, carinske bi se vlasti trebale koristiti ovlastima i postupcima predviđenim zakonodavstvom Unije u pogledu primjene carinskih propisa za zaštitu intelektualnog vlasništva. [Am. 10]

(23)  Zbog pravednosti i pravne sigurnosti uporaba žiga Europske unije u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran treba biti dovoljna da bi se sačuvala prava dodijeljena neovisno o tome je li žig registriran u obliku u kojem se koristi.

(24)  Uredbom (EZ) br. 207/2009 Komisiji se dodjeljuju ovlasti kako bi se donijela pravila kojima se provodi ta Uredba. Zbog stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona potrebno je uskladiti ovlasti dodijeljene u okviru Uredbe (EZ) br. 207/2009 s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije.

(25)  Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravovremeno i na primjeren način dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(26)  Kako bi se osigurala djelotvorna registracija pravnih akata povezanih sa žigom Europske unije kao predmet vlasništva te osigurala potpuna transparentnost registra europskih žigova, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora treba delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja određenih obveza podnositelja prijave što se tiče određenih žigova, pojedinosti o postupcima za upis prijenosa žigova Europske unije, stvaranja i prijenosa prava in rem, izvršenja, uključenosti u stečajni postupak te odobrenja ili prijenosa licencije u registar te za otkazivanje ili izmjenjivanje odgovarajućih unosa.

(27)  S obzirom na postupni pad i zanemariv broj prijava žiga Zajednice podnesenih u središnjim uredima država članica za intelektualno vlasništvo („uredi država članica”), trebalo bi dopustiti podnošenje prijava žiga Europske unije samo u Agenciji.

(28)  Zaštita žiga Europske unije dodjeljuje se u vezi s posebnim proizvodima ili uslugama čija narav i broj određuju opseg zaštite koja je pružena vlasniku žiga. Stoga je ključno uspostaviti pravila za označivanje i klasifikaciju proizvoda i usluga u Uredbi (EZ) br. 207/2009 te osigurati pravnu sigurnost i dobro upravljanje zahtijevanjem da se za proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga utvrdi podnositelj prijave uz dovoljnu jasnoću i preciznost kako bi se, isključivo na temelju prijave, nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima omogućilo da odrede opseg zaštite za koju su se prijavili. Uporaba općenitih izraza treba se protumačiti kao da uključuje samo sve proizvode i usluge jasno obuhvaćene doslovnim značenjem izraza. Nositelji žigova Europske unije, koji su zbog prijašnje prakse Agencije registrirani s obzirom na cijeli naslov razreda iz Nicanske klasifikacije, trebaju imati mogućnost prilagodbe svojih specifikacija proizvoda i usluga kako bi se osiguralo da sadržaj registra zadovoljava potreban standard jasnoće i preciznosti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(29)  Kako bi se osigurao djelotvoran i učinkovit sustav podnošenja prijava za žig Europske unije, uključujući zahtjeve za pravo prvenstva i senioritet, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu određivanja sredstava i načina podnošenja prijave za žig Europske unije, pojedinosti o službenim uvjetima prijave žiga Europske unije, sadržaja te prijave, vrste pristojbe za prijavu, kao i pojedinosti o postupcima utvrđivanja uzajamnosti te zahtijevanja prvenstva prethodne prijave, izložbenog prava prvenstva i senioriteta nacionalnog žiga. [Am. 11]

(30)  Trenutačni sustav žiga Europske unije i nacionalnih pretraživanja nije ni pouzdan ni učinkovit. Stoga bi ga trebalo zamijeniti stavljanjem na raspolaganje sveobuhvatnih, brzih i snažnih tražilica koje javnost može slobodno upotrebljavati u kontekstu suradnje Agencije s uredima država članica.

(31)  Kako bi se osiguralo da Agencija djelotvorno, učinkovito i brzo ispita i registrira prijave žiga Europske unije, upotrebljavajući postupke koji su transparentni, temeljiti, pošteni i pravedni, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora treba delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja pojedinosti o postupcima povezanima s provjerom poštovanja uvjeta za datum podnošenja prijave te formalnih uvjeta prijave, o postupcima za provjeravanje plaćanja pristojbi za razred te provjeru apsolutnih razloga za odbijanje, pojedinosti koje se tiču objave prijava, o postupcima za ispravljanje pogrešaka u objavi prijava, pojedinosti o postupcima povezanima s primjedbama trećih strana, pojedinosti postupka prigovora, pojedinosti o postupcima za podnošenje i ispitivanje prigovora te one koji upravljaju izmjenama i razdvajanjem prijave, pojedinosti koje se trebaju zabilježiti u registru prilikom registriranja žiga Europske unije, načinima objave registracije i sadržaja te načinima izdavanja potvrde o registraciji.

(32)  Kako bi se omogućilo djelotvorno i učinkovito produljenje žigova Europske unije te sigurna primjena odredbi o izmjeni i razdvajanju žiga Europske unije u praksi, ne dovodeći u pitanje pravnu sigurnost, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja načina postupka produljenja žiga Europske unije i postupaka njegove izmjene i razdvajanja. [Am. 12]

(33)  Kako bi se nositelju žiga Europske unije dopustilo da se jednostavno odrekne žiga Europske unije, a da se pritom poštuju prava trećih strana upisanih u registar u vezi s tim žigom, kako bi se osiguralo da se žig Europske unije može opozvati ili proglasiti ništavim na djelotvoran i učinkovit način transparentnim, temeljitim, poštenim i pravednim postupcima te kako bi se u obzir uzela načela utvrđena u ovoj Uredbi, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu određivanja postupka kojim se uređuje odricanje od žiga Europske unije, kao i postupaka za opoziv i ništavost.

(34)  Kako bi se omogućilo da žalbeno vijeće djelotvorno, učinkovito i u cijelosti pregleda odluke Agencije transparentnim, temeljitim, poštenim i pravednim postupkom kojim se u obzir uzimaju načela utvrđena u Uredbi (EZ) br. 207/2009, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu određivanja pojedinosti o sadržaju obavijesti o žalbi, postupku za podnošenje i ispitivanje prijave, sadržaju i obliku odluka žalbenog vijeća te naknadi pristojbe za prijavu.

(35)  Kao dopuna postojećim odredbama o zajedničkim žigovima Zajednice te kako bi se ispravila trenutačna neravnoteža između nacionalnih sustava i sustava žiga Europske unije, potrebno je dodati niz posebnih odredbi u svrhu pružanja zaštite europskih certifikacijskih žigova koji ustanovi ili organizaciji za izdavanje potvrda omogućuju dopuštenje pristašama sustava za izdavanje potvrda uporabe žiga kao oznake proizvoda ili usluga koji su u skladu s uvjetima izdavanja potvrda.

(35a)  Kako bi se doprinijelo poboljšanju uspješnosti cijelog sustava registracije i kako bi se osiguralo odbijanje registracije žiga u slučaju postojanja apsolutnih razloga za odbijanje, uključujući posebno ako je žig opisan ili nerazlikovan ili takve naravi kojom bi se moglo javnost dovesti u zabludu kad je riječ o npr. prirodi, kvaliteti ili geografskom podrijetlu robe ili usluga, trećim bi se stranama trebalo omogućiti da pismenim putem dostave središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država članica opažanja u kojima izlažu apsolutne razloge koji su prepreka registraciji. [Am. 13]

(36)  Kako bi se omogućila djelotvorna i učinkovita uporaba europskih zajedničkih i certifikacijskih žigova, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja službenog sadržaja razdoblja za podnošenje propisa o uporabi tih žigova i njihovu sadržaju. [Am. 14]

(37)  Iskustvo stečeno u prijavi trenutačnog sustava žiga Zajednice pokazalo je da postoji mogućnost poboljšanja određenih aspekata postupka. Prema tome, po potrebi treba poduzeti određene mjere za pojednostavljivanje i ubrzavanje postupaka te za jačanje pravne sigurnosti i predvidljivosti.

(38)  Kako bi se osiguralo neometano, djelotvorno i učinkovito funkcioniranje sustava žigova Europske unije, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja uvjeta koji se odnose na oblik odluka, pojedinosti o usmenom postupku i načina izvođenja dokaza, načina dostavljanja obavijesti, postupka utvrđivanja gubitka prava, načina komuniciranja i obrazaca kojima se trebaju koristiti strane u postupku, pravila o izračunavanju i trajanju vremenskih ograničenja, postupaka za opoziv odluke ili brisanje unosa iz registra te ispravljanje očitih pogrešaka u odlukama i pogrešaka koje se mogu pripisati Agenciji, načina prekidanja postupka i postupaka koji se odnose na raspodjelu i utvrđivanje troškova, pojedinosti koje treba unijeti u registar, pojedinosti o uvidu u spise i njihovu vođenju, načina objavljivanja u Glasniku žigova Europske unije i Službenom listu Agencije, načina administrativne suradnje između Agencije i tijela vlasti država članica te pojedinosti o zastupanju pred Agencijom. [Am. 15]

(39)  Iz razloga pravne sigurnosti i veće transparentnosti primjereno je jasno odrediti sve zadaće Agencije, uključujući i one koje nisu povezane s upravljanjem sustavom žiga Unije.

(40)  S ciljem poticanja konvergencije praksi i razvoja zajedničkih sredstava, nužno je uspostaviti prikladan okvir za suradnju između Agencije i ureda država članica, jasno određujući ključna područja suradnje i omogućujući Agenciji usklađivanje odgovarajućih zajedničkih projekata u interesu Unije i financiranje, sve do najvećeg mogućeg iznosa, tih zajedničkih projekata bespovratnim sredstvima. Navedene aktivnosti suradnje trebale bi biti korisne za poduzeća koja se koriste sustavima žigova u Uniji.Europi. Za korisnike režima Unije utvrđenog u ovoj Uredbi (EZ) br. 207/2009 zajednički projekti, posebice baze podataka koje se koriste u svrhu pretraživanja i savjetovanja, trebaju pružiti, besplatno, dodatna, uključiva i učinkovita i besplatna sredstva kako bi bili u skladu s posebnim zahtjevima koji proizlaze iz jedinstvenog karaktera europskog žiga Europske unije. Međutim, ne bi smjelo biti obvezujuće da države članice provode rezultate takvih zajedničkih projekata. Iako je važno da sve strane doprinose uspjehu zajedničkih projekata, posebice dijeljenjem najboljih praksi i iskustava, stroga obveza kojom se zahtijeva da sve države članice provode rezultate zajedničkih projekata, čak i ako, na primjer, država članica smatra da već ima bolji IT ili sličnu uslugu, ne bi bila ni proporcionalna ni u najboljem interesu korisnika. [Am. 16]

(41)  Određena načela povezana s upravljanjem Agencijom trebaju se prilagoditi zajedničkom pristupu decentraliziranim agencijama koji su u srpnju 2012. donijeli Europski parlament, Vijeće i Komisija.

(42)  Radi veće pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je ažurirati neke odredbe u vezi s organizacijom i funkcioniranjem Agencije.

(43)  Radi dobrog financijskog upravljanja, nakupljanje znatnih proračunskih viškova treba izbjegavati. Ovim se ne dovodi u pitanje Agencijino održavanje financijske rezerve kojom se pokriva jedna godina njezinih operativnih rashoda kako bi se osigurao kontinuitet njezinih operacija i izvršavanje njezinih zadataka.

(44)  Kako bi se omogućilo djelotvorno i učinkovito pretvaranje prijave ili registracije žiga Europske unije u nacionalnu prijavu žiga uz istodobno osiguravanje temeljitog ispitivanja odgovarajućih zahtjeva, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja službenih uvjeta s kojima zahtjev za pretvaranje mora biti u skladu te pojedinosti o njegovu ispitivanju i objavi.

(44a)  Struktura pristojbi utvrđena je Uredbom Komisije (EZ) br. 2869/95(12). Međutim, struktura pristojbi središnji je aspekt funkcioniranja sustava žiga Unije te je revidirana samo dvaput od uspostavljanja, i to tek nakon značajne političke rasprave. Struktura pristojbi trebala bi stoga biti izravno regulirana u Uredbi (EZ) br. 207/2009. Uredbu (EZ) br. 2869/95(13) stoga treba staviti izvan snage, a odredbe o strukturi pristojbi koje se nalaze u Uredbi Komisije (EZ) br. 2868/952 trebalo bi izbrisati. [Am. 17]

(45)  Kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita metoda rješavanja sporova, osiguravanja dosljednosti s režimom jezika utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 207/2009, brzo donošenje u slučajevima s odluka o jednostavnim predmetima te djelotovorna i učinkovita organizacija žalbenog vijeća, te kako bi se jamčila prikladna i realistična razina pristojbi koje će Agencija naplaćivati, uz pridržavanje proračunskih načela određenih u Uredbi (EZ) br. 207/2009, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora treba delegirati Komisiji u odnosu na dodatno utvrđivanje detalja o jezicima koji se trebaju koristiti pred Agencijom, slučajevima u kojima bi jedan član trebao podnijeti prigovor i otkazati odluke, detaljima o organizaciji žalbenog vijeća, iznosima pristojbi koje treba platiti Agenciji i detaljima vezanima za njihovo plaćanje pristojbi. [Am. 18]

(46)  Kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita registracija međunarodnih žigova, potpuno u skladu s pravilima Protokola povezanoga s Madridskim sporazumom o međunarodnoj registraciji žigova, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja uvjeta o postupcima povezanima s međunarodnom registracijom žigova.

(46a)  Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001, koji je dao mišljenje 11. srpnja 2013(14). [Am. 19]

(47)  Uredba (EZ) br. 207/2009 trebala bi se izmijeniti u skladu s tim.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 207/2009 mijenja se kako slijedi:

(1)  u naslovu „žigu Zajednice” zamjenjuje se „ žigu Europske unije ”;

(2)  u cijeloj Uredbi riječi „žig Zajednice” zamjenjuju se riječima „europski žig Europske unije” i prave se sve nužne gramatičke promjene; [Am. 20 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu koji se razmatra.]

(3)  u cijeloj Uredbi riječi „sud za žigove Zajednice” zamjenjuju se riječima „sud za europske žigove Europske unije” i prave se sve nužne gramatičke promjene; [Am. 21 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu koji se razmatra.]

(4)  u cijeloj Uredbi riječi „zajednički žig Zajednice” zamjenjuju se riječima „zajednički europski žig Europske unije” i prave se sve nužne gramatičke promjene; [Am. 22 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu koji se razmatra.]

(5)  u cijeloj Uredbi, osim u slučajevima iz točaka (2), (3) i (4), riječi „Zajednica”, „Europska zajednica” i „Europske zajednice” zamjenjuju se riječju „Unija” i prave se sve nužne gramatičke promjene;

(6)  u cijeloj Uredbi riječ „Ured”, ako se odnosi na Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) iz članka 2. Uredbe, zamjenjuje se riječju „Agencija” i prave se sve nužne gramatičke promjene;

(7)  u cijeloj Uredbi riječ „predsjednik” zamjenjuje se riječju „izvršni direktor” i prave se sve nužne gramatičke promjene;

(8)  članak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 2.

Agencija

1.  Ovime se osniva Agencija Europske unije za žigove i dizajne, za intelektualno vlasništvo, dalje u tekstu „Agencija”. [Am. Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu koji se razmatra.]

2.  Sva upućivanja u pravu Unije na Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) čitaju se kao upućivanja na Agenciju.”;

"

(9)  članak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 4.

Znakovi od kojih se može sastojati žig Europske unije

Europski žig Žig Europske unije može se sastojati od bilo kakvih znakova, posebno od riječi, uključujući osobna imena, od crteža, slova, brojki, boja kao takvih, oblika proizvoda ili njihova pakiranja ili zvukova, pod uvjetom da se primjenjuje opće dostupna tehnologija i da su takvi znakovi prikladni za:

   (a) razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća; te da
   (b) prikazivanje na način koji omogućuje da nadležna tijela i javnost odrede točan predmet zaštite koja je pružena njegovu nositelju. se može prikazati u registru žigova Europske unije tako da omogućuje da nadležna tijela i javnost odrede točan i jasan predmet zaštite koja je pružena njegovu nositelju. ”; [Am. 24]

"

(10)  članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  U stavku 1. točke (j) i (k) zamjenjuju se sljedećim:"

„(j) žigovi koji su isključeni iz registracije i ne smiju se više upotrebljavati u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima čija je potpisnica Unija, kojima se osigurava zaštita oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla;

   (k) žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima čija je potpisnica Unija, kojima se osigurava zaštita jakih alkoholnih pića, tradicionalnih izraza za vina i zajamčenih tradicionalnih specijaliteta;
   (l) žigovi koji sadrže ili se sastoje od ranijeg naziva sorte registrirane u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice u odnosu na istu vrstu proizvoda.”; [Am. 25]

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Stavak 1. primjenjuje se neovisno o tome što razlozi za nemogućnost registracije postoje samo u jednom dijelu Unije.

   (a) samo u jednom dijelu Unije;
   (b) samo kada je žig na stranom jeziku ili pismu preveden na bilo koji jezik ili transkribiran na bilo koje pismo neke države članice.”; [Am. 26]

"

(11)  članak 8. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Na temelju prigovora nositelja žiga, žig se ne registrira:

   (a) kad trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez odobrenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik opravda svoj postupak; ili [Am. 27]
   (b) ako se žig zabunom može lako zamijeniti s prijašnjim žigom koji je zaštićen izvan Unije, pod uvjetom da se u vrijeme podnošenja prijave prijašnji žig zaista upotrebljavao i da je podnositelj prijave imao loše namjere.”;

"

(b)  u stavku 4. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Na temelju prigovora nositelja neregistriranog žiga ili nekog drugog znaka koji se rabi u trgovačkom prometu i čija važnost nije samo lokalnog karaktera, žig za koji je podnesena prijava ne registrira se kad i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije kojim se pruža zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla, ili pravnom propisu države članice koji se primjenjuje na taj znak:”

"

(c)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

'5. Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranije registiranoga žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava ne registrira se kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje je prijavljen istovjetni onima za koje je registriran raniji žig, slični njima ili nisu slični njima, kad, u slučaju ranijeg žiga Europske unije, žig ima ugled u Uniji ili kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.”;

"

(12)  članak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 9.

Prava koja proizlaze iz europskog žiga Europske unije

1.  Registracijom europskog žiga Europske unije nositelj žiga stječe isključiva prava.

2.  Bez dovođenja u pitanje prava nositelja stečenih prije datuma podnošenja zahtjeva ili datuma prvenstva žiga Europske unije, nositelj europskog žiga Europske unije ima pravo spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovo odobrenje da u trgovačkom prometu rabe bilo koji znak u vezi s proizvodima ili uslugama ako:

   (a) znak je istovjetan europskom žigu Europske unije te se upotrebljava u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne onima za koje je europski žig Europske unije registriran te kad takva uporaba utječe ili može utjecati na svrhu europskog žiga, a to je jamčiti potrošačima podrijetlo proizvoda ili usluga;
   (b) ne dovodeći u pitanje točku (a), znak je istovjetan ili sličan europskom žigu Europske unije te se upotrebljava za proizvode ili usluge istovjetne ili slične proizvodima ili uslugama za koje je europski žig Europske unije registriran, ako postoji vjerojatnost opasnosti zamjene u dovođenja javnosti; u zabludu uključuje vjerojatnost opasnosti zamjene u javnosti dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu opasnosti povezivanja tog znaka i žiga;
   (c) znak je istovjetan ili sličan europskom žigu Europske unije, neovisno o činjenici jesu li proizvodi ili usluge za koje se žig upotrebljava istovjetni ili slični, slični ili nisu slični onima za koje je registriran europski žig Europske unije, te ako taj europski žig Europske unije ima ugled u Uniji i ako uporaba tog žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled europskog žiga Europske unije ili im šteti.

3.  Sukladno odredbama stavka 2. posebno se može zabraniti sljedeće:

   (a) isticanje znaka na proizvodima ili na njihovim pakiranjima;
   (b) nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom;
   (c) uvoz ili izvoz proizvoda pod tim znakom;
   (d) uporaba znaka kao trgovačkog naziva ili naziva trgovačkog društva ili dijela trgovačkog naziva, odnosno dijela naziva trgovačkog društva;
   (e) uporaba tog znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju;
   (f) uporaba tog znaka u komparativnom oglašavanju protivno Direktivi 2006/114/EZ.

4.  Nositelj europskog registriranog žiga Europske unije također ima pravo spriječiti uvoz na sprečavanje uvoza robe u Uniju u malim pošiljkama prema definiciji iz Uredbe (EU) br. 608/2013 iz stavka 3. točke (c) kada samo njezin pošiljatelj djeluje u trgovačkom prometu te ako ta roba, uključujući pakiranje, bez odobrenja nosi žig koji je jednak registriranom žigu Europske unije za tu robu ili koji se u svojim ključnim aspektima ne može razlikovati od tog žiga Europske unije. U slučajevima u kojima su te mjere poduzete države članice osiguravaju da se pojedincima ili subjektima koji su naručili robu pruže informacije o razlozima tih mjera te o njihovim pravima u vezi s pošiljateljem.

5.  Ne dovodeći u pitanje pravila WTO-a, a posebno članak V. GATT-a o slobodi tranzita, nositelj europskog žiga Europske unije također ima pravo spriječiti sve treće strane na sprečavanje svih trećih strana da u okviru trgovinske djelatnosti u carinsko područje Unije unose robu, u okviru trgovinske djelatnosti, koja na tom području nije puštena u slobodan promet, ako ta roba, uključujući pakiranje, dolazi iz trećih zemalja i bez odobrenja nosi žig koji je jednak europskom žigu Europske unije registriranom za tu robu, ili koji se u svojim ključnim aspektima ne može razlikovati od tog žiga.”; [Am. 28 i 116]

"

(13)  dodaju se sljedeći članci:"

„Članak 9.a

Kršenje prava nositelja uporabom opreme, pakiranja ili drugih sredstava

Ako je izgledno da će se oprema, pakiranja ili druga sredstva na kojima je žig istaknut upotrebljavati za proizvode ili usluge te da će se uporabom u vezi s tim proizvodima ili uslugama kršiti prava nositelja u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3., nositelj žiga Europske unije ima pravo zabraniti sljedeće:

   (a) isticanje tijekom trgovine znaka istovjetnog s žigom Europske unije ili sličnog njemu na opremi, pakiranju ili drugim sredstvima na kojima žig može biti istaknut;
   (b) nuđenje ili stavljanje na tržište, ili skladištenje u te svrhe, ili uvoz ili izvoz opreme, pakiranja ili drugih sredstava na kojima je žig istaknut.

Članak 9.b

Datum učinka prava prema trećim stranama

1.  Prava koja proizlaze iz žiga Europske unije imaju učinak prema trećim stranama od datuma objave registracije žiga.

2.  U odnosu na radnje poduzete nakon datuma objave prijave žiga Europske unije, kad bi te radnje nakon objave registracije žiga bile zabranjene na temelju te objave, može se zahtijevati razumna naknada.

3.  Sud nadležan za slučaj može donijeti odluku o meritumu stvari tek nakon objave registracije.”;

"

(14)  članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 12.

Ograničenje učinaka europskog žiga Europske unije

1.  Europski Žig Europske unije ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu:

   (a) njezina imena ili adrese;
   (b) znakova ili podataka koji nisu razlikovni ili koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili druge karakteristike tih proizvoda ili usluga;
   (c) žiga u svrhu prepoznavanja ili upućivanja na proizvode ili usluge kao one koji pripadaju nositelju žiga, osobito ako je uporaba žiga nužna za označivanje predviđene svrhe proizvoda ili usluge, osobito ako je riječ o dodatnim ili rezervnim dijelovima.
   (i) nužna za označivanje predviđene svrhe proizvoda ili usluge, osobito ako je riječ o dodatnim ili rezervnim dijelovima;
   (ii) korištena u komparativnom oglašavanju u skladu sa svim uvjetima iz Direktive 2006/114/EZ;
   (iii) opravdana kako bi se skrenula pozornost potrošača na preprodaju izvornih proizvoda koji su prvotno prodani sa suglasnošću ili bez suglasnosti nositelja žiga;
   (iv) korištena kako bi se izradile legitimne alternative proizvodima ili uslugama nositelja žiga;
   (v) korištena u svrhe parodije, umjetničkog izražavanje, kritike ili komentiranja;

Prvi podstavak Ovaj stavak primjenjuje se samo kad je uporaba treće strane u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini.

2.  Smatra se da uporaba treće strane nije u skladu s poštenim praksama, posebice u nekom od sljedećih slučajeva:

   (a) kada se tom uporabom stvara dojam da postoji komercijalna povezanost između treće strane i nositelja žiga;
   (b) kada se tom uporabom bez opravdanog razloga iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili mu se nanosi šteta.;

2a.  Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu žiga iz opravdanog razloga i u nekomercijalne svrhe.

2b.  Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da se u trgovačkom prometu koristi ranijim pravom koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu predmetne države članice i u granicama područja na kojem je priznato. ” [Am. 29]

"

(15)  u članku Članak 13. stavak stavku 1. riječ „Zajednice” zamjenjuje se riječima „Europskoga gospodarskog prostora” sljedećim;"

„1. Žig Europske unije ne daje nositelju pravo zabraniti njegovu uporabu u odnosu na proizvode koji su, pod tim žigom, stavljeni na tržište Europskog gospodarskog prostora od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje.”; [Am. 30]

"

(16)  umeće se sljedeći članak.:"

„Članak 13.a

Interventno pravo nositelja kasnije registriranog žiga kao način obrane u postupcima zbog povrede

1.  U postupcima zbog povrede nositelj žiga Europske unije nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga Europske unije ako se taj kasniji žig ne proglasi ništavim u skladu s člankom 53. stavcima 3. i 4., člankom 54. stavcima 1. i 2. te člankom 57. stavkom 2.

2.  U postupcima zbog povrede nositelj žiga Europske unije nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog nacionalnog žiga ako se taj kasnije registrirani nacionalni žig ne proglasi ništavim u skladu s člankom 8., člankom 9. stavcima 1. i 2. te člankom 48. stavkom 3. Direktive [xxx].

3.  Ako nositelj žiga Europske unije nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga u skladu sa stavcima 1. ili 2., nositelj tog kasnije registriranog žiga nema pravo zabraniti uporabu ranijeg žiga Europske unije u postupcima zbog povrede.”;

"

(17)  u članku 15. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Uporabom u smislu prvog stavka također se smatra sljedeće:

   (a) uporaba žiga Europske unije u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran, bez obzira na to je li žig u obliku u kojem se upotrebljava također registriran;
   (b) obilježavanje žigom Europske unije proizvoda ili njihovih pakiranja u Uniji isključivo za potrebe izvoza.”;

"

(18)  u članku 16. stavku 1. uvodna se rečenica zamjenjuje sljedećim:"

'1. Osim ako je člancima od 17. do 24. drukčije predviđeno, žig Europske unije kao predmet vlasništva u svojoj se cijelosti i na cijelom području Unije smatra nacionalnim žigom registriranim u državi članici u kojoj prema registru žigova Europske unije (dalje u tekstu „registar”):”;

"

(19)  u članku 17. stavak 4. briše se;

(20)  članak 18. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 18.

Prijenos žiga registriranog na ime trgovačkog zastupnika

1.  Kad je žig Europske unije registriran na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika osobe koja je nositelj tog žiga bez odobrenja nositelja žiga, nositelj ima pravo zahtijevati prijenos žiga Europske unije u svoju korist, osim ako takav zastupnik ili predstavnik ne opravda svoj postupak.

2.  Nositelj može prema stavku 1. podnijeti zahtjev za prijenos na sljedeće subjekte:

   (a) Agenciju, umjesto zahtjeva za proglašenje žiga ništavim na temelju članka 53. stavka 1. točke (b);
   (b) sud za žig Europske unije iz članka 95., umjesto protutužbe za proglašavanje ništavim na temelju članka 100. stavka 1.”;

"

(21)  članak 19. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Na zahtjev jedne od stranaka, prava iz stavka 1. ili prijenos tih prava upisuju se u registar i objavljuju.”;

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak.:"

'3. Upis u registar izvršen prema stavku 2. briše se ili izmjenjuje na zahtjev jedne od strana.”;

"

(22)  u članku 20. dodaje se sljedeći stavak.:"

'4. Upis u registar izvršen prema stavku 3. briše se ili izmjenjuje na zahtjev jedne od strana.”;

"

(23)  u članku 22. dodaje se sljedeći stavak.:"

'6. Upis u registar izvršen prema stavku 5. briše se ili izmjenjuje na zahtjev jedne od strana.”;

"

(24)  u glavu II. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 5.

Delegiranje ovlasti

„Članak 24.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) obveza podnositelja prijave da podnese prijevod ili prijepis iz članka 7. stavka 2. točke (b) na jeziku prijave;
   (b) postupak za upis u registar prijenosa kako se navodi u članku 17. stavku 5.;
   (c) postupak za upis u registar stvaranja ili prijenosa prava in rem kako se navodi u članku 19. stavku 2.;
   (d) postupak za upis u registar izvršenja kako se navodi u članku 20. stavku 3.;
   (e) postupak za upis u registar uključenosti u stečajni postupak kako se navodi u članku 21. stavku 3.;
   (f) postupak za upis u registar izdavanja ili prijenosa licencije kako se navodi u članku 22. stavku 5.;
   (g) postupak za brisanje ili izmjenu upisa u registar prava in rem, izvršenja ili licencije kako je navedeno u članku 19. stavku 3., članku 20. stavku 4. i članku 22. stavku 6. tim redoslijedom.”;

"

(25)  članak 25. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 25.

Podnošenje prijava

Prijava žiga Europske unije podnosi se Agenciji.”;

"

(26)  Članak 26. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) izgled žiga koji ispunjava zahtjeve određene u članku 4. točki (b).”;

"

(aa)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Prijava žiga Europske unije podliježe plaćanju pristojbe za prijavu. Pristojba za prijavu sastoji se od:

   (a) osnovne pristojbe;
   (b) pristojbi za razrede koji prelaze onaj u koji pripadaju proizvodi i usluge u skladu s člankom 28.;
   (c) prema potrebi, pristojbe za pretraživanje iz članka 38. stavka 2.

Podnositelj prijave naređuje plaćanje pristojbe za prijavu najkasnije na datum kad ispuni svoju prijavu.”; [Am. 31]

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Osim zahtjeva iz stavaka 1. i 2., prijava žiga Europske unije ispunjava službene uvjete utvrđene u skladu s člankom 35.a točkom (b). Ako je tim uvjetima određeno da se žig predstavlja elektronički, izvršni direktor Agencije može odrediti formate i najveću veličinu takve elektroničke datoteke.”;

"

(27)  Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 27.

Datum podnošenja

Datum podnošenja prijave europskog žiga Europske unije jest datum na koji je podnositelj prijave Agenciji podnio dokumente koji sadržavaju podatke navedene u članku 26. stavku 1., uz naredbu za plaćanje pristojbe za prijavu u roku od 21 dana od podnošenja navedenih dokumenata. za koju je naredba za plaćanje izdana najkasnije na taj datum.”; [Am. 32]

"

(28)  Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 28.

Označivanje i klasifikacija proizvoda i usluga

1.  Proizvodi i usluge za koje se prijavljuje registracija razvrstavaju se u razrede u skladu sa sustavom klasifikacije uspostavljenim Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. (dalje u tekstu „Nicanska klasifikacija”).

2.  Podnositelj prijave mora dovoljno jasno i precizno identificirati proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga kako bi nadležna tijela i gospodarski subjekti isključivo na temelju prijave mogli odrediti opseg zaštite koja se traži. Popisom proizvoda i usluga dopušta se da se svaki od njih klasificira u samo jedan razred Nicanske klasifikacije.

3.  U svrhu stavka 2. mogu se upotrebljavati opće oznake uključene u naslove razreda iz Nicanske klasifikacije ili drugi opći izrazi pod uvjetom da zadovoljavaju potrebne standarde jasnoće i preciznosti.

4.  Agencija odbija prijavu na temelju nejasnoće i nepreciznosti oznaka ili izraza ako podnositelj prijave za tu svrhu ne podnese prihvatljiv tekst unutar roka koji je odredila Agencija.

5.  Uporaba općih izraza, uključujući opće oznake o naslovima razreda iz Nicanske klasifikacije, tumači se kao da uključuje sve proizvode i usluge koje su jasno obuhvaćene doslovnim značenjem oznake ili izraza. Uporaba takvih izraza ili oznaka ne tumači se kao da obuhvaća potraživanja prema proizvodima ili uslugama koji se tako ne mogu shvatiti.

6.  Kad podnositelj prijave zatraži registraciju više od jednog razreda, podnositelj prijave grupira proizvode i usluge grupiraju se prema razredima iz Nicanske klasifikacije, s tim da svakoj grupi prethodi broj razreda kojem ta grupa proizvoda ili usluga pripada te je predstavljena ih predstavlja u redoslijedu razreda. [Am. 33]

7.  Klasifikacija proizvoda i usluga služi samo u administrativne svrhe. Proizvodi i usluge ne smatraju se međusobno sličnima na temelju toga što se pojavljuju u istom razredu prema Nicanskoj klasifikaciji, a ne smatraju se ni međusobno različitima na temelju toga što se pojavljuju u različitim razredima prema Nicanskoj klasifikaciji.

8.  Nositelji žigova Europske unije prijavljenih prije 22. lipnja 2012. koji su registrirani isključivo s obzirom na cijeli naslov određenog Nicanskog razreda mogu izjaviti da im je na dan podnošenja prijave zahtjeva namjera bila tražiti zaštitu proizvoda ili usluga koji nisu obuhvaćene s obzirom na robu i usluge koje izlaze iz okvira obuhvaćenog doslovnim značenjem naslova sadržaja tog razreda, pod uvjetom da su tako označeni proizvodi robe ili usluge uključeni tako označene uključene u abecedni popis za taj razred onog izdanja Nicanske klasifikacije koje je bilo na snazi na datum podnošenja zahtjeva za registracijom žiga.prijave. [Am. 34]

Izjava se podnosi u Agenciji u roku od 4 šest mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe i u njoj se navode, jasno, precizno i specifično, proizvodi i usluge, osim onih koji su očito obuhvaćeni doslovnim značenjem naznaka naslova razreda izvorno obuhvaćenog nositeljevom namjerom. Agencija poduzima prikladne mjere za izmjenu registra shodno tomu. Ova mogućnost ne dovodi u pitanje primjenu članka 15., članka 42. stavka 2., članka 51. stavka 1. točke (a)točke (a) i članka 57. stavka 2. [Am. 35]

Smatra se da žig Europske unije za koji nije podnesena izjava u razdoblju iz drugog podstavka obuhvaća, nakon isteka tog razdoblja, samo proizvode ili usluge očito obuhvaćene doslovnim značenjem naznaka uključenih u naslov odgovarajućeg razreda.;

8a.  Ako se izmjenjuje registar, isključiva prava koja se dodjeljuju žigu Europske unije u skladu s člankom 9. ne onemogućavaju treće strane u daljnjoj uporabi žiga za robu ili usluge u slučaj i u mjeri u kojoj:

   (a) je uporaba žiga za robu ili usluge započela prije izmjene registra i
   (b) uporabom žiga za robu ili usluge nisu prekršena prava nositelja žiga na temelju doslovnog značenja robe i usluga zabilježenih u registru u to vrijeme.

Osim toga, izmjena popisa robe ili usluga zabilježenih u registru ne daje nositelju žiga Europske unije pravo da se protivi kasnije podnesenoj prijavi žiga ili da zatraži njezino poništavanje kad i u mjeri u kojoj:

   (a) je kasniji žig bio u uporabi ili je prijava za registriranje žiga za robu ili usluge podnesena prije izmjene registra te
   (b) uporabom žiga za robu ili usluge nisu ili ne bi bila prekršena prava nositelja žiga na temelju doslovnog značenja robe i usluga zabilježenih u registru u to vrijeme.“ [Am. 36]

"

(29)  u članku 29. stavku 5. dodaje se sljedeća rečenica:"

„Ako je potrebno, izvršni direktor Agencije zahtijeva od Komisije da razmisli o ispitivanju ispita toga utvrđuje li država u smislu prve rečenice to recipročno postupanje.”; [Am. 37]

"

(30)  članak 30. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 30.

Zahtijevanje prvenstva

1.  Zahtjevi za pravom prvenstva podnose se zajedno s prijavom europskog žiga Europske unije i uključuju datum, broj i državu prethodne prijave. Podnositelj prijave podnosi kopiju prethodne prijave u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja prijave. Ako je prethodna prijava bila prijava za žig Europske unije, Agencija po službenoj dužnosti prilaže spisu njezinu kopiju. [Am. 38]

2.  Izvršni direktor Agencije može odrediti da se dodatne informacije i dokumentacija koje podnositelj prijave prilaže uz zahtjev za pravo prvenstva mogu sastojati od manje stavki nego što se to zahtijeva prema pravilima donesenima u skladu s člankom 35.a točkom (d), pod uvjetom da su potrebne informacije Agenciji dostupne iz drugih izvora.”;

"

(31)  članak 33. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:"

„Zahtjev za pravom prvenstva podnosi se zajedno s prijavom žiga Europske unije.”;

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Podnositelj prijave koji želi zahtijevati pravo prvenstva sukladno stavku 1. podnosi dokaze o izlaganju proizvoda ili usluga obilježenih znakom za koji je podnesena prijava.”;

"

(32)  u članku 34. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Senioritet koji se zahtijeva za žig Europske unije prestaje vrijediti ako se raniji žig, čiji se senioritet zahtijeva, proglasi ništavim ili opozvanim. Ako je raniji žig opozvan, senioritet prestaje vrijediti pod uvjetom da opoziv stupi na snagu prije datuma podnošenja ili datuma prvenstva žiga Europske unije.”;

"

(33)  u glavu III. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 5.

Delegiranje ovlasti

„Članak 35.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) sredstva i načini podnošenja prijave žiga Europske unije Agenciji u skladu s člankom 25.;
   (b) pojedinosti o službenom sadržaju prijave europskog žiga Europske unije iz članka 26. stavka 1., vrsta pristojbi koje se plaćaju na prijavu iz članka 26. stavka 2., uključujući broj razreda proizvoda i usluga obuhvaćenih tim pristojbama, i službeni uvjeti za prijavu iz članka 26. stavka 3.; [Am. 39]
   (c) postupci za utvrđivanje reciprociteta u skladu s člankom 29. stavkom 5.;
   (d) postupak i pravila o informacijama i dokumentaciji za zahtijevanje prava prvenstva prethodne prijave u skladu s člankom 30.;
   (e) postupak i pravila o dokazima za zahtijevanje izložbenog prava prvenstva u skladu s člankom 33. stavkom 1.;
   (f) postupak za zahtijevanje senioriteta nacionalnog žiga u skladu s člankom 34. stavkom 1. te člankom 35. stavkom 1.”;

"

(34)  u članku 36. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) udovoljava li prijava žiga Europske unije uvjetima utvrđenima ovom Uredbom i službenim uvjetima iz članka 26. stavka 3.”;

"

(35)  u članku 37. briše se stavak 2.;

(36)  u glavi IV. briše se odjeljak 2.;

(37)  članak 39. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

'1. Ako su ispunjeni uvjeti kojima mora udovoljavati prijava žiga Europske unije, prijava se objavljuje u svrhe članka 42., pod uvjetom da nije bila odbijena na temelju članka 37. Objava prijave ne dovodi u pitanje informacije koje su već dostupne javnosti, a koje su u skladu s ovom Uredbom ili s delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom.”;

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

'3. Agencija ispravlja sve pogreške u objavi prijave.”;

"

(38)  Članak 40. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 40

Primjedbe trećih strana

1.  Svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače mogu Agenciji podnijeti primjedbe u pisanom obliku u kojima se obrazlažu razlozi iz članaka 5. i 7. prema kojima žig ne smije biti registriran po službenoj dužnosti.

Oni nisu strane u postupku pred Agencijom.

2.  Primjedbe trećih strana podnose se prije isteka razdoblja prigovora ili, ako je podnesen prigovor protiv žiga, prije donošenja konačne odluke o prigovoru.

3.  Podnošenje iz stavka 1. ne dovodi u pitanje pravo Agencije da, po potrebi, bilo kada prije registracije ponovno ispita apsolutne razloge vlastite inicijative.

4.  Primjedbe iz stavka 1. dostavljaju se podnositelju prijave, koji se može o njima očitovati.”;

"

(39)  u članku 41., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Prigovor se podnosi u pisanom obliku i sadržava razloge na kojima se temelji. Obavijest o prigovoru smatra se uredno zaprimljenom tek kada je plaćena pristojba za prigovor.

4.  U roku koji odredi Agencija, podnositelj prigovora može podnijeti činjenice, dokaze i argumente koji podupiru razloge za prigovor.”;

"

(40)  Članak u članku 42. stavak stavku 2. prva rečenica, izraz „tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu objave” zamjenjuje se sljedećim: riječima „tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja ili datumu prvenstva”;"

„2. Ako podnositelj prijave to zatraži, nositelj ranijeg žiga Europske unije koji je podnio obavijest o prigovoru mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja ili datumu prvenstva prijave žiga Europske unije raniji žig Europske unije bio u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao opravdanje za svoj prigovor, ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig Europske unije na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako nema dokaza o tomu, prigovor se odbacuje. Ako je raniji žig Europske unije rabljen u odnosu na samo jedan dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga”; [Am. 40]

"

(41)  članak 44. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) prije nego što Agencija utvrdi datum podnošenja iz članka 27. i tijekom razdoblja prigovora iz članka 41. stavka 1.”;

"

(b)  stavak 3. briše se;

(42)  članak 45. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 45.

Registracija

1.  Kad prijava udovoljava uvjetima ove Uredbe i kad nije podnesena nikakva obavijest o prigovoru u roku iz članka 41. stavka 1. ili kad je prigovor odbačen na temelju konačne odluke, žig se registrira kao žig Europske unije. Registracija se objavljuje.

2.  Agencija izdaje potvrdu o registraciji. Potvrda se može izdati u elektroničkom obliku.

3.  U vezi s proizvodima i uslugama obuhvaćenima registracijom nositelj registriranog žiga Europske unije ima pravo na simbol odmah pokraj žiga kojim se potvrđuje da je žig registriran u Uniji sve dok je registracija na snazi. O točnoj konfiguraciji tog simbola odlučuje izvršni direktor Agencije.

4.  Simbol registriranog žiga ne upotrebljava nitko osim nositelja žiga ili onaj tko nema dopuštenje nositelja žiga. Nositelj žiga ne upotrebljava simbol žiga prije nego što se žig registrira niti nakon opoziva, proglašenja ništavim, isteka ili odricanja tog žiga.”;

"

(43)  u glavu IV. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 7.

Delegiranje ovlasti

„Članak 45.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) postupak za ispitivanje sukladnosti sa zahtjevima za datum podnošenja iz članka 36. stavka 1. točke (a) i sa službenim uvjetima iz članka 26. stavka 3. te postupak za provjeru plaćanja pristojbi za klasifikaciju iz članka 36. stavka 1. točke (c);
   (b) postupak za ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 37.;
   (c) pojedinosti koje sadrži objava prijave iz članka 39. stavka 1.;
   (d) postupak za ispravljanje pogrešaka u objavi prijava žiga Europske unije iz članka 39. stavka 3.;
   (e) postupak za podnošenje primjedbi trećih strana iz članka 40.;
   (f) pojedinosti o postupku za podnošenje i ispitivanje prigovora iz članaka 41. i 42.;
   (g) postupci koji upravljaju izmjenom prijave prema članku 43. stavku 2. te razdvajanjem prijave prema članku 44.;
   (h) podaci koje treba upisati u registar prilikom registriranja žiga Europske unije i načini objave registracije iz članka 45. stavka 1., sadržaj te načini izdavanja potvrde o registraciji iz članka 45. stavka 2.”;

"

(43a)  U članku 47. umeće se sljedeći stavak:"

„1a. Pristojba koja se plaća za produljenje žiga Europske unije sastoji se od:

   (a) osnovne pristojbe;
   (b) pristojbi za klasifikaciju za razrede koji prelaze onaj s obzirom na koji se traži produljenje; te da
   (c) kad je primjenjivo, dodatne pristojbe za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produljenje ili kasno podnošenje zahtjeva za produljenje u skladu sa stavkom 3.”; [Am. 41]

"

(44)  u članku 49. briše se stavak 3.;

(45)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 49.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) postupovni načini postupak produljenja europskog žiga Europske unije u skladu s člankom 47., uključujući vrstu pristojbi koje je potrebno platiti; [Am. 42]
   (b) postupak kojim se uređuje promjena registracije žiga Europske unije predviđen u članku 48. stavku 2.;
   (c) postupak kojim se uređuje razdvajanje žiga Europske unije predviđen u članku 49.“;

"

(46)  u članku 50. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Nositelj žiga odriče se žiga pisanom izjavom upućenom Agenciji. Odricanje proizvodi učinak tek nakon upisa u registar. Valjanost odricanja od europskog žiga Europske unije koji se prijavljuje Agenciji nakon podnošenja zahtjeva za opoziv ili za proglašavanje ništetnosti tog žiga sukladno članku 56. stavku 1. ovisi o konačnom odbijanju ili povlačenju zahtjeva za opoziv ili za proglašavanje ništetnosti..; [Am. 43]

3.  Odricanje se upisuje u registar samo uz suglasnost nositelja prava koje je upisano u registar. Ako je licencija upisana u registar, odricanje se upisuje u registar samo ako nositelj žiga dokaže da je stjecatelja licencije obavijestio o svojoj namjeri da se odrekne žiga; taj se upis izvršava nakon isteka tromjesečnog razdoblja koje slijedi nakon datuma kad nositelj žiga ispuni uvjet Agencije i obavijesti stjecatelja licencije o svojoj namjeri da se odrekne žiga. utvrđenog u skladu s člankom 57.a točkom (a).”; [Am. 44]

"

(47)  članku 53. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Uvjeti iz točaka (a), (b) i (c) prvog podstavka ispunjavaju se na datum podnošenja ili datuma prvenstva žiga Europske unije.”;

"

(48)  Članak u članku 54. stavci stavcima 1. i i 2. zamjenjuju se sljedećim::riječi „ili se usprotiviti uporabi kasnijeg žiga” brišu se;"

„1. Kad nositelj žiga Europske unije u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga Europske unije u Uniji, on više nema pravo na temelju ranijeg žiga podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijeg žiga ništavnim [...] u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi taj kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga Europske unije podnesena u lošoj vjeri.

2.  Kad nositelj ranijeg nacionalnog žiga iz članka 8. stavka 2. ili nekog drugog ranijeg znaka iz članka 8. stavka 4. u neprekinutom razdoblju od pet godina, svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga Europske unije u državi članici u kojoj su raniji žig ili neki drugi raniji znak zaštićeni, on više nema pravo na temelju ranijeg žiga ili nekog drugog ranijeg znaka podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijeg žiga ništavim [...] u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi taj kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga Europske unije podnesena u lošoj vjeri.”; [Am. 45]

"

(49)  članak 56. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točki (c) riječi „sukladno zakonu odnosne države članice” zamjenjuju se riječima „sukladno zakonu Unije ili zakonu odnosne države članice”;

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje ništavosti nije dopušten ako je o svakom pojedinačnom zahtjevu koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe, te koji je uključivao iste strane, već pravomoćno odlučila ili Agencija ili sud za žig Europske unije iz članka 95. te ako je odluka Agencije ili toga suda o tom zahtjevu postala pravomoćna.”;

"

(50)  Članak U članku 57. stavak stavku 2., druga rečenica, riječi „bila objavljena” zamjenjuje se sljedećim: riječima „bila podnesena ili na datum prvenstva prijave europskog žiga”;"

„2. Ako nositelj žiga Europske unije to zatraži, nositelj ranijeg žiga Europske unije koji je stranka u postupku za proglašavanje žiga ništavim mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašavanje ništetnosti, raniji žig Europske unije bio u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za svoj zahtjev ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig Europske unije na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako je, na datum na koji je prijava žiga Europske unije bila podnesena ili na datum prvenstva prijave žiga Europske unije, raniji žig Europske unije bio registriran najmanje pet godina, nositelj ranijeg žiga Europske unije mora dokazati da su, osim toga, uvjeti sadržani u članku 42. stavku 2. na taj datum bili ispunjeni. Ako to ne dokaže, zahtjev za proglašavanje žiga ništetnim odbacuje se. Ako je raniji žig Europske unije rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.”; [Am. 46]

"

(51)  u glavu VI. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 6.

Delegiranje ovlasti

„Članak 57.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) postupak odricanja od europskog žiga Europske unije utvrđen u članku 50., uključujući razdoblje iz stavka 3. tog članka; [Am. 47]
   (b) postupci kojima se uređuju opoziv ili ništavost žiga Europske unije predviđeni u člancima 56. i 57.“;

"

(52)  članak 58. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Žalba se može podnijeti protiv odluka bilo kojeg tijela Agencije nadležnog za odlučivanje navedenog u članku 130. točkama od (a) do (d). I razdoblje za žalbe iz članka 60. i podnošenje žalbe imaju suspenzivni učinak.”;

"

(53)  članak 62. briše se;

(54)  članak 64. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Odluke žalbenih vijeća proizvode pravni učinak tek od datuma isteka roka iz članka 65. stavka 5. ili, ako je u tom roku podnesena tužba Općem sudu od datuma odbijanja takve tužbe, od datuma odbijanja takve tužbe ili svake žalbe podnesene Sudu Europske unije na odluku Općeg suda.”;

"

(55)  članak 65. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Protiv odluka žalbenih vijeća o žalbama mogu se podnositi tužbe Općem sudu.”;

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Opći sud nadležan je za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.”;

"

(c)  stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

„5. Tužba se podnosi Općem sudu u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci žalbenog vijeća.

6.  Agencija poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe na tu presudu, Suda Europske unije.”;

"

(56)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 65.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) službeni sadržaj obavijesti o žalbi iz članka 60. i postupak podnošenja i ispitivanja žalbe; [Am. 48]
   (b) službeni sadržaj i oblik odluka žalbenog vijeća iz članka 64.; [Am. 49]
   (c) nadoknada pristojbi za žalbu iz članka 60.”;

"

(57)  naslov glave VIII. zamjenjuje se sljedećim:"

„POSEBNE ODREDBE O ZAJEDNIČKIM EUROPSKIM ŽIGOVIMA I CERTIFIKACIJSKIM ŽIGOVIMA”;

"

(58)  Između naslova glave VIII. i članka 66. umeće se sljedeći naslov:"

„ODJELJAK 1.

Zajednički žigovi Europske unije”;

"

(59)  u članku 66. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Glave od I. do VII. te od IX. do XIV. primjenjuju se na zajedničke žigove Europske unije osim ako ovim odjeljkom nije drukčije predviđeno.”;

"

(60)  Članak U članku 67.stavak stavku 1. riječi „u propisanom roku” zamjenjuju se riječima „u roku propisanom u skladu s člankom 74.a”; zamjenjuje se sljedećim: "

„1. Podnositelj prijave za registraciju zajedničkog žiga Europske unije u roku od dva mjeseca nakon datuma podnošenja prijave dostavlja propise kojima se uređuje njegova uporaba.”; [Am. 50]

"

(61)  članak 69. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 69

Primjedbe trećih strana

Ako se primjedbe u pisanom obliku o zajedničkom žigu Europske unije podnose Agenciji prema članku 40., te se primjedbe mogu temeljiti i na određenim razlozima zbog kojih se zahtjev za zajednički žig Europske unije odbija prema članku 68.”;

"

(61a)  Članak 71. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. U skladu s člankom 69. mišljenja se pisanim putem također mogu dostaviti u odnosu na izmijenjene propise koji uređuju uporabu.”; [Am. 51]

"

(62)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 74.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuje razdoblje iz članka 67. stavka 1. za dostavljanje propisa kojima se uređuje uporaba zajedničkog europskog žiga Agenciji i službeni sadržaj tih propisa kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga Europske unije kako je utvrđeno u članku 67. stavku 2.”; [Am. 52]

"

(63)  u glavu VIII. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 2.

Europski certifikacijski žigovi

Članak 74.b

Europski certifikacijski žigovi

1.  Europski certifikacijski žig jest žig Europske unije koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na zemljopisno podrijetlo, materijal, način proizvodnje proizvoda ili izvedbe usluga, kakvoću, ispravnost ili druge karakteristike proizvoda i usluga koji nisu na taj način odobreni.

2.  Svaka pravna osoba, uključujući institucije, tijela vlasti i tijela koja podliježu javnom pravu, može se prijaviti za europske certifikacijske žigove pod uvjetom da:

   (a) pravna osoba vodi posao koji uključuje nabavu proizvoda ili usluga vrste za koju je izdano odobrenje;
   (b) pravna osoba sposobna je za odobravanje proizvoda ili usluga za koje se žig registrira.

3.  Iznimno od odredbi članka 7. stavka 1. točke (c), znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu se zaštititi kao europski zajednički žigovi Zajednice u smislu stavka 1. Certifikacijski žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih treća strana rabi u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Certifikacijski žig ne može se pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

4.  Glave od I. do VII. te od IX. do XIV. primjenjuju se na europske certifikacijske žigove osim ako ovim odjeljkom nije drukčije predviđeno.“

"

Članak 74.c

Propisi koji uređuju uporabu žiga

1.  Podnositelj prijave za registraciju europskog certifikacijskog žiga dostavlja propise o uporabi certifikacijskog žiga u razdoblju propisanom u skladu s člankom 74.k. od dva mjeseca od datuma podnošenja prijave. [Am. 53]

2.  Propisi kojima se uređuje uporaba utvrđuju osobe ovlaštene za uporabu žiga, obilježja koja se trebaju odobriti žigom, kako tijelo za izdavanje odobrenja treba testirati ta obilježja i nadgledati uporabu žiga, kao i uvjete uporabe žiga, uključujući sankcije.

Članak 74.d

Odbijanje prijave

1.  Osim razloga za odbijanje prijave za registraciju žiga Europske unije predviđenih člancima 36. i 37., prijava za registraciju europskog certifikacijskog žiga odbija se ako nisu zadovoljene odredbe članaka 74.b i 74.b ili ako su propisi koji uređuju njegovu uporabu protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

2.  Prijava za registraciju europskog certifikacijskog žiga također se odbija ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na karakter ili značenje žiga, osobito ako postoji vjerojatnost da ga se smatra nečim drugim, a ne certifikacijskim žigom.

3.  Prijava se ne odbija ako podnositelj prijave nakon izmjene propisa kojim se uređuje uporaba žiga zadovoljava uvjete iz stavaka 1. i 2.

Članak 74.e

Primjedbe trećih strana

Ako se primjedbe u pisanom obliku o europskom certifikacijskom žigu podnose Agenciji prema članku 40., te se primjedbe mogu temeljiti i na određenim razlozima zbog kojih se prijava europskog certifikacijskog žiga odbija prema članku 74.d.

Članak 74.f

Izmjena propisa kojima se uređuje uporaba žiga

1.  Nositelj europskog certifikacijskog žiga mora Agenciji podnijeti sve izmijenjene propise kojima se uređuje uporaba takva žiga.

2.  Ta se izmjena ne navodi u registru ako izmijenjeni propisi ne zadovoljavaju uvjete iz članka 74.c ili ako uključuju neki od razloga za odbijanje iz članka 74.d.

3.  U skladu s člankom Članak 74.e primjenjuje se mišljenja se pisanim putem također mogu dostaviti u odnosu na izmijenjene propise koji uređuju uporabu. [Am. 54]

4.  U svrhu ove Uredbe, izmjene propisa kojima se uređuje uporaba stupaju na snagu tek od datuma upisa podatka o izmjeni u registar.

Članak 74.g

Prijenos

Iznimno od članka 17. stavka 1., europski certifikacijski žig može se prenijeti samo na pravnu osobu koja ispunjava zahtjeve iz članka 74.b stavka 2.

Članak 74.h

Osobe koje imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede

1.  Samo nositelj europskoga certifikacijskog žiga ili svaka osoba koju je posebno ovlastio u tu svrhu imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede.

2.  Nositelj europskoga certifikacijskog žiga ima pravo zahtijevati naknadu u ime osoba ovlaštenih rabiti žig ako su pretrpjele štetu koja je posljedica neovlaštene uporabe žiga.

Članak 74.i

Razlozi za opoziv

Osim zbog razloga za opoziv predviđenih člankom 51., prava nositelja europskog certifikacijskog žiga opozivaju se na temelju zahtjeva podnesenoga Agenciji ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede, ako je zadovoljen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  nositelj više ne zadovoljava zahtjeve iz članka 74.b stavka 2.;

(b)  nositelj ne poduzme razumne mjere kojima bi spriječio da se žig rabi na način koji nije sukladan uvjetima uporabe, a utvrđeni su u propisima koji uređuju uporabu, čije su izmjene, gdje je to prikladno, navedene u registru;

(c)  način na koji je nositelj rabio žig uzrokovao je da žig dovede javnost u zabludu na način utvrđen u članku 74.d stavku 2.;

(d)  izmjena propisa koji uređuju uporabu žiga navedena u registru nije u skladu s odredbama članka 74.f stavka 2., osim ako nositelj žiga daljnjim izmjenama propisa koji uređuju uporabu uspije zadovoljiti uvjete tih odredbi.

Članak 74.j

Razlozi za ništavost

Osim razloga za ništavost predviđenih člancima 52. i 53., europski certifikacijski žig koji je registriran protivno odredbama članka 74.d proglašava se ništavim na temelju zahtjeva podnesenog Agenciji ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede, osim ako nositelj žiga izmjenama propisa koji uređuju uporabu uspije zadovoljiti uvjete iz članka 74.d.

Članak 74.k

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuje razdoblje iz članka 74.c stavka 1. za dostavljanje propisa kojima se uređuje uporaba europskog certifikacijskog žiga Agenciji i službeni sadržaj tih propisa kojima se uređuje uporaba europskog certifikacijskog žiga kako je utvrđeno u članku 74.c stavku 2.”; [Am. 55]

(64)  Članak 75. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 75.

Oblik odluka i priopćenja Agencije

1.  U odlukama Agencije navode se razlozi na kojima se te odluke temelje. Temelje se samo na razlozima ili dokazima o kojima su dotične strane imale priliku iznijeti svoje očitovanje.

2.  Svaka odluka, priopćenje ili obavijest Agencije navodi odjel ili odsjek Agencije, kao i ime odgovornog/odgovornih zaposlenika. Njih potpisuje službenik ili službenici ili, umjesto potpisa, imaju otisnut ili ovjeren pečat Agencije. Izvršni direktor može odrediti da se mogu uporabiti druga sredstva identifikacije odjela ili odsjeka Agencije i imena odgovornog/odgovornih službenika ili identifikacije drukčije od pečata ako se odluke, priopćenja ili obavijesti Agencije prenose telefaksom ili nekim drugim sredstvima komunikacije.”;

"

(65)  u članku 76. stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:"

„U postupcima za proglašavanje ništavosti prema članku 52. Agencija ograničava svoje ispitivanje razloga i argumenata koje su strane podnijele.”;

"

(66)  u članku 78. dodaje se sljedeći stavak:"

'5. Izvršni direktor Agencije određuje iznose troškova koje treba platiti, uključujući predujmove u pogledu troškova izvođenja dokaza iz članka 93.a točke (b).”;

"

(67)  članak 79. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 79.

Dostava obavijesti

1.  Agencija po službenoj dužnosti dostavlja, svima na koje se to odnosi, odluke i pozive te sve obavijesti ili druga priopćenja od kojih se računa određeni vremenski rok, odnosno o kojima sve zainteresirane strane moraju biti obaviještene sukladno drugim odredbama ove Uredbe ili delegiranih akata donesenih prema ovoj Uredbi ili ako je dostavu obavijesti o njima naložio izvršni direktor Agencije.

2.  Izvršni direktor može odrediti koji se dokumenti osim odluka, a koji imaju predviđen rok za žalbu ili poziv, šalju preporučenom pošiljkom s povratnicom.

3.  Obavijest se može slati elektroničkim putem, a pojedinosti toga određuje izvršni direktor.

4.  Ako se obavijest obavlja javnom obaviješću, izvršni direktor određuje kako se javna obavijest daje te određuje početak jednomjesečnog razdoblja nakon čijeg će se isteka smatrati da je dokument poslan.”;

"

(68)  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 79.a

Obavještavanje o gubitku prava

Ako Agencija uvidi da je gubitak bilo kojeg prava posljedica ove Uredbe ili delegiranih akata donesenih prema ovoj Uredbi bez donošenja ikakve odluke, ona to priopćuje zainteresiranoj osobi u skladu s člankom 79. Potonje se može primijeniti na odluku o tom pitanju. Agencija donosi takvu odluku ako se ne slaže s osobom koja je traži; u suprotnome, Agencija mijenja svoju tvrdnju i obavješćuje osobu koja zahtijeva odluku.

Članak 79.b

Priopćenja Agenciji

Priopćenja upućena Agenciji mogu se slati elektroničkim putem. Izvršni direktor određuje opseg i tehničke uvjete pod kojima se ta priopćenja mogu podnositi elektronički.

Članak 79.c

Rokovi

1.  Izračunavanje i trajanje rokova podliježe pravilima koja se donose u skladu s člankom 93.a točkom (f). Rokovi se utvrđuju na cijele godine, mjesece, tjedne ili dane. Izračunavanje počinje na dan koji slijedi nakon dana kad je uslijedio relevantni događaj. [Am. 56]

2.  Izvršni direktor Agencije prije početka svake kalendarske godine određuje dane kad Agencija nije otvorena za primanje dokumenata ili kad se obične pošiljke ne dostavljaju na lokaciju na kojoj se Agencija nalazi.

3.  Izvršni direktor određuje trajanje razdoblja prekida u slučaju općeg prekida dostavljanja pošte u državi članici u kojoj se Agencija nalazi ili u slučaju stvarnog prekida povezanosti Agencije s dopuštenim elektroničkim sredstvima komunikacije.

4.  U slučaju da iznimni događaji kao što su prirodne nepogode ili štrajk prekinu ili poremete pravilno obavješćivanje strana u postupku pred Agencijom ili obrnuto, izvršni direktor može odrediti da se za strane u postupku, koje imaju svoje boravište ili registrirani ured u predmetnoj državi ili koje su imenovale zastupnika sa službenom adresom u predmetnoj državi, svi rokovi koji bi inače istekli na dan ili nakon dana početka takvog događaja, kako on odredi, produljuju do datuma koji on odredi. Prilikom određivanja datuma on procjenjuje kad će iznimni događaji završiti. Ako događaj pogađa sjedište Agencije, u takvoj se odluci predsjednika navodi da se primjenjuje s obzirom na sve strane u postupku.

Članak 79.d

Ispravci pogrešaka i očitih propusta

Agencija ispravlja jezične pogreške ili pogreške u prijepisu te očite propuste u odlukama Agencije, odnosno tehničke pogreške prilikom registracije žiga ili objave registracije koje se mogu pripisati Agenciji. Agencija vodi evidenciju o tim ispravcima.”; [Am. 57]

"

(69)  članak 80. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak u stavku 1., prva rečenica, izraz „odluku uz očitu povredu postupkovnih odredbi” zamjenjuje se sljedećim: riječima „odluku uz očitu povredu odredbi”;"

„1. Kada Agencija izvrši upis u registar ili donese odluku uz očitu povredu [...] odredbi koja se može pripisati Agenciji, on mora osigurati brisanje upisa iz registra ili proglašavanje odluke ništavom. Kad u postupku sudjeluje samo jedna stranka i kad takav upis ili takva odluka povređuje njezina prava, brisanje iz registra odnosno proglašavanje odluke ništavom nalaže se čak i ako stranka nije uočila pogrešku.”; [Am. 58]

"

(b)  stavak u stavku 2. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

2. Brisanje iz registra ili proglašavanje odluke ništetnom iz stavka 1. nalaže, po službenoj dužnosti ili na zahtjev jedne od stranaka u postupku, odjel koji je izvršio upis u registar ili donio odluku. Brisanje upisa u registar ili proglašavanje odluke ništavom ništetnom obavlja se u roku od jedne godine od datuma upisa u registar ili datuma donošenja odluke, nakon savjetovanja sa stranama u postupku i svim nositeljima prava na predmetni europski žig Europske unije koji su upisani u registar. Agencija vodi evidenciju o tom brisanju ili proglašavanju odluke ništetnom.”; [Am. 59]

"

(c)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo stranaka na podnošenje žalbe u skladu s člancima 58. i 65. ni mogućnost ispravka pogrešaka i očitih propusta iz članka 79.d. Ako žalba podnesena na odluku Agencije sadrži pogrešku, žalbeni postupak nema nikakvu svrhu nakon što Agencija opozove njegovu odluku prema stavku 1. ovog članka.”;

"

(70)  članak 82. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na rokove iz članka 29. stavka 1., članka 33. stavka 1., članka 36. stavka 2., članka 41. stavaka 1. i 3., članka 47. stavka 3., članka 60., članka 65. stavka 5., članka 81., članka 112. ili na rokove iz stavka 1. ovog članka ili na rok za zahtijevanje senioriteta prema članku 34. nakon podnošenja prijave.”;

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Ako Agencija prihvati zahtjev, smatra se da posljedica nepoštovanja roka nije bilo. Ako je odluka donesena između isteka roka koji nije poštovan i zahtjeva za nastavak postupka, odjel koji je nadležan za odlučivanje o propuštenoj radnji pregledava odluku i, ako je izvršenje te propuštene radnje dovoljno, donosi drugačiju odluku. Ako se prva odluka ne treba promijeniti, to se potvrđuje pisanim putem.”;

"

(71)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 82.a

Prekid postupka

1.  Kad se postupak pred Agencijom prekida se: prekida ili nastavlja, Agencija postupa u skladu s načinima utvrđenima sukladno članku 93.a točki (i).;

   (a) u slučaju smrti ili pravne nesposobnosti podnositelja prijave žiga ili nositelja žiga Europske unije ili osobe koja je prema nacionalnom pravu ovlaštena djelovati u njegovo ime; u opsegu u kojem gore navedeni događaji ne utječu na ovlaštenje zastupnika imenovanog u skladu s člankom 93. Uredbe, postupak se prekida samo na zahtjev takvog zastupnika;
   (b) ako podnositelj prijave žiga ili nositelj žiga Europske unije ne može iz pravnih razloga nastaviti postupak pri Agenciji zbog nekog postupka protiv svojega vlasništva;
   (c) u slučaju smrti ili pravne nesposobnosti zastupnika podnositelja prijave ili nositelja žiga Europske unije ili kada on ne može iz pravnih razloga nastaviti postupak pri Agenciji zbog nekog postupka protiv njegova vlasništva.

2.  Kada je u slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (b) Agencija obaviještena o identitetu osobe ovlaštene da nastavi postupak pri Agenciji, Agencija obavješćuje tu osobu i svaku zainteresiranu treću stranu da se postupak nastavlja od datuma koji odredi Agencija.

3.  U slučaju iz stavka 1. točke (c), postupak se nastavlja kada je Agencija obaviještena o imenovanju novog zastupnika podnositelja prijave ili kada Agencija obavijesti druge strane o imenovanju novog zastupnika nositelja žiga Europske unije. Ako u roku od tri mjeseca od početka prekida postupka Agencija nije obaviještena o imenovanju novog zastupnika, obavješćuje podnositelja prijave ili nositelja žiga Europske unije:

   (a) ako se članak 92. stavak 2. Uredbe primjenjuje, da se prijava žiga Europske unije smatra povučenom ako se podatci ne podnesu u roku od dva mjeseca od dostave te obavijesti; ili
   (b) ako se članak 92. stavak 2. Uredbe ne primjenjuje, da se postupak nastavlja s podnositeljem prijave ili nositeljem žiga Europske unije od datuma dostave te obavijesti;

4.  rokovi, osim roka za plaćanje pristojbi za produljenje, a koji teku u odnosu na podnositelja prijave ili nositelja žiga Europske unije na datum prekida postupka, počinju teći iznova od dana na koji se postupak nastavlja.“ [Am. 60]

"

(72)  članak 83. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 83.

Upućivanje na opća načela

Ako ova Uredba ili delegirani akti doneseni u skladu s ovom Uredbom ne sadržavaju neke odredbe o postupku, Agencija uzima u obzir načela postupovnog prava koja su općepriznata u državama članicama.”;

"

(73)  U članku 85. stavku 1. riječi „sukladno uvjetima utvrđenim Provedbenom uredbom” zamjenjuju se riječima „sukladno uvjetima utvrđenima u skladu s člankom 93.a točkom (j).”; Članak 85. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Stranka koja ne uspije u postupku povodom prigovora, postupku opoziva, postupku za proglašavanje ništavosti ili u žalbenom postupku, snosi pristojbe druge stranke kao i sve svoje troškove bitne za postupak, ne dovodeći u pitanje članak 119. stavak 6., uključujući putne troškove, dnevnice i naknadu za zastupnika, savjetnika ili odvjetnika, u okviru tarifa utvrđenih za svaku kategoriju troškova […].”; [Am. 61]

"

(74)  u članku 86. stavku 2. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Svaka država članica imenuje jedno tijelo odgovorno za provjeru vjerodostojnosti odluke i dostavlja svoje podatke za kontakt Agenciji, Sudu Europske unije i Komisiji. To tijelo uz odluku prilaže nalog za izvršenje odluke bez ikakvih drugih formalnosti osim provjere vjerodostojnosti odluke.”;

"

(75)  članak 87. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 87.

Registar žigova Europske unije

1.  Agencija vodi registar žigova Europske unije koji sadrži sve podatke čiji je upis ili uključivanje predviđen ovom Uredbom ili delegiranim aktom donesenim u skladu s ovom Uredbom. Agencija ažurira ga. [Am. 62]

2.  Uvid u registar dopušten je svakoj osobi. Može se voditi elektronički.

3.  Agencija održava elektroničku bazu podataka koja sadrži podatke o prijavama za registraciju žigova Europske unije i unose u registar. Sadržaj te baze podataka može se staviti na raspolaganje javnosti. Izvršni direktor određuje uvjete pristupa bazi podataka i način na koji se sadržaj te baze podataka može staviti na raspolaganje u strojno čitljivom obliku, uključujući naknade za takve usluge.”;

"

(76)  članak 88. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  Naslov „Uvid u spise” zamjenjuje se naslovom „Uvid u spise i njihovo vođenje”;

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Ako se uvid u spis obavlja u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3., određeni dokumenti sadržani u spisu mogu biti izuzeti od davanja na uvid. Izvršni direktor određuje sredstva za uvid.

5.  Agencija vodi spise svakog postupka u vezi s prijavom žiga Europske unije ili registracijom žiga Europske unije. Izvršni direktor određuje oblik u kojem se ti spisi vode. Ako se spisi vode u elektroničkom obliku, izvorni dokumenti koji čine temelj takvih elektroničkih spisa uklanjaju se u određenom roku nakon što ih Agencija zaprimi, o čemu odlučuje izvršni direktor.”;

"

(77)  članak 89. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 89.

Periodičke publikacije

1.  Agencija periodički objavljuje:

   (a) Glasnik žigova Europske unije koji sadržava podatke upisane u registar, kao i druge podatke čija je objava propisana ovom Uredbom ili delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom; [Am. 63]
   (b) Službeni list koji sadržava opće obavijesti i priopćenja izvršnog direktora, kao i sve druge informacije koje se odnose na ovu Uredbu ili na njezinu provedbu.

Publikacije iz točaka (a) i (b) mogu se slati elektroničkim putem.

2.  Izvršni direktor određuje na koji se način i koliko često objavljuje Glasnik žigova Europske unije.

3.  Izvršni direktor može odrediti da se određene stavke objavljuju u Službenom listu na svim službenim jezicima Unije.”;

"

(78)  članak 92. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., drugu rečenicu, fizičke ili pravne osobe koje u Uniji nemaju domicil ili glavno mjesto poslovanja ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište predstavlja zastupnik pred Agencijom u skladu s člankom 93. stavkom 1. u svim postupcima koji su predviđeni ovom Uredbom, osim u podnošenju prijave žiga Europske unije.

Odstupajući od prvog podstavka, fizičke ili pravne osobe iz tog podstavka ne treba zastupati pred Agencijom u slučajevima utvrđenima u skladu s člankom 93.a točkom (p).”; [Am. 64]

„4. Ako se ispune uvjeti utvrđeni u skladu s člankom 93.a točkom (p), imenuje se zajednički zastupnik.”; [Am. 65]

"

(79)  članak 93. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

'1. Fizičke ili pravne osobe u postupcima pred Agencijom može zastupati samo:

   (a) svaki odvjetnik koji je kvalificiran u jednoj državi članici i koji ima mjesto poslovanja u Uniji, u mjeri u kojoj u toj državi ima pravo djelovati kao zastupnik u području žigova;
   (b) ovlašteni zastupnici upisani na popis ovlaštenih zastupnika koji vodi Agencija.

Na zahtjev Agencije, zastupnici koji djeluju pred Agencijom podnose potpisanu punomoć koja se ulaže u spis.”;

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Izvršni direktor Agencije može odobriti izuzeće od:

   (a) uvjeta iz stavka 2. točke (c), druge rečenice, ako podnositelj zahtjeva podnese dokaz da je potrebnu kvalifikaciju stekao na drugi način;
   (b) uvjeta iz stavka 2. točke (a) u slučaju visokokvalificiranih stručnjaka, pod uvjetom da su zahtjevi iz stavka 2. točaka (b) i (c) zadovoljeni.”;

'5. Osoba može biti brisana s popisa ovlaštenih zastupnika pod uvjetima utvrđenima u skladu s člankom 93.a točkom (p).”; [Am. 66]

"

(80)  u glavu IX. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 5.

Dodjeljivanje ovlasti

Članak 93.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) zahtjevi koji se odnose na oblik odluka iz članka 75.;
   (b) načini usmenih postupaka i izvođenja dokaza iz članaka 77. i 78.;
   (c) načini dostave obavijesti iz članka 79.;
   (d) postupak obavješćivanja o gubitku prava iz članka 79.a;
   (e) pravila o sredstvima priopćavanja, uključujući elektroničkim putem iz članka 79.b, koja strane u postupcima upotrebljavaju pred Agencijom te oblike koje treba učiniti dostupnima Agenciji;
   (f) pravila kojima se uređuje izračun i trajanje rokova iz članka 79.c stavka 1.;
   (g) postupak za ispravljanje jezičnih pogrešaka ili pogrešaka u prijepisu te očitih propusta u odlukama Agencije, odnosno tehničkih pogrešaka prilikom registracije žiga ili objave registracije koje se mogu pripisati Agenciji kako je utvrđeno u članku 79.d;
   (h) postupak za opoziv odluke ili za brisanje upisa u registar kako je utvrđeno u članku 80. stavku 1.;
   (i) načini prekida ili nastavljanja postupka pred Agencijom kako je utvrđeno u članku 82.a;
   (j) postupci koji se odnose na raspodjelu i utvrđivanje troškova, kako je utvrđeno u članku 85. stavku 1.; [Am. 67]
   (k) pojedinosti koje treba unijeti u registar iz članka 87. stavka 1.; [Am. 68]
   (l) postupak za uvid u spise iz članka 88., uključujući dijelove spisa isključenog iz uvida, i načini vođenja spisa Agencije iz članka 88. stavka 5.; [Am. 69]
   (m) načini objavljivanja podataka i unosa iz članka 89. stavka 1. točke (a) u Glasniku žigova Europske unije, uključujući vrstu informacija te jezike na kojima se ti podaci i unosi objavljuju;
   (n) učestalost, oblik i jezike publikacija Službenog lista Agencije iz članka 89. stavka 1. točke (b);
   (o) načine razmjene informacija i priopćenja između Agencije i tijela vlasti država članica te davanje na uvid spisa putem ili preko sudova ili tijela vlasti država članica prema članku 90.;
   (p) odstupanja od obveze zastupanja pred Agencijom u skladu s člankom 92. stavkom 2., uvjeti u skladu s kojima se imenuje zajednički predstavnik sukladno članku 92. stavku 4., uvjeti pod kojima zaposlenici iz članka 92. stavka 3. i ovlašteni zastupnici iz članka 93. stavka 1. moraju Agenciji podnijeti potpisanu punomoć kako bi mogli djelovati kao zastupnici, sadržaj te punomoći i uvjeti pod kojima određena osoba može biti brisana s popisa ovlaštenih zastupnika iz članka 93. stavka 5.”; [Am. 70]

"

(81)  u glavi X. naslov odjeljka 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„Primjena pravila Unije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima”;

"

(82)  članak 94. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Primjena pravila Unije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima”;

"

(b)  stavak u stavku 1. riječi „Uredba (EZ) br. 44/2001” zamjenjuju se sljedećim:riječima „pravila Unije o nadležnosti te priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima”;"

1. Ako ovom Uredbom nije drukčije određeno, pravila Unije o nadležnosti te priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima primjenjuju se na postupke koji se odnose na žigove Europske unije i prijave žiga Europske unije, kao i na postupke koji se odnose na istodobne i uzastopne tužbe na temelju žigova Europske unije i nacionalnih žigova.”; [Am. 71]

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

'3. Upućivanja u ovoj Uredbi na Uredbu (EZ) br. 44/2001 po potrebi uključuju Sporazum Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima od 19. listopada 2005.”;

"

(83)  U članku 96. točki (c) riječi „članka 9. stavka 3., druge rečenice” zamjenjuju se riječima „članka 9.b stavka 2.”;

(84)  u članku 99. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

'3. U postupcima povodom tužbe iz članka 96. stavaka (a) i (c) prigovor u odnosu na opoziv ili na ništavost žiga Europske unije, koji je podnesen drukčije nego protutužbom, dopušten je samo ako se tuženik pozove na to da bi se prava nositelja žiga Europske unije mogla opozvati zbog toga što se nije dovoljno upotrebljavao u vrijeme podnošenja postupka povodom tužbe zbog povrede.”;

"

(85)  članak 100. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Sud za žig kojemu je podnesena protutužba za opoziv ili za proglašavanje ništavosti žiga Europske unije ne nastavlja s ispitivanjem protutužbe dok zainteresirana strana ili sud ne obavijeste Agenciju o datumu podnošenja protutužbe. Agencija tu informaciju upisuje u registar. Ako se zahtjev za opoziv ili za proglašavanje žiga Europske unije ništavim vodi pred Agencijom, Agencija o tome obavješćuje sud i zastaje s postupkom dok odluka o zahtjevu nije konačna ili dok se zahtjev ne povuče.”;

"

(b)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

'6. Kad je sud za žig Europske unije donio presudu na temelju protutužbe za opoziv ili za proglašavanje ništavosti žiga Europske unije koja je postala pravomoćna, sud ili bilo koja strana u nacionalnom postupku odmah šalju jedan primjerak te presude Agenciji. Agencija ili bilo koja zainteresirana strana mogu zatražiti informacije o takvom prijenosu. Agencija u registru spominje sudsku presudu i poduzima potrebne mjere radi poštovanja njezina operativnog dijela.”;

"

(86)  U članku 102. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Sud za žig Europske unije može primijeniti i mjere ili naloge dostupne u okviru primjenjivog zakona za koje smatra da su prikladne u okolnostima slučaja.”;

"

(87)  članak 108. briše se;

(88)  Članak članku 113. stavak stavku 3. izraz „zajedno s formalnim uvjetima utvrđenim Provedbenom uredbom” zamjenjuje se sljedećim:riječima „zajedno s formalnim uvjetima utvrđenima u skladu s člankom 114.a”;"

3. Agencija provjerava ispunjava li zatraženo pretvaranje uvjete iz ove Uredbe, posebno uvjete iz članka 112. stavaka 1., 2., 4., 5. i 6. i stavka 1. ovog članka, zajedno s formalnim uvjetima utvrđenim u skladu s člankom 114.a. Ako su ti uvjeti ispunjeni, Agencija prosljeđuje zahtjev središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država članica koje su u njemu navedene.”; [Am. 72]

"

(89)  Članak U članku 114. stavak stavku 2. riječi „Provedbenom uredbom” zamjenjuju se riječima „delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbomsljedećim:"

2. Prijava žiga Europske unije ili žig Europske unije koji je proslijeđen u skladu s člankom 113. ne podliježu formalnim uvjetima nacionalnog zakona koji se razlikuju od onih ili koji su dodani onima predviđenima ovom Uredbom ili delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom.”; [Am. 73]

"

(90)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 114.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju službeni uvjeti koje zahtjev za pretvaranje žiga Europske unije mora poštovati, pojedinosti njegova ispitivanja i pojedinosti koje se odnose na njegovu objavu.”;

"

(91)  U članku 116. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

'2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., Agencija može angažirati upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u Agenciji. Upravni odbor donosi odluku kojom utvrđuje pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Agenciju.”;

"

(92)  Članak u članku 117. riječi „Na Ured” zamjenjuje se sljedećim:riječima „Na Agenciju i njezino osoblje”:"

„Na Agenciju i njezino osoblje primjenjuje se Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije.”; [Am. 74]

"

(93)  članak 119. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 6., drugom podstavku, druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Prijevod mora biti podnesen u roku propisanom u skladu s člankom 144.a točkom (b).”;

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

'8. Izvršni direktor određuje način na koji se prijevodi ovjeravaju.”;

"

(94)  Članak U članku 120. stavak stavku 1. riječi „Provedbenom uredbom” zamjenjuju zamjenjuje se sljedećim: riječima „delegiranim aktom donesenim u skladu s ovom Uredbom”;"

„1. Prijava žiga Europske unije, kako je navedena u članku 26. stavku 1., kao i svi drugi podatci čija je objava propisana ovom Uredbom ili delegiranim aktom donesenim u skladu s ovom Uredbom objavljuju se na svim službenim jezicima Europske unije.”; [Am. 75]

"

(95)  članak 122. briše se;

(96)  članak 123. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 123.

Transparentnost

1.  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*) primjenjuje se na dokumente Agencije.

2.  Upravni odbor usvaja detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

3.  Odluke koje Agencija donese u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmet prigovora Ombudsmanu ili postupka pred Sudom Europske unije, u skladu s uvjetima iz članaka 228. i 263. Ugovora.

4.  Obrada osobnih podataka koju provodi Agencija podliježe Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (**).

_____________________

(*) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(**) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.”;

"

umeće se sljedeći članak:"

„Članak 123.a

Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih podataka

Agencija primjenjuje sigurnosna načela sadržana u sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je utvrđeno u prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (*). Primjena sigurnosnih načela obuhvaća, između ostalog, primjenu odredbi za razmjenu, obradu i čuvanje takvih podataka.

_____________________

(*) SL L 317, 3.12.2001., str. 1.”;

"

u glavu XII. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 1.a

Zadaće Agencije i suradnja radi promicanja konvergencije

Članak 123.b

Zadaće Agencije

1.  Agencija ima sljedeće zadaće:

   (a) upravljanje sustavom žiga Europske unije uspostavljenog u ovoj Uredbi i njegovo promicanje;
   (b) upravljanje sustavom europskog dizajna uspostavljenog u Uredbi Vijeća (EZ) br. 6/2002 i njegovo promicanje (*);
   (c) promicanje konvergencije prakse i instrumenata na područjima žigova i dizajna u suradnji sa središnjim uredima za industrijsko vlasništvo u državama članicama, uključujući Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo;
   (d) zadaće iz Uredbe (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (**).
   (da) zadaće koje su joj dodijeljene na temelju Direktive 2012/28/EU(***)[Am. 76]

2.  Agencija surađuje s ustanovama, tijelima vlasti, tijelima, uredima za industrijsko vlasništvo, međunarodnim i nevladinim organizacijama u odnosu na zadaće iz stavka 1.

3.  Agencija može stranama ponuditi dobrovoljne usluge posredovanja i arbitraže radi postizanja mirnog rješenja. [Am. 77]

Članak 123.c

Suradnja radi promicanja konvergencije praksi i instrumenata

1.  Agencija i uredi za industrijsko vlasništvo država članica koji sudjeluju ili Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo međusobno surađuju radi promicanja konvergencije praksi i alata na području žigova i dizajna.

Ta suradnja pokriva, između ostalog, sljedeća područja djelatnosti: [Am. 78]

   (a) razvoj zajedničkih standarda ispitivanja;
   (b) stvaranje zajedničkih ili povezanih baza podataka i portala u svrhu savjetovanja, pretraživanja i klasifikacije diljem Unije;
   (c) stalno pružanje i razmjenu podataka i informacija, uključujući popunjavanje baza podataka i portala iz točke (b);
   (d) uspostavljanje zajedničkih standarda i praksi s ciljem osiguranja interoperabilnosti između postupaka i sustava diljem Unije te poboljšanje njihove dosljednosti, učinkovitosti i djelotvornosti;
   (e) dijeljenje informacija o pravima industrijskog vlasništva i postupcima, uključujući zajedničku potporu službama za pomoć i informacijskim centrima;
   (f) razmjenu stručnih tehničkih znanja i pomoći u vezi s područjima iz točaka od (a) do (e).

2.  Agencija definira, razrađuje i koordinira zajedničke projekte u interesu Unije i država članica u odnosu na područja iz stavka 1. Definicijom projekta sadrži utvrđuju se specifične obveze i odgovornosti svakog središnjeg ureda za industrijsko vlasništvo države članice koji sudjeluje ili Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo. U svim fazama zajedničkih projekata Agencija se savjetuje sa zastupnicima korisnika. [Am. 79]

3.  Uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo učinkovito sudjeluju u projektima iz stavka 2. s ciljem osiguravanja njihova razvoja, funkcioniranja, interoperabilnosti i ažuriranja.

No ako rezultat tih projekata rezultira razvojem instrumenta koje države članice smatraju, na temelju opravdane odluke, jednakovrijednim instrumentima koji već postoje u državama članicama, iz sudjelovanja ne proizlazi obveza provedbe rezultata u dotičnim državama članicama. [Am. 80]

4.  Agencija pruža financijsku potporu zajedničkim projektima iz stavka 2. koji su u interesu Unije i država članica u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osiguralo učinkovito sudjelovanje ureda za industrijsko vlasništvo država članica i Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo u projektima u smislu stavka 3. Ta financijska potpora mogu biti bespovratna sredstva. Ukupan iznos financiranja iznosi najmanje 20 % Ukupan iznos financiranja ne premašuje 10 % godišnjeg prihoda Agencije i pokriva najmanji mogući iznos za svaku državu članicu za potrebe koje su usko povezane sa zaštitom, promicanjem i provedbom. Korisnici su bespovratnih sredstava uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo. Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti bez poziva na dostavu prijedloga u skladu s financijskim pravilima primjenjivima na Agenciju i s načelima postupaka dodjele sadržanima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (****) te u Delegiranoj Uredbi Komisije (EU) br. 1268/2012 (*****). [Am. 81]

_____________________

(*) SL L 3, 5.1.2002., str. 1.

(**) Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (SL L 129, 16.5.2012., str. 1.)

(***) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012, str. 5.)

(****) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str.1.)

(****) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012, str. 1.)”;

"

(97)  u glavi XII. odjeljci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„ODJELJAK 2.

Upravni odbor

Članak 124.

Dužnosti Upravnog odbora

1.  Ne dovodeći u pitanje dužnosti Odbora za proračun iz odjeljka 5., Upravni odbor ima sljedeće dužnosti:

   (a) na temelju nacrta koji je podnio izvršni direktor u skladu s člankom 128. stavkom 4. točkom (c), Upravni odbor donosi godišnji program rada Agencije za nadolazeću godinu, uzimajući u obzir mišljenje Komisije, te prosljeđuje doneseni godišnji program rada Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji;
   (b) na temelju nacrta koji je podnio izvršni direktor u skladu s člankom 128. stavkom 4. točkom (d) te uzimajući u obzir mišljenje Komisije, Upravni odbor donosi višegodišnji strateški program za Agenciju, uključujući strategiju Agencije za međunarodnu suradnju, nakon razmjene stajališta između izvršnog direktora i odgovarajućeg odbora u Europskom parlamentu, te prosljeđuje doneseni višegodišnji strateški program Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji;
   (c) na temelju nacrta koji je podnio izvršni direktor u skladu s člankom 128. stavkom 4. točkom (f), Upravni odbor donosi godišnje izvješće te prosljeđuje doneseno godišnje izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Europskom revizorskom sudu;
   (d) na temelju nacrta koji je podnio izvršni direktor u skladu s člankom 128. stavkom 4. točkom (g), Upravni odbor donosi višegodišnji plan kadrovske politike;
   (e) Upravni odbor donosi pravila za sprečavanje i upravljanje sukobima interesa u Agenciji;
   (f) u skladu sa stavkom 2. izvršava, u odnosu na osoblje Agencije, ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu nadležnom za imenovanja i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela nadležnog za imenovanja”); [Am. 83]
   (g) Upravni odbor donosi provedbena pravila Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju;
   (h) Upravni odbor imenuje te može razriješiti dužnosti izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora ili zamjenike izvršnog direktora prema članku 129. te imenuje predsjednika, predsjedavajuće te članove žalbenog vijeća prema članku 136.;
   (i) Upravni odbor osigurava prikladno praćenje rezultata i preporuka proizašlih iz unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena iz članka 165.a, kao i iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);
   (ia) Upravni odbor definira i razrađuje zajedničke projekte u interesu Unije i država članica u skladu s člankom 123.c;[Am. 82]
   (j) Upravni odbor savjetuje se prije donošenja smjernica za ispitivanje koje se provodi u Agenciji i u drugim slučajevima predviđenima ovom Uredbom;
   (k) Upravni odbor može izvršnom direktoru i Komisiji iznositi mišljenja i podnositi zahtjeve za informacije kad smatra da je to potrebno.

2.  Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju i člankom 142. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika donosi odluku, na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, kojom se navedene ovlasti tijela nadležnog za imenovanja prenose na izvršnog direktora i utvrđuju uvjeti pod kojima se ti prijenosi ovlasti mogu obustaviti.

Izvršni direktor ima pravo na daljnji prijenos tih ovlasti.

Upravni odbor može u iznimnim okolnostima na temelju svoje odluke privremeno obustaviti prijenos ovlasti tijela nadležnog za imenovanja na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor prenio dalje te ih izvršavati sam ili ih prenijeti na jednog od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor. [Am. 84]

Članak 125.

Sastav Upravnog odbora

1.  Upravni odbor čini jedan predstavnik svake države članice i dva predstavnika Komisije i jedan predstavnik Europskog parlamenta, te njihovi zamjenici. [Am. 85]

2.  Članovima Upravnog odbora mogu, u skladu s poslovnikom, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

3.  Mandat traje četiri godine. Mandat se može produljiti.

Članak 126.

Predsjednik Upravnog odbora

1.  Upravni odbor bira predsjednika i zamjenika predsjednika među svojim članovima. Zamjenik predsjednika po službenoj dužnosti zamjenjuje predsjednika kada je on spriječen obavljati svoju dužnost.

2.  Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri godine. Mandat se može jedanput obnoviti. No ako njihovo članstvo u Upravnom odboru prestane u bilo kojem trenutku trajanja njihova mandata, njihov mandat također automatski prestaje toga datuma.

Članak 127.

Sjednice

1.  Sjednice Upravnog odbora saziva njegov predsjednik.

2.  Izvršni direktor sudjeluje u raspravama, osim ako Upravni odbor ne odluči drukčije.

3.  Upravni odbor održava redovitu sjednicu jedanput dvaput godišnje. Osim toga, on se sastaje na inicijativu svojeg predsjednika ili na zahtjev Komisije, Europskog parlamenta ili na zahtjev jedne trećine država članica. [Am. 87]

4.  Upravni odbor donosi Poslovnik.

5.  Upravni odbor donosi svoje odluke apsolutnom većinom glasova svojih članova. Međutim, dvotrećinska većina glasova njegovih članova potrebna je za odluke koje je Upravni odbor ovlašten donositi prema točkama (a) i (b) članka 124. stavka 1. točkama (a) i (b), članku 126. stavku 1. i članku 129. stavcima 2. i 4 3. U oba slučaja svaki član ima jedan glas. [Am. 88]

6.  Upravni odbor može na svoje sjednice pozvati promatrače.

7.  Agencija obavlja poslove tajništva za Upravni odbor.

ODJELJAK 2.a

Izvršni odbor

Članak 127.a

Osnivanje

Upravni odbor može osnovati Izvršni odbor.

Članak 127.b

Funkcije i organizacija

1.  Izvršni odbor pomaže Upravnom odboru.

2.  Izvršni odbor ima sljedeće funkcije:

   (a) priprema odluke koje usvaja Upravni odbor;
   (b) osigurava, zajedno s Upravnim odborom, prikladno praćenje nalaza i preporuka koje potječu iz unutarnjih ili vanjskih revizorskih izvješća i procjena, kao i istraga Ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);
   (c) ne dovodeći u pitanje funkcije izvršnog direktora iz članka 128., pomaže izvršnom direktoru i savjetuje ga pri provedbi odluka Upravnog odbora s ciljem pojačanog nadzora administrativnog upravljanja.

3.  Po potrebi, u slučaju hitnosti, Izvršni odbor može donositi određene privremene odluke u ime Upravnog odbora, osobito o pitanjima u vezi s administrativnim upravljanjem, uključujući obustavu prijenosa ovlasti tijela nadležnog za imenovanja.

4.  Izvršni odbor sastavljen je od predsjednika Upravnog odbora, jednog predstavnika Komisije u Upravnom odboru i troje drugih članova koje imenuje Upravni odbor među svojim članovima. Predsjednik Upravnog odbora također je i predsjednik Izvršnog odbora. Izvršni direktor sudjeluje na sjednicama Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

5.  Mandat članova Izvršnog odbora traje četiri godine. Mandat članova izvršnog odbora završava kada završi njihovo članstvo u Upravnom odboru.

6.  Izvršni odbor održava barem jednu redovnu sjednicu svaka tri mjeseca. Osim toga, sastaje se na inicijativu svojega predsjednika ili na zahtjev svojih članova.

7.  Izvršni odbor pridržava se poslovnika koji donosi Upravni odbor. [Am. 86]

ODJELJAK 3.

Izvršni direktor

Članak 128.

Dužnosti izvršnog direktora

1.  Agencijom upravlja izvršni direktor. Izvršni direktor odgovara Upravnom odboru.

2.  Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, Upravnog odbora i Odbora za proračun, izvršni je direktor u obavljanju svojih dužnosti neovisan i ne traži niti prima upute od bilo koje vlade niti od bilo kojeg drugog tijela.

3.  Izvršni direktor pravni je zastupnik Agencije.

4.  Izvršni odbor ima osobito sljedeće dužnosti:

   (a) poduzima sve potrebne mjere za rad Ureda, uključujući donošenje internih administrativnih uputa i informacija za javnost;
   (b) provodi odluke koje je donio Upravni odbor;
   (c) priprema nacrt godišnjeg programa rada u kojem se navode prosječni financijski i ljudski potencijali za svaku radnju te ga nakon savjetovanja Komisije podnosi Upravnom odboru;
   (d) priprema nacrt višegodišnjega strateškog programa u koji je uključena strategija Agencije za međunarodnu suradnju te ga nakon savjetovanja Komisije i razmjene stajališta s odgovarajućim odborom u Europskom parlamentu podnosi Upravnom odboru;
   (e) provodi godišnji program rada i višegodišnji strateški program te izvještava Upravni odbor o njihovoj provedbi;
   (f) priprema godišnje izvješće o aktivnostima Agencije i predstavlja ga Upravnom odboru koji ga odobrava;
   (g) priprema nacrt višegodišnjeg plana kadrovske politike i njegovo podnošenje Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;
   (h) priprema plan djelovanja na temelju zaključaka unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena, kao i istraga i preporuka Ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) te dvaput godišnje izvješćuje Komisiju i Upravni odbor o napretku;
   (i) štiti financijske interese Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako su utvrđene nepravilnosti, povratom pogrešno isplaćenih iznosa i, ako je potrebno, nametanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih upravnih i novčanih kazni;
   (j) priprema strategiju Agencije za borbu protiv prijevara i predaje je Odboru za proračun na odobrenje;
   (k) kako bi osigurao ujednačenu primjenu Uredbe, proširenom žalbenom vijeću može uputiti pitanja o nekoj točki zakona, osobito ako su žalbena vijeća donijela različite odluke o tim točkama;
   (l) izrađuje procjene prihoda i rashoda Agencije i izvršava proračun;
   (la) ne dovodeći u pitanje članke 125. i 136., izvršava, u odnosu na osoblje Agencije, ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu nadležnom za imenovanja i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela nadležnog za imenovanja”); [Am. 91]
   (m) izvršava ovlasti koje mu je u odnosu na osoblje dodijelio Upravni odbor u skladu s člankom 124. stavkom 1. točkom (f); [Am. 89]
   (ma) može podnijeti Komisiji prijedlog izmjene ove Uredbe, delegiranih akata donesenih u skladu s ovom Uredbom i svih drugih pravila koja se primjenjuju na žigove Europske unije nakon savjetovanja s Upravnim odborom i, u slučaju pristojbi i proračunskih odredbi ove Uredbe, s Odborom za proračune; [Am. 90]
   (n) izvršava ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 26 stavkom 3., člankom 29. stavkom 5., člankom 30 stavkom 2., člankom 45. stavkom 3., člankom 75. stavkom 2., člankom 78. stavkom 5., člankom 79., člankom 79.b, člankom 79.c, člankom 87. stavkom 3., člancima 88. i 89., člankom 93. stavkom 4., člankom 119. stavkom 8. i člankom 144. u skladu s kriterijima određenima u ovoj Uredbi te u delegiranim aktima donesenima prema ovoj Uredbi;
   (o) može delegirati svoje dužnosti.

5.  Izvršnom direktoru u radu pomaže jedan zamjenik izvršnog direktora ili više njih. Ako je izvršni direktor odsutan ili spriječen obavljati svoje dužnosti, zamjenjuje ga zamjenik izvršnog direktora ili jedan od zamjenika izvršnog direktora u skladu s postupkom koji određuje Upravni odbor.

Članak 129.

Imenovanje i razrješavanje dužnosti izvršnog direktora te produljivanje njegova mandata

1.  Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni djelatnik Agencije u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.  Izvršnog direktora imenuje Upravni odbor između barem tri kandidata s popisa koje je predložio Komisija odbor za predodabir Upravnog odbora kojeg čine zastupnici država članica, Komisije i Europskog parlamenta, nakon otvorenog i transparentnog postupka odabir te objave poziva za iskaz interesa u Službenom listu Europske unije i drugdje. Kandidata kojeg odabere Upravni odbor svaki nadležni odbor Europskog parlamenta može prije imenovanja pozvati radi davanja izjave i odgovaranja na pitanja njegovih članova. Radi sklapanja ugovora s izvršnim direktorom, Agenciju zastupa predsjednik Upravnog odbora.

Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Upravnog odbora, usvojene na prijedlog Komisije, Europskog parlamenta ili jedne trećine država članica nakon izvješća o procjeni koje je izradila Komisija na zahtjev upravnog odbora ili Europskog parlamenta.

3.  Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja tog razdoblja Komisija Upravni odbor provodi ocjenjivanje kojim se uzima u obzir ocjena rada izvršnog direktora te budući zadaci i izazovi Agencije. Upravni odbor ovlašten je produžiti mandat izvršnog direktora jedanput na najviše pet godina. Upravni odbor, prilikom odlučivanja o produženju mandata izvršnom direktoru, vodi računa o izvješću o procjeni uspješnosti izvršnog direktora koje je izradila Komisija te o budućim zadaćama i izazovima agencije.

4.  Na prijedlog Komisije koja uzima u obzir ocjenu iz stavka 3. Upravni odbor može jedanput produljiti mandat izvršnog direktora za najviše pet godina.

5.  Izvršni direktor čiji je mandat produljen ne može sudjelovati u još jednom postupku odabira za isto mjesto na kraju ukupnog razdoblja.

6.  Zamjenik izvršnog direktora ili zamjenici izvršnih direktora imenuju se ili razrješavaju dužnosti kako je predviđeno u stavku 2. nakon savjetovanja s izvršnim direktorom i, po potrebi, izabranim izvršnim direktorom. Mandat zamjenika izvršnoga direktora traje pet godina. Može ga produljiti Upravni odbor jedanput na najviše pet godina na prijedlog Komisije kako je predviđeno u stavku 4.3. nakon savjetovanja s izvršnim direktorom.”; [Am. 92]

"

(98)  Članak 130. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) odjel kojemu je povjereno vođenje registra;”

"

(b)  dodaje se sljedeća točka:"

„(f) svaka druga jedinica ili osoba koju imenuje izvršni direktor u tu svrhu.”;

"

(99)  u članku 132. stavku 2. treća rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„U posebnim slučajevima utvrđenima u skladu s člankom 144.a točkom (c), odluke donosi jedan član.”;

"

(100)  članak 133. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 133.

Odjel kojemu je povjereno vođenje registra

1.  Odjel kojemu je povjereno vođenje registra odgovoran je za donošenje odluka u vezi s unosima u registar.

2.  Također je nadležan za vođenje popisa ovlaštenih zastupnika iz članka 93. stavka 2.

3.  Odluku Odjela donosi jedan član.”;

"

(101)  članak 134. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

'1. Odjel za poništaje nadležan je za donošenje odluka o:

   (a) zahtjevu za opoziv ili zahtjevu za proglašavanje žiga Europske unije ništavim,
   (b) zahtjevu za prijenos žiga Europske unije predviđenom u članku 18.”;

"

(b)  u stavku 2. treća rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„U posebnim slučajevima utvrđenima u skladu s člankom 144.a točkom (c), odluke donosi jedan član.”;

"

(102)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 134.a

Opća nadležnost

Odluke koje se zahtijevaju ovom Uredbom, a koje nisu u nadležnosti ispitivača, odjela za prigovore, odjela za poništaje ili odjela kojemu je povjereno vođenje registra, donosi službenik ili jedinica koju je izvršni direktor imenovao u tu svrhu.”;

"

(103)  Članak 135. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

'1. Žalbena vijeća nadležna su za odlučivanje o žalbama na odluke donesene prema člancima 131. i 134.a.”;

"

(b)  u stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) tijelo žalbenih vijeća iz članka 136. stavka 4. točke (a); ili”;

"

(c)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

'4. Prošireno vijeće odgovorno je i za davanje obrazloženih mišljenja o pitanjima zakona koje mu je uputio izvršni direktor prema članku 128. stavku 4. točki (k).”;

"

(d)  u stavku 5. briše se zadnja rečenica;

(104)  Članak 136. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 136.

Neovisnost članova žalbenih vijeća

1.  Predsjednik žalbenih vijeća i predsjedatelji vijeća imenuju se, u skladu s postupkom iz članka 129., za imenovanje izvršnog direktora na rok od pet godina. Tijekom navedenog razdoblja oni ne smiju biti razriješeni dužnosti, osim ako za to postoje ozbiljni razlozi te ako Sud, na zahtjev institucije koja ih je imenovala, donese odgovarajuću odluku.

2.  Mandat predsjednika žalbenih vijeća može se produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do odlaska u mirovinu ako do toga dođe tijekom novog mandata nakon što Upravni odbor pozitivno ocijeni rezultate koje je postigao.

3.  Mandat predsjedavajućih vijećima može se produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do odlaska u mirovinu ako do toga dođe tijekom novog mandata nakon što Upravni odbor pozitivno ocijeni rezultate koje je postigao, što je podložno povoljnom mišljenju predsjednika žalbenih vijeća.

4.  Predsjednik žalbenih vijeća nadležan je za sljedeće upravljačke i organizacijske funkcije:

   (a) predsjedanje tijelom žalbenih vijeća odgovornim za utvrđivanje pravila i organiziranje rada vijeća;
   (b) osiguravanje provedbe odluka tijela;
   (c) povjeravanje predmeta vijeću na temelju objektivnih kriterija koje je utvrdilo tijelo žalbenih vijeća;
   (d) prosljeđivanje izvršnom direktoru planiranih rashoda vijeća radi pripreme plana rashoda.

Predsjednik žalbenih vijeća predsjeda proširenim žalbenim vijećem.

5.  Članove žalbenih vijeća imenuje Upravni odbor na rok od pet godina. Njihov mandat može se produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do odlaska u mirovinu ako do toga dođe tijekom novog mandata nakon što Upravni odbor pozitivno ocijeni rezultate koje je postigao, što je podložno povoljnom mišljenju predsjednika žalbenih vijeća.

6.  Članovi žalbenih vijeća ne smiju biti razriješeni dužnosti osim ako za to postoje ozbiljni razlozi te ako Sud donese takvu odluku, nakon što mu je slučaj uputio Upravni odbor na prijedlog predsjednika žalbenog vijeća, nakon savjetovanja s predsjedateljem vijeća kojemu dotični član pripada.

7.  Predsjednik žalbenih vijeća te predsjedatelji i članovi žalbenih vijeća neovisni su. Prilikom donošenja odluka oni nisu obvezni pridržavati se nikakvih uputa.

8.  Odluke o žalbama na pitanja zakona ili mišljenja o njima koje donosi prošireno vijeće, a koje mu upućuje izvršni direktor prema članku 135. obvezujuće su za tijela Agencije nadležna za odlučivanje iz članka 130.

9.  Predsjednik žalbenih vijeća te predsjedatelji i članovi žalbenih vijeća ne smiju biti ispitivači ni članovi odjela za prigovore, odjela kojemu je povjereno vođenje registra ili odjela za poništaje.;

Article 136a

Centar za posredovanje i arbitražu

1.  Agencija može uspostaviti Centar za posredovanje i arbitražu koji je neovisan o tijelima za odlučivanje navedenim u članku 130. Centar je smješten u prostorijama Agencije.

2.  Svaka fizička ili pravna osoba može se koristiti uslugama Centra na dobrovoljnoj osnovi s ciljem sporazumnog rješavanja sporova koji su obuhvaćeni ovom Uredbom i Direktivom … .

3.  Agencija može također pokrenuti arbitražni postupak na vlastitu inicijativu kako bi strankama omogućila da postignu sporazumni dogovor.

4.  Centrom upravlja direktor koji je odgovoran za djelatnost Centra.

5.  Direktora imenuje Upravni odbor.

6.  Centar utvrđuje Pravilnik o posredovanju i arbitraži te pravila za rad Centra. Pravilnik o posredovanju i arbitraži te pravila za rad Centra potvrđuje Upravni odbor.

7.  Centar sastavlja popis posrednika i arbitara za pomoć strankama pri rješavanju spora. Oni moraju biti neovisni i imati relevantne kompetencije i iskustva. Za popis je potrebna suglasnost Upravnog odbora.

8.  Ispitivači i članovi odjela Instituta ili odbora za pritužbe ne smiju sudjelovati u posredovanju ili arbitraži koja se tiče slučaja u kojem oni:

   (a) prethodno su uključeni u postupke posredovanja ili arbitraže;
   (b) imaju osobne interese; or
   (c) prethodno su bili uključeni kao predstavnici jedne od stranaka.

9.  Osoba koja je pozvana da svjedoči kao član vijeća za arbitražu ili posredovanje ne smije biti uključena u prigovor, poništenje ili sudski postupak koji je izazvao postupak posredovanja ili arbitraže. ” [Am. 93]

"

(105)  članak 138. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 138.

Odbor za proračun

1.  Odbor za proračun ima funkcije koje su mu dodijeljene u ovom odjeljku.

2.  Članci 125. i 126., članak 127. stavci od 1. do 4. te stavci 6. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis na Odbor za proračun.

3.  Odbor za proračun donosi svoje odluke apsolutnom većinom glasova svojih članova. Međutim, dvotrećinska većina glasova njegovih članova potrebna je za odluke koje je Odbor za proračun ovlašten donositi prema članku 140. stavku 3. i članku 143. U oba slučaja svaki član ima jedan glas.”;

"

(106)  u članku 139. dodaje se sljedeći stavak:"

'4. Na dvogodišnjoj osnovi Agencija Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji priprema izvješće o svojem financijskom stanju. Na temelju ovog tog izvješća Komisija revidira financijsku situaciju Agencije.; [Am. 94]

4a.  Agencija osigurava rezervni fond kojim se pokriva jedna godina njezinih operativnih rashoda kako bi se osigurao kontinuitet njezinih operacija. ” [Am. 95]

"

(107)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 141.a

Suzbijanje prijevara

1.  U cilju lakše borbe protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti navedenih u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 Agencija pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Agencije na temelju predloška iz Priloga tome Sporazumu.

2.  Europski revizorski sud ovlašten je za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika nepovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su od Agencije primili sredstva Unije.

3.  U skladu s odredbama i postupcima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1073/1999 te Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta radi utvrđivanja je li bila riječ o prijevari, korupciji ili bilo kojoj drugoj ilegalnoj aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji financira Agencija.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumima o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovorima, sporazumima o bespovratnim sredstvima i odlukama Agencije o bespovratnim sredstvima obuhvaćaju se odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

5.  Odbor za proračun donosi strategiju borbe protiv prijevare koja je razmjerna rizicima od prijevare uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje će se provoditi.”;

"

(108)  članak 144. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 144.

Pristojbe

1.  Uz pristojbe predviđene člankom 26 stavkom 2., člankom 36. stavkom 1. točkom (c), člankom 41. stavkom 3., člankom 44 stavkom 4., člankom 47 stavcima 1. i 3., člankom 49 stavkom 4., člankom 56. stavkom 2., člankom 60., člankom 81. stavkom 3., člankom 82. stavkom 1., člankom 113 stavkom 1. i člankom 147 stavkom 5., pristojbe se naplaćuju u sljedećim slučajevima:

   (a) izdavanje primjerka potvrde o registraciji;
   (b) upis u registar licencije ili nekog drugog prava u odnosu na žig Europske unije;
   (c) upis u registar licencije ili nekog drugog prava u odnosu na prijavu žiga Europske unije;
   (d) brisanje iz registra licencije ili nekog drugog prava;
   (e) izmjena registriranog žiga Europske unije;
   (f) izdavanje izvatka iz registra;
   (g) uvid u spis;
   (h) izdavanje preslika dokumenata iz spisa;
   (i) izdavanje ovjerenih preslika prijave;
   (j) dostava podataka sadržanih u spisu;
   (k) preispitivanje utvrđenih troškova postupka određenih za povrat.

2.  Visina iznosa pristojbi iz stavka 1. određuje se na način koji osigurava načine određene u Prilogu -I. koji osiguravaju da prihod od pristojbi u načelu bude dovoljan za uravnoteženi dostatan za uravnoteženi proračun Agencije izbjegavajući nakupljanje znatnih viškova. Ne dovodeći u pitanje članak 139. stavak 4., Komisija revidira razinu pristojbi u slučaju da znatan višak postane opetovan. Ako ovaj pregled ne dovede do smanjenja ili izmjene razine pristojbi koja ima učinak sprečavanja daljnjeg nakupljanja znatnog viška, višak nakupljen nakon pregleda prenosi se u proračun Unije. [Am. 96]

3.  Izvršni direktor utvrđuje iznos koji se treba naplatiti za svaku uslugu koju pruža Agencija, osim onih iz stavka 1., te za publikacije koje Agencija izda u skladu s kriterijima određenima u delegiranom aktu donesenom prema članku 144.a točki (d). Iznos ne premašuje ono što je potrebno za pokrivanje troškova posebnih usluga koje Agencija pruža.

4.  U skladu s kriterijima određenima u delegiranom aktu donesenom prema članku 144.a točki (d), izvršni direktor može poduzeti sljedeće mjere:

   (a) može odrediti koji se posebni načini plaćanja osim onih određenih u skladu s člankom 144.a točkom (d) mogu upotrebljavati, osobito depoziti na tekućim računima Agencije;
   (b) može odrediti iznose ispod kojih se prekomjerni iznos plaćen za pokrivanje pristojbe ili računa ne vraća;
   (c) može odustati od radnje za prisilni povrat svakog iznosa koji se duguje ako je iznos koji treba vratiti minimalan ili ako je takav povrat previše nesiguran.

Ako se načini plaćanja iz točke (a) mogu upotrebljavati, izvršni direktor određuje datum na koji se smatra da je Agencija izvršila takva plaćanja.”;

"

(109)  dodaje se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 6.

Delegiranje ovlasti

„Članak 144.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kako bi se uspostavili:

   (a) posebni kriteriji uporabe jezika iz članka 119.;
   (b) slučajevi u kojima odluke o prigovorima i poništenjima donosi jedan član prema članku 132. stavku 2. i članku 134. stavku 2.;
   (c) pojedinosti o ustroju žalbenih vijeća, uključujući uspostavu i ulogu tijela žalbenih vijeća iz članka 135. stavka 3. točke (a), sastav proširenog žalbenog vijeća i pravila o upućivanju na to vijeće iz članka 135. točke 4. te uvjete pod kojima odluke donosi samo jedan član u skladu s člankom 135. stavcima 2. i 5.; [Am. 97]
   (d) sustav pristojbi i troškova koji se plaćaju Agenciji u skladu s člankom 144., uključujući visinu iznosa pristojbi, metode plaćanja, valute, rokove za pristojbe i naknade, procijenjeni datum plaćanja i posljedice neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja te nedovoljnog plaćanja ili preplaćivanja, usluga koje mogu biti besplatne te kriterija prema kojima izvršni direktor može izvršavati ovlasti određene u članku 144. stavcima 3. i 4.”; [Am. 98]

"

(110)  Članak U članku 145. riječi „njezine Provedbene uredbe” zamjenjuju se sljedećim: riječima „delegirani akti doneseni u skladu s ovom Uredbom”;"

„Članak 145.

Primjena odredbi

„Ako ovom glavom nije drukčije predviđeno, ova se Uredba i delegirani akti doneseni u skladu s ovom Uredbom primjenjuju na prijave za međunarodnu registraciju podnesene u skladu s Protokolom koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, usvojenim 27. lipnja 1989. u Madridu (dalje u tekstu „međunarodne prijave” odnosno „Madridski protokol”), koje se temelje na prijavi žiga Europske unije ili na žigu Europske unije kao i na registracije žigova upisane u međunarodni registar koji vodi Međunarodni ured Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (dalje u tekstu „međunarodne registracije” odnosno „Međunarodni ured”) u kojima je naznačena Europska unija.”; [Am. 99]

"

(111)  u članku 147. stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

'4. Pristojba za podnošenje međunarodne prijave plaća se Agenciji. Kad se međunarodna registracija temelji na žigu Europske unije nakon što je registriran, pristojba dospijeva na naplatu na datum registracije žiga Europske unije. Prijava se smatra podnesenom tek kada je plaćena propisana pristojba.

5.  Međunarodna prijava ispunjava službene uvjete utvrđene u skladu s člankom 161.a točkom (a).

6.  Agencija ispituje zadovoljava li međunarodna prijava uvjete utvrđene u članku 146. te u stavcima 1., 3. i 5. ovog članka.

7.  Agencija mora proslijediti međunarodnu prijavu Međunarodnom uredu što je prije moguće.”; [Am. 100]

"

(112)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 148.a

Obavijest o ništavosti osnovne prijave ili registracije

Tijekom petogodišnjeg razdoblja U petogodišnjem razdoblju od datuma međunarodne registracije Agencija obavještava Međunarodni ured o svim činjenicama i odlukama koje utječu na valjanost prijave europskog žiga Europske unije ili registracije europskog žiga Europske unije na kojoj se temelji međunarodna registracija.”; [Am. 101]

„Zahtjev ispunjava službene uvjete utvrđene u skladu s člankom 161.a točkom (c).”; [Am. 102]

"

(114)  članak 154. stavak 4. briše se;

(115)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 154.a

Zajednički i certifikacijski žigovi

Ako se međunarodna registracija temelji na osnovnoj prijavi ili osnovnoj registraciji koja se odnosi na zajednički, certifikacijski ili jamstveni žig, s međunarodnom registracijom u kojoj je navedena Europska unija postupa se kao sa zajedničkim žigom Europske unije. Nositelj međunarodne registracije u roku od dva mjeseca od dana kad je Međunarodni ured obavijestio Agenciju o međunarodnoj registraciji izravno Agenciji dostavlja pravilnike kojima se uređuje uporaba žiga, kao što je predviđeno u članku 67.Agencija postupa u skladu s postupcima utvrđenima člankom 161.a točkom (f).”; [Am. 103]

"

(116)  članak 155. briše se;

(117)  članak 156. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak u stavku 2. riječi „šest mjeseci” zamjenjuju se riječima „jednog mjeseca” sljedećim:"

„2. obavijest o prigovoru podnosi se u roku od tri mjeseca koji počinje teći istekom roka od jednog mjeseca od datuma objave u skladu s člankom 152. stavkom 1.; prigovor se smatra uredno podnesenim tek kada je plaćena pristojba za prigovor.” [Am. 104]

"

(b)  stavak 4. briše se;

(118)  dodaju se sljedeći članci:"

„Članak 158.a

Pravni učinak upisa prijenosa

Upis promjene vlasništva međunarodne registracije u međunarodni registar ima isti učinak kao i upis prijenosa u registar prema članku 17.

Članak 158.b

Pravni učinak upisa licencija i drugih prava

Upis licencije ili ograničenja prava raspolaganja nositelja u pogledu međunarodne registracije u međunarodni registar ima isti učinak kao upis u registar licencije, prava in rem, izvršenja ili stečajnih postupaka prema člancima 19., 20., 21. i 22.

Članak 158.c

Ispitivanje zahtjeva za upis prijenosa, licencija i ograničenja prava raspolaganja nositelja

Agencija prosljeđuje Međunarodnom uredu zahtjeve za upis prijenosa vlasništva, licencije ili ograničenja nositeljeva prava raspolaganja, izmjene ili poništenja licencije ili brisanja ograničenja nositeljeva prava raspolaganja koji su joj podneseni u slučajevima utvrđenima u skladu s člankom 161.a točkom (h).”; [Am. 105]

"

(119)  članak 159. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) u naznaku države članice strane Madridskog protokola pod uvjetom da je na datum zahtijevanja pretvaranja tu državu članicu bilo moguće naznačiti izravno na temelju Madridskog protokola. Primjenjuju se članci 112., 113. te 114.”;

"

(b)  stavak u stavku 2. riječi „ili Madridskog sporazuma” brišu se zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Nacionalna prijava žiga ili naznačivanje države članice stranke Madridskog protokola [...] koja proizlazi iz pretvaranja naznake Europske unije u međunarodnoj registraciji, uživa u odnosu na odnosnu državu članicu datum međunarodne registracije u skladu s člankom 3. stavkom 4. Madridskog protokola, ili datum proširenja na Europsku uniju u skladu s člankom 3.b stavkom 2. Madridskog protokola, ako je do proširenja došlo nakon međunarodne registracije ili datum prvenstva te registracije te, kada je primjereno, senioritet žiga te države zahtijevan u skladu s člankom 153.” [Am. 106]

"

(120)  u glavu XII. umeće se sljedeći odjeljak:"

„ODJELJAK 4.

Dodjeljivanje ovlasti

„Članak 161.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163. kojima se utvrđuju:

   (a) službeni uvjeti za međunarodnu prijavu iz članka 147. stavka 5., postupak ispitivanja međunarodne prijave u skladu s člankom 147. stavkom 6. člankom 147. stavkom 6 .i načini prosljeđivanja međunarodne prijave Međunarodnom uredu u skladu s člankom 147. stavkom 4 člankom 147. stavkom 4; [Am. 107]
   (b) načini obavješćivanja iz članka 148.a;
   (c) službeni uvjeti za zahtjev za teritorijalno proširenje iz članka 149. stavka 2., postupak ispitivanja tih uvjeta i načini prosljeđivanja zahtjeva za teritorijalno proširenje Međunarodnom uredu; [Am. 108]
   (d) postupak za podnošenje zahtjeva za senioritet prema članku 153.;
   (e) postupak za ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 154. te za podnošenje i ispitivanje prigovora prema članku 156., uključujući priopćenja koja je potrebno uputiti Međunarodnom uredu;
   (f) postupci u vezi s međunarodnim registracijama iz članka 154.a;
   (g) slučajevi u kojima Agencija obavješćuje Međunarodni ured o proglašavanju ništavosti učinaka međunarodne registracije prema članku 158. te informacije koje takva obavijest sadrži;
   (h) načini prijenosa Međunarodnom uredu zahtjeva iz članka 158.c;
   (i) uvjeti s kojima je usklađen zahtjev za pretvaranje prema članku 159. stavku 1.;
   (j) službeni uvjeti zahtjeva za pretvaranje iz članka 161. te postupci za takvo pretvaranje;
   (k) načini komunikacije između Agencije i Međunarodnog ureda, uključujući komunikaciju u skladu s člankom 147. stavkom 4., člankom 148.a, člankom 153. stavkom 2 i člankom 158.c.”; [Am. 109]

"

(121)  članak 162. briše se;

(122)  članak 163. briše se;

(123)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 163.a

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Delegiranje ovlasti iz članaka 24.a, 35.a, 45.a, 49.a, 57.a, 65.a, 74.a, 74.k, 93.a, 114.a, 144.a i 161.a dodjeljuju se na neodređeno vrijeme.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati ovlasti dodijeljene sukladno stavku 2. Odlukom o opozivu povlači se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člancima 24.a, 35.a, 45.a, 49.a, 57.a, 65.a, 74.a, 74.k, 93.a, 114.a, 144.a i 161.a stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od 2 četiri mjeseca po obavještavanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće ulagati prigovor. To se razdoblje produžuje za 2 dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”; [Am. 110]

"

(124)  članak 164. briše se;

(125)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 165.a

Ocjena i preispitivanje

1.  Komisija do 2019. i potom svakih pet godina poziva na procjenu procjenjuje provedbu provedbe ove Uredbe. [Am. 112]

2.  Procjenom se pregledava pravni okvir za suradnju između Agencije te središnjih ureda za industrijsko vlasništvo država članica i Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo, pridajući osobitu važnost mehanizmu financiranja. Procjena dodatno ocjenjuje učinak, djelotvornost i učinkovitost Agencije te njezin način rada. Poseban naglasak ocjene na mogućnosti je izmjena mandata Agencije i financijskih učinaka tih izmjena.

3.  Komisija prosljeđuje izvješće o ocjenjivanju zajedno sa svojim zaključcima izvedenima o njemu Europskom parlamentu, Vijeću i Upravnom odboru. Nalazi ocjenjivanja objavljuju se.

4.  Pri svakom drugom ocjenjivanju ocjenjuju se rezultati koje je postigla Agencija u pogledu svojih ciljeva, mandata i zadaća. Ako Komisija smatra da daljnje postojanje Agencije više nije opravdano u pogledu ciljeva, mandata i zadaća koje su joj dodijeljene, ona može sukladno tome predložiti da se ova Uredba stavi izvan snage.”

"

(127a)  Umeće se sljedeći Prilog:"

„Prilog -I.

Iznos pristojbi

Pristojbe koje se Agenciji moraju platiti u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EZ) br. 2868/95 su sljedeće:

1.  Osnovna pristojba za prijavu individualnog žiga (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (a))

925 EUR

1a.  Pristojba za pretraživanje za prijavu žiga Europske unije (članak 38. stavak 2., pravilo 4. točka (c))

Iznos od 12 EUR pomnožen brojem središnjih ureda za industrijsko vlasništvo iz članka 38. stavka 2.; taj iznos, te daljnje promjene, objavljuje Agencija u Službenom listu Agencije

1b.  Osnovna pristojba za prijavu individualnog žiga elektroničkim putem (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (a))

775 EUR

1c.  Osnovna pristojba za prijavu individualnog žiga elektroničkim putem, koristeći se bazom podataka na mreži (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (a))

725 EUR

2.  Pristojba za drugi razred proizvoda i usluga za individualni žig (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (b))

50 EUR

2a.  Pristojba za treći razred proizvoda i usluga za individualni žig (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (b))

75 EUR

2b.  Pristojba za svaki razred proizvoda i usluga više od tri za individualni žig (članak 26. stavak 2., pravilo 4. točka (b))

150 EUR

3.  Osnovna pristojba za prijavu zajedničkog žiga (članak 26. stavak 2. i članak 66. stavak 3., pravilo 4. točka (a) i pravilo 42.)

1.000  EUR

3a.  Osnovna pristojba za prijavu zajedničkog žiga elektroničkim putem, koristeći se bazom podataka na mreži (članak 26. stavak 2., članak 66. stavak 3., pravilo 4. točka (a) i pravilo 42.)

950 EUR

4.  Pristojba za drugi razred proizvoda i usluga za zajednički žig (članak 26. stavak 2. i članak 66. stavak 3., pravilo 4. točka (b) i pravilo 42.)

50 EUR

4a.  Pristojba za treći razred proizvoda i usluga za zajednički žig (članak 26. stavak 2. i članak 66. stavak 3., pravilo 4. točka (b) i pravilo 42.)

75 EUR

4b.  Pristojba za treći razred proizvoda i usluga više od tri za zajednički žig (članak 26. stavak 2. i članak 66. stavak 3., pravilo 4. točka (b) i pravilo 42.)

150 EUR

5.  Pristojba za prigovor (članak 41. stavak 3.; pravilo 17. stavak 1.)

350 EUR

7.  Osnovna pristojba za registraciju individualnog žiga (članak 45.)

0 EUR

8.  Pristojba za svaki razred proizvoda i usluga više od tri za individualni žig (članak 45.)

0 EUR

9.  Osnovna pristojba za registraciju zajedničkog žiga (članak 45. i članak 66. stavak 3.)

0 EUR

10.  Pristojba za svaki razred proizvoda i usluga više od tri za zajednički žig (članak 45. i članak 64. stavak 3.)

0 EUR

11.  Dodatna pristojba za zakašnjelo plaćanje pristojbe za registraciju (članak 162. stavak 2. točka 2.)

0 EUR

12.  Osnovna pristojba za produljenje individualnog žiga (članak 47. stavak 1., pravilo 30. stavak 2. točka (a))

1.150  EUR

12a.  Osnovna pristojba za produljenje individualnog žiga elektroničkim putem (članak 47. stavak 1., pravilo 30. stavak 2. točka (a))

1.000  EUR

13.  Pristojba za produljenje drugog razreda proizvoda i usluga za individualni žig (članak 47. stavak 1., pravilo 30. stavak 2. točka (b))

100 EUR

13a.  Pristojba za produljenje trećeg razreda proizvoda i usluga za individualni žig (članak 47. stavak 1., pravilo 30. stavak 2. točka (b))

150 EUR

13b.  Pristojba za produljenje svakog razreda proizvoda i usluga više od tri za individualni žig (članak 47. stavak 1., pravilo 30. stavak 2. točka (b))

300 EUR

14.  Osnovna pristojba za produljenje zajedničkog žiga (članak 47. stavak 1. i članak 66. stavak 3., pravilo 30. stavak 2. točka (a) i pravilo 42.)

1 275 EUR

15.Pristojba za produljenje drugog razreda proizvoda i usluga za zajednički žig (članak 47. stavak 1. i članak 66. stavak 3., pravilo 30. stavak 2. točka (b) i pravilo 42.)

100 EUR

15a.  Pristojba za produljenje trećeg razreda proizvoda i usluga za zajednički žig (članak 47. stavak 1. i članak 66. stavak 3., pravilo 30. stavak 2. točka (b) i pravilo 42.)

150 EUR

15b.  Pristojba za produljenje svakog razreda proizvoda i usluga za zajednički žig (članak 47. stavak 1. i članak 66. stavak 3., pravilo 30. stavak 2. točka (b) i pravilo 42.)

300 EUR

16.  Dodatna pristojba za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produljenje ili kasno podnošenje zahtjeva za produljenje (članak 47. stavak 3., pravilo 30. stavak 2. točka (c))

25 % zakašnjele pristojbe za produljenje, najviše do 1 150 EUR

17.  Pristojba za zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje ništavosti (članak 56. stavak 2., pravilo 39. stavak 1.)

700 EUR

18.  Pristojba za žalbu (članak 60., pravilo 49. stavak 3.)

800 EUR

19.  Pristojba za zahtjev za povrat u prijašnje stanje (članak 81. stavak 3.)

200 EUR

20.  Zahtjev za prijavu pretvaranja prijave žiga Europske unije ili žiga Europske unije (članak 113. stavak 1., također u vezi s člankom 159. stavkom 1.); pravilo 45. stavak 2., također u vezi s pravilom 123. stavkom 2.)

(a) u nacionalnu prijavu žiga;

(b) u naznačivanje država članica u skladu s Madridskim sporazumom

200 EUR

21.  Pristojba za nastavak postupka (članak 82. stavak 1.)

400 EUR

22.  Pristojba za izjavu o razdvajanju registriranog žiga Europske unije (članak 49. stavak 4.) ili prijavu žiga Europske unije (članak 44. stavak 4.):

250 EUR

23.  Pristojba za prijavu upisa u registar licencije ili drugog prava u odnosu na registrirani žig Europske unije (članak 162. stavak 2. točka (c), pravilo 33. stavak 2.) ili prijavu žiga Europske unije (članak 157. stavak 2. točka (d), pravilo 33. stavak 4.):

(a)  odobrenje licencije;

(b)  prijenos licencije;

(c)  stvaranje prava in rem;

(d)  prijenos prava in rem;

(e)  izvršenje;

200 EUR po upisu u registar, ali u slučaju da se podnosi više zahtjeva u istoj prijavi ili istovremeno, ne smije biti viša od 1 000 EUR

24.  Pristojba za brisanje iz registra licencije ili nekog drugog prava (članak 162. stavak 2. točka (e), pravilo 35. stavak 3.)

200 EUR za brisanje iz registar, ali u slučaju da se podnosi više zahtjeva u istoj prijavi ili istovremeno, ne smije biti viša od 1 000 EUR

25.  Pristojba za izmjenu registriranog žiga Europske unije (članak 162. stavak 2. točka (f), pravilo 25. stavak 2.)

200 EUR

26.  Pristojba za izdavanje preslika prijave žiga Europske unije (članak 162. stavak 2. točka (j), pravilo 89. stavak 5.), primjerka potvrde o registraciji (članak 162. stavak 2. točka (b), pravilo 24. stavak 2., ili izvatka iz registra (članak 162. stavak 2. točka (g), pravilo 84. stavak 6.)):

(a)  neovjerena preslika ili izvadak;

(b)  ovjerena preslika ili izvadak

10 EUR

30 EUR

27.  Pristojba za uvid u spis (članak 162. stavak 2. točka (h), pravilo 89. stavak 1.)

30 EUR

28.  Pristojba za dostavu preslika sadržanih u spisu (članak 162. stavak 2. točka (i), pravilo 89. stavak 5.):

(a)  neovjerena preslika;

(b)  ovjerena preslika,,

plus po stranici, kad ih je više od 10

10 EUR

30 EUR

1 EUR

29.  Pristojba za dostavu podataka sadržanih u spisu (članak 162. stavak 2. točka (k), pravilo 90.)

10 EUR

30.  Pristojba za preispitivanje utvrđenih troškova postupka određenih za povrat (članak 162. stavak 2. točka (l), pravilo 94. stavak 4.)

100 EUR

31.  Pristojba za podnošenje međunarodne prijave u Agenciji (članak 147. stavak 5.)

300 EUR

[Am. 111]

Članak 1.a

Uredba (EZ) br. 2868/95 mijenja se kako slijedi:

   (1) Pravilo 4. briše se;
   (2) Pravilo 30. stavak 2. briše se. [Am. 113]

Članak 1.b

Uredba (EZ) br. 2869/95 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga(15).“ [Am. 114]

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu [navesti datum 90 dana od dana objave u Službenom listu Europske unije].

Članak 1. stavak 9., stavak 10. točka (b), stavci 21., 22., 23., 25., 26., 27., 29., 30., 31., 34., 37., 38., 41., 44., 46., 57., 58., 59., 60., 61., 63., 64., 66., 67., 68., 69., 70., 71., 72., 73., 75., 76., 77., 78., 79., 88., 89., 93., 94., 99. ako se odnosi na članak 128. stavak 4. točku (n), stavak 101., stavak 103. točku (b), stavak 105. točku (d), stavke 112., 113., 114., 115., 117., 120., 123. i 124. primjenjuje se od [navesti prvi dan prvog mjeseca 18 mjeseci nakon datuma navedenog u prvom stavku].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Stajalište Europskog parlamenta 25. veljače 2014.
(2)SL C 146 E, 12.6.2008., str. 79.
(3)SL L 78, 24.3.2009., str. 1.
(4)SL L 40, 11.2.1989., str. 1.
(5)SL L 299, 8.11.2008., str. 25.
(6)COM(2008)0465.
(7)SL C 140, 29.5.2010., str. 22.
(8)COM(2011)0287.
(9)SL L 336, 23.12.1994., str. 214.
(10)SL L 376, 27.12.2006., str. 21.
(11) Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o provedbi carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva i stavljanju van snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.).
(12) Uredba Komisije br. 2869/95 od 13. prosinca 1995. o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (SL L 303, 15.12.1995., str. 33.).
(13) Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, 15.12.1995., str. 1.).
(14) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(15) Izrađuje se korelacijska tablica nakon sklapanja međuinstitucionalnog sporazuma o ovoj Uredbi.


Zakonodavstva država članica o žigovima ***I
PDF 598kWORD 246k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na žigove (preinaka) (COM(2013)0162 – C7-0088/2013 – 2013/0089(COD))
P7_TA(2014)0119A7-0032/2014

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0162),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0088/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0032/2014),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na žigove

P7_TC1-COD(2013)0089


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114 stavak 1., [Am. 1]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  U Direktivu 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. treba unijeti brojne promjene (5). Radi jasnoće, navedenu bi Direktivu trebalo preinačiti.

(2)  Direktiva 2008/95/EZ uskladila je ključne odredbe materijalnoga prava o žigovima za koje se u vrijeme usvajanja smatralo da najizravnije utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta ograničavanjem slobodnog kretanja robe i slobode pružanja usluga u Uniji.

(3)  Zaštita žigova u državama članicama supostoji sa zaštitom dostupnom na razini Unije putem žigova Zajednice koji su intelektualno vlasništvo jedinstvena karaktera i vrijede na cijelom području Unije kao što je utvrđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 (6). Supostojanje sustava žigova na razini država i Unije zapravo je temelj pristupa Unije zaštiti intelektualnog vlasništva.

(4)  Nastavljajući se na komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. o Strategiji prava industrijskog vlasništva za Europu(7), Komisija je provela opsežnu procjenu funkcioniranja cjelokupnog sustava žigova u cijeloj Europi, obuhvativši Uniju i nacionalne razine te njihove međuodnose.

(5)  U svojim zaključcima od 25. svibnja 2010. o budućem preispitivanju sustava žiga u Europskoj uniji(8) Vijeće je zatražilo od Komisije da iznese prijedloge za preispitivanje Uredbe (EZ) br. 207/2009 i Direktive 2008/95/EZ. Pritom bi u preispitivanje potonje trebalo uključiti mjere kako bi se dodatno uskladila s Uredbom (EZ) br. 207/2009, čime bi se smanjila područja razilaženja unutar sustava žigova u Europi kao cjelini zadržavajući nacionalnu zaštitu žiga kao zanimljivu opciju za podnositelje prijave. U tom bi kontekstu trebao biti osiguran komplementarni odnos između sustava žiga Europske unije i nacionalnih sustava žigova. [Am. 2]

(6)  Komisija je u svojoj komunikaciji „Jedinstveno tržište za prava intelektualnog vlasništva” od 24. svibnja 2011.(9) zaključila da radi zadovoljenja zahtjeva dionika za bržim, kvalitetnijim i jednostavnijim sustavima registriranja žigova, koji su dosljedniji, pristupačniji, javno dostupni i u skladu s najnovijim tehnologijama, treba modernizirati sustav žigova u cijeloj Uniji i prilagoditi ga internetskom dobu.

(7)  Savjetovanjem i procjenom u svrhu ove Direktive pokazalo se da je, unatoč prethodnom djelomičnom usklađivanju nacionalnih zakona, europska poslovna okolina i dalje vrlo heterogena te da ograničava dostupnost zaštite žigova u cjelini i, stoga, štetno utječe na konkurentnost i rast.

(8)  Kako bi se ostvario cilj poticanja i stvaranja uspješnog jedinstvenog tržišta i omogućivanja stjecanja i zaštite žigova u Uniji, važno je, stoga, nadići ograničeni djelokrug usklađivanja postignut Direktivom 2008/95/EZ te proširiti usklađivanje na sve aspekte materijalnoga prava o žigovima koji se štite putem registracije kao što određuje Uredba (EZ) br. 207/2009.

(9)  U svrhu lakšeg dobivanja i primjene registracije žigova diljem Unije, nužno je uskladiti ne samo odredbe materijalnoga prava nego i pravila o postupanju. Stoga treba uskladiti glavna pravila o postupanju u državama članicama i europskom sustavu žiga, uključujući i ona gdje odstupanja uzrokuju velike probleme u funkcioniranju unutarnjeg tržišta. U pogledu postupaka u sklopu nacionalnog zakona dovoljno je odrediti opća načela te državama članicama prepustiti da uspostave podrobnija pravila.

(10)  Temeljno je osigurati da registrirani žigovi uživaju jednaku zaštitu u pravnim sustavima svih država članica te da je zaštita žigova na nacionalnoj razini jednaka kao i zaštita europskih žigova Europske unije. U skladu s većom zaštitom dodijeljenom europskim žigovima Europske unije koji imaju ugled u Uniji, veću zaštitu trebalo bi dodijeliti i na nacionalnoj razini svim registriranim žigovima koji imaju ugled u predmetnoj državi članici. [Am. 3 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom tekstu .]

(11)  Ova Direktiva ne bi trebala državama članicama uskratiti pravo da nastave štititi žigove stečene uporabom, nego bi ih trebala uzeti u obzir samo u pogledu njihova odnosa sa žigovima stečenima putem registracije.

(12)  Da bi se postigli ciljevi prema kojima je usmjereno ovo usklađivanje zakona, nužno je da uvjeti za dobivanje i održanje vlasništva registriranog žiga u načelu budu jednaki u svim državama članicama.

(13)  U tu je svrhu potrebno navesti primjere znakova koji mogu činiti žig, uz uvjet da se pomoću tih znakova mogu razlikovati proizvodi i usluge jednog poduzetnika od proizvoda i usluga drugog. Kako bi se ispunili ciljevi sustava registracije žigova kojima se treba osigurati pravna sigurnost i dobro upravljanje, također je važno zahtijevati da se znak može prikazati u registru na jasan, precizan, samostalan, lako dostupan, trajan i objektivan način koji omogućava precizno određivanje predmeta zaštite. Trebalo bi, stoga, dopustiti da se znak prikazuje u bilo kojem prikladnom obliku, i to ne nužno grafički, sve dok prikaz upotrebljava opće dostupnu tehnologiju i nudi zadovoljavajuća jamstva u tom smislu. [Am. 4]

(14)  Nadalje, temelje za odbijanje ili ništavnost samoga žiga, uključujući izostanak bilo kakvog razlikovnoga karaktera ili kad je riječ o sukobu žiga s ranijim pravima, treba iscrpno navesti, čak i ako su neki od tih temelja navedeni kao mogućnost za države članice, koje bi, stoga, te temelje trebale imati ili uvesti u svoje zakonodavstvo.

(15)  Kako bi osigurala da se razine zaštite koje oznakama zemljopisnog podrijetla osiguravaju drugi instrumenti zakona Unije ujednačeno i opsežno primjenjuju pri ispitivanju apsolutnih i relativnih razloga za odbijanje u čitavoj Uniji, ova Direktiva treba sadržavati iste odredbe o oznakama zemljopisnog podrijetla kao Uredba (EZ) br. 207/2009.

(16)  Zaštita koju pruža registrirani žig, čija je funkcija upravo zajamčiti žig kao oznaku podrijetla, trebala bi biti apsolutna u slučaju istovjetnosti žiga i znaka te proizvoda i usluga. Zaštita bi se također trebala primijeniti u slučaju sličnosti između žiga i znaka te proizvoda i usluga. Neophodno je protumačiti pojam sličnosti s obzirom na vjerojatnost dovođenja u zabludu. Vjerojatnost zabune, koja ovisi o brojnim elementima, i to osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o dovođenju u vezu s upotrijebljenim ili registriranim znakom, o stupnju sličnosti između žiga i znaka te između obilježenih proizvoda ili usluga, trebala bi biti posebna okolnost za takvu zaštitu. Načini na koje se može utvrditi vjerojatnost dovođenja u zabludu, a osobito teret dokazivanja, trebali bi biti predmet nacionalnih pravila postupka koja se ovom Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje.

(17)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s načelom prvenstva, u skladu s kojim ranije registrirani žig ima prednost pred kasnije registriranim žigovima, važno je odrediti da ostvarivanje prava stečenih žigom ne dovodi u pitanje prava vlasnika stečena prije podnošenja ili datuma prvenstva žiga. Ovo je u skladu s člankom 16. stavkom 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasništva od 15. travnja 1994. (u nastavku: „Sporazum TRIPSˮ)(10).

(18)  Prikladno je osigurati da se povreda žiga može ustanoviti samo ako se utvrdi da se kršeći žig ili znak upotrebljava u trgovini u svrhe razlikovanja proizvoda i usluga prema njihovu komercijalnom podrijetlu. Uporabe u druge svrhe trebale bi biti podložne odredbama nacionalnoga zakona.

(19)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i jasnoća, nužno je razjasniti da bi, ne samo u slučaju sličnosti nego i u slučaju kad se istovjetni znak upotrebljava za istovjetne proizvode ili usluge, žigu trebalo dodijeliti zaštitu samo ako i u mjeri u kojoj negativno utječe na glavnu funkciju žiga, a to je jamčiti komercijalno podrijetlo proizvoda ili usluga. [Am. 5]

(20)  Povreda žiga trebala bi obuhvaćati i uporabu znaka kao zaštićenog imena ili slične oznake sve dok se upotrebljava u svrhe razlikovanja proizvoda i usluga prema komercijalnom podrijetlu.

(21)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s određenim zakonima Unije, prikladno je osigurati da vlasnik žiga ima pravo trećoj strani zabraniti uporabu znaka u usporednom oglašavanju kad je takvo usporedno oglašavanje u suprotnosti s Direktivom 2006/114/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (11).

(22)  U cilju jačanja zaštite žiga i učinkovitijeg suzbijanja krivotvorenja te ne dovodeći u pitanje pravila WTO-a, a posebno članak V. GATT-a o slobodi tranzita, nositelj registriranog žiga trebao bi imati pravo spriječiti treće strane da u carinsko područje države članice unose robu koja na tom području nije puštena u slobodan promet ako takva roba dolazi iz trećih zemalja i bez odobrenja nosi žig koji je u biti jednak žigu registriranom za tu robu. Time se ne bi trebao dovoditi u pitanje neometan tranzit generičkih lijekova u skladu s međunarodnim obvezama Europske unije, a posebno u skladu s Deklaracijom o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju usvojenom na ministarskoj konferenciji WTO-a u Dohi 14. studenog 2001. [Am. 55]

(22a)  Nositelju žiga treba se omogućiti poduzimanje mjerodavnih pravnih radnji, uključujući, između ostalog, pravo da traži od državnih carinskih vlasti da poduzmu mjere u vezi s robom kojom se navodno krše prava nositelja kao što su zadržavanje i uništenje u skladu s Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(12). Carinske vlasti trebaju provesti mjerodavne postupke iz Uredbe (EU) 608/2013 na zahtjev nositelja prava i na temelju kriterija analize rizika. [Am. 7]

(22b)  Člankom 28. Uredbe (EU) br. 608/2013 utvrđuje se da je nositelj prava odgovoran za naknadu štete posjedniku robe u slučaju da se, između ostalog, za robu naknadno utvrdi da se njome ne krši pravo intelektualnog vlasništva. [Am. 8]

(22c)  Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje neometanog tranzita generičkih lijekova. Stoga nositelj žiga ne bi trebao imati pravo, na temelju uočene ili stvarne sličnosti između međunarodnog nezaštićenog imena (INN) aktivnog sastojka u lijekovima i registriranog žiga, bilo kojoj trećoj strani da u okviru trgovačke djelatnosti unosi robu u carinsko područje države članice. [Am. 9]

(23)  Kako bi se učinkovitije spriječio ulazak krivotvorene robe, naročito u kontekstu internetske prodaje kad se roba dostavlja u malim pošiljkama kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 608/2013, nositelj valjano registriranog žiga treba imati pravo zabraniti uvoz takve robe u Uniju, čak i kada jedino pošiljatelj krivotvorene robe posluje u komercijalne svrhe.tijeku trgovine. U slučajevima u kojima su te mjere poduzete, pojedincima ili subjektima koji su naručili robu pružaju se informacije o razlozima tih mjera te o njihovim pravima u vezi s pošiljateljem; [Am. 10]

(24)  Kako bi se vlasnici registriranih žigova uspješnije borili protiv krivotvorenja, trebali bi imati pravo na zabranu stavljanja krivotvorenog žiga na proizvode te određene pripremne radnje prije stavljanja žiga.

(25)  Ekskluzivna prava koja omogućava žig ne bi trebala vlasniku dati pravo na zabranu uporabe znakova ili oznaka koji se upotrebljavaju pošteno i u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za zaštićena imena i žigove uzimajući u obzir da se za zaštićena imena redovito odobrava neograničena zaštita u odnosu na kasnija zaštićena imena, trebalo bi razmotriti da se u takvu praksu uključi i uporaba vlastitog imena. Nadalje, trebala bi uključivati uporabu opisnih ili nerazlikovnih znakova ili oznaka općenito. Vlasnik, usto, ne bi trebao imati pravo sprečavati opću poštenu i pravičnu uporabu žiga za prepoznavanje ili upućivanje na proizvode i usluge kao pripadajuće vlasniku.

(26)  Iz načela slobodnog kretanja proizvoda proizlazi da nositelj žiga ne smije imati pravo zabraniti trećoj strani njegovu uporabu u odnosu na proizvode koje je pod tim žigom sam stavio u promet u Uniji ili je to učinjeno uz njegovu suglasnost, osim kada nositelj žiga ima opravdane razloge za protivljenje daljnjoj komercijalizaciji proizvoda.

(27)  Radi pravne sigurnosti i bez dovođenja u pitanje interesa nositelja ranijeg žiga, važno je osigurati da potonji ne može više zahtijevati izjavu o ništavosti niti se može protiviti uporabi žiga koji se pojavio nakon njegova, a čiju je uporabu svjesno dopuštao duže vrijeme, osim ako prijava kasnijeg žiga nije podnesena u zloj vjeri.

(28)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i zaštitila zakonski stečena prava žiga, prikladno je i nužno, bez utjecaja na načelo da kasniji žig ne može stupiti na snagu na štetu ranijeg žiga, osigurati da vlasnici ranijih žigova ne mogu imati pravo na ostvarenje odbijanja ili ništavnosti te da se ne mogu protiviti uporabi kasnijeg žiga ako je kasniji žig stečen u vrijeme kad je raniji žig bio podložan ništavnosti ili opozivu, primjerice zato što još uporabom nije stekao razlikovni karakter, ili ako raniji žig nije mogao stupiti na snagu na štetu kasnijega jer nužni uvjeti nisu bili primjenjivi, primjerice ako raniji žig još nije stekao ugled.

(29)  Žigovi ispunjavaju svoju svrhu međusobnog razlikovanja proizvoda ili usluga te omogućavanja potrošačima da donesu odluke na temelju stručnih mjerodavnih informacija samo kada se doista upotrebljavaju na tržištu. Zahtjev za uporabu također je potreban kako bi se smanjio ukupni broj žigova registriranih i zaštićenih u Uniji, čime bi se smanjio broj mogućih sukoba među njima. Stoga svakako treba zahtijevati da se registrirani žigovi doista upotrebljavaju za proizvode ili usluge za koje su registrirani ili da se u slučaju neuporabe mogu opozvati u roku od pet godina od datuma registracije. [Am. 11]

(30)  U tom smislu, registrirani žig treba štititi samo u onoj mjeri u kojoj se doista upotrebljava, a raniji registrirani žig svojem nositelju ne bi trebao dati pravo da se protivi ili traži izjavu o ništavnosti kasnijeg žiga ako taj nositelj svoj žig nije izložio stvarnoj uporabi. Nadalje, države članice trebale bi omogućiti da se žig ne može uspješno pozvati u postupku zbog kršenja ako se zbog prigovora utvrdi da bi se žig mogao opozvati ili se, ako se postupak vodi protiv kasnijeg prava, mogao opozvati u vrijeme kad je kasnije pravo stečeno.

(31)  Prikladno je, kada se za žig Europske Unije zahtijeva senioritet i kad je potom došlo do odricanja ili isteka nacionalnog žiga, omogućiti da se valjanost nacionalnog žiga ipak može osporiti. Osporavanje treba ograničiti na situacije u kojima je nacionalni žig mogao biti proglašen ništavnim ili biti opozvan u vrijeme kad je žig uklonjen iz registra.

(32)  Zbog dosljednosti i radi komercijalnog korištenja žigova u Uniji, pravila koja se primjenjuju na žigove kao predmete vlasništva trebala bi se uskladiti s već postojećim pravilima za žigove Europske unije te uključivati i pravila o ustupanju i prijenosu, odobrenju, stvarnim pravima, izvršenju i stečajnom postupku.

(33)  Zajednički žigovi pokazali su se kao korisni instrumenti za promicanje proizvoda i usluga s određenim zajedničkim osobinama. Stoga je prikladno nacionalne zajedničke žigove podvrgnuti pravilima sličnima onima koja se primjenjuju na europske zajedničke žigove.

(34)  Kako bi se poboljšao i olakšao pristup zaštiti žiga te povećala pravna sigurnost i predvidljivost, postupak za registraciju žigova u državama članicama treba biti učinkovit i transparentan te treba slijediti pravila slična onima koja se primjenjuju na žigove Europske unije. Radi postizanja dosljednog i uravnoteženog sustava žiga, kako na nacionalnoj, tako i na razini Unije, svi središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica trebali bi, stoga, ograničiti svoje ispitivanje po službenoj dužnosti o tome zadovoljava li prijava žiga uvjete za registraciju samo na nepostojanje apsolutnih razloga za odbijanje. Ovim se, međutim, ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo tih ureda da na zahtjev podnositelja prijave osiguraju pretraživanja ranijih prava na čisto informativnoj osnovi te bez ikakvog utjecaja ili obvezujućeg učinka na daljnji postupak registracije, uključujući naknadni postupak povodom prigovora. Državama članicama treba se omogućiti da odluče treba li provesti ispitivanje po službenoj dužnosti relativnih razloga za odbijanje. [Am. 12]

(35)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost u vezi s djelokrugom prava žiga i olakšao pristup zaštiti žiga, označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga koje pokriva primjena žiga trebali bi se uskladiti s obilježavanjem i klasifikacijom primjenjivom na žigove Europske unije. Kako bi nadležne vlasti i gospodarski subjekti mogli odrediti granice zaštite žiga koja se traži samo na temelju primjene, označavanje proizvoda i usluga trebalo bi biti dovoljno jasno i precizno. Uporaba općenitih izraza treba se protumačiti kao da uključuje samo one proizvode i usluge koje doslovno značenje izraza jasno obuhvaća.

(36)  Radi osiguranja učinkovite zaštite žiga, države članice trebale bi omogućiti učinkovit administrativni postupak zapreke, koji vlasnicima prava na ranije žigove pružaju mogućnost da zapriječe registraciju prijave žiga. Nadalje, kako bi ponudile učinkovite načine za opoziv i proglašavanje žigova ništavnim, države članice trebale bi omogućiti administrativni postupak za opoziv i proglašavanje ništavnosti sličan onome koji se na žigove Europske unije primjenjuje na razini Unije.

(37)  Središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica trebali bi surađivati međusobno i s Agencijom Europske unije za intelektualno vlasništvo za žigove i dizajne („Agencija”) na svim područjima administracije i registracije žigova radi promicanja konvergencije praksi i alata, kao što je stvaranje i ažuriranje zajedničkih ili povezanih baza podataka i portala za savjetovanje i pretragu. Uredi zemalja članica i Agencija trebali bi nadalje surađivati na svim područjima svojih aktivnosti koje se tiču zaštite žigova u Uniji.

(38)  Ova Direktiva ne bi trebala isključiti primjenu odredbi prava država članica, koje nije pravo o žigu, kao što su odredbe o nepoštenom tržišnom natjecanju, građanskoj odgovornosti ili zaštiti potrošača, na žigove.

(39)  Sve su države članice vezane Pariškom konvencijom za zaštitu industrijskog vlasništva (Pariškom konvencijom) i Sporazumom TRIPS. Nužno je da odredbe ove Direktive budu u cijelosti suglasne s odredbama navedene Konvencije i Sporazuma. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na dužnosti država članica koje su proizašle iz te Konvencije i Sporazuma. Kada je primjereno, trebalo bi primijeniti članak 351. Ugovora.

(40)  Obvezu prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju sadržajnu izmjenu u usporedbi s prethodnom Direktivom. Obveza prenošenja odredbi koje nisu izmijenjene proizlazi iz prethodne Direktive.

(41)  Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktive navedenih u dijelu B Priloga I. Direktivi 2008/95/EZ,

(46a)  Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(13), koji je dao mišljenje 11. srpnja 2013(14). [Am. 13]

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje 1.

Opće odredbe

Članak 1.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na svaki žig vezano za proizvode i usluge koji su predmet registracije ili prijave za registraciju pojedinačnog žiga, zajedničkog žiga, jamstvenog ili certifikacijskog žiga u državi članici ili koji je predmet registracije ili prijave za registraciju pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo ili međunarodne registracije koja ima učinak u državi članici.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „ured” znači središnji ured za industrijsko vlasništvo države članice ili Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo koji je zadužen za registraciju žigova;

(b)  „Agencija” znači Agencija Europske unije za intelektualno vlasništvo Agencija Europske unije za žigove i dizajne osnovana u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009; [Am. 15 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom tekstu.]

(c)  „registar” znači registar žigova koji neki ured vodi.

(ca)  „raniji žigovi” znači:

(i)  žigovi s datumom prijave za registraciju koji prethodi datumu prijave za registraciju žiga, uzimajući u obzir, ako je primjereno, pravo prvenstva traženo za te žigove, i to sljedećih vrsta:

—  žigovi Europske unije;

—  žigovi registrirani u državi članici ili, u slučaju Belgije, Luksemburga ili Nizozemske, u Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo;

—  žigovi registrirani u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici;

(ii)  žigovi Europske unije za koje se u skladu s Uredbom (EZ) br. 207/2009 pravovaljano zahtijeva senioritet u odnosu na žig iz druge i treće alineje podtočke i., čak i kad ga se vlasnik odrekao ili je dopustio da istekne;

(iii)  prijave za žigove iz podtočaka i. i ii. pod uvjetom da ih se registrira;

(iv)  žigovi koji su na datum prijave za registraciju žiga ili, kada je primjereno, na datum zahtjeva za priznavanje prava prvenstva za prijavu za registraciju žiga, dobro poznati u državi članici, pri čemu izraz „dobro poznat” ima značenje iz članka 6.bis Pariške konvencije. [Am. 16]

(cb)  „jamstveni ili certifikacijski žig” jest žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na zemljopisno podrijetlo, materijal, način proizvodnje proizvoda ili izvedbe usluga, kakvoću, ispravnost ili druge karakteristike proizvoda i usluga koji nisu na taj način odobreni; [Am. 17]

(cc)  „Zajednički žig” znači žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika. [Am. 18]

Poglavlje 2.

Pravni propisi o žigovima

Odjeljak 1.

Znakovi od kojih se žig može sastojati

Članak 3.

Znakovi od kojih se žig može sastojati

Žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, posebno od riječi, uključujući osobna imena, od crteža, slova, brojki, boja kao takvih, oblika proizvoda ili njegova pakiranja ili zvukova, pod uvjetom da se primjenjuje opće dostupna tehnologija i da su prikladni za:

(a)  razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika; i

(b)  prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan predmet zaštite koja je pružena njegovu vlasniku nositelju.[Am. 19]

Odjeljak 2.

Razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavnim

Članak 4.

 Apsolutni razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavnim

1.  Neće se registrirati ili, ako su registrirani, mogu se proglasiti ništavnim:

(a)  znakovi koji ne mogu činiti žig;

(b)  žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;

(c)  žigovi koji se sastoje isključivo od znakova ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje ili pružanja usluge ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;

(d)  žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;

(e)  znakovi koji se sastoje isključivo od:

i.  oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda;

ii.  oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata;

iii.  oblika koji proizvodu daje znatnu vrijednost;

(f)  žigovi koji su protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima;

(g)  žigovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga;

(h)  znakovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni ili proglašeni ništavnim prema članku 6.ter Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, dalje u tekstu „Pariška konvencija”;

(i)  žigovi koji su isključeni iz registracije i ne smiju se više upotrebljavati u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima čija je potpisnica Unija, kojima se osigurava zaštita oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla.

(j)  žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima čija je potpisnica Unija, kojima se osigurava zaštita jakih alkoholnih pića, tradicionalnih izraza za vina i zajamčenih tradicionalnih specijaliteta; [Am. 20]

(ja)  žigovi koji sadrže ili se sastoje od ranijeg naziva sorte registrirane u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2100/94(15) u odnosu na istu vrstu proizvoda; [Am. 21]

2.  Stavak 1. primjenjuje se neovisno o tome što razlozi za nemogućnost registracije postoje:

(a)  u državama članicama u kojima nije podnesena prijava za registraciju;

(b)  samo ondje gdje je žig na stranom jeziku preveden ili prenesen u bilo kojem pismu ili na bilo kojem službenom jeziku država članica. [Am. 22]

3.  Žig će biti podložan proglašenju ništavnosti ako je podnositelj podnio zahtjev za registraciju žiga u zloj vjeri. Svaka država članica također može osigurati da takav žig neće biti registriran.

4.  Svaka država članica može osigurati da se žig ne registrira ili, ako je registriran, da ga se proglasi ništavnim, kada i u mjeri u kojoj:

(a)  uporaba žiga zabranjena je u skladu s odredbama drugog propisa koji nije propis o žigu predmetne države članice ili Unije;

(b)  žig obuhvaća znak velike simbolične vrijednosti, osobito religijski simbol;

(c)  žig sadrži oznake, ambleme i grbove koji nisu obuhvaćeni člankom 6.ter Pariške konvencije i koji su od javnog interesa, osim uz odobrenje nadležnog tijela za njihovu registraciju u skladu sa zakonodavstvom države članice.

5.  Registracija žiga ne odbija se niti se žig proglašava ništavnim, u skladu sa stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), ako je prije datuma prijave za registraciju ili nakon datuma registracije te svojom uporabom stekao razlikovni karakter. Žig se ne proglašava ništavnim u skladu sa stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), ako je prije datuma prijave za registraciju te svojom uporabom stekao razlikovni karakter. [Am. 23]

6.  Svaka država članica može osigurati da se stavak 5. također primijeni ondje gdje je razlikovni karakter stečen nakon datuma prijave za registraciju i prije datuma registracije.

Članak 5.

Relativni razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavnim

1.  Žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavnim:

(a)  ako je istovjetan ranijem žigu, a proizvodi ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran istovjetni su proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen;

(b)  ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.

2.  „Raniji žigovi” u smislu stavka 1. znači:

(a)  žigovi s datumom prijave za registraciju koji prethodi datumu prijave za registraciju žiga, uzimajući u obzir, ako je primjereno, pravo prvenstva traženo za te žigove;

i.  europski žigovi;

ii.  žigovi registrirani u državi članici ili, u slučaju Belgije, Luksemburga ili Nizozemske, u Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo;

iii.  žigovi registrirani u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici;

(b)  europski žigovi za koje se u skladu s Uredbom (EZ) br. 207/2009 pravovaljano zahtijeva senioritet u odnosu na žig iz točke (a) podtočke ii. i iii., čak i kad ga se vlasnik odrekao ili je dopustio da istekne;

(c)  prijave za žigove iz točaka (a) i (b) pod uvjetom da ih se registrira;

(d)  žigovi koji su na datum prijave za registraciju žiga ili, kada je primjereno, na datum zahtjeva za priznavanje prava prvenstva za prijavu za registraciju žiga, dobro poznati u državi članici, pri čemu izraz „dobro poznat” ima značenje kao u članku 6.bis Pariške konvencije. [Am. 24]

3.  Žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavnim:

(a)  ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje je prijavljen ili registriran istovjetni, slični ili nisu slični onim proizvodima i uslugama za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig ima ugled u državi članici u odnosu na koju je podnesena prijava za registraciju ili u kojoj je žig registriran ili, u slučaju europskog žiga Europske unije, ima ugled u Uniji, a uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno bi iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili mu naštetila; [Am. 25]

(b)  kad trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez odobrenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik ne opravda svoj postupak;

(c)  ako se žig zabunom može lako zamijeniti s prijašnjim žigom koji je zaštićen izvan Unije, pod uvjetom da je u vrijeme podnošenja prijave prijašnji žig bio u stvarnoj uporabi te da je podnositelj prijave djelovao u zloj vjeri;

(d)  ako je isključen iz registracije i ne smije se više koristiti u skladu sa zakonodavstvom Unije koje štiti oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla. [Am. 26]

4.  Svaka država članica može osigurati da se žig ne registrira ili, ako je registriran, da ga se proglasi ništavnim, kada i u mjeri u kojoj:

(a)  prava na neregistrirani žig ili na drugi znak koji je u uporabi u trgovini bila su stečena prije datuma prijave za registraciju kasnijeg žiga ili datuma zahtjeva za pravo prvenstva za prijavu za registraciju kasnijeg žiga, a neregistrirani žig ili drugi znak daju svojem nositelju pravo na zabranu uporabe kasnijeg žiga;

(b)  uporaba žiga može se zabraniti na temelju ranijeg prava koje se razlikuje od prava iz stavka 2. i točke (a) ovog stavka, a uključuje osobito:

i.  pravo na ime;

ii.  pravo na osobnu sliku;

iii.  autorsko pravo;

iv.  pravo industrijskog vlasništva.

5.  Države članice mogu dopuštaju dopustiti da se u primjerenim okolnostima registracija ne odbije i da se žig ne proglasi ništavnim ako je nositelj ranijeg žiga ili drugog ranijeg prava suglasan s registracijom kasnijeg žiga. [Am. 27]

6.  Svaka država članica može odrediti da se, odstupajući od odredbi stavaka 1. do 5., razlozi za odbijanje registracije ili proglašenja žiga ništavnim, koji su na snazi u toj državi prije datuma stupanja na snagu odredaba potrebnih za usklađenje s Direktivom 89/104/EEZ, primjenjuju na žigove za koje je prijava podnesena prije tog datuma.

Članak 6.

Naknadno proglašavanje žiga ništavnim ili naknadni opoziv

Kada se žig Europske unije zahtijeva senioritet, kojeg se odreklo ili je istekao za nacionalni žig, , ništavnost ili opoziv nacionalnog žiga može se utvrditi naknadno pod uvjetom da su se ništavnost ili opoziv mogli proglasiti i u trenutku kad je došlo do odricanja žiga ili njegova isteka. U tom slučaju senioritet više neće ostvarivati svoje učinke.

Članak 7.

Razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavnim povezano sa samo nekim proizvodima ili uslugama

Kada razlozi za odbijanje registracije ili proglašavanje žiga ništavnim postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge na koje se taj žig primjenjuje ili za koje je registriran, odbijanje registracije ili proglašavanje žiga ništavnim obuhvaća isključivo te proizvode i usluge.

Članak 8.

Nedostatak razlikovnoga karaktera ili ugleda ranijeg žiga koji sprečava proglašenje registriranog žiga ništavnim

Registrirani žig neće se proglasiti ništavnim na temelju ranijeg žiga u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)  ako raniji žig, koji bi mogao biti proglašen ništavnim u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), nije stekao razlikovni karakter u skladu s člankom 4. stavkom 5. na dan podnošenja zahtjeva ili na datum prvenstva registriranog žiga;

(b)  ako se zahtjev za proglašenje ništavnosti temelji na članku 5. stavku 1. točki (b), a raniji žig nije postigao dovoljnu razlikovnost da bi podupro vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u skladu sa značenjem članka 5. stavka 1. točke (b) na dan podnošenja zahtjeva ili na datum prvenstva registriranog žiga;

(c)  ako se zahtjev za proglašavanje ništavnosti temelji na članku na točki (a) članka 5. stavku 3., a raniji žig nije imao ugled u smislu točke (a) članka 5. stavka 3. na datum podnošenja ili na datum prvenstva registriranog žiga. [Am. 28]

Članak 9.

Zabrana proglašavanja žiga ništavnim kao posljedice prešutnog pristanka

1.  Kad u državi članici nositelj ranijeg žiga iz članka 5. stavaka stavka 2. i točke (a) članka 5. stavka 3. u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno tolerira uporabu kasnijeg žiga registriranog u toj državi članici, on više nema pravo na temelju ranijeg žiga podnijeti zahtjev za proglašenje kasnijeg žiga ništavnim za proizvode ili usluge za koje se koristi kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga podnesena u zloj vjeri. [Am. 29]

2.  Svaka država članica može zajamčiti da se stavak 1. primjenjuje na vlasnika bilo kojeg ranije prava iz članka 5. stavka 4. točaka (a) ili (b).

3.  U slučajevima iz stavaka 1. i 2. nositelj kasnije registriranog žiga nema pravo usprotiviti se uporabi ranijeg prava iako se nositelj ranijeg prava na to pravo više ne može pozvati protiv kasnijeg žiga.

Odjeljak 3.

 Prijenos prava i ograničenja

Članak 10.

Prava koja proizlaze iz žiga

1.  Registracija žiga nositelju daje isključiva prava.

2.  Bez dovođenja u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja zahtjeva ili datuma prvenstva registriranog žiga, nositelj registriranog žiga ima pravo svim trećim stranama koje nemaju njegovo odobrenje spriječiti uporabu bilo kojeg znaka u vezi s proizvodima i uslugama u trgovini ako:

(a)  znak je istovjetan žigu i koristi se u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran te kad takva uporaba utječe ili može utjecati na funkciju žiga da jamči potrošačima podrijetlo proizvoda ili usluga;

(b)  ne dovodeći u pitanje točku a), znak je istovjetan ili sličan žigu te se koristi za proizvode i usluge jednake ili slične proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu tog znaka i žiga;

(c)  znak je istovjetan ili sličan žigu, neovisno o činjenici jesu li proizvodi ili usluge za koje se žig koristi jednaki ili slični ili nisu slični onima za koje je registriran žig, te ako potonji ima ugled u državi članici i ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili mu šteti.

3.  Sukladno odredbama stavka 2., može se osobito zabraniti sljedeće:

(a)  isticanje znaka na proizvodima ili na njihovim pakiranjima;

(b)  nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;

(c)  uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom;

(d)  uporaba znaka kao trgovačkog naziva ili naziva trgovačkog društva ili dijela trgovačkog naziva, odnosno dijela naziva trgovačkog društva;

(e)  uporaba tog znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju;

(f)  uporaba tog znaka u usporednom oglašavanju protivno Direktivi 2006/114/EZ.

4.  Nositelj registriranog žiga također ima pravo na sprečavanje uvoza robe u Uniju u malim pošiljkama prema definiciji iz Uredbe (EU) br. 608/2013 temeljem stavka 3. točke (c) kada jedino njezin pošiljatelj posluje u trgovačke svrhe te ako ta roba, uključujući pakiranje, bez odobrenja nosi žig koji je jednak registriranom žigu za tu robu ili koji se u svojim ključnim aspektima ne može razlikovati od tog žiga. U slučajevima u kojima su te mjere poduzete države članice osiguravaju da se pojedincima ili subjektima koji su naručili robu pruže informacije o razlozima tih mjera te o njihovim pravima u vezi s pošiljateljem;

5.  Vlasnik Ne dovodeći u pitanje pravila WTO-a, a posebno članak V. GATT-a o slobodi tranzita, nositelj registriranog žiga također ima pravo spriječiti sve treće strane da u okviru trgovinske djelatnosti u carinsko područje države članice unose robu koja u njoj nije puštena u slobodan promet, ako ta roba, uključujući pakiranje, dolazi iz trećih zemalja i bez odobrenja nosi žig koji je jednak žigu registriranom za tu robu ili koji se u svojim ključnim aspektima ne može razlikovati od tog žiga. [Am. 30 i 56]

6.  Kada se na temelju prava države članice uporaba znaka pod uvjetima iz stavka 2. točke (b) ili (c) ne može zabraniti prije stupanja na snagu odredaba potrebnih za usklađenje s Prvom Direktivom Vijeća 89/104/EEZ(16) u predmetnoj državi članici, prava koja proizlaze iz žiga nisu dovoljna da se spriječi daljnja uporaba znaka.

7.  Stavci 1., 2., 3. i 6. ne utječu ni u jednoj državi članici na odredbe za zaštitu uporabe znaka u druge svrhe osim za razlikovanje proizvoda ili usluga, ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

Članak 11.

Kršenje prava nositelja uporabom opreme, pakiranja ili drugih sredstava

Ako je vjerojatno da će se oprema, pakiranja ili druga sredstva na kojima je žig istaknut upotrebljavati u vezi s proizvodima ili uslugama te da će se uporabom u vezi s tim proizvodima ili uslugama kršiti prava nositelja u skladu s člankom 10. stavcima 2. i 3., nositelj ima pravo zabraniti sljedeće:

(a)  isticanje tijekom trgovine znaka istovjetnog ili sličnog koji je kao što je to utvrđeno u članku 5. stavku 1. ove Direktive istovjetan ili sličan žigu na opremi, pakiranju naljepnicama, etiketama, sigurnosnim značajkama, oznakama autentičnosti ili drugim sredstvima na kojima žig može biti istaknut.; [Am. 31]

(b)  nuđenje ili stavljanje na tržište, ili skladištenje u te svrhe, ili uvoz ili izvoz opreme, pakiranja naljepnica, etiketa, sigurnosnih značajki, oznaka autentičnosti ili drugih sredstava na kojima je žig istaknut. [Am. 32]

Članak 12.

Navođenje žigova u rječnicima

Ako navođenje žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim publikacijama ostavlja dojam da je taj žig generički naziv za proizvode ili za usluge za koje je registriran, izdavač te publikacije, na zahtjev nositelja žiga, mora osigurati da najkasnije u sljedećem izdanju publikacije navođenje žiga bude popraćeno napomenom da je žig registriran.

Članak 13.

Zabrana uporabe žiga registriranog na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika

1.  Kad je žig registriran na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika osobe koja je nositelj tog žiga bez odobrenja nositelja žiga, nositelj žiga ima pravo na jedno od sljedećega:

(a)  uložiti prigovor zbog toga što se njegov trgovački zastupnik ili predstavnik koristi njegovim žigom;

(b)  zahtijevati od trgovačkog zastupnika ili predstavnika prijenos žiga u svoju korist.

2.  Stavak 1. neće se primjenjivati ako trgovački zastupnik ili predstavnik opravdaju svoj postupak.

Članak 14.

Ograničenje učinka žiga

1.  Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu:

(a)  njezina imena ili adrese;

(b)  znakova ili podataka koji nisu razlikovni ili koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili druge karakteristike proizvoda ili usluga;

(c)  žiga u svrhu prepoznavanja ili upućivanja na proizvode ili usluge kao vlasnikovih, osobito ako je uporaba žiga nužna za označavanje predviđene svrhe proizvoda ili usluge, osobito ako je riječ o dodatnim ili rezervnim dijelovima.

(i)   potrebna da bi se naznačila namjena proizvoda ili usluge, posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima;

(ii)  korištena u komparativnom oglašavanju u skladu sa svim uvjetima iz Direktive 2006/114/EZ;

(iii)  opravdana kako bi se skrenula pozornost potrošača na preprodaju izvornih proizvoda koji su prvotno prodani sa suglasnošću ili bez suglasnosti nositelja žiga;

(iv)  korištena kako bi se izradile legitimne alternative proizvodima ili uslugama nositelja žiga;

(v)  korištena u svrhe parodije, umjetničkog izražavanje, kritike ili komentiranja;

Ovaj stavak Prvi podstavak primjenjuje se samo kad se treća strana koristi žigom u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. [Am. 33]

2.  Ako treća strana upotrebljava žig, smatra se da to nije sukladno poštenim praksama, posebice u sljedećim slučajevima:

(a)  kada se tom uporabom stvara dojam da postoji komercijalna povezanost između treće strane i nositelja žiga;

(b)  kada se tom uporabom bez opravdanog razloga iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili mu se nanosi šteta. [Am. 34]

2a Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu žiga iz opravdanog razloga i u nekomercijalne svrhe. [Am. 35]

3.  Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da se u trgovačkom prometu koristi ranijim pravom koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu predmetne države članice i u granicama područja na kojem je priznato.

Članak 15.

Iscrpljenje prava koja proizlaze iz žiga

1.  Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti njegovu uporabu za proizvode koji su stavljeni na tržište u Uniji pod tim žigom od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se kada postoje zakoniti razlozi zbog kojih se nositelj žiga protivi daljnjoj komercijalizaciji proizvoda, osobito kad je stanje proizvoda promijenjeno ili pogoršano nakon što su stavljeni na tržište.

Članak 16.

Uporaba žigova

1.  Ako se u pet godina od datuma registracije nositelj nije stvarno koristio žigom u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutoga razdoblja od pet godina, žig podliježe ograničenjima i sankcijama iz članka 17., članka 19. stavka 1., članka 46. stavka 1. te članka 48. stavaka 3. i 4., osim ako za neuporabu ne postoje opravdani razlozi.

2.  Ako država članica omogućava postupak povodom prigovora nakon registracije, razdoblje od pet godina iz stavka 1. računa se od datuma kad se na žig više ne može podnijeti prigovor ili, ako je prigovor podnesen i nije povučen, od datuma kada odluka o okončanju postupka povodom prigovora postaje konačna.

3.  S obzirom na žigove registrirane na temelju međunarodnih sporazuma koji vrijede u državi članici, razdoblje od pet godina iz stavka 1. računa se od datuma kad se žig više ne može odbiti ili se na njega uložiti prigovor. Ako je prigovor podnesen i nije povučen, razdoblje se računa od datuma kada odluka o okončanju postupka povodom prigovora postaje konačna.

3a.  Datum početka razdoblja od pet godina iz stavaka 1., 2. i 3. unosi se u registar. [Am. 36]

4.  Uporabom u smislu stavka 1. također se smatra sljedeće:

(a)  uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran, bez obzira na to je li žig u obliku u kojem se upotrebljava također registriran na nositelja;

(b)  obilježavanje žigom proizvoda ili njihovih pakiranja u predmetnoj državi članici samo za potrebe izvoza.

5.  Uporaba žiga uz odobrenje nositelja smatra se uporabom od strane nositelja.

Članak 17.

Neuporaba kao način obrane u postupcima zbog povrede

Nositelj žiga ima pravo zabraniti uporabu znaka samo u onoj mjeri koja je potrebna da njegova prava, kada se podnese tužba zbog povrede, ne budu opozvana u skladu s člankom 19.

Članak 18.

Interventno pravo nositelja kasnije registriranog žiga kao način obrane u postupcima zbog povrede

1.  U postupcima zbog povrede nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga ako se kasniji žig ne proglasi ništavnim u skladu s člankom 8., člankom 9. stavcima 1. i 2. te člankom 48. stavkom 3.

2.  U postupcima zbog povrede nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog europskog žiga Europske unije ako se kasniji žig ne proglasi ništavnim u skladu s člankom 53. stavcima 3. i 4., člankom 54. stavcima 1. i 2. ili člankom 57. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

3.  Ako nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga u skladu sa stavcima 1. i 2., nositelj kasnije registriranog žiga nema pravo zabraniti uporabu ranijeg žiga u postupcima zbog povrede, iako se na to pravo više ne može pozivati protiv kasnijeg žiga.

Odjeljak 4.

 Opoziv prava žiga

Članak 19.

 Izostanak stvarne uporabe kao razlog za opoziv

1.  Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno koristio u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.

2.  Nitko ne može zahtijevati da se prava nositelja na žig opozovu ako je u razdoblju između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva za opoziv došlo do početka ili nastavka stvarne uporabe žiga.

3.  Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutoga petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.

Članak 20.

 Razvoj prema uobičajenom nazivu ili obmanjujuće oznake kao razlog za opoziv

Žig može biti opozvan ako nakon datuma registracije:

(a)  zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja postane u trgovini uobičajeni naziv za proizvod ili uslugu za koje je registriran;

(b)  zbog uporabe od strane nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga.

Članak 21.

Opoziv povezan sa samo nekim proizvodima ili uslugama

Kada razlozi za opoziv žiga postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je taj žig registriran, opoziv obuhvaća isključivo te proizvode i usluge.

Odjeljak 5.

Žigovi kao predmeti vlasništva

Članak 22.

Prijenos registriranih žigova

1.  Žig se može prenijeti neovisno o bilo kojem prijenosu poduzetnika, u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran.

2.  Prijenos cijelog poduzetnika uključuje i prijenos žiga, osim ako postoji sporazum u kojemu se navodi drukčije ili okolnosti koje jasno nalažu drukčije. Ova se odredba primjenjuje na ugovornu obvezu prijenosa poduzetnika.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., prijenos žiga obavlja se u pisanom obliku s potpisima stranaka ugovora, osim ako prijenos proizlazi iz sudske odluke; u protivnom prijenos je ništavan. [Am. 37]

4.  Na zahtjev jedne od stranaka prijenos se upisuje u registar i objavljuje, ako je stranka koja upućuje zahtjev dostavila uredu dokumentarni dokaz o prijenosu. [Am. 38]

5.  Sve prijenos nije upisan u registar dok ured ne zaprimi zahtjev za registraciju prijenosa, , pravni slijednik ne može se pozivati na prava koja proizlaze iz registracije žiga prema trećim stranama. [Am. 39]

6.  Kad se u odnosu na ured moraju poštovati određeni rokovi, pravni slijednik može uredu podnijeti odgovarajuće izjave nakon što je ured zaprimio zahtjev za upis prijenosa.

Članak 23.

Stvarna prava

1.  Žig se neovisno o poduzetniku može dati u zalog ili biti predmetom stvarnih prava.

2.  Na zahtjev jedne od strana, prava navedena u stavku 1. unose se u registar i objavljuju.

Članak 24.

Izvršenje

1.  Žig može biti predmetom izvršenja.

2.  Na zahtjev jedne od strana izvršenje se unosi u registar i objavljuje.

Članak 25.

Stečajni postupak

Kad je žig predmet stečajnoga postupka, na zahtjev nadležnog državnog tijela ta se činjenica upisuje u registar i objavljuje.

Članak 26.

Izdavanje licencija

1.  Žig može biti predmet licencije za dio proizvoda ili usluga ili za sve proizvode ili usluge za koje je registriran, te za cijelo ili dio područja predmetne države članice. Licencija može biti isključiva ili neisključiva.

2.  Nositelj žiga može se pozvati na prava koja proizlaze iz žiga protiv stjecatelja licencije koji krši neku odredbu iz ugovora o licenciji u odnosu na:

(a)  njezino trajanje;

(b)  registracijom obuhvaćen oblik u kojem se žig može koristiti;

(c)  opseg proizvoda ili usluga za koje je izdana licencija;

(d)  područje na kojem se žig može isticati; ili

(e)  kakvoću proizvedenih proizvoda ili usluga pruženih od stjecatelja licencije.

3.  Ne dovodeći u pitanje odredbe ugovora o licenciji, stjecatelj licencije može pokrenuti postupak zbog povrede žiga samo uz suglasnost nositelja žiga. Međutim, stjecatelj isključive licencije može pokrenuti takav postupak ako nositelj žiga nakon službene obavijesti sam ne pokrene postupak zbog povrede žiga u odgovarajućem roku.

4.  U svrhu dobivanja naknade za štetu koju je pretrpio, stjecatelj licencije ima pravo umiješati se u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj žiga.

5.  Na zahtjev jedne od stranaka, izdavanje ili prijenos licencije u odnosu na žig upisuje se u registar i objavljuje.

Članak 27.

Prijava žiga kao predmet vlasništva

Članci od 22. do 26. primjenjuju se na prijave žiga.

Odjeljak 6.

Jamstveni žigovi, certifikacijski žigovi i zajednički žigovi

Članak 28.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka, primjenjuje se sljedeće:

(1)  „Jamstveni ili certifikacijski žig” jest žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio vlasnik žiga u odnosu na zemljopisno podrijetlo, materijal, način proizvodnje proizvoda ili izvedbe usluga, kakvoću, ispravnost ili druge karakteristike proizvoda i usluga koji nisu na taj način odobreni;

(2)  „Zajednički žig” jest žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je vlasnik tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzeća. [Am. 40]

Članak 29.

Jamstveni žigovi i certifikacijski žigovi

1.  Države članice mogu omogućiti registraciju jamstvenih ili certifikacijskih žigova.

2.  Države članice mogu omogućiti da se jamstveni ili certifikacijski žigovi ne registriraju ili da se opozovu ili proglase ništavnim iz razloga koji nisu navedeni u člancima 3., 19. i 20. ako tako zahtijeva funkcija tih žigova.

3.  Jamstveni ili certifikacijski žig koji se sastoji od znakova ili podataka koji u trgovačkom prometu mogu služiti kao oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga ne daje pravo nositelju da trećoj strani zabrani uporabu takvih znakova ili podataka u trgovačkom prometu, pod uvjetom da se njima koristi u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Osobito se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

Članak 30.

 Zajednički žigovi

1.  Države članice omogućuju registraciju zajedničkih žigova.

2.  Udruge proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koje, sukladno zakonu koji se na njih primjenjuje, u svoje ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze svake vrste, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo, mogu podnositi prijave zajedničkih žigova.

3.  Odstupajući od odredaba članka 4. stavka 1. točke (c), znakovi ili oznake koji u trgovačkom prometu mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu se zaštititi kao zajednički žigovi.

Zajednički žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih rabi u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Osobito se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

Članak 31.

Propisi koji uređuju uporabu zajedničkog žiga

1.  Tražitelj zajedničkog žiga prilaže podnosi uredu pravilnik o njegovoj uporabi. [Am. 41]

2.  Propisi kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga moraju sadržavati popis osoba ovlaštenih za uporabu takva žiga, uvjete članstva u udruzi i uvjete za uporabu žiga, uključujući kazne. Propisima kojima se uređuje uporaba žiga iz članka 30. stavka 3. mora se dopustiti svakoj osobi čiji proizvodi ili usluge potječu iz određenog zemljopisnog područja da postane članicom udruge koja je nositelj žiga.

Članak 32.

Odbijanje prijave

1.  Osim razloga za odbijanje prijave za registraciju žiga predviđenih člancima 4. i 5., prijava za registraciju zajedničkog žiga odbija se ako nisu zadovoljene odredbe članka 28. stavka 2., članka 30. ili 31., ili ako su propisi koji uređuju njegovu uporabu protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

2.  Prijava za registraciju zajedničkog žiga također se odbija ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na karakter ili značenje žiga, osobito ako postoji vjerojatnost da ga se smatra nečim drugim, a ne zajedničkim žigom.

3.  Prijava se ne odbija ako podnositelj prijave nakon izmjene propisa kojima se uređuje uporaba žiga zadovoljava uvjete iz stavaka 1. i 2.

Članak 33.

Uporaba zajedničkih žigova

Zahtjevi iz članka 16. bit će zadovoljeni ako bilo koja osoba koja je ovlaštena za korištenje zajedničkim žigom taj žig doista upotrebljava u skladu s člankom 16.

Članak 34.

Izmjena propisa kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga

1.  Nositelj zajedničkog žiga mora uredu podnijeti sve izmijenjene propise koji uređuju uporabu takva žiga.

2.  Ta se izmjena navodi u registru osim ako izmijenjeni propisi ne zadovoljavaju uvjete iz članka 31. ili ako uključuju neki od razloga za odbijanje iz članka 32.

3.  Članak 42. stavak 2. primjenjuje se na izmijenjene propise koji uređuju uporabu.

4.  U svrhu ove Direktive izmjene propisa kojima se uređuje uporaba stupaju na snagu tek od datuma upisa podatka o izmjeni u registar.

Članak 35.

Osobe koje imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede

1.  Članak 26. stavci 3. i 4. primjenjuju se na svaku osobu koja je ovlaštena rabiti zajednički žig.

2.  Nositelj zajedničkog žiga ima pravo zahtijevati naknadu u ime osoba koje su ovlaštene rabiti žig ako su pretrpjele štetu koja je posljedica neovlaštene uporabe žiga.

Članak 36.

Dodatni razlozi za opoziv

Osim zbog razloga za opoziv predviđenih člancima 19. i 20., prava nositelja zajedničkog žiga opozivaju se na temelju zahtjeva podnesenoga uredu ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede, ako:

(a)  nositelj ne poduzme razumne mjere kojima bi spriječio da se žig rabi na način koji nije sukladan uvjetima uporabe, a utvrđeni su u propisima koji uređuju uporabu, čije su izmjene, gdje je to prikladno, navedene u registru;

(b)  način na koji ovlaštene osobe rabe žig uzrokuje to da žig dovodi javnost u zabludu na način utvrđen u članku 32. stavku 2.;

(c)  izmjena propisa koji uređuju uporabu žiga navedena u registru nije u skladu s odredbama članka 34. stavka 2., osim ako nositelj žiga daljnjim izmjenama propisa koji uređuju uporabu uspije zadovoljiti uvjete tih odredbi.

Članak 37.

Dodatni razlozi za ništavnost

Osim zbog razloga za ništavnost predviđenih člancima 4. i 5., zajednički žig koji je registriran protivno odredbama članka 32. proglašava se ništavnim osim ako nositelj žiga izmjenama propisa koji uređuju uporabu uspije zadovoljiti uvjete iz članka 32.

Poglavlje 3.

Postupci

Odjeljak 1.

Prijava i registracija

Članak 38.

Uvjeti kojima prijave moraju udovoljavati

1.  Prijava za registraciju žiga mora sadržavati barem [Am 42]:

(a)  zahtjev za registraciju,

(b)  podatke o podnositelju prijave,

(c)  popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija,

(d)  izgled žiga.

2.  Prijava žiga podliježe plaćanju pristojbe za prijavu te, ako je to potrebno, pristojbe za jedan razred ili više njih.

Članak 39.

Datum podnošenja

1.  Datum podnošenja prijave žiga jest datum na koji je podnositelj prijave uredu podnio dokumente koji sadrže informacije navedene u članku 38.

2.  Osim toga, države članice mogu omogućiti da odobrenje datuma podnošenja prijave podliježe plaćanju temeljne pristojbe za prijavu ili registraciju.

Članak 40.

Označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga

1.  Proizvodi i usluge za koje se prijavljuje registracija klasificirat će se u skladu sa sustavom klasifikacije koji je uspostavio Nicanski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. (dalje u tekstu: „Nicanska klasifikacija”).

2.  Podnositelj prijave mora dovoljno jasno i precizno identificirati proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga kako bi nadležna tijela i gospodarski subjekti isključivo na temelju prijave mogli odrediti opseg zaštite koja se traži. Popis proizvoda i usluga dopušta da se svaki od njih klasificira u samo jedan razred Nicanske klasifikacije.

3.  U svrhu stavka 2. mogu se upotrebljavati opći podaci uključeni u naslove razreda iz Nicanske klasifikacije ili drugi opći izrazi pod uvjetom da zadovoljavaju potrebne standarde jasnoće i preciznosti.

4.  Ured će odbiti prijavu na temelju nejasnoće i nepreciznosti izraza ako podnositelj prijave za tu svrhu ne podnese prihvatljiv tekst unutar roka koji odredi ured. U interesu jasnoće i pravne sigurnosti, uredi će međusobnom suradnjom sastaviti popis koji odražava njihove pojedinačne administrativne prakse u pogledu klasifikacije proizvoda i usluga.

5.  Uporaba općih izraza, uključujući opće podatke o naslovima razreda iz Nicanske klasifikacije, tumačit će se tako da obuhvaća sve proizvode i usluge koje jasno pokriva doslovno značenje oznake ili izraza. Uporaba takvih izraza ili oznaka neće se tumačiti kao da obuhvaća potraživanja prema proizvodima i uslugama koji se tako ne mogu shvatiti.

6.  Kad podnositelj prijave zatraži registraciju više od jednog razreda, proizvodi podnositelj prijave grupira proizvode i usluge grupiraju se prema razredima iz Nicanske klasifikacije, s tim da svakoj grupi prethodi broj razreda kojem ta grupa proizvoda ili usluga pripada te ih se predstavlja po redoslijedu razreda. [Am. 43]

7.  Klasifikacija proizvoda i usluga služi samo u administrativne svrhe. Proizvodi i usluge neće se smatrati međusobno sličnima na temelju toga što se pojavljuju u istom razredu prema Nicanskoj klasifikaciji, a ne trebaju se ni smatrati međusobno različitima na temelju toga što se pojavljuju u različitim razredima prema Nicanskoj klasifikaciji.

Članak 41.

Ispitivanje po službenoj dužnosti

Uredi ograničavaju svoje ispitivanje po dužnosti o tome zadovoljava li prijava žiga uvjete za registraciju samo na nepostojanje apsolutnih razloga za odbijanje predviđenih člankom 4. [Am. 44]

Članak 42.

Primjedbe trećih strana

1.  Prije registracije žiga, svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače mogu uredu podnijeti primjedbe u pisanom obliku u kojima se obrazlaže na temelju kojih razloga navedenih u članku 4. žig ne smije biti registriran po službenoj dužnosti. Oni nisu stranke u postupku pred uredom.

2.  Osim razloga navedenih u stavku 1., svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače mogu uredu podnijeti primjedbe u pisanom obliku u kojima se obrazlaže na temelju kojih konkretnih razloga navedenih u članku 32. stavcima 1. i 2. prijava za registraciju zajedničkog žiga treba biti odbijena.

2a.  Države članice koje su uvele postupke prigovora na temelju apsolutnih razloga iz članka 4. nisu dužne provesti ovaj članak. [Am. 45]

Članak 43.

Podjela prijava i registracija

Podnositelj prijave ili nositelj žiga može podijeliti prijavu ili registraciju žiga na jednu ili više odvojenih prijava ili registracija putem podnošenja izjave uredu.

Članak 44.

Pristojbe

Svaki razred proizvoda i usluga nadređen prvom razredu podložan je dodatnim troškovima pri registriranju i produljenju žiga.

Odjeljak 2.

Postupci prigovora, opoziva ili proglašenja ništavnosti

Članak 45.

Postupak prigovora

1.  Države članice u svojim uredima osiguravaju učinkovit i brz administrativni postupak za odbijanje registracije prijave žiga na temelju osnova omogućenih člankom 5.

2.  Administrativnim postupkom iz stavka 1. predviđeno je da barem nositelj ranijeg prava iz članka 4. stavka 1. točke (i), članka 5. stavka 2. i članka 5. stavka 3., točke (a) može podnijeti prigovor. Obavijest o prigovoru može se podnijeti na osnovi jednog ili više ranijih prava, pod uvjetom da svi pripadaju istom nositelju, te na osnovi dijela ili cjelokupnih proizvoda ili usluga u odnosu na koje je ranije pravo registrirano ili za koje je podnesena prijava, te se može usmjeriti protiv dijela ili cjelokupnih proizvoda ili usluga u odnosu na koje se primjenjuje osporavani žig. [Am. 46]

3.  Podnositelju prigovora i podnositelju prijave odobrava se, na njihovo zajedničko traženje, najmanje dva mjeseca tijekom postupaka prigovora kako bi pregovarali o sporazumnom rješavanju spora. [Am 47]

Članak 46.

Neuporaba kao način obrane u postupcima prigovora

1.  U upravnim postupcima prigovora kada je na datum podnošenja prigovora ili na datum prvenstva kasnijeg žiga petogodišnje razdoblje iz članka 16. tijekom kojega je raniji žig bio u stvarnoj uporabi isteklo, na zahtjev podnositelja prijave nositelj ranijeg žiga koji je podnio prigovor mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja prigovora ili datumu prava prvenstva kasnijeg žiga raniji žig bio u stvarnoj uporabi, kako je predviđeno u članku 16., ili da su postojali valjani razlozi za neuporabu. U nedostatku dokaza prigovor se odbacuje.

2.  Ako je raniji žig rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora kako je određeno stavkom 1. smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

3.  Stavci 1. i 2. primjenjuju se ako je raniji žig žig Europske unije. U tom slučaju, stvarna uporaba žiga Europske unije određuje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

Članak 47.

Postupak opoziva ili proglašenja ništavnosti

1.  Države članice u svojim uredima osiguravaju učinkovit i brz administrativni postupak za opoziv ili proglašenje žiga ništavnim. [Am. 48]

2.  Administrativni postupak za opoziv osigurat će opoziv žiga u skladu s osnovama u člancima 19. i 20.

3.  Administrativni postupak za proglašenje ništavnosti osigurat će proglašenje ništavnosti žiga ako su zadovoljene barem sljedeće osnove:

(a)  žig se nije smio registrirati jer ne zadovoljava zahtjeve iz članka 4.;

(b)  žig se nije smio registrirati zbog postojanja ranijeg prava u skladu sa značenjem članka 5. stavaka 2. i 3.;

4.  Administrativni postupak osigurat će da barem sljedeći mogu podnijeti prijavu za opoziv ili proglašenje ništavnosti:

(a)  u slučaju stavka 2. i točke (a) stavka 3., svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji su ustrojeni s ciljem predstavljanja interesa proizvođača, pružatelja usluga, trgovaca ili potrošača, koji sukladno uvjetima mjerodavnog prava mogu podnijeti tužbu i biti tuženi;

(b)  u slučaju točke (b) stavka 3., nositelj ranijeg prava iz članka 5. stavka 2. i 3.

4a.  Zahtjev za opoziv ili proglašenje ništavnim može biti usmjeren protiv dijela ili cijelog proizvoda ili usluge u odnosu na koje je osporavani žig registriran. [Am. 49]

4b.  Zahtjev za proglašenje žiga ništavnim može se podnijeti na temelju jednog ili više ranijih prava, pod uvjetom da svi pripadaju istom nositelju. [Am. 50]

Članak 48.

Neuporaba kao način obrane u postupcima za proglašenje ništavnosti

1.  U administrativnim postupcima za proglašenje ništavnosti na temelju registriranog žiga s ranijim datumom podnošenja ili ranijim datumom prvenstva, ako nositelj kasnijeg žiga to zatraži, vlasnik ranijeg žiga mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavnim, raniji žig bio u stvarnoj uporabi kako je predviđeno člankom 16. u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za svoj zahtjev ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je razdoblje od pet godina unutar kojeg je raniji žig trebao biti u stvarnoj uporabi istekao na datum podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavnim. [Am. 51]

2.  Ako je na datum podnošenja prigovora ili na datum prvenstva kasnijeg žiga petogodišnje razdoblje iz članka 16. tijekom kojega je raniji žig bio u stvarnoj uporabi isteklo, nositelj ranijeg žiga mora, osim dokaza koji se traže prema stavku 1., podastrijeti dokaze da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja prigovora ili datumu prava prvenstva žig bio u stvarnoj uporabi ili da su postojali valjani razlozi za neuporabu.

3.  U nedostatku dokaza iz stavaka 1. i 2., prijava za proglašenje ništavnosti na temelju ranijeg žiga bit će odbačena.

4.  Ako je raniji žig rabljen u skladu s člankom 16. u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavnim smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

5.  Stavci od 1. do 4. primjenjuju se ako je raniji žig Europske unije. U tom slučaju, stvarna uporaba europskog žiga Europske unije određuje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

Članak 49.

Posljedice opoziva i ništavnosti

1.  Smatra se da registrirani žig nema učinke navedene u ovoj Direktivi od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv u mjeri u kojoj su prava nositelja opozvana. Moguće je da se na zahtjev jedne od stranaka u odluci utvrdi i neki raniji datum, na koji se pojavio neki od razloga za opoziv.

2.  Smatra se da registrirani žig nema učinke navedene u ovoj Direktivi od samog početka, u mjeri u kojoj je taj žig proglašen ništavnim.

Odjeljak 3.

Trajanje i produljenje registracije

Članak 50.

Trajanje registracije

1.  Žigovi se registriraju za razdoblje od deset godina od datuma podnošenja prijave.

2.  Registraciju je moguće produljiti u skladu s člankom 51. za daljnja razdoblja od deset godina.

Članak 51.

Produljenje

1.  Registracija žiga produljuje se na zahtjev nositelja žiga ili na zahtjev osobe koju je on izričito ovlastio, pod uvjetom da su plaćene pristojbe za produljenje.

2.  Ured pravodobno obavještava nositelja žiga i sve druge osobe koje imaju neko pravo upisano u registar u odnosu na žig o isteku registracije prije spomenutog isteka. Izostanak ove obavijesti ne podrazumijeva odgovornost ureda.

3.  Zahtjev za produljenjem podnosi se, a pristojbe za obnavljanje plaćaju, u roku od šest mjeseci, koji završava posljednjeg dana u mjesecu u kojem zaštita prestaje. Ako se to ne učini, zahtjev se može podnijeti u dodatnom roku od šest mjeseci od dana navedenoga u prvoj rečenici. Pristojbe za produljenje i dodatna pristojba platit će se unutar dodatnoga roka.

4.  Kad je zahtjev podnesen ili kad su pristojbe plaćene u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig registriran, registracija se produljuje samo za te proizvode ili za te usluge.

5.  Produljenje stupa na snagu od dana nakon datuma na koji istječe postojeća registracija. Produljenje se upisuje u registar i objavljuje.

odjeljak 3.a

KOMUNIKACIJA S UREDOM

Članak 51.a

Komunikacija s uredom

Stranke u postupcima ili, ako su imenovani, njihovi zastupnici određuju službenu adresu u jednoj državi članici za svu službenu komunikaciju s uredom. [Am. 53]

Poglavlje 4.

Administrativna suradnja

Članak 52.

Suradnja na području registracije i administracije žigova

Države članice osiguravaju da uredi djelotvorno surađuju međusobno jedni s drugima i s Agencijom u cilju promicanja konvergencije praksi i alata i postizanja usklađenih rezultata pri provjeri i registraciji žigova. [Am. 52]

Članak 53.

Suradnja na drugim područjima

Države članice osiguravaju da uredi djelotvorno surađuju s Agencijom na svim područjima svojih aktivnosti, osim onima koja su navedena u članku 52., koja su važna za zaštitu žigova u Uniji. [Am. 54]

Poglavlje 5.

Završne odredbe

Članak 54.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s člancima od 2. do 6., od 8. do 14., 16., 17., 18., od 22. do 28. i od 30. do 53. najkasnije 24 mjeseca nakon što ova Direktiva stupi na snagu. Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kad države članice donesu navedene odredbe, u njima se prilikom njihove službene objave upućuje na ovu Direktivu ili su popraćene takvim upućivanjem. Njima se obuhvaća izjava da se u postojećim zakonima i drugim propisima pozivanja na ovu Direktivu, stavljena izvan snage ovom Direktivom, smatraju pozivanjima na ovu Direktivu. Države članice utvrđuju način takvog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 55.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2008/95/EZ stavlja se izvan snage od [dana nakon datuma iz prvog podstavka članka 54. stavka 1. ove Direktive], ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva iz dijela B Priloga I. Direktivi 2008/95/EZ.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.

Članak 56.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadeset dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 1., 7., 15., 19., 20., 21. i 54. do 57. primjenjuju se od [dana nakon datuma iz prvog podstavka članka 54. stavka 1. ove Direktive].

Članak 57.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Korelacijska tablica

Direktiva 2008/95/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

---

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3. stavak 1. točke od (a) do (h)

Članak 4. stavak 1. točke od (a) do (h)

---

Članak 4. stavak 1. točke (i) i (j)

---

Članak 4. stavci 2. i 3., prva rečenica

Članak 3. stavak 2. točke od (a) do (c)

Članak 4. stavak 4. točke (a) do (c)

Članak 3. stavak 2. točka (d)

Članak 3. stavak 3., prva rečenica

Članak 3. stavak 3., druga rečenica

Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 4. stavak 3. i stavak 4. točka (a)

---

Članak 4. stavak 4. točka (g)

---

Članak 4. stavak 4. točke (b) i (c)

Članak 4. stavak 4. točke od (d) do (f)

Članak 4. stavci 5. i 6.

---

Članak 5. stavak 1., prva uvodna rečenica

Članak 5. stavak 1., druga uvodna rečenica

Članak 5. stavak 1. točke (a) i (b)

Članak 5. stavak 2.

Članak 5. stavak 3. točke od (a) do (c)

---

Članak 5. stavak 3. točka (d)

---

---

Članak 5. stavci 4. i 5.

---

---

---

Članak 6. stavak 1. točke od (a) do (c)

---

Članak 6. stavak 2.

Članak 7.

Članak 8. stavci 1. i 2.

---

Članak 9.

Članak 10. stavak 1. prvi podstavak

---

Članak 10. stavak 1. drugi podstavak

Članak 10. stavak 2.

Članak 10. stavak 3.

Članak 11. stavak 1.

Članak 11. stavak 2.

Članak 11. stavak 3.

Članak 11. stavak 4.

---

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak

Članak 12. stavak 1. drugi podstavak

Članak 12. stavak 1. treći podstavak

Članak 12. stavak 2.

Članak 13.

Članak 14.

---

---

---

Članak 15. stavak 1.

Članak 15. stavak 2.

---

Članak 16.

Članak 17.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 4. stavak 3., druga rečenica

Članak 4. stavak 5.

Članak 4. stavak 6.

Članak 5. stavci 1. i 2.

Članak 5. stavak 3. točka (a)

Članak 5. stavak 3. točka (b)

Članak 5. stavak 3. točka (c)

Članak 5. stavak 3. točka (d)

Članak 5. stavak 4. točke (a) i (b)

---

Članak 5. stavci 5. i 6.

Članak 8.

Članak 10. stavak 1.

Članak 10. stavak 2., uvodna rečenica

Članak 10. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 10. stavak 2.

Članak 10. stavak 3. točke od (a) do (c)

Članak 10. stavak 3. točka (d)

Članak 10. stavak 3. točka (e)

Članak 10. stavak 3. točka (f)

Članak 10. stavci 4. i 5.

Članak 10. stavci 6. i 7.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 14. stavak 1. točke od (a) do (c)

Članak 14. stavak 2.

Članak 14. stavak 3.

Članak 15.

Članak 26. stavci 1. i 2.

Članak 26. stavci 3. do 5.

Članak 9.

Članak 16. stavak 1.

Članak 16. stavci 2. i 3.

Članak 10. stavak 4.

Članak 10. stavak 5.

---

Članak 48. stavci 1. do 3.

Članak 46. stavak 1.

Članak 17.

Članak 17., članak 46. stavak 2. i članak 48. stavak 4.

Članak 18.

Članak 19. stavak 1.

Članak 19. stavak 2.

Članak 19. stavak 3.

Članak 20.

Članci 7. i 21.

Članak 6.

Članci 22. do 25.

Članak 27.

Članak 28.

29.  stavci 1. i 2.

Članak 29. stavak 3.

Od članka 30. do članka 54. stavak 1.

Članak 54. stavak 2.

Članak 55.

Članak 56.

Članak 57.

_____________

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 42.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(3)SL C 327, 12.11.2013., str. 42.
(4) Stajalište Europskog Parlamenta od 25. veljače 2014.
(5)Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (Kodificirana verzija) Tekst značajan za EGP (SL L 299, 11.2.1989., 8.11.2008., str. 125.).
(6)Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, 24.3.2009., str. 1.).
(7)COM(2008) 465.
(8)OJ C 140, 29.5.2010., str. 22.
(9)COM(2011) 287.
(10)SL L 336, 23.12.1994., str. 213.
(11)Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.).
(12) Uredba (EZ) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o provedbi carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva i stavljanju van snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 28.6.2013., str. 15.).
(13) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka SL L 8, 12/01/2001, p. 1–22
(14) SL C 32, 4.2.2014., str. 23.
(15) Uredba Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o zaštiti biljnih sorti Zajednice (SL l 227, 1.9.1994. str.1.).
(16) Prva direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.).


Zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima ***I
PDF 272kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zamrzavanju i oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u Europskoj Uniji (COM(2012)0085 – C7-0075/2012 – 2012/0036(COD))
P7_TA(2014)0120A7-0178/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0085),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0075/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2012.(2)

–  uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava od 4. prosinca 2012.,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 3. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0178/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji

P7_TC1-COD(2012)0036


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/42/EU.)

(1) SL C 299, 4.10.2012., str. 128.
(2) SL C 391, 18.12.2012., str. 134.


Agencija Europske unije za suradnju i osposobljavanje tijela za provedbu zakona (Europol) ***I
PDF 1006kWORD 558k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju i osposobljavanje odgovornih za provedbu zakona (Europol) i o stavljanju izvan snage Odluka 2009/371/PUP i 2005/681/PUP (COM(2013)0173 – C7-0094/2013 – 2013/0091(COD))
P7_TA(2014)0121A7-0096/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0173),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. te članak 88. i članak 87. stavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0094/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja belgijskog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog vijeća i španjolskog parlamenta, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za proračunski nadzor i Odbora za ustavna pitanja (A7-0096/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  naglašava da bi se točka 31. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju(1) trebala primjenjivati za produljenje mandata Europola; naglašava da niti jedna odluka zakonodavnog tijela koje se zalaže za takvo produženje ne dovodi u pitanje odluke proračunskog tijela u kontekstu godišnjeg postupka donošenja proračuna;

3.  traži od Komisije, da nakon što se postigne dogovor oko Uredbe između Europskog parlamenta i Vijeća, da u potpunosti vodi računa o toj Uredbi kako bi se ispunili zahtjevi koji se odnose na osoblje i proračun Europola i njegove nove zadatke, posebno na Europski centar za kibernetički kriminal, u skladu sa stavkom 42. Zajedničke izjave Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama;

4.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25 veljače 2014 radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju i osposobljavanje tijela za provedbu zakona (Europol) i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća Odluka 2009/371/PUP i 2005/681/PUP [Am. 1]

P7_TC1-COD(2013)0091


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 88. i članak 87. stavak 2. točku (b), [Am. 2]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

budući da:

(1)  Europol je osnovan Odlukom Vijeća 2009/371/PUP(3) kao tijelo Unije financirano iz općeg proračuna Unije radi podupiranja i jačanja djelovanja nadležnih tijela država članica i njihove zajedničke suradnje u sprečavanju i suzbijanju organiziranog kriminala, terorizma i drugih oblika teških kaznenih djela koji utječu na dvije ili više država članica. Odluka 2009/371/PUP zamijenila je Konvenciju zasnovanu na članku K.3 Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o osnivanju Europskoga policijskog ureda (Konvencija o Europolu).(4)

(2)  Člankom 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Europol bude uređen uredbom koja će se usvojiti u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Njime se također se zahtijeva uspostavljanje postupaka za nadzor aktivnosti Europola koji provodi Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima u skladu s člankom 12. točkom (c) UEU-a i člankom 9. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji u cilju jačanja demokratske legitimnosti i odgovornosti Europola prema građanima Europe. Stoga je nužno Odluku 2009/371/PUP zamijeniti uredbom koja utvrđuje pravila o parlamentarnom nadzoru. [Am. 3]

(3)  Europska policijska akademija („CEPOL”) osnovana je Odlukom 2005/681/PUP(5) radi olakšavanja suradnje između nacionalnih policijskih snaga organiziranjem i usklađivanjem aktivnosti osposobljavanja s europskom policijskom dimenzijom. [Am. 4]

(4)  „Stockholmski program - otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih”(6) poziva Europol da se razvije i postane „središte razmjene informacija između tijela za provedbu zakona država članica, pružatelja usluga i platforme službi za provedbu zakona.” Na osnovi procjene funkcioniranja Europola potrebno je daljnje poboljšanje njegove operativne učinkovitosti za postizanje tog cilja. Stockholmski program također postavlja cilj stvaranja izvorne europske kulture provedbe zakona uspostavljanjem europskih programa za osposobljavanje i programa razmjene za sve relevantne stručnjake odgovorne za provedbu zakona na nacionalnoj razini i razini Unije. [Am. 5]

(5)  Velike kriminalne i terorističke mreže predstavljaju značajnu prijetnju za unutarnju sigurnost Unije te za sigurnost i sredstva za život njezinih građana. Dostupne procjene prijetnji pokazuju da se kriminalne skupine u svojim aktivnostima sve više bave s više vrsta kriminala i preko granica jedne zemlje. Nacionalna tijela za provedbu zakona stoga trebaju bliskije surađivati sa svojim partnerima u drugim državama članicama. U tom smislu potrebno je opremiti Europol za veću podršku državama članicama u sprečavanju kriminala, analizi i istragama diljem Unije. To je potvrđeno i u ocjeni Odluke procjenama Odluka 2009/371/PUP i 2005/681/PUP. [Am. 6]

(6)  S obzirom na veze između zadataka Europola i CEPOL-a, integriranje i racionaliziranje funkcija tih dviju agencija poboljšalo bi djelotvornost operativnih aktivnosti, važnost osposobljavanja i učinkovitost policijske suradnje Unije. [Am. 7]

(7)  Odluke Odluku 2009/371/PUP i 2005/681/PUP potrebno je stoga staviti izvan snage i zamijeniti ovom uredbom koja se koristi lekcijama naučenim iz provedbe te Odluke.obiju odluka. Agencija Europol uspostavljen ustanovljena ovom Uredbom uredbom trebao bi treba zamijeniti i preuzeti funkcije Europola i CEPOL-a uspostavljene dvjema ukinutim Odlukama Odlukom stavljenom izvan snage. [Am. 8]

(8)  Budući da se kriminal često odvija preko unutarnjih granica, Europol bi trebao podupirati i jačati aktivnosti država članica i njihovu suradnju u sprečavanju i suzbijanju teških kaznenih djela koja utječu na dvije ili više država članica. Budući da je terorizam jedna od najvažnijih prijetnji predstavlja prijetnju za sigurnost Unije, Europol bi trebao pomagati državama članicama u suočavanju s najčešćim izazovima u tom pogledu. Kao agencija EU-a za provedbu zakona Europol bi trebao također podržavati i jačati aktivnosti i suradnju u suočavanju s onim oblicima kriminala koji utječu na interese EU-a. Također bi trebao pružati podršku u sprečavanju i suzbijanju povezanih kaznenih djela počinjenih radi nabavljanja sredstava, olakšavanja, izvođenja ili osiguravanja nekažnjivosti djela koja su u nadležnosti Europola. [Am. 9]

(9)  Europol bi trebao osigurati osposobljavanje bolje kakvoće, povezanosti i dosljednosti za službenike za provedbu zakona svih činova unutar jasnog okvira u skladu s prepoznatim potrebama osposobljavanja. [Am. 10]

(10)  Europol bi trebao moći zatražiti od država članica da u određenim slučajevima, gdje bi prekogranična suradnja dodala vrijednost, započnu, provedu ili koordiniraju kaznene istrage. Europol bi o takvim zahtjevima trebao obavijestiti Eurojust. Europol bi trebao obrazložiti zahtjev. [Am. 11]

(10a)  Europol bi trebao voditi zapisnik o sudjelovanju u aktivnostima zajedničkih istražnih timova koji se bave suzbijanjem kaznenih djela obuhvaćenih njegovim ciljevima. [Am. 12]

(10b)  Prilikom svake uspostave suradnje između Europola i država članica u pogledu određene istrage, Europol i uključene države članice trebale bi izraditi jasne odredbe, koje utvrđuju pojedine zadaće koje je potrebno obaviti, stupanj sudjelovanja u istražnim ili sudskim postupcima država članica te podjelu odgovornosti i pravo koje je primjenjivo u smislu sudskog nadzora. [Am. 13]

(11)  Radi povećanja djelotvornosti Europola kao središta razmjene informacija u Uniji, trebalo bi utvrditi jasne obveze država članica za pružanje podataka Europolu nužnih za ispunjavanje njegovih ciljeva. Tijekom provedbe takvih obveza, države članice moraju trebale bi obratiti posebnu pozornost na dostavljanje podataka povezanih samo za borbu protiv kaznenih djela koja se smatraju strateškim i operativnim prioritetima unutar bitnih instrumenata politike Unije. Države članice također bi trebale pružiti Europolu primjerak bilateralnih i multilateralnih razmjena informacija s drugim državama članicama o kriminalu koji spada pod ciljeve Europola te pritom navesti njihov izvor. Istovremeno, Europol bi trebao povećati razinu svoje podrške državama članicama radi poboljšanja zajedničke suradnje i dijeljenja informacija. Europol mora bi trebao podnijeti godišnji izvještaj svim institucijama Unije i nacionalnim parlamentima o mjeri u kojoj mu je pojedina država članica pruža informacije. [Am. 14]

(12)  Radi osiguranja učinkovite suradnje između Europola i država članica u svakoj bi državi članici trebala biti osnovana nacionalna jedinica. Ona bi trebala biti primarna veza između nacionalnih tijela za provedbu zakona, ustanova za osposobljavanje i Europola. U ovoj bi se Uredbi trebala održati uloga nacionalnih jedinica Europola kao jamstvo i zaštita nacionalnih interesa u Agenciji. Nacionalne jedinice trebale bi i dalje biti mjesta kontakta između Europola i nadležnih tijela vlasti i time jamčiti centraliziranu ulogu koordinatora svih oblika suradnje država članica sa i preko Europola te osiguravati jedinstven odgovor država članica na zahtjeve Europola. Radi osiguranja kontinuirane i djelotvorne razmjene informacija između Europola i nacionalnih jedinica te olakšavanja njihove suradnje, svaka bi nacionalna jedinica trebala uputiti barem jednog službenika za suradnju u Europol. [Am. 15]

(13)  Vodeći računa o decentraliziranoj strukturi nekih država članica i potrebi za osiguravanjem brzih razmjena informacija u nekim slučajevima, Europolu bi u pojedinim istragama trebalo biti dopušteno surađivati izravno s tijelima za provedbu zakona u državama članicama uz obavještavanje Europolovih nacionalnih jedinica.

(14)  Radi osiguravanja visoke kakvoće, povezanosti i dosljednosti osposobljavanja za provedbu zakona na razini Unije, Europol bi trebao djelovati u skladu s politikom Unije za osposobljavanje policijskih snaga. Osposobljavanje na razini Unije trebalo bi biti dostupno službenicima za provedbu zakona svih činova. Europol bi trebao osigurati da se osposobljavanje procjenjuje te da zaključci procjena o potrebama osposobljavanja budu dio planiranja za smanjenje udvostručenja. Europol bi trebao promicati prepoznavanje osposobljavanja pruženog na razini Unije u državama članicama. [Am. 16]

(15)  Također je potrebno poboljšati upravljanje Europolom težeći povećanju učinkovitosti i racionalizaciji postupaka.

(16)  Komisija i države članice trebale bi imati predstavnike na Upravnom odboru Europola radi djelotvornog nadzora njegovog rada. Radi odražavanja dvostrukog ovlaštenja ove nove agencije, operativne podrške i osposobljavanja za provedbu zakona, punopravni Članovi Upravnog odbora trebali bi biti imenovani na osnovi svoga znanja o suradnji u provedbi zakona. a zamjenici bi trebali biti imenovani na osnovi svoga znanja o osposobljavanju službenika odgovornih za provedbu zakona. Zamjenici bi trebali djelovati kao punopravni članovi u odsustvu punopravnog člana te u svakom slučaju kada se raspravlja ili odlučuje o osposobljavanju. Znanstveni bi odbor trebao savjetovati upravni odbor o tehničkim pitanjima osposobljavanja. [Am. 17]

(17)  Upravnom odboru trebale bi biti dane potrebne ovlasti, osobito za donošenje proračuna, provjeravanje njegovog izvršavanja, usvajanje prikladnih financijskih pravila i dokumenata planiranja, donošenje mjera za zaštitu financijskih interesa Unije te borbu protiv prijevara, kao i donošenje pravila za sprečavanje i upravljanje sukobima interesa, uspostavljanje uspostavljanje transparentnih radnih postupaka rada za donošenje odluka izvršnog direktora Europola te usvajanje donošenje godišnjeg izvješća o radu. On bi u pogledu osoblja agencije, uključujući izvršnog direktora, trebao raspolagati ovlastima tijela za imenovanje. Treba se koristiti ovlastima tijela odgovornoga za imenovanje osoblja Agencije, uključujući izvršnog direktora.Kako bi se racionalizirao postupak donošenja odluka te osnažio nadzor administrativnog i proračunskog upravljanja, Upravni odbor također bi trebao imati pravo osnovati Izvršni odbor. [Am. 18]

(18)  Kako bi se osiguralo svakodnevno funkcioniranje Europola izvršni bi direktor trebao biti njegov pravni zastupnik i upravitelj, obavljajući sve zadaće potpuno neovisno i osiguravajući da Europol izvršava zadatke predviđene ovom Uredbom. Izvršni direktor osobito bi trebao biti odgovoran za pripremu dokumenata vezanih uz proračun i planiranje predanih Upravnom odboru na odlučivanje, provedbu godišnjih i višegodišnjih programa rada Europola i drugih dokumenata planiranja.

(19)  U svrhu sprečavanja i suzbijanja kriminala koji spada pod njegove ciljeve, nužno je da Europol ima što je moguće potpunije i ažurnije informacije. Stoga bi Europol trebao moći obrađivati podatke dobivene od država članica, trećih zemalja, međunarodnih organizacija i tijela Unije kao one iz javno dostupnih izvora, pod uvjetom da se Europol može smatrati zakonitim primateljem tih podataka, kako bi razvio razumijevanje fenomena i trendova kriminala, prikupljao informacije o kriminalnim mrežama i uočavao veze među kaznenim djelima.između različitih kaznenih djela. [Am. 19]

(20)  Europol bi trebao koristiti nove tehnologije za obradu podataka kako bi poboljšao svoju djelotvornost u pružanju precizne kriminalističke analize tijelima država članica za provedbu zakona. Europol bi trebao moći brzo uočavati poveznice između istraga i zajedničkih modi operandi različitih kriminalnih skupina, provjeravati podudarnosti podataka i imati jasan pregled trendova uz zajamčenu istovremenu visoku razinu zaštite osobnih podataka pojedinaca. Stoga Europolove baze podataka ne bi smjele biti unaprijed definirane, već Europolu treba biti pružena mogućnost odabira najučinkovitije strukture informacijske tehnologije. Kako bi se osigurala visoka razina zaštite podataka potrebno je utvrditi svrhu operacija obrade i prava pristupa kao i određene dodatne zaštitne mjere. Pri obradi osobnih podataka moraju se poštovati načelo svrhe i načelo proporcionalnosti. [Am. 20]

(21)  Radi poštivanja vlasništva podataka i zaštite informacija države članice i tijela u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama trebali bi moći odrediti svrhu u koju Europol smije obrađivati podatke koje oni pružaju i ograničiti prava pristupa. Ograničenje svrhe doprinosi transparentnosti, pravnoj sigurnosti i predvidljivosti i od osobito je velike važnosti na području policijske suradnje gdje osobe na koje se podaci odnose obično nisu svjesne da se njihovi osobni podaci prikupljaju i obrađuju te gdje uporaba osobnih podataka može imati vrlo značajan utjecaj na živote i slobode pojedinaca. [Am. 21]

(22)  Kako bi se osiguralo da podacima pristupaju samo osobe kojima je pristup nužan radi izvršavanja njihovih zadataka, ova bi Uredba trebala utvrditi detaljna pravila o različitim stupnjevima prava pristupa podacima koje obrađuje Europol. Takva pravila ne bi trebala dovoditi u pitanje ograničenja pristupa koja postavlja davatelj podataka, jer je potrebno poštovati načelo vlasništva podataka. Radi povećanja učinkovitosti sprečavanja i suzbijanja kriminala koji spada pod ciljeve Europola, Europol bi trebao obavijestiti države članice o informacijama koje se na njih odnose.

(23)  Radi poboljšanja operativne suradnje između agencija, a osobito Radi poboljšanja operativne suradnja među agencijama, a osobito radi uspostavljanja poveznic među podacima koji su već u posjedu različitih agencija, a između podataka koje razne agencije već posjeduju, Europol treba bi trebao omogućiti Eurojustu da Eurojust i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) imaju pristup podacima i njihovo pretraživanje, u skladu s određenim jamstvima. dostupnim u Europolu i da ih mogu pretraživati. [Am. 22]

(24)  Europol bi trebao održavati odnose suradnje s drugim tijelima Unije, tijelima za provedbu zakona i ustanovama trećih zemalja za osposobljavanje policijskih snaga, međunarodnim organizacijama te privatnim stranama do mjere potrebne za izvršavanje svojih zadaća. [Am. 23]

(25)  Radi osiguravanja operativne učinkovitosti Europol bi trebao moći razmijeniti sve informacije, s iznimkom osobnih podataka, s drugim tijelima Unije, tijelima trećih zemalja za provedbu zakona i ustanovama trećih zemalja za osposobljavanje policijskih snaga te međunarodnim organizacijama do mjere potrebne za izvršavanje svojih zadaća. Budući da tvrtke, poduzeća, poslovna udruženja, nevladine organizacije i druge privatne strane posjeduju stručnost i podatke od izravne važnosti za sprečavanje i suzbijanje teških kaznenih djela i terorizma, Europol bi također trebao moći razmjenjivati takve podatke s privatnim stranama. Radi sprečavanja kibernetičkog kriminala i borbe protiv njega, vezano uz incidente povezane s mrežama i sigurnošću informacija, Europol bi, sukladno Direktivi [naziv usvojene Direktive] Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za osiguravanje visoke opće razine sigurnosti mreža i informacija diljem Unije,(7) trebao surađivati i razmjenjivati informacije, s iznimkom osobnih podataka, s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost mreže i informacijskih sustava. [Am. 24]

(26)  Europol bi trebao moći razmjenjivati osobne podatke s drugim tijelima Unije do mjere koja je potrebna za izvršenje njegovih zadataka. Europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava da se razmjena podataka ograničava na one subjekte koji su počinili zločine za koje je Europol nadležan ili su za njih osumnjičeni. [Am. 25]

(27)  Teška kaznena djela i terorizam često imaju poveznice izvan teritorija EU-a. Europol bi stoga trebao moći razmjenjivati osobne podatke s tijelima za provedbu zakona trećih zemalja i međunarodnim organizacijama poput Interpola do mjere koja je potrebna za izvršenje njegovih zadataka. Pri razmjeni osobnih podataka s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama mora postojati primjerena ravnoteža između nužnosti za učinkovitom provedbom zakona i zaštite osobnih podataka. [Am. 26]

(28)  Europol bi trebao moći prenijeti osobne podatke tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji na osnovi odluke Komisije kojom se utvrđuje da dotična zemlja ili međunarodna organizacija osiguravaju prikladnu razinu zaštite podataka ili, u slučaju nepostojanja odluke o prikladnosti, međunarodnog sporazuma koji je zaključila Unija prema članku 218. UFEU-a, ili sporazuma o suradnji zaključenoga između Europola i te treće zemlje prije stupanja ove Uredbe na snagu. U smislu članka 9. protokola 36. o prijelaznim odredbama priloženima Ugovoru, pravni učinci takvih sporazuma bit će važeći sve dok se ti sporazumi ne stave izvan snage, ponište ili izmijene u provedbi Ugovora.

(29)  Kada se prijenos osobnih podataka ne može zasnivati na odluci o prikladnosti koju je donijela Komisija, međunarodnom sporazumu koji je zaključila Unija ili postojećem sporazumu o suradnji, Upravnom odboru i europskom nadzorniku za zaštitu podataka trebalo bi omogućiti odobravanje prijenosa ili skupa prijenosa uz uvjet da su osigurane prikladne zaštitne mjere. U slučaju kada se ne može primijeniti ništa od gore navedenoga, izvršnom direktoru trebalo bi biti dopušteno da u iznimnim slučajevima na osnovi svakog pojedinog slučaja odobri prijenos podataka ako je to nužno radi zaštite bitnih interesa neke države članice, sprečavanja neposredne opasnosti povezane s kriminalom ili terorizmom, ako je prijenos inače nužan ili zakonski potreban zbog važnih javnih razloga, ako je osoba na koju se odnose podaci dala svoj pristanak ili ako su ugroženi vitalni interesi osobe na koju se odnose podaci.

(30)  Europol bi trebao moći obrađivati osobne podatke koji dolaze od privatnih strana i privatnih osoba samo ako ih je Europolu prenijela Europolova nacionalna jedinica države članice u skladu sa svojim nacionalnim zakonom, ili kontaktna točka treće zemlje s kojom je uspostavljena suradnja putem sporazuma o suradnji zaključenoga u skladu s člankom 23. Odluke 2009/371/PUP prije stupanja ove Uredbe na snagu, ili tijelo treće zemlje ili međunarodna organizacija s kojima je Unija zaključila međunarodni sporazum prema članku 218. UFEU-a.

(31)  Svaka informacija koja je od treće zemlje ili međunarodne organizacije dobivena očiglednim kršenjem ljudskih prava neće biti obrađena. [Am. 27]

(32)  Pravila o zaštiti podataka u Europolu trebalo bi jačati i usklađivati s drugim mjerodavnim instrumentima za zaštitu podataka koji se odnose na obradu osobnih podataka na području policijske suradnje u Europskoj uniji radi osiguravanja visoke razine zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka. Iako Odluka 2009/371/PUP predviđa snažan sustav zaštite podataka za Europol, potrebno ju je još razraditi radi usklađivanja Europola sa zahtjevima Ugovora iz Lisabona, odražavanja rastuće uloge Europola, poboljšanja prava osoba na koje se podaci odnose i daljnjeg poboljšanja povjerenja između država članica i Europola koje je potrebno za uspješnu razmjenu informacija. Pravila o zaštiti podataka u Europolu trebalo bi jačati i donositi na načelima koja podupiru Uredbu (EC) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(8) ili instrument kojim se zamjenjuje Uredba (EZ) br. 45/2001 radi osiguravanja visoke razine zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka., kao i na drugim načelima zaštite podataka, uključujući načelo odgovornosti, procjenu učinka zaštite podataka, „dizajniranu privatnost” („privacy by design”) i zadanu privatnost te obavješćivanje o prekršajima protiv osobnih podataka. Čim novi okvir zaštite podataka institucija i tijela EU-a bude donesen, trebao bi se primjenjivati na Europol.

Kako potvrđuje Budući da Deklaracija 21. priložena Ugovoru , specifična narav prepoznaje specifičnost obrade osobnih podataka u kontekstu provedbe zakona dokazuje da je nužno za Europol uspostaviti specifična pravila za zaštitu u vezi sa zaštitom osobnih podataka i slobodnim kretanjem takvih podataka na temelju članka 16. UFEU-a te uskladiti ih Europola trebala bi biti autonomna i usklađena s drugim bitnim instrumentima za zaštitu podataka primjenjivima na području policijske suradnje u Uniji, osobito s Konvencijom br. 108(9) i njezinim dodatnim Protokolom od 8. studenog 2001., Preporukom br. R(87) Vijeća Europe(10) te Okvirnom odlukom Vijeća 2008/977/PUP o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i sudske suradnje u kaznenim pitanjima(11) [zamijeniti važećom Direktivom koja je na snazi u trenutku usvajanja]. Transparentnost je ključan dio zaštite podataka s obzirom na to da omogućava primjenu drugih načela i prava zaštite podataka. Radi poboljšanja transparentnosti, Europol bi trebao imati transparentne politike zaštite podataka koje bi trebao učiniti lako dostupnima javnosti navodeći, u razumljivom obliku i koristeći jasan i jednostavan jezik, odredbe u vezi s obradom osobnih podataka i dostupnim načinima za ostvarivanje prava osoba na koje se podaci odnose, kao i objaviti popis međunarodnih sporazuma i sporazuma o suradnji koje ima s trećim zemljama, tijelima Unije i međunarodnim organizacijama. [Am. 28]

(33)  Trebalo bi što je više moguće praviti razliku među osobnim podacima prema stupnju njihove točnosti i pouzdanosti. Trebalo bi Mora se praviti razliku između činjenica i osobnih procjena kako bi se osigurale zaštita pojedinaca te kvaliteta i pouzdanost informacija koje obrađuje Europol. [Am. 29]

(33a)  S obzirom na posebnost Agencije, ona bi trebala imati vlastiti sustav koji je poseban i jamči zaštitu podataka, a koji ni u kojem slučaju ne bi trebao biti na nižoj razini od općeg sustava koji se primjenjuje na Europsku uniju i njezine agencije. Reforme koje se odnose na opća pravila o zaštiti podataka trebaju se što prije početi odnositi i na Europol i to najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu novih općih pravila; zakonodavna usklađenost među posebnim sustavima zaštite podataka Europola i EU-a trebala bi se ostvariti prije isteka dvije godine nakon donošenja bilo kakvih odgovarajućih pravila. [Am. 30]

(34)  Osobni podaci povezani s različitim kategorijama osoba na koje se odnose podaci obrađuju se u području policijske suradnje. Europol bi trebao raditi što je moguće jasnije razlike između osobnih podataka različitih kategorija osoba na koje se odnose podaci. Osobito bi se trebali zaštiti osobni podaci osoba kao što su žrtve, svjedoci, osobe koje posjeduju važne informacije kao i osobni podaci maloljetnika. Stoga ih Europol ne bi trebao obrađivati osim ako nije izričito nužno radi sprečavanja i suzbijanja kriminala u okviru svojih ciljeva te ako ti podaci ne dopunjuju osobne podatke koje je Europol već obradio.

(35)  U svjetlu temeljnih prava na zaštitu osobnih podataka Europol ne bi trebao pohranjivati osobne podatke duže nego što je to potrebno za izvršavanje njegovih zadataka. Najkasnije tri godine od unosa podataka potrebno je provjeriti je li potrebno njihovo daljnje čuvanje. [Am. 32]

(36)  Radi jamstva sigurnosti osobnih podataka Europol mora bi trebao provesti prikladne tehničke i organizacijske nužne mjere. [Am. 33]

(37)  Svaka bi osoba trebala imati pravo pristupa osobnim podacima koji je se tiču, pravo da svi netočni podaci povezani s njom budu ispravljeni te da podaci povezani s njom budu izbrisani ili blokirani. ako više nisu potrebni. Prava osobe na koju se podaci odnose i njihovo korištenje ne bi smjeli utjecati na obveze Europola i trebali bi biti podložni ograničenjima utvrđenima u ovoj Uredbi. [Am. 34]

(38)  Zaštita prava i sloboda osoba na koje se podaci odnose zahtijeva jasno pripisivanje odgovornosti u skladu s ovom Uredbom. Države članice bi osobito trebale biti odgovorne za točnost i ažuriranje podataka koje su prenijele Europolu te za zakonitost takvog prijenosa. Europol bi trebao biti odgovoran za točnost i ažuriranje podataka dobivenih od drugih dobavljača podataka. Europol bi također trebao mora osigurati da obrada podataka bude poštena i zakonita, da se podaci skupljaju i obrađuju za određenu svrhu, da su prikladni, bitni, da nisu prekomjerni u odnosu na svrhu u koju se obrađuju te da se ne pohranjuju dulje nego što je potrebno za tu svrhu. [Am. 35]

(39)  Europol bi trebao voditi evidenciju o prikupljanju, izmjenama, pristupu, otkrivanju, kombinaciji ili brisanju osobnih podataka u svrhu provjere zakonitosti obrade podataka, samonadzora i osiguravanja prikladne cjelovitosti i sigurnosti podataka. Europol bi trebao biti obvezan surađivati s europskim nadzornikom za zaštitu podataka i voditi dnevnike ili dokumentaciju koji bi bili dostupni na zahtjev kako bi ih se moglo koristiti za nadzor postupaka obrade. [Am. 36]

(40)  Europol bi trebao imenovati službenika za zaštitu podataka koji bi mu pomagao pri nadziranju sukladnosti s odredbama ove Uredbe. Službenik za zaštitu podataka trebao bi biti u stanju obavljati svoje dužnosti i zadatke neovisno i učinkovito. Službenika za zaštitu podataka mora se opremiti sredstvima nužnima za obavljanje njegovih zadataka. [Am. 37]

(41)  Za zaštitu pojedinaca u odnosu na obrađivanje osobnih podataka, potrebna je samostalna, dovoljno ovlaštena, transparentna, odgovorna i učinkovita struktura nadzora, sukladno zahtjevima članka 8. Povelje o temeljnim pravima i članka 16. UFEU-a. Nacionalna nadležna tijela za nadzor obrade osobnih podataka trebala bi nadzirati zakonitost obrade podataka koju provode države članice. Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi nadzirati zakonitost Europolovih obrada podataka izvršavanjem svojih funkcija u potpunoj neovisnosti. [Am. 38]

(42)  Europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalna nadzorna tijela trebali bi surađivati jedni s drugima u vezi sa specifičnim pitanjima koja zahtijevaju nacionalno sudjelovanje te kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe diljem Unije.

(43)  Budući da Europol obrađuje i neoperativne osobne podatke, nepovezane s bilo kakvim istragama kriminala, poput osobnih podataka osoblja Europola, pružatelja usluga ili posjetitelja, obrada takvih podataka trebala bi podlijegati Uredbi (EZ) br. 45/2001. [Am. 40]

(44)  Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi rješavati i istraživati pritužbe koje podnose osobe na koje se podaci odnose. Istragu pokrenutu na temelju pritužbe treba sukladno sudskom preispitivanju provesti u mjeri koja je za određeni slučaj primjerena potrebna za potpuno razjašnjavanje svakog određenog slučaja. Nadzorno tijelo trebalo bi odmah u razumnom roku obavijestiti osobu na koju se podaci odnose o tijeku i ishodu pritužbe. [Am. 41]

(45)  Svaka bi osoba trebala imati pravo na pravni lijek protiv odluke europskog nadzornika za zaštitu podataka koja se tiče te osobe.

(46)  Europol bi trebao podlijegati općim pravilima o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti primjenjivoj na institucije EU-a, agencija i tijela, s iznimkom odgovornosti za nezakonitu obradu podataka.

(47)  Osobi kojoj je nanesena šteta zbog nezakonite obrade podataka može biti nejasno je li to posljedica djelovanja Europola ili pak države članice. Europol i država članica u kojoj se odvio događaj koji je doveo do nastanka štete trebali bi stoga biti zajednički i pojedinačno odgovorni.

(48)  Kako Da bi se osiguralo da je poštovala uloga parlamenata u praćenju europskog područja slobode, sigurnosti i pravde i političkih odgovornosti nacionalnih parlamenata te uloga Europskog parlamenta u poštovanju i izvršavanju svojih ovlasti u zakonodavnom postupku, potrebno je da Europol bude u potpunosti odgovorna i transparentna unutarnja interna organizacija potrebno je, u svjetlu članka 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, utvrditi postupke za nadzor aktivnosti Europola koji provodi Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima, uz dužno poštovanje potrebe da se zaštiti povjerljivost operativnih podataka. U tu svrhu, na temelju članka 88. UFEU-a, treba utvrditi postupke za nadzor djelatnosti Europola koji provodi Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima u skladu s odredbama o međuparlamentarnoj suradnji utvrđenim u Glavi II. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, uzimajući u obzir potrebu da se zaštiti povjerljivost operativnih podataka. [Am. 42]

(49)  Pravilnik o osoblju Europskih zajednica i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica utvrđeni u Uredbi (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća(12) trebali bi se primjenjivati na osoblje Europola. Europol bi trebao moći zapošljavati osoblje zaposleno kod nadležnih tijela država članica kao privremeno osoblje čiji je period službe ograničen radi održavanja načela rotacije, s obzirom da naknadna reintegracija članova osoblja u službu njihova nadležna tijela olakšava blisku suradnju između Europola i nadležnih tijela država članica. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se članovi osoblja angažirani u Europolu kao privremeno osoblje na kraju svoje službe u Europolu mogu vratiti u nacionalnu javnu službu kojoj pripadaju.

(50)  Uzimajući u obzir narav dužnosti Europola i ulogu izvršnog direktora, izvršni direktor treba biti pozvan da podnese izjavu zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor i odgovara na njegova pitanja može prije svog imenovanja, nego što je imenovan, kao i prije produljenja bilo kakva produženja njegova mandata, biti pozvan dati izjavu i odgovoriti na pitanja nadležnog odbora Europskog parlamenta. Izvršni bi direktor također trebao podnositi treba podnijeti godišnje izvješće zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor Europskom parlamentu i Vijeću. Nadalje, Osim toga, Europski parlament treba imati mogućnost pozvati ovlast pozivanja izvršnog direktora da ga izvijesti o ispunjavanj svojih dužnosti. [Am. 43]

(51)  Kako se mogla jamčiti potpuna autonomija i neovisnost Europola, trebao bi mu se odobriti autonomni proračun s prihodima koji ponajprije dolaze od doprinosa iz proračuna Unije. Trebao bi biti primjenjiv proračunski postupak Unije u pogledu doprinosa Unije i drugih subvencija koje se isplaćuju iz općeg proračuna Unije. Reviziju računa trebao bi vršiti Revizorski sud.

(52)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13) trebala bi se primjenjivati na Europol.

(53)  Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebala bi se primjenjivati na Europol.

(54)  Europol obrađuje podatke za koje je potrebna posebna zaštita s obzirom da uključuju klasificirane informacije EU-a i neklasificirane osjetljive informacije. Europol bi stoga trebao izraditi pravila o povjerljivosti i obradi takvih informacija, vodeći račun o osnovnim načelima i minimalnim standardima utvrđenima u Odluci Vijeća 2011/292/EU (15)

(55)  Prikladno je redovito procjenjivati primjenu ove Uredbe.

(56)  Nužne odredbe u vezi smještaja Europola u državi članici u kojoj on ima svoje sjedište, u Nizozemskoj, i specifična pravila primjenjiva na sve osoblje Europola i članove njihovih obitelji trebale bi biti utvrđene u sporazumu o sjedištu. Nadalje, država članica domaćin trebala bi omogućiti najbolje moguće uvjete kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje Europola, uključujući škole i prijevoz za djecu kako bi se privuklo ljudske resurse visoke kakvoće sa što je moguće šireg geografskog područja. [Am. 44]

(57)  Europol, osnovan ovom Uredbom, zamjenjuje će i nasljeđuje Europol osnovan Odlukom 2009/371/PUP i CEPOL osnovan Odlukom 2005/681/PUP. On bi stoga trebao biti pravnim sljednikom svih njihovih ugovora, uključujući ugovore o zapošljavanju, obveza i stečene imovine. Međunarodni sporazumi koje je sklopio zaključioEuropol kakav je ustanovljen osnovan Odlukom 2009/371/PUP trebaju te CEPOL osnovan Odlukom 2005/681/PUP trebali bi ostati na snazi, s iznimkom sporazuma o sjedištu koji je zaključio CEPOL. [Am. 45]

(58)  Kako bi se omogućilo da Europol nastavi mogao što je bolje nastaviti ispunjavati zadaće zadatke Europola osnovanog kakav je ustanovljen Odlukom 2009/371/PUP, trebaju se odrediti i CEPOL-a osnovanog Odlukom 2005/681/JHA najbolje što može, trebalo bi utvrditi prijelazne mjere, posebno u odnosu na Upravni odbor i izvršnog direktora. osobito u vezi s Upravnim odborom, izvršnim direktorom i dijelom proračuna Europola namijenjenog za osposobljavanje u trajanju od tri godine od stupanja na snagu ove Uredbe. [Am. 46]

(59)  Budući da cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu pravnog subjekta odgovornog za suradnju i osposobljavanje u vezi s provedbom zakona na razini Unije, ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, nego ga se, zbog opsega i učinaka mjera, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom člankom, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. [Am. 47]

(60)  [U skladu s člankom 3. Protokola (br. 21) o položaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske u odnosu na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženo UEU-u i UFEU-u, te države članice objavile su svoju želju za sudjelovanjem u usvajanju i primjeni ove Uredbe] ILI [Ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola (br. 21) o položaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske u odnosu na područje slobode, sigurnosti i pravde priloženo UEU-u i UFEU-u, te države članice neće sudjelovati u donošenju ove Uredbe i neće biti njome vezane niti podložne njezinoj primjeni].

(61)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe pa nije njome vezana niti podliježe njezinoj primjeni.

(62)  Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravom na zaštitu osobnih podataka i pravom na privatnost zaštićenima člancima 8. i 7. Povelje kao i člankom 16. UFEU-a.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

OPĆE ODREDBE I CILJEVI EUROPOLA

Članak 1.

Osnivanje Agencije Europske unije za suradnju i osposobljavanje odgovornih za provedbu zakona [Am. 48]

1.  Agencija Europske unije za suradnju i osposobljavanje u vezi s provedbom zakona (Europol) ovime se osniva radi poboljšanja zajedničke suradnje među tijelima za provedbu zakona u Europskoj uniji, jačanja i podupiranja njihova djelovanja kao i donošenja koherentne europske politike u vezi s osposobljavanjem. [Am. 49]

2.  Europol osnovan ovom Uredbom zamjenjuje i nasljeđuje Europol osnovan Odlukom 2009/371/PUP i CEPOL osnovan Odlukom 2005/681/PUP. [Am. 50]

2a.  Europol je u svakoj državi članici povezan s jedinstvenom nacionalnom jedinicom koja se osniva ili imenuje u skladu s člankom 7. [Am. 51]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)  „nadležna tijela država članica” su sva policijska javna tijela koja i druge službe za provedbu zakon koje postoje u državama članicama, a koja koje su prema nacionalnom zakonodavstvu odgovorne odgovorna za sprečavanje i suzbijanje kaznenih djela za koja je nadležan Europol; [Am. 52]

(b)  „analiza” je prikupljanje, obrada ili korištenje podataka pažljivo proučavanje informacija radi otkrivanja njihova značenja i posebnih značajki s ciljem pružanja pomoći u kaznenim istragama i vršenja bilo kojih drugih zadaća navedenih u članku 4.; [Am. 53]

(c)  „tijela Unije” su institucije, tijela, misije, uredi i agencije osnovane UEU-om i UFEU-om ili na temelju njih;

(d)  „službenici za provedbu zakona” su službenici policije, carine i drugih bitnih službi, uključujući tijela Unije, odgovorni za sprečavanje i suzbijanje teških kaznenih djela koji utječu na dvije ili više država članica, terorizam i oblika kriminala koji utječu na zajedničke interese obuhvaćene politikom Unije te za upravljanje civilnim kriznim situacijama i međunarodnu policijsku djelatnost na velikim događajima;

(e)  „treće zemlje” su zemlje koje nisu države članice Europske unije;

(f)  „međunarodne organizacije” su međunarodne organizacije i njihova podređena tijela uređena javnim zakonom ili druga tijela koja su sporazumom ili na osnovi sporazuma osnovale dvije ili više zemalja;

(g)  „privatne strane” su subjekti i tijela osnovana u skladu s pravom države članice ili treće zemlje, osobito trgovačka društva i tvrtke, poslovna udruženja, neprofitne organizacije i druge pravne osobe koje ne potpadaju pod točku (f);

(h)  „privatne osobe” su sve fizičke osobe;

(i)  „osobni podaci” su sve informacije povezane s fizičkom osobom koja je identificirana ili ju je moguće identificirati, dalje u tekstu; „osoba na koju se podaci odnose”; osoba koju je moguće identificirati je osoba koju je moguće izravno ili neizravno identificirati, osobito pozivanjem na identifikacijski broj identifikator poput imena, identifikacijskog broja, podataka o lokaciji, jedinstvenog identifikatora ili na jedan ili više čimbenika specifičnih za njegov/njezin fizički, psihološki, fiziološki, genetski, mentalni, gospodarski, kulturni , društveni ili društveni rodni identitet te osobe; [Am. 54]

(j)  „obrada osobnih podataka”, dalje u tekstu „obrada”, znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima, bilo automatskim putem ili ne, kao što je prikupljanje, bilježenje, organiziranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenje ili stavljanje na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;

(k)  „primatelj” je fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo kojem se otkrivaju osobni podaci, neovisno o tome je li on treća strana ili nije; međutim, tijela koja mogu primati podatke u okviru određene istrage ne smatraju se primateljima; [Am. 55]

(l)  „prijenos osobnih podataka” je priopćavanje osobnih podataka, koji se aktivno stavljaju na raspolaganje, između ograničenog broja identificiranih strana uz znanje ili namjeru pošiljatelja da primateljima pruži pristup osobnim podacima;

(m)  „sustav arhiviranja osobnih podataka”, dalje u tekstu „sustav arhiviranja”, je svaki strukturirani skup osobnih podataka koji su dostupni prema određenim kriterijima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili geografskoj osnovi;

(n)  „pristanak osobe na koju se podaci odnose” je svako svojevoljno izričito i informirano iskazivanje njegovih/njezinih želja kojim osoba na koju se podaci odnose daje svoju jasnu i nedvosmislenu suglasnost obradom podataka o sebi; [Am. 56]

(o)  „administrativni osobni podaci” su svi podaci koje obrađuje Europol osim onih koji se obrađuju radi ispunjenja ciljeva utvrđenih u članku 3. stavcima 1. i 2.

Članak 3.

Ciljevi

1.  Europol podupire i jača djelovanje nadležnih tijela država članica i njihovu međusobnu suradnju u sprečavanju i suzbijanju organiziranog kriminala, terorizma i drugih oblika teškog kriminala, kako je utvrđeno u Prilogu I. i koji zahvaća dvije ili više država članica, na takav način da zahtijeva zajednički pristup država članica vodeći računa o opsegu, važnosti i posljedicama kaznenih djela. terorizma i oblika kriminala koji utječu na zajedničke interese obuhvaćene politikom Unije, kako je navedeno u Prilogu 1. [Am. 57]

2.  Europol također podupire i jača djelovanje nadležnih tijela država članica i njihovu međusobnu suradnju u sprečavanju i suzbijanju kaznenih djela povezanih s kaznenim djelima iz točke (a). Sljedeća kaznena djela smatraju se povezanim kaznenim djelima:

(a)

(a)  kaznena djela počinjena s ciljem stjecanja sredstava za počinjenje djela u nadležnosti Europola;

(b)  kaznena djela počinjena radi omogućavanja ili izvršavanja djela u nadležnosti Europola;

(c)  kaznena djela počinjena radi osiguranja da djela u nadležnosti Europola ostanu nekažnjena.

3.  Europol podupire, razvija, ostvaruje i koordinira aktivnosti osposobljavanja za službenike za provedbu zakona. [Am. 58]

Poglavlje II.

ZADAĆE POVEZANE SA SURADNJOM ZA PROVEDBU ZAKONA

Članak 4.

Zadaće

1.  Europol je agencija Europske unije koja obavlja sljedeće zadaće u skladu s ovom Uredbom:

(a)  prikupljanje, pohrana, obrada, analiza i razmjena informacija;

(b)  obavješćivanje država članica bez odgode preko nacionalnih jedinica Europola kao što je navedeno u članku 7., o informacijama koje se na njih odnose te o svim vezama između kaznenih djela; [Am. 59]

(c)  koordiniranje, organiziranje i provedba istražnih i operativnih radnji

(i)  izvršenih zajedno s nadležnim tijelima država članica, u istragama koje su pokrenule države članice ili istragama koje su nastale na temelju zahtjeva Europola državi članici da pokrene kaznenu istragu; ili [Am. 60]

(ii)  u kontekstu zajedničkih istražnih timova, u skladu s člankom 5., po potrebi povezivanjem s Eurojustom;

(d)

(b)  sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima kao i predlaganje njihovog osnivanja u skladu s člankom 5.;

(e)  pružanje informacija i analitičke potpore državama članicama u vezi velikih međunarodnih događaja;

(f)  priprema procjene prijetnja, strateških i operativnih analiza i izvješća o općem stanju;

(g)  razvoj, dijeljenje i promicanje stručnog znanja o metodama sprečavanja kriminala, istražnim postupcima i tehničkim i forenzičkim metodama te savjetovanje država članica;

(h)  pružanje tehničke i financijske potpore prekograničnim operacijama i istragama država članica, uključujući zajedničke istražne timove u skladu s člankom 5.; [Am. 61]

(i)  podupiranje, razvoj, ostvarivanje, koordinacija i provedba osposobljavanja službenika za provedbu zakona u suradnji s mrežom ustanova za osposobljavanje u državama članicama kako je utvrđeno u Poglavlju III.; [Am. 62]

(j)  pružanje kriminalističkih obavještajnih podataka i analitičke potpore tijelima Unije osnovanima na osnovi Glave V. Ugovora i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), u područjima koja potpadaju pod njihovu nadležnost; [Am. 63]

(k)  pružanje informacija i potpore strukturama EU-a za upravljanje kriznim situacijama te misijama EU-a za upravljanje kriznim situacijama osnovanima na temelju UEU-a;

(l)  razvoj centara Unije specijaliziranih za suzbijanje određenih vrsta kriminala koji potpadaju pod ciljeve Europola, osobito Europskog centra za kibernetički kriminal.

(la)  pomoći u istragama u državama članicama, posebice prosljeđivanjem svih relevantnih informacija nacionalnim jedinicama; [Am. 64]

2.  Europol pruža strateške analize i procjene prijetnji radi pružanja pomoći Vijeću i Komisiji pri utvrđivanju strateških i operativnih prioriteta Unije u borbi protiv kriminala. Europol također pomaže pri operativnoj provedbi tih prioriteta.

3.  Europol pruža strateške obavještajne podatke radi pomaganja učinkovite i djelotvorne uporabe sredstava dostupnih na nacionalnoj razini i razini Unije za operativne aktivnosti te podupiranja tih aktivnosti.

4.  Europol također djeluje kao središnji ured za suzbijanje krivotvorenja eura u skladu s Odlukom Vijeća 2005/511/PUP (16) Europol također potiče koordinaciju mjera koje nadležna tijela država članica poduzimaju u borbi protiv krivotvorenja eura ili u kontekstu zajedničkih istražnih timova, po potrebi povezivanjem tijela Unije i tijela trećih zemalja.

4a.  Europol ne primjenjuje prisilne mjere. [Am. 65]

Članak 5.

Sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima

1.  Europol može sudjelovati u aktivnostima zajedničkih istražnih timova koji se bave kriminalom koji potpada pod ciljeve Europola.

2.  Europol može u okviru ograničenja koja određuju zakonodavstva država članica u kojima djeluje zajednički istražni tim pomagati u svim aktivnostima i razmjeni informacija sa svim članovima zajedničkog istražnoga tima. Službenici Europola ne sudjeluju u provedbi prisilnih mjera. [Am. 66]

3.  U slučaju kada Europol ima razloga vjerovati da bi osnivanje zajedničkog istražnoga tima istrazi dodalo vrijednost, on to može predložiti državama članicama kojih se to tiče i poduzeti mjere kako bi im pomogao osnovati zajednički istražni tim.

3a.  Sudjelovanje Europola u zajedničkom istraživačkom timu mora biti dogovoreno od strane nadležnih tijela vlasti država članica koji čine taj tim i zabilježeno je u dokumentu koji je unaprijed potpisao direktor Europola i koji se prilaže odgovarajućem sporazumu o osnivanju zajedničkog istražnog tima. [Am. 67]

3b.  Prilogom iz stavka 3.a uređuju se uvjeti sudjelovanja službenika Europola u zajedničkom istraživačkom timu, uključujući propise o povlasticama i imunitetu tih službenika te odgovornostima koje proizlaze iz mogućih nepravilnosti u njihovu radu. [Am. 68]

3c.  Službenici Europola koji sudjeluju u zajedničkom istražnom timu podliježu, kad je riječ o prekršajima protiv njih ili prekršajima koje mogu počiniti, nacionalnom zakonodavstvu države članice u kojoj djeluje zajednički istražni tim, koje se primjenjuje na članove zajedničkog istražnog tima koji provode slične funkcije u dotičnoj državi članici. [Am. 69]

3d.  Službenici Europola koji sudjeluju u zajedničkom istražnom timu mogu razmjenjivati informacije iz sustava Europola za pohranu informacija s članovima tima. Budući da to podrazumijeva neposredan kontakt, kao što je utvrđeno u članku 7., Europol simultano informira svoje nacionalne jedinice u državama članicama koje su zastupljene u zajedničkim istraživačkim timovima i nacionalne jedinice u državama članicama koje pružaju informacije. [Am. 70]

3e.  Informacije koje službenici Europola dobiju u sklopu zajedničkih istraživačkih timova mogu se prenijeti u bilo koji sustav pohrane Europola preko nacionalnih jedinica Europola, s pristankom i odgovornosti nadležnog tijela koje dostavlja te informacije. [Am. 71]

4.  Europol ne primjenjuje prisilne mjere.

Članak 6.

Zahtjevi Europola za pokretanje kaznenih istraga

1.  U određenim slučajevima kada Europol smatra da je potrebno pokrenuti kaznenu istragu u pogledu kaznenog djela koji potpada pod njegove ciljeve, on o tome obavještava Eurojust. [Am. 72]

2.  Europol istovremeno od nacionalnih jedinica predmetnih država članica osnovanih na temelju članka 7. stavka 2. traži može zatražiti pokretanje, vođenje ili koordinaciju kaznene istrage. [Am. 73]

2a.  U slučaju sumnje na zlonamjerni napad na mrežu i informacijski sustav dviju ili više država članica ili tijela Unije, koji vrši državni ili nedržavni subjekt iz treće zemlje, Europol pokreće istragu na vlastitu inicijativu. [Am. 74]

3.  Države članice takvim obrazloženim zahtjevima posvećuju dužnu pozornost i putem svojih nacionalnih jedinica Nacionalne jedinice bez odgode obavješćuju Europol hoće li istraga biti pokrenuta ili ne.o pokretanju istrage. [Am. 75]

4.  Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče ne postupiti u skladu sa zahtjevom Europola, one Europolu u roku od mjesec dana od podnošenja zahtjeva dostavljaju razloge za tu odluke. Razloge je moguće uskratiti ako bi njihovo otkrivanje:

(a)  nanijelo štetu temeljnim interesima državne sigurnosti; ili

(b)  ugrozilo napredak istraga koje su u tijeku ili sigurnost pojedinaca.

5.  Europol obavješćuje Eurojust o odluci nadležnog tijela države članice o pokretanju ili odbijanju pokretanja istrage.

Članak 7.

Suradnja država članica s Europolom

1.  Države članice surađuju s Europolom i Europol u ispunjenju njegovih zadaća Europola. [Am. 76]

2.  Svaka država članica osniva ili imenuje nacionalnu jedinicu koja djeluje kao tijelo za vezu je poveznica između Europola i imenovanih nadležnih tijela vlasti država članica.kao i ustanova za osposobljavanje službenika za provedbu zakona. Države članice imenuju dužnosnika za Svaka država članica imenuje voditelja nacionalne jedinice. [Am. 77]

3.  Države članice osiguravaju da su njihove nacionalne jedinice u mogućnosti ispunjavati svoje zadaće utvrđene u ovoj Uredbi, a posebno da imaju pristup nacionalnim bazama podataka tijela za provedbu zakona.

4.  Nacionalna jedinica predstavlja samo tijelo za vezu između Europola i nadležnih tijela država članica. Međutim, Europol u okviru pojedinačnih istraga koje vrše ta tijela Europol u pogledu pojedinačnih istraga može izravno surađivati s nadležnim tijelima država članica, pod uvjetom da taj izravan kontakt predstavlja dodanu vrijednost s ciljem uspješnog zaključivanja istrage i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.Europol unaprijed u tom slučaju bez odgode obavješćuje nacionalnu jedinicu o potrebi za takvim kontaktom. Europol što je prije moguće putem tih i dostavlja primjerak svih informacija koje su razmijenjene tijekom izravnih kontakata pruža presliku razmijenjenih informacija.između Europola i dotičnih nadležnih tijela. [Am. 78]

5.  Države članice, preko svoje nacionalne jedinice ili nadležnog tijela države članice, posebice: [Am. 79]

(a)  pružaju Europolu informacije potrebne na vlastitu inicijativu opskrbljivati Europol potrebnim informacijama i podacima za ispunjenje njegovih funkcija i odgovoriti na Europolove zahtjeve za informacije, podatke i procjenu; ciljeva. To uključuje bez odgode pružanje Europolu informacija u vezi s područjima kriminala koje Unija smatra prioritetima. To također uključuje dostavljanje primjerka bilateralnih ili multilateralnih razmjena s drugom državom članicom ili državama članicama ako se razmjena odnosi na kazneno djelo koje spada pod ciljeve Europola;

Ne dovodeći u pitanje odgovornosti država članica u odnosu na održavanje javnog reda i zaštite unutarnje sigurnosti, nacionalne jedinice nemaju obvezu u određenom slučaju prenijeti podatke i informacije ako to podrazumijeva:

(i)  ugrožavanje ključnih nacionalnih sigurnosnih interesa;

(ii)  ugrožavanje istrage u tijeku ili sigurnosti osoba; or

(iii)  otkrivanje podataka povezanih s organizacijama ili određenim obavještajnih djelatnostima povezanima s državnom sigurnošću. [Am. 80]

(b)  osiguravaju djelotvornu komunikaciju i suradnju svih bitnih nadležnih tijela vlasti država članica i ustanova za osposobljavanje službenika za provedbu zakona unutar država članica s Europolom; [Am. 81]

(c)  podižu svijest o Europolovim aktivnostima. [Am. 82]

(ca)  Tražiti od Europola sve relevantne informacije koje bi mogle olakšati istrage koje provode imenovana nadležna tijela vlasti; [Am. 83]

(cb)  osigurati djelotvornu komunikaciju i suradnju s nadležnim tijelima vlasti; [Am. 84]

(cc)  osigurati da je svaka razmjena informacija s Europolom u skladu sa zakonom. [Am. 85]

6.  Voditelji nacionalnih jedinica redovito se sastaju, osobito kako bi raspravljali i rješavali probleme koji nastaju u kontekstu njihove operativne suradnje s Europolom.

7.  Svaka država članica utvrđuje organizaciju i osoblje nacionalne jedinice sukladno svom nacionalnom zakonodavstvu.

8.  Troškove nacionalnih jedinica i one nadležnih tijela država članica nastale u komunikaciji s Europolom snosi država članica te se, osim troškova povezivanja, ne naplaćuju Europolu.

9.  Države članice osiguravaju minimalnu najvišu moguću razinu sigurnosti svih sustava koji se koriste za povezivanje s Europolom. [Am. 86]

10.  Europol svake godine izrađuje izvješće o informacijama koje je podijelila svaka država članica količini i kakvoći informacija dobivenih od svake države članice prema stavku 5. točki (a) te o uspješnosti njezine nacionalne jedinice. Godišnja se izvješća Izvješće analizira Upravni odbor s ciljem poboljšanja međusobne suradnje između Europola i država članica. Godišnje izvješće šalje se Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima. [Am. 229]

Članak 8.

Časnici za vezu

1.  Svaka nacionalna jedinica imenuje u Europol barem jednog službenika za zajedničko djelovanje. Osim ako ovom Uredbom nije drugačije propisano, na časnike za vezu primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo države članice koja ih imenuje.

2.  Časnici za vezu čine nacionalni ured za vezu pri Europolu i primaju naredbe od svojih nacionalnih jedinica unutar Europola u skladu s nacionalnim pravom države članice koje ih imenuju i odredbama primjenjivim na administraciju Europola.

3.  Časnici za vezu pomažu u razmjeni informacija između prenose informacije iz svojih nacionalnih jedinica u Europol te iz Europola u nacionalne jedinice. i svojih država članica. [Am. 87]

4.  Časnici za vezu pomažu u razmjeni informacija između svojih država članica i časnika za vezu drugih država članica u skladu s nacionalnim pravom. Europolova infrastruktura može se, u skladu s nacionalnim pravom, koristiti za takve bilateralne razmjene kako bi se obuhvatila i kaznena djela izvan ciljeva Europola. Upravni odbor određuje prava i obveze časnika za vezu u odnosu na Europol. Sve takve razmjene informacija moraju biti u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, posebno Odlukom Vijeća 2008/977/JHA ili Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17) prema potrebi. Europol obrađuje podatke dobivene u skladu s ovom odredbom samo kada se može smatrati zakonitim primateljem u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije. [Am. 88]

5.  Časnici za vezu uživaju povlastice i imunitete nužne za izvršavanje svojih zadaća u skladu s člankom 65.

6.  Europol osigurava da su časnici za vezu potpuno obaviješteni o svim njegovim aktivnostima i povezani s njima, toliko koliko je to potrebno radi izvršavanja njihovih zadaća.

7.  Europol snosi trošak pružanja potrebnih prostorija državama članicama u zgradi Europola i prikladne podrške časnicima za vezu za izvršavanje njihovih dužnosti. Sve druge troškove koje nastaju u vezi s imenovanjem časnika za vezu snosi država članica koja ih imenuje, uključujući i troškove opreme za časnike za vezu, osim ako proračunsko tijelo na preporuku Upravnog odbora ne odluči suprotno.

Poglavlje III.

ZADAĆE POVEZANE S OSPOSOBLJAVNJEM SLUŽBENIKA ZA PROVEDBU ZAKONA

Članak 9.

Akademija Europol

1.  Odjel u okviru Europola, pod imenom Akademija Europol, kako je predviđeno ovom Uredbom, podupire, razvija, provodi i usklađuje osposobljavanje službenika odgovornih za provedbu zakona posebno u područjima borbe protiv teških kaznenih djela koja obuhvaćaju na dvije ili više država članica i terorizma, upravljanja javnim redom i sportskim događajima visokog rizika, strateškog planiranja i vođenjem civilnih misija Unije, kao i vođenja odgovornih za provedbu zakona i jezičnih sposobnosti, posebice radi:

(a)  podizanja svijesti i znanja o:

i.  međunarodnim instrumentima i instrumentima Unije o suradnji u provedbi zakona;

ii.  tijelima Unije, osobito Europolu, Eurojustu i Frontexu, njihovom funkcioniranju i ulozi;

iii.  sudskim aspektima suradnje u provedbi zakona i praktičnom znanju o pristupu informacijskim kanalima;

(b)

(c)  poticanje razvoja regionalne i bilateralne suradnje između država članica i između država članica i trećih zemalja;

(c)  bavljenja određenim tematskim područjima u odnosu na kaznena djela ili policijski nadzor u kojima osposobljavanje na razini Unije može predstavljati dodatnu vrijednost;

(d)  izrada specifičnih zajedničkih planova obuke za službenike odgovorne za provedbu zakona s ciljem njihova osposobljavanja za sudjelovanje u civilnim misijama Unije;

(e)  potpora državama članicama u bilateralnim aktivnostima u svrhu jačanja kapaciteta provedbe zakona u trećim zemljama;

(f)  obuka instruktora i pomaganje pri poboljšanju i razmjeni dobrih praksi učenja.

2.  Akademija Europol razvija i redovito ažurira alate za učenje i metodologije te ih primjenjuje u perspektivi cjeloživotnog učenja radi osnaživanja vještina službenika odgovornih za provedbu zakona. Akademija Europol procjenjuje rezultate tih aktivnosti s ciljem poboljšanja kakvoće, dosljednosti i učinkovitosti budućih aktivnosti.

Članak 10.

Zadaće Akademije Europol

1.  Akademija Europol priprema analize višegodišnjih strateških potreba osposobljavanja i višegodišnje programe učenja.

2.  Akademija Europol razvija i provodi aktivnosti osposobljavanja i primjenjuje proizvode za učenje, što može uključivati:

(a)  tečajeve, seminare, konferencije, aktivnosti temeljene na internetu i učenja na daljinu;

(b)  zajedničke planove obuke za podizanje svijesti, pokrivanje nedostataka i/ili olakšavanje zajedničkog pristupa u pogledu fenomen prekograničnog kriminala;

(c)  module osposobljavanja u stupnjevima u skladu s progresivnim fazama ili razinama složenosti vještina koje zahtijeva relevantna ciljna skupina, usredotočene na određenu geografsku regiju, specifično tematsko područje kriminalne aktivnosti ili na određeni skup profesionalnih vještina;

(d)  programe razmjene i upućivanja službenika odgovornih za provedbu zakona u okviru osposobljavanja temeljenog na operativnom pristupu.

3.  Kako bi osigurala dosljednu europsku politiku osposobljavanja za podupiranje civilnih misija i izgradnju kapaciteta u trećim zemljama, Akademija Europol:

(a)  procjenjuje utjecaj postojećih politika i inicijativa za osposobljavanje odgovornih za provedbu zakona povezanih s Unijom;

(b)  razvija i pruža osposobljavanje za pripremu službenika država članica odgovornih za provedbu zakona za sudjelovanje u civilnim misijama, uključujući omogućavanje stjecanja bitnih jezičnih vještina;

(c)  razvija i pruža osposobljavanje službenika za provedbu zakona trećih zemalja, osobito iz zemalja koje su kandidati za pristupanje Uniji;

(d)  upravlja namjenskim fondovima Unije za vanjsku pomoć radi pomaganja trećim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta u bitnim područjima politike u skladu s utvrđenim prioritetima Unije.

4.  Akademija Europol promiče uzajamno priznavanje osposobljavanja odgovornih za provedbu zakona u državama članicama i odgovarajuće postojeće europske standarde kakvoće.

Članak 11.

Istraživanje bitno za osposobljavanje

1.  Akademija Europol pridonosi razvoju istraživanja bitnih za aktivnosti osposobljavanja obuhvaćenima ovim poglavljem.

2.  Akademija Europol promiče i osniva partnerstvo s tijelima Unije kao i s javnim i privatnim akademskim institucijama te potiče stvaranje snažnijih partnerstva između sveučilišta i ustanova za osposobljavanje odgovornih za provedbu zakona u državama članicama. [Am. 89]

Poglavlje IV.

ORGANIZACIJA EUROPOLA

Članak 12.

Administrativna i upravljačka struktura Europola

Administrativna i upravljačka struktura Europola sastoji se od:

(a)  upravnog odbora koji obavlja funkcije iz članka 14.;

(b)  izvršnog direktora koji obavlja dužnosti iz članka 19.;

(c)  znanstvenog odbora za osposobljavanje u skladu s člankom 20.; [Am. 90]

(d)  po potrebi od svakog drugog tijela koje je osnovao Upravni odbor u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (p);

(e)  po potrebi od izvršnog odbora u skladu s člancima 21. i 22. [Am. 91]

ODJELJAK 1.

UPRAVNI ODBOR

Članak 13.

Sastav upravnog odbora

1.  Upravni odbor sastoji se od jednog predstavnika svake države članice i dva predstavnika jednog predstavnika Komisije, od kojih svi imaju pravo glasa. [Am. 92]

1a.  Sjednicama Upravnog odbora može prisustvovati sa statusom promatrača jedan predstavnik zajedničke skupine za parlamentarni nadzor. Taj predstavnik ima pravo glasa. [Am. 93]

2.  Članovi upravnog odbora imenovani su na osnovi svoga iskustva u upravljanju organizacijama javnog ili privatnog sektora i znanja o suradnji u provedbi zakona.

3.  Svakog člana Upravnog odbora predstavlja zamjenski član imenovan na osnovi svoga iskustva u upravljanju organizacijama javnog i privatnog sektora i poznavanja nacionalne politike u pogledu osposobljavanja službenika odgovornih za provedbu zakona kojeg imenuje punopravni član na temelju kriterija iznesenih u članku 13. stavku 2. Zamjenski član djeluje kao punopravni član u svim pitanjima povezanima s osposobljavanjem službenika odgovornih za provedbu zakona. Zamjenski član predstavlja punopravnog člana u njegovoj odsutnosti. Punopravni član predstavlja zamjenskog člana u njegovoj odsutnosti u svim pitanjima povezanima s osposobljavanjem službenika odgovornih za provedbu zakona [Am. 94]

4.  Sve strane zastupljene u Upravnom odboru ulažu napore kako bi ograničili fluktuaciju svojih predstavnika radi osiguranja kontinuiteta rada upravnog odbora. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u upravnom odboru. [Am. 95]

5.  Mandat članova i i zamjenskih članova određeno je vremenom koje im je dodijelila država članica koja ih je imenovala.zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može produžiti. Nakon isteka mandata ili u slučaju ostavke, članovi ostaju u službi sve dok se njihovo imenovanje ne obnovi ili ne budu zamijenjeni. [Am. 96]

5a.  Predsjednik na raspolaganju ima tajništvo upravnog odbora. Tajništvo posebno:

(a)  sudjeluje blisko i kontinuirano u organizaciji, usklađivanju i nadzoru dosljednosti rada upravnog odbora; u skladu s odgovornošću i smjernicama predsjednika;

(b)  upravnom odboru pruža administrativnu pomoć potrebnu za izvršavanje njegovih funkcija. [Am. 97]

5b.  Na početku svog mandata svaki član Upravnog odbora podnosi izjavu o interesima. [Am. 98]

Članak 14.

Funkcije upravnog odbora

1.  Upravni odbor:

(a)  svake godine dvotrećinskom većinom članova i u skladu s člankom 15. donosi Europolov program rada za sljedeću godinu;

(b)  dvotrećinskom većinom članova i u skladu s člankom 15. donosi višegodišnji program rada;

(c)  dvotrećinskom većinom svojih članova donosi godišnji proračun Europola i izvršava druge funkcije u smislu proračuna Europola prema poglavlju XI.;

(d)  donosi konsolidirano godišnje izvješće o aktivnostima Europola i šalje ga,do 1. srpnja sljedeće godine,e Europskom parlamentu, i predstavlja zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor te šalje Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i nacionalnim parlamentima i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka najkasnije do 1. srpnja sljedeće godine.. Konsolidirano godišnje izvješće o aktivnosti javno se objavljuje; [Am. 99]

(e)  donosi financijska pravila primjenjiva na Europol u skladu s člankom 63.;

(f)  do 31. siječnja, nakon što u obzir uzme mišljenje Komisije, donosi višegodišnji plan politike o osoblju;

(g)  donosi strategiju za borbu protiv prijevara koja je razmjerna rizicima od prijevare uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje treba provesti; [Am. 100]

(h)  donosi pravila za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima po pitanju svojih članova, kao i članova znanstvenog odbora za osposobljavanje; [Am. 101]

(i)  u skladu sa stavkom 2. u vezi s osobljem Europola izvršava ovlasti koje se Pravilnikom o osoblju dodjeljuju tijelu za imenovanje i ovlasti koje se Uvjetima zaposlenja ostalih službenika dodjeljuju tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela nadležnog za imenovanja”); [Am. 102]

(j)  na prijedlog direktora, usvaja odgovarajuća provedbena pravila za davanje učinka Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju; [Am. 103]

(k)  imenuje izvršnog direktora i zamjenike izvršnog direktora i po potrebi produljuje njihov mandat ili ih smjenjuje iz službe u skladu s člancima 56. i 57.;

(l)  uspostavlja pokazatelje uspješnosti i nadgleda uspješnost izvršnog direktora, uključujući i provedbu odluka Upravnog odbora;

(m)  imenuje računovodstvenog službenika, sukladno Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja drugih službenika, funkcionalno neovisnog u izvršavanju svojih dužnosti;

(n)  imenuje članove znanstvenog odbora za osposobljavanje; [Am. 104]

(o)  osigurava prikladno praćenje rezultata i preporuka proizašlih iz unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena, kao i iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskog nadzornika za zaštitu podataka; [Am. 105]

(p)  donosi sve odluke o osnivanju unutarnjih struktura Europola i, po potrebi, njihovoj promjeni; [Am. 106]

(q)  usvaja svoj poslovnik.

(qa)  imenuje službenika za zaštitu podataka, koji je u obavljanju svoje funkcije neovisan od Upravnog odbora te odgovoran za uspostavljanje i upravljanje sustavima za obradu podataka; [Am. 107]

Upravni odbor može, sukladno s člankom 46. stavkom 3. točkom (f) nakon iznošenja prijedloga europskog nadzornika za zaštitu podataka, dvotrećinskom većinom glasova članova privremeno ili trajno zabraniti obradu. [Am. 108]

2.  Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se navedene ovlasti tijela nadležnog za imenovanja prenose na izvršnog direktora i utvrđuju uvjeti pod kojima se ti prijenosi ovlasti mogu obustaviti. Izvršni direktor ima pravo na daljnji prijenos tih ovlasti.

Upravni odbor može u iznimnim okolnostima na temelju svoje odluke privremeno obustaviti prijenos ovlasti tijela za imenovanja na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor prenio dalje te ih izvršavati sam ili prenijeti te ovlasti na jednog od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor. [Am. 109]

Članak 15.

Godišnji program rada i višegodišnji program rada

1.  Upravni odbor donosi godišnji program rada najkasnije do 30. studenog svake godine na osnovi nacrta koji iznosi izvršni direktor, i predstavlja zajednička skupina za parlamentarni nadzor uzimajući u obzir mišljenje Komisije. On ga šalje Europskom parlamentu, zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. [Am. 110]

2.  Godišnji program rada sadrži detaljno navedene ciljeve i očekivane rezultate, uključujući indikatore uspješnosti. Također sadrži opis aktivnosti koje je potrebno financirati i podatke o financijskim i ljudskim resursima dodijeljenima svakoj aktivnosti, u skladu s načelima donošenja proračuna i upravljanja po aktivnostima. Godišnji program rada je usklađen s višegodišnjim programom ovisi o višegodišnjem programu rada iz stavka 4. Jasno naznačuje zadatke koji su dodani, promijenjeni ili brisani u odnosu na prethodnu financijsku godinu. [Am. 111]

3.  Upravni odbor mijenja usvojeni godišnji program rada ako se Europolu zada novi zadatak.

Svaka značajna promjena Promjene godišnjeg programa rada usvaja se po istom postupku kao i kod početnog godišnjeg programa. Upravni odbor može ovlast za donošenje nematerijalnih izmjena godišnjeg programa rada dodijeliti izvršnom direktoru. [Am. 112]

4.  Upravni odbor također usvaja višegodišnji strateški program rada i ažurira ga do 30. studenog svake godine, uzimajući u obzir mišljenje Komisije te nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nacionalnim parlamentima i Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. [Am. 114]

Godišnje izvješće prosljeđuje se i podnosi zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor te se prosljeđuje Usvojeni višegodišnji program rada prosljeđuje se Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. [Am. 113]

Višegodišnji program rada utvrđuje strateške ciljeve i očekivane rezultate, uključujući indikatore uspješnosti. Također sadrži podatke o iznosu i osoblju dodijeljenom svakom cilju, u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom i višegodišnjim planom politike o osoblju. On uključuje strategiju odnosa s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama iz članka 29.

Višegodišnji program rada provodi se putem godišnjih programa rada i po potrebi se ažurira u skladu s nalazima vanjskih i unutarnjih procjena. Zaključak tih procjena također se po potrebi odražava na godišnji program rada za sljedeću godinu.

Članak 16.

Predsjednik upravnog odbora

1.  Upravi odbor između svojih članova bira predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednik i zamjenik predsjednika biraju se dvotrećinskom većinom članova Upravnog odbora.

Zamjenik predsjednika automatski mijenja predsjednika ako je on/ona spriječen/a izvršavati svoje dužnosti.

2.  Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri pet godine. Njihov mandat može se jednom obnoviti. Međutim, ako njihovo članstvo u upravnom odboru završi tijekom njihovog mandata kao predsjednika ili zamjenika predsjednika, njihov mandat automatski istječe istog datuma. [Am. 115]

Članak 17.

Sastanci upravnog odbora

1.  Predsjednik saziva sastanke Upravnog odbora.

2.  Izvršni direktor Europola sudjeluje u dogovorima.

3.  Upravni odbor održava najmanje dva redovna sastanka godišnje. Uz to, sastaje se na inicijativu svog predsjednika, na zahtjev Komisije ili na zahtjev najmanje jedne trećine svojih članova.

4.  Upravni odbor može bilo koju osobu čije mišljenje može biti bitno za raspravu pozvati na prisustvovanje sastanku u svojstvu promatrača bez prava glasa.

4a.  Sjednicama Upravnog odbora može prisustvovati sa statusom promatrača jedan predstavnik zajedničke skupine za parlamentarni nadzor. [Am. 116]

5.  Savjetnici ili stručnjaci mogu pomagati članovima Upravnog odbora, sukladno odredbama njegovog Poslovnika.

6.  Europol Upravnom odboru osigurava tajništvo.

Članak 18.

Pravila glasanja

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 1. prvi podstavak točke (a), (b) i (c) i članak 14. stavak 1. podstavak 1.a, članak 16. stavak 1. i članak 56. stavak 8., Upravni odbor donosi odluke većinom glasova članova. [Am. 117]

2.  Svaki član ima jedan glas. U odsutnosti člana s pravom glasa, njegov zamjenik ima pravo koristiti njegovo pravo glasa.

3.  Predsjednik sudjeluje u glasanju.

4.  Izvršni direktor ne sudjeluje u glasanju.

4a.  Zastupnik zajedničke skupine za parlamentarni nadzor ne sudjeluje u glasovanjima. [Am. 118]

5.  Poslovnik Upravnog odbora uspostavlja detaljnija pravila glasanja, osobito u okolnostima u kojima jedan član može djelovati u ime drugog člana te, po potrebi, o zahtjevima kvoruma.

ODJELJAK 2.

IZVRŠNI DIREKTOR

Članak 19.

Odgovornosti izvršnog direktora

1.  Izvršni direktor upravlja Europolom. Odgovoran je Upravnom odboru.

2.  Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, Upravnog odbora ili Izvršnog odbora, izvršni direktor je u obavljanju svojih dužnosti neovisan i ne traži niti prima upute od bilo koje vlade niti od bilo kojeg drugog tijela.

3.  Izvršni direktor pojavljuje se pred zajedničkom skupinom za parlamentarni nadzor i redovito je izvještava Europski parlament o svom radu kad je pozvan da to učini. Vijeće može pozvati izvršnog direktora da izvijesti o svom radu. [Am. 119]

4.  Izvršni direktor pravni je zastupnik Europola.

5.  Izvršni direktor odgovoran je za provedbu zadataka dodijeljenih Europolu ovom Uredbom. Izvršni direktor posebno je odgovoran za:

(a)  svakodnevno upravljanje Europolom;

(b)  provođenje odluka koje je donio Upravni odbor;

(c)  pripremu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada te njihovo podnošenje Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom, uzimajući u obzir mišljenje Komisije; [Am. 120]

(d)  provedbu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada te izvještavanje Upravnog odbora o njihovoj provedbi;

(e)  pripremu konsolidiranog godišnjeg izvješća o aktivnostima Europola i njegovo podnošenje Upravnom odboru koji ga odobrava;

(f)  pripremu plana djelovanja na temelju zaključaka unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća kao i izvješća o istragama i preporuka istraga OLAF-a te izvješćivanje o napretku dva puta godišnje Komisiji i redovito Upravnom odboru;

(g)  zaštitu financijskih interesa Unije primjenjivanjem mjera za sprečavanje prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti i, ne dovodeći u pitanje istražnu nadležnost OLAF-a, neposrednim provjerama, te, u slučaju otkrivanja nepravilnosti, povratom pogrešno uplaćenih iznosa i,po potrebi bezuvjetnim, razmjernim i odvraćajućim upravnim i financijskim sankcijama;

(h)  pripremu strategije strateške analize Europola za borbu protiv prijevara i strategije za sprečavanje i upravljanje sukobima interesa i njezino podnošenje Upravnom odboru na odobravanje odobrenje; [Am. 121]

(i)  pripremu nacrta financijskih pravila koja se primjenjuju na Europol;

(j)  pripremu nacrta izjave Europola o procjeni prihoda i rashoda te provedbu njegova proračuna;

(k)  pripremu nacrta višegodišnjeg plana kadrovske politike i njegovo podnošenje Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom uzimajući u obzir mišljenje Komisije; [Am. 122]

(ka)  izvršavanje u odnosu prema osoblju Europola ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica dodijeljene tijelu za imenovanja, a Uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale dužnosnike tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu (dalje u tekstu: ovlasti tijela za imenovanja), ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 1. točku (j); [Am. 123]

(kb)  donosi sve odluke o osnivanju unutarnjih struktura Europola i, po potrebi, njihovoj promjeni [Am. 124]

(l)  pomaganje predsjedniku Upravnog odbora u pripremanju sastanaka Upravnog odbora;

(m)  redovito obavještavanje Upravnog odbora o provedbi strategije Unije i operativnih prioriteta u borbi protiv kriminala.

ODJELJAK 3.

ZNANSTVENI ODBOR ZA OSPOSOBLJAVANJE

Članak 20.

Znanstveni odbor za osposobljavanje

1.  Znanstveni odbor za osposobljavanje nezavisno je savjetodavno tijelo koje jamči i usmjerava znanstvenu kakvoću Europolovog rada na osposobljavanju. U tu svrhu izvršni direktor od početka uključuje znanstveni odbor za osposobljavanje u pripremu svih dokumenata iz članka 14. u onoj mjeri u kojoj se odnose na osposobljavanje.

2.  Znanstveni odbor za osposobljavanje sastavljen je od 11 osoba najvišeg akademskog i profesionalnog statusa na područjima obuhvaćenima Poglavljem III. ove Uredbe. Upravni odbor imenuje članove putem transparentnog poziva za podnošenje prijava i postupka odabira koji se objavljuju u Službenom listu Europske unije. Članovi Upravnog odbora ne mogu biti članovi znanstvenog odbora za osposobljavanje. Članovi znanstvenog odbora za osposobljavanje moraju biti neovisni Oni ne smiju tražiti niti primati upute od bilo koje vlade ni bilo kojeg drugog tijela.

3.  Europol objavljuje i ažurira na svojim internetskim stranicama popis članova znanstvenog odbora za osposobljavanje.

4.  Mandat članova znanstvenog odbora za osposobljavanje traje pet godina. Mandat se ne produžuje i njegovi članovi mogu biti smijenjeni ako ne ispunjavaju uvjete neovisnosti.

5.  Znanstveni odbor za osposobljavanje bira svojeg predsjednika i zamjenika predsjednika na mandat od pet godina. Stajališta usvaja običnom većinom. Saziva ga njegov predsjednik najviše četiri puta godišnje. Ako je potrebno, predsjednik saziva izvanredne sjednice na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje četiri člana Odbora.

6.  Izvršni direktor, zamjenik izvršnog direktora za osposobljavanje ili njihovi predstavnici pozivaju se na sjednice kao promatrači bez prava glasa.

7.  Znanstvenom odboru za osposobljavanje pomaže tajnik koji je zaposlenik Europola kojeg predlaže Odbor, a imenuje izvršni direktor.

8.  Znanstveni odbor za osposobljavanje posebno:

(a)  savjetuje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora za osposobljavanje u sastavljanju godišnjeg programa rada i drugih strateških dokumenata kako bi se osigurala njihova znanstvena kakvoća i usklađenost s odgovarajućim resornim politikama i prioritetima Unije;

(b)  pružanje nezavisnog mišljenja i savjeta Upravnom odboru o pitanjima vezanim uz njegovu nadležnost;

(c)  daje neovisna mišljenja i savjete o kakvoći planova obuke, primijenjenim metodama učenja, mogućnostima učenja i znanstvenom razvoju;

(d)  izvršava sve ostale savjetodavne zadaće povezane sa znanstvenim aspektima rada Europola u vezi s osposobljavanjem na zahtjev Upravnog odbora ili izvršnog direktora ili zamjenika izvršnog direktora za osposobljavanje.

9.  Godišnji proračun znanstvenog odbora za osposobljavanje dodjeljuje se jedinstvenoj proračunskoj liniji Europola. [Am. 125]

ODJELJAK 4.

IZVRŠNI ODBOR

Članak 21.

Osnivanje

Upravni odbor može osnovati Izvršni odbor.

Članak 22.

Funkcije i organizacija

1.  Izvršni odbor pomaže Upravnom odboru.

2.  Izvršni odbor ima sljedeće funkcije:

(a)  priprema odluke koje usvaja Upravni odbor;

(b)  osigurava, zajedno s Upravnim odborom, prikladno praćenje rezultata i preporuka proizašlih iz unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena, kao i izvješća o provedenoj istrazi i preporuka koje proizlaze iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);

(c)  ne dovodeći u pitanje funkcije izvršnog direktora iz članka 19., pomaže izvršnom direktoru i savjetuje ga pri provedbi odluka Upravnog odbora s ciljem pojačanog nadzora administrativnog upravljanja.

3.  Po potrebi, u slučaju hitnosti, Izvršni odbor može donositi određene privremene odluke u ime Upravnog odbora, osobito o pitanjima u vezi s administrativnim upravljanjem, uključujući obustavu prijenosa ovlasti tijela nadležnog za imenovanja.

4.  Izvršni odbor sastavljen je od predsjednika Upravnog odbora, jednog predstavnika Komisije u Upravnom odboru i troje drugih članova koje imenuje Upravni odbor među svojim članovima. Predsjednik Upravnog odbora također je i predsjednik Izvršnog odbora. Izvršni direktor sudjeluje na sjednicama Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

5.  Mandat članova Izvršnog odbora traje četiri godine. Mandat članova izvršnog odbora završava kada završi njihovo članstvo u Upravnom odboru.

6.  Izvršni odbor održava barem jednu redovnu sjednicu svaka tri mjeseca. Osim toga, sastaje se na inicijativu svojega predsjednika ili na zahtjev svojih članova.

7.  Izvršni odbor pridržava se poslovnika koji donosi Upravni odbor. [Am. 126]

POGLAVLJE V.

OBRADA INFORMACIJA

Članak 23.

Izvori informacija

1.  Europol obrađuje isključivo podatke dobivene od:

(a)  država članica u skladu s njihovim nacionalnim zakonom;

(b)  tijela Unije, trećih zemalja i međunarodnih organizacija u skladu s poglavljem VI.;

(c)  privatnih strana u skladu s člankom 29. stavkom 2.

2.  Europol može izravno pribavljati i obrađivati informacije, uključujući i osobne podatke, iz javno dostupnih izvora, poput medija, uključujući internet i javne podatke.

3.  Europol može pribavljati i obrađivati informacije, uključujući osobne podatke, iz informacijskih sustava, bilo nacionalnih, Unijinih ili međunarodnih, uključujući putem izravnog računalnog pristupa, u mjeri kojoj to dopuštaju pravni instrumenti Unije ili međunarodni, i nacionalni pravni instrumenti te kada se može dokazati nužnost i razmjernost takvog pristupa za obavljanje zadatka koji spada u ovlasti Europola. Primjenjive odredbe takvih pravnih instrumenta Unije ili međunarodnih i nacionalnih pravnih instrumenata upravljaju Europolovim pristupom i njegovom uporabom informacija u mjeri u kojoj one osiguravaju stroža pravila o pristupu i uporabi od ove Uredbe. Pristup takvim informacijskim sustavima odobrava se samo propisno ovlaštenom osoblju Europola ako je to potrebno za obavljanje njihovih zadataka.

Njima se utvrđuju ciljevi, kategorije osobnih podataka i svrha, sredstva i postupak koji treba slijediti za prikupljanje i obradu informacija, uz poštovanje mjerodavnog zakonodavstva i načela o zaštiti podataka. Pristup takvim informacijskim sustavima odobrava se samo propisno ovlaštenom osoblju Europola ako je to izričito potrebno i razmjerno za obavljanje njegovih zadaća. [Am. 127]

Članak 24.

Svrhe aktivnosti obrade informacija

1.  Ako je to potrebno za obavljanje njegovih aktivnosti kako je utvrđeno u članku 3. stavcima 1. i 2., Europol može obrađivati obrađuje informacije, uključujući i osobne podatke. samo u svrhu:

Osobni podaci smiju se obrađivati samo u svrhu:

(a)  unakrsne provjere s ciljem prepoznavanja poveznica ili drugih relevantnih veza između informacija ograničene na:

(i)  osobe koje se sumnjiči za počinjenje ili sudjelovanje u kaznenom djelu za koje je nadležan Europol ili koje su osuđene za takvo kazneno djelo,

(ii)  osobe u pogledu kojih postoje činjenične naznake ili osnovane sumnje da će počiniti kaznena djela,

(b)  analize strateške ili tematske naravi;

(c)  operativnih analiza u specifičnim slučajevima.

Izvršavanje tih zadaća obavlja se uz poštovanje sljedećih kriterija:

–  provjere iz točke (a) provode se u skladu s potrebnim jamstvima za zaštitu podataka, a osobito pružaju dostatno opravdanje za zahtjev za podacima i njegovu svrhu. Također se poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da samo tijela koja su prvotno odgovorna za prikupljanje podataka mogu te podatke mijenjati;

–  za svaki slučaj operativne analize iz točke (c) primjenjuje se sljedeći posebni zaštitni mehanizmi:

(i)  utvrđuje se određena svrha; osobni podaci mogu se obrađivati samo ako su značajni za ovu određenu svrhu.

(ii)  sve radnje unakrsnog podudaranja koje provodi Europol posebno se obrazlažu; prikupljanje podataka nakon savjetovanja izričito se ograničava na traženi minimum i posebno obrazlaže;

(ii)  sve radnje unakrsnog podudaranja koje provodi Europol posebno se obrazlažu; prikupljanje podataka nakon savjetovanja izričito se ograničava na traženi minimum i posebno obrazlaže;

Europol propisno dokumentira te radnje. Dokumentacija se, na zahtjev, stavlja na raspolaganje službeniku za zaštitu podatka i europskom nadzorniku za zaštitu podatka radi provjere zakonitosti radnji obrađivanja.

2.  Kategorije osobnih podataka i kategorije osoba na koje se podaci odnose, a čiji se podaci mogu prikupljati za svaku pojedinu svrhu iz stavka 1. navedene su u Prilogu 2.

2a.  Europol može u izvanrednim slučajevima privremeno obraditi podatke radi utvrđivanja jesu li ti podaci relevantni za njegove zadaće i za koju od svrha navedenih u stavku 1. Upravni odbor, koji djeluje na prijedlog direktora nakon savjetovanja s europskim nadzornikom za zaštitu podatka, utvrđuje uvjete vezane uz obradu takvih podataka, posebice u pogledu pristupa i korištenja tih podataka, kao i rokova za pohranjivanje i brisanje podataka koji ne smiju preći šest mjeseci, uvažavajući načela iz članka 34.

2b.  Europski nadzornik za zaštitu podataka izradit će smjernice koje određuju svrhe navedene u stavku 1. točkama (a), (b) i (c). [Am. 128]

Članak 25.

Određivanje svrhe aktivnosti obrade informacija

1.  Država članica, tijelo Unije, treća zemlja ili međunarodna organizacija koja Europolu dostavljaju informacije određuje pojedinu i dobro utvrđenu svrhu u koju se one smiju obrađivati kako je navedeno u članku 24. Ako oni to ne učine, Europol određuje važnost tih informacija kao i svrhu u koju će se obrađivati. Europol može obrađivati informacije i u druge određene i izričite svrhe različite od onih za koje su dostavljene samo uz izričito ovlaštenje pružatelja informacija, u skladu s mjerodavnim pravom. [Am. 129]

2.  Države članice, tijela Unije, treće zemlje i međunarodne organizacije mogu u trenutku prijenosa informacija navesti sva općenita ili konkretna ograničenja pristupu ili uporabe, uključujući i ona za njihovo brisanje ili uništavanje. Ako potreba za takvim ograničenjima postane očita tek nakon prijenosa, o tome obavještavaju Europol. Europol se pridržava tih ograničenja.

3.  Europol može državama članicama, tijelima Unije, trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama ograničiti pristup ili uporabu informacija dobivenih iz javno dostupnih izvora.

Članak 25.a

Procjena učinka zaštite podataka

1.  Prije provođenja svakog niza obrada osobnih podataka, Europol provodi ocjenjivanje učinka predviđenih sustava obrade i postupaka za zaštitu osobnih podataka te o tome obavješćuje europskog nadzornika za zaštitu podataka.

2.  Procjena treba sadržavati barem općenit opis predviđenih postupaka obrade, procjenu rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, predviđene mjere za rizike, jamstva, sigurnosne mjere i mehanizme kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka i usklađenost s odredbama ove Uredbe, uzimajući u obzir prava i zakonite interese osoba čiji se podaci obrađuju i drugih uključenih osoba. [Am. 130]

Članak 26.

Pristup osoblja država članica i Europola informacijama pohranjenima u Europolu

1.  Države članice, kad mogu opravdati potrebu za legitimnim izvršavanjem svojih zadaća, imaju pristup i mogu pretraživati sve informacije koje su dostavljene u svrhu članka 24. stavka 1. točaka (a) i (b), ne dovodeći u pitanje pravo država članica, tijela Unije i trećih zemalja i međunarodnih organizacija da navedu na navođenje ograničenja pristupa takvim dotičnim podacima i njihovu uporab njihovog korištenjau. Države članice imenuju te nadležna tijela kojima je dopušteno izvoditi takva pretraživanja.

2.  Države članice imaju na temelju sustava uspješnog i neuspješnog pronalaska neizravan pristup informacijama dostavljenima u određenu svrhu članka 24. stavka 1. točke (c), ne dovodeći u pitanje ograničenja koja su navele države članice, tijela Unije i treće zemlje ili međunarodne organizacije koje su dostavile informacije, u skladu s člankom 25. stavkom 2. U slučaju uspješnog pronalaska Europol obavještava pružatelja informacija i pokreće postupak kojim se informacija koja je dovela do uspješnog pronalaska može podijeliti, u skladu s odlukom pružatelja informacija Europolu i u opsegu potrebnom za legitimno obavljanje zadaće dotične države članice koja je Europolu dostavila informaciju.

3.  Osoblje Europola koje izvršni direktor propisno ovlasti ima pristup informacijama koje obrađuje Europol u onoj mjeri koja je potrebna za izvršavanje njihovih dužnosti.

3a.  Europol vodi detaljnu evidenciju o svim uspješnim pronalascima i informacijama kojima je ostvaren pristup u skladu s člankom 43. [Am. 131]

Članak 27.

Pristup Eurojusta i OLAF-a informacijama Europola

1.  Europol poduzima sve prikladne mjere kako bi omogućio dopustio Eurojustu i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) da, u okviru svojeg unutar svojih ovlasti imaju mandata ima pristup i mogu može pretraživati sve informacije koje su pružene u svrhu članka 24. stavka 1. točaka (a) i (b), ne dovodeći u pitanje pravo država članica, tijela Unije, trećih zemalja i međunarodnih organizacija da navedu ograničenja pristupa takvim podacima i njihove uporabe. Europol je obaviješten o tome kada pretraživanje Eurojusta ili OLAF-a se izvještava ako se pretraživanjem koje su obavili Eurojust ili OLAF otkrije podudaranje s informacijama koje obrađuje Europol.

2.  Europol poduzima sve prikladne mjere kako bi omogućio Eurojustu i OLAF-u da unutar svojih ovlasti imaju ima neizravan pristup na temelju sustava uspješnog ili neuspješnog pronalaska informacijama koje su dostavljene u specifičnu svrhu članka 24. stavka 1. točke (c), ne dovodeći u pitanje ograničenja koja su navela navele države članice, tijela Unije i treće zemlje ili međunarodne organizacije koje pružaju informacija, u skladu s člankom 25. stavkom 2. U slučaju uspješnog pronalaska Europol pokreće postupak kojim se informacija koja je dovela do uspješnog pronalaska može dijeliti, u skladu s odlukom države članice, tijela Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije koja je Europolu dostavila informaciju U slučaju uspješnog pronalaska, Eurojust navodi koje podatke treba, a Europol pruža podatke, ali samo u onoj mjeri u kojoj su podaci koji generiraju uspješan pronalazak potrebni za pravilno izvršenje zadataka. Europol evidentira koji su podaci dostupni..

3.  Pretraživanja informacijaPretraživati se mogu samo informacije u skladu sa stavcima 1. i 2. kako bi se utvrdilo da izvode se samo u svrhu prepoznavanja toga odgovaraju li se informacije dostupne koje su na raspolaganju u Eurojustu ili OLAF-u podudaraju s informacijama koje se obrađuju u Europolu.

4.  Europol dopušta pretraživanja u skladu sa stavcima 1. i 2. tek nakon što od Eurojusta dobije informacije o tome koji su nacionalni članovi, zamjenici, pomoćnici, kao i zaposlenici Eurojusta ovlašteni za obavljanje takvih pretraživanja te od OLAF-a o tome koji su njegovi zaposlenici ovlašteni za takva pretraživanja.

5.  Ako tijekom Europolove obrade informacija u vezi s konkretnom istragom Europol ili država članica prepoznaju potrebu utvrde da postoji potreba za koordinacijom, suradnjom ili potporom u skladu s mandatom Eurojusta ili OLAF-a, Europol ih obavještava o tome izvještava i pokreće započinje postupak za dijeljenje razmjene informacija, u skladu s odlukom države članice koja je dostavila informaciju dala. U tom se slučaju Eurojust ili OLAF savjetuju se savjetuje s Europolom.

6.  Eurojust, uključujući kolegij, nacionalne članove, zamjenike, pomoćnike, kao i zaposlenike Eurojusta i OLAF-a, poštuje sva općenita ili konkretna moraju se pridržavati svih općenitih ili konkretnih ograničenja pristupa ili uporabe koja su navela korištenja koje su navele države članice, tijela Unije, treće zemlje i ili međunarodne organizacije u skladu s člankom 25. stavkom 2.

6a.  Europol i Eurojust međusobno se informiraju ako se uvidom u podatke ustanovi da bi mogli biti netočni ili se sukobljavaju s ostalim podacima. [Am. 132]

Članak 28.

Dužnost obavještavanja država članica

1.  Ako Europol u skladu sa svojom zadaćom iz članka 4. stavka 1. točke (b) mora državu članicu obavijestiti o informacijama koje se na nju odnose, te za te informacije vrijede ograničenja iz članka 25. stavka 25. 2 kojima se zabranjuje njihov prijenos, Europol se o tome savjetuje s pošiljateljem podataka koji je odredio ograničenje pristupa te moli traži njegov pristanak za prijenos podataka

Informacije se ne mogu distribuirati bez tog odobrenja

Bez jasnog pristanka prijenos podataka nije dozvoljen.

Ako navedene informacije nisu predmetom ograničenja pristupa sukladno članku 25., Europol o njihovoj distribuciji obavještava državu članicu koja te informacije dostavlja. [Am. 133]

2.  Bez obzira na bilo kakva ograničenja pristupa, Europol obavještava državu članicu o informaciji o njoj ako je to:

(a)  apsolutno nužno u interesu sprečavanja izravne opasnosti povezane s teškim kaznenim ili terorističkim djelima; ili

(b)  ako je to nužno radi sprečavanja neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti te države članice.

U takvom slučaju Europol čim je prije moguće obavještava pružatelja podataka o dijeljenju te informacije uz objašnjenje svoje analize te situacije.

Poglavlje VI.

ODNOS S PARTNERIMA

ODJELJAK 1.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 29.

Zajedničke odredbe

1.  Ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća, Europol može uspostaviti i održavati odnose suradnje s tijelima Unije u skladu s ciljevima tih tijela, tijelima za provedbu zakona trećih zemalja, ustanovama trećih zemalja za osposobljavanje na području provedbe zakona, međunarodnim organizacijama i privatnim stranama.

2.  Ako je to bitno za izvršavanje njegovih zadataka i podložno ograničenjima utvrđenima u članku 25. stavku 2., Europol može izravno razmjenjivati sve informacije, s iznimkom osobnih podataka, s pravnim osobama iz stavka 1.

3.  Europol može primiti i obraditi osobne podatke koji dolaze od skupina navedenih koje čuvaju skupine navedene u stavku 1. osim od pojedinaca, onoliko koliko je neophodno potrebno te razmjerno za legitimno obavljanje njegovih zadaća te i sukladno odredbama iz ovog poglavlja.

4.  Ne dovodeći u pitanje članak 36. stavak 4., Europol prenosi osobne podatke tijelima Unije, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama samo ako je to potrebno radi sprečavanja i suzbijanja kriminala koji potpada pod ciljeve u skladu sa zadaćama Europola te u skladu s ovim poglavljem i ako se primatelj obveže da će se podaci koristiti isključivo u svrhu za koju su dostavljeni. Ako je podatke koji se trebaju prenijeti prenose dostavila država članica, Europol unaprijed traži izričiti pristanak te države članice, osim ako:

(a)  smatra se da je autorizacija odobrena jer država članica nije izričito ograničila mogućnost daljnjeg prenošenja; or

(b)  je država članica prethodno dala odobrenje za takve daljnje prijenose, bilo načelno ili pod posebnim uvjetima. Takav pristanak može se u svakom trenutku povući.

5.  Daljnji prijenosi prijenos osobnih podataka koje provode države članice, tijela Unije, trećih zemalja i međunarodnih organizacija zabranjeni su zabranjen je osim uz prethodni izričiti pristanak Europola. te ako se primatelj izričito obveže da će se podaci koristiti isključivo u svrhu za koju su dostavljeni.

5a.  Europol osigurava vođenje detaljne evidencije o svim prijenosima osobnih podataka i njihovoj osnovi u skladu s ovom Uredbom.

5b.  Neće se obraditi nijedna informacija dobivena od treće zemlje, međunarodne organizacije ili privatne osobe koja krši temeljna prava kako su navedena u Povelji o temeljnim pravima EU-a. [Am. 134]

ODJELJAK 2.

RAZMJENE/PRIJENOSI OSOBNIH PODATAKA

Članak 30.

Prijenosi osobnih podataka tijelima Unije

Podložno svim mogućim ograničenjima utvrđenima u skladu s člankom 25. stavcima 2. ili 3., i ne dovodeći u pitanje članak 27., Europol može izravno prenijeti osobne podatke tijelima Unije u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća ili zadaća tijela Unije koje prima podatke. Europol na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis institucija i tijela EU-a s kojima dijeli informacije. [Am. 135]

Članak 31.

Prijenos osobnih podataka trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.  Europol može prenositi osobne podatke tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji, u mjeri u kojoj ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadataka, na osnovi:

(a)  odluke Komisije usvojene u skladu s [člancima 25. i 31. Direktive 95/46/EZ ] tim da ta zemlja ili međunarodna organizacija, ili sektor koji u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji obrađuje podatke osigura prikladnu razinu zaštite (odluka o prikladnosti); ili

(b)  međunarodnog ugovora zaključenoga između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sukladno članku 218. Ugovora navodeći prikladne zaštite mjere u odnosu na zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca; ili

(c)  sporazuma o suradnji zaključenoga između Europola i te treće zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s člankom 23. Odluke 2009/371/PUP prije datuma primjene ove Uredbe.

Ti sporazumi o suradnji mijenjaju se u roku od pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu, a zamjenjuje ih idući sporazum u skladu s točkom (b). [Am. 136]

Prije i tijekom pregovora o takvom međunarodnom sporazumu iz točke (b), a osobito prije usvajanja mandata za takve prijenose nije potrebno dodatno odobrenje. pregovore kao i prije finalizacije ugovora, traži se stručni savjet Europskog nadzornika za zaštitu podataka.

Europol na svojoj internetskoj stranici objavljuje redovni ažurirani popis svojih međunarodnih sporazuma i sporazuma o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. [Am. 137]

Europol može zaključiti radne dogovore za provedbu takvih sporazuma ili odluka o prikladnosti.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1. izvršni direktor može , pridržavajući se obveza diskrecije, povjerljivosti i razmjernosti, odobriti prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama za svaki pojedini slučaj ako:

(a)   je prijenos podataka nužan je kako da bi se zaštitili vitalni temeljni interesi jedne ili više država članica u okviru ciljeva Europola, osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe; ili

(b)   je prijenos nužan da bi se zaštitili legitimni interesi osobe čiji se podaci obrađuju kada je zakonodavstvom države članice ili treće zemlje koja obavlja prijenos osobnih podataka je apsolutno nužan u interesu sprečavanja neposredne opasnosti povezane sa zločinom ili terorističkim kaznenim djelima; tako predviđeno; ili

(c)  je prijenos inače nužan ili zakonski potreban na temelju važnih javnih interesa, ili radi uspostavljanja,ostvarenja ili obrane zakonskih prava; podataka ključan da bi se spriječila neposredna i ozbiljna prijetnja javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje; ili

d)  je prijenos nužan u pojedinačnim slučajevima radi sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija; ili zaštite vitalnih interesa osobe na koju se podaci odnose ili druge osobe.

(da)  je prijenos nužan u pojedinačnim slučajevima radi uspostave, izvršenja ili obrane zakonskog prava u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem ili progonom posebnog kaznenog djela ili izvršavanjem posebne kaznenopravne sankcije.

Izvršni direktor u svakom slučaju uzima u obzir razinu zaštite podataka primjenjivu u dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji uzimajući u obzir prirodu podataka, njihovu svrhu, trajanje namjeravane obrade, opće ili posebne odredbe za zaštitu podataka primjenjive u toj zemlji te jesu li prihvaćeni posebni uvjeti u pogledu podataka koje postavlja Europol.

Moguće je da se odstupanja ne primjenjuju na sustavne, masovne i strukturne prijenose.

Nadalje, Upravni odbor može, u dogovoru s Europskim nadzornikom Osim toga, Europski nadzornik za zaštitu podataka može odobriti prijenos ili niz prijenosa u skladu s navedenim točkama a) do d), uzimajući u obzir postojanje zaštitnih mehanizama u odnosu na zaštitu osiguravajući odgovarajuće zaštitne mehanizme u pogledu zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda osoba u razdoblju koje ne prelazi jednu godinu i koje je obnovljivo. [Am. 138]

3.  Izvršni direktor bez odlaganja obavještava Upravni odbor i europskog nadzornika za zaštitu podataka o slučajevima u kojima je primijenio stavak 2. [Am. 139]

3a.  Europol vodi detaljnu evidenciju o svim prijenosima obavljenim na temelju ovog članka. [Am. 140]

Članak 32.

Osobni podaci privatnih strana

1.  U mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća, Europol može obrađivati osobne podatke koji dolaze od pojedinaca pod uvjetom da su nisu zaprimljeni izravno od pojedinaca nego samo putem: [Am. 141]

(a)  nacionalne jedinice države članice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)  kontaktne točke treće zemlje s kojom je Europol zaključio sporazum o suradnji u skladu s člankom 23. Odluke 2009/371/PUP prije datuma primjene ove Uredbe; ili

(c)  tijela treće zemlje ili međunarodne organizacije s kojom je Unija zaključila međunarodni ugovor sukladno članku 218. UFEU-a.

2.  Ako primljeni podaci utječu na interese države članice, Europol odmah obavještava nacionalnu jedinicu dotične države članice.

3.  Europol Europol ne uspostavlja neposredan kontakt s privatnim osobama radi prikupljanja osobnih podataka. [Am. 142]

4.  Komisija procjenjuje nužnost i mogući utjecaj izravnih razmjena osobnih podataka s privatnim stranama u roku od tri godine nakon primjene ove Uredbe. Takva razmjena naznačuje, između ostaloga, razloge o tome jesu li razmjene osobnih podataka s privatnim stranama nužne za Europol.

Članak 33.

Informacije od fizičkih osoba

1.  Informacije, uključujući i osobne podatke, koje dolaze od privatnih osoba Europol može obrađivati uz uvjet da su primljeni putem:

(a)  nacionalne jedinice države članice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)  kontaktne točke treće zemlje s kojom je Europol zaključio sporazum o suradnji u skladu s člankom 23. Odluke 2009/371/PUP prije datuma primjene ove Uredbe; ili

(c)  tijela treće zemlje ili međunarodne organizacije s kojom je Europska Unija zaključila međunarodni ugovor sukladno članku 218. UFEU-a.

2.  Ako Europol primi informacije, uključujući i osobne podatke, od fizičke osobe koja stanuje u trećoj zemlji s kojom ne postoji zaključen međunarodni ugovor, zaključen bilo na osnovi članka 23. Odluke 2009/371/PUP ili na osnovi članka 218. UFEU-a, Europol može samo proslijediti te informacije državi članici ili trećoj zemlji koje se to tiče s kojom su zaključeni takvi međunarodni ugovori.

3.  Europol ne stupa u neposredan kontakt s privatnim osobama radi prikupljanja informacija. [Am. 143]

Poglavlje VII

JAMSTVA ZAŠTITE PODATAKA

Članak 34.

Opća načela zaštite podataka

Osobni podaci:

(a)  s biti obrađeni pošteno i obrađuju se u skladu sa zakonom, pošteno, transparentno i na provjerljiv način u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju;;

(b)   prikupljajuse prikupljaju u posebne, izričite i zakonite svrhe te ih se dalje ne obrađuje na način koji bi bio nespojiv s tim svrhama. Daljnja obrada osobnih podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe ne smatra se nespojivom uz uvjet da Europol pruži prikladne jamstva, osobito kako bi se osiguralo da se ti podaci ne obrađuju u neku drugu svrhu;

(c)  su primjereni i relevantni te ne smiju biti pretjerani prikladni su, relevantni i ograničeni na neophodni minimum u odnosu na svrhu obrade obrađuju se samo i dok god se ta svrha ne može ispuniti obradom informacija koje ne uključuju osobne podatke;

(d)   biti točni i, po potrebi, su ažurirani; potrebno je poduzeti sve razumne mjere kako bi se osobni podaci koji su netočni bez odlaganja izbrisali ili ispravili, uzimajući u obzir svrhu obrade;

(e)  čuvaju se čuvaju u obliku koji omogućuje identifikaciju osoba na koje se podaci odnose, ne duže nego što je nužno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju.

(ea)  obrađuju se na način kojim se učinkovito omogućava osobi čiji se podaci obrađuju ostvarivanje njezinih prava;

(eb)  obrađuju se na način kojim se štite od neovlaštene i nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništavanja ili oštećivanja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera;

(ec)  obrađuje samo ono propisno ovlašteno osoblje kojemu su potrebni za obavljanje posla;

1a.  Europol stavlja na raspolaganje javnosti dokument u kojem se na razumljiv način navode odredbe u pogledu obrade osobnih podataka te sredstva koja su osobama čiji se podaci obrađuju dostupna za ostvarivanje njihovih prava. [Am. 144]

Članak 35.

Različite razine točnosti i pouzdanosti osobnih podataka

1.  Izvor informacija iz države članice koliko je to moguće ocjenjuje država članica koja šalje informacije, pri čemu upotrebljava sljedeće oznake za ocjenu izvora: [Am. 145]

(A): kada ne postoji sumnja o vjerodostojnosti, pouzdanosti i mjerodavnosti izvora, ili ako je izvor u svim slučajevima pokazao kao pouzdan;

(B): kada informacije pruža izvor koji se u većini slučajeva pokazao kao pouzdan;

(C): kada informacije pruža izvor koji se u većini slučajeva pokazao kao nepouzdan;

(X): kada se pouzdanost izvora ne može procijeniti.

2.  Država članica iz koje potječe izvor informacija provjerava informacije koliko je moguće koristeći sljedeće oznake procjene pouzdanosti informacije: [Am. 146]

(1): informacije u čiju se točnost ne sumnja;

(2): informacije osobno poznate izvoru, ali ne i osobno poznate službeniku koji ih prosljeđuje;

(3): informacije nepoznate izvoru osobno, ali potvrđene drugim već zabilježenim informacijama;

(4): informacije nepoznate izvoru osobno i ne može ih se potvrditi.

3.  Kada Europol na osnovi informacija koje već posjeduje zaključi da je potrebno ispraviti procjenu, on o tome obavještava dotičnu državu članicu i traži postizanje dogovora oko izmjene procjene. Europol ne mijenja procjenu bez takvog dogovora.

4.  Kada Europol primi informacije od države članice bez procjene, Europol nastoji koliko je to moguće procijeniti procjenjuje pouzdanost izvora informacija na osnovi informacija koje već posjeduje. Procjena određenih podataka i informacija odvija se u dogovoru s državom članicom koja je isporučila podatke. Država članica također se može načelno dogovoriti s Europolom o procjeni određenih vrsta podataka i naznačenih izvora. Ako se u određenom slučaju ne postigne dogovor, ili dogovor općenito ne postoji, Europol procjenjuje informacije ili podatke i takvim informacijama ili podacima dodjeljuje oznake procjene X i 4 iz stavaka 1. i 2. [Am. 147]

5.  Kada Europol primi podatke ili informacije od treće zemlje, međunarodne organizacije ili tijela Unije, ovaj se članak primjenjuje sukladno tome.

6.  Informacije iz javno dostupnih izvora procjenjuje Europol koristeći oznake procjena navedene u stavcima 1. i 2 X i 4. [Am. 148]

Članak 36.

Obrada posebnih kategorija osobnih podataka i različitih kategorija osoba na koje se podaci odnose

1.  Obrađivanje osobnih podataka žrtava kaznenih djela, svjedoka ili drugih osoba koje mogu pružiti informacije o kaznenim djelima, ili osoba ispod 18 godina starosti zabranjeno je osim ako nije izričito nužno i primjereno opravdano radi sprečavanja ili suzbijanja kriminala koji potpada pod ciljeve Europola. [Am. 149]

2.  Obrađivanje osobnih podataka, automatiziranim ili drugim načinima, koji otkrivaju rasno, etničko ili etničko socijalno podrijetlo, političke stavove, vjeru ili vjerovanja, članstvo u sindikatu i podatke vezane za zdravlje ili spolni život zabranjeno je osim ako to nije izričito nužno i primjereno opravdano radi sprečavanja ili suzbijanje kriminala koji potpada pod ciljeve Europola te ako ti podaci nadopunjavaju druge osobne podatke koje je Europol već obradio. [Am. 150]

3.  Samo Europol ima pristup osobnim podacima iz stavaka 1. i 2. Izvršni direktor propisno daje ovlast ograničenom broju službenika koji će imati takav pristup ako je to potrebno radi izvršavanja njihovih zadataka.

4.  Odluka koja za dotičnu osobu ima pravne učinke, ni u kom slučaju ne smije se temeljiti isključivo na automatiziranom prijenosu podataka iz stavka 2., osim ako takva odluka izričito nije odobrena u nacionalnom ili europskom zakonodavstvu ili, po potrebi, od strane Europskog nadzornika za zaštitu podataka. [Am. 151]

5.  Osobni podaci iz stavaka 1 i 2. ne prenose se državama članicama, tijelima Unije, trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama osim ako to nije izričito nužno i primjereno opravdano u pojedinačnim slučajevima u vezi s kriminalom koji potpada pod ciljeve Europola. Takav je prijenos u skladu s odredbama iznesenim u poglavlju VI. ove Uredbe. [Am. 152]

6.  Europol svakih šest mjeseci europskom nadzorniku za zaštitu podataka dostavlja pregled svih osobnih podataka iz stavka 2. koje je obradio.

Članak 37.

Rokovi za pohranjivanje i brisanje osobnih podataka

1.  Osobne podatke koje obrađuje Europol pohranjuje samo onoliko dugo koliko je strogo potrebno za postizanje njegovih ciljeva svrhe radi koje se podaci obrađuju. [Am. 153]

2.  Europol u svakom slučaju provjerava postojanje potrebe za nastavkom čuvanja najkasnije tri godine od početka obrađivanja osobnih podataka. Ako i dalje postoji potreba za nastavkom čuvanja radi izvršavanja njegovih zadaća, Europol može o nastavku pohranjivanja odlučiti do sljedeće provjere nakon dodatnog razdoblja od tri godine. Razlozi za nastavak pohranjivanja opravdavaju se i bilježe. Ako se ne donese odluka o nastavku čuvanja osobnih podataka, ti se podaci automatski brišu nakon tri godine.

3.  Ako su podaci koji se tiču osoba iz članka 36. stavaka 1. i 2. pohranjeni dulje od pet godina, o tome se obavješćuje europski nadzornik za zaštitu podataka.

4.  Kada država članica, tijelo Unije, treća zemlja ili međunarodna organizacija u trenutku prijenosa u skladu s člankom 25. stavkom 2. naznače ograničenja u pogledu ranijeg brisanja ili uništenja osobnih podataka, Europol briše osobne podatke u skladu s tim ograničenjima. Ako se nastavak pohranjivanja podataka smatra nužnim za izvršavanje njegovih zadaća, Europol na osnovi informacija koje su opsežnije od onih koje posjeduje dobavljač podataka traži odobrenje dobavljača podataka da nastavi čuvati podatke i pruža obrazloženje tog zahtjeva.

5.  Kada država članica, tijelo Unije, treća zemlja ili međunarodna organizacija iz nacionalnih datoteka izbrišu podatke pružene Europolu, o tome obavještavaju Europol. Europol briše podatke osim ako se nastavak čuvanja ne smatra nužnim za postizanje ciljeva Europola, na osnovi informacija koje su opširnije od onih koje posjeduje dobavljač podataka. Europol obavještava dobavljača podataka o nastavku čuvanja takvih podataka i pruža opravdanje za takvo produljeno čuvanje.

6.  Osobni podaci ne brišu se ako:

(a)  to bi štetilo interesima osobe na koji se podaci odnose i kojoj je potrebna zaštita. U tom se slučaju podaci smiju koristiti takvim slučajevima podaci se koriste samo uz izričiti i pisani pristanak dotične osobe na koju se podaci odnose. [Am. 154]

(b)  njihovu točnost osporava osoba na koju se podaci odnose, i to na period koji državama članicama ili Europolu, po potrebi, omogućava provjeru točnosti podataka;

(c)  osobni podaci moraju biti sačuvani kao dokaz ili radi uspostavljanja, izvršenja ili obrane pravnih zahtjeva; [Am. 155]

(d)  se osoba čiji se podaci obrađuju protivi njihovu brisanju i umjesto toga traži njihovo ograničeno korištenje.

Članak 38.

Sigurnost obrade podataka

1.  Europol provodi prikladne tehničke i organizacijske mjere za zaštitu osobnih podataka od nenamjernog ili nezakonitog uništenja, nenamjernog gubitka ili neovlaštenog otkrivanja, izmjena ili bilo kakvog drugog oblika neovlaštenog obrađivanja.

2.  U odnosu na automatiziranu obradu podataka, Europol provodi mjere čiji je cilj:

(a)  uskratiti neovlaštenim osobama pristup opremi za obradu podataka koja se koristi za obradu osobnih podataka (nadzor pristupa opremi);

(b)  spriječiti neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili uklanjanje nosača podataka (nadzor nosača podataka);

(c)  spriječiti neovlašteno unošenje podataka te neovlašteno pregledavanje, mijenjanje ili brisanje pohranjenih osobnih podataka (nadzor pohrane);

(d)  spriječiti korištenje sustava automatske obrade podataka neovlaštenim osobama koje se koriste opremom za prijenos podataka (nadzor korisnika);

(e)  osigurati da osobe koje su ovlaštene za korištenje sustava automatske obrade podataka imaju pristup samo podacima za koje su prema svom odobrenju za pristup ovlaštene (nadzor pristupa podacima);

(f)  osigurati mogućnost da se provjeri i utvrdi kojim tijelima su osobni podaci mogli biti ili su preneseni korištenjem opreme za priopćavanje podataka (nadzor priopćavanja);

(g)  osigurati mogućnost da se provjeri i utvrdi koji su osobni podaci uneseni u sustave automatske obrade podataka te tko ih je i kada unio (nadzor unosa);

(ga)  osigurati mogućnost provjeravanja i određivanja toga koji je član osoblja i u koje vrijeme pristupio kojim podacima (podaci o pristupu); [Am. 156]

(h)  spriječilo neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili brisanje osobnih podataka tijekom prijenosa osobnih podataka ili tijekom prijevoza nosača podataka (nadzor prijevoza);

(i)  osigurati da ugrađeni sustavi mogu, u slučaju prekida, biti odmah ponovno uspostavljeni (ponovna uspostava);

(j)  osigurati da funkcije sustava rade bez greške, da se pojave grešaka u funkcioniranju sustava odmah prijave (pouzdanost) i da se pohranjeni podaci ne mogu uništiti kvarovima u sustavu (cjelovitost).

3.  Europol i države članice utvrđuju mehanizme kako bi se osiguralo da se sigurnosne potrebe uvažavaju i izvan granica informacijskog sustava.

Članak 38.a

Tehnička i integrirana zaštita podataka

1.  Europol provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere i postupke tako da obrada ispunjava zahtjeva odredbi donesenih u skladu s ovom Uredbom i osigurava zaštitu prava osobe na koju se podaci odnose.

2.  Nadzornik provodi mehanizme kojima će se osigurati da se automatski obrađuju samo oni osobni podaci koji su nužni za svrhu obrade. [Am. 157]

Članak 38.b

Obavještavanje Europskog nadzornika za zaštitu podataka o povredi osobnih podataka

1.  U slučaju povrede osobnih podataka, Europol bez odgode i, ako je moguće, ne kasnije od 24 sata nakon što je saznao za povredu osobnih podataka, o tome obavješćuje Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Europol na zahtjev dostavlja primjereno obrazloženje u slučaju kada obavijest nije poslana u roku od 24 sata.

2.  Obaviješću iz stavka 1. mora se barem:

(a)  opisati priroda povrede osobnih podataka uključujući kategorije i broj dotičnih osoba čiji se podaci obrađuju te kategorije i broj dotičnih podataka;

(b)  predložiti mjere kojima bi se ublažili mogući štetni učinci povrede osobnih podataka;

(c)  opisati moguće posljedice povrede osobnih podataka;

(d)  opisati mjere koje je nadzornik predložio ili poduzeo kao odgovor na povredu osobnih podataka.

3.  Europol dokumentira sve povrede osobnih podataka, prikuplja činjenice povezane s povredom, posljedice i poduzete popravne mjere, čime se Europskom nadzorniku za zaštitu podataka omogućava provjeravanje sukladnosti s ovim člankom. [Am. 158]

Članak 38.c

Obavještavanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka

1.  Ako postoji vjerojatnost da povreda osobnih podataka iz članka 38.b štetno utječe na zaštitu osobnih podataka ili privatnost osobe na koju se podaci odnose, Europol bez odgode obavješćuje osobu na koju se podaci odnose o povredi osobnih podataka.

2.  Obavijest iz stavka 1. osobi na koju se podaci odnose sadržava detalje o povredi osobnih podataka te identitet i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka iz članka 44.

3.  Obavještavanje osobe na koju se podaci odnose o povredi osobnih podataka nije potrebno ako Europol dokaže da je proveo odgovarajuće tehnološke mjere zaštite, s kojima je Europski nadzornik za zaštitu podataka zadovoljan, te da su te mjere primijenjene na dotične osobne podatke pogođene povredom osobnih podataka. Navedene tehničke mjere zaštite trebaju podatke učiniti nedostupnima svim osobama koje nisu ovlaštene pristupiti im.

4.  Obavijest osobi na koju se podaci odnose može biti odgođena, zabranjena ili izostavljena ako za to postoji potreba i ako to odgovara zakonskim interesima dotične osobe:

(a)  kako bi se izbjeglo ometanje službenih, sudskih ili drugih istraga ili postupaka;

(b)  kako bi se izbjeglo dovođenje u pitanje sprečavanje, otkrivanje, istraga i progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija;

(c)  kako bi se zaštitila javna i nacionalna sigurnost;

(d)  kako bi se zaštitila prava i slobode trećih strana. [Am. 159]

Članak 39.

Pravo osobe na koju se podaci odnose na pristup podacima

1.  Svaka osoba na koju se podaci odnose ima pravo u razumnim intervalima dobiti informaciju o tome obrađuje li Europol informacije vezane uz nju. Ako se takvi osobni podaci obrađuju, Europol pruža osobi na koju se podaci odnose barem sljedeće informacije: [Am. 160]

(a)  potvrdu o tome obrađuju li se podaci koji se na nju odnose;

(b)  barem informaciju o svrhama obrade, kategorijama dotičnih podataka, razdoblju u kojem će podaci biti pohranjeni i primateljima kojima se podaci otkrivaju; [Am. 161]

(c)  priopćenje u razumljivom obliku o podacima koji se obrađuju i svim dostupnim informacijama o njihovim izvorima.

(ca)  podaci o pravnoj osnovi na temelju koje se obrađuju podaci; [Am. 162]

(cb)  postojanje prava da se od Europola zatraži ispravak, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se tiču osobe čiji se podaci obrađuju; [Am. 163]

(cc)  kopija podataka koji se obrađuju. [Am. 164]

2.  Svaki subjekt obrade podataka kojiSvaka osoba na koju se podaci odnose koja želi primijeniti ostvariti pravo pristupa na pristup osobnim podacima može u tu svrhu besplatno za to podnijeti zahtjev tijelu koje je imenovano u imenovanom za tu svrhu u državi članici po njegovom vlastitom izboru bez stvaranja pretjeranih troškova. To tijelo zahtjev bez odlaganja upućuje Europolu, a, u svakom slučaju, u roku od mjesec dana od primitka. Europol potvrđuje primitak zahtjeva. [Am. 165 i 234]

3.  Europol odgovara na zahtjev bez nepotrebnog odgađanja, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca od njegova primitka zahtjeva od strane nacionalnog tijela. [Am. 166]

4.  Europol se savjetuje s nadležnim tijelima dotične države članice o odluci koju će donijeti. Odluka o pristupu podacima ovisi o bliskoj suradnji između Europola i država članica kojih se izravno tiče pristup osobe na koju se podaci odnose takvim podacima. Ako država članica ima prigovor na prijedlog Europolovog odgovora, ona obavještava Europol o razlozima svog prigovora.

5.  Pružanje informacija kao odgovor na zahtjev u okviru stavka 1. Pristup osobnim podacima odbija se samo ili ograničava ako je to takvo djelomično ili potpuno odbijanje nužna mjera kako bi se: [Am. 167]

(a)  omogućilo Europolu da valjano izvršava svoje zadaće;

(b)  zaštitila sigurnosti i javni poredak u državi članici ili spriječilo kazneno djelo;

(c)  osiguralo da ni jedna nacionalna istraga neće biti ugrožena;

(d)  zaštitila prava i slobode trećih strana.

Svaka odluka o ograničavanju ili odbijanju zatraženih informacija uzima u obzir temeljna prava i interese osobe na koju se podaci odnose. [Am. 168]

6.  Europol pismeno obavještava osobu na koju se podaci odnose o svakom odbijanju ili ograničavanju pristupa, o razlozima takve odluke i o njezinom pravu na ulaganje prigovora europskom nadzorniku za zaštitu podataka. Informacije o činjeničnim i pravnim razlozima na kojima se temelji ta odluka mogu se uskratiti ako bi pružanjem takvih informacija ograničenje iz stavka 5. bilo lišeno svoga učinka.

Članak 40.

Pravo na ispravljanje, brisanje i blokiranje

1.  Svaki subjekt obrade podataka ima pravo od Europola tražiti da popravi njegove osobne podatke ukoliko su nepravilni te, ako je to moguće i potrebno, da ih dopuni ili ažurira. [Am. 169]

2.  Svaka osoba na koju se podaci odnose ima pravo od Europola tražiti brisanje osobnih podataka povezanih s njom ako oni nisu više potrebni za svrhe u koje su bili zakonito prikupljeni ili se dalje zakonito ne obrađuju.

3.  Osobni podaci se umjesto brisanja blokiraju ako postoje razumne pretpostavke za vjerovati da bi brisanje moglo utjecati na zakonite interese osobe čiji se podaci obrađuju. Blokirani podaci obrađuju se samo u onu svrhu zbog koje nisu bili izbrisani.

4.  Ako su podatke opisane u stavcima 1., 2. i 3. koje drži Europol pružile treće zemlje, međunarodne organizacije ili su dobiveni kao rezultat Europolovih vlastitih analiza, Europol mijenja, briše ili blokira takve podatke te obavještava, kad je to primjereno, one od kojih potječu ti podaci. [Am. 170]

5.  Ako su podatke opisane u stavcima 1. i 2. koje drži Europol izravno Europolu pružile države članice, dotična država članica mijenja, briše ili blokira takve podatke u suradnji s Europolom.

6.  Ako su netočni podaci prenijeti drugim prikladnim sredstvima, ako su greške u podacima koje su pružile države članice nastale zbog pogreške pri prijenosu, ako su prenijeti kršenjem ove Uredbe ili nastali njihovim unošenjem, preuzimanjem ili pohranjivanjem na neprikladan način ili kršenjem ove Uredbe od strane Europola, Europol mijenja ili briše podatke u suradnji s dotičnim državama članicama.

7.  U slučajevima iz stavaka 4., 5. i 6., svi primatelji takvih podataka odmah se obavještavaju. U skladu s pravilima koja se na njih primjenjuju, primatelji mijenjaju, brišu ili blokiraju te podatke u svojim sustavima.

8.  Europol bez nepotrebnog odgađanja pismeno obavještava osobu na koju se podaci odnose, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca, da su podaci koji je se tiču izmijenjeni, izbrisani ili blokirani.

9.  Europol pismeno obavještava osobu na koju se podaci odnose o svakom odbijanju izmjene, o brisanju ili blokiranju te o mogućnosti ulaganja pritužbe europskom nadzorniku za zaštitu podataka i traženju pravnog lijeka.

Članak 41.

Odgovornost u pitanjima zaštite podataka

1.  Europol pohranjuje osobne podatke tako da osigurava da se njihov izvor može utvrditi sukladno članku 23.

1a.  Europol pohranjuje osobne podatke kako bi se mogli ispraviti i brisati. [Am. 171]

2.  Odgovornost za kakvoću osobnih podataka iz članka 34. točke (d) ima država članica koja je dostavila te osobne podatke Europolu, a Europol za osobne podatke koje su dostavili tijela Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije, kao i za osobne podatke koje je Europol dobavio iz javno dostupnih izvora. Tijela Unije odgovorna su za kvalitetu podataka prije prijenosa i uključujući trenutak prijenosa. [Am. 172]

3.  Odgovornost za sukladnost s načelima navedenima u članku 34. točkama (a), (b), (c) i (e) ima Europol.

4.  Odgovornost za zakonitost prijenosa primjenjiva načela zaštite podataka imaju: [Am. 173]

(a)  država članica koja je dostavila podatke u slučaju podataka koje su države članice dostavile Europolu; i

(b)  Europol u slučajevima osobnih podataka koje su Europolu dostavile države članice i treće zemlje ili međunarodne organizacije.

5.  U slučaju prijenosa između Europola i tijela Unije, odgovornost za zakonitost prijenosa ima Europol. Ne dovodeći u pitanje prethodnu rečenicu, kada Europol prenosi podatke na zahtjev primatelja, i Europol i primatelj nose odgovornost za zakonitost tog prijenosa. Uz to, Europol je odgovoran za sve radnje obrađivanja podataka koje on izvršava.

Europol provjerava nadležnost primatelja i procjenjuje potrebu za prijenosom podataka. Ako se pojave dvojbe u vezi potrebe za prijenosom, Europol od primatelja traži dodatne informacije. Primatelj osigurava da potreba za prijenosom podataka može biti provjerena. Primatelj obrađuje osobne podatke samo u svrhe zbog kojih su preneseni. [Am. 174]

Članak 42.

Prethodna provjera

1.  Obrađivanje osobnih podataka u svim skupovima postupaka obrade koji služe jednoj ili nekoliko povezanih svrha u vezi sa svojim osnovnim aktivnostima će sačinjavati dio novog sustava arhiviranja koji se stvara podložni su prethodnoj provjeri kada: [Am. 175]

(a)  se obrađuju posebne kategorije podataka navedene u članku 36. stavku 2.;

(b)  vrsta obrade, posebno zbog korištenja novih tehnologija, mehanizama ili postupaka, predstavlja posebne opasnosti za temeljna prava i slobode osoba na koje se podaci odnose, a posebno za zaštitu njihovih osobnih podataka.

2.  Prethodne provjere izvršava europski nadzornik za zaštitu osobnih podataka nakon zaprimanja izvješća službenika za zaštitu podataka koji se, u slučaju nedoumice o potrebi prethodne provjere, savjetuje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

3.  Europski nadzornik za zaštitu podataka dostavlja svoje mišljenje u roku od dva mjeseca od zaprimanja izvješća. Taj se period može obustaviti u bilo kojem trenutku sve dok europski nadzornik za zaštitu osobnih podataka ne dobije dodatne zatražene informacije. Ako to zahtijeva složenost pitanja, taj se period odlukom europskog nadzornika za zaštitu podataka može i produžiti za dodatna dva mjeseca. Nisu moguća više od dva produženja. O toj se odluci obavještava Europol prije isteka početnog roka od dva mjeseca. [Am. 176]

Ako mišljenje nije dostavljeno do kraja roka od dva mjeseca, ili do kraja njegova eventualnog produljenja, ono se smatra povoljnim.

Ako je mišljenje europskog nadzornika za zaštitu podataka da prijavljeno obrađivanje može uključivati kršenje neke odredbe ove Uredbe, on će po potrebi donijeti prijedloge za izbjegavanje takvih kršenja. Kada Europol ne prilagodi radnje obrađivanja sukladno tome, europski nadzornik za zaštitu podataka može iskoristiti ovlast koju ima u sklopu članka 46. stavka 3.

4.  Europski nadzornik za zaštitu podataka vodi registar svih radnji obrađivanja o kojima je obaviješten sukladno stavku 1. Takav registar integriran je u registar iz članka 27. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

Članak 43.

Evidentiranje i dokumentacija

1.  Radi provjere zakonitosti obrade podataka, samonadzora i osiguravanja cjelovitosti podataka i sigurnosti, Europol vodi zapise o sakupljanju, izmjenama, pristupu, pronalaženju, otkrivanju, kombinaciji ili brisanju osobnih podataka. Takvi zapisi ili dokumentacija brišu se nakon tri godine, osim ako podaci nisu i dalje potrebni radi kontrole koja je u tijeku. Ne postoji mogućnost modificiranja tih zapisa. [Am. 177]

2.  Zapisi ili dokumentacija pripremljeni u skladu sa stavkom 1. na zahtjev se priopćuju europskom nadzorniku za zaštitu podataka radi nadzora zaštite podataka. Europski nadzornik za zaštitu podataka koristi te informacije samo za nadzor zaštite podataka i osiguravanje pravilnog obrađivanja podataka kao i cjelovitosti i sigurnosti podataka.

Članak 44.

Službenik za zaštitu podataka

1.  Upravni odbor imenuje službenika za zaštitu podataka koji je član osoblja. On je u izvršavanju svojih dužnosti nezavisan.

2.  Službenika za zaštitu podataka bira se na osnovi njegovih osobnih i profesionalnih kvaliteta te osobito stručnog znanja o zaštiti podataka.

3.  Odabir službenika za zaštitu podataka ne dovodi do sukoba interesa između njegove dužnosti kao službenika za zaštitu podataka i bilo koje druge službene dužnosti, osobito u odnosu na primjenu odredbi ove Uredbe.

4.  Službenik za zaštitu podataka imenuje se na razdoblje između dvije i pet godina. Moguće je njegovo ponovno imenovanje na trajanje mandata od najviše deset godina. S položaja službenika za zaštitu podataka može ga razriješiti institucija ili tijelo Zajednice koje ga je imenovalo uz pristanak europskog nadzornika za zaštitu podataka u slučaju ako više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti.

5.  Službenika za zaštitu podataka nakon njegovog imenovanja institucija ili tijelo koje ga je imenovale registrira pri europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

6.  Službenik za zaštitu podataka ne smije u pogledu svojih dužnosti primati nikakve upute.

7.  Službenik za zaštitu podataka ima sljedeće zadaće u pogledu osobnih podatka s iznimkom osobnih podataka članova osoblja Europola kao i administrativnih osobnih podataka:

(a)  nezavisno osiguravati zakonitost i sukladnost s odredbama unutarnju primjenu odredbi ove Uredbe u vezi s obradom osobnih podataka; [Am. 178]

(b)  osiguravati da se zapis o prijenosu i primitku osobnih podataka čuva u skladu s ovom Uredbom;

(c)  osiguravati da, na zahtjev, osobe na koje se podaci odnose budu obaviještene o svojim pravima iz ove Uredbe;

(d)  surađivati s osobljem Europola odgovornim za postupke, osposobljavanje i savjetovanje o obradi podataka;

(e)  surađivati s europskim nadzornikom za zaštitu podataka, posebice s obzirom na postupke obrade iz članka 42.; [Am. 179]

(f)  pripremati godišnje izvješće i o tom izvješću obavještavati Upravni odbor i europskog nadzornika za zaštitu podataka.

(fa)  djelovati kao kontaktna točka za zahtjeve za pristupom u skladu s člankom 39.; [Am. 180]

(fb)  voditi registar o svim postupcima obrade koje Europol provodi, uključujući, gdje je potrebno, podatke o svrsi, kategorijama podataka, primateljima, vremenskim ograničenjima za blokiranje i brisanje, prijenosima u treće zemlje ili međunarodne organizacije te sigurnosnim mjerama; [Am. 181]

(fc)  voditi registar o događajima i kršenjima sigurnosti koji utječu na operativne i administrativne osobne podatke. [Am. 182]

8.  Nadalje, službenik za zaštitu podataka izvršava funkcije predviđene Uredbom (EZ) br. 45/2001 u pogledu osobnih podatka članova osoblja Europola kao i administrativnih osobnih podataka. [Am. 183]

9.  Službenik za zaštitu podataka pri obavljanju svojih zadataka ima pristup svim podacima koje Europol obrađuje te pristup svim Europolovim prostorijama.Takav pristup je moguć u bilo kojem trenutku i bez prethodnog zahtjeva. [Am. 184]

10.  Ako službenik za zaštitu podataka smatra da nisu poštovane odredbe ove Uredbe o obradi osobnih podataka, on o tome obavještava izvršnog direktora sa zahtjevom da u određenom roku riješi tu neusklađenost. Ako izvrši direktor ne riješi neusklađenost obrade podataka unutar određenog roka, službenik za zaštitu podataka obavještava Upravni odbor koji dogovara rok za odgovor. Ako Upravni odbor ne riješi neusklađenost obrade podataka unutar određenog roka, službenik za zaštitu podataka upućuje predmet europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

11.  Upravni odbor usvaja provedbena pravila u vezi sa službenikom za zaštitu podataka. Ta provedbena pravila osobito se odnose na postupak odabira za mjesto službenika za zaštitu podataka i njegovo razrješenje, zadaća, dužnosti i ovlasti i jamstva kojim se osigurava neovisnosti službenika za zaštitu osobnih podataka. Europol službeniku za zaštitu osobnih podataka osigurava osoblje i sredstva potrebna za izvršavanje njegovih dužnosti. Članovi tog osoblja imaju pristup osobnim podacima koji se obrađuju u Europolu i pristup prostorijama Europola samo do one mjere koja je potrebna za izvršavanje njihovih zadaća. Takav pristup je moguć u bilo kojem trenutku i bez prethodnog zahtjeva. [Am. 185]

11a.  Europski nadzornik za zaštitu podataka raspolaže potrebnim sredstvima za ispunjavanje svojih zadataka. [Am. 186]

Članak 45.

Nadzor nacionalnog nadzornog tijela

1.  Svaka država članica imenuje nacionalno nadzorno tijelo koje ima, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, zadaću nezavisnog nadzora dopustivosti prijenosa, njegovog dohvata i svakog obavještavanja Europola o osobnim podacima od strane dotične države članice te provjeravanja krše li takav prijenos, dohvat ili obavještavanje prava osobe na koju se podaci odnose. U tu svrhu nacionalno nadzorno tijelo ima pristup, u prostorijama nacionalne jedinice ili časnika za vezu, podacima koje je Europolu dostavila njegova država članice u skladu s mjerodavnim nacionalnim postupcima.

2.  Radi izvršavanja svoje nadzorne funkcije, nacionalna nadzorna tijela imaju pristup uredima i dokumentima svojih časnika za vezu u Europolu.

3.  Nacionalna nadzorna tijela u skladu s mjerodavnim nacionalnim postupcima nadziru aktivnosti nacionalnih jedinica i časnika za vezu u mjeri u kojoj su takve aktivnosti relevantne za zaštitu osobnih podataka. Ona o svim radnjama poduzetima u odnosu na Europol obavještavaju europskog nadzornika za zaštitu podataka.

4.  Svaka osoba ima pravo zatražiti od nacionalnog nadzornog tijela da provjeri jesu li prijenos ili obavještavanje Europola u bilo kojem obliku o podacima povezanima s njom te pristup dotične države tim podacima zakoniti. To se pravo primjenjuje u skladu s nacionalnim zakonom države članice u kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 46.

Nadzor europskog nadzornika za zaštitu podataka

1.  Europski nadzornik za zaštitu podataka odgovoran je za nadzor i osiguravanje primjene odredaba ove Uredbe koje se odnose na zaštitu temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba u odnosu na obradu osobnih podataka koju provodi Europol te za savjetovanje Europola i osoba na koje se podaci odnose o svim pitanjima u vezi s obradom osobnih podataka. On u tu svrhu ispunjava dužnosti iz stavka 2. i primjenjuje ovlasti koje ima iz stavka 3.

2.  Europski nadzornik za zaštitu podataka ima sljedeće dužnosti u skladu s ovom Uredbom:

(a)  primati i istraživati pritužbe te u razumnom razdoblju obavještavati osobu na koju se podaci odnose o ishodu obrade;

(b)  provodi ispitivanja, bilo na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe, te u razumnom roku odmah o ishodima obavještava osobe na koje se podaci odnose; [Am. 187]

(c)  nadzirati i osiguravati primjenu odredaba ove Uredbe i svih drugih akata Unije povezanih sa zaštitom fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka koju provodi Europol;

(d)  savjetovati Europol, bilo na vlastitu inicijativu ili kao odgovor na neko savjetovanje, o svim pitanjima koja se tiču obrađivanja osobnih podataka, osobito prije donošenja unutarnjih pravila u vezi s zaštitom temeljnih prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka;

(e)  utvrđivati, javno objavljivati izuzeća, jamstva, ovlaštenja i uvjete iz članka 36. stavka 4. i pružati razloge za njih,

(f)  voditi registar postupaka obrade o kojima je obaviješten temeljem članka 42. stavka 1. i registriranih u skladu s člankom 42. stavkom 4.,

(g)  izvršavati prethodnu provjeru obrade o kojoj je obaviješten.

3.  Europski nadzornik za zaštitu podataka temeljem ove Uredbe može:

(a)  savjetovati osobe na koje se podaci odnose u vezi s ostvarenjem njihovih prava;

(b)  uputiti predmet Europolu u slučaju navodnog kršenja odredaba koje uređuju obradu osobnih podataka te po potrebi donositi prijedloge za otklanjanje tog kršenja i poboljšanje zaštite osoba na koje se podaci odnose;

(c)  narediti ispunjavanje zahtjeva za izvršavanje određenih prava u odnosu na podatke u slučajevima kada su takvi zahtjevi bili odbijeni radi kršenja članaka 39 i 40.;

(d)  upozoriti ili opomenuti Europol;

(e)  narediti ispravljanje, brisanje ili uništenje svih podataka koji su bili obrađeni kršenjem odredbi koje uređuju obradu osobnih podataka i o takvim mjerama obavijestiti treće strane kojima su podaci bili otkriveni;

(f)  narediti upravnom odboru predložiti da naredi privremenu ili konačnu djelomičnu ili potpunu zabranu obrade; [Am. 189]

(g)  proslijediti predmet Europolu te po potrebi i Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji;

(h)  proslijediti predmet Sudu Europske unije na temelju uvjeta iz Ugovora;

(i)  intervenirati u postupcima pred Sudom Europske unije.

4.  Europski nadzornik za zaštitu podataka ima ovlast:

(a)  dobiti od Europola pristup svim osobnim podacima i svim informacijama potrebnim za svoje istrage;

(b)  dobiti pristup svim prostorijama u kojima Europol obavlja svoje aktivnosti u slučaju kada postoje opravdani temelji za pretpostaviti da se tamo provode aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom.

5.  Europski nadzornik za zaštitu podataka izrađuje godišnje izvješće o aktivnostima nadzora nad Europolom. To je izvješće dio godišnjeg izvješća Europskog nadzornika za zaštitu podataka iz članka 48. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

To izvješće uključuje statističke podatke o pritužbama, upitima, istragama, obradi osjetljivih podataka, prijenosima osobnih podataka trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, prethodnim provjerama i izvješćima te o korištenju ovlasti iz stavka 3.

To se izvješće prosljeđuje i podnosi zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor te se prosljeđuje Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima. Na temelju tog izvješća, Europski parlament i Vijeće mogu zatražiti od Europskog nadzornika za zaštitu podataka da poduzme dodatne akcije kako bi osigurao primjenu odredbi ove Uredbe. [Am. 190]

6.  Članovi i osoblje europskog nadzornika za zaštitu podataka obvezani su obvezom povjerljivosti u skladu s člankom 69.

Članak 47.

Suradnja između europskog nadzornika za zaštitu podataka i nacionalnih tijela za zaštitu podataka

1.  Europski nadzornik za zaštitu podataka blisko surađuje s nacionalnim tijelima za zaštitu podataka o posebnim pitanjima za koja je potrebno nacionalno uključivanje, osobito ako europski nadzornik za zaštitu podataka ili nacionalno nadzorno tijelo pronađu velike nepodudarnosti između praksi država članica ili moguće nezakonit prijenos korištenjem Europolovih kanala za razmjenu informacija, ili u smislu pitanja koja je postavilo jedno ili više nacionalnih nadzornih tijela o provedbi i tumačenju ove Uredbe.

2.  Europski nadzornik za zaštitu podataka može, kad je to relevantno, koristiti stručnost i iskustvo nacionalnih tijela za zaštitu podataka u slučajevima izvedbi svojih dužnosti iz članka 46 stavka 1. 2. Pri provođenju aktivnosti suradnje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, članovi i osoblje nacionalnih tijela za zaštitu podataka, vodeći računa o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti, imaju jednake ovlasti kao one utvrđene u članku 46. stavku 4. i podliježu istim obavezama kao one utvrđene u članku 46. stavku 6. europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalno nadzorno tijelo, svatko djelujući unutar svoje nadležnosti, po potrebi razmjenjuju bitne informacije, pomažu jedno drugome u provođenju revizija i inspekcija, proučavaju poteškoća u tumačenju ili primjeni ove Uredbe, proučavaju probleme povezane s primjenom nezavisnog nadzora ili primjenom prava osoba na koje se podaci odnose, izrađuju usklađene prijedloge zajedničkih rješenja bilo kojeg problema te promiču svjesnost o pravima zaštite podataka. [Am. 191]

2a.  Europski nadzornik za zaštitu podataka stalno obavještava nacionalna nadzorna tijela o svim pitanjima koja su za njih relevantna. [Am. 192]

2b.  U slučajevima kad se posebna pitanja odnose na podatke koji dolaze iz jedne ili više država članica, Europski nadzornik za zaštitu podataka savjetuje se sa zainteresiranim i nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima. Europski nadzornik za zaštitu podataka ne donosi odluku o daljnjem djelovanju prije nego što zainteresirana i nadležna nacionalna nadzorna tijela ne obavijeste Europskog nadzornika za zaštitu podataka o svom stajalištu u roku koji utvrdi Europski nadzornik za zaštitu podataka, ali koji ne smije biti kraći od dva mjeseca. Europski nadzornik za zaštitu podataka posebno vodi računa o stajalištu zainteresiranih i nadležnih nacionalnih nadzornih tijela. U slučajevima kad Europski nadzornik za zaštitu podataka namjerava ne slijediti njihovo stajalište, obavještava ih o tome i daje obrazloženje. U slučajevima koje Europski nadzornik za zaštitu podataka smatra iznimno hitnim, može odlučiti hitno djelovati. U takvim slučajevima Europski nadzornik za zaštitu podataka odmah obavještava zainteresirana i nadležna nacionalna nadzorna tijela i obrazlaže hitnost situacije i poduzeta djelovanja. [Am. 193]

2c.  Europski nadzornik za zaštitu podataka savjetuje se sa zainteresiranim i nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima prije poduzimanja bilo koje radnje iz članka 46. stavka 3., točaka (e) do (h). Europski nadzornik za zaštitu podataka posebno vodi računa o stajalištu zainteresiranih i nadležnih nacionalnih nadzornih tijela koje je dostavljeno u roku koji je on odredio i koji nije kraći od dva mjeseca. Ako Europski nadzornik za zaštitu podataka ima namjeru odluči da ne slijediti stajalište nacionalnih nadzornih tijela, obavještava ih o tome i daje obrazloženje. U slučajevima koje Europski nadzornik za zaštitu podataka smatra iznimno hitnim, može odlučiti hitno djelovati. U takvim slučajevima Europski nadzornik za zaštitu podataka odmah obavještava zainteresirana i nadležna nacionalna nadzorna tijela i obrazlaže hitnost situacije i poduzeta djelovanja. Europski nadzornik za zaštitu podataka suzdržava se od poduzimanja radnji ako su sva nacionalna nadzorna tijela Europskog nadzornika za zaštitu podataka obavijestila o svom negativnom stajalištu. [Am. 194]

3.  Nacionalna nadzorna Šefovi nacionalnih nadzornih tijela i europski nadzornik za zaštitu podataka sastaju se po potrebi barem jednom godišnje kako bi raspravljali o strateškim i političkim pitanjima ili drugim pitanjima iz stavaka 1. i 2.. Trošak i održavanje takvih sjednica snosi europski nadzornik za zaštitu podataka. Poslovnik se usvaja na prvoj sjednici. Daljnje metode rada razvijaju se zajednički po potrebi. [Am. 195]

Članak 48.

Administrativni osobni podaci i podaci o osoblju [Am. 196]

Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na sve osobne podatke članova osoblja Europola kao i administrativne osobne podatke koje drži Europol. [Am. 197]

Poglavlje VIII.

PRAVNI LIJEKOVI I ODGOVORNOST

Članak 49.

Pravo na ulaganje pritužbe europskom nadzorniku za zaštitu podataka

1.  Svaka osoba na koju se podaci odnose ima pravo uložiti pritužbu europskom nadzorniku za zaštitu podataka ako smatra da obrada podataka povezanih s njom nije u skladu s odredbama ove Uredbe.

2.  Ako se pritužba odnosi na odluku kako je navedeno u članku 39. ili 40., europski nadzornik za zaštitu podataka savjetuje se s nacionalnim nadzornim tijelima ili nadležnim sudskim tijelom u državi članici koja je izvor tih podataka ili državi članici koje se to izravno tiče. Odluka europskog nadzornika za zaštitu podataka, koja može čak biti odbijanje prenošenja ikakvih informacija, donosi se u bliskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelom ili nadležnim sudskim tijelom ili u državama članicama koje su izvor tih podataka ili kojih se to izravno tiče. [Am. 198]

3.  Ako se pritužba odnosi na obradu podataka koje je država članica dostavila Eurojustu Europolu, Europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava ispravnu provedbu provjera u uskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelom države članice koja je dostavila podatke osigurava zakonitu obradu podataka u dotičnoj državi članici i ispravnu provedbu potrebnih provjera. [Am. 199]

4.  Ako se pritužba odnosi na obrađivanje podataka koje je Europol dobio od tijela EU-a, trećih zemalja ili međunarodnih organizacija, europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava da je Europol izvršio potrebne provjere.

Članak 50.

Pravo na pravni lijek protiv europskog nadzornika za zaštitu podataka

Tužbe protiv odluka europskog nadzornika za zaštitu podataka pokreću se na Sudu Europske Unije.

Članak 51.

Opće odredbe o odgovornosti i pravu na nadoknadu

1.  Ugovorna odgovornost Europola uređuje se zakonom koji se primjenjuje na predmetni ugovor.

2.  Sud Europske unije nadležan je za donošenje presuda na temelju bilo koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je sklopio Europol.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 52., u slučaju neugovorne odgovornosti, Europol u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonima država članica nadoknađuje svu štetu koju prouzroče njezini odjeli ili njezino osoblje pri obavljanju svojih dužnosti.

4.  Sud Europske unije nadležan je u sporovima za naknadu šteta iz stavka 3.

5.  Osobna odgovornost osoblja Europola prema Europolu uređuje se odredbama utvrđenima u Pravilniku o osoblju ili Uvjetima zaposlenja koji se primjenjuju na njih.

Članak 52.

Odgovornost za nepravilno obrađivanje osobnih podataka i pravo na nadoknadu

1.  Svaka osoba koja je pretrpjela štetu kao posljedicu nezakonitih radnji obrađivanja podataka ima pravo na primanje nadoknade za pretrpljenu štetu, bilo od Europola u skladu s člankom 340. UFEU-a ili od države članice u kojoj je došlo do događaja zbog kojeg je nastala šteta, u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom. Osoba pokreće postupak protiv Europola na Sudu Europske unije ili protiv države članice na nadležnom nacionalnom sudu te države članice.

2.  Svaki spor između Europola i država članica oko konačne odgovornosti za nadoknadu koja je dodijeljena nekoj osobi u skladu sa stavkom 1. upućuje se Upravnom odboru koji donosi odluku dvotrećinskom većinom svojih članova, ne dovodeći u pitanje pravo na pobijanje te odluke u skladu s člankom 263. UFEU-a.

Poglavlje IX.

PARLAMENTARNI NADZOR

Članak 53.

Zajednički parlamentarni nadzor

1.  Mehanizam za kontrolu aktivnosti Europola koju vrši Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima ostvaruje se u formi posebne zajedničke skupine za parlamentarni nadzor, koja se treba osnovati u okviru nadležnog odbora Europskog parlamenta, a članovi su joj punopravni članovi nadležnog odbora Europskog parlamenta i jedan predstavnik nadležnog odbora nacionalnog parlamenta za svaku državu članicu i zamjenik. Države članice s dvodomnim parlamentarnim sustavom mogu umjesto toga imati predstavnika iz svakog doma.

2.  Sastanke zajedničke skupine za parlamentarni nadzor uvijek saziva predsjednik nadležnog odbora Europskog parlamenta u prostorijama Europskog parlamenta. Sastancima supredsjedaju predsjednik nadležnog odbora Europskog parlamenta i predstavnik nacionalnog parlamenta države članice koja predsjeda rotirajućim predsjedništvom Vijeća.

3.  Zajednička skupina za parlamentarni nadzor nadzire primjenu odredaba ove Uredbe, pogotovo u vezi s njihovim učinkom na temeljna prava i slobode fizičkih osoba.

4.  U tu svrhu zajednička skupina za parlamentarni nadzor ima sljedeće zadaće:

1.  a) Predsjednik Upravnog odbora i izvršni direktor i predstavnik Komisije dolaze pred Europski parlament, zajedno s nacionalnim parlamentima, na njihov Odbor za parlamentarni nadzor na njegov zahtjev, kako bi raspravljali o pitanjima u vezi s Europolom, uzimajući u obzir, , po potrebi, obveze diskrecije i povjerljivosti Odbor može po potrebi odlučiti na svoje sastanke pozvati druge relevantne osobe;.

2.  b) Europski nadzornik za zaštitu podataka pojavljuje se pred zajedničkom skupinom za parlamentarni nadzor na njezin zahtjev najmanje jednom godišnje kako bi raspravljao o pitanjima u vezi sa zaštitom temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba, a posebno zaštitom podataka, u pogledu djelovanja Europola, uzimajući po potrebi u obzir obveze diskrecije i povjerljivosti. Europolovih aktivnosti koje provodi Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima primjenjuje se u skladu s ovom Uredbom.

Na sastancima zajedničke skupine za parlamentarni nadzor predočavaju se sljedeći dokumenti o kojima se raspravlja:

–  nacrt godišnjih i višegodišnjih programa rada iz članka 15.;

–  konsolidirano godišnje izvješće o aktivnostima Europola iz članka 14.

–  godišnje izvješće Europskog nadzornika za zaštitu podataka o nadzornim aktivnostima Europola iz članka 46.;

–  izvješće o ocjeni koje sastavlja Komisija kako bi se razmotrile djelotvornost i učinkovitost Europola, na koje se upućuje u članku 70.

Sljedeće osobe pojavljuje se pred zajedničkom skupinom za parlamentarni nadzor na njezin zahtjev:

–  kandidati odabrani za radno mjesto izvršnog direktora iz članka 56. stavka 2.;

–  izvršni direktor čiji se mandat planira produžiti, kako je predviđeno člankom 56. stavkom 5.;

–  izvršni direktor, kako bi podnijeli izvješće o radu.

Predsjednik Upravnog odbora obavještava zajedničku skupinu za parlamentarni nadzor prije smjene izvršnog direktora, kao i razloge i temelje za svoju odluku.

3.5.  Uz obveze obavještavanja i savjetovanja navedene u ovoj Uredbi, Europol, Europol, osim toga, vodeći računa o obvezama diskrecije i povjerljivosti zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor radi informacije, prenosi sljedeće:Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima informacije:

(a)  procjene prijetnji, strateške analize i izvješća o općim situacijama povezane s ciljevima Europola kao i rezultate studija i procjena koje je ovlastio Europol;

(b)  radne dogovore usvojene u skladu s člankom 31. stavkom 1.

6.  Zajednička skupina za parlamentarni nadzor može zatražiti sve relevantne dokumente potrebne za izvršavanje svojih zadaća uz poštovanje uvjeta iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001(18) Europskog parlamenta i Vijeća i pravila o postupanju Europskog parlamenta s povjerljivim informacijama.

7.  Zajednička skupina za parlamentarni nadzor može sastaviti sažetak zaključak o aktivnostima nadzora nad Europolom za Europski parlament. [Am. 200]

Članak 54.

Pristup Europskog parlamenta klasificiranim informacijama koje su obrađene Europolu ili putem njega

1.  S ciljem omogućavanja izvršavanja parlamentarnog nadzora nad aktivnostima Europola u skladu s člankom 53., pristup klasificiranim informacijama Europske unije i osjetljivim neklasificiranim informacijama koje obrađuje Europol ili se obrađuju putem njega, može odobrava se na zahtjev odobriti Europskom parlamentu i njegovim i kad je to relevantno zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor i njezinim predstavnicima, a nakon pristanka pružatelja informacija.

2.   S obzirom na osjetljivost i povjerljivost tih informacija, pristup povjerljivim podacima Europske unije i osjetljivim podacima koji nisu povjerljivi mora biti u skladu s osnovnim načelima i minimalnim standardima iz članka 69. pravilima o postupanju Europskog parlamenta s povjerljivim informacijama(19). Dodatni detalji su mogu biti regulirani radnim sporazumom zaključenim između Europola i Europskog parlamenta. [Am. 201]

Poglavlje X.

OSOBLJE

Članak 55.

Opće odredbe

1.  Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja drugih službenika te pravila usvojena sporazumom između institucija Unije radi davanja učinka tom Pravilniku o osoblju i Uvjetima o zaposlenju ostalih službenika primjenjuju se na osoblje Europola uz iznimku osoblja koje na dan primjene ove Uredbe potpada pod ugovore koje je Europol zaključio na način utvrđen Konvencijom o Europolu.

2.  Osoblje Europola sastoji se od privremenog osoblja i/ili ugovornog osoblja. Upravni odbor odlučuje koja se privremena mjesta predviđena planom zapošljavanja mogu popuniti samo osobljem koje je zaposleno kod nadležnih tijela država članica. Osoblje zaposleno za popunjavanje takvih mjesta je privremeno osoblje kojem može biti dodijeljen samo ugovor na određeno vrijeme koji je moguće jednom produžiti na određeno razdoblje.

2a.  Tijelo odgovorno za imenovanja u potpunosti iskorištava mogućnosti iz Pravilnika o osoblju te omogućava specijaliziranom osoblju, kao što su stručnjaci za informacijske tehnologije, više funkcijsku skupinu i platni razred u skladu s njihovim kvalifikacijama kako bi na idealan način ispunili zadaće Agencije u skladu s člankom 4. [Am. 202]

Članak 56.

Izvršni direktor

1.  Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni djelatnik Europola u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.  Izvršnog direktora imenuje Upravni odbor, u skladu s postupkom suradnje, koji se odvija na sljedeći način: s popisa kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.

S ciljem zaključivanja ugovora s izvršnim direktorom, Europol predstavlja predsjednik

(a)  na temelju popisa s najmanje tri kandidata koji je odbor koji čini predstavnik Komisije u Upravnom odboru i dva druga člana Upravnog odbora predložio nakon otvorenog i transparentnog selekcijskog postupaka, od kandidata će se zatražiti da se obrate Vijeću i zajedničkoj skupini za parlamentarni odbor i da odgovore na njihova pitanja;

(b)  Zajednička skupina za parlamentarni nadzor i Vijeće zatim će dati svoje mišljenje i navesti svoj redoslijed prednosti;

(c)  Upravni odbor imenuje izvršnog direktora uzimajući u obzir ta mišljenja.

Radi sklapanja ugovora s izvršnim direktorom, Europol zastupa predsjednik Upravnog odbora.

Kandidat kojeg izabere Upravni odbor može biti pozvan da prije imenovanja da izjavu ispred nadležnog odbora Europskog parlamenta te da odgovori na pitanja koja postave njegovi zastupnici. [Am. 203]

3.  Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja tog razdoblja Komisija provodi ocjenjivanje kojim se uzima u obzir ocjena rada izvršnog direktora te budući zadaci i izazovi Europola.

4.  Upravni odbor, nakon što zatraži mišljenje zajedničke skupine za parlamentarni nadzor te na prijedlog Komisije koja uzima u obzir ocjenu iz članka 3. Upravni odbor može jedanput produžiti mandat izvršnog direktora za najviše pet godina. [Am. 204]

5.  Upravni odbor obavještava Europski parlament ako namjerava produžiti mandat izvršnog direktora. U mjesecu koji prethodi takvom produženju mandata izvršni direktor može biti pozvan da da izjavu ispred nadležnog odbora Europskog parlamenta te da odgovori prije tog produljenja zajednička skupina za parlamentarni nadzor poziva izvršnog direktora kako bi dao na pitanja njegovih njezinih članova. [Am. 205]

6.  Izvršni direktor kojem je produžen mandat na kraju posljednjeg mandata ne smije sudjelovati u drugom postupku odabira za isto radno mjesto.

7.  Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Upravnog odbora, koja je obrazložena zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor i Vijeću.usvojene na prijedlog Komisije. [Am. 206]

8.  Upravni odbor donosi odluke o imenovanju, produženju mandata i smjenjivanju izvršnog direktora i/ili zamjenika izvršnog(ih) direktora na osnovi dvotrećinske većine svojih članova s pravom glasa.

Članak 57.

Zamjenici izvršnog direktora

1.  Četiri zamjenika izvršnog direktor, uključujući i jednog odgovornog za osposobljavanje, pomažu Izvršnom direktoru pomažu tri zamjenika. Zamjenik izvršnog direktora za osposobljavanje odgovoran je za upravljanje Akademijom Europola i njezinim aktivnostima. Izvršni direktor utvrđuje zadaće svih ostalih. [Am. 207]

2.  Članak 56. primjenjuje se na zamjenike izvršnog direktora. S izvršnim se direktorom savjetuje prije njegovog imenovanja ili smjenjivanja.

Članak 58.

Upućeni nacionalni stručnjaci i ostalo osoblje

1.  Europol može koristiti upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u agenciji.

2.  Upravni odbor donosi odluku kojom utvrđuje pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka Europolu.

Poglavlje XI.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 59.

Proračun

1.  Procjene svih prihoda i rashoda Europola pripremaju se svake financijske godine, koja odgovara kalendarskoj godini, i prikazuju se u proračunu Europola.

2.  Proračun Europola je izjednačen u pogledu prihoda i rashoda.

3.  Ne dovodeći u pitanje ostale resurse, prihod Europola obuhvaća prilog Unije koji ulazi u opći proračun Europske unije.

4.  Europol može imati koristi od financiranja iz Unije u obliku sporazuma o delegaciji ili ad-hoc i iznimnih odobrenja bespovratnih sredstava odgovarajućih instrumenata koji podržavaju politike Unije.

5.  Rashodi Europola uključuju naknade osoblju, administrativne i infrastrukturne troškove i operativne troškove.

Članak 60.

Donošenje proračuna

1.  Izvršni direktor svake godine izrađuje nacrt izjave o procjenama prihoda i rashoda Europola za sljedeću financijsku godinu, uključujući i plan zapošljavanja, i šalje ga Upravnom odboru.

2.  Upravni odbor na osnovi tog nacrta donosi privremeni nacrt procjene o prihodima i rashodima Europola za sljedeću financijsku godinu. Taj privremeni nacrt procjene prihoda i rashoda Europola šalje se Komisiji svake godine do [datum je naznačen u Okvirnoj financijskoj uredbi]. Upravni odbor do 31. ožujka šalje i podnosi zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor, Komisiji, Vijeću i nacionalnim parlamentima konačni konačan nacrt procjene, koji uključuje i nacrt plana radnih mjesta. zapošljavanja, Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću do 31. ožujka. [Am. 208]

3.  Komisija šalje izjavu o procjeni Europskom parlamentu i Vijeću (proračunsko tijelo) zajedno s nacrtom općeg proračuna Europske unije.

4.  Na osnovi izjave o procjenama, Komisija u nacrt općeg proračuna Europske unije unosi procjene koje smatra nužnima za plan zapošljavanja i svotu priloga koju tereti opći proračun, koji će predstaviti proračunskom tijelu u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

5.  Proračunsko tijelo odobrava dodjelu doprinosa Europolu.

6.  Proračunsko tijelo usvaja Europolov plan zapošljavanja.

7.  Upravni odbor usvaja proračun Europola. On postaje konačan nakon konačnog usvajanja općeg proračuna Unije. Prema potrebi se usklađuje prema njemu.

8.  Za svaki projekt, osobito projekte građenja, za koji je vjerojatno da će imati značajan učinak na proračun, primjenjuju se odredbe [Okvirna financijska uredba].

Članak 61.

Izvršenje proračuna

1.  Proračun Europola provodi izvršni direktor.

2.  Izvršni direktor svake godine šalje proračunskom tijelu sve informacije koje se odnose na rezultate postupaka procjene.

Članak 62.

Podnošenje financijskih izvješća i izvješća o izvršenju proračuna

1.  Računovodstveni službenik Europola najkasnije do 1. ožujka nakon svake financijske godine dostavlja privremena financijska izvješća računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu.

2.  Europol šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju dostavlja Europskom parlamentu, i podnosi ga zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor, Vijeću i Revizorskom sudu najkasnije do 31. ožujka sljedeće financijske godine. [Am. 209]

3.  Računovodstveni službenik Komisije najkasnije do 31. ožujka nakon svake financijske godine dostavlja privremena financijska izvješća Europola konsolidirana s izvješćima Komisije Revizorskom sudu.

4.  Nakon primitka primjedbi Revizorskog suda na privremena financijska izvješća Europola u skladu s člankom 148. Financijske uredbe, računovodstveni službenik sastavlja završna financijska izvješća Europola. Izvršni direktor ga predaje Upravnom odboru na donošenje mišljenja.

5.  Upravni odbor daje mišljenje o završnim financijskim izvješćima Europola.

6.  Najkasnije do 1. srpnja po isteku svake financijske godine izvršni direktor prosljeđuje i podnosi završna financijska izvješća zajedno s mišljenjem Upravnog odbora Europskome parlamentu, zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu i nacionalnim parlamentima. [Am. 210]

7.  Završna financijska izvješća se objavljuju.

8.  Izvršni direktor šalje Revizorskom sudu odgovor na primjedbe objavljene u njegovom godišnjem izvješću najkasnije do [datum utvrđen u Okvirnoj financijskoj uredbi]. Taj odgovor dostavlja i Upravnom odboru.

9.  Izvršni direktor dostavlja Europskom parlamentu na njegov zahtjev sve podatke koji su potrebni za nesmetano provođenje postupka prihvaćanja izvješća o izvršenju za predmetnu financijsku godinu, u skladu s člankom 165. stavkom 3. Financijske uredbe.

10.  Europski parlament na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom prije 15. svibnja godine N + 2 prihvaćaju izvješća o izvršenju proračuna izvršnog direktora za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 63.

Financijski propisi

1.  Nakon savjetovanja s Komisijom Upravni odbor donosi financijske propise koji se primjenjuju na Europol. Propisi se ne mogu razlikovati od [Okvirne financijske uredbe] osim ako je takvo odstupanje izričito nužno za rad Europola i ako Komisija unaprijed da svoj pristanak Europski parlament obavještava se o svakom takvom odstupanju. [Am. 211]

2.  Zbog posebnosti članova mreže nacionalnih ustanova za osposobljavanje, koje su jedina tijela sa specifičnim karakteristikama i tehničkim sposobnostima za izvršavanje odgovarajućih aktivnosti osposobljavanja, ti članovi mogu dobiti bespovratna sredstva bez poziva za dostavu prijedloga u skladu s člankom 190. stavkom 1. točkom (d) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012.(20) [Am. 212]

Poglavlje XII.

RAZNE ODREDBE

Članak 64.

Pravni status

1.  Europol je tijelo Europske unije. On ima pravnu osobnost.

2.  U svakoj državi članici Europol ima najširu moguću pravnu sposobnost dodijeljenu pravnim osobama u skladu sa zakonodavstvom države članice o kojoj je riječ. Europol može osobito stjecati i raspolagati pokretnom i nepokretnom imovinom i biti stranka u sudskim postupcima.

3.  Sjedište Europola je u Haagu u Nizozemskoj.

Članak 65.

Povlastice i imunitet

1.  Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije primjenjuje se na Europol i njegovo osoblje.

2.  Privilegije i imuniteti časnika za vezu i članova njihovih obitelji predmet su sporazum između Kraljevine Nizozemske i ostalih država članica. Taj sporazum predviđa privilegije i imunitete potrebne za pravilno izvršavanje zadaća časnika za vezu.

Članak 66.

Jezični dogovori

1.  Odredbe utvrđene u Uredbi br. 1(21) primjenjuju se na Europol.

2.  Prevoditeljske usluge potrebne za rad Europola pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

Članak 67.

Transparentnost

1.  Za dokumente Europola vrijedi Uredba (EZ) br. 1049/200143 primjenjuje se na sve administrativne dokumente koje posjeduje Europol. [Am. 213]

2.  Na osnovi prijedloga izvršnog direktora, a najkasnije šest mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu, upravni odbor donosi detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u odnosu na Europolove dokumente.

3.  Odluke koje Europol donosi u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu ili tužbe pred Sudom Europske unije, u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima 228. i 263. UFEU-a.

3a.  Na svojoj internetskoj stranici Europol objavljuje popis članova svog Upravnog odbora, vanjskih i internih stručnjaka, zajedno s njihovim imovinskim karticama i životopisima. Zapisnici sa sastanaka Upravnog odbora sustavno se objavljuju. Europol može privremeno ili trajno ograničiti objavljivanje dokumenata ako bi to dovelo do rizika ugrožavanja provođenja zadaća Europola, uzimajući u obzir njegove obveze diskrecije i povjerljivosti. [Am. 214]

Članak 67.a

Prvo obavještavanje i mehanizam upozorenja

Komisija aktivira sustav za upozoravanje u slučaju ozbiljne zabrinutosti da bi Upravni odbor mogao donijeti odluke koje ne bi bile u skladu s mandatom Europola, koje bi kršile pravo Unije ili bi bile u suprotnosti s ciljevima politike Unije. U takvim slučajevima Komisija službeno postavlja pitanje Upravnom odboru te od njega traži da se suzdrži od donošenja odgovarajuće odluke. U slučaju da Upravni odbor odbije udovoljiti tom zahtjevu, Komisija o tome službeno obavještava Europski parlament i Vijeće radi brzog odgovora. Komisija može od Upravnog odbora tražiti da se suzdrži od provođenja sporne odluke sve dok predstavnici institucija još raspravljaju o tom pitanju. [Am. 215]

Članak 68.

Borba protiv prijevara

1.  Kako bi olakšao borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih djelatnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/1999, u roku od šest mjeseci od početka rada Europola, on pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF)(22) i donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Europola uz uporabu obrasca iz Priloga tom sporazumu.

2.  Europski revizorski sud ovlašten je za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika nepovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su od Europola primili sredstva Unije.

3.  OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, kako bi ustanovio eventualno postojanje slučajeva prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom kojeg financira Europol, u skladu s odredbama utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999.i Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (23)

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke Europola o bespovratnim sredstvima sadrže odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

Članak 69.

Sigurnosna pravila o zaštiti klasificiranih informacija

Europol donosi vlastita pravila o obvezama diskrecije i povjerljivosti te zaštiti klasificiranih informacija i osjetljivih neklasificiranih informacija Europske unije, vodeći računa o osnovnim načelima i minimalnim standardima Odluke 2011/292/EU. Time su, među ostalim, obuhvaćene odredbe o razmjeni, obradi i pohranjivanju takvih podataka.

Članak 70.

Ocjena i pregled

1.  Najkasnije pet godina nakon [datum primjene ove Uredbe], a potom nakon svakih pet godina, Komisija naručuje procjenu, prije svega, ocjenjivanje kako bi se ocijenili, prije svega, učinak, djelotvornost i učinkovitost Europola i njegovih njegova načina rada, kao i funkcioniranje mehanizama koje Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima koristi za nadzor aktivnosti Europola. Ocjena se osobito usmjerava na moguću potrebu prilagodbe ciljeva Europola te financijske posljedice takve prilagodbe. [Am. 216]

2.  Komisija prosljeđuje i dostavlja izvješće o ocjenjivanju zajedno sa svojim zaključcima o njemu, a ako je primjenjivo i s prijedlogom izmjene ove Uredbe, zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor, Europskom parlamentu, Vijeću, nacionalnim parlamentima i Upravnom odboru. Osim toga, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima dostavlja sve ostale informacije o ocjenjivanju, ako oni to zatraže. [Am. 217]

3.  Pri svakom drugom ocjenjivanju Komisija ocjenjuje i rezultate koje je Europol postigao u pogledu svog cilja, mandata i zadaća. Ako Komisija smatra da daljnje postojanje Europola više nije opravdano u pogledu ciljeva i zadaća koje su mu dodijeljene, ona može sukladno tome predložiti da se ova Uredba izmjeni ili stavi izvan snage u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. [Am. 218]

Članak 71.

Administrativne istrage

Aktivnosti Europola podložne su nadzoru Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. UFEU-a.

Članak 72.

Sjedište

1.  Potrebne dogovore u pogledu smještaja Europola u državi članici domaćinu te prostor koji država članica domaćin treba staviti na raspolaganje zajedno s posebnim pravilima koja se u državi članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove Upravnog odbora, osoblje Europola i članove njihovih obitelji utvrđuju se Sporazumom o sjedištu između Europola i države članice u kojoj je sjedište smješteno, donesenom nakon dobivenog odobrenja Upravnog odbora i najkasnije do [2 godine nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

2.  Država članica domaćin osigurava najbolje moguće uvjete za rad Europola, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te primjerenu prometnu povezanost.

Poglavlje XIII.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 73.

Opće pravno sljedništvo

1.  Europol osnovan ovom Uredbom glavni je pravni sljednik svih ugovora koje je zaključio, su zaključili, obveza koje je preuzeo su preuzeli i imovine koju je stekao su stekli Europol osnovan Odlukom 2009/371/PUP i CEPOL osnovan Odlukom 2005/681/PUP. [Am. 219]

2.  Ova Uredba ne utječe na pravnu snagu sporazuma koje je zaključio Europol osnovan Odlukom 2009/371/PUP prije datuma stupanja ove Uredbe na snagu.

3.  Ova Uredba ne utječe na pravnu snagu sporazuma koje je zaključio CEPOL osnovan Odlukom 2005/681/PUP prije datuma stupanja ove Uredbe na snagu. [Am. 220]

4.  Iznimno od stavka 3., Sporazum o sjedištu zaključen na osnovi Odluke 2005/681/PUP završava s datumom početka primjene ove Uredbe. [Am. 221]

Članak 74.

Prijelazna rješenja u vezi s Upravnim odborom

1.  Mandat članova Upravnog odbora CEPOL-a koji je osnovan na temelju članka 10. Odluke 2005/681/PUP završava [datum stupanja ove Uredbe na snagu]. [Am. 222]

2.  Mandat članova Upravnog odbora Europola koji je osnovan na temelju članka 37. Odluke 2009/371/PUP završava [datum početka primjene ove Uredbe].

3.  Upravni odbor koji je osnovan na temelju članka 37. Odluke 2009/371/PUP u razdoblju između datuma stupanja na snagu i datuma početka primjene:

(a)

(d)  vrši funkcije Upravnog odbora prema članku 14. ove Uredbe;

(b)  priprema usvajanje pravila o obvezama povjerljivosti i diskrecije te zaštiti povjerljivih informacija EU-a iz članka 69. ove Uredbe;

(c)  priprema sve instrumente potrebne za primjenu ove Uredbe; te

(d)  revidira nezakonodavne mjere za provedbu Odluke 2009/371/PUP kako bi omogućio Upravnom odboru osnovanom prema članku 13. ove Uredbe donošenje odluke prema članku 78. stavku 2.

4.  Komisija bez odgađanja poduzima potrebne mjere nakon stupanja ove Uredbe na snagu kako bi osigurala da Upravni odbor osnovan u skladu s člankom 13. započne s radom [datum početka primjene ove Uredbe];

5.  Najkasnije šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe države članice obavještavaju Komisiju o imenima osoba koje su imenovale kao članove i zamjenike članova Upravnog odbora, u skladu s člankom 13.

6.  Upravni odbor osnovan prema članku 13. ove Uredbe održava svoju prvu sjednicu [datum početka primjene ove Uredbe]. Tom prigodom, po potrebi, donosi odluku sukladno članku 78. stavku 2.

6a.  Upravni odbor sastavlja detaljne odredbe kojima se uređuje postupak iz članka 67.a i podnosi ih Komisiji na odobrenje. [Am. 223]

Članak 75.

Prijelazne odredbe u pogledu izvršnih direktora i zamjenika direktora

1.  Izvršnom direktoru imenovanom na temelju članka 38. Odluke 2009/371/PUP dodjeljuju se za preostalo razdoblje njegovog mandata, obveze izvršnog direktora u skladu s člankom 19. ove Uredbe. Preostali uvjeti njegovog ugovora ostaju nepromijenjeni. Ako mu mandat završi nakon [datum stupanja ove Uredbe na snagu], ali prije [datum početka primjene ove Uredbe], automatski se produžuje do godine dana nakon datuma početka primjene ove Uredbe.

2.  Ako izvršni direktor nije voljan ili nije u mogućnosti postupiti u skladu sa stavkom 1., Komisija imenuje službenika Komisije koji djeluje kao privremeni izvršni direktor i izvršava dužnosti dodijeljene izvršnom direktoru na razdoblje koje nije dulje od 18 mjeseci, do imenovanja predviđenih člankom 56.

3.  Stavci 1. i 2. primjenjuju se na zamjenike direktora imenovane na temelju članka 38. Odluke 2009/371/PUP.

4.  Izvršnom direktoru CEPOL-a imenovanom na temelju članka 11. stavka 1. Odluke 2005/681/PUP dodjeljuju se, za preostalo razdoblje njegovog mandata, funkcije zamjenika izvršnog direktora za osposobljavanje Europola. Preostali uvjeti njegovog ugovora ostaju nepromijenjeni. Ako mu mandat završi nakon [datum stupanja ove Uredbe na snagu], ali prije [datum početka primjene ove Uredbe], automatski se produžuje do godine dana nakon datuma početka primjene ove Uredbe. [Am. 224]

Članak 76.

Prijelazne odredbe u pogledu proračuna

1.  Za svaku od tri proračunske godine koje slijede nakon stupanja ove Uredbe na snagu, barem 8 milijuna EUR iz operativnih troškova Europola osigurano je za osposobljavanje, kako je opisano u Poglavlju III. [Am. 225]

2.  Postupak prihvaćanja izvješća o izvršenju u smislu odobrenih proračuna na temelju članka 42. Odluke 2009/371/PUP obavlja se u skladu s pravilima uspostavljenima člankom 43. Odluke 2009/371/PUP i financijskim pravilima Europola.

Poglavlje XIV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 77.

Zamjena

Ovom Uredbom zamjenjuju zamjenjuje se i stavlja tavljaju izvan snage Odluka 2009/371/PUP i Odluka 2005/681/PUP.

Upućivanja na zamijenjene Odluke zamijenjenu odluku tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu. [Am. 226]

Članak 78.

Stavljanje izvan snage

1.  Sve zakonodavne mjere za provedbu Odluke 2009/371/PUP i Odluke 2005/681/PUP stavljaju se izvan snage počevši od dana početka primjene ove Uredbe.

2.  Sve nezakonodavne mjere kojima se provodi Odluka vrši provedba Odluke 2009/371/PUP kojom se osniva Europski policijski ured (Europol) ostaje i Odluke 2005/681/PUP kojom se osniva CEPOL ostaju na snazi nakon [datuma početka primjene ove Uredbe], osim ako Upravni odbor Europola tijekom provedbe ne odluči drukčije u provedbi ove Uredbe ne odluči drugačije. [Am. 227]

Članak 79.

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od [datum početka primjene].

Međutim, članci 73., 74. i 75. primjenjuju se od [datum stupanja ove Uredbe na snagu].

Sastavljeno u ,

Za Europski Parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Popis kaznenih djela protiv kojih Europol podržava i jača radnje nadležnih tijela država članica i njihovu međusobnu suradnju u skladu s člankom 3. stavkom 1. ove Uredbe

–  terorizam,

–  organizirani kriminal,

–  nezakonito trgovanje drogom,

–  nezakonite aktivnosti pranja novca,

–  kriminal povezan s nuklearnim i radioaktivnim tvarima,

–  nezakonito krijumčarenje imigranata,

–  trgovina ljudima,

–  kriminal povezan s motornim vozilima,

–  ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

–  nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivima,

–  otmica, nezakonito oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

–  rasizam i ksenofobija,

–  razbojništvo,

–  nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitete i umjetnička djela,

–  podvala i prijevara, uključujući prijevaru koja šteti financijskim interesima Unije,

–  reketarenje i iznuda,

–  krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

–  krivotvorenje službenih dokumenata i trgovina njima,

–  krivotvorenje novca i sredstava plaćanja,

–  računalni kriminal,

–  korupcija,

–  nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

–  nezakonita trgovina ugroženim životinjskim vrstama,

–  nezakonita trgovina ugroženim biljnim vrstama i sortama,

–  kaznena djela protiv okoliša, uključujući zagađenje iz brodova,

–  nezakonito trgovanje hormonskim tvarima i drugim poticateljima rasta,

–  seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanjee pojedinaca, posebno žena i djece. [Am. 228]

PRILOG II.

Kategorije osobnih podataka i kategorije osoba čiji se podaci skupljaju i obrađuju u svrhu unakrsne provjere sukladno članku 24. stavku 1. točki (a)

1.  Osobni podaci koji se prikupljaju i obrađuju u svrhu unakrsne provjere odnose se na:

(a)  osobe koje se, u skladu s nacionalnim zakonom dotične države članice, sumnjiči za počinjenje ili sudjelovanje u kaznenom djelu za koje je nadležan Europol ili koje su osuđene za takvo kazneno djelo;

(b)  osobe u pogledu kojih prema nacionalnog zakona dotične države članice postoje činjenične naznake ili osnove sumnje da će počiniti kazneno djelo za koje je nadležan Europol.

2.  Podaci o osobama iz stavka 1. mogu uključivati samo sljedeće kategorije osobnih podataka:

(a)  prezime, djevojačko prezime, nadimke i svake pseudonime ili lažna imena;

(b)  datum i mjesto rođenja;

(c)  državljanstvo;

(d)  spol;

(e)  mjesto boravišta, zanimanje i podaci o tome gdje se dotična osoba trenutno nalazi;

(f)  brojeve socijalnog osiguranja, vozačke dozvole, osobne isprave i putovnice; te

(g)  po potrebi, sve druge značajke koje bi mogle pomoći pri identifikaciji, uključujući i sve specifične objektivne fizičke značajke koje nisu podložne promjenama, poput daktiloskopskih podataka i profila DNK (utvrđenoga iz nekodirajućeg dijela DNK).

3.  Uz podatke iz stavka 2., mogu se prikupljati i obrađivati sljedeće kategorije osobnih podataka u vezi s osobama iz stavka 1.:

(a)  kaznena djela, navodno počinjena kaznena djela te podaci o tome kada su, gdje i kako (navodno) počinjena;

(b)  sredstva koja su se koristila ili su se mogla koristiti za počinjenje tih kaznenih djela, uključujući informacije o pravnim osobama;

(c)  odjeli koji vode slučaj te njihove brojeve predmeta;

(d)  sumnja u članstvo u kriminalnoj organizaciji;

(e)  osuđujuće presude, ako se odnose na kaznena djela iz nadležnosti Europola;

(f)  stranu koja je unijela podatke.

Ti se podaci mogu dostaviti Europolu čak i ako još ne sadrže bilo kakva upućivanja na osobe.

4.  Dodatne informacije koje posjeduju Europol ili nacionalne jedinice o osobama iz stavka 1. mogu se dostaviti svakoj nacionalnoj jedinici ili Europolu ako to netko od njih zatraži. Nacionalne jedinice postupaju u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

5.  Ako se postupci protiv dotičnih osoba pravomoćno odbace ili ako je ta osoba pravomoćno oslobođena, podaci koji se odnose na predmet u kojem je bilo koja od ovih odluka donesena, brišu se.

PRILOG III.

Kategorije osobnih podataka i kategorije osoba na koje se podaci odnose, a čiji se podaci mogu prikupljati i obrađivati u svrhu analize strateških ili drugih pitanja opće naravi te u svrhu operativnih analiza (sukladno članku 24. stavku 1. točkama (b) i (c))

1.  Osobni podaci koji se prikupljaju i obrađuju u svrhu analiza strateških ili drugih pitanja opće naravi i operativnih analiza odnose se na:

(a)  osobe koje su, u skladu s nacionalnim zakonom dotične države članice, sumnjiči za počinjenje ili sudjelovanje u kaznenom djelu za koje je nadležan Europol ili koje su osuđene za takvo kazneno djelo;

(b)  osobe u pogledu kojih prema nacionalnog zakona dotične države članice postoje činjenične naznake ili osnove sumnje da će počiniti kazneno djelo za koje je nadležan Europol.

(c)  osobe koje mogu biti pozvane da svjedoče u istragama u vezi kaznenih djela koja se obrađuju ili u naknadnim kaznenim postupcima;

(d)  osobe koje su bile žrtve nekog od kaznenih djela koja se obrađuju ili za koje određene činjenice daju razloga vjerovati da bi mogle biti žrtve takvih djela;

(e)  kontakte i suradnike; te

(f)  osobe koje mogu pružiti informacije o kaznenim djelima koja se obrađuju.

2.  Mogu se obrađivati sljedeće kategorije osobnih podataka, uključujući zajedničke administrativne podatke, kategorija osoba iz stavka 1. točaka (a) i (b):

(a)  Osobni podaci:

i.  Sadašnje prezime i bivša prezimena;

ii.  Sadašnje ime i bivša imena;

iii.  Djevojačko prezime;

iv.  Ime oca (ako je potrebno za utvrđivanje identiteta);

v.  Ime majke (ako je potrebno za utvrđivanje identiteta):

vi.  Spol;

vii.  Datum rođenja;

viii.  Mjesto rođenja;

ix.  Državljanstvo;

x.  Bračno stanje;

xi.  Pseudonim;

xii.  Nadimak;

xiii.  Preuzeto ili lažno ime;

xiv.  sadašnje i bivše boravište i/ili domicil;

(b)  Fizički opis:

i.  Fizički opis;

ii.  Osobni znaci (oznake/ožiljci/tetovaže itd.)

(c)  Način identifikacije:

i.  Osobni dokumenti/vozačka dozvola;

ii.  Brojevi nacionalne osobne iskaznice/putovnice;

iii.  Nacionalni identifikacijski broj/broj socijalnog osiguranja, ako je primjenjivo;

iv.  Vizualne slike i druge informacije o izgledu;

v.  Identifikacijske informacije s područja sudske medicine kao što su to otisci prstiju, profil DNK (utvrđen na temelju nekodirajućega dijela DNK), profil glasa, krvna grupa, informacije o zubima;

(d)  Zanimanje i vještine:

i.  Sadašnje zaposlenje i zanimanje;

ii.  Bivše zaposlenje i zanimanje;

iii.  Obrazovanje (škola/sveučilište/strukovna izobrazba);

iv.  Kvalifikacije;

v.  Vještine i ostala područja znanja (jezici/ostalo).

(e)  Ekonomske i financijske informacije:

i.  Financijski podaci (bankovni računi i kodovi, kreditne kartice itd.);

ii.  Gotovina;

iii.  Dionice/druga imovina;

iv.  Podaci o imovini;

v.  Povezanost s trgovačkim društvima;

vi.  Veze u području bankovnog i kreditnog poslovanja;

vii.  Porezni status;

viii.  Druge informacije kojima se otkriva financijsko poslovanje pojedine osobe.

(f)  Podaci o ponašanju:

i.  Stil života (kao što je življenje iznad svojih mogućnosti) i svakodnevnica;

ii.  Mjesta na kojima se osoba kreće;

iii.  Mjesta koja osoba često posjećuje;

iv.  Oružje i drugi opasni predmeti;

v.  Stupanj opasnosti;

vi.  Posebni rizici, kao što je vjerojatnost bijega, uporaba dvojnih agenata, veze s osobljem tijela za provedbu zakona;

vii.  Osobine i profili u vezi s kaznenim djelima;

viii.  Zlouporaba droga;

(g)  Kontakti i suradnici, uključujući vrstu i narav tih kontakata ili veze

(h)  Korištena sredstva komunikacije, kao što su telefon (fiksni/mobilni), faks, pozivnik dojavljivača, elektronička pošta, poštanske adrese, povezanost(i) internetom;

(i)  Korištena prometna sredstva, kao što su vozila, plovila, zrakoplovi, uključujući informacije o identitetu tih prometnih sredstava (registracijski brojevi);

(j)  Informacije u vezi s kriminalnim radnjama:

i.  Prijašnje osude;

ii.  Sumnja na umiješanost u kriminalne aktivnosti

iii.  Modi operandi;

iv.  Sredstva koja su bila ili mogu biti upotrijebljena za pripremu i/ili počinjenje kaznenih djela;

v.  Članstvo u kriminalnim skupinama/organizacijama i položaj u skupini/organizaciji;

vi.  Uloga u kriminalnoj organizaciji;

vii.  Zemljopisni raspon kriminalnih aktivnosti;

viii.  Materijal prikupljen tijekom istrage, kao što su videozapisi i fotografije;

(k)  Upućivanja na druge informacijske sustave u kojima su pohranjene informacije o dotičnoj osobi:

i.  Europol;

ii.  Policijska/carinska tijela;

iii.  Druga tijela za provedbu zakona;

iv.  Međunarodne organizacije;

v.  Javni subjekti;

vi.  Privatni subjekti.

(l)  Informacije o pravnim osobama koje su povezane s podacima iz točaka (e) i (j):

i.  Naziv pravne osobe;

ii.  Sjedište;

iii.  Datum i mjesto osnivanja;

iv.  Upravni registracijski broj;

v.  Pravni oblik;

vi.  Kapital;

vii.  Područje djelatnosti;

viii.  Nacionalne i međunarodne podružnice;

ix.  Direktori;

x.  Povezanost s bankama.

3.  „Kontakti i suradnici” navedeni u stavku 1. točki (e) osobe su za koje postoji dovoljno razloga vjerovati da se od njih mogu dobiti informacije koje se odnose na osobe iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog Priloga i koje su značajne za analizu, pod uvjetom da nisu uključene u jednu od kategorija osoba iz stavka 1. točaka (a), (b), (c), (d) i (f). „Kontakti” su one osobe koje imaju povremene kontakte s osobama iz stavka 1. točaka (a) i (b). „Suradnici” su one osobe koje imaju redovite kontakte s osobama iz stavka 1. točaka (a) i (b).

U odnosu na kontakte i suradnike, podaci iz stavka 2. mogu se po potrebi čuvati, uz uvjet da ima dovoljno razloga za pretpostaviti da su ti podaci potrebni za analizu uloge tih osoba kao kontakata ili suradnika.

U tom kontekstu, poštuje se sljedeće:

(a)  odnos tih osoba s osobama iz stavka 1. točaka (a) i (b) pojašnjava se u najkraćem mogućem roku;

(b)  ako se pretpostavka o postojanju odnosa između tih osoba i osoba iz stavka 1. točaka (a) i (b) pokaže neutemeljenom, podaci se bez odlaganja brišu;

(c)  ako su te osobe osumnjičene za počinjenje kaznenog djela koje potpada pod ciljeve Europola, ako su bile osuđene za takvo kazneno djelo ili ako prema nacionalnom pravu dotične države članice, postoje činjenične naznake ili opravdani razlozi za vjerovanje da će počiniti takvo djelo, mogu se pohraniti svi podaci iz stavka 2.;

(d)  podaci o kontaktima i suradnicima kontakata, kao i podaci o kontaktima i suradnicima suradnika ne pohranjuju se, osim podataka o vrsti i naravi njihovih kontakata ili veza s osobama iz stavka 1. točaka (a) i (b);

(e)  ako pojašnjenje na temelju prethodnih točki nije moguće, to se uzima u obzir prilikom odlučivanja o potrebi i opsegu pohrane podataka za daljnju analizu.

4.  U vezi s osobama koje su, kako je navedeno stavku 1. točki (d), bile žrtve jednog od razmatranih kaznenih djela ili za koje, na temelju određenih činjenica, postoje razlozi za vjerovanje da bi mogle biti žrtve takvih djela, mogu se pohranjivati podaci iz stavka 2. točke (a) alineje i. do stavka 2. točke (c) alineje iii. ovog Priloga, kao i sljedeće kategorije podataka:

(a)  Identifikacijski podaci žrtve;

(b)  Razlozi za viktimizaciju;

(c)  Šteta (fizička/financijska/psihološka/druga);

(d)  Treba li jamčiti anonimnost;

(e)  Je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi;

(f)  Informacije povezane s kaznenim djelovanjem koje su dale osobe iz stavka 1. točke (d) ili su preko tih osoba dobivene, uključujući informacije o njihovom odnosu s drugim osobama ako je to potrebno za identifikaciju osoba iz stavka 1. točaka (a) i (b);

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci prema stavku 2., ako postoje razlozi za pretpostaviti da su potrebni za analizu uloge osobe kao žrtve ili potencijalne žrtve.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu brišu se.

5.  U vezi s osobama koje bi, kako je navedeno u stavku 1. točki (c), mogle biti pozvane svjedočiti u istragama povezanima s razmatranim kaznenim djelima ili daljnjim kaznenim postupcima, mogu se pohraniti podaci iz stavka 2. točke (a) alineje i. do stavka 2. točke (c) alineje iii. ovog Priloga, kao i kategorije podataka koje su u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a)  informacije povezane s kaznenim djelovanjem dale su takve osobe, uključujući informacije o njihovom odnosu s drugim osobama koje su uključene u analitičku radnu datoteku;

(b)  podatak o tome treba li zajamčiti anonimnost;

(c)  podatak o tome treba li zajamčiti zaštitu i tko ju jamči;

(d)  novi identitet;

(e)  podatak o tome je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi.

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci prema stavku 2.ako postoje razlozi za pretpostaviti da su potrebni za analizu uloge takvih osoba kao svjedoka.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu brišu se.

6.  U vezi s osobama koje, kako je navedeno u stavku 1. točki (f), mogu dostaviti informacije o razmatranim kaznenim djelima, mogu se pohraniti podaci iz stavka 2. točke (a) alineje i. do stavka 2. točke (c) alineje iii. ovog Priloga, kao i kategorije podataka koje su u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a)  kodirani osobni podaci;

(b)  vrsta dostavljenih informacija;

(c)  podatak o tome treba li zajamčiti anonimnost;

(d)  podatak o tome treba li zajamčiti zaštitu i tko ju jamči;

(e)  novi identitet;

(f)  podatak o tome je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi;

(g)  negativna iskustva;

(h)  nagrade (financijske nagrade/pogodnosti).

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci prema stavku 2. ako postoje razlozi za pretpostaviti da su potrebni za analizu uloge takvih osoba kao informatora.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu brišu se.

7.  Ako u bilo kojem trenutku tijekom analize na temelju ozbiljnih i potvrđenih naznaka postane jasno da bi osoba trebala biti smještena u drugu kategoriju osoba iz ovog Priloga, a ne u kategoriju u koju je bila prvotno uključena, Europol može obrađivati samo one podatke o toj osobi koji su dopušteni u skladu s tom novom kategorijom, a svi se ostali podaci brišu.

Ako na temelju takvih naznaka postane jasno da bi osoba trebala biti uključena u dvije ili više različitih kategorija iz ovog Priloga, Europol može obrađivati sve podatke koji su dopušteni u okviru tih kategorija.

(1)SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014.
(3) Odluka Vijeća od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (SL L 121, 15.5.2009., str. 37.).
(4) SL C 316, 27.11.1995., str. 1.
(5) SJ L 256, 1.10.2005., str. 63.
(6) SL C 115, 4.5.2010., str. 1.
(7) Unijeti uputu na usvojenu Direktivu (Prijedlog: COM(2013)0048 završna verzija.).
(8) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.)
(9) Konvencija o zaštiti osoba glede automatske obrade osobnih podataka, Strasbourg, 28.1.1981.
(10) Preporuka br. R(87)15 Odbora ministara Vijeća Europe o uporabi osobnih podataka u policijskom sektoru, 17.9.1987.
(11) Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. Studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u sklopu policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30. 12.2008.., str. 60.).
(12) Uredba (EEZ, Euratom, EGSV) br. 259/68 Vijeća od 29, veljače 1968. o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i izdavanju posebnih mjera privremeno važećih za dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).
(13) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
(14) Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 1.).
(15) Odluka Vijeća br. 2011/292/EU od 31. ožujka 2011. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU (SL L 141, 27.5.2011., str. 17.).
(16) Odluka Vijeća 2005/511/PUP od 12. srpnja 2005. o zaštiti eura od krivotvorenja imenovanjem Europola središnjim uredom za sprečavanje krivotvorenja eura (SL L 185, 16.7.2005., str. 35.).
(17) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995 . o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(18) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.)
(19) Kako je utvrđeno Odlukom Predsjedništva Europskog parlamenta od 15. travnja 2013.
(20) SL L 362, 31.12.2012., str. 1.
(21) EEZ Vijeće: Uredba br. 1 kojom se određuju jezici za korištenje u Europskoj ekonomskoj zajednici. (SL 17, 6.10.1958., str. 385/58).
(22) OJ L 136, 31.5.1999, str. 15.
(23) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


Uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog usavršavanja, volontiranja i obavljanja posla za stan i hranu ***I
PDF 674kWORD 302k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog usavršavanja, volontiranja i obavljanja posla za stan i hranu (preinaka) (COM(2013)0151 – C7-0080/2013 – 2013/0081(COD))
P7_TA(2014)0122A7-0377/2013

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0151),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 79. stavak 2. točke (a) i (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0080-2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje koje je grčki Parlament podnio u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se tvrdi da nacrti zakonodavnih akata nisu u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenoga 2013.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o primjeni sustavnije metode preinaka pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 20. rujna 2013. upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za pravna pitanja (A7-0377/2013),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog osposobljavanja, dobrovoljnog rada i obavljanja posla za stan i hranu (preinaka)

P7_TC1-COD(2013)0081


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 79. stavak 2. točke (b) i (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6).

Budući da:

(1)  Potrebno je unijeti niz izmjena u Direktivu Vijeća 2004/114/EZ (7) i u Direktivu Vijeća 2005/71/EZ (8). Radi jasnoće navedene direktive trebalo bi preinačiti.

(2)  Ovom Direktivom trebalo bi dati odgovor na potrebu utvrđenu u izvješćima o provedbi dviju direktiva(9) kako bi se ispravile utvrđene slabosti, osigurala transparentnost i pravna sigurnost te dao koherentan pravni okvir za razne skupine koje u Uniju dolaze iz trećih zemalja. Stoga bi njome trebalo postojeće odredbe za različite skupine pojednostaviti i uskladiti u jedinstvenom instrumentu. Unatoč razlikama među skupinama obuhvaćenim ovom Direktivom, one dijele niz zajedničkih karakteristika što omogućava da se pitanja u vezi s njima rješavaju zajedničkim pravnim okvirom na razini Unije. [Am. 1.]

(3)  Ova Direktiva trebala bi doprinijeti Stockholmskom programu, čija je namjena usklađivanje nacionalnih zakona o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja. Imigracija izvan Unije izvor je vrlo kvalificiranih ljudi, a posebno je velika potražnja za studentima i istraživačima. Oni imaju važnu ulogu stvaranja ključne vrijednosti Unije – ljudskog kapitala – osiguravajući pametan, održiv i uključiv rast, te stoga doprinose ostvarivanju ciljeva Strategije Europa 2020.

(4)  Nedostaci naglašeni u izvješćima o provedbi dviju direktiva uglavnom se odnose na uvjete prijema, prava, postupovna jamstva, pristup studenata tržištu rada tijekom studiranja, odredbe o mobilnosti unutar Unije te nedostatku usklađenosti jer je obuhvaćanje nekih skupina, poput volontera, učenika i neplaćenih pripravnika, ostavljeno na odabir državama članicama. Naknadnim opsežnijim savjetovanjima uočena je potreba za boljim mogućnostima traženja posla za istraživače i studente te za boljom zaštitom osoba koje obavljaju poslove za stan i hranu i plaćenih pripravnika koji nisu obuhvaćeni postojećim instrumentima.

(5)  Za postupnu uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde, Ugovorom se predviđa donošenje mjera u području azila, imigracije i zaštite prava državljana trećih zemalja.

(6)  Cilj ove Direktive trebao bi biti i jačanje međuljudskih kontakata i mobilnosti kao važnih sastavnica vanjske politike Unije, posebno prema zemljama obuhvaćenim europskom politikom susjedstva ili strateškim partnerima Unije. Njome bi se također trebao omogućiti bolji doprinos Globalnom pristupu migraciji i mobilnosti i njegovim partnerstvima za mobilnost koji pružaju konkretan okvir za dijalog i suradnju među državama članicama i trećim zemljama, što uključuje i olakšavanje i organiziranje regularne migracije. [Am. se ne odnosi na sve jezične verzije]

(7)  Migracija bi u svrhe navedene u ovoj Direktivi trebala promicati stvaranje i usvajanje znanja i vještina. Migracija predstavlja oblik uzajamnog obogaćivanja za migrante, njihovu zemlju podrijetla, državu članicu domaćina, te pomaže u promicanju boljeg razumijevanja među kulturama, te se njome istovremeno jačaju kulturne veze i obogaćuje kulturna raznolikost. [Am. 3.]

(8)  Ovom bi se Direktivom trebala promicati Unija kao privlačno mjesto za istraživanje i inovacije te unaprijediti položaj Unije u globalnom natjecanju za nadarene i na taj način dovesti do povećanja ukupne konkurentnosti Unije i rasta, uz istovremeno stvaranje radnih mjesta koja znatno doprinose rastu BDP-a. Otvaranje Unije državljanima trećih zemalja koji se mogu primiti u svrhe istraživanja također je dio vodeće inicijative Unije na području inovacija. Stvaranje otvorenog tržišta rada za istraživače u Uniji i istraživače iz trećih zemalja također je potvrđeno kao ključni cilj Europskog istraživačkog prostora, jedinstvenog prostora u kojem slobodno kolaju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija. [Am. 4.]

(9)  Ulazak istraživača treba olakšati postupcima za ulazak koji ne ovise o njihovu pravnom odnosu s istraživačkom organizacijom domaćinom i tako da se uz boravišnu dozvolu ne zahtijeva i radna dozvola. Taj se postupak treba temeljiti na suradnji između istraživačkih organizacija i tijela država članica nadležnih za useljavanje. Njime bi se istraživačkim organizacijama trebala dati ključna uloga u postupku ulaska, imajući na umu olakšanje i ubrzanje ulaska i boravka istraživača trećih zemalja u Uniju, uz očuvanje nadležnosti država članica u imigracijskoj politici. Istraživačke organizacije, prethodno odobrene od strane država članica, trebaju biti u stanju potpisati sporazum o gostovanju s državljaninom treće zemlje u svrhu provođenja istraživačkog projekta. Države članice trebale bi izdati boravišnu dozvolu na osnovi sporazuma o gostovanju, ako su ispunjeni uvjeti za ulazak i boravak.

(10)  S obzirom na to da se cilj ulaganja 3 % BDP-a u znanstveno istraživanje uglavnom odnosi na privatni sektor, koji će zato morati zaposliti više istraživača u budućnosti, istraživačke organizacije koje su odobrene u okviru ove Direktive trebaju dolaziti i iz javnog i iz privatnog sektora.

(11)  Da bi Unija bila privlačnija istraživačima i studentima iz trećih zemalja, članovi obitelji istraživača i studenata, kako je definirano Direktivom Vijeća 2003/86/EZ (10) s njima. Trebali bi imati koristi od odredbi o mobilnosti unutar Unije i pristup tržištu rada. [Am. 5.]

(12)  Kada je to primjereno, trebalo bi poticati države članice da kandidate s doktoratom smatraju istraživačima.

(13)  Provedba ove Direktive ne bi trebala potaknuti odljev mozgova iz država u usponu i država u razvoju. Mjere za pružanje podrške ponovnoj integraciji istraživača u njihove zemlje podrijekla treba poduzeti u suradnji sa zemljama porijekla radi uspostavljanja sveobuhvatne migracijske politike.

(14)  Kako bi se čitava Europa promovirala kao svjetsko središte izvrsnosti za studiranje i usavršavanje, trebalo bi poboljšati, pojednostaviti i olakšati uvjete za ulazak i boravak onih koji žele doći u Uniju u te svrhe. To je u skladu s ciljevima plana za modernizaciju europskih sustava visokog obrazovanja(11), posebno u kontekstu internacionalizacije visokog obrazovanja u Europi. Usklađivanje relevantnog zakonodavstva država članica radi donošenja povoljnijih propisa za državljane trećih zemalja dio je ovog nastojanja. [Am. 6.]

(15)  Kao posljedica proširenja i produbljenja Bolonjskog procesa koju je potaknula Bolonjska deklaracija(12), visokoškolski sustavi zemalja sudionica i drugih zemalja postupno su se međusobno približili. To se dogodilo zahvaljujući činjenici da su nacionalne vlasti poticale mobilnost studenata i akademskog osoblja te da su visokoškolske ustanove uvrstile mobilnost u svoje nastavne planove i programe. Sada je potrebno poboljšati odredbe o mobilnosti studenata unutar Unije. Jedan od ciljeva Bolonjske deklaracije jest učiniti europsko visoko obrazovanje privlačnijim i konkurentnijim. Bolonjski proces doveo je do stvaranja europskog prostora visokog obrazovanja. Usklađivanjem visokoškolskog obrazovanja u Europi studiranje u Europi postalo je privlačnije studentima iz trećih zemalja. Za sudjelovanje brojnih trećih zemalja u Bolonjskom procesu i u programima Unije za mobilnost studenata potrebno je uskladiti i pojednostaviti pravila mobilnosti za državljane tih zemalja. [Am. 7.]

(16)  Države članice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom utvrđuju trajanje i ostale uvjete pripremnih tečajeva za studente na koje se ova Direktiva odnosi.

(17)  Dokaz o prijemu studenta u ustanovu visokog obrazovanja mogao bi, između ostalog, uključivati i dopis ili potvrdu kojom se potvrđuje upis.

(18)  Stipendije se trebaju uzeti u obzir pri procjeni dostupnosti dostatnih sredstava.

(19)  Države članice mogle su po svojoj procjeni primijenjivati odnosno neprimijenjivati Direktivu 2004/114/EZ na školske učenike, volontere i neplaćene pripravnike, sada te skupine trebaju biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive kako bi im se olakšao ulazak i boravište te jamčila njihova prava. Ovom se Direktivom trebaju obuhvatiti i osobe koje obavljaju poslove za stan i hranu te plaćeni pripravnici kako bi im se jamčila prava i zaštita.

(20)  Na plaćene pripravnike koji dolaze raditi u Uniju u sklopu premještaja unutar korporacija ne bi se trebala odnositi ova Direktiva jer su oni obuhvaćeni [Direktivom 2013/xx/EU o premještajima unutar korporacija].

(21)  S obzirom na to da na razini Unije trenutno ne postoji pravni okvir za državljane trećih zemalja koji obavljaju poslove za stan i hranu kojim bi se osiguralo pošteno postupanje prema njima, potrebno je uvesti odredbe za rješavanje njihovih specifičnih potreba kao posebno ranjive skupine. Ovom Direktivom trebalo bi predvidjeti uvjete koje moraju ispunjavati i osobe koje obavljaju poslove za stan i hranu i udomiteljska obitelj, posebno s obzirom na njihov sporazum koji bi trebao uključivati ​​elemente kao što su džeparac koji se dobiva(13).

(22)  Nakon što su ispunjeni svi opći i posebni uvjeti za prijem, države članice trebale bi u utvrđenom roku izdati dozvolu, tj. vizu za dugotrajni boravak i/ili boravišnu dozvolu, i to se ne bi smjelo priječiti ili poništavati dodatnim uvjetima. Ako država članica izdaje boravišnu dozvolu samo na svom teritoriju i ako su svi uvjeti za prijem iz ove Direktive ispunjeni, država članica trebala bi dotičnom državljaninu treće zemlje odobriti tražene vize. [Am. 8.]

(23)  U dozvoli bi trebao biti naveden status dotičnog državljana treće zemlje, i relevantni programi Unije, uključujući mjere mobilnosti. Države članice mogu navesti dodatne informacije u papirnatom ili elektroničkom obliku, pod uvjetom da se ne radi zapravo o dodatnim uvjetima.

(24)  Različita razdoblja trajanja dozvole iz ove Direktive trebaju se temeljiti na posebnim razlozima boravka svake skupine.

(25)  Države članice podnositelju zahtjeva mogu naplatiti obradu zahtjeva za izdavanje dozvole trebale bi razmotriti ukidanje naknada za ulazak i boravak državljana trećih zemalja za potrebe ove Direktive. U slučaju da države članice od državljana trećih zemalja traže plaćanje naknada, one bi trebale biti razmjerne svrsi boravka i ne bi smjele biti prepreka za ostvarivanje ciljeva ove Direktive. [Am. 9.]

(26)  Prava koja su u okviru ove Direktive dodijeljena državljanima trećih zemalja ne bi trebala ovisiti o tome dolazi li dozvola u obliku vize za dugotrajan boravak ili boravišne dozvole.

(27)  Terminom prijem obuhvaća se ulazak državljana trećih zemalja u državu članicu i boravak u njoj radi ostvarivanje ciljeva iz ove Direktive.

(28)  Ulazak može biti odbijen po valjano obrazloženoj osnovi. Ulazak pogotovo može biti odbijen ako država članica, na temelju ocjene činjenica pojedinog slučaja, smatra da dotični državljanin treće zemlje može predstavljati opasnost za javni red, ili javnu sigurnost ili javno zdravlje. [Am. 10.]

(29)  U slučaju postojanja sumnje povezane s razlozima na kojima se temelji zahtjev za prijem državama članicama treba biti omogućeno da traže sve potrebne dokaze kako bi se utvrdila koherentnost zahtjeva, vodeći posebno računa o vrsti studiranja ili usavršavanja koje podnositelj zahtjeva namjerava pohađati, kako bi se suzbila zlouporaba i pogrešna uporaba postupka utvrđenog ovom Direktivom.

(30)  Nacionalna tijela trebaju obavijestiti državljane trećih zemalja koji državama članicama podnose zahtjev za prijem u skladu s ovom Direktivom o odluci koja je donesena o zahtjevu. To čine u pisanom obliku što je moguće ranije, a najkasnije u roku od 60 30 dana ili, što je moguće ranije, a najkasnije u roku od 30 dana u slučaju istraživača i studenata obuhvaćenih programima Unije koji uključuju mjere mobilnosti, počevši od datuma njihova zahtjeva. Države članice trebale bi podnositelja zahtjeva što prije obavijestiti o svim dodatnim informacijama koje su im potrebne za obradu zahtjeva. U slučaju da nacionalno zakon predviđa administrativnu žalbu protiv negativne odluke, nacionalna tijela trebala bi obavijestiti podnositelja zahtjeva o svojoj odluci u roku od 30 dana, počevši od dana podnošenja žalbe. [Am. 11.]

(31)  Trebalo bi olakšati mobilnost unutar Unije za istraživače, studente i plaćene pripravnike koji su državljani trećih zemalja. Ovom bi se Direktivom trebala poboljšati pravila za istraživače koja se odnose na razdoblje tijekom kojeg bi boravišna dozvola koju je izdala prva država članica trebala vrijediti u drugoj državi članici, bez sklapanja novog sporazuma o gostovanju. Trebalo bi poboljšati položaj studenta i nove skupine plaćenih pripravnika, dopuštajući im boravak u drugoj državi članici u trajanju od tri do šest mjeseci, pod uvjetom da zadovoljavaju uvjete iz ove Direktive. Za pripravnike iz trećih zemalja koji u Uniju dolaze u okviru premještaja unutar korporacija trebale bi se, u skladu s [Direktivom 2013/xx/EU o premještajima unutar korporacija], primjenjivati posebne odredbe o mobilnosti unutar Unije, definirane s obzirom na prirodu njihova premještaja.

(32)  Imigracijski propisi Unije i programi Unije koji uključuju mjere mobilnosti trebali bi se više nadopunjavati. Istraživači i studenti te volonteri i pripravnici koji su državljani trećih zemalja, obuhvaćeni takvim programima Unije trebali bi imati pravo preseljenja u druge predviđene države članice na temelju dozvole koju im je dala prva država članica, pod uvjetom da je puni popis tih država članica poznat prije ulaska u Uniju. Takva bi im dozvola trebala omogućiti mobilnost bez obaveze pružanja dodatnih informacija ili podnošenja bilo kakvih drugih zahtjeva. Potiču se države članice da olakšaju mobilnost volontera državljana trećih zemalja unutar Unije u slučaju programa volontiranja koji obuhvaćaju više od jedne države članice. [Am. 12.]

(33)  Kako bi se studentima državljanima trećih zemalja omogućilo lakše plaćanje dijela troškova studija, trebalo bi im omogućiti bolji pun pristup tržištu rada u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Direktivom što znači najmanje 20 sati tjedno. Načelo pristupa studenata tržištu rada trebalo bi se primjenjivati kao opće pravilo. Međutim, u iznimnim bi okolnostima države članice trebale moći uzeti u obzir situaciju na svojim tržištima rada, iako se time ne smije riskirati potpuno nijekanje prava na rad. [Am. 13.]

(34)  Države bi članice, u svojim nastojanjima da osiguraju kvalificiranu radnu snagu i poštuju i vrednuju rad i sveukupan doprinos studenata koji završe studij u Uniji, trebale bi tim studentima dopustiti ostanak na svom teritoriju 12 mjeseci nakon isteka prvotne dozvole kako bi spomenuti mogli istražiti mogućnosti zapošljavanja ili osnivanja poduzeća. Također bi trebale dopustiti istraživačima da učine isto po završetku njihova istraživačkog projekta, definiranog u sporazumu o gostovanju. Spomenuto ne bi trebalo rezultirati automatskim stjecanjem prava na pristup tržištu ili na osnivanje poduzeća. Od istraživača se može zatražiti da podnesu dokaz u skladu s člankom 24. [Am. 14.]

(35)  Odredbama ove Direktive ne dovodi se u pitanje nadležnost države članice da regulira broj državljana trećih zemalja koji se primaju u svrhu rada.

(36)  Kako bi se Uniju učinilo privlačnijom za istraživače, studente, učenike, pripravnike, volontere i osobe koje obavljaju posao za stan i hranu, a koji su državljani trećih zemalja, važno je osigurati pošteno postupanje prema njima u skladu s člankom 79. Ugovora. Te skupine imaju pravo da se prema njima postupa na na jednak način kao i prema državljanima države članice domaćina u skladu s Direktivom 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14). Povoljnija prava na jednako postupanje kao prema državljanima države članice domaćina na području socijalne sigurnosti, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(15), trebalo bi očuvati za istraživače državljane trećih zemalja uz prava zajamčena Direktivom 2011/98/EU. Trenutno se navedenom Direktivom predviđa mogućnost države članice da ograniči jednako postupanje na području socijalne sigurnosti, uključujući obiteljska davanja, a ta bi mogućnost ograničavanja mogla utjecati na istraživače. Osim toga, bez obzira na to daje li se pravom Unije ili nacionalnim pravom države članice studentima trećih zemalja, učenicima, volonterima, neplaćenim pripravnicima i osobama koje obavljaju poslove za stan i hranu pristup tržištu rada, oni bi trebali imati pravo na jednako postupanje kao prema državljanima države članice domaćina u pogledu pristupa robi i uslugama te opskrbe robom i uslugama stavljenima na raspolaganje javnosti. [Am. 15.]

(37)  Ova Direktiva ne bi trebala ni pod kakvim okolnostima utjecati na primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002(16).

(38)  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.

(39)  Države članice trebale bi provoditi odredbe ove Direktive bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetičkih svojstava, jezika, religije ili vjere, političkog ili nekog drugog uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imetka, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije.

(40)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011., u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prijenos pomoću jednoga ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(41)  Budući da ciljeve iz ove Direktive, tj. utvrđivanje uvjeta ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhe istraživanja, razmjene učenika, neplaćenog i plaćenog osposobljavanja, volontiranja ili obavljanja poslova za stan i hranu, države članice ne mogu dostatno ostvariti, ali se zbog opsega ili učinka mogu na bolji način ostvariti na razini EU-a, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi mjeru koja je nužna za ostvarivanje tog cilja.

(42)  Svaka država članica treba se pobrinuti da se redovito ažuriraju te da su javnosti dostupne, u prvom redu na internetu, informacije o istraživačkim organizacijama, a koje su odobrene u ovoj Direktivi, s kojima istraživači mogu sklopiti ugovor o gostovanju, informacije o uvjetima i postupcima za ulazak i boravak na njezinu teritoriju radi provođenja istraživanja kako je usvojeno u okviru ove Direktive, te informacije o ustanovama koje su definirane u ovoj Direktivi, obrazovnim programima na koje državljani trećih zemalja mogu biti primljeni te uvjetima i postupcima za ulazak i boravak na teritoriju države članice u tu svrhu.

(42.a)  Svaka država članica dužna je državljane treće zemlje obavijestiti o pravilima mjerodavnim za njihov pojedinačan slučaj kako bi osigurala transparentnost i pravnu sigurnost i na taj ih način potaknula na dolazak u Uniju. Sve informacije relevantne za postupak, što podrazumijeva opću dokumentaciju o studiju, programima razmjene ili istraživačkim programima, ali i posebne informacije o pravima i obvezama podnositelja zahtjeva stoga bi trebalo dati na način koji je državljanima trećih zemalja lako dostupan i razumljiv. [Am. 16.]

(43)  [U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji se nalazi u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.]

(44)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive i ona je stoga ne obvezuje i nije je dužna primjenjivati.

(45)  Obvezu prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju bitne izmjene u usporedbi s prethodnim direktivama. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredbi postoji prema ranijim direktivama.

(46)  Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i datuma primjene direktiva iz Priloga I. dijela B,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju:

(a)  uvjeti za ulazak državljana trećih zemalja na teritorij država članica i boravak na njemu u razdoblju duljem od 90 dana u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog usavršavanja, volontiranja i obavljanja posla za stan i hranu;

(b)  uvjeti za ulazak studenata i plaćenih pripravnika državljana trećih zemalja u države članice koje tim državljanima trećih zemalja nisu prve izdale boravišnu dozvolu na temelju ove Direktive i boravak u njima u razdoblju duljem od 90 dana;

(c)  uvjete za ulazak istraživača državljana trećih zemalja u države članice koje tim državljanima trećih zemalja nisu prve izdale boravišnu dozvolu na temelju ove Direktive i boravak u njima.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev za ulazak na teritorij države članice u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog ili neplaćenog usavršavanja, volontiranja ili obavljanja posla za stan i hranu.

2.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na državljane trećih zemalja:

(a)  koji borave u državi članici kao tražitelji azila ili su obuhvaćeni supsidijarnim oblicima zaštite ili privremenim programima zaštite;

(b)  čiji je povratak suspendiran iz činjeničnih ili pravnih razloga;

(c)  koji su članovi obitelji građana Unije koji su ostvarili svoje pravo na slobodu kretanja na području Unije;

(d)  koji imaju status osoba s dugotrajnim boravkom u državi članici u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ(17) te ostvaruju svoje pravo na boravak u drugoj državi članici radi studiranja ili stručnog usavršavanja;

(e)  koje se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice o kojoj je riječ smatra samozaposlenim osobama;

(f)  koji zajedno s članovima svojih obitelji, neovisno o njihovu državljanstvu, imaju prava na slobodu kretanja jednaka onima državljana Unije na temelju sporazumâ između Unije i država članica ili između Unije i trećih zemalja;

(g)  pripravnike koji dođu u Uniju u sklopu premještaja unutar korporacija u skladu s [Direktivom 2013/xx/EU o premještajima u sklopu korporacija].

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)  „državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. Ugovora;

(b)  „istraživač” znači državljanin treće zemlje koji ima odgovarajuću visokoškolsku spremu koja mu omogućuje pristup doktorantskim programima, a izabire ga istraživačka organizacija za provođenje istraživačkog projekta za koji se uobičajeno zahtijeva navedena stručna sprema;

(c)  „student” znači državljanin treće zemlje primljen na ustanovu visokog obrazovanja i teritorij države članice kako bi se bavio svojom glavnom djelatnosti, tj. bio redovni student na smjeru za dobivanje visokoškolske kvalifikacije priznate u državi članici, uključujući diplome, certifikate ili doktorate u ustanovama visokog obrazovanja, a koji može podrazumijevati i pripremni tečaj koji se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom odvija prije navedenog obrazovanja;

(d)  „školski učenik” znači državljanin treće zemlje kojemu je dopušten ulazak na teritorij države članice kako bi pohađao priznati program srednjoškolskog obrazovanja u sklopu programa razmjene kojim upravlja organizacija koja je za to ovlaštena od države članice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili upravnom praksom te države članice;

(e)  „neplaćeni pripravnik” znači državljanin treće zemlje kojemu je dopušten boravak na teritoriju države članice tijekom razdoblja usavršavanja za koje ne dobiva naknadu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom te države članice;

(f)  „plaćeni pripravnik” znači državljanin treće zemlje kojemu je dopušten boravak na teritoriju države članice tijekom razdoblja usavršavanja za koje dobiva naknadu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom te države članice;

(g)  „volonter” znači državljanin treće zemlje kojemu je dopušten boravak na teritoriju države članice u svrhu sudjelovanja u priznatoj shemi volontiranja;

(ga)  „pružatelj volonterskih usluga” znači organizacija odgovorna za shemu volontiranja u okviru koje djeluje državljanin treće zemlje. Te organizacije i skupine su neovisne i samoupravne, poput drugih neprofitnih subjekata kao što su javna tijela. Aktivne su u javnom prostoru, a cilj je njihovih aktivnosti, barem djelomično, da doprinesu javnom dobru(18); [Am. 17.]

(h)  „shema volontiranja” znači program aktivnosti praktične solidarnosti koji se temelji na shemi koju su priznale država članica ili Unija, a s ciljevima od općeg interesa čija svrha nije profit; [Am. 18.]

(i)  „osoba koja obavlja posao za stan i hranu” znači državljanin treće zemlje kojega je privremeno primila neka obitelj na teritoriju države članice u zamjenu za obavljanje lakih kućanskih poslova i čuvanje djece kako bi poboljšala svoje jezične sposobnosti i znanje o zemlji domaćinu u zamjenu za obavljanje lakih kućanskih poslova i čuvanje djece; [Am. [Am. se ne odnosi na sve jezične verzije]

(j)  „istraživanje” znači sustavan stvaralački rad kojim se nastoji povećati znanje, uključujući znanje o čovjeku, kulturi i društvu, kao i iskorištavanje toga znanja u svrhu pronalaženja novih mogućnosti za primjenu;

(k)  „istraživačka organizacija” znači svaka javna ili privatna organizacija koja provodi istraživanje i koju je u smislu ove Direktive odobrila država članica u skladu sa svojim zakonodavstvom ili upravnom praksom;

(l)  „obrazovna ustanova” znači javna ili privatna ustanova koja je priznata od države članice domaćina i/ili čiji su obrazovni programi priznati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili upravnom praksom te države članice na temelju transparentnih kriterija radi ostvarivanja ciljeva iz ove Direktive;

(la)  „subjekt domaćin” je obrazovna ustanova, istraživačka organizacija, poduzeće ili ustanova za stručno usavršavanje ili organizacija zadužena za program volontiranja kojoj je dodijeljen državljanin treće zemlje, bez obzira na njezin pravni oblik, uspostavljena u skladu s nacionalnim pravom na teritoriju neke države članice; [Am. 20.]

(lb)  „obitelj domaćin” je obitelj koja privremeno prima osobu koja obavlja poslove za stan i hranu te joj dopušta da sudjeluje u njezinu svakodnevnom obiteljskom životu na teritoriju neke države članice na temelju sporazuma sklopljenog između obitelji domaćina i te osobe; [Am. 21.]

(m)  „naknada” znači uplata u bilo kojem obliku primljena za pružene usluge, koja se u okviru nacionalnog zakonodavstva ili ustaljene prakse smatra sastavnim dijelom radnog odnosa;

(n)  „zaposlenje” znači izvršavanje aktivnosti koje pokrivaju neki oblik rada uređen prema nacionalnom pravu ili odgovarajućem kolektivnom sporazumu ili ustaljenoj praksi za poslodavca i pod njegovim vodstvom i nadzorom; [Am. 22.]

(na)  „poslodavac” znači svaka fizička osoba ili svaka pravna osoba za koju ili pod čijim vodstvom i/ili nadzorom se poduzima zaposlenje; [Am. 23.]

(nb)  „članovi obitelji” znači državljani trećih zemalja kako su definirani u članku 4. Direktive 2003/86/EZ; [Am. 24.]

(o)  „prva država članica” znači država članica koja je prva izdala dozvolu državljaninu treće zemlje na temelju ove Direktive;

(p)  „druga država članica” znači bilo koja država članica koja nije „prva država članica”;

(q)  „programi Unije koji sadrže mjere mobilnosti” su programi koje financira Unija kojima se promiče mobilnost državljana trećih zemalja prema Uniji;

(r)  „boravišna dozvola” znači dozvola koju su izdale vlasti države članice kojom se državljaninu treće zemlje omogućuje zakonit boravak na njezinu državnom teritoriju, u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1030/2002, ili viza za dugotrajni boravak;

(s)  „viza za dugotrajni boravak” znači dozvola koju je izdala država članica kako je predviđeno člankom 18. Schengenske konvencije ili je izdana u skladu s nacionalnim pravom država članica koje ne primjenjuju schengensku pravnu stečevinu u cijelosti;

Članak 4.

Povoljnije odredbe

1.  Ova Direktiva ne utječe na povoljnije odredbe:

(a)  bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između Unije ili Unije i država članica s jednom ili više trećih zemalja; ili

(b)  bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

2.  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da donose ili zadržavaju odredbe koje su povoljnije za osobe na koje se odnose s obzirom na članke 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25.26., 27., 28., i 29., 30., 31., 32., 33. i 34, posebno u kontekstu Partnerstava za mobilnost. [Am. 25.]

POGLAVLJE II.

PRIJEM

Članak 5.

Načelo

1.  Prijem državljana treće zemlje na temelju ove Direktive podložan je provjeri dokumenata kojima se dokazuje da ta osoba ispunjava opće uvjete iz članka 6. i posebne uvjete, ovisno o tome koji se primjenjuju na relevantnu kategoriju, navedene od članka 7. do članka 14.

2.  Nakon što su ispunjeni svi opći i posebni uvjeti za prijem, podnositelji zahtjeva stječu pravo na vizu za dugotrajni boravak i/ili boravišnu dozvolu. Ako država članica izdaje boravišnu dozvolu samo na svom teritoriju i nigdje drugdje i ako su svi uvjeti za prijem iz ove Direktive ispunjeni, država članica državljaninu treće zemlje izdaje traženu vizu.

Članak 6.

Opći uvjeti

Državljanin treće zemlje koji podnosi zahtjev za ulazak u svrhu određenu ovom Direktivom:

(a)  predočava putnu ispravu koja je važeća prema nacionalnom zakonodavstvu; države članice mogu zahtijevati da razdoblje valjanosti putne isprave pokriva barem razdoblje trajanja planiranog boravka;

(b)  ako je riječ o osobi koja je prema nacionalnom zakonodavstvu države članice domaćina maloljetna, ta osoba mora imati suglasnost roditelja ili jednakovrijedan dokument za planirani boravak;

(c)  ima zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani predmetne države članice;

(d)  nije smatra se prijetnja za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje; [Am. 26]

(e)  dostavlja dokaz, ako to država članica od te osobe zatraži, da je platila naknadu za obradu zahtjeva na temelju članka 31.

(f)  na zahtjev države članice dostaviti dokaz da će tijekom svoga boravka imati dostatna sredstva za troškove života, obuke i povratka, ne dovodeći u pitanje pojedinačno ispitivanje svakog slučaja. Dostavljanje takvog dokaza nije potrebno ako se radi o državljaninu treće zemlje koji može dokazati da prima nepovratna sredstva ili stipendiju odnosno kojem se obitelj domaćin obvezala da će ga uzdržavati ili koji je od nekog poduzeća dobio čvrstu ponudu za posao, ili ako neka organizacija za razmjenu učenika ili volonterska služba potvrdi da je odgovorna za troškove života učenika ili volontera tijekom cjelokupnog razdoblja njegovog boravka u dotičnoj državi članici. [Am. 27.]

Članak 7.

Posebni uvjeti za istraživače

1.  Povrh općih uvjeta iz članka 6., državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za prijem radi provođenje istraživanja:

(a)  predočava sporazum o gostovanju potpisan s istraživačkom organizacijom u skladu s člankom 9. stavcima 1. i 2.;

(b)  po potrebi predočava izjavu o preuzimanju financijske obveze koju je izdala istraživačka organizacija u skladu s člankom 9. stavkom 3.

2.  Države članice mogu provjeriti uvjete pod kojima je sklopljen sporazum o gostovanju.

3.  Kada je ishod provjera o kojima je riječ u stavcima 1. i 2. pozitivan, istraživačima se omogućuje ulazak na državni teritorij države članice kako bi proveli sporazum o gostovanju.

4.  Zahtjev državljana treće zemlje koji namjerava provoditi istraživanje u Uniji razmatra se i ispituje u slučaju kada taj državljanin treće zemlje boravi izvan državnog teritorija države članice u koju želi ući.

5.  Države članice, u skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom, primaju i razmatraju zahtjev podnesen kada se državljanin treće zemlje o kojem je riječ već nalazi na njihovu teritoriju. [Am. 28.]

6.  Države članice određuju trebaju li dotični istraživač ili dotična istraživačka organizacija predati zahtjev za izdavanje boravišne dozvole.

Članak 8.

Odobrenje istraživačke organizacije

1.  Svaku istraživačku organizaciju koja želi ugostiti istraživača u skladu s postupkom za ulazak koji je utvrđen ovom Direktivom, najprije za tu svrhu odobrava dotična država članica.

2.  Odobrenje istraživačkih organizacija u skladu je s postupkom predviđenim u nacionalnom zakonodavstvu ili upravnoj praksi država članica. Javne i privatne organizacije podnose zahtjeve za odobrenje u skladu sa spomenutim postupcima, temeljem svojih statutarnih zadaća ili razlogom osnivanja, ovisno o slučaju, i uz dokaz da provode istraživanje.

Odobrenje se dodjeljuje istraživačkim organizacijama na razdoblje od najmanje pet godina. U iznimnim slučajevima države članice mogu dodijeliti odobrenje za kraće razdoblje.

3.  Države članice mogu, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, zahtijevati pisanu izjavu istraživačke organizacije da će u slučaju ilegalnog boravka istraživača na državnom teritoriju države članice o kojoj je riječ biti odgovorna za naknadu troškova vezanih za njegov boravak i povratak, a koji se pokrivaju iz javnih sredstava. Financijska odgovornost istraživačke organizacije prestaje najkasnije šest mjeseci nakon prestanka važenja sporazuma o gostovanju.

4.  Države članice mogu predvidjeti da odobrene organizacije, u roku od dva mjeseca od prestanka valjanosti sporazuma o određenom gostovanju, nadležnim tijelima, koja za tu svrhu određuju države članice, dostave potvrdu da je izvršen posao u vezi sa svim istraživačkim projektima za koje je bio potpisan sporazum o gostovanju sukladno članku 9.

5.  Nadležna tijela u svakoj državi članici objavljuju i ažuriraju popise istraživačkih organizacija odobrenih u smislu ove Direktive koji se ažuriraju prilikom svake izmijene.

6.  Država članice može, među ostalim mjerama, odbiti obnoviti ili odlučiti ukinuti odobrenje istraživačke organizacije koja više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavcima 2., 3. i 4. ili u slučajevima u kojima se odobrenje steklo prijevarom ili u kojima je istraživačka organizacija potpisala sporazum o gostovanju s državljaninom treće države na prijevaran ili nemaran način. U slučaju da je odobrenje odbijeno ili ukinuto, organizaciji o kojoj je riječ može biti zabranjeno ponovno podnošenje zahtjeva za odobrenje tijekom razdoblja od najviše pet godina od dana objavljivanja odluke o povlačenju ili odbijanju produljenja.

7.  Države članice mogu u svom nacionalnom zakonodavstvu odrediti posljedice ukidanja odobrenja ili odbijanja njegova produljenja za postojeće sporazume o gostovanju, a zaključene u skladu s člankom 9., kao i posljedice za boravišne dozvole istraživača o kojima je riječ.

Članak 9.

Sporazum o gostovanju

1.  Istraživačka organizacija koja želi ugostiti istraživača s njime potpisuje sporazum o gostovanju pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. i članka 7.

Sporazum o gostovanju sadrži barem sljedeće elemente:

(a)  naziv i svrhu projekta istraživanja;

(b)  preuzetu obvezu istraživača da će dovršiti istraživački projekt;

(c)  potvrdu kojom se organizacija obvezuje da će ugostiti istraživača kako bi ta osoba mogla dovršiti istraživački projekt;

(d)  datum početka i završetka istraživačkog projekta;

(e)  podatke o pravnom odnosu između istraživačke organizacije i istraživača;

(f)  podatke o radnim uvjetima istraživača.

2.  Istraživačka organizacija može potpisati sporazum o gostovanju samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  istraživački su projekt prihvatila odgovarajuća tijela u organizaciji nakon ispitivanja:

(i)  svrhe i trajanja istraživanja kao i raspoloživih financijskih sredstava za njegovo provođenje;

(ii)  kvalifikacije istraživača s obzirom na ciljeve istraživanja uz predočenje ovjerene preslike kvalifikacije u skladu s člankom 2. točkom (b).

3.  Nakon potpisivanja sporazuma o gostovanju, od istraživačke organizacije se može zahtijevati da, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, istraživaču izda individualnu izjavu o tome da je na sebe preuzela financijsku odgovornost za troškove u smislu članka 8. stavka 3.

4.  Sporazum o gostovanju automatski prestaje vrijediti ako istraživaču nije omogućen ulazak ili ako je prestao pravni odnos između istraživača i organizacije.

5.  Istraživačke organizacije bez odgađanja obavještavaju tijelo, koje su za tu svrhu odredile države članice, o svim okolnostima koje bi mogle spriječiti provedbu sporazuma o gostovanju.

Članak 10.

Posebni uvjeti za studente

1.  Povrh općih uvjeta iz članka 6. državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za prijem radi studiranja:

(a)  dostavlja dokaz da je primljen u ustanovu visokog obrazovanja radi studiranja;

(b)  dostavlja dokaz, ako država članica to zatraži, da je ustanovi platio školarinu;

(c)  dostavlja dokaz, ako to država članica zahtijeva, o zadovoljavajućoj razini znanja jezika.

2.  Za studente koji automatski ispunjavaju uvjete za dobivanje zdravstvenog osiguranja od svih rizika za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice kao rezultat upisa u ustanovu smatra se da ispunjavaju uvjete iz članka 6. stavka 1. točke (c).

Članak 11.

Posebni uvjeti za učenike

1.   Povrh općih uvjeta iz članka 6. državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za sudjelovanje u programu razmjene učenika:

(a)  ne smije biti mlađi od najnižih godina života ni stariji od najviših godina života koje je utvrdila dotična država članica;

(b)  dostavlja dokaz o prijemu u srednjoškolsku ustanovu;

(c)  dostavlja dokaz o sudjelovanju u priznatom programu razmjene učenika kojim upravlja organizacija koja je za to ovlaštena od države članice o kojoj je riječ, u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom ili upravnom praksom;

(d)  dostavlja dokaz da organizacija za razmjenu učenika prihvaća odgovornost za njega tijekom boravka na teritoriju dotične države članice, posebno kad je riječ o uzdržavanju, pohađanju nastave, zdravstvenoj zaštiti i povratu putnih troškova;

(e)  tijekom boravka ima osiguran smještaj u obitelji koja ispunjava uvjete dotične države članice te koja je odabrana u skladu s pravilima iz programa za razmjenu učenika u kojem sudjeluje.

2.  Države članice mogu ograničiti prijem učenika koji sudjeluju programu razmjene na državljane trećih zemalja koje iste mogućnosti daju njihovim državljanima. [Am. 29.]

Članak 12.

Posebni uvjeti za neplaćene i plaćene pripravnike [Am. 30.]

1.  Povrh općih uvjeta iz članka 6., državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za plaćeni ili neplaćeni pripravnički staž:

(a)  dostavlja dokaz o sklopljenom ugovoru o usavršavanju ili ugovoru o radu koji po potrebi odobrava nadležno tijelo dotične države članice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili upravnom praksom, za pripravništvo u javnom ili privatnom poduzeću ili ustanovi za stručno usavršavanje koju je dotična država članica odobrila u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili administrativnom praksom. [Am. 31.]

(b)  dokazuje, ako to zahtijeva država članica, da ima prijašnje relevantno obrazovanje ili kvalifikacije ili stručno iskustvo kako bi mogli imati koristi od radnog iskustva. [Am. 32.]

(c)  pohađa osnovnu jezičnu izobrazbu radi stjecanja znanja koje je potrebno za pripravnički staž, ako to dotična država članica zahtijeva.

Ugovorom navedenom u točki (a) opisuje se program usavršavanja, utvrđuje njegovo trajanje, uvjeti pod kojima se pripravnika nadzire u izvedbi tog programa, radno vrijeme pripravnika, pravni odnos sa subjektom domaćinom te, ako je pripravnik plaćen, plaća koja mu se dodjeljuje.

2.  Države članice mogu zahtijevati od subjekta domaćina da izjavi da radno mjesto ne popunjava državljanin treće zemlje.

Članak 13.

Posebni uvjeti za volontere

Povrh općih uvjeta iz članka 6., državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za sudjelovanje u shemi volontiranja:

(a)  dostavlja sporazum sklopljen s organizacijom koja je u dotičnoj državi članici odgovorna za shemu/projekt volontiranja u kojem sudjeluje te u kojem su navedeni: naziv i svrha projekta volontiranja, datum početka i završetka projekta, opis zadataka volontera, uvjeti nadzora nad izvedbom tih zadataka, radno vrijeme, dostupna sredstva za pokriće putnih troškova, troškova života i stanovanja, te džeparac za cijelo razdoblje boravka i, po potrebi, usavršavanje koje će dobiti kako bi mogao obavljati svoje zadaće [Am. 33.]

(b)  dostavlja dokaz o tome da je organizacija koja je odgovorna za shemu volontiranja u kojoj sudjeluje u posjedu police osiguranja sklopljene s trećom stranom;

(c)  te ako to država članica izričito zatraži, dobiva osnovna znanja o jeziku, povijesti i političkim i društvenim strukturama te države članice.

Članak 14.

Posebni uvjeti za osobe koje obavljaju poslove za stan i hranu

Povrh općih uvjeta iz članka 6., državljanin treće zemlje koji predaje zahtjev za obavljanje poslova za stan i hranu (au pair):

(a)  ima barem 17 no ne više od 30 ili, osim u pojedinačnim opravdanim slučajevima, više od 30 godina starosti;

(b)  dostavlja dokaz da obitelj domaćin prihvaća odgovornost za njega tijekom njegova boravka na teritoriju dotične države članice, posebno kad je riječ o uzdržavanju, smještaju, zdravstvenoj zaštiti, majčinstvu ili rizicima od nesreće; [Am. 34.]

(c)  dostaviti sporazum između osobe koja obavlja poslove za stan i hranu i obitelji domaćina kojim se utvrđuju prava i obveze te osobe koje se odnose na odredbe o džeparcu koji će primati, odgovarajuće sate za kojima joj se omogućuje pohađanje tečajeva, sudjelovanje u svakodnevnim obiteljskim dužnostima, pri čemu je naveden maksimalan dnevni broj sati koji se mogu posvetiti sudjelovanju u tim dužnostima, zajedno s odobrenjem barem jednog punog slobodnog dana u tjednu i omogućavanjem toj osobi pohađanje tečajeva. [Am. 35.]

POGLAVLJE III.

ODOBRENJA I TRAJANJE BORAVKA

Članak 15.

Odobrenja

Vize za dugotrajni boravak i boravišne dozvole sadrže napomenu „istraživač”, „student”, „volonter”, „učenik”, „plaćeni pripravnik”, „neplaćeni pripravnik”ili „osoba koja radi za stan i hranu”. Kad se radi o istraživačima i studentima državljanima trećih zemalja koji u Uniju dolaze u okviru posebnog programa Unije koji sadrži mjere mobilnosti, u dozvoli se napominje naziv tog programa.

Nakon uspješnog odobrenja i izdavanja vize subjekt domaćin registrira se u sustavu za akreditaciju kako bi se olakšali budući postupci u vezi sa zahtjevima. [Am. 36.]

Članak 16.

Trajanje boravka

1.  Države članice izdaju odobrenje istraživačima za razdoblje od barem jedne godine i obnavljaju ga ako su uvjeti utvrđeni člancima 6., 7. i 9. i dalje zadovoljeni. Ako je predviđeno da istraživački projekt traje manje od godine dana, odobrenje se izdaje za razdoblje trajanja projekta.

2.  Države članice izdaju odobrenje studentima za razdoblje od barem jedne godine ili, ako studij traje duže od godine dana, za čitavo razdoblje trajanja studija i po potrebi ga obnavljaju ako su i dalje zadovoljeni uvjeti utvrđeni člancima 6. i 10. Ako je predviđeno da studij traje manje od godine dana, odobrenje se izdaje za razdoblje trajanja studija.[Am. 37.]

3.  Za učenike i osobe koje obavljaju poslove za stan i hranu države članice izdaju odobrenje kojim se pokriva čitavo razdoblje programa razmjene učenika ili razdoblje dogovoreno između obitelji domaćina i osobe koja radi za stan i hranu u trajanju od najviše godinu dana. [Am. 38.]

4.  Razdoblje valjanosti odobrenja izdanog pripravnicima odgovara trajanju pripravništva ili najviše godinu dana. U iznimnim slučajevima odobrenje može biti obnovljeno, ali samo jednom i u obliku dozvole te isključivo za vrijeme koje je potrebno za stjecanje stručne kvalifikacije koju priznaje država članica u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom ili administrativnom praksom, pod uvjetom da posjednik dozvole još uvijek zadovoljava uvjete utvrđene člancima 6. i 12.

5.  Odobrenje izdano volonterima daje se na razdoblje od najviše godinu dana. U iznimnim slučajevima, ako je trajanje relevantnog programa duže od godinu dana, tada razdoblje valjanosti obveznog odobrenja može biti produženo kako bi odgovaralo trajanju tog programa.

6.  U slučajevima kada države članice dozvole ulazak i boravak na temelju vize za dugotrajan boravak, prilikom prvog produljenja početnog razdoblja boravka izdaje se boravišna dozvola. U slučaju da se viza za dugotrajan boravak izdaje na razdoblje kraće od odobrenog razdoblja boravka, viza za dugotrajan boravak prije isteka i bez dodatnih formalnosti zamjenjuje se boravišnom dozvolom.

Članak 17.

Dodatne informacije

Države članice mogu u papirnatom obliku navesti dodatne informacije koje se odnose na boravak državljanina treće zemlje, kao što je cjelovit popis država članica u koje je istraživač ili student izjavio da namjerava ići u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (a), ili te podatke mogu pohraniti u elektroničkom formatu kao što je navedeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1030/2002 i u točki (a) stavka 16. [Am. 39.]

POGLAVLJE IV.

Razlozi za odbijanje, poništavanje ili neobnavljanje boravišne dozvole

Članak 18.

Razlozi za odbijanje dozvole

1.  Države članice odbijaju izdati boravišnu dozvolu u sljedećim slučajevima:

(a)  ako nisu ispunjeni opći uvjeti iz članka 6. ili relevantni posebni uvjeti iz članka 7. i članaka 10. do 16.;

(b)  ako su predočeni dokumenti dobiveni na prevaru, krivotvoreni ili neovlašteno izmijenjeni;

(c)  ako su subjekt domaćin ili obrazovna ustanova osnovani isključivo s ciljem olakšavanja ulaska;

(d)  ako je subjekt domaćin sankcioniran u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada i/ili ilegalnog zapošljavanja ili ne ispunjava pravne obveze koje se odnose na socijalno osiguranje i/ili poreze propisane u nacionalnom pravu ili je prijavio bankrot ili je u stečaju;

(e)  ako je obitelj domaćin ili, po potrebi, bilo koja posrednička organizacija uključena u zapošljavanje osoba koje obavljaju posao za stan i hranu sankcionirana u skladu s nacionalnim pravom zbog povrede uvjeta i/ili ciljeva zapošljavanja osoba koje obavljaju posao za stan i hranu i/ili ilegalnog zapošljavanja.

2.  Države članice mogu odbaciti zahtjev ako se čini da je subjekt domaćin namjerno ukinuo mjesta koja želi popuniti novim zahtjevom u roku od 12 mjeseci koji izravno prethode datumu podnošenja zahtjeva. odbiti izdati boravišnu dozvolu u sljedećim slučajevima:

(a)  ako je subjekt domaćin sankcioniran u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada i/ili ilegalnog zapošljavanja ili ne ispunjava pravne obveze koje se odnose na socijalno osiguranje i/ili poreze propisane u nacionalnom pravu ili je prijavio bankrot ili je u stečaju;

(b)  ako je obitelj domaćin ili, po potrebi, bilo koja posrednička organizacija uključena u zapošljavanje osoba koje obavljaju posao za stan i hranu sankcionirana u skladu s nacionalnim pravom zbog povrede uvjeta i/ili ciljeva zapošljavanja osoba koje obavljaju posao za stan i hranu i/ili ilegalnog zapošljavanja.

(c)  ako su subjekt domaćin ili obrazovna ustanova osnovani isključivo s ciljem olakšavanja ulaska. [Am. 40]

Članak 19.

Razlozi za poništavanje ili neobnavljanje boravišne dozvole

1.  Države članice poništavaju ili odbijaju obnoviti boravišnu dozvolu u sljedećim slučajevima:

(a)   ako nositelj više ne ispunjava opće uvjete iz članka 6. ili relevantne posebne uvjete iz članka 7., članaka 10. do 14. ili članka 16.;

(ab)  ako su predočena odobrenja i dokumenti dobiveni na prevaru, krivotvoreni ili neovlašteno izmijenjeni;

(b)  ako svrha boravka državljanina treće zemlje ne odgovara svrhama za koje mu je boravak dopušten;

(c)  ako je subjekt domaćin osnovan isključivo s ciljem olakšavanja ulaska;

2.  Države članice mogu poništiti boravišnu dozvolu ili odbiti njezino obnavljanje u sljedećim slučajevima:

(da)  ako subjekt domaćin ne ispunjava pravne obveze u vezi sa socijalnim osiguranjem i/ili porezima propisane u nacionalnom pravu ili je prijavio bankrot ili je u stečaju; ako se to dogodi za vrijeme studija, studentu treba ostaviti dovoljno vremena da pronađe jednakovrijedan studij da završi svoje obrazovanje;

(eb)  ako je obitelj domaćin subjekt ili, po potrebi, bilo koja posrednička organizacija uključena u zapošljavanje osoba koje obavljaju posao za stan i hranu sankcioniran u skladu s nacionalnim pravom zbog povrede uvjeta i/ili ciljeva zapošljavanja osoba koje obavljaju posao za stan i hranu i/ili ilegalnog zapošljavanja neprijavljenog rada i/ili ilegalnog zapošljavanja ili ne ispunjava pravne obveze iz nacionalnog prava u vezi sa socijalnim osiguranjem i/ili oporezivanjem ili je prijavio stečaj ili je u svakom slučaju platežno nesposoban;

(c)  ako je subjekt domaćin osnovan isključivo s ciljem olakšavanja ulaska;

(d)  ako je obitelj domaćin ili, po potrebi, bilo koja posrednička organizacija uključena u zapošljavanje osoba koje obavljaju posao za stan i hranu sankcionirana u skladu s nacionalnim pravom zbog povrede uvjeta i/ili ciljeva zapošljavanja osoba koje obavljaju posao za stan i hranu i/ili ilegalnog zapošljavanja;

(e)   ako svrha boravka državljanina treće zemlje ne odgovara svrhama za koje mu je boravak dopušten;

(f)  za studente koji ne poštuju rokove utvrđene za pristupanje gospodarskim djelatnostima u skladu s člankom 23.; ili ako taj student ne.

(g)  za studente koji ne ostvaruju prihvatljiv napredak u odgovarajućem studiju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili administrativnom praksom. Država članica o kojoj je riječ može poništiti boravišnu dozvolu ili odbiti njezino obnavljanje na toj osnovi samo odlukom u kojoj se navode konkretni razlozi koji se temelje na ocjeni obrazovne ustanove s kojom se mora savjetovati o napretku studenta, osim ako ustanova ne odgovori na zahtjev za mišljenje u razumnom razdoblju;

2.  Države članice mogu poništiti dozvolu:

(h)   iz razloga javnog reda, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Razlozi koji se odnose na javni poredak i javnu sigurnost temelje se isključivo na osobnom ponašanju dotičnog državljanina treće zemlje. Razlozi koji se odnose na javno zdravlje temelje se na objektivnoj analizi stvarnih rizika i ne primjenjuju se diskriminacijski u odnosu na državljane države članice o kojoj je riječ.

2a.  Kada država članica povuče boravišnu dozvolu iz jednoga od razloga navedenih u stavku 2. točkama (a), (b) ili (c), državljanin treće zemlje ima pravo ostati na teritoriju te države članice ako nađe drugi subjekt domaćina ili drugu obitelj domaćina kako bi završio svoj studij ili svoje istraživanje ili u drugu svrhu za koju je dozvola izdana. [Am. 41.]

Članak 20.

Razlozi za neobnavljanje boravišne dozvole

1.  Države članice mogu odbiti obnavljanje boravišne dozvole u sljedećim slučajevima:

(a)  ako su predočeno odobrenje i dokumenti dobiveni na prevaru, krivotvoreni ili neovlašteno izmijenjeni;

(b)  ako se čini da nositelj više ne ispunjava opće uvjete ulaska i boravka iz članka 6. i relevantne posebne uvjete iz članka 7., 9. i 10.;

(c)  za studente koji ne poštuju rokove utvrđene za pristupanje gospodarskim djelatnostima u skladu s člankom 23. ili ako student ne ostvaruje prihvatljiv napredak u odgovarajućem studiju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili administrativnom praksom.

2.  Države članice mogu odbiti obnoviti boravišnu dozvolu iz razloga koji se odnose na javni poredak, javnu sigurnost i javno zdravlje.[Am. 42]

POGLAVLJE V.

PRAVA

Članak 21.

Jednako postupanje

1.  Odstupajući od članka 12. stavka 2. točke (a) i (b) Direktive 2011/98/EU istraživači i studenti državljani trećih zemalja imaju pravo na jednako postupanje kao i s državljanima države članice domaćina u području obrazovanja i stručnog usavršavanja te socijalne sigurnosti, uključujući obiteljska davanja, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 883/2004 . [Am. 43.]

2.  Studenti, učenici, volonteri, neplaćeni pripravnici i osobe koje rade za stan i hranu, bez obzira na to imaju li pravo na rad u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije, imaju pravo na jednako postupanje u pogledu pristupa robi i uslugama te opskrbe robom i uslugama stavljenima na raspolaganje javnosti, uz iznimku postupaka za dobivanje mjesta stanovanja predviđenih nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 44.]

2a.  Državljani trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive i kojima je odobren ulazak i boravak na teritoriju države članice na temelju vize za dugotrajni boravak imaju pravo na jednako postupanje kao i prema državljanima zemlje domaćina kad se radi o pravima iz stavaka 1. i 2. ovog članka. [Am. 45.]

Članak 22.

Podučavanje koje provode istraživači

Istraživači kojima je odobren ulazak na osnovi ove Direktive mogu podučavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice mogu odrediti maksimalan broj sati ili dana podučavanja.

Članak 23.

Gospodarske aktivnosti studenata

1.  Izvan vremena studija i uz poštovanje propisa i uvjeta mjerodavnih za relevantnu aktivnost u državi članici domaćinu, studenti imaju pravo na zapošljavanje i mogu se baviti samostalnom gospodarskom djelatnošću. Stanje na tržištu rada u državi članici domaćinu može se uzeti u obzir, ali ne na sustavan način kojim bi se studente isključilo iz tržišta rada. [Am. 46.]

2.  Države članice po potrebi i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom studentima ili poslodavcima izdaju prethodno odobrenje.

3.  Svaka država članica određuje maksimalan broj sati tjedno ili dana ili mjeseci godišnje dopuštenih za takvu aktivnost, a koji nije manji od 20 sati tjedno ili odgovarajućeg broja dana ili mjeseci godišnje.

4.  Države članice mogu od studenata tražiti da obavješćuju tijelo koje je ovlašteno od države članice, prethodno ili na neki drugi način, o tome da se bave gospodarskom aktivnosti. Njihovi poslodavci mogu isto tako imati obvezu prethodnog obavještavanja ili obavještavanja na neki drugi način.

Članak 24.

Traženje zaposlenja i poduzetništvo za istraživače i studente

1.  Po završetku istraživanja ili studija u državi članici državljani trećih zemalja imaju pravo ostati na teritoriju te države članice u razdoblju od 18 mjeseci kako bi tražili posao ili pokrenuli poslovanje, ako su uvjeti utvrđeni u točkama (a) i (c) do (f) članka 6. i dalje ispunjeni. U razdoblju dužem od 3 šest mjeseci, a kraćem od 6 devet mjeseci, od državljana trećih zemalja može se tražiti da dostave dokaz o tome da i dalje traže posao ili da su u postupku pokretanja poslovanja. Nakon razdoblja od 6 devet mjeseci od državljana trećih zemalja može se dodatno zatražiti da dostave dokaz o tome da imaju istinsku šansu za zaposlenje ili pokretanje poslovanja.

2.  Države članice izdaju odobrenje u svrhe stavka 1. ovog članka državljaninu treće zemlje o kojem je riječ i, gdje je to bitno, članovima njegove obitelji u skladu sa svojim nacionalnim pravom, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. točke (a) i točke (c) do (f). [Am. 47.]

Članak 25.

Članovi obitelji istraživača i studenata

1.  Odstupajući od članka 3. stavka 1. i članka 8. Direktive 2003/86/EZ, spajanje obitelji ne ovisi o nositelju boravišne dozvole u svrhu istraživanja ili studija koji ima osnovane izglede za dobivanje prava na stalno boravište i koji ima minimalno boravište.

2.  Odstupajući od članka 4. stavka 1. zadnjeg podstavka i od članka 7. stavka 2. Direktive 2003/86/EZ, uvjeti i mjere za integraciju iz tih odredba mogu se primijeniti tek nakon što je dotičnim osobama odobreno spajanje obitelji.

3.  Odstupajući od prvog podstavka stavka 4. članka 5. Direktive 2003/86/EZ, boravišne dozvole za članove obitelji izdaju se, ako su uvjeti za spajanje obitelji ispunjeni, u roku od 90 dana od dana podnošenja zahtjeva i u roku od 60 dana od dana podnošenja prvog zahtjeva za članove obitelji istraživača i studenata državljana trećih zemalja obuhvaćenih relevantnim programima Unije koji uključuju mjere mobilnosti.

4.  Odstupajući od članka 13. stavaka 2. i 3. Direktive 2003/86/EZ, razdoblje valjanosti boravišne dozvole za članove obitelji jednako je razdoblju valjanosti boravišne dozvole izdane istraživaču ili studentu pod uvjetom da to dopušta rok valjanosti njihovih putnih isprava.

5.  Odstupajući od članka 14. stavka 2. druge rečenice Direktive 2003/86/EZ, države članice ne predviđaju rokove za pristup tržištu rada. [Am. 48.]

POGLAVLJE VI.

MOBILNOST MEĐU DRŽAVAMA ČLANICAMA

Članak 26.

Pravo na mobilnost među državama članicama za istraživače, studente, volontere, te plaćene pripravnike

1.  Državljanin treće zemlje, kojem je kao istraživaču odobren ulazak na temelju ove Direktive, može dio svoga istraživanja provesti u drugoj državi članici pod uvjetima iz ovog članka.

Ako istraživač ostane u drugoj državi članici u razdoblju do šest mjeseci, istraživanje se može vršiti na temelju sporazuma o gostovanju sklopljenog u prvoj državi članici, pod uvjetom da istraživač ima dostatna sredstva u toj drugoj državi članici te da nije prijetnja za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje u drugoj državi članici.

Ako istraživač ostane u drugoj državi članici dulje od šest mjeseci, države članice mogu tražiti novi sporazum o gostovanju za potrebe vršenja istraživanja u toj državi članici. Ako države članice traže boravišnu dozvolu da bi se prakticirala mobilnost, takve boravišne dozvole izdaju se u skladu s postupovnim jamstvima utvrđenima u članku 30. 29. Države članice ne traže od istraživača da napuste teritorij kako bi podnijeli zahtjev za izdavanje boravišne dozvole.

2.  Za razdoblja dulja od tri mjeseca, no ne dulja od šest mjeseci, državljaninu treće zemlje koji je primljen kao student, volonter ili plaćeni pripravnik u skladu s ovom Direktivom dopušta se da dio svoga studija/pripravničkog staža/volontiranja obavi u drugoj državi članici pod uvjetom da je prije svoga prelaska u tu državu članicu nadležnom tijelu druge države članice dostavio sljedeće:

(a)  valjanu putnu ispravu;

(b)  dokaz o zdravstvenom osiguranju za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani predmetne države članice;

(c)  dokaz da je primljen u visokoškolsku obrazovnu ustanovu ili ustanovu koja nudi usavršavanje ili subjekt domaćin koji nudi volontiranje;

(d)  dokaz da će tijekom svoga boravka imati dostatna sredstava za troškove uzdržavanja, studiranja i povratka.

3.  Radi mobilnosti studenata, volontera i pripravnika iz prve države članice u drugu državu članicu, tijela druge države članice obavještavaju o svojoj odluci tijela prve države članice. Primjenjuje se postupak suradnje utvrđen člankom 32.

4.  Državljaninu treće zemlje koji je primljen kao student može se dopustiti prelazak u drugu državu članicu dulji od šest mjeseci pod uvjetima jednakim onima koji se primjenjuju za mobilnost u razdoblju duljem od tri mjeseca, no ne duljem od šest mjeseci. Ako države članice traže novi zahtjev za boravišnu dozvolu da bi se prakticirala mobilnost u razdoblju duljem od šest mjeseci, takve dozvole izdaju se u skladu s člankom 29.

5.  Države članice ne traže od studenata, volontera ili pripravnika da napuste teritorij kako bi podnijeli zahtjev za izdavanje boravišne dozvole za mobilnost među državama članicama. [Am. 49.]

Članak 27.

Prava istraživača, volontera, neplaćenih i plaćenih pripravnika i studenata obuhvaćenih programima Unije koji uključuju mjere mobilnosti

1.  Države članice državljanima trećih zemalja koji su primljeni kao istraživači, volonteri, neplaćeni ili plaćeni pripravnici ili studenti na osnovi ove Direktive i koji su obuhvaćeni programima Unije koji uključuju mjere mobilnosti daju dozvolu koja pokriva cijelo razdoblje boravka u državi članici u kojoj:

(a)  cjelovit popis država članica u koje je istraživač, volonter, neplaćeni ili plaćeni pripravnik ili student izjavio da namjerava ići poznat je prije ulaska u prvu državu članicu;

(b)  kad se radi o studentu, podnositelj zahtjeva može dostaviti dokaz da je primljen na studij u relevantnu visokoškolsku obrazovnu ustanovu radi pohađanja tečaja ili studija;

(ba)  kad se radi o volonterima, podnositelj zahtjeva može predočiti dokaz o prijemu od relevantne organizacije ili programa pružatelja volonterskih usluga poput Europske volonterske službe;

(bb)  kad se radi o pripravnicima, podnositelj zahtjeva može predočiti dokaz o prijemu od relevantnog subjekta domaćina.

2.  Dozvolu daje prva država članica u kojoj istraživač, volonter, neplaćeni ili plaćeni pripravnik ili student boravi.

3.  Ako cjelovit popis država članica nije poznat prije ulaska u prvu državu članicu:

(a)  za istraživače se primjenjuju uvjeti iz članka 26. ako u drugoj državi članici ne borave duže od šest mjeseci;

(b)  za studente, neplaćene ili plaćene pripravnike i volontere primjenjuju se uvjeti iz članka 26. ako u drugim državama članicama borave između tri mjeseca i šest mjeseci. [Am. 50.]

Članak 28.

Boravak članova obitelji u drugoj državi članici

1.  Kad istraživač prijeđe u drugu državu članicu u skladu s člancima 26. i 27., a obitelj je već zasnovana u prvoj državi članici, članovima njegove obitelji odobrava se da ga prate ili da mu se pridruže. [Am. se ne odnosi na sve jezične verzije]

2.  U roku od mjesec dana od ulaska na teritorij druge države članice dotični članovi obitelji ili istraživač, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, pri nadležnim tijelima navedene države članice podnose zahtjev za izdavanje dozvole boravka za članove obitelji.

Ako dozvola boravka koju je članu obitelji izdala prva država članica istekne tijekom postupka ili imatelju dozvole više ne omogućuje legalan boravaka na teritoriju druge države članice, države članice osobi dozvoljavaju da boravi na njihovom teritoriju, tako da po potrebi izdaju privremenu nacionalnu dozvolu boravka ili jednakovrijednu dozvolu koja podnositelju zahtjeva omogućuje da i dalje zakonito boravi na njihovom teritoriju s istraživačem sve dok nadležna tijela druge države članice ne donesu odluku o zahtjevu.

3.  Druga država članica može od dotičnih članova obitelji zahtijevati da zajedno sa zahtjevom za izdavanje dozvole boravka prilože:

(a)  svoju dozvolu boravka za prvu državu članicu i važeći putni dokument ili ovjerene kopije tih dokumenata te vizu, ako se ona zahtijeva;

(b)  dokaz da su u prvoj državi članici boravili kao članovi obitelji istraživača;

(c)  dokaz da imaju sklopljeno zdravstveno osiguranje koje pokriva sve rizike u drugoj državi članici ili da istraživač ima takvo osiguranje za njih.

4.  Druga država članica može od istraživača zahtijevati dokaz da imatelj:

(a)  ima smještaj koji se smatra uobičajenim za obitelj te veličine u istoj regiji i koji zadovoljava općim sigurnosnim i zdravstvenim standardima dotične države članice;

(b)  ima stabilna i redovita primanja dostatna za uzdržavanje sebe i članova svoje obitelji bez traženja socijalne pomoći od dotične države članice. [Am. se ne odnosi na sve jezične verzije]

Države članice ocjenjuju takva sredstva u pogledu njihove vrste i redovitosti te mogu uzeti u obzir razinu minimalnih nacionalnih plaća i mirovina te broj članova obitelji.

POGLAVLJE VII.

POSTUPAK I TRANSPARENTNOST

Članak 29.

Postupovna jamstva i transparentnost

1.  Nadležna tijela države članice odlučuju o cjelovitom zahtjevu za izdavanje boravišne dozvole i pisanim putem, u skladu s postupkom obavještavanja utvrđenim nacionalnim pravom dotične države članice, obavještavaju podnositelja zahtjeva što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 30 dana od dana podnošenja zahtjeva i u roku od 30 dana u slučaju istraživača i studenata državljana trećih zemalja obuhvaćenih programima Unije koji uključuju mjere mobilnosti. Ako njihovo nacionalno pravo predviđa mogućnost žalbe upravnom tijelu, nadležna tijela država članica odlučuju o žalbi najkasnije u roku od 30 dana nakon dana podnošenja žalbe. [Am. 53.]

2.  Ako informacije dane u prilog zahtjevu nisu prikladne, nadležne vlasti obavještavaju podnositelja zahtjeva o svim dodatnim informacijama koje su im potrebne i prilikom registracije zahtjeva daju mu razuman rok za dopunu zahtjeva. Vremenski rok iz stavka 1. privremeno se prekida dok nadležna tijela ne dobiju tražene dodatne informacije. [Am. 54.]

3.  Dotičnog državljanina treće zemlje obavještava se o svakoj odluci kojom se odbija zahtjev za boravišnu dozvolu u skladu s postupkom obavještavanja utvrđenim u okviru relevantnog nacionalnog zakonodavstva. U obavijesti se navode moguća sredstva pravne zaštite koja su dostupna, nacionalni sud ili tijelo kojemu dotična osoba može podnijeti žalbu i rok za poduzimanje radnji i daju sve relevantne praktične informacije kojima se olakšava ostvarivanje njegovih prava. [Am. 55.]

4.  Ako je zahtjev dozvola odbijena ili je dozvola koja je izdana u skladu s ovom Direktivom povučena, dotična osoba ima pravo pokrenuti sudski postupak pred tijelima dotične države članice. [Am. 56.]

Članak 29.a

Ubrzani postupak izdavanja boravišnih dozvola ili viza studentima, učenicima i istraživačima

Između tijela države članice nadležnog za ulazak i boravak studenata, učenika ili istraživača državljana trećih zemalja i obrazovne ustanove, organizacije koja se bavi programima razmjene učenika i koja je priznata u tu svrhu ili istraživačke organizacije koju je dotična država članica odobrila u skladu sa svojom nacionalnom ili administrativnom praksom može se sklopiti sporazum o uspostavi ubrzanog postupka prijema kojim se omogućuje izdavanje boravišnih dozvola ili viza u ime dotičnog državljanina treće zemlje. [Am. 57.]

Članak 30.

Transparentnost i pristup informacijama

Države članice na raspolaganje stavljaju lako dostupne i razumljive informacije o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, a to uključuje i minimalni iznos sredstava za mjesec dana, njihova prava, sve dokumente potrebne za zahtjev te mjerodavne naknade. Države članice na raspolaganje stavljanju informacije o istraživačkim organizacijama priznatim u skladu s člankom 8. [Am. 58.]

Članak 31.

Naknade

Države članice mogu od podnositelja zahtjeva tražiti isplatu da plate naknada za obradu zahtjeva u skladu s ovom Direktivom. Iznos tih naknada ne smije biti pretjeran ili nerazmjeran na način da priječi ispunjavanje ciljeva Direktive. Kad te naknade plaća državljanin treće zemlje, on ima pravo na povrat troškova od strane subjekta domaćina odnosno obitelji domaćina. [Am. 59.]

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Kontaktne točke

1.  Države članice imenuju kontaktne točke zadužene za primanje i prosljeđivanje informacija potrebnih za provođenje članka 26. i 27.

2.  Države članice pružaju odgovarajuću razinu suradnje u okviru razmjene informacija iz stavka 1.

2a.  Države članice olakšavaju postupak podnošenja zahtjeva tako što državljanima trećih zemalja dopuštaju podnošenje zahtjeva i okončanje postupka za bilo koju državu članicu u veleposlanstvu ili konzulatu države članice koji je za podnositelja zahtjeva najpovoljniji. [Am. 60.]

Članak 33.

Statistički podaci

Svake godine, a prvi put najkasnije [ ], države članice u skladu s Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(19) podnose Komisiji statističko izvješće o broju državljana trećih zemalja koji su dobili dozvole. Povrh toga i ako je to moguće Komisiji se podnose statistički podaci o broju državljana trećih zemalja kojima je dozvola obnovljena ili povučena tijekom prethodne kalendarske godine, te se navode njihova državljanstva. Na isti se način podnose statistički podaci o članovima obitelji istraživača kojima je odobren ulazak.

Statistički podaci iz stavka 1. odnose se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavljaju se Komisiji u roku od šest mjeseci od završetka referentne godine. Prva referentna godina je1 […]

Članak 34.

Podnošenje izvješća

Komisija redovito, a prvi put [pet godina nakon datuma prijenosa ove Direktive] procjenjuje primjenu ove Direktive i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni Direktive u državama članicama te po potrebi predlaže izmjene.

Članak 35.

Prijenos

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije [dvije godine od njezina stupanja na snagu]. Odmah Komisiji dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe pri službenoj objavi sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. One također sadržavaju izjavu da će upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje se ovom Direktivom stavljaju izvan snage biti navedena kao upućivanja na ovu Direktivu. Države članice određuju način takvog upućivanja i formulaciju te izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 36.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2005/71/EZ i Direktiva 2004/114/EZ stavljaju se izvan snage od [dana nakon datuma iz prvog podstavka članka 35. stavka 1. ove Direktive], ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo direktiva iz dijela B Priloga I.

Pozivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se pozivanjima na ovu Direktivu te se tumače u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 37.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Europske unije.

Članak 38.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u

Za Europski parlament za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Dio A

Direktiva stavljena izvan snage i popis s redoslijedom izmjena (iz članka 37.)

Direktiva 2004/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 375, 23.12.2004., str. 12.)

Direktiva 2005/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 289, 3.11.2005., str. 15.)

Dio B

Popis rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu (iz članka 36.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Datum primjene

2004/114/EZ

2005/71/EZ

12.1.2007

12.10.2007

_____________

PRILOG II.

Korelacijska tablica

Direktiva 2004/114/EZ

Direktiva 2005/71/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (a)

Članak 1. točka (b)

-

-

Članak 1. točke (b) i (c)

Članak 2., uvodni tekst

Članak 3., uvodni tekst

Članak 2. točka (a)

Članak 3. točka (a)

Članak 2. točka (b)

Članak 3. točka (c)

Članak 2. točka (c)

Članak 3. točka (d)

Članak 2. točka (d)

Članak 3. točka (e)

-

Članak 3. točka (f) i točka (g)

Članak 2. točka (e)

Članak 3. točka (l)

Članak 2. točka (f)

Članak 3. točka (h)

Članak 2. točka (g)

-

-

Članak 3. točka (i)

-

Članka 3. točke (m) do (s)

Članak 3. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 2.

Članak 2. stavak 2. točke (a) do (e)

-

Članak 2. stavak 2. točke (f) i (g)

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5. stavak 1.

-

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 1.

Članak 6. točke (a) do (e)

-

Članak 6. točka (f)

Članak 6. stavak 2.

-

-

Članak 7.

Članak 7. stavak 1., uvodni tekst

Članak 10. stavak 1., uvodni tekst

Članak 7. stavak 1. točka (a)

Članak 10. stavak 1. točka (a)

Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c)

-

Članak 7. stavak 1. točka (d)

Članak 10. stavak 1. točka (b)

Članak 7. stavak 2.

Članak 10. stavak 2.

-

Članak 10. stavak 3.

Članak 8.

-

-

Članak 11.

Članak 9. stavci 1. i 2.

Članak 12. stavci 1. i 2.

Članak 10., uvodni tekst

Članak 13. stavak 1., uvodni tekst

Članak 10. točka (a)

Članak 13. stavak 1. točka (a)

Članak 10. točke (b) i (c)

-

-

Članak 12. stavak 1. točka (b)

-

Članak 12. stavak 2.

Članak 11., uvodni tekst

Članak 14. stavak 1., uvodni tekst

Članak 11. točka (a)

-

Članak 11. točka (b)

Članak 13. stavak 1. točka (a)

Članak 11. točka (c)

Članak 13. stavak 1. točka (b)

Članak 11. točka (d)

Članak 13. stavak 1. točka (c)

Članci 12. − 15.

-

-

Članci 14., 15. i 16.

Članak 16. stavak 1.

Članak 20. stavak 1., uvodni tekst

-

Članak 20. stavak 1. točke (a) do (c)

Članak 16. stavak 2.

Članak 20. stavak 2.

-

Članak 21.

Članak 17. stavak 1. prvi podstavak

Članak 23. stavak 1.

Članak 17. stavak 1. drugi podstavak

Članak 23. stavak 2.

Članak 17. stavak 2.

Članak 23. stavak 3.

Članak 17. stavak 3.

-

Članak 17. stavak 4.

Članak 23. stavak 4.

-

Članci 15., 24., 25., 27.

-

Članak 17.

Članak 18. stavak 1.

-

-

Članak 29. stavak 1.

Članak 18. stavci 2., 3. i 4.

Članak 29. stavci 2., 3. i 4.

Članak 19.

-

-

Članak 30.

Članak 20.

Članak 31.

-

Članci 32. i 33.

Članak 21.

Članak 34.

Članci 22. ‒ 25.

-

-

Članci 35., 36. i 37.

Članak 26.

Članak 38.

-

Prilog I. i Prilog II.

Članak 1.

-

Članak 2., uvodni tekst

-

Članak 2. točka (a)

Članak 3. točka (a)

Članak 2. točka (b)

Članak 3. točka (i)

Članak 2. točka (c)

Članak 3. točka (k)

Članak 2. točka (d)

Članak 3. točka (b)

Članak 2. točka (e)

-

Članci 3. i 4.

-

Članak 5.

Članak 8.

Članak 6. stavak 1.

Članak 9. stavak 1.

-

Članak 9. stavak 1. točke (a) do (f)

Članak 6. stavak 2. točka (a)

Članak 9. stavak 2. točka (a)

Članak 6. stavak 2. točke (a), (b) i (c)

-

Članak 6. stavci 3., 4. i 5.

Članak 9. stavci 3., 4. i 5.

Članak 7.

-

Članak 8.

Članak 16. stavak 1.

Članak 9.

-

Članak 10. stavak 1.

Članak 19. stavak 2. točka (a)

-

Članak 19. stavak 2. točka (b)

Članak 10. stavak 2.

-

Članak 11. stavci 1. i 2.

Članak 22.

Članak 12., uvodni tekst

-

Članak 12. točka (a)

-

Članak 12. točka (b)

-

Članak 12. točka (c)

Članak 21. stavak 1.

Članak 12. točka (d)

-

Članak 12. točka (e)

-

-

Članak 21. stavak 2.

Članak 13. stavak 1.

Članak 26. stavak 1.

Članak 13. stavak 2.

Članak 26. stavak 1.

Članak 13. stavci 3. i 5.

Članak 26. stavak 1.

Članak 13. stavak 4.

-

-

Članak 26. stavci 2., 3. i 4.

Članci 14. ‒ 21.

-

(1) SL C 341, 21.11.2013., str. 50.
(2) SL C 114, 15.4.2014., str. 42.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(4) SL C 341, 21.11.2013., str. 50.
(5) SL C 114, 15.4.2014., str. 42.
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014.
(7)Direktiva Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva (SL L 375, 23.12.2004., str. 12.).
(8)Direktiva Vijeća 2005/71/EZ od 12. listopada 2005. o posebnom postupku za ulazak državljana trećih zemalja u svrhu znanstvenog istraživanja (SL L 289, 3.11.2005., str. 15.).
(9)COM(2011) 587 završna verzija i COM(2011) 901 završna verzija.
(10)Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, 3.10.2003., str. 12.).
(11)COM(2011) 567 završna verzija.
(12)Zajednička izjava europskih ministara obrazovanja od 19. lipnja 1999.
(13)Sporazum Vijeća Europe o zapošljavanju osoba koje obavljaju poslove za stan i hranu, članak 8.
(14)Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (SL L 343, 23.12.2011., str. 1.).
(15) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) Tekst značajan za EGP (SL L 166, 30.04.2004., str. 1.).
(16)Uredba Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (SL L 157, 15.6.2002., str. 1.).
(17)Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).
(18)Komunikacija Komisije o promicanju uloge volonterskih organizacija i zaklada u Europi, COM(1997)0241.
(19)Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).


Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć – volonteri za humanitarnu pomoć EU-a ***I
PDF 271kWORD 69k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć – volonteri za humanitarnu pomoć EU-a (COM(2012)0514 – C7-0303/2012 – 2012/0245(COD))
P7_TA(2014)0123A7-0158/2013
ISPRAVCI

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0514),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 214. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0303/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7‑0158/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  smatra da bi za ovu inicijativu trebali biti zajamčeni posebno financiranje i dodjela proračunskih sredstava, zadržavajući pritom uzajamnu komplementarnost s drugim instrumentima namijenjenim vanjskoj politici Unije;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa "Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a")

P7_TC1-COD(2012)0245


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 375/2014.)


Fond za europsku pomoć najugroženijima ***I
PDF 276kWORD 43k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu za europsku pomoć najugroženijima (COM(2012)0617 – C7-0358/2012 – 2012/0295(COD))
P7_TA(2014)0124A7-0183/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0617),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 175. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0358/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Parlamenta Kraljevine Švedske, Doma lordova i Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine te njemačkog Saveznog parlamenta – Bundestaga, podnesena u okviru Protokola (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njene članke 1., 24. i 34.,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0183/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o o Fondu europske pomoći za najpotrebitije

P7_TC1-COD(2012)0295


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br.223/2014.)

(1) SL C 133, 9.5.2013., str. 62.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 12, lipnja 2013. (Usvojeni tekst P7_TA(2013)0257).


Biocidni proizvodi ***I
PDF 272kWORD 31k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 528/2012 o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda u pogledu određenih uvjeta za pristup tržištu (COM(2013)0288 – C7-0141/2013 – 2013/0150(COD))
P7_TA(2014)0125A7-0354/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0288),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0141/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 11. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7‑0354/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 528/2012 o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda u pogledu određenih uvjeta za pristup tržištu

P7_TC1-COD(2013)0150


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 334/2014.)

(1)¹ SL C 341, 21.11.2013., str. 44.


Borba protiv nasilja nad ženama
PDF 325kWORD 96k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama (2013/2004(INL))
P7_TA(2014)0126A7-0075/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i njezine članke 23., 24. i 25.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. ožujka 2009. o borbi protiv sakaćenja ženskih spolnih organa u EU-u(1), i svoju rezoluciju od 14. lipnja 2012. o zaustavljanju sakaćenja ženskih spolnih organa1a(2),

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 22. travnja 2009. o kampanji „Reci ne nasilju nad ženama”(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i nacrtu nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici UN-ove Komisije za položaj žena (CSW): iskorjenjivanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. listopada 2007. o ubijanju žena (femicid) u Meksiku i Srednjoj Americi te ulozi Europske unije u borbi protiv te pojave(7),

–  uzimajući u obzir strategiju Komisije za jednakost između muškaraca i žena za razdoblje 2010. – 2015., koja je predstavljena 21. rujna 2010.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za provedbu Štokholmskog programa (COM(2010)0171),

–  uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja (EPSCO) od 8. ožujka 2010. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(8),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2012. o iskorjenjivanju obiteljskog nasilja nad ženama(9),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–  uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Glavna skupština UN-a usvojila Rezolucijom 34/180 od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a na području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovanja ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezinog Fakultativnog protokola, Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1984. protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije iz 1951. o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a o nasilju nad ženama, poput Bečke deklaracije i Akcijskog programa od 25. lipnja 1993., koji su usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima (A/CONF. 157/23) i Deklaracije o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993. (A/RES/48/104),

–  uzimajući u obzir Rezolucije Glavne skupštine UN-a od 12. prosinca 1997. pod naslovom „Sprečavanja kriminala i kaznenopravne mjere za iskorjenjivanje nasilja nad ženama” (A/RES/52/86), od 18. prosinca 2002. pod naslovom „Načini iskorjenjivanja zločina nad ženama počinjenih u ime časti” (A/RES/57/179) te od 22. prosinca 2003. pod naslovom „Iskorjenjivanje obiteljskog nasilja nad ženama” (A/RES/58/147) i Rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 5. ožujka 2013. pod naslovom „Povećanje globalnih napora za iskorjenjivanje sakaćenja ženskih spolnih organa” (A/RES/67/146),

–  uzimajući u obzir izvješća posebnih izvjestitelja Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o nasilju nad ženama i Opće preporuke br. 19 koje je donijelo Vijeće za iskorjenjivanje diskriminacije nad ženama (11. sjednica, 1992.),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i akcijsku platformu koje su donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. i rezolucije Parlamenta od 18. svibnja 2000. o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom akcijskom platformom(10), od 10. ožujka 2005. o daljnjim mjerama u vezi s akcijskom platformom Četvrte svjetske konferencije o ženama „Peking+10”(11) i od 25. veljače 2010. o akcijskoj platformi Ujedinjenih naroda za jednakost spolova „Peking+15”(12),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 19. prosinca 2006. pod naslovom „Jačanje napora za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama” (A/RES/61/143) i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke 57. sjednice Komisije o položaju žena o iskorjenjivanju i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, Rashida Manjoo, od 16. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir članak 5. Madridskog međunarodnog akcijskog plana o starenju,

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti(13),

–  uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0075/2014),

A.  budući da je rodno uvjetovano nasilje u Direktivi 2012/29/EU(14) o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela definirano kao usmjereno protiv osobe zbog njezinog spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili koje nerazmjerno više pogađa osobe jednog spola; budući da ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili gospodarski gubitak i da se shvaća kao oblik diskriminacije i kršenja temeljnih sloboda žrtva te da uključuje nasilje u bliskim vezama, spolno nasilje (uključujući silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih praksi kao što su prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa i takozvane „zločine iz časti”;

B.  budući da rodno uvjetovano nasilje uključuje žrtve i počinitelje svih dobi, obrazovanja, prihoda i položaja u društvu te je povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena u našem društvu i s idejama i načinima ponašanja koji se temelje na stereotipima u našem društvu protiv kojih se treba boriti od najranije dobi kako bi se stavovi promijenili;

C.  budući da su žene sve više predmet nasilja supruga, partnera, bivših supruga ili bivših partnera; budući da je broj žrtava u nekim zemljama snažno porastao, a posljedice koje žrtve trpe često se pokazuju mnogo ozbiljnijima i uključuju čak i smrt te budući da statistike pokazuju da broj ubijenih žena čini sve veći udio ukupnog broja ubojstava;

D.  budući da statistička istraživanja u nekim zemljama pokazuju da, iako broj ubojstava nije općenito porastao, broj ubijenih žena predstavlja rastući udio u ukupnom broju, dokazujući da se nasilje nad ženama povećava;

E.  budući da izrazito siromaštvo povećava rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja koji ometaju puno sudjelovanje žena u svim područjima života i postizanje jednakosti spolova;

F.  budući da veća neovisnost te socijalna i gospodarska uključenost čini žene manje ranjivima te smanjuju rodno uvjetovano nasilje;

G.  budući da su nedavno rastućom uporabom društvenih mreža na internetu nastali novi oblici nasilja, poput zlonamjernih praksi privlačenja usmjerenih prvenstveno na tinejdžere;

H.  budući da su seksistički stavovi o rodnim ulogama i dalje ukorijenjeni među mlađim generacijama; njihovi partneri i ostatak društva i dalje okrivljuju i obilježavaju žene koje su žrtve nasilja;

I.  budući da je nasilje traumatično iskustvo za svakog muškarca, ženu ili dijete, no rodno uvjetovano nasilje češće vrše muškarci nad ženama, čime se odražavaju i jačaju nejednakosti između muškaraca i žena te se ugrožava zdravlje, dostojanstvo, sigurnost i autonomija njegovih žrtava;

J.  budući da se mora voditi računa o djeci koja su svjedočila nasilju nad bliskim rođakom i da moraju biti zbrinuta u skladu s potrebnim psihološkim liječenjem i odredbama socijalne skrbi i budući da su djeca koja su svjedočila nasilju izložena velikom riziku od emocionalnih problema i problema u odnosima;

K.  budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

L.  budući da su ženama i djeci koji su iskusili nasilje potrebna posebna skloništa gdje bi im se ponudile odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi, pravna pomoć i psihološko savjetovanje i terapija; budući da bi države članice skloništima za žene trebale dati odgovarajuća sredstva;

M.  budući da nasilje muškaraca nad ženama mijenja položaj žena u društvu i njihovo samoodređenje u smislu njihova zdravlja, pristupa zaposlenju i obrazovanju, uključivanja u društvene i kulturne aktivnosti , ekonomske neovisnosti, sudjelovanja u javnom i političkom životu te donošenju odluka i odnosa s muškarcima, kao i stjecanja samopoštovanja;

N.  budući da nasilje nad ženama može ostaviti duboke fizičke i psihičke ožiljke, narušiti opće zdravlje žena i djevojčica, uključujući njihovo reproduktivno i spolno zdravlje, a u nekim slučajevima može dovesti do smrti, što se također naziva femicid;

O.  budući da postoji potreba za obrazovanjem i osposobljavanjem od vrlo rane dobi za borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja općenito jer se time razvija vještine mladih ljudi za postupanje prema partnerima s poštovanjem, bez obzira na njihov spol, te se razvija svijest o načelima jednakosti;

P.  budući da nasilje nad ženama poprima sve neprihvatljivije oblike, uključujući članstvo žena u skupinama koje organiziraju trgovanje ženama za seksualno iskorištavanje;

Q.  budući da se u istraživanjima o nasilju nad ženama procjenjuje da je jedna petina do jedne četvrtine svih žena u Europi pretrpjela fizičko nasilje barem jednom u svojoj odrasloj dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je spolno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile(15);

R.  budući da se u skladu s procjenom europske dodane vrijednosti procjenjuje da je rodno uvjetovano nasilje nad ženama u 2011. stajalo EU 228 milijardi EUR (tj. 1,8 % BDP-a EU-a), od kojih 45 milijarde EUR godišnje za javne i državne služne i 24 milijarde EUR izgubljene gospodarske proizvodnje;

S.  budući da je Agencija za temeljna prava u ožujku 2013. izdala preliminarne rezultate svojeg europskog istraživanja o nasilju nad ženama, pokazujući - između ostalog - da: se četiri od pet žena nakon najozbiljnijih slučajeva nasilja koje su počinile osobe koje nisu njihovi partneri nije obratilo nijednoj službi kao što je zdravstvena skrb, socijalne službe ili podrška žrtvama ; su se žene koje su zatražile pomoć najčešće obraćale zdravstvenim službama, čime se naglašava potreba da se osigura da zdravstveni stručnjaci mogu odgovoriti na potrebe žrtava nasilja; dvije od pet žena nisu bile svjesne zakona ili političkih inicijativa kojima ih se štiti u slučajevima nasilja u obitelji, a polovica nije bila svjesna zakona ili inicijativa za prevenciju;

T.  budući da je Komisija u svojoj Strategiji za jednakost spolova za razdoblje 2010. – 2015. naglasila da je rodno uvjetovano nasilje jedan od ključnih problema koji se trebaju riješiti kako bi se postigla istinska jednakost spolova;

U.  budući da se pravnim okvirom utvrđenim Ugovorom iz Lisabona otvaraju nove mogućnosti za snažniju suradnju na području kaznenopravne politike na razini Unije i da se tako institucijama i državama članicama omogućuje da na čvrstim temeljima zajedno rade na stvaranju zajedničke pravne kulture EU-a za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i njihove diskriminacije uz poštovanje nacionalnih pravnih sustava i tradicija i bez nastojanja da ih se zamijeni drugima;

V.  budući da su podizanje svijesti i mobilizacija, uključujući putem medija i društvenih mreža, važne sastavnice učinkovite strategije za prevenciju;

W.  budući da se nasilje nad ženama ne može iskorijeniti samo jednom intervencijom, nego kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, kulturnih, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mjera kojima se može znatno podići svijest i smanjiti nasilje i njegove posljedice;

X.  budući da je šest neodvojivih ciljeva na kojima se mora temeljiti svaka mjera za borbu protiv nasilja nad ženama politika, prevencija, zaštita, kazneni progon, skrb i partnerstvo;

Y.  budući da je važno pojačati mjere protiv industrije koja mlade djevojke i žene doživljava kao seksualne objekte;

Z.  budući da žene u Uniji nisu jednako zaštićene od muškog nasilja zbog različitih politika i zakonodavstva diljem država članica, između ostalog u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga izloženije takvom nasilju;

AA.  budući da zbog čimbenika kao što su rasa, etnička pripadnost, religija ili uvjerenje, zdravlje, građanski status, stanovanje, migracijski status, dob, invaliditet, klasa, spolna orijentacija i rodni identitet žene mogu imati posebne potrebe i biti izloženije diskriminacijama na višestrukoj osnovi;

AB.  budući da žene u mnogim slučajevima iz različitih složenih razloga koji uključuju psihološke, gospodarske, socijalne i kulturne čimbenike ne prijavljuju rodno uvjetovano nasilje koje su pretrpjele i zbog toga što također imaju manjak povjerenja u sposobnost policije, pravosudnog sustava te socijalnih i zdravstvenih službi da im na konkretan način pomognu; budući da u nekim slučajevima tijela smatraju da je rodno uvjetovano nasilje obiteljski problem i da se stoga se može riješiti na toj razini;

AC.  budući da politika na području reproduktivnog zdravlja mora biti u središtu te rasprave;

AD.  budući da je ključno prikupiti usporedive razvrstane kvalitativne i kvantitativne podatke kojima se obuhvaćaju svi aspekti problema kako bi se razumio stvaran razmjer nasilja nad ženama u Uniji i stoga proizvele učinkovite politike;

AE.  budući da je Europski parlament 12. prosinca 2012. odbio prijedlog Komisije o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o zaštiti od kaznenih djela(16), ponovno ukazujući na potrebu za novim prijedlogom zakonodavstva EU-a kojim bi se uspostavio dosljedan sustav za prikupljanje statističkih podataka o nasilju nad ženama u državama članicama, i budući da je Vijeće u svojim zaključcima iz prosinca 2012. pozvalo da se poboljša prikupljanje i širenje usporedivih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka o svim oblicima nasilja nad ženama na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

AF.  budući da je sakaćenje ženskih spolnih organa (FGM) međunarodno priznato kao kršenje ljudskih prava, oblik mučenja djevojčica i žena i da odražava duboko ukorijenjenu nejednakost između spolova. budući da FGM predstavlja ekstreman oblik diskriminacije žena i da se gotovo uvijek izvršava na maloljetnicama te budući da je to kršenje prava djece;

AG.  budući da se prostitucija može smatrati vrstom nasilja nad ženama zbog učinka koji ima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, posebno u slučajevima prisilne prostitucije i trgovanja ženama u svrhu prostitucije;

AH.  budući da unutar granica Europske unije jača opasan trend ubojstava iz časti, koji najviše pogađa mlade djevojke;

AI.  budući da se zlostavljanje starijih prepoznaje na međunarodnoj razini kao kršenje ljudskih prava starijih žena, kao i potreba sprječavanja i borbe protiv zlostavljanja starijih u svim zemljama EU-a;

AJ.  budući da se donošenjem smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica kao i posebnog poglavlja o zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja u strateškom okviru i akcijskom planu o ljudskim pravima EU-a pokazuje jasna politička volja EU-a da pitanje prava žena postavi kao prioritet i da poduzme dugoročne mjere u tom području; budući da se usklađivanjem unutarnjih i vanjskih dimenzija politika koje se tiču ljudskih prava katkad može otkriti raskorak između riječi i djelovanja;

AK.  budući da se prema izvješćima organizacije „Amnesty International” sakaćenjem ženskih spolnih organa pogađa stotine tisuća žena i djevojčica u Europi te budući da se često navodi brojka od 500 000 žrtava; budući da se razlikama između zakonskih odredbi u državama članicama dovodi do fenomena takozvanog „prekograničnog turizma radi sakaćenja ženskih spolnih organa” u EU-u;

AL.  budući da EU treba i dalje surađivati s trećim zemljama kako bi se iskorijenila nasilna praksa sakaćenja ženskih spolnih organa; budući da one države članice i treće zemlje čijim se nacionalnim zakonodavstvom kriminalizira sakaćenje ženskih spolnih organa moraju djelovati na temelju tog zakonodavstva;

1.  traži od Komisije da do kraja 2014. na osnovi članka 84. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica na području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama, u skladu s detaljnim preporukama u Prilogu;

2.  poziva Komisiju da podnese revidirani prijedlog Uredbe o europskoj statistici koji bi obuhvaćao nasilna kaznena djela i uključivao usklađen sustav za prikupljanje statističkih podataka o rodno uvjetovanom nasilju u državama članicama;;

3.  traži od Vijeća da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao vrsta kaznenog djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  poziva Komisiju da promiče nacionalne ratifikacije i da pokrene postupak za pristupanje EU-a Konvenciji iz Istanbula o nasilju nad ženama, nakon ispitivanja mogućeg učinka i dodane vrijednosti potonjeg;

5.  poziva Komisiju da predstavi strategiju i akcijski plan za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama na razini cijelog EU-a, kako je predviđeno Akcijskim planom za provedbu Štokholmskog programa iz 2010. u cilju opipljive i djelotvorne zaštite integriteta, jednakosti (članak 2. UEU-a) i dobrobiti (članak 3. stavak 1. UEU-a) žena na području slobode, sigurnosti i pravde, usredotočujući se osobito na osvješćivanje žena o njihovim pravima te muškaraca i dječaka (od rane dobi) o potrebi poštovanja fizičkog i psihološkog integriteta žena, kako bi se pomoglo u sprječavanju takvog nasilja, naglašavajući potrebu da se policijske i sudske službe prikladno osposobi za hvatanje ukoštac s posebnim izazovima rodno uvjetovanog nasilja, i potičući države članice da se dogovaraju kako bi pomogle žrtvama da ponovo izgrade svoj život i povrate samopouzdanje kako bi se zaštitile od buduće ranjivosti ili ovisnosti; smatra da bi se tom strategijom trebala pridati posebna pozornost ugroženim skupinama poput starijih osoba, osoba s invaliditetom, imigranata i LGBT (lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih) osoba te da bi trebala sadržavati i mjere za pružanje potpore djeci koja su svjedočila nasilju i priznati ih kao žrtve zločina;

6.  poziva Komisiju na promicanje suradnje između država članica i ženskih nevladinih organizacija i organizacija kako bi se pripremila i provela učinkovita strategija za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

7.  potiče Komisiju da poduzme prve korake prema uspostavi Europskog opservatorija za nasilje nad ženama i djevojčicama na temelju postojećih institucionalnih struktura (Europski institut za jednakost spolova (EIJS) i pod vodstvom koordinatora EU-a za nasilje nad ženama i djevojčicama;

8.  traži od Komisije da u sljedeće tri godine uspostavi Europsku godinu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama kako bi se podigla svijest građana i svih političara o tom raširenom problemu koji pogađa sve države članice u svrhu predstavljanja jasnog plana aktivnosti za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

9.  poziva države članice na borbu protiv ubojstava iz časti pružanjem obrazovanja i skloništa za moguće žrtve i mobiliziranjem kampanja za podizanje svijesti o izrazitom obliku kršenja ljudskih prava i brojnim tragičnim smrtima zbog ubojstava iz časti;

10.  poziva države članice i dionike koji surađuju s Komisijom da pomognu u širenju informacija o programima EU-a i mogućim sredstvima u sklopu istih za borbu protiv nasilja nad ženama;

11.  potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava, načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti;

12.  smatra da bi da se financijski učinak traženog prijedloga trebao pokriti proračunom Unije, Dijelom III. (osiguravajući potpunu komplementarnost s postojećom proračunskom linijom koja se odnosi na predmet prijedloga);

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica, Vijeću Europe i Europskom institutu za jednakost spolova.

PRILOG REZOLUCIJI

DETALJNE PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Preporuka 1. o cilju i području primjene Uredbe koja se treba donijeti

Cilj Uredbe trebao bi biti uspostava mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica na području sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja.

Rodno uvjetovano nasilje trebalo bi se smatrati (kao što je već navedeno u Direktivi 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP) nasiljem koje je usmjereno protiv osobe zbog njezina spola, spolnog identiteta ili spolnog izraza ili koje nerazmjerno pogađa osobe određenog spola. Ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak te može uključivati nasilje u bliskim vezama, spolno nasilje (uključujući silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih praksi kao što su prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa i takozvane „zločine iz časti”.

Preporuka 2. o preventivnim mjerama i mjerama za borbu

Države članice trebale bi razviti niz mjera za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama. One bi trebale:

–  izraditi, provoditi i ocjenjivati godišnje sveobuhvatne strategije i programe, uključujući javne programe obrazovanja i usavršavanja za nastavnike i stručnjake u rekreativnom sektoru s ciljem uklanjanja prepreka kojim se ženama i djevojčicama onemogućuje potpuno ostvarivanje njihovih prava i sloboda bez nasilja te s ciljem postizanja duboke promjene u društvenim i kulturnim stavovima;

–  provoditi relevantna istraživanja o rodno uvjetovanom nasilju, uključujući o uzrocima i motivima nasilja, te prikupljati podatke i provoditi njihovu analizu, istodobno poduzimajući napore za usklađivanje kriterija za evidenciju rodno uvjetovanog nasilja, tako da su prikupljeni podaci usporedivi;

–  organizirati sustavno osposobljavanje za službenike i stručnjake koji bi se mogli susresti sa slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući policijsko osoblje, osoblje službi socijalne skrbi, službi za dječju skrb (za žrtve ili svjedoke nasilja), zdravstvenih službi te centara za pomoć u nuždi, kako bi se takvi slučajevi otkrili, utvrdili i pravilno riješili uz poseban naglasak na potrebama i pravima žrtava;

–  razmjenjivati stručno znanje, iskustva, informacije i najbolje prakse uz pomoć Europske mreže za sprečavanje kriminala (EUCPN);

–  pokrenuti kampanje za podizanje svijesti (uključujući kampanje posebno usmjerene na muškarce) uz savjetovanje i po potrebi u suradnji s nevladinim organizacijama, udruženjima, medijima i drugim dionicima;

–  stvoriti, ako već ne postoje, i podupirati besplatne nacionalne telefonske linije za pomoć sa specijaliziranim osobljem;

–  osigurati dostupnost specijaliziranih skloništa (osmišljenih kao točke za pomoć pri prvom kontaktu, ali i kao siguran prostor za žene u kojemu se mogu osnažiti) te ih opremiti infrastrukturom i odgovarajuće osposobljenim osobljem, nudeći mjesta za najmanje jednu ženu po 10 000 stanovnika;

–  osigurati potporu ženskim nevladinim organizacijama i civilnom društvu koje radi na sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama.

Preporuka 3. o nacionalnim izvjestiteljima ili ekvivalentnim mehanizmima

U roku od jedne godine od stupanja na snagu ove Uredbe države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za uspostavljanje nacionalnih izvjestitelja ili jednakovrijednih mehanizama. Zadaci takvih mehanizama trebali bi uključivati provedbu procjena trendova rodno uvjetovanog nasilja, mjerenje rezultata poduzetih mjera za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja na nacionalnoj i lokalnoj razini, prikupljanje statističkih podataka i podnošenje godišnjeg izvješća Europskoj komisiji i nadležnim odborima Europskog parlamenta.

Preporuka 4. o usklađivanju strategije Unije za borbu protiv nasilja nad ženama

Kako bi se doprinijelo usklađenoj i konsolidiranoj strategiji Unije za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, države članice bi trebale prenositi Komisiji informacije iz Preporuke 3.

Preporuka 5. o izvještavanju

Komisija do 31. prosinca svake godine i počevši s godinom nakon stupanja na snagu ove Uredbe podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere u skladu s ovom Uredbom.

U izvješću se navode poduzete mjere i ističu dobre prakse.

Preporuka 6. o stvaranju foruma civilnog društva

Komisija održava intenzivan dijalog s relevantnim organizacijama civilnog društva i relevantnim nadležnim tijelima koja djeluju na području borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini i u tu svrhu uspostavlja forum civilnog društva.

Forum će predstavljati mehanizam za razmjenu informacija i dijeljenje znanja. Njime se osigurava prisan dijalog između institucija Unije i relevantnih dionika.

Forum je otvoren relevantnim dionicima u skladu s prvim stavkom i sastaje se najmanje jednom godišnje.

Preporuka 7. o financijskoj potpori

Uredbom bi se trebao uspostaviti izvor financijske potpore u okviru proračuna Unije (Dio III.) za mjere navedene u Preporuci 3.

(1)SL C 117 E, 6.5.2010., str. 52.
(2)SL C 332 E, 15.11.2013., str. 87.
(3)SL C 184 E, 8.7.2010., str. 131.
(4)SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(5)SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0045.
(7)SL C 227 E, 4.9.2008., str. 140.
(8)SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(9) SL C 351, 15.11.2012., str. 21.
(10) SL C 59, 23.2.2001., str. 258.
(11) SL C 320 E, 15.12.2005., str. 247.
(12) SL C 348 E, 21.12.2010., str. 11.
(13) PE 504.467.
(14)Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012, str. 57).
(15)Stručna skupina Vijeća Europe za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući nasilje u obitelji (EZ-TFV), „Završno izvješće o radu”, rujan 2008.
(16)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0494.


Delegiranje zakonodavnih ovlasti i izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije
PDF 465kWORD 93k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2012/2323(INI))
P7_TA(2014)0127A7-0435/2013

Europski parlament,

–  imajući u vidu članke 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  imajući u vidu Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(1),

–  imajući u vidu zajednički dogovor o delegiranim aktima koji je Konferencija predsjednika odobrila 3. ožujka 2011.,

–  imajući u vidu Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(2), a posebno njegovu točku 15. i Prilog 1.,

–  imajući u vidu presudu Suda od 5. rujna 2012. u predmetu C-355/10, Parlament protiv Vijeća (još nije objavljena), kao i predmet C-427/12 koji je još uvijek u tijeku, Komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije,

–  imajući u vidu svoju rezoluciju od 5. svibnja 2010. o delegiranju zakonodavnih ovlasti(3),

–  imajući u vidu informativno izvješće Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, usvojenog 19. rujna 2013. o boljoj regulaciji provedbenih akata i delegiranih akata,

–  imajući u vidu pismo predsjednika Parlamenta predsjedniku konferencije predsjednika odbora od 26. studenog 2012. u vezi s horizontalnim načelima upotrebe delegiranih akata u vezi s zakonodavnim programima koje pokriva Višegodišnji financijski okvir, koji je podržala Konferencija predsjednika na sastanku 15. studenog 2012.,

–  imajući u vidu dopis predsjednika Parlamenta predsjedniku Vijeća i predsjedniku Komisije od 8. veljače 2013. o nepostojanju napretka u Vijeću u pogledu prijedloga za prilagođavanje u poljoprivredi i ribarstvu,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  imajući u vidu izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0435/2013),

A.  budući da je Ugovorom iz Lisabona uvedena mogućnost da Parlament i Vijeće (dalje u tekstu: „zakonodavac”) dio svojih ovlasti delegira Komisiji zakonodavnim aktom (dalje u tekstu: „temeljni akt”); budući da je delegiranje osjetljiva operacija kojom se Komisiji daju upute za izvršenje ovlasti svojstvene ulozi zakonodavca; budući da je stoga potrebno osigurati ispravnu primjenu Ugovora kako bi se zajamčila dovoljna razina demokratskog legitimiteta i za te akte; budući da polazišna točka u razmatranju pitanja delegiranja uvijek mora biti sloboda zakonodavca; budući da je u skladu s utvrđenom sudskom praksom usvajanje propisa ključnih za ovo pitanje u isključivoj nadležnosti zakonodavca; , što znači da se donošenje odredbi koje zahtijevaju političke odluke koje spadaju u odgovornosti zakonodavca ne može delegirati; budući da se stoga delegiranje ovlasti može sastojati samo od dopune ili izmjene dijelova zakonodavnog akta koji nisu ključni; budući da će delegirani akti koje usvoji Komisija biti nezakonodavni akti opće primjene; budući da se u temeljnom aktu moraju izričito definirati cilj, sadržaj, područje primjene i trajanje delegiranja te utvrditi uvjeti koji vrijede za delegiranje ovlasti;

B.  budući da su se Parlament, Vijeće i Komisija, kako bi utvrdili praktične mjere i dogovorena pojašnjenja i preferencije mjerodavne za delegiranje zakonodavnih ovlasti u skladu s člankom 290. UFEU-a, sporazumjeli o zajedničkom dogovoru o delegiranim aktima u cilju neometanog izvršavanja delegiranih ovlasti i učinkovitog nadzora Europskog parlamenta i Vijeća nad tim ovlastima;

C.  budući da je Ugovorima propisano da države članice usvajaju sve mjere nacionalnog zakonodavstva potrebne za provedbu pravno obvezujućih akata Unije; međutim, budući da se, u slučaju kad su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu pravno obvezujućih akata Unije, tim aktima provedbene ovlasti dodjeljuju Komisiji (a u nekim iznimnim slučajevima i Vijeću), kako je navedeno u članku 291. UFEU-a; budući da bi, u slučaju kad temeljni akt iziskuje da usvajanje provedbenih akata u Komisiji podliježe nadzoru država članica, tim aktima navedene provedbene ovlasti Komisiji trebale biti dodijeljene u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011; budući da je ključna obveza Komisije dana u izjavi priloženoj toj Uredbi bila hitno prilagođavanje pravne stečevine novom sustavu delegiranih i provedbenih akata tijekom ovog zakonodavnog saziva, što uključuje i temeljne akte koji se odnose na regulatorni postupak s kontrolom;

D.  budući da je na zakonodavcu da od slučaja do slučaja odredi razinu detalja svakog zakonodavnog akta pa samim tim i da odluči hoće li Komisiji delegirati ovlast za prihvaćanje delegiranih akata kao i hoće li postojati potreba za tim ovlastima radi osiguravanja jednakih uvjeta provedbe zakonodavnog akta; budući da davanje takvih delegiranih ili provedbenih ovlasti nikad ne predstavlja obavezu; budući da bi, međutim, o prosljeđivanju ovlasti trebalo razmišljati u slučajevima kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost i kad se one ne mogu osigurati redovnim zakonodavnim postupkom; budući da se odluka o eventualnom prosljeđivanju delegiranih ili provedbenih ovlasti mora temeljiti na objektivnim faktorima koji moraju osigurati preispitivanje zakonitosti usvojenih rješenja; budući da je zbog nedostatka sudske prakse o članku 290. UFEU-a i o kriterijima utvrđenima u tom članku Europskom parlamentu i Vijeću otežano postizanje dogovora o razgraničenju provedbenih i delegiranih akata;

E.  budući da delegiranje ovlasti na Komisiju nije samo tehničko pitanje već može uključivati pitanja od znatne političke važnosti za građane Unije i potrošače, poduzeća i cjelokupne sektore zbog njihovih mogućih društveno-gospodarskih, ekoloških i zdravstvenih učinaka;

F.  budući da su u zakonodavnim pregovorima o mnogim temama na vidjelo izašla različita tumačenja institucija o nekim pitanjima; budući da, u skladu s člankom 37.a Poslovnika, odbori Parlamenta mogu zatražiti mišljenje Odbora za pravna pitanja prilikom razmatranja prijedloga koji sadrži delegirane akte; budući da je Konferencija predsjednika 13. siječnja 2012. podržala zajednički stav, a da je 19. travnja 2012. podržala horizontalni pristup koji odbori moraju slijediti kako bi se nadišle razlike u mišljenjima; budući da zajednički pristup treba otići korak dalje tako što će Parlament odrediti vlastite kriterije za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a i što će se o tim kriterijima truditi postići sporazum s Vijećem i Komisijom;

Kriteriji za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a

1.  smatra da bi se Parlament trebao pridržavati sljedećih neobvezujućih kriterija prilikom primjene članaka 290. i 291. UFEU-a; popis kriterija ne smije se smatrati potpunim:

   Obvezujući ili neobvezujući karakter mjere treba odrediti na temelju njezina tipa i sadržaja; samo se ovlast za donošenje pravno obvezujućih mjera može delegirati na osnovi članka 290. UFEU-a.
   Komisija može delegiranim aktima samo mijenjati zakonodavne akte. To podrazumijeva i izmjenu priloga budući da su oni sastavni dio zakonodavnog akta. Priloge se ne smije dodavati ili brisati s ciljem primjene ili izbjegavanja primjene delegiranih akata; ako zakonodavac smatra da bi tekst trebao biti sastavni dio temeljnog akta, može odlučiti taj tekst uvrstiti u prilog. To je posebno točno u odnosu na Unijine popise ili registre odobrenih proizvoda ili tvari koji bi trebali ostati, u interesu zakonske izvjesnosti, sastavni dio osnovnog akta, prema potrebi u obliku Priloga. Cilj mjera za daljnje definiranje točnog sadržaja obveza iz zakonodavnog akta jest dopuna temeljnog akta dodavanjem elemenata koji nisu od suštinske važnosti.
   Mjere za odabir prioriteta, ciljeva i očekivanih rezultata trebalo bi usvajati delegiranim aktima ako ih zakonodavac ne odluči uključiti u sam zakonodavni akt.
   Mjere za utvrđivanje (daljnjih) uvjeta, kriterija ili zahtjeva koje treba ispuniti, a čije ispunjavanje moraju osigurati države članice ili druge osobe ili tijela na koje se zakonodavstvo direktno odnosi, po definiciji mijenjaju sadržaj zakonodavstva i dodaju nova pravila opće primjene. Shodno tome, stvaranje tih daljnjih pravila ili kriterija može se ostvariti samo delegiranim aktima. Nasuprot tome, provedba pravila ili kriterija već utvrđenih u temeljnom aktu (ili u budućem delegiranom aktu), bez izmjene suštine prava ili obveza koji iz njih proizlaze i bez donošenja daljnjih strateških odluka, može se ostvariti provedbenim aktima.
   Komisija u nekim okolnostima ima ovlasti donositi dodatna obvezujuća pravila opće primjene koja utječu na suštinu prava ili obveza utvrđenih temeljnim aktom. Te mjere po definiciji dopunjuju mjere utvrđene u temeljnom aktu i dodatno definiraju politiku Unije. To se može ostvariti samo delegiranim aktima.
   Ovisno o strukturi financijskog programa u pitanju, sporedni elementi koji izmjenjuju ili dopunjuju temeljni akt poput onih u vezi sa specifičnim tehničkim pitanjima, koji su povezani sa strateškim interesima, ciljevima, očekivanim rezultatima, itd., mogu se donijeti delegiranim aktima u mjeri u kojoj nisu uključeni u temeljni akt. Samo za one elemente koji ne odražavaju bilo kakvu političku orijentaciju, zakonodavac može odlučiti dozvoliti njihovo donošenje kroz provedbene akte.
   Mjera koja određuje tip informacije koji treba dati na osnovi temeljnog akta (npr. točan sadržaj informacije) u pravilu dopunjuje obvezu davanja informacije i trebalo bi je provoditi delegiranim aktima.
   Mjera koja određuje modalitete pružanja informacije (npr. format) uglavnom nije dodatak obvezi pružanja informacije. Naprotiv, ta mjera omogućuje jednoobraznu primjenu. Stoga bi je u pravilu trebalo provoditi provedbenim aktima.
   Mjere kojima se utvrđuje procedura (npr. način obavljanja nečega ili davanja učinka nečemu) mogu biti delegirani ili provedbeni akti (ili čak suštinski dio temeljnog akta) ovisno o sadržaju, kontekstu ili tipu odredbi iz temeljnog akta. Mjere kojima se utvrđuju elementi postupaka koji uključuju daljnje političke odabire koji nisu od suštinske važnosti radi dopunjavanja zakonodavnog okvira utvrđenog temeljnim aktom u pravilu bi trebale biti delegirani akti. Mjere kojima se utvrđuju detalji postupaka kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu obveze iz temeljnog akta u pravilu bi trebale biti provedbene mjere.
   Kao i s postupcima, ovlast za određivanje metoda (tj. načina da se nešto napravi na uređen i sustavan način) ili metodologije (tj. pravila za određivanje metoda) može biti predmet delegiranih ili provedbenih akata, ovisno o sadržaju i kontekstu.
   Općenito bi se delegirani akti trebali koristiti kad temeljni akt ostavlja veliku slobodu djelovanja Komisiji da dopunjuje zakonodavni okvir utvrđen temeljnim aktom.
   Odobrenja mogu biti mjere opće primjene. To je primjerice slučaj kad se odluke odnose na odobrenje ili zabranu unošenja neke supstance u hranu, kozmetiku i sl. Te su odluke opće jer se odnose na svaki subjekt koji želi koristiti tu supstancu. U takvim slučajevima, ako se odluka Komisije u potpunosti temelji na kriterijima sadržanima u osnovnom aktu, ona bi mogla biti provedbeni akt; međutim, ako je kriterijima predviđeno da Komisija može dodati sekundarni politički izbor, odnosno politički izbor koji nije od suštinske važnosti, to odobrenje treba biti u vidu delegiranog akta jer nadopunjuje osnovni akt.
   Zakonodavnim se aktom samo može Komisiji delegirati ovlast da donosi nezakonodavne akte opće primjene. Mjere pojedinačne primjene stoga se ne mogu usvajati delegiranim aktima. Akt je opće primjenjiv ako se primjenjuje na objektivno utvrđene situacije i proizvodi zakonske učinke u pogledu kategorija osoba općenito i u teoriji.
   Provedbeni akti ne smiju davati daljnje političko usmjerenje, a ovlasti dane Komisiji ne bi smjele davati znatno diskrecijsko pravo.

Opće napomene

2.  poziva Komisiju i Vijeće na pregovore s Parlamentom kako bi postigli sporazum o gore navedenim kriterijima; smatra da bi se to moglo postići u okviru revizije Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj pripremi zakonodavstva koja bi uključivala te kriterije;

3.  ponavlja odluke donesene na sastancima Konferencije predsjednika 13. siječnja 2011. i 19. travnja 2012. u pogledu delegiranih i provedbenih akata te naglašava da bi Parlament uvijek trebao inzistirati na uporabi delegiranih akata za sve ovlasti delegirane Komisiji koje ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 290. UFEU-a i da one teme u kojima institucionalna prava Parlamenta u pogledu uključivanja delegiranih akata nisu zaštićena ne bi trebale biti uvrštene u plenarni program glasovanja koji vodi do sporazuma; naglašava da Parlament treba već na početku pregovora označiti pitanje delegiranih i provedbenih akata kao ključno institucionalno pitanje za njega;

4.  poziva Komisiju da ubuduće izričito i ustrajno obrazloži zašto u zakonodavnom prijedlogu predlaže delegirani ili provedbeni akt te time sadržaj propisa ne smatra važnim; napominje da, kako je jasno iz odredbi članaka 290. i 291. UFEU-a, svrha delegiranih i provedbenih akata je rješavati različite potrebe pa stoga ne mogu jedni druge zamijeniti;

5.   Smatra da bi se, kako bi se osnažio položaj njegovih izvjestitelja u zakonodavnim pregovorima, više trebalo pribjegavati mogućnosti traženja mišljenja Odbora za pravna pitanja u skladu s člankom 37.a Poslovnika;

6.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što je prilagođavanje pravne stečevine Ugovoru iz Lisabona samo djelomično ostvareno četiri godine od njegova stupanja na snagu; pozdravlja Komisijino predstavljanje nedavnih prijedloga za prilagođavanje preostalih zakonodavnih akata osiguravajući primjenu regulatornog postupka s kontrolom (RPS); naglašava međutim da je potrebno što prije početi pregovore o tim prijedlozima kako bi se ovaj postupak okončao prije kraja sadašnjeg parlamentarnog razdoblja; smatra da bi barem svi slučajevi koji su se ranije rješavali u okviru regulatornog postupka s kontrolom sada trebali biti usklađeni s člankom 290. UFEU-a, s obzirom da su mjere regulatornog postupka s kontrolom ujedno i mjere općeg opsega namijenjene izmjeni elementa tog instrumenta koji nisu ključni, između ostalog brisanjem nekih od tih elementa ili dopunjavanjem instrumenta dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni; istodobno poziva Vijeće da nastavi s pregovorima o tim posebnim prijedlozima za prilagođavanje koji su trenutno zastali u Vijeću, uključujući prijedloge u području poljoprivrede i ribarstva;

7.  izražava zabrinutost da bi, bez obzira na činjenicu da to može biti dobro rješenje u nekim slučajevima, sustavno zadržavanje svih elemenata politike u temeljnom aktu moglo s vremenom članak 290. UFEU-a lišiti koristi kao dragocjenog sredstva za racionalizaciju zakonodavnog postupka, što je bio njegov izvorni razlog donošenja kako bi se izbjeglo predetaljno upravljanje i teški i dugotrajni postupak suodlučivanja; naglašava da bi takav pristup mogao biti iznimno teško primjenjiv u nekim slučajevima kao na primjer u sektorima u kojima se tehnologije još uvijek razvijaju;

8.  naglašava da bi u onim slučajevima u kojima je donesena odluka o uporabi provedbenih akata, pregovaračka skupina Parlamenta trebala pažljivo ocijeniti kakvu vrstu kontrole treba država članica te treba li upotrijebiti savjetodavni ili ispitni postupak; naglašava da bi pregovaračke skupine Parlamenta, u slučaju uporabe ispitnog postupka, trebale prihvatiti takozvanu „klauzulu o nedavanju mišljenja” samo u iznimno dobro opravdanim slučajevima, s obzirom da to sprečava Komisiju da usvoji nacrte provedbenog akta u slučaju „nedavanja mišljenja” odbora koji čine predstavnici država članica i kojim predsjedava Komisija;

9.  Preporučuje Komisiji da ne zloupotrebljava delegirane akte kako bi ponovno pokrenula razgovore o pitanjima o kojima je postignut dogovor kroz trijalog na političkoj razini; naglašava da je bolje ovlast donošenja delegiranih akata Komisiji dodijeliti samo na određeno vremensko razdoblje;

10.  potiče svoje odbore da pažljivo motre upotrebu delegiranih i provedbenih akata u okviru svojih područja nadležnosti; u tom cilju zahtijeva da Komisija poboljša administrativne mehanizme za prijenos i pohranu dokumenata povezanih s delegiranim aktima kako bi se osigurala barem jednaka razina informiranja i transparentnosti kao i za postojeći registar za provedbene akte te jamči sinkronizirani protok informacija prema Parlamentu i Vijeću kao zakonodavcu;

11.  smatra da je ostvaren značajan napredak u osiguravanju brzog prijenosa delegiranih akata vodećim odborima, što je zauzvrat pozitivno utjecalo na provođenje prava zastupnika na nadzor;

12.  podsjeća na političku odgovornost zakonodavca i nužnost redovitog i pravodobnog uključivanja Parlamenta u pripremnu fazu delegiranih akata; poziva Komisiju da u potpunosti informira Parlament i Izvjestitelja zaduženog za dotični predmet o planiranom rasporedu, predviđenim sastancima stručnih skupina i sadržaju predviđenih delegiranih akata, uključujući davanje pristupa odgovarajućim bazama podataka Komisije, kao što je CIRCA;

13.  poziva Komisiju na potpuno poštovanje stavka 15. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, između ostalog pojednostavljujući postupak za pozivanje parlamentarnih stručnjaka na sastanke s nacionalnim stručnjacima, ako to zahtijeva nadležni parlamentarni odbor; prepoznaje da se na temelju prisustvovanja stručnjaka Parlamenta tim sastancima, Komisija može pozvati u Parlament na daljnju razmjenu mišljenja o pripremi delegiranih akata; poziva Komisiju na primjenu stavka 15. Okvirnog sporazuma i na one dijelove sastanaka država članica i Komisije na kojima se raspravlja o drugim pitanjima osim provedbenih akata u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011;

14.  zauzima stajalište da je vrijeme između prijenosa konačnog nacrta provedbenih akata i njihovog usvajanja od strane Komisije često prekratko, pa Parlamentu nije omogućen adekvatan nadzor; potiče Komisiju da u potpunosti poštuje pravo Parlamenta na kontrolu konačnog nacrta provedbenih akata u roku od mjesec dana, sukladno sporazumu iz 2008. između Parlamenta i Komisije o postupcima komitologije;

15.  poziva na dodjelu dostatnih tehničkih i ljudskih resursa za delegirane i provedbene akte kako bi se između ostalog osigurao učinkovit interni prijenos informacija; smatra da dostava delegiranih akata zastupnicima u obliku biltena omogućuje nadzor takvih akata te zastupnicima omogućuje da pravovremeno upute moguće primjedbe;

16.  preporučuje imenovanje stalnih izvjestitelja u svakom odboru za delegirane i provedbene akte, što jamči usklađenost unutar dotičnog odbora i s drugim odborima; smatra da se slični problemi trebaju rješavati na usklađen način, a istovremeno očuvati potrebnu fleksibilnost;

17.  pozdravlja raspoloživost stručnjaka iz Komisije za sudjelovanje na informativnim sastancima sa zastupnicima jer je organiziranje tih sastanaka, znatno prije usvajanja delegiranih akata, korisno za razjašnjavanje ključnih aspekata akata i lakše dobivanje suglasnosti Parlamenta;

18.  potiče i dalje osobito članove pregovaračkih skupina da posvete posebnu pažnju delegiranim i provedbenim aktima prilikom izvješćivanja nadležnom odboru nakon svakog trijaloga prema članku 70. stavku 4. Poslovnika Parlamenta;

Napomene o specifičnim pitanja

Poljoprivreda i ribarstvo

19.  Žali zbog činjenice da je Vijeće nakon neuspjeha pregovora u neformalnom trijalogu i prvom čitanju u Parlamentu blokiralo spise za prilagođavanje o ključnim poljoprivrednim i ribarstvenim zakonima; naglašava da je ovo stanje često uzrokovano nevoljkošću Vijeća da upotrijebi delegirane akte; napominje da je samo u kontekstu potpunih zakonodavnih postupaka koji se odnose na reformu ZPP-a i ZRP-a bilo moguće naći rješenje za prilagođavanje prihvatljivo objema stranama, iako se o nekim odredbama moglo dogovoriti samo pod uvjetom da ne predstavljaju presedan; poziva Vijeće da ostvari napredak u preostalim spisima za prilagođavanje kako bi se postupci mogli okončati prije završetka tekućeg zakonodavnog razdoblja;

Razvojna suradnja

20.  Napominje da, osobito u slučaju Instrumenta razvojne suradnje (DCI), Parlament od 2006. godine upražnjava postupak „demokratske kontrole“ u vidu političkog dijaloga s Komisijom o nacrtima mjera; međutim primjećuje da je iskustvo Parlamenta s ovom primjenom bilo raznoliko i da je njegov utjecaj na odluke Komisije bio ograničen;

21.  ukazuje na to da se na području razvojne suradnje provedbeni akti često temelje na prethodnom savjetovanju s trećim stranama, zbog čega su promjene u kasnoj fazi formalnog postupka komitologije teže. stoga naglašava da prethodna obavijest i dijalog s Parlamentom predstavljaju važan korak prema učinkovitijem korištenju mogućnosti kontrole koje Parlament ima;

Gospodarski i monetarni poslovi

22.  ističe da se uredbama o europskim nadzornim tijelima na području financijskih usluga uvode regulatorni tehnički standardi i provedbeni tehnički standardi u okviru kojih europska nadzorna tijela podnose nacrte regulatornih tehničkih standarda i provedbenih tehničkih standarda Komisiji na usvajanje; smatra da, s obzirom na tehničko znanje i specijalizirane vještine europskih nadzornih tijela, delegirani akti trebaju biti, kad god je to moguće, u vidu regulatornih tehničkih standarda, a ne redovnih delegiranih akata; smatra da bi Komisija, prije nego što usvoji i redovne delegirane akte, uvijek trebala potražiti stručni savjet odgovarajućeg europskog nadzornog tijela u vezi sa sadržajem tih akata;

23.  ističe da se prema nekim legislativnim aktima, rok za nadzor regulatornih tehničkih standarda može produžiti na dodatnih mjesec dana zbog njihova obujma i složenosti te smatra da bi ta vrsta fleksibilnosti trebala postati opće pravilo; ističe da je zakonodavac odredio razdoblje za nadzor od tri mjeseca, koje se može produžiti za tri mjeseca, za sve delegirane akte s područja financijskih usluga, te smatra da bi se ta praksa trebala proširiti na druga složena područja;

24.  naglašava da bi se dogovori prema kojima se delegirani akti ne mogu podnositi tijekom razdoblja stanki Parlamenta trebali primjenjivati i na regulatorne tehničke standarde;

25.  vjeruje da poziv zainteresiranima da sudjeluju u skupinama zainteresiranih strana europskog nadzornog tijela treba trajati dovoljno dugo (ne manje od dva mjeseca), treba biti objavljen preko raznih kanala i treba slijediti jasan i organiziran postupak kako bi se osigurala široka baza prijavljenih kandidata; podsjeća na potrebu za ujednačenim skupinama zainteresiranih strana europskog nadzornog tijela u skladu s odredbama odgovarajućih uredaba;

Zapošljavanje i socijalna pitanja

26.  Posdjeća da je Parlament na području zapošljavanja i socijalnih pitanja doveo u pitanje odluku EURES-a pred Europskim sudom kako bi zaštitio svoje ovlasti;

Građanske slobode, pravosuđe i unutarnji poslovi

27.  Poziva Komisiju da u svoj program rada uključi prijedloge za izmjenu svih pravnih akata nekadašnjeg trećeg stupa kako bi ih se uskladilo s novom hijerarhijom standarda te kako bi se poštovale ovlasti i nadležnosti Parlamenta i njegovo pravo na informacije u vezi s delegiranjem ovlasti Komisiji u skladu s Ugovorom iz Lisabona; naglašava da će za to biti potrebno posebno ocijeniti svaki pravni akt kako bi se odredile osnovne odluke koje mora donijeti zakonodavac, posebno one koje se tiču temeljnih prava predmetnih osoba, i odluke koje se ne smatraju ključnima (vidi presudu Suda u predmetu C-355/10);

28.  skreće pozornost na činjenicu da Vijeće i dalje, dugo nakon stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu, usvaja zakonodavne akte na temelju odredbi iz nekadašnjeg trećeg stupa, čime je Parlament bio primoran pokrenuti sudski postupak pred Sudom;

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(2) SL L 304, 20. 11. 2010., str. 47.
(3) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 6.


Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled rasta 2014.
PDF 304kWORD 79k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled rasta 2014. (2013/2157(INI))
P7_TA(2014)0128A7-0084/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 136. i članak 121. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenog 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o provedbi mjera za ispravljanje prekomjerne makroekonomske neravnoteže u europodručju(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenog 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzavanju i pojašnjavanju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomske neravnoteže(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o djelotvornom provođenju proračunskog nadzora u europodručju(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća(7),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza” (COM(2012)0722)),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za nadzor i ocjenu nacrta proračuna i osiguravanje ispravljanja prekomjernog deficita država članica u europodručju(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su suočene s ozbiljnim poteškoćama u odnosu na svoju financijsku stabilnost ili im prijete takve poteškoće(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2013.(10),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. o godišnjem pregledu rasta 2014. (COM(2013)0800),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o pozivu na mjerljivo i obvezujuće djelovanje protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o pripremama za sastanak Europskog vijeća (19. – 20. prosinca 2013.)(13),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za proračune (A7‑0084/2014),

A.  budući da posljednja jesenska predviđanja Komisije pokazuju da se stvarni rast BDP-a polako vraća u europodručje i da se očekuje da će 2014. doseći 1,1 % BDP-a, kao i da će nezaposlenost pasti, a inflacija ostati ispod razine od 2 %;

B.  budući da rast na tržištima u usponu stagnira, dok u SAD-u ostaje snažan, a u Japanu pozitivan;

C.  budući da je od 20. do 22. siječnja 2014. Europski parlament održao sastanak na visokoj razini s državnim parlamentarnim zastupnicima (u okviru Europskog parlamentarnog tjedna) kako bi raspravljali o godišnjem pregledu rasta 2014. kao i općim ciljevima ekonomske politike za rast i stvaranje radnih mjesta radi usmjeravanja veće pozornosti na učinkovitost politika i moguće učinke prelijevanja u EU-u;

D.  budući da Komisija potvrđuje da se većina ciljeva strategije EU 2020. neće postići čak ni u najpovoljnijim scenarijima;

E.  budući da je Parlament pozdravio uvođenje instrumenta za konvergenciju i konkurentnost kao dijela napora za jačanje okvira upravljanja;

1.  napominje da je u tijeku gospodarski oporavak u EU-u, ali da je on još uvijek slab; naglašava potrebu za fiskalnom konsolidacijom koja pogoduje rastu te za jačanjem napora kako bi se, s jedne strane, osigurala usklađenost s tekućim okvirom gospodarskog upravljanja i, s druge strane, omogućili srednjoročni i dugoročni održiviji rast i stvaranje radnih mjesta;

2.  pozdravlja prepoznavanje potrebe za fiskalnom konsolidacijom koja pogoduje rastu; potiče Komisiju da proslijedi ovaj prioritet kao konkretne preporuke državama članicama i EU-u u cjelini, uključujući i one u programima ekonomske prilagodbe, tako da se ne odnose samo na fiskalnu konsolidaciju nego i na strukturne reforme koje vode do stvarnog, održivog i socijalno uravnoteženog rasta, zapošljavanja, veće konkurentnosti i rasta konvergencije;

3.  napominje da je povećanje razlika državnih kamatnih stopa značajno smanjilo fiskalni manevarski prostor u više država članica; također primjećuje da je pristup Europske središnje banke (ESB) monetarnoj politici pomogao u smanjenju razlika državnih kamatnih stopa; smatra da će ESB preko smjernica za budućnost održati tu politiku u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju te da će time doprinijeti većem rastu;

4.  ističe da Komisija prati ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. na nacionalnoj i europskoj razini u preporukama koje je dobila svaka država posebno i na taj način izbliza nadzire ciljeve na području zapošljavanja, istraživanja i razvoja, obrazovanja, siromaštva, obnovljive energije i smanjenja emisija;

5.  vjeruje da gospodarstvo EU-a u cjelini treba dodatno poticati svoju troškovnu i netroškovnu konkurentnost u globalnom gospodarstvu, osobito povećanjem konkurentnosti na tržištima proizvoda i usluga radi poboljšanja produktivnosti, učinkovitog korištenja resursa i nižih cijena te održavanjem cijene rada u skladu s produktivnošću i osiguravanjem smanjenja unutarnje makroekonomske neravnoteže;

6.  pozdravlja ambiciozne strukturne reforme koje su provele one države članice koje su iskusile ozbiljne poteškoće; potiče države članice da i dalje ulažu napore; ističe da treba odlučno nastaviti s nastojanjima na strukturnim reformama i da ih se treba nadzirati kako bi se osigurala učinkovitost reformi te se gradilo na postignutom napretku; potiče usvajanje i provedbu programa strukturnih reformi koji promiču konvergenciju i konkurentnost na nacionalnoj i europskoj razini te povećavaju održivi rast i zaposlenost; naglašava važnost brze i učinkovite provedbe programa i planova za borbu protiv nezaposlenosti, posebno mladih;

7.  ističe važnost pokretanja ili nastavka provođenja postupka suvislih i održivih strukturnih reformi za stabilnost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; naglašava da EU ne može sudjelovati u tržišnom natjecanju samo po pitanju općih troškova ili troškova rada, već je potrebno više ulaganja u istraživanje, inovacije i razvoj, obrazovanje i vještine te učinkovito iskorištavanje resursa, i to i na nacionalnoj i na europskoj razini;

8.  ponavlja svoj zahtjev za donošenje pravnog akta o „smjernicama konvergencije” u okviru redovnog zakonodavnog postupka, kojim bi se za određeno vremensko razdoblje postavio vrlo ograničen broj ciljeva za najhitnije reformske mjere, kao i zahtjev da države članice osiguraju da su nacionalni programi reformi uspostavljeni na temelju gore navedenih smjernica konvergencije te da ih je provjerila Komisija; poziva države članice da se obvežu na potpunu provedbu svojih nacionalnih programa reformi; u tom smislu predlaže da države članice sklope „konvergencijsko partnerstvo” s institucijama EU-a, uz mogućnost uvjetnog financiranja reformskih aktivnosti; ponavlja da bi takva jača gospodarska suradnja trebala ići ruku pod ruku s poticajnim financijskim mehanizmom; smatra da sva dodatna sredstva ili instrumenti, poput mehanizma solidarnosti, moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan dogovorene omotnice višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

9.  zabrinut je zbog ukupne javne i privatne zaduženosti država članica u europodručju; ističe da EU treba nadići model rasta koji se temelji na gomilanju prekomjernog duga i potrošnji resursa;

10.  stoga poziva države članice da prilikom pripreme ekonomskih politika i reformi obrate posebnu pozornost na utjecaj na generacije mladih Europljana i buduće generacije, kako mladi od samog početka ne bi bili uskraćeni za mogućnosti; ističe da su potrebna daljnja nastojanja u borbi protiv dugoročnih učinaka nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih;

11.  svraća pozornost na ona tijela država članica koja su uspješno provela programe makroekonomske prilagodbe ili programe financijskog sektora;

12.  ističe da je kombinacija solidarnosti i uvjetovanosti, snažnog vlasništva i obvezivanja na reforme nužni preduvjet za uspjeh programa financijske pomoći; međutim, poziva Komisiju i države članice da financijsku pomoć i ad hoc sustav Trojke uključe u poboljšanu pravnu strukturu usklađenu s okvirom za gospodarsko upravljanje EU-a i pravom Zajednice, jamčeći tako demokratsku odgovornost;

13.  naglašava činjenicu da je ekonomska i monetarna unija daleko od dovršetka te podsjeća Komisiju da se obvezala da će djelovati u smjeru poboljšanja rasta i gospodarske konvergencije te jačanja konkurentnosti u EU-u; smatra da bi se to najbolje moglo ostvariti ako Komisija konačno pripremi prijedloge za dovršetak ekonomske i monetarne unije u skladu sa svim smjernicama u njenom nacrtu za čvrstu i stvarnu ekonomsku i monetarnu uniju; napominje da bi se dovršetak ekonomske i monetarne unije trebao temeljiti isključivo na metodi Zajednice;

14.  priznaje dostignuća nove i revidirane financijske regulacije EU-a u prevladavanju financijske krize; napominje da dovršetak triju stupova bankovne unije i provedba novih propisa o kapitalnim zahtjevima za banke doprinose ponovnom uspostavljanju povjerenja u otpornost europskog bankarskog sektora;

15.  pozdravlja izjavu Komisije da je glavni prioritet godišnjeg pregleda rasta 2014. izgradnja održivog, pametnog i uključivog rasta i konkurentnosti koji će dovesti do stvaranja dodatnih radnih mjesta;

16.  slaže se s Komisijom da države članice trebaju nastaviti slijediti fiskalnu konsolidaciju koja pogoduje rastu; poziva države članice da pojednostave svoje porezne sustave i doprinose na području socijalne sigurnosti, posebno za osobe s niskim i srednje visokim prihodima te da prebace poreze s rada na potrošnju i aktivnosti koje su štetne za okoliš kako bi se poticao rast, privatna ulaganja i stvaranje radnih mjesta, kako bi napori na području konsolidacije bili učinkovitiji te kako bi se pojačala ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj te aktivna politika tržišta rada

17.  potiče države članice da u okviru programa prilagodbe nastave provoditi ili provedu održive strukturne reforme koje pogoduju rastu, istodobno jačajući napore usmjerene na postizanje ciljeva strategije Europa 2020.; izražava zabrinutost zbog manjka odgovornosti za određene reforme u državama članicama koje su suočene s prekomjernim proračunskim deficitom ili deficitom tekućeg računa; smatra da bi se na sva sredstva u razdoblju od 2014. do 2020. trebalo primijeniti načelo predopskrbe i izravne raspodjele, osmišljeno s ciljem poticanja gospodarskog rasta i strateškog ulaganja, osobito Inicijative za zapošljavanje mladih;

18.  naglašava važnost nadzora i provedbe preporuka za pojedine države, multilateralnog nadzora, razmjene iskustava i najboljih praksi te ocjena sustručnjaka kao načina poticanja rasprave i stvaranja pritiska, čime se pruža usmjerenje koje pomaže u stvaranju potrebnog zamaha i prihvaćanju reformi;

19.  još jednom ističe da će manjak ambicioznih reformi za jačanje konkurentnosti europskih gospodarstava, kao i za očuvanje održivosti sustava socijalnog osiguranja i sustava zdravstvene skrbi prekomjerno opteretiti buduće generacije; ističe važnost ispravljanja situacija prekomjernog deficita i neravnoteže tekućih računa;

20.  još jednom ističe da državne i financijske institucije pokazuju stalne slabosti u okruženju s niskim rastom;

21.  naglašava da strukturne reforme trebaju biti dopunjene dugoročnijim ulaganjima u obrazovanje, istraživanje, inovacije i održivu energiju; vjeruje da se i javno-privatna partnerstva mogu smatrati instrumentima poticanja ulaganja i omogućavanja pametnog i održivog rasta te da se njima nadopunjuju programi javnog ulaganja;

22.  poziva na jače i dosljednije djelovanje na temelju sveobuhvatnog akcijskog plana Komisije za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza; potiče Komisiju da u strategiju Europa 2020. uključi konkretne i mjerljive ciljeve;

23.  naglašava da je pristup financiranju, posebno za mala i srednja poduzeća, jedna od najvećih prepreka rastu u EU-u; vjeruje da je potrebno više alternativa financiranju banaka poboljšanjem učinkovite dodjele kapitala kroz tržišta kapitala, poticanjem dugoročnih ulaganja i punom primjenom inovativnih financijskih instrumenata EU-a koji su osmišljeni za pružanje podrške malim i srednjim poduzećima u pristupu tržištima kapitala; vjeruje da će dovršetak bankovne unije poboljšati pristup financiranju i stvoriti jednake mogućnosti za pristup malih i srednjih poduzeća financiranju; naglašava potrebu daljnjeg ograničavanja birokratskog opterećenja za mala i srednja poduzeća te stalnog uzimanja u obzir načela razmjernosti u razvoju regulatornih režima; smatra da Europska investicijska banka može (EIB) imati još aktivniju ulogu u omogućavanju pristupa financiranju za realno gospodarstvo; smatra da prijedlozi za financiranje EIB-a podneseni na posljednjim sjednicama Vijeća, osobito oni koji se odnose na financiranje malih i srednjih poduzeća, mogu i moraju biti ambiciozniji;

24.  ponavlja važnost dovršetka jedinstvenog tržišta za rast u EU-u; vjeruje da države članice i Komisija ne ispunjavaju svoju obvezu u vezi s dovršenjem jedinstvenog tržišta;

25.  naglašava činjenicu da nepostojanje unutarnjeg tržišta rada koje dobro funkcionira i održivog pristupa imigraciji otežavaju rast u EU-u; naglašava makroekonomske prednosti modernizacije tržišta rada za države članice te poziva Komisiju i države članice da razmotre donošenje posebnih mjera za poboljšanje uspješnog zajedničkog tržišta rada temeljenog na slobodnom kretanju radnika, jednakim uvjetima i načelu socijalne konvergencije prema gore te modernoj, prikladnoj i uključivoj imigracijskoj politici i na nacionalnoj i na europskoj razini;

26.  poziva Komisiju da Parlamentu objasni posebne mjere koje namjerava poduzeti kako bi olakšala i ostvarila svoje ciljeve većeg održivog rasta i jačanja konkurentnosti;

27.  vjeruje da ukupni godišnji pregled rasta nije dovoljno detaljan te da ne osigurava sredstva za ispunjavanje svojih ciljeva;

28.  svraća pozornost na Izvješće o mehanizmu upozoravanja; primjećuje postepeno smanjenje unutarnjih neravnoteža u gospodarstvu EU-a; također skreće pozornost na vanjske neravnoteže, uključujući prekomjerne vanjske suficite i smanjenje udjela u izvoznim tržištima u većini država članica;

29.  ističe da je cilj postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže sprečavanje prelijevanja negativnih učinaka loše osmišljenih nacionalnih politika u druge države članice u europodručju; zabrinut je što Komisija, u svom tumačenju pregleda stanja, ne uzima dovoljno u obzir činjenicu da su europodručje i države članice koje obuhvaća međuovisna i otvorena gospodarstva;

30.  prima na znanje ocjenu Komisije prema kojoj je više važnih makroekonomskih neravnoteža u postupku ispravljanja; ističe da, kako bi se dodatno ojačala ukupna konkurentnost EU-a, Komisija treba posebno razmotriti trenutačni suficit tekućeg računa određene države članice u odnosu na ostatak europodručja;

31.  zabrinut je jer većina država članica još uvijek gubi globalne tržišne udjele te ima jako negativno neto stanje međunarodnih ulaganja; žali zbog toga što druge važne značajke koje imaju jak utjecaj na konkurentnost, kao što su troškovi kapitala po jedinici, još uvijek nisu integrirane u pokazatelje stanja za makroekonomsku neravnotežu, unatoč opetovanim zahtjevima Parlamenta;

32.  i dalje je zabrinut zbog manjka napretka u smanjenju prekomjernih razina privatnog duga; ističe da to nije samo zabrinutost za financijsku stabilnost, nego i da ograničava potencijal EU-a za rast;

33.  ističe da trenutačno stanje izuzetno niskih kamatnih stopa duž cijele krivulje prinosa zabrinjava europske građane u pogledu privatne štednje i mirovinskih osiguranja;

34.  skreće pozornost na prvu ocjenu Komisije u vezi s nacrtima proračuna država članica; ističe da provjeravanje nacrta proračuna poboljšava multilateralni nadzor i praćenje proračunske situacije država članica;

35.  izražava zabrinutost jer su samo dvije države članice postigle svoje srednjoročne ciljeve; poziva države članice da nastave s ulaganjem napora te da ih po potrebi pojačaju, uzimajući u obzir da je konsolidacija koja pogoduje rastu nužna u državama članicama koje ne ispunjavaju svoje obveze;

36.  naglašava da Europski semestar ni na koji način ne smije ugroziti nadležnosti Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; naglašava činjenicu da bi trebala postojati jasna podjela između nadležnosti na razini EU-a i na nacionalnoj razini te da je Europski parlament sjedište odgovornosti na razini Unije; potiče Komisiju da osigura primjereno formalno uključenje Europskog parlamenta u sve korake postupka Europskog semestra kako bi povećala demokratsku legitimnost odluka;

37.  naglašava da je potrebno ojačati demokratsku odgovornost Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata pri bitnim elementima operacija u europodručju, kao što su europski stabilizacijski mehanizam, odluke Euroskupine te nadzor i evaluacija programa financijske pomoći; traži od Komisije da provede i objavi unutarnje naknadne ocjene svojih preporuka i sudjelovanja u Trojci;

38.  ukazuje na to da je glavni problem u više država članica činjenica da fragmentacija financijskih tržišta rezultira nedostatkom sredstava i većim troškovima financiranja, osobito za male i srednje poduzetnike; smatra da bi ESB trebao zadržati proaktivnu ulogu u prilog defragmentacije te da EIB može dodatno poticati financiranje za male i srednje poduzetnike, poduzetništvo, izvoz i inovacije, koji su ključni za gospodarski oporavak;

Proračun EU-a

39.  primjećuje da se Godišnji pregled rasta 2014. jedva razlikuje od onog za 2013.; stoga ponovno žali zbog odsutnosti novih prijedloga Komisije o ulozi koju proračun EU-a može igrati u poticanju rasta i stvaranju radnih mjesta radi postizanja ciljeva strategije Europa 2020.;

40.  žali zbog činjenice da Komisija Parlamentu nije dostavila opsežno izvješće o provedbi Pakta za rast i radna mjesta dogovorenog u lipnju 2012.;

41.  poziva Komisiju na izradu redovito ažuriranog pokazatelja provedbe novih programa kako bi se mogle napraviti usporedbe između država članica koje bi omogućile donošenje utemeljenijih odluka proračunskog tijela u pogledu prioriteta potrošnje u svjetlu uočljivih trendova;

42.  naglašava činjenicu da su niska razina odobrenih sredstava za plaćanja i mala razlika do gornje granice plaćanja i dalje ključni problemi za proračun EU-a, što ima djelomično negativan učinak na gospodarski oporavak jer kasna plaćanja prvenstveno štete izravnim korisnicima; povrh toga naglašava da je ova niska razina plaćanja u proračunu EU-a za 2014. potpuno oprečna mjerama koje su usuglasili suzakonodavci kako bi privremeno povećali stope sufinanciranja EU-a za programe EU-a kojima se zajednički upravlja u državama članicama koje imaju ozbiljne poteškoće sa svojom financijskom stabilnošću ili su u opasnosti da se u njima nađu; u svjetlu provedbe podsjeća na potrebu za osiguravanjem urednog razvoja plaćanja kako bi se izbjeglo neuobičajeno prebacivanje nepodmirenih obveza u proračun za 2015. i kako bi se u vezi s tim po potrebi iskoristili različiti mehanizmi fleksibilnosti obuhvaćeni Uredbom o višegodišnjem financijskom okviru; namjerava nastaviti s temeljitim ispitivanjem općeg stanja plaćanja, posebno u vezi s vrlo visokom razinom isplata koje su još potrebne za dovršetak programa prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira;

43.  ponovno izražava žaljenje zbog toga što države članice ustraju u tome da svoj doprinos proračunu EU-a smatraju varijablom prilagodbe svojim konsolidacijskim naporima, što pak vodi do umjetnog smanjenja obujma raspoloživog plaćanja u proračunu EU-a; poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir ovaj ponavljajući i opasni trend pri ocjenjivanju proračunskih planova država članica i da predloži konkretne mjere za njegovo poništenje;

44.  podsjeća na svoje stajalište da se fiskalno stanje država članica može olakšati novim sustavom vlastitih sredstava za financiranje proračuna Unije kojim će se smanjiti doprinosi iz bruto nacionalnog dohotka, omogućujući tako državama članicama da ostvare svoje konsolidacijske napore bez ugrožavanja financiranja EU-a za podupiranje ulaganja u gospodarski oporavak i reforme; stoga ističe važnost koju pridaje novoj skupini na visokoj razini za vlastita sredstva, što bi trebalo potaknuti pravu reformu financiranja EU-a;

45.  ponavlja da bi jača ekonomska suradnja trebala ići ruku pod ruku s mehanizmom temeljenim na poticajima; smatra da sva dodatna sredstva ili instrumenti, poput mehanizma solidarnosti, moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan dogovorene omotnice višegodišnjeg financijskog okvira;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Europskoj središnjoj banci.

(1) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.
(2) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.
(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.
(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.
(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.
(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0036.
(8) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.
(9) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0447.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
(12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0593.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0597.


Europski semestar za usklađivanje gospodarskih politika: zapošljavanje i socijalna stajališta
PDF 615kWORD 195k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: zapošljavanje i socijalna stajališta u godišnjem pregledu rasta za 2014. (2013/2158(INI))
P7_TA(2014)0129A7-0091/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 145., 148., 152. i 153. stavak 5. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2014.” (COM(2013)0800) i nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju priloženog uz nju,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o „Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: implementation of 2013 priorities’(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)” (COM(2013)0690),

–  uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000122/2013 – B7-0524/2013 upućeno Komisiji i rezoluciju Parlamenta od 21. studenog 2013. koja se odnosi na komunikaciju Komisije naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)”(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2010. o „prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica: drugi dio integriranih smjernica strategije Europa 2020.”(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173),

–  uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000120/2012 upućeno Komisiji i rezoluciju Parlamenta od 14. lipnja 2012. koja se odnosi na „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta”(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenog 2010. pod naslovom „Program za nove vještine i radna mjesta: europski doprinos punom zaposlenju” (COM(2010)0682) i rezoluciju Parlamenta od 26. listopada 2011. na tu temu(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758) i rezoluciju Parlamenta od 15. studenog 2011. na tu temu(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inicijativa o mogućnostima za mlade” (COM(2011)0933),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. studenog 2012. na temu „Sporazum o socijalnom ulaganju kao odgovor na krizu”(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

–  uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000057/2013 – B7-0207/2013 upućeno Komisiji i odgovarajuću rezoluciju Parlamenta od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „U susret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća(9),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0091/2014),

A.  budući da je recesija u europodručju završila, brojčano govoreći, u drugom tromjesečju 2013., ali budući da će godišnji rast u europodručju ostati nestabilan ove godine, a nezaposlenost je još uvijek na vrlo visokoj razini; budući da se rast treba znatno poticati kako bi se to moglo smatrati dugoročnim oporavkom i kako bi došlo do potrebnog zamaha za oslobađanje EU-a od njegovih društveno-gospodarskih izazova;

B.  budući da je nezaposlenost u EU-u dosegnula zabrinjavajuću brojku od 26,6 milijuna, a dugoročna je nezaposlenost porasla u većini država članica te da je dosegnula rekordnu razinu u EU-u kao cjelini; budući da je pad zaposlenosti više izražen u onim državama koje provode znatnu fiskalnu reformu;

C.  budući da je stopa nezaposlenosti mladih dosegnula neviđenu razinu, u prosjeku 23 % za EU kao cjelinu, i budući da je u nekim državama članicama stopa nezaposlenosti mladih između 16 i 25 godina viša od 50 %; budući da je situacija na tržištu rada posebno kritična za mlade koji, bez obzira na stupanj obrazovanja, često budu nezaposleni, imaju nesigurne ugovore o radu, neplaćeni pripravnički rad ili emigriraju; budući da se ekonomski gubitak koji je ostvaren u 2011. godini zbog nesudjelovanja mladih na tržištu rada procjenjuje na 153 milijarde eura u državama članicama, što odgovara iznosu u vrijednosti od 1,2 % bruto društvenog proizvoda EU-a; budući da prekruto uređenje tržišta rada u nekoliko država članica vodi do nedostatka fleksibilnosti za učinkovitu apsorpciju šokova; budući da se postojećim uređenjem tržišta rada mogu u nekim slučajevima nerazmjerno štititi oni koji su već uključeni u tržište rada te ono može imati negativan utjecaj na uključivanje mladih ljudi u radnu snagu;

D.  budući da je ovo najdublja i najdugotrajnija kriza u gospodarskoj povijesti u posljednjih 100 godina, međutim izbjegnuta je katastrofa, a učinci krize raspodijelili su se na mnogo godina, čak i desetljeća; budući da ti učinci uključuju daljnji rast dugoročne nezaposlenosti, što bi moglo uzrokovati strukturnu nezaposlenost; budući da se segmentacija tržišta rada nastavlja povećavati, prosječni dohoci kućanstava smanjuju se u mnogim državama članicama, a pokazatelji upućuju na trend siromaštva nešto više razine i ozbiljnih oblika te socijalne isključenosti, uključujući siromaštvo unatoč zaposlenju nekoliko godina unaprijed;

E.  budući da je Međunarodni monetarni fond (MMF) nedavno ukazao na to kako ima mjesta za bolje i progresivnije oporezivanje, što bi pomoglo u smanjenju nejednakosti u EU-u; budući da postoji potreba da se porezno opterećenje prebaci s rada na druge oblike održivog oporezivanja kako bi se promicali rast i stvaranje radnih mjesta te donio dodatan prihod tijekom tog razdoblja te kako bi se povećala legitimnost napora u pogledu konsolidacije;

F.  budući da su učinci krize uzrokovali neviđenu i sve veću razliku u proizvodnji i zapošljavanju između ključnih i perifernih država; budući da je razlika između ključnih i perifernih država u pogledu stope nezaposlenosti dosegnula 10 postotnih bodova 2012., u usporedbi sa samo 3,5 postotnih bodova 2000.; budući da je predviđeno da će ta razlika dosegnuti vrhunac ove godine;

G.  budući da je nužno nastaviti s diferenciranom fiskalnom konsolidacijom koja pozitivno utječe na rast kako bi se jamčila dugoročna održivost socijalne države i javnih financija;

H.  budući da bi se poboljšanja u gospodarstvu trebala smatrati poticajem za odlučan nastavak ulaganja napora kako bi se naglasak mogao staviti na rast i zapošljavanje, u cilju nastavka programa reformi radi unaprjeđenja konkurentnosti i osiguranja dugotrajnog oporavka;

I.  budući da su pogreške u gospodarskim predviđanjima Komisije za rast i nezaposlenost posljednjih godina dokaz potrebe za poboljšanim modelom predviđanja i strategije u cilju završetka krize; budući da se ritam fiskalne konsolidacije usporio; budući da je stvaranje radnih mjesta u europodručju i dalje vrlo slabo; budući da je, prema Eurostatu, inflacija u eurozoni ispod ciljeva ESB-a;

J.  budući da postoji pritisak demografskih promjena na nacionalne proračune i mirovinske sustave; budući da se životni vijek neprestano produžuje:

K.  budući da treba uzeti u obzir koeficijent životnog vijeka u cilju postizanja održivosti mirovinskog sustava;

L.  budući da je tijekom krize usmjerenost na brzinu i intenzitet provođenja strukturnih reformi bila asimetrična među državama članicama, tako da je bila zahtjevnija za periferne države nego za ključne države; budući da bi sve države članice trebale imati jednaki zamah i poduzimati nužne strukturne reforme kako bi se promicali održiv i ujednačen rast te stvaranje radnih mjesta u tom području;

M.  budući da sve države članice moraju poboljšati svoje rezultate i konkurentnost te veliki izazov s kojim se europodručje trenutno suočava predstavljaju društveno-gospodarske razlike među državama članicama; budući da je u interesu svih država članica osigurati pravodobno i učinkovito rješavanje pitanja zapošljavanja i socijalnih izazova kako bi se izbjeglo gospodarsko pogoršanje;

N.  budući da je ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, istraživanje i inovacije – ključna područja gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta – u EU-u i dalje manje nego među glavnim gospodarskim partnerima i konkurentima drugdje u svijetu; budući da je produktivno ulaganje u ta područja ključno za održiv izlazak iz krize;

O.  budući da bi potpora poduzetnicima trebala biti prioritet za države članice;

P.  budući da je kombinacija koherentne politike koja obuhvaća makroekonomske politike, strukturne politike, solidne ustanove tržišta rada, nesegmentirana tržišta rada, kolektivno pregovaranje i dovoljno financirane sustave socijalne skrbi ključna u apsorpciji cikličnih šokova; budući da je sustav koji se temelji na brzoj reintegraciji na tržište rada s pratećim mjerama temeljenima na fleksigurnosti također važan za apsorpciju cikličkih šokova;

Q.  budući da je stopa siromaštva u porastu od 2007., tako da je 24,2 % stanovništva EU-a trenutačno izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da su se smanjili izdaci za socijalnu zaštitu u gotovo svim državama članicama i budući da Odbor za socijalnu zaštitu upozorava da je sve veći broj ljudi izložen riziku od dohodovnog siromaštva, siromaštva djece, nezadovoljenih zdravstvenih potreba, ozbiljnog siromaštva i socijalne isključenosti;

R.  budući da EU ne uspijeva ostvariti gotovo niti jedan cilj strategije Europa 2020. i budući da je napredak u državama članicama u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. razočarao; budući da obveze preuzete programima nacionalnih reformi u 2013. nisu dovoljne da bi se postigla većina ciljeva na razini EU-a;

S.  budući da je ključno poticati demokratsku odgovornost, vlasništvo i legitimnost svih sudionika uključenih u Europski semestar; budući da je odgovarajuće uključivanje Parlamenta ključni dio ovog postupka; budući da su nacionalni parlamenti predstavnici i jamci prava koja su ostvarili i delegirali građani; budući da bi uvođenje Europskog semestra trebalo u cijelosti poštovati ovlasti nacionalnih parlamenata;

T.  budući da ne postoje mjere kojima bi se osiguralo da Europsko vijeće poštuje stajalište Parlamenta prije nego što svake godine donese prioritete koje je Komisija predložila u godišnjem pregledu rasta;

U.  budući da je od 20. do 22. siječnja 2014. održao sastanke na visokoj razini sa zastupnicima nacionalnih parlamenata (Europski parlamentarni tjedan) kako bi se raspravljalo o godišnjem pregledu rasta za 2014., uključujući aspekt zapošljavanja i socijalni aspekt;

Socijalni pokazatelji

1.  pozdravlja činjenicu da ove godine nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju priloženog godišnjem pregledu rasta prvi put obuhvaća pokazatelje zapošljavanja i socijalnih politika koji pružaju pomoć u jačanju praćenja zapošljavanja i socijalnog razvoja kao dio makroekonomskog nadzora u okviru Europskog semestra; smatra da to treba utjecati na smjernice za politiku u Europskom semestru u cilju jačanja socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije, što nije samo poželjno, već je i nužno kako bi se pronašao izlaz iz krize i spriječile ozbiljne društveno-gospodarske razlike u europodručju, potičući tako njegovu održivost; izražava duboku zabrinutost zbog ograničene uloge Europskog parlamenta u Europskom semestru; osuđuje činjenicu da su Komisija i Vijeće ostvarili mali napredak u jačanju demokratske kontrole vođenja gospodarske politike; smatra da prema postojećim Ugovorima članak 136. UFEU-a omogućava Vijeću, prema preporuci Komisije i uz glasove samo onih država članica čija je valuta euro, donošenje obvezujućih smjernica gospodarske politike za zemlje europodručja u okviru Europskog semestra; naglašava da bi poticajni mehanizam pojačao obvezujuću narav koordinacije gospodarske politike; poziva na međuinstitucionalni sporazum kako bi se Parlament uključio u izradu nacrta i odobravanje godišnjeg pregleda rasta te smjernica gospodarske politike i zapošljavanja;

2.  ističe da su socijalni i gospodarski prioriteti dogovoreni u okviru strategije EU2020 duboko međusobno povezani; vjeruje da se gospodarska održivost i makroekonomska ravnoteža ne mogu ostvariti ni kratkoročno ni dugoročno bez jačanja i zaštite socijalne dimenzije EMU-a; smatra da su društveni i gospodarski aspekti Unije dvije strane iste medalje i imaju ključnu ulogu u razvoju EU-a;

3.  primjećuje, međutim, da ti pokazatelji nisu obvezujući, za razliku od pregleda stanja postupka utvrđivanja makroekonomske neravnoteže; traži od Komisije i država članica da procijene stanje u svjetlu rastuće socijalne neravnoteže i neravnoteže u odnosu na zapošljavanje u EU-u;

4.  žali što su pokazatelji zapošljavanja i socijalni pokazatelji koje je predložila Komisija nedovoljni za temeljito obuhvaćanje zapošljavanja i socijalnog stanja u državama članicama; poziva na uključivanje dodatnih pokazatelja u pregled stanja, posebno razine siromaštva djece, pristupa zdravstvenoj skrbi, beskućništva i indeksa dostojnog rada kako bi se omogućila prikladna procjena socijalnog stanja u državama članicama; vjeruje da bi se pokazatelje, nakon savjetovanja s Parlamentom, trebalo redovito preispitivati; ukazuje na to da se mjerama ne osigurava to da Europsko vijeće poštuje stajalište Parlamenta prije nego što svake godine donese prioritete koje je Komisija predložila u godišnjem pregledu rasta;

Sastanci ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja Euroskupine

5.  ističe važnost održavanja sastanaka ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja Euroskupine, kad god je to moguće, prije sastanka na vrhu: vjeruje da su zajednički sastanci za osiguranje koherentnog stajališta između Vijeća EPSCO i ECOFIN jednako važni kako bi se osiguralo da se socijalna pitanja i pitanja u vezi sa zapošljavanjem više razmatraju u raspravama i odlukama tijela europodručja radi doprinosa sastancima čelnika država i vlada europodručja;

Potreba za ponovnim poticanjem unutarnje potražnje i otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta produktivnim ulaganjem i povećanom produktivnošću

Pakt o povećanju ulaganja i produktivnosti u EU-u

6.  ističe da, iako strukturne reforme mogu srednjoročno i dugoročno uroditi plodom, potreba za poticanjem unutarnje potražnje EU-a zahtijeva da Komisija i Vijeće povećaju ulaganja radi kratkoročnog održavanja rasta i kvalitetnih radnih mjesta te poticanja potencijala u srednjoročnom razdoblju; primjećuje da je glavni cilj već utvrđen u strategiji Europa 2020. i u Paktu za rast i zapošljavanje sklopljenom u lipnju 2012., ali da se financiranje mora ubrzati; stoga potiče države članice da uspostave paket ulaganja kako bi se kratkoročna gospodarska situacija i stanje na tržištima rada država članica znatno poboljšali, što se preporučuje u rezoluciji Parlamenta od 11. rujna 2013. naslovljenoj „Rješavanje problema nezaposlenosti mladih: moguća rješenja”(10);

7.  ističe da će se konkurentnost EU-a potaknuti ponajprije ulaganjima u obrazovanje koja potiču produktivnost, u istraživanje i razvoj, neprestanim inovacijama. dodatnom digitalizacijom i uslugama računalstva u oblaku; smatra da su to pokretači koji bi EU učinili poželjnim odredištem globalnih poduzeća, izvoznikom proizvoda i usluga s visokom dodatnom vrijednošću i osiguravateljem radnih mjesta visoke kvalitete;

8.  izražava zabrinutost da je više od 20 država članica, koje su također pogođene neskladom između potreba na tržištu rada i stvarnih kvalifikacija radne snage, smanjilo javne izdatke za obrazovanje u relativnom smislu (kao postotak BDP-a), ugrožavajući tako svoj rast i konkurentnost; ukazuje na to da će smanjivanje takvih ulaganja povećati strukturnu slabost EU-a, uzevši u obzir sve veće potrebe za visokokvalificiranim radnicima i činjenice da je trenutno u mnogim državama članicama velik udio radne snage niskokvalificiran; upozorava da je 2011. u 27 država članica, prema Eurostatu, gotovo polovina djece čiji su roditelji nisko obrazovani bila izložena riziku od siromaštva, u usporedbi s 22% djece čiji su roditelji imali srednjoškolsko obrazovanje i 7% onih čiji su roditelji visokoobrazovani, a najveće razlike koje je Eurostat uočio bile su u Rumunjskoj (78% djece u kućanstvima s niskim stupnjem obrazovanja u usporedbi s 2% kućanstava s visokim stupnjem obrazovanja), Češkoj (76% i 5%), Slovačkoj (77% i 7%), Bugarskoj (71% i 2%) i Mađarskoj (68% i 3%);

9.  pozdravlja činjenicu da Komisija u godišnjem pregledu rasta 2014. poziva države članice da zaštite ili promiču dugoročno ulaganje u obrazovanje, istraživanje i inovacije, mjere u pogledu energije i klime; međutim, smatra to nedovoljnim kako bi se državama članicama s već ograničenim proračunima omogućilo postizanje tog cilja; poziva Komisiju da uspostavi plan koji će pomoći tim državama članicama da naprave nužna produktivna ulaganja, na primjer, u obrazovanje te istraživanje i razvoj s obzirom na potencijal tih sektora u stvaranju rasta i radnih mjesta;

Europska financijska sredstva

10.  naglašava da, u vrijeme ozbiljnih fiskalnih ograničenja i smanjene mogućnosti pozajmljivanja u privatnom sektoru, europski fondovi predstavljaju nužnu polugu za poticanje gospodarstva i pomoć pri postizanju ciljeva rasta i zapošljavanja u okviru strategije Europa 2020.;

11.  smatra da je kohezijska politika ključna u pomoći pri smanjivanju unutarnjih konkurentnih razlika i strukturne neravnoteže; poziva Komisiju da hitno ponovno programira neiskorištena strukturna sredstva u korist programa za zapošljavanje mladih i malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da pronađe posebna rješenja za one države članice s vrlo visokom stopom nezaposlenosti koje će biti prisiljene vratiti sredstva EU-a zbog problema sufinanciranja;

12.  poziva Komisiju da primjeni načelo predopskrbe na ona sredstva koja su nužna za oporavak od krize, kao što su Europski socijalni fond za razdoblje 2014.-2020., pritom pažljivo nadzirući neželjene učinke načela predopskrbe kao što su rizik od automatskog povlačenja sredstva i učinka na profile plaćanje za one države članice koje imaju najvišu stopu nezaposlenosti i koje prolaze kroz postupke duboke fiskalne konsolidacije, posebno u pogledu programa za poticanje gospodarskog rasta, zapošljavanja i strateškog ulaganja;

13.  smatra da se najmanje 25 % nacionalnih kohezijskih fondova treba upotrijebiti za određene programe u okviru Europskog socijalnog fonda u onim državama članicama s najvećom stopom nezaposlenosti i siromaštva;

Kvalitetna radna mjesta i pristojne plaće u cilju povećanja produktivnosti

14.  poziva na razvoj tržišta rada koja su prilagodljivija i dinamična, koja se mogu prilagoditi problemima u gospodarskoj situaciji bez uzrokovanja otpuštanja i prekomjernih prilagodbi plaća; podsjeća da je kupovna moć puno radnika u EU-u osjetno narušena, dohoci kućanstava su smanjeni te je unutarnja potrošnja slaba, što dodatno potiče nezaposlenost i socijalnu isključenost, posebno u državama članicama koje su najviše pogođene krizom; ukazuje da smanjenje troškova rada koje se izravno prenosi na plaće ne može biti jedina strategija za obnovu konkurentnosti; primjećuje da se u komunikaciji o godišnjem pregledu rasta za 2014. naglašava da ključne zemlje koje imaju prostora za manevar mogu povećati plaće kao način povećanja potrošnje; poziva na izdavanje preporuka kako bi se pokazala snažna želja i promicao uravnotežen rast te stvaranje radnih mjesta u europodručju;

15.  primjećuje da Komisija u svojem nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2014. naglašava da su smanjenja jediničnog troška rada i umjerenost plaća utjecala na kretanja cijena sporo, djelomično zbog istodobnih povećanja neizravnih poreza i administriranih cijena;

16.  primjećuje da su pristojna radna mjesta i plaće bitne ne samo za socijalnu koheziju i pravednost u društvu, nego i za održavanje jakog gospodarstva; poziva Komisiju i države članice d, u skladu sa svojim kompetencijama, predlože mjere kojima se rješava problem nejednakosti i jamče pristojne plaće; poziva države članice na borbu protiv siromaštva unatoč zaposlenju provodeći politike tržišta rada kojima je cilj osiguravanje zanemarive naknade koja ne omogućuje preživljavanje za one koji su zaposleni;

17.  primjećuje da žene potiču rast zapošljavanja u Europi pa je stoga potrebno više raditi na tome da se u potpunosti iskoristi proizvodni potencijal ženske radne snage boljom provedbom politika ravnopravnosti spolova i učinkovitijim korištenjem sredstava EU-a u tu svrhu;

18.  naglašava važnost istraživanja mogućnosti smanjenja pritiska na plaće preko mehanizama minimalne plaće prema nacionalnim praksama;

19.  naglašava da je kvaliteta radnih mjesta ključna u gospodarstvu s velikim intenzitetom znanja kako bi se promicala visoka radna produktivnost i brze inovacije kvalificiranom, prilagodljivom, predanom radnom snagom s pristojnim standardima zdravlja i sigurnosti, osjećajem sigurnosti i razumnim radnim vremenom;

Reforme za povećanje kvalitetnog sudjelovanja na tržištu rada

20.  poziva države članice na predstavljanje nacionalnih općih planova i planova za zapošljavanje mladih u nacionalnim programima reformi za 2014.; žali što, unatoč opetovanim zahtjevima Parlamenta, znatan broj država članica nije predstavio takve planove u 2013.;

21.  žali što Vijeće nije uspjelo uzeti u obzir poziv Parlamenta na usmjerenost na kvalitetu radnih mjesta i njegove smjernice za 2013.; poziva Komisiju na uključivanje kvalitete radnih mjesta, osposobljavanja, programa dvostrukog učenja, pristupa cjeloživotnom učenju, temeljnih radničkih prava i potpore mobilnosti tržišta rada te obavljanja samostalne djelatnosti kroz povećanu sigurnost radnika u preporuke za države na temelju godišnjeg pregleda rasta za 2014.;

22.  naglašava da se reforme tržišta rada trebaju usredotočiti na povećanje produktivnosti rada i učinkovitost radi poticanja gospodarske konkurentnosti EU-a i omogućivanja održivog rasta i otvaranja radnih mjesta, istodobno strogo poštujući sadržaj i duh europske socijalne stečevine i njezinih načela; smatra da reforme tržišta rada treba provesti tako da promiču unutarnju fleksibilnost i kvalitetu radnih mjesta;

23.  vjeruje da strukturne reforme tržišta rada trebaju uvesti unutarnju fleksibilnost kako bi se održala zaposlenost u vrijeme gospodarskog poremećaja te da trebaju osigurati kvalitetu radnih mjesta, sigurnost promjene radnog mjesta, stavljanje na raspolaganje programa za naknadu za nezaposlenost koji se temelje na uvjetima aktivacije i povezani su s politikom reintegracije koje održavaju poticaje za zapošljavanje, istodobno osiguravajući pristojan dohodak, i uspostavu ugovornih dogovora koji sprečavaju segmentaciju tržišta rada, predviđaju gospodarsko restrukturiranje i osiguravaju pristup cjeloživotnom učenju; vjeruje da samo se samo ravnotežom koja se temelji na fleksigurnosti može osigurati konkurentno tržište rada;

24.  naglašava važnost aktivnih, sveobuhvatnih i uključivih politika rada u trenutnom kontekstu; izražava duboku zabrinutost zbog toga što je nekoliko država članica, unatoč sve većoj stopi nezaposlenosti, smanjilo dodjelu proračunskih sredstava kojima se financiraju takve politike rada; poziva države članice na povećanje pokrivenosti i učinkovitosti aktivnih politika tržišta rada, uz blisku suradnju sa socijalnim partnerima;

25.  poziva države članice da, u suradnji s privatnim sektorom i socijalnim partnerima prema nacionalnim praksama, osmisle i predstave planove zapošljavanja s posebnim mjerama za stvaranje radnih mjesta, posebno u sektorima za koje je Komisija utvrdila da imaju veliki potencijal, kao što su sektor zdravstva i socijalne skrbi, gospodarstvo s niskim emisijama ugljika i učinkovitim korištenjem resursa i sektor informacijske i komunikacijske tehnologije; poziva države članice da tim planovima zapošljavanja podupru stvaranje mogućnosti za zapošljavanje, posebno za dugotrajno nezaposlene osobe, nezaposlene starije građane, žene i druge prioritetne skupine koje su posebno pogođene krizom, na primjer useljenici i osobe s invaliditetom;

26.  naglašava važnost programa Erasmus+ i znatan doprinos koji mogu ostvariti europski programi za obrazovanje, osposobljavanje, mlade, sport i jezike u području poboljšanja situacije na tržištu rada, posebno situacije mladih ljudi;

27.  naglašava važnost pojačane suradnje između javnih službi za zapošljavanje (JSZ) na razvoju i provedbi europskih sustava učenja preko mjerila utemeljenih na dokazima i provedbu europskih inicijativa na tržištu rada;

Nezaposlenost mladih

28.  izražava duboku zabrinutost što je stopa nezaposlenosti mladih još uvijek jako visoka; primjećuje da stanje nezaposlenosti mladih posebno zabrinjava; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere za uključivanje mladih ljudi na tržište rada; poziva države članice da provedu odavno usuglašene ili nove mjere za rješavanje nezaposlenosti mladih i smanjenje broja mladih koji su nezaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju se (NEET-ovi), uzimajući u obzir aspekt kvalitete dostojnog rada kojim se potpuno poštuju temeljni radni standardi;

29.  pozdravlja usvajanje Jamstva za mlade u Vijeću i odvajanje šest milijardi EUR za inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru sljedećeg VFO-a; poziva države članice da hitno provedu programe za jamstva za mlade te da učinkovito upotrijebe dostupne resurse, usredotočujući se na one u najtežim situacijama; zabrinut je, međutim, da neke vlade nisu osigurale financijska sredstva koja su za to nužna; poziva države članice da uvedu odgovarajući sustav za praćenje učinkovitosti provedenih mjera i dodijeljenih financijskih sredstava;

30.  sa zadovoljstvom primjećuje da se ta sredstva mogu upotrebljavati tijekom prve dvije godine sljedećeg financijskog okvira; no podsjeća da je taj iznos potpuno nedovoljan za održivu borbu protiv nezaposlenosti mladih te da treba predstavljati samo početni obrok u borbi protiv nezaposlenosti mladih; naglašava da je Međunarodna organizacija rada (ILO) izračunala da je potrebna 21 milijarda eura za provedbu učinkovitog programa za borbu protiv nezaposlenosti mladih samo u europodručju u usporedbi s gospodarskim gubicima uslijed isključivanja mladih ljudi s tržišta rada u procijenjenom iznosu od 153 miiljarde eura u državama članicama u 2011, što iznosi 1,2% BDP-a EU-a; poziva Komisiju da Jamstva za mlade učini prioritetom te da poveća dostupan proračun u obećanom srednjoročnom pregledu VFO-a;

31.  poziva Komisiju i Vijeće da državama članicama u slučaju prekomjernog deficita osiguraju fiskalni prostor za provedbu mjera Jamstav za mlade;

32.  pozdravlja prijedlog Komisije o kvalitetnom okviru za prakse kako bi se potakla zapošljivost i poboljšali radni uvjeti za mlade ljude; primjećuje, međutim, neuspjeh u traženju odgovarajuće razine plaća; poziva Komisiju, države članice i europske socijalne partnere da ambiciozno provedu Savez za strukovno naukovanje;

Mobilnost na tržištu rada

33.  vjeruje da postoji hitna potreba, s obzirom na broj radnika, posebno mladih, koji napuštaju zemlju podrijetla i odlaze u druge zemlje EU-a u potrazi za zaposlenjem, za razvojem odgovarajućih mjera; primjećuje da se trenutno kako bi se jamčila prenosivost mirovinskih prava i nastavak povlastica za zaposlene, u trajanju od najmanje tri mjeseca, za vrijeme traženja zaposlenja u drugoj državi članici, izmjenjuje zakonodavstvo EU-a. primjećuje da je postignut dogovor između Vijeća i Parlamenta o prekograničnoj prenosivosti dodatnih mirovinskih prava;

34.  naglašava važnost dvostrukog obrazovnog sustava koji postoji u nekim državama članicama; vjeruje da se dvostruko obrazovanje može provoditi u mnogim drugim državama članicama, uzimajući u obzir nacionalna obilježja;

35.  pozdravlja namjeru Komisije da nadogradi Europski portal za radnu mobilnost (EURES) intenziviranjem i širenj