Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o mreži SOLVIT (2013/2154(INI))

P7_TA(2014)0164 A7-0059/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. o načelima za mrežu SOLVIT(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. rujna 2013. o „Jačanju uloge poduzeća i građana u europskom jedinstvenom tržištu: akcijski plan za poboljšanje portala Vaša Europa u suradnji s državama članicama” (COM(2013)0636),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 24. veljače 2012. o „Poboljšavanju učinkovitog rješavanja problema na jedinstvenom tržištu – Oslobađanje punog potencijala mreže SOLVIT povodom 10. godišnjice njezina postojanja” (SWD(2012)0033),

–  uzimajući u obzir prvo izvješće Komisije od 28. studenog 2012. „Stanje integracije jedinstvenog tržišta 2013. – godišnji pregled rasta 2013.” (COM(2012)0752),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2012. naslovljenu „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište” (COM(2012)0259),

–  uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 24. veljače 2012. naslovljen „Jačanje uspješnosti jedinstvenoga tržišta – godišnja provjera upravljanja za 2011. godinu” (SWD(2012)0025),

–  uzimajući u obzir internetski Pregled stanja jedinstvenog tržišta objavljen 4. srpnja 2013.,

–  uzimajući u obzir istraživanje „Europska jedinstvena kontaktna točka” od srpnja 2013. koje je naručio njegov Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2013. o upravljanju jedinstvenim tržištem(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2012. pod nazivom „Akt o jedinstvenom tržištu – sljedeći koraci prema rastu”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2011. o upravljanju i partnerstvu na jedinstvenom tržištu(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2010. o mreži SOLVIT(5),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0059/2014),

A.  budući da se prava građana i poduzeća na jedinstvenom tržištu trebaju učinkovito koristiti te budući da zakonodavstvo EU-a koje jamči ta prava treba biti učinkovito ojačano da bi se osiguralo da svi, građani i poduzeća, imaju koristi od potencijala unutarnjeg tržišta;

B.  budući da informiranje građana o njihovim pravima i omogućavanje lakšeg uživanja tih prava pomaže u boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

C.  budući da mreža SOLVIT trenutno obrađuje oko 1 300 predmeta godišnje te uspijeva pronaći rješenja za oko 90 % svojih klijenata unutar roka od 70 dana;

D.  budući da interesi za portal Vaša Europa i njegovo korištenje brzo rastu te je 2012., prema internetskom Pregledu stanja jedinstvenog tržišta, više od 11 000 posjetitelja svakodnevno pregledavalo portal, u usporedbi sa 6 500 posjetitelja od prethodne godine;

E.  budući da je više puta pozivao na dodatno jačanje mreže SOLVIT te na dostupnost brojnijih i boljih informacija o pravima u EU-u;

F.  budući da mreža SOLVIT ima važnu ulogu kao ključni instrument za rješavanje problema, pa tako i kao sredstvo za osiguravanje bolje usklađenosti sa zakonodavstvom Unije koje se odnosi na jedinstveno tržište; budući da, unatoč tome, mreža SOLVIT ostaje nedovoljno iskorištena i nije ispunila svoj potencijal;

G.  budući da sustav mreže SOLVIT može, ako se koristi u potpunosti, u velikom broju područja postati koristan način za sprečavanje pretjeranog korištenja sudskih sustava, koji mogu biti krajnje složeni i stoga otežavati rješavanje problema građanima i poduzećima;

H.  budući da, prema istraživanju „Europska jedinstvena kontaktna točka” koje je naručio, iako je opsežan niz informacija, savjeta i pomoći dostupan europskim građanima i poduzećima na internetu, svijest o tim uslugama je jako niska, s 91,6 % ispitanika koji nisu imali nikakvih saznanja o bilo kakvoj internetskoj usluzi kojoj se mogu obratiti kako bi riješili probleme povezane s jedinstvenim tržištem;

I.  budući da učinkovitost podrške koju pruža mreža SOLVIT ovisi u velikoj mjeri o tome koliko je dobro uvježbano njeno osoblje;

J.  budući da bi trebalo poduzeti veće napore kako bi se mreža SOLVIT na bolji način integrirala u raspon dostupnih usluga podrške i provedbenih alata na nacionalnoj razini te na razini Unije;

K.  budući da građani i poduzeća, kako bi ispravno utvrdili probleme kada se oni pojave te kako bi ih mogli riješiti, trebaju biti svjesni svojih prava na jedinstvenom tržištu i budući da još puno stvari treba napraviti kako bi se povećala ta svijest;

Uvod: učinkovita uporaba prava i mogućnosti na jedinstvenom tržištu

1.  ponavlja da se potencijal jedinstvenog tržišta može osloboditi samo ako su građani i poduzeća svjesni svojih prava i mogućnosti te ih mogu učinkovito koristiti; podsjeća da se ti ciljevi mogu ostvariti samo ako države članice osiguraju uspješnu provedbu zakonodavstva o jedinstvenom tržištu te ako budu dostupne kvalitetne informacije i učinkoviti mehanizmi rješavanja problema;

2.  ističe da su mnogi problemi jedinstvenog tržišta rezultat prerevne, kasne ili pogrešne provedbe od strane jedne ili više država članica, ili nacionalnih pravila koja su u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije; u tom pogledu snažno poziva Komisiju da stavi pritisak na one države članice koje ne poštuju pravila jedinstvenog tržišta;

3.  ukazuje da je mnogo problema povezanih s provedbom pravila jedinstvenog tržišta otkriveno pomoću mreže SOLVIT te pohvaljuje doprinos mreže SOLVIT upravnim i regulatornim promjenama s ciljem uklanjanja takvih problema; potiče Vijeće da poduzme mjere kojima poboljšati zadaće javne uprave kako bi se pojačala suradnja između nacionalnih tijela i Komisije;

4.  ističe potrebu da mreža SOLVIT ima učinkovite načine za upozoravanje Komisije o problemima unutarnjeg tržišta koje uoči, a koji nastaju zbog neprovođenja zakonodavstva EU-a;

5.  ističe da je primjerena provedba i primjena zakonodavstva o jedinstvenom tržištu te usklađenost s njime od iznimne važnosti za europske potrošače i poduzeća te time i za cjelokupno gospodarstvo i povjerenje građana u funkcioniranje jedinstvenog tržišta; u tom pogledu također ističe pravne obveze država članica;

6.  ponavlja svoje pozive za daljnji razvoj primjenjivih postupaka zbog prekršaja, uključujući osiguravanjem strože uporabe takvih postupaka za kršenje odredbi zakonodavstva Unije u području jedinstvenog tržišta te primjenom bržih postupaka;

7.  ističe, nadalje, važnost poduzimanja svih napora kako bi se osiguralo sprečavanje, otkrivanje ili uklanjanje problema s provođenjem prije nego postane nužno pokrenuti službene postupke zbog prekršaja

8.  ističe korištenje nulte tolerancije u slučaju nepoštovanja Direktive o uslugama te stručnog pregleda prilikom provedbe i prenošenja te Direktive, kao metoda za osiguravanje učinkovite primjene zakonodavstva o jedinstvenom tržištu;

SOLVIT: pomaže pojedincima i poduzećima u rješavanju problema

9.  pozdravlja novu Preporuku Komisije o načelima koji uređuju mrežu SOLVIT, koja utire put za mrežu SOLVIT 2.0;

10.  primjećuje da je mreža SOLVIT postigla opipljive rezultate i dokazala svoju korisnost; usprkos tome, primjećuje da ima puno prostora za poboljšanje, posebno u pogledu rješavanja sporova vezanih uz poduzeća i vremena potrebnog da se riješe pitanja;

11.  pozdravlja nastojanja Komisije na daljnjem unaprjeđenju učinkovitosti rada mreže SOLVIT na neformalnom i brzom rješavanju prekograničnih sporova koji su povezani s unutarnjim tržištem, instrumenta za rješavanje nepravilnosti u primjeni nakon prijenosa propisa, korištenjem postupaka koji su što je moguće pristupačniji građanima te predlaže blisku suradnju država članica i Komisije na poboljšanju sustava mreže SOLVIT kao usluge koja je besplatna i jednostavna za korištenje;

12.  smatra da se uspješnost centara mreže SOLVIT treba stalno poboljšavati, posebice u pogledu predmeta u vezi sa socijalnom sigurnošću i potiče bolje usklađivanje nacionalnih sustava socijalne sigurnosti;

13.  poziva na usredotočenje na sva pitanja koja se odnose na prekogranična prava zaposlenika, socijalna prava i ravnopravnost, posebno uzimajući u obzir pitanja koja se odnose na mirovine, radnike u Europskoj uniji i radnike upućene na rad u drugu državu članicu;

14.  posebno ističe važnost mreže SOLVIT za mobilne radnike u pogledu pitanja jednakog postupanja i rješavanja prekograničnih problema;

15.  primjećuje da su velika većina klijenata mreže SOLVIT građani; naglašava potrebu za oslobađanjem velikog potencijala mreže SOLVIT kao instrumenta za rješavanje problema za poduzeća; naglašava da više toga mora biti učinjeno kako bi poduzeća, osobito mala i srednje velika poduzeća, postala svjesnija mreže SOLVIT, potrebno ih je obrazovati o njezinim mogućnostima i omogućiti im da ju bolje koriste; pozdravlja nedavno ažuriranje poslovnog portala Vaša Europa kao pozitivan korak u tom smjeru;

16.  poziva na pojačanje odnosa s javnošću mreže SOLVIT kako bi se znatno povećala svijest o mreži; poziva države članice, Komisiju i zastupnike u Europskom parlamentu, u svojim izbornim jedinicama, da se angažiraju u kampanjama za podizanje svijesti kojima promicati ulogu Vaše Europe i mreže SOLVIT; ističe činjenicu da države članice imaju mogućnost da regionalno dodatno promiču mrežu SOLVIT primjećujući pritom da se postupanje s predmetima vrši na nacionalnoj razini;

17.  skreće pozornost na činjenicu da mreža SOLVIT još uvijek privlači veliku količinu predmeta koji nisu za mrežu i da to usporava obradu prigovora na mrežu; ističe, zbog toga, potrebu da se svrha mreže SOLVIT bolje objasni građanima i poduzećima;

18.  poziva države članice da osiguraju dostupnost primjerenih resursa kako bi se održala mreža SOLVIT, s obzirom na uvjete za organizaciju centara mreže SOLVIT određenih u preporuci Komisije od 17. rujna 2013.;

19.  naglašava važnost održavanja kvalitete usluga koje nudi mreža SOLVIT unatoč proračunskim ograničenjima te ograničenim ljudskim resursima; naglašava važnost osiguravanja da centri mreže SOLVIT imaju dostatan broj dobro uvježbanog osoblja, s primjerenom pravnom stručnošću i znanjem relevantnih jezika Unije, i da se osoblju pruži primjerena obuka kako bi se stalno poboljšavale njihove vještine i znanje;

20.  ističe važnost toga da centri mreže SOLVIT u raznim državama članicama pružaju sličan standard usluga jer je to ključno za učinkovito rješavanje problema;

21.  naglašava važnost brzog rješavanja problema koji zahtijevaju samo pojašnjenje zakona Unije i odgovarajuću komunikaciju s podnositeljima u složenim predmetima;

22.  poziva na bolje usklađivanje s drugim postupcima obrade žalbi, posebice s projektom EU Pilot;

23.  naglašava važnost opremanja mreže SOLVIT za obradu predmeta koji su više povezani s poduzećima; primjećuje da to zahtijeva šire znanje u zajednici poduzeća o mreži SOLVIT, veću suradnju mreže SOLVIT s europskim i nacionalnim udrugama poduzeća, na primjer u obliku radnih grupa koje spajaju centre mreže SOLVIT s udrugama poduzeća te voljnost određenih centara mreže SOLVIT za preuzimanjem složenijih predmeta;

24.  žali što se mnoge predmete povezane s poduzećima, koje bi mreža SOLVIT mogla preuzeti, odbija na temelju toga što su presloženi; smatra da, ako određeni centri mreže SOLVIT gledaju na takve predmete koji su povezani s poduzećima kao presložene za obradu, je to problem koji treba riješiti lokalno u tim centrima mreže SOLVIT;

25.  ističe važnost pružanja neslužbene Komisijine pomoći u obradi predmeta, uključujući neslužbene pravne savjete u složenim predmetima; poziva centre mreže SOLVIT da iskoriste takvu podršku;

26.  naglašava važnost razmjene podataka između centara mreže SOLVIT i preporuča da države članice ulažu u poboljšanje suradnje tih centara; potiče centre mreže SOLVIT širom Unije da započnu detaljniju i dublju razmjenu najboljih praksi i naglašava važnost takve razmjene između centara mreže SOLVIT u pogledu provedbe i promicanja ponuđenih usluga;

27.  pozdravlja razjašnjenje iz Preporuke Komisije 2013/461/EU u pogledu mandata mreže SOLVIT s obzirom na predmete u kojima su nacionalna pravila u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije (također poznati kao strukturalni predmeti); pozdravlja preuzimanje takvih predmeta od strane određenih centara mreže SOLVIT; poziva sve centre mreže SOLVIT da pruže učinkovitu podršku kad god se takvi strukturalni predmeti pojave, uključujući pomaganjem pri utvrđivanju mogućih problema koje predstavlja predloženo nacionalno zakonodavstvo;

28.  poziva centre mreže SOLVIT da budu odlučniji i učinkovitiji u odgovaranju na žalbe te, posebice, prilikom obrade složenijih predmeta;

29.  ističe da je važno da podnositelji zahtjeva, uključeni centri mreže SOLVIT i Komisija održavaju komunikaciju i blisku suradnju tijekom cijelog postupka; primjećuje da se u mnogim predmetima sa podnositeljem zahtjeva ne savjetuje tijekom postupka već je on u kontaktu s centrom mreže SOLVIT samo prilikom podnošenja zahtjeva te kada je predmet zaključen;

30.  vjeruje da treba postojati veća suradnja između svih razina vlade u državama članicama i mreže SOLVIT;

31.  posebno pozdravlja zaštitu osobnih podataka koju su pokazali centri mreže SOLVIT i zahtijeva da ta zaštita bude pod stalnim nadzorom i da se, kad god to bilo potrebno, ona poveća kako bi se odgovorilo na zahtjeve korisnika za zaštitom podataka;

32.  naglašava važnost povećavanja svijesti o mreži SOLVIT te njezine vidljivosti, kao i njezinog približavanja ljudima koji je nisu svjesni; poziva države članice i Komisiju da osiguraju jednak pristup centrima mreže SOLVIT i internetskim portalima, posebno za osobe s invaliditetom i starije osobe, te da razviju sve mogućnosti u pogledu uspostavljanja kontakta između korisnika i centara mreže SOLVIT u tom kontekstu; uzima u obzir prijedlog Komisije o Direktivi o lakšem pristupu internetskim stranicama tijela javnog sektora (COM(2012)0721);

33.  naglašava potrebu za povezivanjem i integracijom portala mreže SOLVIT s drugim srodnim subjektima i platformama da bi se povećala pristupačnost i vidljivost za sve korisnike; sugerira da države članice blisko surađuju s Komisijom kako bi poboljšali sustav mreže SOLVIT osiguravajući suvisao pristup kroz čitavu EU i poboljšali njegovu vidljivost; Smatra da bi internetske stranice relevantnih europskih institucija trebale sadržavati link na stranicu Vaše Europe;

34.  naglašava važnost širenja informacija o bazi predmeta u okviru mreže SOLVIT i pozdravlja preporuku Komisije u pogledu potrebe za pružanjem informacija o mrežama alternativnog rješavanja problema ili alternativnih izvora informacija, uključujući druge moguće mjere pravne zaštite, kako na nacionalnoj tako i na razini Unije, za predmete koji se ne mogu riješiti u okviru mreže SOLVIT;

35.  potiče centre mreže SOLVIT da se proaktivno uključe poduzimajući vlastite inicijative kako bi ušli u kontakt s građanima, poduzećima i nacionalnim parlamentima;

36.  pozdravlja internetski Pregled stanja jedinstvenog tržišta, koji pruža podatke o uspješnosti država članica u pogledu mreže SOLVIT i portala Vaša Europa, kao i o njihovoj uspješnosti u pogledu zakonodavstva EU-a značajnog za funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

37.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje korake za širenje informacija o dostupnosti tih instrumenata među građanima, poduzećima i poduzetnicima, upotrebljavajući sve oblike medija, uključujući internet, kako bi se osiguralo da informacije dopru do najvećeg mogućeg broja građana i poduzeća; poziva države članice da organiziraju kampanje za informiranje namijenjene posebnim grupama, uključujući poduzeća, osobito mala i srednje velika poduzeća;

38.  poziva Komisiju da nastavi nadzirati, u sklopu godišnjeg izvješća o integraciji jedinstvenog tržišta, uspješnost mehanizama Unije za rješavanje problema, posebice mreže SOLVIT, kao dio godišnjeg pregleda rasta; nadalje ponavlja svoj poziv Komisiji da ojača upravljanje jedinstvenim tržištem uspostavljanjem zasebnog stupa Europskog semestra, uključujući namjenske preporuke za pojedine države;

39.  ostaje posvećen pažljivom nadziranju napretka mreže SOLVIT; potiče Komisiju da uspostavi mjerljive kontrolne točke za željeni napredak mreže SOLVIT; potiče države članice da postave vlastite mjerljive ciljeve i rokove za razvoj postupanja s predmetima u lokalnim centrima mreže SOLVIT smatra, u tom pogledu, da bi razdvajanje predmeta vezanih uz građane od onih vezanih uz poduzeća u svrhu nadziranja napretka mogao biti pravi put; vjeruje da, ako se ne dostignu ti ciljevi, bi se trebala preispitati mogućnost izmjene neformalnog postupka sa zakonodavnim aktom, uzimajući u obzir postojeće mehanizme, poput onih iz Direktive 2013/11/EU o alternativnom rješavanju sporova i Uredbe (EU) br. 524/2013 o internetskom rješavanju sporova; poziva Vijeće da prati ambicije Parlamenta u ovom pogledu; poziva Komisiju i države članice da pažljivo nadziru postignut napredak prema tim ciljevima EU-a i nacionalnim ciljevima mreže SOLVIT unutar Europskog semestra;

Vaša Europa: bolji odgovor na potrebe građana i poduzeća

40.  primjećuje trajni porast u korištenju portala Vaša Europa;

41.  potiče Komisiju i države članice da naprave jasnu razliku između portala Vaša Europa i mreže SOLVIT tijekom usklađivanja njihovih pojedinačnih kampanja vidljivosti;

42.  pozdravlja ciljeve postavljene u akcijskom planu Vaša Europa, to jest dovršavanje pružanja praktičnih, kvalitetnih informacija o pravima u EU-u na jedinstvenom tržištu, povećanje svijesti o portalu Vaša Europa i provođenje u praksi bliskog partnerstva između Komisije i država članica;

43.  potiče Komisiju da poduzme učinkovitije korake kako bi se portal Vaša Europa postavio kao instrument za poduzeća i kako bi se povećala njegova vidljivost, uključujući putem bolje upotrebe društvenih medija; smatra da bi kroz stvaranje prepoznatljive marke i s uključenjem mreže SOLVIT, portal Vaša Europa trebao postati jedinstveno mjesto pristupa za europske potrošače i poduzeća kada su suočeni s problemima ili kada traže informacije; vjeruje da bi takvo jedinstveno mjesto pristupa moglo služiti kao referentna točka građanima i poduzećima te više olakšati njihov pristup raznim informacijskim instrumentima i mehanizmima za rješavanje posebnih problema, uključujući mrežu SOLVIT;

44.  poziva Komisiju da proširi djelokrug portala Vaša Europa da bi potpuno obuhvatio prava, obveze i prilike na jedinstvenom tržištu i da se što je više moguće prilagodi korisnicima;

45.  potiče države članice da dostave informacije o nacionalnim pravilima i postupcima u pogledu prava u EU-u; poziva države članice da osiguraju da su te informacije praktične, bez žargona, jednako dostupne svima, ažurne i dostupne na relevantnim jezicima te da povežu svoje nacionalne portale (e-vlada) s portalom Vaša Europa;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica;

(1) SL L 249, 19.9.2013., str. 10. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0054. (3) SL C 332 E, 15.11.2013, str. 72.. (4) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 51. (5) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 10.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o nacrtu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (09288/2010 – C7-0185/2010 – 2010/0817(COD))

P7_TA(2014)0165 A7-0477/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir inicijativu skupine država članica podnesenu Europskom parlamentu i Vijeću (09288/2010),

–  uzimajući u obzir članak 76. točku b i članak 81. stavak 1. točku a Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0185/2010),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 44. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0477/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 27. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/…./EU Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/41/EU.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (COM(2013)0853 – C7-0430/2013 – 2013/0415(COD))

P7_TA(2014)0166 A7-0104/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0853),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0430/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0104/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 27. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani su izuzeti od tog zahtjeva

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 259/2014.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju Dobrovoljnog partnerskog sporazuma između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju (11767/1/2013 – C7-0344/2013 – 2013/0205(NLE))

P7_TA(2014)0167 A7-0043/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11767/1/2013),

–  uzimajući u obzir nacrt Dobrovoljnog partnerskog sporazuma između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju (11769/1/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 207. stavkom 3. prvim podstavkom, člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) (v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0344/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje obora za razvoj (A7-0043/2014),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republici Indoneziji.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja Hrvatske i Cipra da su određeni dokumenti ekvivalentni njihovim nacionalnim vizama za potrebe tranzita ili planiranih boravaka na njihovim teritorijima koji ne prelaze 90 dana u bilo kojem 180-dnevnom razdoblju i stavljanju izvan snage Odluke br. 895/2006/EZ i Odluke br. 582/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0441 – C7-0186/2013 – 2013/0210(COD))

P7_TA(2014)0168 A7-0082/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0441),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. Stavak 2. točke (a) i (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0186/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0082/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 27. veljače 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske da su određeni dokumenti ekvivalentni njihovim nacionalnim vizama za potrebe tranzita ili planiranih boravaka na njihovim teritorijima koji ne prelaze 90 dana u bilo kojem 180-dnevnom razdoblju i stavljanju izvan snage Odluka br. 895/2006/EZ i br. 582/2008/EZ.

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 565/2014/EU.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (COM(2012)0650 – C7-0371/2012 – 2012/0309(COD))

P7_TA(2014)0169 A7-0373/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0650),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0371/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0373/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju

2.  prihvaća izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji

3.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji

4.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 27. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemlje čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 509/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o daljnjem ocjenjivanju Kolumbije i Perua

Europski parlament i Vijeće uviđaju potrebu da se dodatno ocijeni ispunjavaju li Kolumbija i Peru relevantne kriterije prije nego što Komisija Vijeću podnese preporuke za odluke kojima se odobrava otvaranje pregovora o sporazumima s ovim državama u vezi s izuzećem od obveze posjedovanja vize.

Komisija se obvezuje da će bez odlaganja nastaviti s ovim ocjenama i da će ih poslati Europskom parlamentu i Vijeću što je prije moguće nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje ovu obvezu Komisije.

„Izjava Komisije o obavještavanju Europskog parlamenta

Komisija pozdravlja činjenicu da su Europski parlament i Vijeće usvojili njezin prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 s ciljem ažuriranja priloga koji sadrže popise zemalja čiji su državljani obavezni imati vizu ili su izuzeti od ove obveze.

U skladu s Okvirnim sporazumom od 20. listopada 2010. o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, a posebno s njegovom točkom 23., Komisija ponovno naglašava svoju obvezu redovitog obavještavanja Parlamenta o vođenju pregovora o sporazumima o izuzeću od obveze posjedovanja vize koji proizlaze iz prijenosa nekih država u Prilog II. Uredbi (EZ) br. 539/2001. Komisija će relevantnim tijelima Europskog parlamenta predavati ažurirane popise najmanje dvaput godišnje.”

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o stanju u Ukrajini (2014/2595(RSP))

P7_TA(2014)0170 RC-B7-0219/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Europskoj politici susjedstva i Istočnom partnerstvu te o Ukrajini, s posebnim osvrtom na Rezoluciju od 6. veljače 2014. o stanju u Ukrajini(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ishodu sastanka na vrhu u Vilniusu i budućnosti Istočnog partnerstva, osobito u pogledu Ukrajine(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke s izvanrednog sastanka o Ukrajini Vijeća za vanjske poslove održanog 20. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su nakon odluke ukrajinskog predsjednika i Vlade o obustavi potpisivanja Sporazuma o pridruživanju stotine tisuća ljudi spontano izišle na ulice diljem zemlje kako bi na prosvjedima izrazile potporu europskim integracijama; budući da su prosvjednici u Kijevu mirno zauzeli Trg neovisnosti (Majdan nezaležnosti), pozivajući na snažne političke promjene kako bi prisilili vladu da preispita svoju odluku;

B.  budući da su vlasti pod vodstvom predsjednika Janukoviča očigledno prekršile zakon dopuštanjem snagama sigurnosti korištenje bojnog streljiva protiv prosvjednika i raspoređivanjem snajperista na krovove zgrada na Trgu neovisnosti i oko njega, koji je od prošlog studenog epicentar protuvladinih i proeuropskih prosvjeda; budući da su na ulicama Kijeva ubijeni prosvjednici i pasivni promatrači, što je izazvalo međunarodno zgražanje i osudu;

C.  budući da su u isto vrijeme u Kijev otputovala tri ministra vanjskih poslova iz Europske unije u nastojanju da posreduju u pronalaženju kompromisnog rješenja između predsjednika Janukoviča i oporbe; budući da su oni uspjeli postići sporazum o planu za miran i demokratski izlazak iz krize; budući da je ruski posebni izaslanik također pomogao u postizanju sporazuma, ali ga nije supotpisao;

D.  budući da je EU zbog toga odlučio nametnuti ciljane sankcije, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza, odgovornima za kršenja ljudskih prava, nasilje i uporabu prekomjerne sile; budući da su se, nadalje, države članice složile da privremeno ukinu dozvole za izvoz opreme koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju i da ponovno ocijene dozvole za izvoz opreme obuhvaćene Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP;

E.  budući da su građani Lavova i Donjecka preuzeli inicijativu da se od 26. veljače 2014. u svakodnevnim poslovima koriste ruskim i ukrajinskim jezikom, što je gesta solidarnosti i jedinstva za cijelu zemlju;

F.  budući da je ukrajinski parlament (Vrhovna Rada) 21. veljače 2014. usvojio rezoluciju kojom se osuđuju „antiterorističke” operacije i zahtijeva da se sigurnosne snage povuku iz središta Kijeva; budući da je time Parlament pokazao svoju odlučnost u tome da igra središnju ulogu u preuzimanju kontrole nad stanjem u zemlji; budući da je sljedeći dan glasovao o razrješenju predsjednika Janukoviča, vraćanju ustava iz 2004., prijevremenim izborima 25. svibnja 2014. i oslobađanju bivše predsjednice Vlade Julije Timošenko;

1.  odaje počast onima koji se bore i umiru za europske vrijednosti, izražava najdublju sućut obiteljima žrtava, oštro osuđuje sva djela nasilja i poziva sve ukrajinske građane te političke vođe i vođe civilnog društva da djeluju krajnje odgovorno u ovom za Ukrajinu povijesnom trenutku;

2.  odlučno osuđuje surovo i pretjerano djelovanje interventnih snaga, kao što su specijalna policija Berkut, snajperisti i drugi, koje je dovelo do dramatične eskalacije nasilja; žali zbog smrtno stradalih i ozlijeđenih osoba na svim stranama i izražava najiskreniju sućut obiteljima žrtava; upozorava na to da bi svaka daljnja eskalacija nasilja bila strašna za ukrajinski narod i da bi mogla potkopati jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost države; naglašava da je trenutačno od ključne važnosti da sve strane pokažu odgovornost, suzdržanost i predanost uspostavljanju uključivog političkog dijaloga te da odbace nezakonite protumjere; potiče sve političke snage da surađuju u ovom kritičnom trenutku za Ukrajinu i olakšaju postizanje kompromisnih rješenja, jasno se ograničavajući od ekstremista i izbjegavajući provokacije i nasilne mjere kojima bi se moglo potaknuti separatističke pokrete;

3.  pozdravlja odgovornu ulogu ukrajinskog parlamenta koji je preuzeo sve svoje ustavne dužnosti i popunio politički i institucionalni vakuum stvoren ostavkom Vlade i razrješenjem predsjednika kojeg je parlament potom svrgnuo; prima na znanje mjere koje je parlament dosad donio, posebno one koje se odnose na vraćanje ustava iz 2004., odluku o održavanju predsjedničkih izbora 25. svibnja 2014., odluku o povlačenju policijskih i sigurnosnih snaga i oslobađanju bivše predsjednice Vlade Julije Timošenko; naglašava koliko je važno da ukrajinski parlament i njegovi članovi nastave poštovati vladavinu prava;

4.  odaje priznanje narodu Ukrajine zbog pravilne promjene vlasti i građanskog otpora u proteklih nekoliko mjeseci te naglašava činjenicu da građanski i narodni protest služi kao primjer i predstavljat će prekretnicu u povijesti Ukrajine; naglašava da demokratska i građanska pobjeda ne bi smjela biti narušena bilo kakvim duhom osvete ili djelima odmazde prema protivnicima, ili pak političkim zakulisnim igrama; naglašava da bi protiv onih koji su počinili zločine protiv građana Ukrajine i zloupotrijebili svoje državne ovlasti trebalo provesti neovisan sudski postupak; poziva na osnivanje neovisnog povjerenstva koje bi u uskoj suradnji s Međunarodnim savjetodavnim odborom Vijeća Europe i OESS-om provelo istragu o kršenjima ljudskih prava počinjenima od početka prosvjeda;

5.  podržava pristup EU-a koji kombinira pojačane diplomatske napore s ciljanim sankcijama za osobe odgovorne za izdavanje zapovijedi za kršenja ljudskih prava povezana s političkim ugnjetavanjem; poziva na donošenje ciljanih sankcija kako je dogovoreno s Vijećem za vanjske poslove i potiče države članice da provedu vlastito zakonodavstvo za borbu protiv pranja novca kako bi zaustavile dotok pronevjerenog novca iz Ukrajine te osigurale povrat ukradene imovine koja se nalazi u EU-u; smatra da bi istinski neovisna istraga počinjenih kaznenih djela trebala početi odmah te da bi ciljane sankcije trebalo ukinuti čim se stanje u Ukrajini poboljša i istraga počinjenih kaznenih djela počne donositi rezultate; poziva da se istraži masovna pronevjera državnih sredstava i imovine koju su počinili prijatelji i „obiteljˮ svrgnutog predsjednika Janukoviča, da se zamrzne sva njihova imovina dok se ne razjasni kako su je stekli te, ako se dokaže da je ukradena, da je vlade država članica vrate;

6.  potiče Komisiju, države članice i međunarodne humanitarne organizacije da upute hitnu, sveobuhvatnu i izravnu liječničku i humanitarnu pomoć svim žrtvama;

7.  poziva sve strane i treće zemlje da poštuju i podrže jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine; poziva sve političke snage u Ukrajini i sve uključene međunarodne sudionike da se obvežu na rad usmjeren na teritorijalnu cjelovitost i nacionalno jedinstvo Ukrajine uzimajući u obzir kulturni i jezični sastav te zemlje i njezinu povijest; poziva ukrajinski parlament i buduću Vladu da poštuju prava manjina u zemlji i upotrebu ruskoga i drugih manjinskih jezika; poziva na donošenje novog zakonodavstva u skladu s obvezama Ukrajine u okviru Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima;

8.  podsjeća da su Sjedinjene Američke Države, Ruska Federacija i Ujedinjena Kraljevina zajamčile postojeće granice Ukrajine u Memorandumu iz Budimpešte o sigurnosnim jamstvima, kada se Ukrajina odrekla nuklearnog naoružanja i pristupila Ugovoru o neširenju nuklearnog naoružanja; podsjeća Rusku Federaciju da se zajedno s dvije ostale gore navedene zemlje u tom dokumentu obvezala da neće vršiti gospodarsko iznuđivanje s namjerom da vlastitim interesima podčini prava koja proizlaze iz ukrajinske suverenosti i time sebi osigura korist bilo kakve vrste;

9.  ističe važnost održavanja zamaha u rješavanju ključnih uzroka krize i uspostavljanja povjerenja ljudi u politiku i institucije; nadalje vjeruje da su za to nužne ustavne i strukturne reforme usmjerene na stvaranje djelotvornog sustava uzajamne kontrole triju oblika vlasti, veća povezanost politike i društva, vladavina prava, odgovornost te istinski neovisan i nepristran pravosudni sustav i vjerodostojni izbori;

10.  pozdravlja zaključke izvanrednog sastanka Vijeća za vanjske poslove od 20. veljače 2014., a osobito odluku o uvođenju ciljanih sankcija, uključujući zamrzavanje imovine i odbijanje izdavanja viza za odgovorne za kršenja ljudskih prava, nasilje i pretjeranu uporabu sile, kao i odluku o privremenom ukidanju dozvola za izvoz opreme koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju; napominje da su te sankcije imale golem utjecaj na ukrajinsko javno mnijenje i mišljenja je da su te mjere mogle biti donesene ranije; međutim zauzima stajalište da te sankcije treba zadržati kao dio politike EU-a prema Ukrajini tijekom ovog prijelaznog razdoblja;

11.  pozdravlja oslobađanje bivše predsjednice Vlade Julije Timošenko iz zatvora te se nada da će njezino oslobađanje označiti kraj selektivne i politički motivirane primjene zakona u Ukrajini; traži trenutačno i bezuvjetno puštanje svih prosvjednika i političkih zatvorenika koji su protuzakonito zatočeni, odustajanje od svih optužbi protiv njih i njihovu političku rehabilitaciju;

12.  potiče sve političke snage da u ovom presudnom trenutku u Ukrajini zajednički rade na mirnoj političkoj tranziciji, ambicioznom i sveobuhvatnom planu reformi i uspostavi vlade usmjerene na europske standarde, da održe jedinstvo i teritorijalni integritet zemlje i da omoguće kompromisna rješenja za budućnost Ukrajine; poziva privremene vlasti da zajamče demokratska prava i slobode svim demokratskim političkim snagama i da spriječe napade protiv svake od tih snaga;

13.  naglašava da isključivo ukrajinski narod treba bez vanjskog uplitanja odlučiti o geopolitičkoj orijentaciji zemlje i o tome kojim bi se međunarodnim sporazumima i zajednicama Ukrajina trebala pridružiti;

14.  osuđuje napad i uništenje na sjedište Komunističke stranke Ukrajine i drugih stranaka, kao i pokušaje zabrane Komunističke stranke Ukrajine;

15.  ponavlja da je Sporazum o pridruživanju/Detaljni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini spreman za potpisivanje s novom vladom, što prije moguće i čim nova vlada bude spremna to učiniti;

16.  pozdravlja činjenicu da je ispunjeno jedno od triju mjerila koje je 2012. postavilo Vijeće za vanjske poslove, to jest dokidanje selektivne primjene zakona (uključujući pritvaranje Julije Timošenko) te da se preostala dva mjerila koja su ujedno zahtjevi prosvjednog pokreta, to jest pravosuđe i izborni sustavi, već podvrgavaju dubokim promjenama i reformama koje će, nadajmo se, nova koalicijska vlada uskoro dovršiti, a nova parlamentarna većina poduprijeti;

17.  poziva Komisiju da surađuje s ukrajinskim vlastima kako bi se iznašli načini za neutraliziranje učinaka mjera odmazde koje je poduzela Rusija kako bi spriječila potpisivanje Sporazuma o pridruživanju, kao i mogućih novih mjera; pozdravlja najavu povjerenika za ekonomska i monetarna pitanja i euro Ollija Rehna o spremnosti EU-a da osigura znatan te ambiciozan kratkoročni i dugoročni paket financijske pomoći nakon što se donese političko rješenje na temelju demokratskih načela, predanosti reformama i imenovanja legitimne vlade; poziva Rusiju da zauzme konstruktivan stav kako bi se stvorili uvjeti da Ukrajina ostvari korist od bilateralnih odnosa i s EU-om i s Rusijom; potiče EU i njegove države članice da zauzmu jednoglasan stav u dijalogu s Rusijom, podupirući na taj način europske težnje Ukrajine i drugih zemalja Istočnog partnerstva koje slobodno odlučuju produbiti svoje odnose s EU-om;

18.  poziva Vijeće i Komisiju da zajedno s MMF-om i Svjetskom bankom što prije predlože kratkoročni paket mjera financijske pomoći i instrument za platnu bilancu dopunjene dugoročnim paketom financijske potpore u suradnji s EBRD-om i EIB-om, koji će Ukrajini pomoći u rješavanju sve lošijeg gospodarskog i socijalnog stanja i osigurati gospodarsku pomoć za pokretanje nužnih dubokih i temeljitih reformi ukrajinskoga gospodarstva; poziva da se međunarodna konferencija donatora održi bez nepotrebnog odgađanja; poziva Komisiju i ESVD da na najbolji način iskoriste sredstva raspoloživa za Ukrajinu u postojećim financijskim instrumentima te da razmotre davanje dodatnih sredstava na raspolaganje Ukrajini što je prije moguće;

19.  priznaje da je ukrajinski potencijal razvoja i dalje ugrožen općeprisutnom korupcijom na svim razinama vlasti i da ona potkopava povjerenje građana u vlastite institucije; stoga potiče novu vladu da borba protiv korupcije bude najveći prioritet u njezinu programu te poziva EU da potpomogne takve napore;

20.  naglašava hitnu potrebu da se uspostavi istinski neovisan i nepristran pravosudni sustav;

21.  poziva Vijeće da ovlasti Komisiju da ubrza dijalog o viznom režimu s Ukrajinom; ističe da brzo dovršenje sporazuma o liberalizaciji viznog režima između EU-a i Ukrajine prema primjeru sporazuma s Republikom Moldovom predstavlja najbolji odgovor na očekivanja ukrajinskog civilnog društva i mladih; u međuvremenu poziva na trenutačno uvođenje privremenih, vrlo jednostavnih i jeftinih postupaka izdavanja viza na razini EU-a i država članica uz jačanje istraživačke suradnje, proširenje razmjene mladih i povećanje dostupnosti stipendija;

22.  zauzima stajalište da odredbe Detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini (DCFTA) ne predstavljaju trgovinski izazov Ruskoj Federaciji i da se Sporazumom o pridruživanju ne narušavaju dobri odnosi koje Ukrajina ima sa svojim istočnim susjedom; naglašava da nestabilnost u zajedničkom susjedstvu nije ni u interesu EU-a ni u interesu Rusije; ističe da se primjenom političkih, gospodarskih ili pritisaka druge vrste krši Helsinški završni akt;

23.  prima na znanje odluku o održavanju predsjedničkih izbora 25. svibnja 2014.; ističe potrebu da se zajamči da će ti izbori biti slobodni i pošteni; snažno potiče Vrhovnu radu da usvoji potrebno izborno zakonodavstvo u skladu s preporukama Venecijanske komisije, uključujući izmijenjeni zakon o financiranju političkih stranaka kojim se rješavaju pitanja koja su identificirali GRECO i OESS/Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR); potiče međunarodno promatranje predstojećih izbora i izjavljuje svoju spremnost uspostavljanja vlastite promatračke misije u tu svrhu preko mnogobrojne misije Europskog parlamenta za promatranje izbora; vjeruje da bi zakonodavni izbori trebali biti organizirani ubrzo nakon predsjedničkih izbora i prije kraja godine; poziva Komisiju, Vijeće Europe i OESS/ODIHR da osiguraju ojačanu predizbornu potporu i temeljitu i dugotrajnu misiju za promatranje izbora kao bi se predsjednički izbori čije je održavanje predviđeno 25. svibnja 2014. mogli održati u skladu s najvišim standardima i dali rezultat koji mogu prihvatiti sve strane; poziva na držanje distance zaposlenika Europskog parlamenta u Delegaciji EU-a u Kijevu tijekom prijelaznog razdoblja do izbora;

24.  pozdravlja nedavno priznanje Vijeća da Sporazum o pridruživanju, uključujući Detaljni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini (DCFTA), ne predstavlja konačni cilj suradnje između EU-a i Ukrajine; ističe da je EU spreman potpisati Sporazum o pridruživanju/Detaljni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini čim se trenutačna politička kriza razriješi te kada nove ukrajinske vlasti budu spremne na ozbiljnu europsku perspektivu; nadalje naglašava da se članak 49. UEU-a primjenjuje na sve europske države, uključujući Ukrajinu, koja može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji, pod uvjetom da poštuje načela demokracije, temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da osigura vladavinu prava;

25.  naglašava važnost sigurne, raznolike i dostupne opskrbe energijom, kao stupa gospodarske, socijalne i političke tranzicije kao i osiguravanja konkurentnog i uspješnog gospodarstva za sve Ukrajince; u tom pogledu ističe stratešku ulogu Zajednice za energiju, kojom Ukrajina predsjedava u 2014., kao jedinog ugovora koji trenutno povezuje Ukrajinu i Europsku uniju;

26.  izražava potporu civilnom društvu i nestranačkoj inicijativi za osnivanje „Majdanske platforme” kako bi se razvila strategija za nadilaženje korupcije karakteristične za Ukrajinu;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, ukrajinskom predsjedniku, Vladi i parlamentu, Vijeću Europe te predsjedniku, Vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0098. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0595.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku (2014/2565(RSP))

P7_TA(2014)0171 RC-B7-0188/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku, a posebno rezoluciju od 10. listopada 2013. o nedavnom nasilju u Iraku(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne i Republike Iraka s druge strane te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(2),

–  uzimajući u obzir Zajednički strateški dokument Komisije za Irak 2011. – 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Iraku, posebno one od 10. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir izjave o Iraku potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, posebno one od 5. veljače 2014., 16. siječnja 2014., 18. prosinca 2013. i 5. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. prosinca 2013. o ubojstvu osoba koje borave u kampu Hurriji,

–  uzimajući u obzir izjavu Predsjedništva Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Iraku od 10. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Irak potpisnik,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se Irak i dalje suočava s političkim, sigurnosnim i socijalno-gospodarskim izazovima te budući da je njegova politička scena rascjepkana i zahvaćena nasiljem i sektaškom politikom, što nanosi ozbiljnu štetu legitimnim težnjama iračkog naroda za mirom, napretkom i istinskim prelaskom u demokraciju; Budući da je Irak suočen s najozbiljnijim valom nasilja od 2008.;

B.  budući da, iako je Irak u mogućnosti obnoviti svoju proizvodnju nafte do skoro punog kapaciteta, socijalna nejednakost raste dok Irak i dalje nije u mogućnosti pružiti osnovne usluge iračkom stanovništvu, poput redovite opskrbe strujom ljeti, čiste vode i javne zdravstvene zaštite;

C.  budući da je prema podacima o žrtvama koje je 1. veljače 2014. objavila Misija Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku (UNAMI) u terorističkim napadima i nasilju u siječnju 2014. poginulo ukupno 733 Iračana, a ranjeno još 1 229; budući da u podatke za siječanj nisu uključene žrtve trenutnih borbi u provinciji Anbar zbog problema u provjeravanju i potvrđivanju statusa ubijenih ili ranjenih;

D.  budući da je građanski rat u Siriji pogoršao stanje u Iraku; budući da se on širi na Irak zbog militanata, posebno militanata Islamske države u Iraku i na Levantu (ISIL) koji šire svoje aktivnosti na područje Iraka;

E.  budući da je 10. siječnja 2014. Predsjedništvo Vijeća sigurnosti UN-a osudilo napade Islamske države u Iraku i na Levantu na irački narod u cilju destabilizacije zemlje i regije;

F.  budući da vlada premijera Nurija al-Malikija nije na odgovarajući način riješila probleme sunitske manjine; budući da su zbog politike uklanjanja stranke Baat u skladu sa zakonom o pravednosti i odgovornosti smijenjeni uglavnom sunitski dužnosnici, što je samo pojačalo sliku da vladina vodi sektaški program; budući da je vladino uništenje jednogodišnjeg sunitskog prosvjednog kampa u Ramadiju od 30. prosinca 2013. potaknulo nasilne sukobe u provinciji Anbar; budući da se zbog toga u Falludži i drugim gradovima u provinciji Anbar od prosinca 2013. vode borbe između vladinih snaga i militanata ISIL-a;

G.  budući da se na dan 13. veljače 2014. vodilo da je 63 000 obitelji (prema računici UN-a riječ je o više od 370 000 ljudi) pogođenih borbama u provinciji Anbar interno raseljeno; budući da su mnogi pobjegli u druge dijelove zemlje, između ostalog u provincije Karbalu, Bagdad i Erbil, dok su drugi sigurnost potražili u vanjskim dijelovima provincije Anbar ili nisu u mogućnosti pobjeći od borbi; budući da su i dalje u neizvjesnosti jer su zalihe hrane i pitke vode nedostatne, sanitarni uvjeti su loši, a pristup zdravstvenoj njezi je ograničen;

H.  budući da smrtonosni bombaški napadi diljem Iraka, kao što je napad na ministarstvo vanjskih poslova Iraka od 5. veljače 2014., kojima se uglavnom pogađaju šijitska naselja, ne jenjavaju, a nekoliko je bjegova iz zatvora povećalo broj boraca i popunilo redove ekstremističkih militantnih skupina;

I.  budući da je 25. prosinca 2013. najmanje 35 osoba ubijeno, a još su deseci ranjeni u bombaškim napadima u kršćanskim dijelovima Bagdada; budući da se procjenjuje da je od 2003. najmanje polovica kršćana iz Iraka napustila zemlju;

J.  budući da je 5. veljače 2014. izvršen napad na iračko ministarstvo vanjskih poslova u Bagdadu te budući da je 10. veljače 2014. u gradu Mosulu u provinciji Ninava napadnut konvoj predsjednika zastupničkog doma Osame al-Nudžaifija;

K.  budući da još uvijek postoji neslaganje između federalne vlade Iraka i regionalne vlade Kurdistana oko pitanja korištenja mineralnim resursima Iraka te s obzirom na to da se očekuje da će se novim cjevovodom prenositi 2 milijuna barela nafte mjesečno iz Kurdistana u Tursku te da središnja vlada priprema pravne radnje protiv te provincije;

L.  budući da ozbiljni socijalni i gospodarski problemi, kao što su široko rasprostranjeno siromaštvo, visoka razina nezaposlenosti, gospodarska stagnacija, uništavanje okoliša i nepostojanje osnovnih javnih usluga, i dalje pogađaju velik dio stanovništva;

M.  budući da nasilje i sabotaže ometaju napore da se oživi gospodarstvo uništeno desetljećima sukoba i sankcija; budući da se u Iraku nalaze zalihe sirove nafte treće po veličini u svijetu, a budući da napadi, korupcija i krijumčarenje sputavaju izvoz; budući da je društveno tkivo države, uključujući njezinu nekadašnju razinu jednakosti žena, ozbiljno narušeno;

N.  budući da se sloboda tiska i medija nalaze pod uzastopnim i sve većim napadima vladinih i ekstremističkih skupina; budući da se napada i cenzurira novinare i medijske kuće, a Reporteri bez granica izvijestili su o blokadi izvještavanja o stanju u pokrajini Anbar; budući da je Freedom House u svojem izvješću o slobodi u svijetu za 2014. ocijenio Irak kao „neslobodan”;

O.  budući da se iračkim ustavom jamči jednakost svih građana pred zakonom, uz „administrativna, politička, kulturna i obrazovna prava različitih naroda”;

P.  budući da se u Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka, a posebno u klauzuli o ljudskim pravima, naglašava da bi se politički dijalog između EU-a i Iraka trebao usredotočiti na ljudska prava i jačanje demokratskih institucija;

Q.  budući da su izmjene iračkog izbornog zakona donesene u studenom 2013., čime se otvara put općim izborima zakazanim za 30. travnja 2014.;

R.  budući da EU ponovno iskazuje svoju predanost da pomogne Iraku u njegovoj tranziciji prema demokraciji, podsjećajući pritom da su jedinstvo i teritorijalna cjelovitost Iraka ključni elementi za izgradnju sigurne i prosperitetne države svih njezinih građana i za stabilnost cijele regije;

S.  budući da je prva sjednica Vijeća za suradnju EU-a i Republike Irak održana 20. siječnja 2014. u Bruxellesu; budući da je Vijeće za suradnju, koje se sastaje u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka, ponovo potvrdilo predanost obje strane jačanju međusobnih odnosa; budući da će EU nastaviti unaprjeđivati suradnju na svim područjima od zajedničkog interesa i pružati ciljanu pomoć na područjima oko kojih postoji zajednički dogovor;

T.  budući da iračke vlasti i dalje primjenjuju smrtnu kaznu; budući da su voditelji Misije EU-a u Bagdadu supotpisali izjavu na Svjetski dan borbe protiv smrtne kazne u listopadu 2013., kojom su izrazili duboku zabrinutost zbog korištenja smrtne kazne u Iraku i pozvali iračku vladu da uvede moratorij;

U.  budući da je u tijeku opsežna kampanja naoružanja Iraka, koja uključuje nabavu vojne opreme velikih razmjera;

1.  oštro osuđuje nedavne terorističke napade i pojačano sektaško nasilje zbog kojih postoji opasnost od povratka zemlje u razdoblje sektaških sukoba i strah od šireg sektaškog sukoba diljem regije; ističe da su uzroci nasilja, iako je ono sektaško, politički, a ne vjerski; izražava sućut obiteljima i prijateljima preminulih i ranjenih;

2.  oštro osuđuje napade Islamske države u Iraku i na Levantu te podržava poziv Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda iračkom narodu, uključujući iračka plemena, lokalne čelnike i iračke snage sigurnosti u provinciji Anbar, da nastave, prošire i pojačaju suradnju u borbi protiv nasilja i terorizma; naglašava da je rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1267 (1999) i 2083 (2012) Islamskoj državi u Iraku i na Levantu nametnut embargo na oružje i zamrznuta sredstva te ističe važnost brze i učinkovite provedbe tih mjera;

3.  iznimno je zabrinut zbog događaja u provinciji Anbar i velikog broja interno raseljenih osoba koje bježe iz područja sukoba; poziva da se osigura pristup humanitarne pomoći Falludži; poziva vladu Iraka da poštuje svoju dužnost zaštite civilnog stanovništva u Falludži i drugdje; potiče vladu Iraka da nastavi surađivati s Misijom Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku i humanitarnim agencijama radi osiguravanja dostave humanitarne pomoći; pozdravlja napore UN-a da se pruži pomoć osobama pogođenima borbama u provinciji Anbar unatoč izazovima koje predstavljaju sve lošiji sigurnosni uvjeti i neprestane operacije u provinciji;

4.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da podrže napore vlade Iraka i Misije UN-a za pomoć Iraku za pružanje zaštite civilnom stanovništvu u Falludži i u drugim mjestima radi osiguranja sigurnog prolaza civilima koji se nalaze u područjima pogođenim sukobima te siguran povratak raseljenih unutar zemlje ako to okolnosti dozvoljavaju;

5.  poziva iračku vladu da riješi dugoročne probleme koji doprinose nestabilnosti zemlje, uključujući legitimnu zabrinutost sunitske manjine, tako što će pokrenuti inkluzivan dijalog o reformi zakona o pravednosti i odgovornosti, suzdržati se od podrivačkih sektaških izjava i provoditi mjere u cilju nacionalnog pomirenja; odbacuje pozive na uspostavu federalne sunitske regije u Iraku kao rješenja trenutnog sukoba jer bi to vjerojatno dovelo do još više sektaštva i nasilja;

6.  sa zabrinutošću primjećuje prelijevanje nasilja iz sukoba u Siriji; poziva iračku vladu da se stvarno potrudi i izolira Irak od sirijskog građanskog rata tako što će se suzdržati od podržavanja bilo koje strane uključene u sukob i sprječavati kako sunitske tako i šijitske borce da prelaze u Siriju ili iz nje;

7.  iznimno je zabrinut zbog neprestanog nasilja nad civilnim stanovništvom, osjetljivim skupinama i vjerskim zajednicama; poziva iračku vladu i sve političke čelnike da poduzmu potrebne mjere kako bi pružili sigurnost i zaštitu svim ljudima u Iraku, a posebno članovima ranjivih skupina kao što su žene, novinari, mladi, aktivisti za temeljna prava, sindikalisti i vjerske zajednice, uključujući kršćane; poziva iračku vladu da osigura da sigurnosne snage poštuju vladavinu prava i međunarodne standarde;

8.  podržava napore EU-a da pomogne Iraku u promicanju demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava, između ostalog na temelju iskustava i dostignuća misije EUJUST LEX-Irak čiji je mandat, nažalost, završen 31. prosinca 2013., zajedno s naporima Misije Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku i posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Irak u pružanju podrške iračkoj vladi radi jačanja njihovih demokratskih institucija i procesa, promicanja vladavine prava, olakšavanja regionalnog dijaloga, poboljšanja pružanja osnovnih usluga i osiguravanja zaštite ljudskih prava; pozdravlja program za jačanje kapaciteta pokrenut 22. siječnja 2014. koji financira EU, a provodi Ured UN-a za projektne usluge, i čiji je cilj potpora iračkoj visokoj komisiji za ljudska prava u provođenju njezine zadaće promicanja i zaštite ljudskih prava u Iraku;

9.  pozdravlja usvajanje izmjena iračkog izbornog zakona 4. studenog 2013., kojima je omogućeno održavanje općih izbora 30. travnja 2014.; naglašava presudnu važnost tih izbora za nastavak demokratske tranzicije u Iraku te poziva sve sudionike da osiguraju uključivost, transparentnost, vjerodostojnost i pravovremenost izbora; poziva ESVD da vladi Iraka pruži najveću moguću potporu kad je riječ o praktičnim pripremama;

10.  iznimno je zabrinut zbog visoke stope pogubljena u Iraku; poziva iračke vlasti da uvedu moratorij na provedbu svih smrtnih kazni; smatra da je reforma pravosuđa od primarne važnosti kako bi se ponovno izgradila percepcija sigurnosti među građanima Iraka, te da bi se njome trebala obuhvatiti i izmjena zakona o borbi protiv terorizma kojim se pruža znatno manja razina zaštite za osumnjičene i pritvorene nego što se to predviđa u zakonu o kaznenom postupku, te poziva da se stane na kraj nekažnjavanju, posebno snaga državne sigurnosti;

11.  poziva sve državne i nedržavne sudionike da poštuju slobodu tiska i medija te da zaštite novinare i medijske kuće od nasilja; priznaje da su slobodni tisak i mediji neophodni za funkcioniranje demokracije jer građanima osiguravaju pristup informacijama i mogućnost da izraze svoja mišljenja;

12.  poziva EU da razvije zajedničko stajalište za uvođenje zabrane uporabe municije s osiromašenim uranom, da pruži potporu za liječenje žrtava, uključujući žrtve kemijskog oružja, i da ostvari napore za čišćenje pogođenih područja;

13.  smatra da nedavni razgovori između skupine E3+3 i Irana također predstavljaju priliku za stabilizaciju Iraka, pod uvjetom da se sve susjedne sile prestanu uplitati u unutarnja pitanja Iraka;

14.  snažno osuđuje raketni napad na kamp Hurriju 26. prosinca 2013. u kojem je prema raznim izvješćima život izgubilo nekoliko osoba, dok su druge ranjene; naglašava da je nužno razjasniti okolnosti u kojima je došlo do tog bezobzirnog incidenta; poziva iračke vlasti da pojačaju sigurnosne mjere oko kampa kako bi se osobe koje u njemu borave zaštitile od daljnjeg nasilja; potiče iračku vladu da pronađe i kazni počinitelje napada; napominje da EU poziva sve strane da olakšaju posao visokog povjerenika za izbjeglice prilikom premještanja svih osoba iz kampa Hurrije na stalnu i sigurnu lokaciju izvan Iraka što je prije moguće;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0424. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0022.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica (2014/2567(RSP))

P7_TA(2014)0172 RC-B7-0201/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješća o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica posebnog izvjestitelja UN-a za izvansudska, masovna ili proizvoljna pogubljenja od 28. svibnja 2010. i 13. rujna 2013. te posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 18. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 13. kolovoza 2013. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica,

–  uzimajući u obzir saslušanje od 25. travnja 2013. o utjecaju uporabe bespilotnih letjelica na ljudska prava, koje je organizirao Pododbor za ljudska prava Parlamenta zajedno s njegovim Pododborom za sigurnost i obranu,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 3. svibnja 2013. naslovljenu „Utjecaj upotrebe bespilotnih letjelica i robota bez posade u ratovanju na ljudska pravaˮ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. o pripremama za program sljedeće generacije europskih sustava daljinskog upravljanja letjelicama duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu (RPAS),

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se u proteklom desetljeću znatno povećala uporaba sustava daljinskog upravljanja letjelicama (u daljnjem tekstu „bespilotne letjelice”) u izvanteritorijalnim ubojitim operacijama;

B.  budući da je nepoznat broj civila ubijen, teško ozlijeđen ili svakodnevno izložen traumi u napadima bespilotnim letjelicama izvan izričito određenih zona sukoba;

C.  budući da su u slučajevima kada se za smrti civila okrivljuju napadi bespilotnim letjelicama države obvezne provesti hitnu i neovisnu istragu te, ako se optužbe pokažu istinitima, javno navesti odgovorne, kazniti ih i osigurati pristup pravnoj zaštiti obiteljima žrtava, uključujući plaćanje odštete;

D.  budući da se u članku 51. stavku 2. Dopunskog protokola I. Ženevskim konvencijama navodi kako „se zabranjuju nasilni postupci ili prijetnje nasiljem čiji je glavni cilj širenje straha među civilnim stanovništvom”;

E.  budući da napadi bespilotnim letjelicama koje jedna država bez objave rata provodi na teritoriju druge države bez pristanka te države ili Vijeća sigurnosti UN-a predstavlja kršenje međunarodnoga prava te teritorijalne cjelovitosti i suverenosti te države;

F.  budući da se međunarodnim pravom o ljudskim pravima zabranjuju proizvoljna pogubljenja u svim situacijama; budući da se međunarodnim humanitarnim pravom ne dopušta ciljano ubijanje osoba koje se nalaze u državama koje nisu zaraćene;

G.  budući da su svi rashodi koji proizlaze iz djelovanja s vojnim ili obrambenim značenjem izuzeti iz financiranja iz proračuna EU-a (članak 42. stavak 2. Ugovora o EU-u);

H.  budući da je sedam država članica (Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Nizozemska, Poljska i Španjolska) potpisalo pismo namjere upućeno Europskoj obrambenoj agenciji o dodjeli zadaće provođenja studije o zajedničkoj proizvodnji letjelica duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu, koje se mogu upotrijebiti u napadu na vojne ciljeve ili u nadzoru brodova s migrantima u Sredozemnom moru, čime je započeo rad na europskom sustavu daljinskog upravljanja letjelicama;

I.  budući da su financijskim sredstvima EU-a poduprte istraživačke i razvojne studije povezane s izradom bespilotnih letjelica, kako vojnih tako i civilnih, te budući da je planirano da se to nastavi i u budućnosti;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog upotrebe naoružanih bespilotnih letjelica izvan međunarodnoga pravnog okvira; potiče EU da osmisli odgovarajući politički odgovor i na europskoj i na svjetskoj razini kojim bi se zaštitila ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo;

2.  poziva Visoku predstavnicu za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, države članice i Vijeće da:

3.  poziva Vijeće da usvoji zajedničko stajalište EU-a o uporabi naoružanih bespilotnih letjelica;

4.  poziva EU da promiče veću transparentnost i odgovornost trećih zemalja u upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica u odnosu na pravnu osnovu za njihovu upotrebu i operativnu odgovornost, dopuste sudsku reviziju napada bespilotnim letjelicama te žrtvama nezakonitih napada bespilotnim letjelicama osiguraju djelotvoran pristup pravnim lijekovima;

5.  nadalje, poziva Komisiju da na pravilan način obavješćuje Parlament o uporabi financijskih sredstava EU-a za sve istraživačke i razvojne projekte povezane s izradom bespilotnih letjelica; poziva na procjenu utjecaja na ljudska prava kad je riječ o daljnjim razvojnim projektima za bespilotne letjelice;

6.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, parlamentima država članica, posebnom izvjestitelju UN-a za izvansudska, masovna ili proizvoljna pogubljenja, posebnom izvjestitelju UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma i glavnom tajniku UN-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.) (2013/2078(INI))

P7_TA(2014)0173 A7-0051/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Preambulu Ugovora u Europskoj uniji („UEU”), a naročito njezinu drugu alineju te alineje od četvrte do sedme,

–  uzimajući u obzir osobito članak 2., članak 3. stavak 3. drugu alineju, članke 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji te članke iz UEU-a i UFEU-a koji se odnose na poštovanje, promicanje i zaštitu temeljnih prava u EU-u,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), proglašenu 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009.,

–  uzimajući u obzir konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), nadležnost Europskog suda za ljudska prava, konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, Povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju revidiranu 1966. i sudsku praksu Europskog odbora za socijalna prava,

–  uzimajući u obzir konvencije Ujedinjenih naroda o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, čiji je EU potpisnik zajedno s gotovo svim državama članicama,

–  uzimajući u obzir Smjernice o teškom siromaštvu i ljudskim pravima koje je 27. listopada 2012. usvojilo Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda (A/HRC/21/39);

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije „Članak 7. Ugovora o Europskoj uniji – poštovanje i promicanje vrijednosti na kojima je utemeljena Europska unija” (COM(2003)0606), „Strategija Europske unije za djelotvornu provedbu Povelje o temeljnim pravima” (COM(2010)0573), „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom analiza utjecaja” (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir zaključke koji se odnose na aktivnosti i inicijative Vijeća za provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koje je Vijeće usvojilo 23. svibnja 2011., te direktive Vijeća koje se tiču metodoloških etapa koje treba slijediti kako bi se provjerila usklađenost temeljnih prava na razini pripremnih tijela Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije za 2013. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima iz 2012. (COM(2013)0271) te popratne radne dokumente,

–  uzimajući u obzir izvješće o građanstvu EU-a za 2013. pod naslovom „Građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost” (COM(2013)0269),

–  uzimajući u obzir Stockholmski program – otvorena i sigurna Europa u službi i zaštiti građana(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o Okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i zaključke Europskog vijeća od 24. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod naslovom „Ostvareni napreci u provedbi nacionalnih strategija za uključivanje Roma” (COM(2013)0454) i prijedlog preporuke Vijeća o učinkovitim mjerama za uključivanje Roma u državama članicama (COM(2013)0460),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provođenju načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(4), Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(5) i prijedlog Direktive Vijeća o provođenju načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju COM(2008)0426),

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(7),

–  uzimajući u obzir odluke i nadležnost Suda Europske unije te nadležnost nacionalnih ustavnih sudova, kojima Povelja služi kao jedna od referenci u tumačenju nacionalnog zakona,

–  uzimajući u obzir govor g. Barrosa o stanju Unije održan u Europskom parlamentu 11. rujna 2013. te govor gđe Reding o Europskoj uniji i vladavini prava održan 4. rujna 2013. u Centru za europske političke studije (CEPS) u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir pismo od 6. ožujka 2013. koje su ministri vanjskih poslova Njemačke, Danske, Finske i Nizozemske poslali predsjedniku Komisije g. Barrosu pozivajući na uspostavu mehanizma kojim će se u državama članicama poticati poštovanje temeljnih vrijednosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. i 7. lipnja 2013. o temeljnim pravima i vladavini prava te o izvješću Komisije iz 2012. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke konferencije pod naslovom „Europa jednakopravnih građana: jednakost, temeljna prava i vladavina prava” koju je 9. i 10. svibnja 2013. organiziralo irsko predsjedništvo Vijeća,

–  uzimajući u obzir četvrti godišnji simpozij Agencije Europske unije za temeljna prava održan 7. lipnja 2013. i naslovljen „Promicanje vladavine prava u EU-u”,

–  uzimajući u obzir nacrt zaključaka Vijeća o ocjeni Agencije Europske unije za temeljna prava od 13. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir aktivnosti, godišnja izvješća, studije i mišljenja Agencije Europske unije za temeljna prava, a posebno godišnje izvješće o temeljnim pravima u EU-u za 2012.,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće FRA-e, UNDP-a, Svjetske banke i Europske komisije naslovljeno „Položaj Roma u 11 država članica EU-a – rezultati istraživanja ukratko”, objavljeno u svibnju 2012.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima migranata, upravljanju vanjskim granicama EU-a i njegovu utjecaju na ljudska prava igranata, objavljeno u travnju 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješća i studije nevladinih organizacija o ljudskim pravima, kao i relevantne studije koje je zatražio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te studiju „Trostrani odnos između temeljnih prava, demokracije i vladavine prava u EU-u – ususret Kopenhaškom mehanizmu EU-a”,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o temeljnim pravima i ljudskim pravima, naročito svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2010. o situaciji temeljnih prava u Europskoj uniji (2009.) – stvarna provedba nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona(8) i svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. o situaciji temeljnih prava u Europskoj uniji (2010. ‒ 2011.)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. travnja 2004. o rizicima kršenja slobode izražavanja i informiranja u EU-u i posebno u Italiji (članak 11. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima)(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2005. o zaštiti manjina i politikama suzbijanja diskriminacije u proširenoj Europi(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2008. o popisivanju Roma u Italiji na temelju njihove etničke pripadnosti(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o litavskom zakonu o zaštiti maloljetnika od štetnih utjecaja javnog informiranja(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2010. o situaciji Roma i slobodnom kretanju osoba u Europskoj uniji(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2011. o narušavanju slobode izražavanja i diskriminaciji na temelju spolne opredijeljenosti u Litvi(15),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. ožujka 2011. o Strategiji EU-a za uključivanje Roma(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o zakonu o medijima u Mađarskoj(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđene norme za slobodu medija diljem EU-a(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o borbi protiv homofobije u Europi(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o jačanju borbe protiv rasizma, ksenofobije i zločina iz mržnje(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2011. o naporima EU-a u borbi protiv korupcije(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za djelovanje i poduzimanje inicijative (konačno izvješće)(22),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2013. o stanju temeljnih prava: standardi i praksa u Mađarskoj (u skladu sa svojom Rezolucijom od 16. veljače 2012.)(23);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e: praćenje izvješća odbora TDIP Europskog parlamenta(24) i svoju prateću Rezoluciju od 10. listopada 2013.(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(26),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.), koji je usvojilo Europsko vijeće u ožujku 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 7. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2011. o prioritetima i nacrtu novog okvira politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(27) i 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a za status žena na temu uklanjanja i prevencije svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(29),

–  uzimajući u obzir radne dokumente I. i II. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2012. (izvjestitelj: Louis Michel),

–  uzimajući u obzir javno saslušanje koje je 5. studenog 2013. održao Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove pod nazivom „Stanje temeljnih prava u Europskoj uniji: kako ojačati temeljna prava, demokraciju i vladavinu prava u EU-u”,

–  uzimajući u obzir članak 48. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0051/2014),

A.  budući da je europska integracija politički projekt nastao iz pepela Drugog svjetskog rata, progona i represije pojedinaca od strane totalitarističkih režima i budući da joj je cilj bio ukorijeniti demokraciju i vladavinu prava u europskim državama u cilju poštovanja i promicanja ljudskih prava, temeljnih prava, jednakosti i zaštite manjina na temelju Opće deklaracije o ljudskim pravima (UDHR), Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) te drugih instrumenata u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te izbjeći povratak na bilo koji oblik autoritarne vladavine;

B.  budući da pojedinac, građanin ili osoba s boravištem, mora biti u središtu Europske unije i da se temeljnim pravima svakom pojedincu jamči zaštita od mogućeg upletanja, zloupotrebe i nasilja vlasti na svim razinama – u području privatnosti i njegovih sloboda i prava; te budući da poštovanje i promicanje ljudskih prava, temeljnih sloboda, demokracije i vrijednosti te načela navedenih u ugovorima EU-a i međunarodnim instrumentima koji se odnose na ljudska prava (Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima itd.) mora biti u središtu europske integracije;

C.  budući da je Europska unija razvila temeljnu pravnu stečevinu s ciljem osiguravanja poštovanja, zaštite i promicanja temeljnih prava, naročito razvijanjem „Kriterija iz Kopenhagena”, uključivanjem članaka 2., 6. i 7. u UEU, Poveljom o temeljnim pravima, obvezom pristupanja Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao i odgovarajuće odredbe u nacionalnim pravnim sustavima država članica;

D.  budući da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Povelja vrijednosti i načela pretvorila u konkretna i izvršiva prava i budući da je ona, jer ima istu vrijednost kao Ugovor iz Lisabona, postala pravno obvezujućom za institucije, tijela i agencije EU-a i za države članice u okviru primjene zakonodavstva EU-a,

E.  budući da u institucijama Unije, ali i u državama članicama, treba razvijati, poticati i provoditi istinsku kulturu temeljnih prava, posebno kad one pravo Unije primjenjuju i provode interno ili u odnosima s trećim zemljama; budući da provedba tih vrijednosti i načela mora počivati na učinkovitoj kontroli poštovanja temeljnih prava zajamčenih Poveljom, uključujući sastavljanje zakonodavnih prijedloga; budući da ostali razlozi ne mogu imati prednost nad poštovanjem i jamčenjem navedenih temeljnih prava jer bi inače postojala opasnost od smanjenja vjerodostojnosti uloge i slike Europske unije u vezi s ljudskim pravima, posebno u njezinim odnosima s trećim zemljama,

F.  budući da Europska unija djeluje na temelju pretpostavke i uzajamnog vjerovanja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, sadržane u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Povelji o temeljnim pravima, posebno u pogledu razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde te funkcioniranja načela uzajamnog priznavanja;

G.  budući da načelo uzajamnog priznavanja dovodi do situacije u kojoj osobe mogu biti premještene iz jednog pravosudnog sustava u drugi, a da se prethodno ne provjeri poštuju li se tom odlukom ljudska prava;

H.  budući da je Sud Europske unije u zajedničkim predmetima C-/411/10 i C-493/10 istaknuo da se takva pretpostavka o poštovanju temeljnih prava mora moći pobiti te da suci stoga moraju provjeriti postoje li utemeljeni razlozi za sumnju u nedostatke pravosudnih sustava drugih država članica;

I.  budući da je nužno osigurati da nacionalne vlasti imaju na raspolaganju dovoljno dokaza kako bi donijele potkrijepljenu odluku o tome postoje li nedostaci u pravosudnim sustavima drugih država članica ili ne postoje;

J.  budući da korupcija izaziva društvenu štetu i kršenje temeljnih prava jer je skupine koje se bave organiziranim kriminalom koriste za činjenje drugih ozbiljnih kaznenih djela kao što je trgovina ljudima; budući da je za vladavinu prava i osiguravanje zaštite temeljnih prava i građanskih sloboda u Europi nužan učinkovit, neovisan i nepristran pravosudni sustav;

K.  budući da Europska unija prolazi kroz razdoblje gospodarske i financijske te također demokratske i konstitucijske krize kao što su pokazali nedavni događaji u pojedinim državama članicama i budući da su te napetosti naglasile nedostatak primjerenih instrumenata za suočavanje s krizom, kao i nedostatak političke volje te poteškoće u primjeni mehanizama praćenja, procjene i sankcioniranja iz postojećih ugovora, posebice zahtjeva iz članka 2. i članka 7. Ugovora o EU-u;

L.  budući da se Europski parlament više puta izjasnio za jačanje mehanizama kako bi se zajamčilo poštovanje, zaštita i promicanje vrijednosti Unije iz članka 2. UEU-a i za rješavanje kriznih situacija u Uniji i u državama članicama, te budući da je u tijeku rasprava o izradi „novog mehanizma”, Komisija, Vijeće i države članice slažu se napokon s Parlamentom i NVO-om u tom pogledu;

M.  budući da se Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) u glavnom dijelu svog godišnjeg izvješća za 2012. koje se bavi temom ”Europska unija kao zajednica vrijednosti: očuvanje temeljnih prava u vrijeme krize„ usredotočila na činjenicu da zajedničko shvaćanje vrijednosti iz njegova članka 2. i pravne obveze koje iz njega proizlaze predstavljaju težnju koja zahtijeva uspostavu redovnog dijaloga unutar EU-a;

N.  budući da je Komisija ustvrdila da želi ojačati vladavinu prava u Europskoj uniji te da će moći predložiti upotrebu pisama upozorenja u okviru članka 7. stavka 1. UEU-a bez izmjene ugovora; budući da je također progovorila o potrebi izmjene ugovora i najavila moguće prijedloge izmjena prije kraja 2013. ili početkom 2014. u cilju održavanja rasprave tijekom izbora (između ostaloga i o članku 7.) i postizanja konsenzusa o tim prijedlozima kako bi se osiguralo da politika EU-a o temeljnim pravima počiva na jasnim pravilima i mehanizmima, objektivnim pokazateljima, transparentnim, pravednim i predvidljivim podacima i dokazima te kako bi se omogućila jaka zaštita prava pojedinca, demokracije i vladavine prava;

O.  budući da svaka predmetna odluka mora, u najkraćem roku, omogućiti jamčenje pravilne primjene članaka 2., 6. i 7. UEU-a, zasnivanje svake donesene odluke na objektivnim kriterijima i ocjeni, te prevladavanje kritika o nedostatku pokazatelja i kriterija ocjenjivanja, o razlikama u postupanju i političkoj pristranosti;

P.  budući da u Europskoj uniji i državama članicama i dalje ima slučajeva kršenja temeljnih prava o čemu svjedoče detaljna (godišnja i posebna) izvješća Komisije, Agencije Europske unije za temeljna prava, Vijeća Europe (godišnja izvješća i presude Europskog suda za ljudska prava, dokumenti i izvješća povjerenika za ljudska prava, dokumenti Parlamentarne skupštine Vijeća Europe), dokumenti UN-a (uključujući dokumente i izvješća Vijeća UN-a za ljudska prava, Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, posebnih izvjestitelja itd.), dokumenti nevladinih organizacija (kao što su Human Rights Watch, Amnesty International, Society Institute, ILGA-Europe, ECRE, Reporters without Borders, Freedom House, FIDH itd.) itd.; budući da takvi slučajevi kršenja temeljnih prava s obzirom na svoju težinu i učestalost zahtijevaju primjeren odgovor Komisije, Vijeća i država članica;

Q.  budući da su ta tijela izvijestila o položaju Roma, migranata, tražitelja azila i izbjeglica, manjina i pripadnika zajednice LGBT, medija i novinara, djelovanju sigurnosnih snaga, policije, tajnih službi i istragama potrebnim za privođenje pravdi i kažnjavanje osoba odgovornih za kršenja ljudskih prava, sudjelovanju država u slučajevima mučenja i zlostavljanja u trećim zemljama i korištenju na taj način prikupljenih dokaza, o uvjetima pritvora i zlostavljanju te su zbog toga izrazila zabrinutost,

R.  budući da se u preambuli Ugovora o Europskoj uniji, člancima 8., 9., 10., 19. i 21. Povelje EU-a o temeljnim pravima i sudskoj praksi Suda EU-a prepoznaje važnost temeljnih socijalnih prava kroz njihovu ukorijenjenost u horizontalna načela prava Zajednice, iz čega je jasno da EU mora jamčiti temeljna prava i slobode poput sindikalnih prava, prava na štrajk, prava na udruživanje, okupljanje itd., kako je to definirano Europskom socijalnom poveljom, te budući da članak 151. Ugovora o funkcioniranje Europske unije sadrži izričito upućivanje na temeljna socijalna prava poput onih iznesenih u Europskoj socijalnoj povelji;

S.  budući da se člancima 2. i 3. Povelje o temeljnim pravima priznaje pravo na život i pravo na osobni integritet;

T.  budući da u Europskoj uniji ima oko 100 milijuna djece i oko 80 milijuna osoba s invaliditetom; budući da se osobe s invaliditetom, a pogotovo djeca, i dalje suočavaju s nedostatkom pomoći i potpore u pogledu uključenosti u škole, poteškoćama pri ostvarivanju pristupa zgradama ili uslugama i poteškoćama pri sudjelovanju u odlukama koje utječu na njihove živote te sustavom koji nema sluha za ono što imaju reći; budući da je Unija kao potpisnica Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom obvezna promicati, štititi i poštovati prava osoba s invaliditetom utvrđenih Konvencijom, donijeti strategiju provedbe Konvencije te osigurati usklađenost politika te postojećeg i budućeg primarnog i sekundarnog prava s odredbama Konvencije;

U.  budući da su žene i djevojčice glavne žrtve nasilja utemeljenog na spolu te da je prema procjenama u EU-u od 20 % do 25 % žena najmanje jednom tijekom života bilo izloženo fizičkom nasilju; budući da su stotine tisuća žena koje žive u Europi bile podvrgnute genitalnom sakaćenju i da su tisuće djevojčica izložene tom riziku;

V.  budući da žene u EU-u po satu zarađuju oko 16 % manje od muškaraca;

W.  budući da siromaštvo, nejednakost spolova i rodni stereotipi povećavaju rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja, uključujući trgovinu ženama i prostituciju, te ometaju potpuno sudjelovanje žena u svim područjima života;

X.  budući da bi temeljna prava, ljudska prava i jednake mogućnosti trebale biti zajamčene svim građanima Europske unije; međutim, budući da je zaštita nacionalnih manjina te regionalnih i manjinskih jezika u proširenoj Uniji veliki problem koji se ne može riješiti samo borbom protiv ksenofobije i diskriminacije, već usvajanjem posebnih pravnih, jezičnih, kulturnih, socijalnih i inih režima i postupaka;

1.  naglašava da se kao politički, povijesni i etički projekt, Europska unija trudi približiti zemlje koje dijele i zajedno promiču zajedničke europske vrijednosti poput onih utvrđenih u članku 2. UEU-a i Povelji o temeljnim pravima, kao i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, što uključuje poštovanje ljudskog dostojanstva, demokracije, vladavine prava, temeljnih prava, jednakosti, slobode, nediskriminacije i zaštite manjina koji su usko povezani i uzajamno uvjetovani te stoga vjeruje da temeljni stup europskog identiteta je i mora biti unutarnje i vanjsko promicanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokracije koje su europske vrijednosti;

2.  preporučuje da Parlament, Komisija i Vijeće priznaju postojanje pozitivnih obveza zaštite i promicanja ljudskih prava; naglašava da poštovanje temeljnih prava i sloboda podrazumijeva poduzimanje mjera na različitim razinama; ističe ulogu koju na tom području imaju regionalne i lokalne vlasti, NVO-i i civilno društvo te poziva Komisiju i Vijeće da poboljšaju suradnju s tim sudionicima;

3.  podsjeća institucije Unije i države članice na potrebu poštovanja svojih obveza u pogledu temeljnih prava i sloboda; napominje da sudjelovanje u međunarodnim ugovorima za zaštitu i primicanje ljudskih prava samo može doprinijeti jačanju zaštite temeljnih prava u EU-u;

4.  osuđuje zabrinjavajuće tendencije u vezi s kršenjima temeljnih prava unutar Europske unije, posebno u pogledu imigracije i azila, diskriminacije i netolerancije usmjerene prije svega prema pojedinoj populaciji (manjinama i migrantima), sigurnosti i terorizma, slobode tiska, slobode kretanja u Uniji, socijalnih i sindikalnih prava; sve češće konstatira kočenje država članica kad se radi o poštovanju tih temeljnih prava i sloboda, posebno u vezi s Romima, ženama, pripadnicima zajednice LGBT, tražiteljima azila, migrantima i drugom ranjivom stanovništvu,

Institucionalna pitanja

5.  podsjeća na to da je za Europsku uniju, njezine institucije i države članice važno zajamčiti poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti iz članka 2. UEU-a, da treba hitno primijeniti i provesti sve instrumente koji su u tom smislu trenutno predviđeni ugovorima te da bi po potrebi trebalo pripremiti izmjene ugovora; naglašava da obveza ispunjavanja Kopenhaških kriterija ne prestaje nakon pristupanja Uniji te da je države članice moraju poštovati, da su temeljna prava dio primarnog zakonodavstva Unije i da ih se mora poštovati prilikom primjene prava Unije od strane bilo kojeg suda ili vlasti, bilo na nacionalnoj razini ili na razini Unije; u vezi s tim posebno žali zbog dugih pregovora o pristupu Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i činjenice da pristupanje EU-a Konvenciji još nije dovršeno;

6.  podsjeća europske institucije i države članice da svaka politika koja se odnosi na temeljna prava mora prije svega izbjeći da dolazi do kršenja, posebno instrumentima prevencije i pravnim sredstvima na raspolaganju prije donošenja odluke ili mjere, a kako bi se pojedincima omogućila istraga i suđenje u najkraćem roku i učinkovito, pravedno, pravično i bez diskriminacije;

7.  smatra da su građani sve privrženiji poštovanju, zaštiti i promicanju temeljnih prava, što pokazuje mobilizacija i sve veća pozornost koja se posvećuje slučajevima kršenja, zloupotrebe ili nejednakosti u svakodnevnom životu i u simboličkim ili dobro poznatim slučajevima, između ostalog i zahvaljujući boljem protoku informacija zbog novih tehnologija, društvenih mreža i medija; podsjeća da se svakim kršenjem, zloupotrebom ili nejednakošću nanosi šteta demokraciji i vladavini prava te povjerenju građana u institucije i njihove predstavnike, posebno političke dužnosnike; ističe da institucije i politički dužnosnici moraju postati svjesni te demokratske dinamike i podržati je uspostavljanjem novih mehanizama dijaloga s građanima i jačanjem građanske, parlamentarne i pravosudne kontrole te kontrole medija nad državnim vlastima, koje pak moraju postati otvorenije i transparentnije da bi bolje služile interesima građana;

8.  kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal ugovora smatra da je potrebno:

9.  naglašava da bi se taj novi „Kopenhaški mehanizam”, usmjeren na praćenje usklađenosti s kopenhaškim kriterijima na učinkovit i obvezujući način u svim državama članicama, mogao odmah aktivirati na temelju odluke Komisije i uz punu uključenosti Parlamenta te da bi on trebao:

10.  poziva Komisiju da u suradnji s FRA-om donese odluku o uspostavi novog „Kopenhaškog mehanizma”, kao što je učinjeno u slučaju praćenja korupcije u EU-u i državama članicama, te da provede reviziju poslovnika FRA-e kako bi joj se dodijelile veće ovlasti i nadležnosti;

11.  poziva na uspostavu, po mogućnosti u okviru međunarodnog sporazuma, „Kopenhaške komisije” koju bi činili nezavisni visokokvalificirani stručnjaci za temeljna prava, u čijem bi imenovanju sudjelovao i Parlament i čiji bi cilj bio osigurati poštovanje zajedničkih vrijednosti utvrđenih člankom 2. UEU-a od strane država članica te stalne usklađenosti s Kopenhaškim kriterijima, kao i savjetovati i izvještavati o pitanjima u pogledu temeljnih prava sve dok se izmjenom Uredbe o FRA-i Agenciji ne omoguće veće ovlasti i širi okvir nadležnosti, uključujući i praćenje pojedinih država članica u području temeljnih prava, kao što je to već nekoliko puta zatražio Parlament;

12.  preporučuje pokretanje dijaloga između europskih institucija i države članice sve dok postoji rizik od ozbiljnog kršenja vrijednosti Unije, kao i mogućnost da europske institucije oblikuju preporuke, kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. UEU-a; u potpunosti podupire prijedlog Komisije da u tom okviru upotrijebi pisma upozorenja;

13.  poziva Komisiju i Vijeće da u suradnji s Europskim parlamentom uspostave kontaktnu skupinu za daljnje praćenje učinkovite provedbe vrijednosti Unije, a posebno da provedu zajedničku procjenu stanja po pitanju temeljnih prava u posebnim slučajevima koje je sa zabrinutošću uočila bilo koja od te tri institucije Unije; također poziva te institucije da u obzir uzmu rezolucije Vijeća Europe i odluke Europskog suda za ljudska prava;

14.  pozdravlja izjave predsjednika Komisije i potpredsjednice Reding o najavi komunikacije o mogućim izmjenama ugovora, kao dodatka opcijama ponuđenima u skladu s trenutnim ugovorima, te poziva svoje nadležne odbore da detaljno razmotre sljedeće prijedloge u cilju jačanja zaštite temeljnih prava u ugovorima EU-a;

također poziva svoj nadležni odbor da razjasni primjenu, te s vremenom revidira, postupak kojim Parlament može aktivirati članak 7. UEU-a;

15.  poziva FRA-u na uspostavu javne internetske stranice koja će prikupljati i objedinjavati informacije i dokumente o pitanjima u pogledu temeljnih prava koje su sastavili UN, Vijeće Europe, OSCE, nevladine organizacije, FRA, Europski parlament, sudovi, nacionalni parlamentarni odbori, ombudsmani itd.; smatra da te informacije trebaju biti dostupne prema datumu, državi, autoru i pravu u cilju pružanja informacija o stanju u području temeljnih prava u EU-u i državama članicama;

Posebna prava, na temelju Povelje o temeljnim pravima

Dostojanstvo

16.  izražava zabrinutost zbog učestalosti slučajeva kršenja ljudskog dostojanstva u Uniji i njezinim državama članicama, u čije se žrtve ubrajaju manjine, posebice Romi, azilanti, iseljenici, osobe osumnjičene za povezanost s terorizmom te osobe lišene slobode, kao i ranjive skupine i siromašni; naglašava da državne vlasti moraju poštovati potpunu zabranu mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja te iscrpno, brzo, učinkovito i neovisno provesti istragu o svakom kršenju dovodeći krivce pred sud;

17.  izražava zabrinutost zbog brojnih slučajeva nepravednog postupanja policije te snaga zakona i reda, poglavito u pogledu nerazmjernog korištenja sile protiv mirnih prosvjednika i novinara tijekom prosvjeda, te prekomjernog korištenja nesmrtonosnog oružja poput palica, gumenih metaka i električnih paralizatora; traži od država članica da osiguraju nošenje identifikacijskih oznaka na odorama službi sigurnosti i ne dopuste nekažnjivost; traži prestanak policijskih kontrola na temelju etničkog ili rasnog profila; izražava zabrinutost zbog porasta broja slučajeva ograničavanja slobode okupljanja i mirnog prosvjedovanja te podsjeća da prava na okupljanje, udruživanje i izražavanje čine osnovu prava na prosvjedovanje; poziva države članice da ne uvode mjere koje bi osobama ograničile korištenje njihovih temeljnih sloboda i prava ili ga kriminalizirale, poziva ih da poduzmu mjere kako bi se osiguralo da se upotreba sile vrši samo u iznimnim slučajevima, propisno opravdanima stvarnom i ozbiljnom prijetnjom javnom redu te podsjeća da je primarna uloga policijskih snaga jamčenje zaštite i sigurnosti građana;

18.  ponavlja svoj stav u korist europske inicijative da se osigura da temeljna prava osoba lišenih slobode budu zajamčena i da zatvor bude u stanju osigurati reintegraciju zatvorenika u društvo; zabrinut zbog sveprisutnog problema prenatrpanosti zatvora koji postoji u velikom broju država članica, zbog loših uvjeta u zatvorima i tretmana zatvorenika te traži pokretanje europske inicijative da se osigura primjena preporuka Europskog odbora za sprečavanje mučenja i presuda Europskog suda za ljudska prava, uključujući u policijskim i imigracijskim centrima i psihijatrijskim bolnicama; preporučuje poduzimanje mjera za smanjenje prenatrpanosti zatvora kao što su izbjegavanje primjene pritvora, razmatranje kazni alternativnih zatvoru, dekriminalizacije nekih djela i/ili smanjenje trajanja pritvora;

19.  ponovno moli da se provede sveobuhvatna istraga o suradnji europskih država u programu Sjedinjenih Država i CIA-e o „izvanrednim izručenjima”, letovima i tajnim zatvorima na području Unije i inzistira da države članice provedu učinkovite, nepristrane, iscrpne, neovisne i transparentne istrage te da nijedan zločin ne prođe nekažnjeno; podsjeća države članice da je zabrana mučenja potpuna i da se, prema tome, ne može pozivati na državnu tajnu kako bi se ograničila obveza država da istraže ozbiljna kršenja ljudskih prava; naglašava da će se u slučaju neuspjeha pri poštovanju gore navedenoga ugled država članice te povjerenje u njihovu predanost zaštiti temeljnih prava dovesti u pitanje;

20.  ističe da je atmosfera nekažnjivosti u vezi s programom CIA-e omogućila nastavak kršenja temeljnih prava u okviru politika koje EU i SAD provode u borbi protiv terorizma, što pokazuju, između ostalog, masovne špijunske aktivnosti programa nadzora Nacionalne sigurnosne agencije SAD-a i tijela za nadzor u raznim državama članicama koje Parlament trenutačno razmatra; traži revidiranje zakonodavstva o agencijama EU-a i država članica koje djeluju u području sigurnosti te obavještajnom sektoru kako bi se veća važnost dala prethodnoj pravosudnoj i parlamentarnoj kontroli i pravu na prigovor te na ispravljanje podataka koje te agencije prikupljaju, čuvaju ili obrađuju;

21.  poziva države članice koje to još nisu učinile da provedu i u potpunosti u domaće zakonodavstvo uvrste Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju i borbi protiv trgovine ljudima te o zaštiti žrtava trgovine ljudima, te da usvoje prikladne mjere kojima se osigurava adekvatna pomoć i zaštita žrtava trgovine ljudima, kazneni progon i izravno uhićenje počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima koji će snositi posljedice učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih sankcija te također istovremena provedba preventivnih mjera;

22.  poziva države članice da u potpunosti u svoja zakonodavstva uvrste Direktivu 2912/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda o pravima, potpori i zaštiti žrtava zločina, usvajanjem prikladnih mjera u cilju osiguranja adekvatne pomoći i zaštite za žrtve zločina;

23.  poziva na poštovanje dostojanstva pri kraju života, poglavito osiguravanjem priznavanja i poštovanja odluka izraženih u izjavama o postupcima u slučaju nesposobnosti donošenja odluke;

24.  svjestan je da su spolno i reprodukcijsko zdravlje i prava (SRHR) ključan element ljudskog dostojanstva kojemu se treba posvetiti veća pozornost u širem kontekstu strukturne diskriminacije i rodnih nejednakosti; poziva države članice da štite spolno i reproduktivno zdravlje i prava uz pomoć Agencije za temeljna prava (FRA) i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE), između ostalog osiguravanjem programa i usluga za reproduktivno zdravlje, uključujući oblike skrbi i lijekove potrebne za dobrovoljno planiranje obitelji te zdravlje majki i novorođenčadi, kao i nadziranjem politika i/ili zakona kojima bi se moglo kršiti spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

Slobode

25.  naglašava da su demokracija i vladavina prava utemeljene na poštovanju sloboda i temeljnih prava te da nijedna radnja ili mjera protiv terorizma ili organiziranog kriminala te međunarodna suradnja usmjerena prema tom cilju ne smije nanijeti štetu europskim standardima iz područja temeljnih prava već ih mora strogo poštovati, poglavito u pogledu pretpostavke nedužnosti, pravičnog postupka, pravo na obranu, zaštite privatnosti i osobnih podataka itd.; ističe potrebu za jačom demokratskom kontrolom te zaštitom i poštovanjem temeljnih prava u kontekstu prekogranične suradnje u tim područjima s obzirom na sve veći razmjer prikupljanja osobnih podataka od strane vlasti; stoga poziva na donošenje mjera kojima se jamči privatnost i zaštita osobnih podataka u tom području;

26.  žali što je Strategija unutarnje sigurnosti (ISS) usmjerena na sigurnost na štetu civilnih sloboda, temeljnih prava i donošenja preventivnih mjera; žali zbog sve veće razlike između izraženih ciljeva i načina na koji se politike zaista provode; smatra da Europski parlament mora imati odlučujuću ulogu u ocjeni i definiranju politika unutarnje sigurnosti budući da one imaju velike posljedice na temeljna prava i slobode svih osoba koje žive u Europskoj uniji kako bi se osigurali demokratski nadzor i kontrola sigurnosnih politika uključujući obavještajne aktivnosti, a ako je potrebno i njihova revizija kako bi se poštovala ljudska prava i temeljne slobode;

27.  brine se zbog otkrivanja otvorenih kršenja prava na privatni život i na zaštitu osobnih podataka putem tajnih programa za masivan nadzor europskih građana, bez sudskog odobrenja za svaki pojedini slučaj i bez prikladne kontrole Parlamenta, koje su pokrenule europske i neeuropske države; osuđuje takve prakse i poziva države članice da bez odgode okončaju takve slučajeve kršenja prava; traži da se sadržaj tih programa u potpunosti rasvijetli, kao i eventualna međunarodna suradnja u tom kontekstu i da se oni odmah preispitaju; naglašava da EU i države članice moraju pokrenuti snažne inicijative prema državama koje krše temeljno pravo na privatnost špijunirajući komunikacije građana, predstavnike i europske institucionalne, političke i ekonomske aktere; zabrinut je što su obavještajne službe zaobišle demokratsku, parlamentarnu i pravosudnu kontrolu provođenjem tajnih programa i operacija bez političkog odobrenja; slijedom toga poziva na hitnu reviziju mehanizama parlamentarnog i sudskog nadzora tajnih službi kako bi rad obavještajnih službi bio ukorijenjen u demokraciji, vladavini prava, temeljnim pravima, kako je propisano člankom 2. UEU-a; osuđuje tajnu suradnju privatnih poduzeća u masovnom nadzoru; smatra da EU mora snažnije odgovoriti te pozivati na mjere na međunarodnoj razini kako bi se osigurali poštovanje europskih propisa o privatnosti i zaštiti podataka i promicanje tehnologija kojima se jamči tajnost europskih komunikacija;

28.  izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće blokiralo rasprave o usvajanju nacrta Uredbe i Direktive o zaštiti osobnih podataka u Europskom vijeću iako je Parlament dao snažnu potporu donošenju strožih pravila; izražava žaljenje zbog odluke Europskog vijeća donesene na sjednici od 24. – 25. listopada 2013. o dovršetku jedinstvenog digitalnog tržišta već do 2015., čime se odgađa usvajanje paketa za zaštitu podataka te poziva Vijeće da nastavi s pregovorima o Direktivi i Uredbi o zaštiti podataka kako bi se paket za zaštitu podataka usvojio prije isteka ovog parlamentarnog saziva;

29.  vjeruje da bi EU i države članice trebale uspostaviti sustav za zaštitu zviždača, kojim bi se štitile osobe koje otkrivaju teška kršenja temeljnih prava koje su počinile obavještajne službe, a koja su izmakla svim demokratskim, parlamentarnim i sudskim kontrolama;

30.  naglašava da brzi razvoj digitalne tehnologije (uključujući sve veće korištenje Internetom, aplikacijama i društvenim mrežama) iziskuje veću zaštitu osobnih podataka i privatnosti kako bi se zajamčila njihova tajnost;

31.  pozdravlja činjenicu da raste broj država članica u kojima se poštuje pravo na zasnivanje obitelji brakom, civilnim partnerstvom ili registriranim zajedničkim životom, te posvajanje, bez diskriminacije na temelju spolne orijentacije i traži od ostalih država članica da poduzmu slične mjere; pozdravlja nedavnu presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vallianatos i drugi protiv Grčke, kojom se potvrđuje da pravne forme partnerstva ne smiju isključivati istospolne parove; poziva Komisiju i sve države članice da predlože i usvoje zakone i politike za suzbijanje homofobije, transfobije i zločina iz mržnje i pozdravlja objavu Mišljenja 2/2013 FRA-a o Okvirnoj odluci o rasizmu i ksenofobiji – s posebnim osvrtom na prava žrtava; poziva Komisiju i sve države članice da osiguraju primjenu Direktive o slobodnom kretanju bez diskriminacije na temelju spolne orijentacije; ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži ambicioznu uredbu o uzajamnom priznavanju valjanosti dokumenata o građanskom statusu;

32.  izrazito je zabrinut zbog broja samoubojstava mladih ljudi koji su bili žrtve homofobije; podsjeća na rezultate ankete koju je proveo FRA o LGBT populaciji u EU-u, koji su pokazali da je 26 % ispitanika bilo žrtvom napada ili prijetnje nasiljem kod kuće ili drugdje, broj koji u slučaju transrodnih ispitanika iznosi 35 %, dok je 19 % ispitanika bilo diskriminirano na radnom mjestu ili prilikom traženja posla, unatoč pravnoj zaštiti koja im je zajamčena u skladu sa zakonodavstvom EU-a; stoga poziva Komisiju da te rezultate iskoristi kao sredstvo na osnovu kojega će se dati sveobuhvatan europski odgovor na probleme temeljnih prava LGBT osoba u sklopu europskih smjernica o jednakosti na temelju spolne opredijeljenosti i rodnog identiteta, kako su to više puta zatražili Europski parlament i NVO-i;

33.  žali zbog toga što se u sklopu postupka zakonskog priznavanja roda transrodnih osoba i dalje zahtijeva obavezna sterilizacija u 14 država članica; poziva države članice na reviziju tih postupaka kako bi se u potpunosti poštovalo pravo transrodnih osoba na dostojanstvo i tjelesni integritet; čestita Komisiji na njezinim naporima i suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom u cilju povlačenja poremećaja rodnog identiteta s popisa mentalnih i behaviorističkih poremećaja te osiguravanju da se oni u pregovorima o 11. inačici Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11) ponovno ne klasificiraju kao patološki poremećaji;

34.  potvrđuje slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti, slobodu na vjerovanje i na nevjerovanje, na prakticiranje vjere po vlastitom izboru, na promjenu vjere; osuđuje bilo koji oblik diskriminacije i netolerancije i vjeruje da su sekularizam, definiran kao stroga razdvojenost političkih i vjerskih vlasti, i nepristranost države najbolja sredstva za jamčenje nediskriminacije i jednakosti religija te vjernika i nevjernika bez obzira na to je li riječ o ateistima, agnosticima, deistima itd.; poziva države članice da zaštite slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, uključujući i slobodu onih koji nisu vjerski opredijeljeni te da im se omogući da ne podliježu diskriminaciji zbog prekomjernog izuzimanja vjere iz zakona o jednakosti i nediskriminaciji;

35.  podsjeća da se nacionalnim zakonima kojima se kriminalizira bogohuljenje ograničava sloboda izražavanja u pogledu vjerskih ili drugih uvjerenja te da se te zakone često provodi kako bi se progonilo, zlostavljalo ili zastrašivalo pripadnike vjerskih ili drugih manjina, kao i da oni mogu imati snažan ograničavajući učinak na slobodu izražavanja i na slobodu vjere ili uvjerenja; preporuča da države članice dekriminaliziraju ta djela;

36.  izražava žaljenje zbog toga što se mladi u nekim državama članicama i dalje kazneno progone i osuđuju na kaznu zatvora jer pravo na prigovor savjesti u odnosu na vojnu službu još uvijek nije dovoljno priznato te poziva države članice da prekinu s progonom i diskriminacijom osoba koje se pozivaju na prigovor savjesti;

37.  podsjeća da su sloboda izražavanja, informiranja i medija temeljne za osiguravanje demokracije i vladavine prava te ponavlja svoj poziv Komisiji za preispitivanjem i izmjenom Direktive o audiovizualnim uslugama prema smjernicama koje je Parlament naveo u svojem izvješću o ovoj temi; izražava oštru osudu nasilja, pritisaka ili prijetnji novinarima i medijima, uključujući i one u vezi s otkrivanjem informacija o kršenju temeljnih prava koja provode vlade i države; poziva institucije Unije i države članice da poštuju, jamče, štite i promiču temeljno pravo na slobodu izražavanja i informiranja te da se suzdrže od primjene ili razvoja mehanizama kojima se te slobode ograničavaju;

38.  zabrinut je zbog utjecaja ekonomske krize u Europi na vlasništvo nad medijima i na izglede za privatizaciju javnih medija u nekim državama članicama; poziva države članice da jamče neovisnost javnih medija i da poštuju njihove institucionalne dužnosti usmjerene k očuvanju medijskog pluralizma te da osiguraju visokokvalitetne, raznolike, točne i pouzdane informacije; vjeruje da bi vlasništvo nad medijima i upravljanje njima uvijek trebalo biti transparentno te ne bi smjelo biti koncentrirano; naglašava da je transparentnost vlasništva nad medijima iznimno važna za praćenje ulaganja u medije unutar EU-a, kao i sve većeg utjecaja koji neeuropski ulagači imaju na informacije koje se pružaju u državama članicama;

39.  naglašava da je važno poštovati i štititi prava izbjeglica i migranata te ističe da se posebna pozornost treba posvetiti ženama i djeci migrantima; zabrinut je zbog mnogobrojnih slučajeva kršenja prava na azil i obveze osiguravanja zaštite u slučaju udaljavanja, protjerivanja i izručivanja svih migranata; naglašava obvezu poštovanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, posebno Konvencije UN-a o statusu izbjeglica i načela zabrane prisilnog vraćanja, te obaveze pružanja pomoći osobama na moru koje riskiraju svoje živote kako bi došle u EU, kao i osiguravanja dostojnih uvjeta prihvata i postupaka kojima se poštuju temeljna prava tih osoba; poziva EU i države članice da izmijene ili revidiraju svako zakonodavstvo koje kažnjava osobe koje pomažu migrantima u nevolji na moru; poziva Komisiju da revidira Direktivu Vijeća 2002/90/EZ kojom se utvrđuju kazne u slučaju pomaganja pri neovlaštenom ulasku, tranzitu i boravku kako bi se razjasnilo da je pružanje humanitarne pomoći migrantima na moru koji su u pogibelji nešto što se pozdravlja, a ne radnja koja bi ikada trebala dovesti do bilo kakvog oblika kazne;

40.  pozdravlja dovršetak zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) i poziva države članice da provedu potrebne zakonodavne i administrativne reforme za njegovu učinkovitu provedbu kako bi se osiguralo da je CEAS, u skladu s planom, u potpunosti uspostavljen, da se njime osigurava bolji pristup postupku dodjele azila za one koji traže zaštitu, kao i da on vodi k pravednijem, bržem i kvalitetnijem donošenju odluka o dodjeli azila i da se njime osiguravaju dostojanstveni i dolični uvjeti za one koji zatraže azil te za one kojima je dodijeljena međunarodna zaštita unutar EU-a; ipak, žali što se djeca još uvijek mogu pritvarati te poziva na njihovo sustavno isključenje iz ubrzanih postupaka; ponavlja svoj poziv Komisiji da pripremi strateške smjernice temeljene na najboljim praksama kako bi se uspostavili zajednički minimalni standardi za prihvat i zaštitu maloljetnika bez pratnje; ističe da postupovne zaštitne mjere moraju biti primjerene i odgovarajuće; poziva na primjenu nedavne presude Suda Europske unije prema kojoj se lezbijke, homoseksualci, biseksualne i transseksualne osobe koje traže azil mogu svrstati u zasebnu socijalnu skupinu, čiji se pripadnici mogu progoniti na temelju spolne orijentacije, i u kojoj se navodi da postojanje kazne zatvora za homoseksualna djela u zemlji iz koje te osobe potječu samo po sebi predstavlja čin progona;

41.  osuđuje činjenicu da velik broj migranata i dalje pogiba na moru u pokušajima da dospiju do EU-a unatoč brojnim i različitim tehničkim sredstvima za nadzor i kontrolu vanjskih granica EU-a koja su na raspolaganje stavile države članice i EU; traži od EU-a i država članica da provedu preporuke iz Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 24. travnja 2012. naslovljene „Izgubljeni životi na Sredozemlju: tko je odgovoran?”(30), usvojene u travnju 2012.; pozdravlja odluku Suda Europske unije kojim je poništena Odluka Vijeća 2010/252/EU;

42.  naglašava da ranjivost osoba koje prelaze južnu morsku granicu Europe poziva na održivo rješenje cjelokupne problematike imigracije na području Mediterana, kojim će se u potpunosti obuhvatiti načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, i poziva države članice i institucije EU-a da, kao apsolutni minimum, u obzir uzmu novija mišljenja Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) o najboljem vidu zaštite temeljnih prava migranata u kontekstu pomorskog nadzora;

43.  pozdravlja priručnik o europskom pravu povezanom s azilom, granicama i imigracijom, koji je FRA zajedno s Europskim sudom za ljudska prava sastavio kao konkretan doprinos i pomoć pravnoj praksi u Europi u pridržavanju temeljnih i ljudskih prava;

44.  poziva države članice EU-a i Vijeće da ubrzaju rad radne skupine za Mediteran kako bi osigurale znatno širi opseg mogućnosti spašavanja na moru te pripremu sveobuhvatnog plana za migracije i azil utemeljenog na solidarnosti i podjeli odgovornosti, s naglaskom na svim važnim aspektima, kao što je revizija zakona EU-a i država članica kojima se dopušta kriminalizacija humanitarne pomoći osobama u opasnosti na moru, razvoj sigurnih i zakonskih ruta za izbjeglice i migrante kojima je odredište Europa te razvoj, razvojna suradnja s trećim zemljama u cilju jačanja demokracije, temeljnih prava i vladavine prava kako bi se osiguralo da se više ne ponove tragedije poput one koja se dogodila kod Lampeduse;

45.  osuđuje sve veća kršenja temeljnih prava migranata, a posebno onih koji su protjerani u treće zemlje kao što je istaknuo posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava migranata u svom posebnom izvješću objavljenom 24. travnja 2013.(31), i kao što je istaknuto u izvješću FRA-a(32); u vezi s tim naglašava potrebu da se realno ocijene Direktiva o povratku, sporazumi o ponovnom prihvatu i djelovanje FRONTEX-a u pogledu poštovanja temeljnih prava; traži od Komisije da konkretno odgovori na njegovo kritičko izvješće o sporazumima i mjerama o ponovnom prihvatu EU-a i trećih zemalja objavljenom 2011. godine; osuđuje restriktivne politike država članica u pogledu odobravanja viza državljanima određenih država koje nisu članice EU-a;

46.  poziva države članice da usvoje politike koje potiču legalnu migraciju i da ratificiraju Međunarodnu konvenciju o pravima radnika migranata i članovima njihovih obitelji;

Jednakost

47.  naglašava da načela, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost pred zakonom te zabrana diskriminacije na bilo kojoj osnovi predstavljaju jedan od temelja demokratskog društva; smatra da Unija i države članice moraju pojačati napore ne području jednakosti i suzbijanja diskriminacije, zaštite kulturne, vjerske i jezične raznolikosti, jednakosti između muškaraca i žena, prava djeteta, prava starijih osoba, prava osoba s invaliditetom, prava pripadnika LGTB-a te pripadnika nacionalnih manjina;

48.  poziva države članice da usvoje nacionalni zakonodavni okvir za suzbijanje svih oblika diskriminacije i jamčenje učinkovite provedbe postojećeg zakonodavnog okvira EU-a, između ostalog pokretanjem postupaka zbog povrede; izražava žaljenje zbog zastoja u pregovorima u Vijeću o prijedlogu Direktive o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju te još jedanput ponavlja poziv Vijeću da usvoji prijedlog; pozdravlja stajalište litavskog predsjedništva, koje je podržalo prijedlog, te poziva druge države članice da slijede taj primjer; u vezi s tim pozdravlja mišljenje 1/2013 FRA-a o situaciji u pogledu jednakosti u Europskoj uniji 10 godina nakon prvotne provedbe direktiva o jednakosti; smatra da bi se trebala riješiti i diskriminacija na temelju jezika;

49.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom i na Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(33), koja poziva na potpuno poštovanje Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

50.  izražava zabrinutost zbog toga što se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s diskriminacijom i isključenošću, koje im onemogućuju da u potpunosti uživaju jednaka temeljna prava kao i drugi; poziva institucije i države članice EU-a da na područjima u svojoj nadležnosti nastave s provedbom Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osobama s invaliditetom (CRPD); primjećuje da bi daljnji razvoj prava EU-a i politike na području nediskriminacije mogao utjecati na proces usklađivanja zakonodavstva s CRPD-om u cijeloj Uniji, na primjer u pogledu jednakosti pred zakonom; potiče države članice da razviju politike opskrbljene dostatnim sredstvima za bolje uključivanje osoba s invaliditetom i da im olakšaju pristup stanovanju, obrazovanju, tržištu rada, javnom prijevozu i objektima te sudjelovanje u političkom procesu, posebno ukidanjem zakonske diskriminacije i diskriminacije u praksi, kao i ograničavanja njihova prava na glasovanje i kandidiranje na izborima; žali zbog toga što su invalidi prisiljeni živjeti u specijaliziranim ustanovama zbog nepostojanja drugih mogućnosti na razini lokale zajednice i poziva države članice da se zalažu za to da se još većem broju osoba s invaliditetom omogući samostalan život;

51.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu reviziju zakonodavstva i politika EU-a u cilju ocjene njihove sukladnosti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom; vjeruje da bi zakonodavne postupke i tvorbu politike EU-a trebalo prilagoditi kako bi se osiguralo pridržavanje i provedba Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; poziva Komisiju da u tu svrhu usvoji posebne smjernice za ocjenu utjecaja i da Parlamentu podnese nacrt izvješća EU-a o napretku provedbe CRPD-a u EU-u; vjeruje da bi Parlament trebao održavati redovne plenarne rasprave te pripremiti preporuke u obliku rezolucije o napretku postignutom u uživanju prava osoba s invaliditetom, koja su utvrđena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, između ostalog i na temelju izvješća Komisije; podupire tekuće inicijative o uspostavi međuodborne radne skupine u Parlamentu zadužene za provedbu CRPD-a da bi se osiguralo da su aktivnosti Parlamenta koje se sastoje od praćenja i podupiranja provedbe Konvencije sveobuhvatne i dosljedne;

52.  poziva države članice i Komisiju da štite, promiču i ostvaruju prava djeteta u svim unutarnjim i vanjskim djelovanjima i politikama kojima su djeca obuhvaćena; izražava zabrinutost zbog djece koja su žrtve nasilja i seksualnog iskorištavanja te poziva države članice da dovrše prenošenje Direktive 2011/93/EU o borbi protiv seksualne zlouporabe i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije; poziva države članice, Komisiju i Agenciju Europske unije za temeljna prava za da nastave s naporima usmjerenima k ocjenjivanju postupanja s djecom u sudskim postupcima; smatra da bi u slučaju rastave ili razvoda roditelja trebalo uvijek razmotriti što je u najboljem interesu djeteta te da bi svakom djetetu trebalo omogućiti stalni i izravni kontakt s oba roditelja;

53.  izražava zabrinutost zbog položaja Roma u EU-u i brojnih slučajeva progona, nasilja, stigmatizacije, diskriminacije, iseljenja, preseljenja i nezakonitih prisilnih iseljenja, nezakonitog evidentiranja i etničkog profiliranja koje provode tijela za izvršavanje zakona, koji su u suprotnosti s temeljnim pravima i s pravom Europske unije; ponavlja svoje stajalište iskazano u Rezoluciji od 12. prosinca 2013. o napretku u provedbi nacionalnih strategija za integraciju Roma(34)i još jedanput poziva na učinkovitu provedbu strategija u cilju poticanja njihove istinske integracije, osobito na području temeljnih prava, obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja i zdravstvene skrbi te na borbu protiv nasilja, govora mržnje i diskriminacije Roma; poziva na okončanje nezakonitih prisilnih iseljenja, uništavanja njihovih naselja bez prethodnog osiguravanja drugog smještaja te segregacije romske djece u školskim ustanovama i njihova nezakonitog smještanja u posebne škole; poziva države članice da u suradnji s lokalnim vlastima u većoj mjeri koriste europska sredstava koja su im na raspolaganju za provedbu projekata integracije, prije svega u svakodnevnom upravljanju u vezi s novopridošlima na svom teritoriju;

54.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovit odgovor na isključenost Roma razvojem integrirane politike i provedbom mjera utvrđenih u strategijama u kojima je naglasak na antidiskriminacijskim mjerama i mjerama kojima se nastoji povećati zapošljivost Roma te njihov pristup tržištu rada, u suradnji s predstavnicima romske populacije, osiguravajući pritom njihovo puno sudjelovanje u upravljanju, praćenju i ocjenjivanju projekata koji imaju utjecaj na romsku zajednicu, kao i da u tu svrhu dodjele dovoljna proračunska sredstva i osiguraju njihovo učinkovito trošenje; također poziva Komisiju i FRA da predstave zajedničke, usporedive i pouzdane pokazatelje za praćenje napretka u državama članicama;

55.  vjeruje da bi Komisija trebala snažno djelovati u slučajevima kršenja temeljnih prava Roma u državama članicama, posebno u vidu pokretanja postupaka zbog povrede prava u slučajevima kada im ne osigura pristup gospodarskim i socijalnim pravima i uživanje tih prava i prava na slobodu kretanja i boravka, prava na jednakost i nediskriminaciju i prava na zaštitu osobnih podataka; poziva Komisiju da uspostavi mehanizam za praćenje zločina iz mržnje usmjerenih protiv Roma i poziva Komisiju i države članice da riješe problem nedostatka prijava rođenja i rodnih listova Roma koji borave na području EU-a; ponavlja svoj poziv za ciljanim pristupom uključivanju u društvo romskih žena kako bi se izbjegla višestruka diskriminacija; poziva na razvoj europskog okvira za nacionalne strategije integracije Roma u europsku strategiju u punom smislu te riječi;

56.  ističe da je važno da se poštuju temeljna prava i slobode pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih ili jezičnih manjina; izražava zabrinutost zbog toga što se ti pripadnici manjinskih zajednica u svakodnevnom životu susreću s preprekama na području sudstva, zdravstvene i socijalne skrbi te obrazovanja i kulture te zbog toga što se time dovode u pitanje njihova prava i dostojanstvo, i kao ljudskih bića i kao građana Unije, te dolazi do situacija u kojima nacionalna tijela njihove države članice postupaju s njima kao s građanima drugog reda; smatra da takve manjine odlikuju specifične potrebe koje se razlikuju od potreba ostalih manjinskih skupina, da bi javne politike trebale biti više ciljane i da bi se Unija spomenutim potrebama trebala baviti na primjereniji način;

57.  smatra da ne postoji jedinstveno rješenje za poboljšanje položaja tih manjina u svim državama članicama, nego da je nužno uspostaviti zajedničke i minimalne ciljeve za tijela javne vlasti u EU-u, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće nacionalne pravne standarde i postojeće dobre prakse; poziva države članice da osiguraju da se njihovim pravnim sustavom jamči da se pripadnike priznatih nacionalnih manjina ne diskriminira te da usvoje primjerene mjere za promicanje stvarne jednakosti na temelju odgovarajućih međunarodnih normi i dobre prakse, između ostalog, i na temelju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe; poziva Komisiju da uspostavi standard za politike zaštite nacionalnih manjina, uključujući autohtono stanovništvo, tradicionalne etničke i jezične zajednice, imajući na umu da oni predstavljaju više od 10 % ukupnog stanovništva EU-a, kako bi se izbjegla primjena dvostrukih standarda, a time i razlike među zemljama kandidatkinjama i državama članicama; ističe potrebu za sveobuhvatnim sustavom zaštite u EU-u namijenjenim tradicionalnim nacionalnim manjinama, regionalnim jezičnim skupinama i konstitutivnim regijama, koji bi trebao biti popraćen funkcionalnim mehanizmom za praćenje, slijedeći na taj način primjer Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma; poziva države članice da osiguraju sveobuhvatne podatke o kršenjima temeljnih prava manjina i time FRA-i i EU-u omoguće prikupljanje podataka i izvješćivanje;

58.  ukazuje na to da se pozitivne mjere provedene u svrhu zaštite pripadnika manjina ili manjinskih skupina, kojima se potiče njihov primjeren razvoj i osiguravaju jednaka prava u postupanju kao i ostalom stanovništvu, gledano iz administrativnog, političkog, gospodarskog, socijalnog i kulturnog kao i iz ostalih aspekata, ne bi trebale smatrati diskriminacijom;

59.  osuđuje rasističko, antisemitsko, homofobno/transfobno, ksenofobno nasilje te nasilje prema migrantima, vjerskim manjinama i etničkim skupinama, koji su dosegnuli alarmantne razine posebice na internetu zbog nedostatka čvrstih mjera vlasti za borbu protiv tih vrsta nasilja; poziva države članice da provedu Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije mjerama kaznenog prava, da se pozabave diskriminacijom, da osiguraju istragu govora mržnje i zločina iz mržnje, da usvoje kazneno zakonodavstvo kojim se zabranjuje poticanje na mržnju na svakoj osnovi, uključujući spolnu orijentaciju, i da osiguraju djelotvornu zaštitu od rasizma, antisemitizma, rasne netrpeljivosti prema Romima, ksenofobije i homofobije te da se žrtvama pruži odgovarajuća pomoć; poziva Komisiju da pokrene postupak zbog povrede protiv država članica koje od 1. prosinca 2014. ne budu ispravno primjenjivale Okvirnu odluku; poziva na reviziju Okvirne odluke kako bi se osiguralo da se njome obuhvaća i govor mržnje i prakse antisemitizma, islamofobije, vjerske nesnošljivosti, rasne netrpeljivosti prema Romima, homofobije i transfobije, te kako bi se ojačala njezina primjena; u potpunosti podupire inicijativu pokrenutu tijekom irskog predsjedanja Vijećem za jačanje borbe protiv netolerancije i poziva Vijeće da nastavi s tim konstruktivnim radom;

60.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu usklađene i sveobuhvatne mjere za sustavnu borbu protiv zločina iz mržnje i njihovu prevenciju u EU-u te da zločine iz mržnje predstave u obliku podataka, osiguravajući njihovu usporedivost kako bi se mogao steći pregled stanja u EU-u, suradnjom s FRA-om u svrhu poboljšanja prikupljanja i usklađivanja podataka o zločinima iz mržnje; osuđuje govor mržnje kojim se stigmatiziraju skupine ljudi na temelju njihova socijalnog, kulturnog, vjerskog ili stranog podrijetla te poticanje na rasnu mržnju, posebno kada to čine javne osobe; upozorava na mišljenje FRA-e 2/2013 o Okvirnoj odluci o rasizmu i ksenofobiji te naglašava potrebu da se osigura poštovanje prava žrtava zločina, pogotovo u slučajevima zločina iz mržnje;

61.  poziva države članice, prepoznajući da je obrazovanje ključno u borbi protiv diskriminacije, da osiguraju da se njihove strategije integracije usredotočuju na reforme nacionalnih kurikuluma kako bi se ksenofobija, rasizam, rasna netrpeljivost prema Romima uvrstili u nastavne planove i programe te kako bi se u javnosti od rane dobi utvrdilo da su to oblici diskriminacije;

62.  potiče EU i države članice da:

63.  poziva Komisiju i države članice da pri izradi zakonodavstva i analiziranju stanja temeljnih prava u EU-u uzmu u obzir potrebe i probleme žena, među ostalim surađujući s civilnim društvom i ženskim nevladinim organizacijama; naglašava važnost praćenja i ocjenjivanja provedbe europskog zakonodavstva koje se odnosi na jednakost spolova u državama članicama:

64.  poziva države članice da zajamče pristojne plaće i mirovine, smanje razlike u plaćama među spolovima i stvore više visokokvalitetnih radnih mjesta za žene te da omoguće ženama uporabu javnih usluga visokog standarda i da poboljšaju socijalnu zaštitu;

65.  poziva države članice da poduzmu mjere za borbu protiv ekonomskih i socijalnih uzroka koji potiču nasilje nad ženama, kao što su nezaposlenost, niske plaće i mirovine, nedostatak smještaja, siromaštvo te nepostojeće ili neadekvatne javne službe, posebno javno zdravstvo, obrazovanje i službe socijalnog osiguranja;

66.  poziva Komisiju da pojača svoje napore protiv kršenja temeljnih prava mladih djevojaka, posebno protiv industrije koja mlade djevojke doživljava kao seksualni objekt i koja potiče porast trgovine mladim djevojkama u svrhu spolnog iskorištavanja u EU-u;

67.  poziva države članice da osiguraju provedbu nacionalnih strategija u vezi s poštovanjem i očuvanjem spolnog i reprodukcijskog zdravlja žena i njihovih prava (SRHR-a); inzistira na tome da Europska unija ima važnu ulogu pri podizanju svijesti i promicanju najboljih praksi u tom pitanju s obzirom na to da je zdravlje temeljno ljudsko pravo neophodno za ostvarivanje ostalih ljudskih prava;

68.  poziva Komisiju da iznese prijedlog pravnog okvira o pitanju višestruke i intersekcijske diskriminacije;

69.  smatra da premala zastupljenost žena u donošenju političkih i poslovnih odluka predstavlja deficit; stoga poziva države članice da uvedu mjere pozitivne diskriminacije kao što je zakonodavstvo za sustave pariteta i rodne kvote;

70.  naglašava činjenicu da smanjenje razlika u plaćama među spolovima napreduje iznimno sporo; ističe da je provedba načela jednake plaće za jednak rad i za rad jednake vrijednosti ključna za ostvarenje jednakosti spolova; potiče Komisiju da bez odgode revidira Direktivu 2006/54/EZ i da predloži njezine izmjene u skladu s člankom 32. Direktive i na temelju članka 157. UFEU-a te da pritom poštuje detaljne preporuke iz priloga Rezoluciji Europskog parlamenta od 24. svibnja 2012.;

71.  naglašava činjenicu da smanjenje sredstava za javne usluge skrbi za djecu ima izravan učinak na ekonomsku neovisnost žena; ukazuje na to da je 2010. bilo 28,3 % žena koje su bile neaktivne i onih koje su imale skraćeno radno vrijeme zbog toga što na raspolaganju nisu imale usluge skrbi, u usporedbi s 2009., kada je takvih žena bilo 27,9 %; ukazuje na to da je 2010. stopa zaposlenosti žena s malom djecom u EU-u bila 12,7 % niža od stope zaposlenosti žena bez djece, a 2008. ta je stopa iznosila 11,5 %;

72.  žali zbog činjenice što se prečesto krše temeljna prava starijih žena, uključujući velik broj slučajeva nasilja, fizičkog, emocionalnog i financijskog zlostavljanja u više država članica EU-a; poziva Komisiju i države članice za poduzmu daljnje mjere za zaštitu starijih žena od svih oblika zlostavljanja, uključujući loše postupanje u domovima za skrb starijih osoba;

73.  smatra da su žene s invaliditetom podložne dvostrukoj diskriminaciji na temelju svoga spola i invaliditeta; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za očuvanje i zaštitu temeljnih prava žena s invaliditetom u EU-u.

74.  poziva Komisiju i države članice da se jače angažiraju na ukidanju seksističkih stereotipa koje prenose mediji, posebno reklame, ima li se u vidu ključna uloga koju ovi mogu imati u promjeni kolektivnih predodžbi o ulogama muškaraca i žena;

75.  poziva Komisiju i države članice da podignu razinu svijesti građana te znanje o njihovim pravima sadržanima u Povelji te da potiču participativnu demokraciju, održavajući stalan dijalog sa civilnim društvom, relevantnim nevladinim organizacijama i organizacijama žena; posebno poziva organizacije žena da podijele svoje dragocjeno stručno znanje u vezi s tvrdokornim stereotipima i diskriminacijom, s obzirom na to da su žene uvijek bile najranjivije žrtve;

76.  poziva na veće sudjelovanje institucija EU-a i poboljšan dijalog s nizom dionika o izazovima s kojima se suočavaju starije osobe pri potpunoj primjeni svojih ljudskih prava;

Solidarnost

77.  naglašava da su financijska i gospodarska kriza i mjere poduzete za njezino rješavanje u većoj mjeri, a često i vrlo snažno, utjecale na najsiromašnije i najpotrebitije slojeve društva, kako se navodi u dokumentu povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe pod nazivom „Zaštita ljudskih prava u vrijeme gospodarske krize”, u kojoj se spominju skupine kojima prijeti društvena marginalizacija, kao što su migranti, tražitelji azila, Romi, žene i djeca; ukazuje na to da je u 2012. četvrtini stanovništva u EU-28 prijetilo siromaštvo ili socijalna isključenost; poziva na to da se obrati posebna pozornost i poduzmu oštrije i učinkovitije mjere u svrhu rješavanja situacije i borbe protiv nejednakosti i siromaštva; osuđuje riječi političara kojima se to stanovništvo želi pretvoriti u žrtveno janje; izražava zabrinutosti zbog toga što su u vrijeme gospodarske i društvene krize temeljna prava, vladavina prava i demokratske vrijednosti izloženi pritisku i na nacionalnoj i na nadnacionalnoj razini;

78.  ističe da su socijalna prava temeljna prava, kako je priznato u međunarodnim ugovorima, Europskoj konvenciji za ljudska prava, Povelji o temeljnim pravima Europske unije i Europskoj socijalnoj povelji; naglašava da se ta prava moraju štiti i u pravnim propisima i u praksi da bi se osigurala socijalna pravda, naročito u razdobljima gospodarske krize i mjera štednje; ističe važnost prava na dostojanstvo, slobodu izbora zanimanja i prava na rad, prava na nediskriminaciju, između ostalog i na temelju nacionalnosti, zaštitu u slučaju neopravdanoga otkaza, prava na očuvanje zdravlja i sigurnost na radu, prava na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, prava na zdravstvenu skrb, slobodu kretanja i boravka, prava na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, što se postiže osiguravanjem učinkovitog pristupa zapošljavanju, primjerenom stanovanju, osposobljavanju, obrazovanju, kulturi i socijalnoj i zdravstvenoj pomoći, a kada je riječ o naknadama i socijalnim naknadama jamčenjem pristojnog životnog standarda za radnike i članove njihovih obitelji, kao i ostalih uvjeta zapošljavanja i radnih uvjeta, neovisnosti socijalnih partnera i slobode učlanjivanja u bilo koje nacionalno ili međunarodno udruženje za zaštitu ekonomskih i socijalnih interesa radnika i slobode kolektivnog pregovaranja;

79.  ističe činjenicu da nezaposlenost, siromaštvo ili društvena marginaliziranost imaju velik, pa čak i poguban utjecaj na primjenu prava i sloboda upisanih u Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a najugroženija prava i slobode su: ljudsko dostojanstvo (članak 1.), sloboda izbora zanimanja i pravo na rad (članak 15.), nediskriminacija (članak 21.), zaštita u slučaju neopravdanoga otkaza (članak 30.), socijalna sigurnost i socijalna pomoć (članak 34.), zdravstvena zaštita (članak 35.) i sloboda kretanja i sloboda prebivanja (članak 45.); ističe, osim toga, da nezaposlenost, siromaštvo ili društvena marginalizacija utječu i na pristup osnovnim, socijalnim, financijskim uslugama itd.

80.  .podsjeća da sustavi koji priznaju socijalnu pravdu kao važno načelo koje se provodi čvrstim zakonodavstvom predstavljaju najbolju zaštitu od društvenih posljedica ekonomske i financijske krize;

81.  preporuča da sve države članice povuku preostale zadrške u pogledu Europske socijalne povelje što je prije moguće; smatra da bi Parlament trebao poticati trajni dijalog o napretku postignutom u tom smislu; vjeruje da bi se pozivanje na Europsku socijalnu povelju u članku 151. UFEU-a trebalo učinkovitije koristiti, na primjer uključivanjem provjere socijalnih prava u ocjene učinka koje provode Komisija i Europski parlament.

82.  poziva na snažnije mjere za pomoć i pružanje skloništa i potpore beskućnicima, osuđuje, osobito u vrijeme trajne ekonomske i financijske krize, koja sve više osoba u ranjivom položaju tjera na ulicu, zakone i politike na nacionalnoj i lokalnoj razini kojima se te osobe kriminaliziraju, a kojima je tim više potrebna pomoć jer se time na neljudski način teško krše temeljna prava,

83.  naglašava potrebu da se osigura kompatibilnost mjera za ublažavanje krize s vrijednostima i ciljevima Unije, te da se pogotovo osigura poštovanje vladavine prava u okviru djelovanja Unije u zemljama koje su najviše pogođene krizom u europodručju;

84.  ustrajno ponavlja svoj poziv Vijeću da temu „Učinkovit pristup najsiromašnijih svim temeljnim pravima” uvrsti u tematska područja sljedećeg višegodišnjeg okvira FRA-a;

85.  žali zbog činjenice da su u nekim državama članicama još uvijek na snazi prijelazna pravila o slobodnom kretanju radnika; naglašava da su strahovi od negativnih utjecaja kretanja radnika neutemeljeni; ističe da procjene pokazuju dugoročan porast od gotovo 1 % BDP-a zemalja EU-15, kao rezultat mobilnosti nakon proširenja (2004. – 2009.)(35);

86.  primjećuje da nedavno etiketiranje slobodnog kretanja kao migracije radi koristi od sustava socijalne sigurnosti nije utemeljeno na činjenicama(36); naglašava da je diskriminacija najveća prepreka europskim građanima za uživanje temeljnih prava; ističe da građani Unije sa stalnim boravištem u drugoj državi članici imaju pravo na jednak tretman u pogledu socijalne sigurnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 883/2004;

87.  naglašava potrebu Komisije i država članica da ojačaju svoj rad u vezi s razvojem i jamčenjem prava radnika i temeljnih socijalnih prava kao ključnog koraka u cilju osiguravanja jednakog tretmana, pristojnih poslova i plaća potrebnih za život u Europskoj uniji;

88.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju pravo radnika na sigurne i zdrave radne uvjete kako je utvrđeno u članku 3. Europske socijalne povelje kao ključno za mogućnost radnika da žive dostojanstveno te da osiguraju poštovanje njihovih temeljnih prava;

89.  naglašava važnost uloge socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju za očuvanje temeljnih prava i jednakog tretman radnika, osobito u pogledu mladih, žena, osoba s invaliditetom i drugih zapostavljenih društvenih skupina na tržištu rada;

Građanstvo

90.  naglašava da je nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Povelje o temeljnim pravima, kao i sve većih očekivanja građana i civilnog društva, na što je ukazano neuspjehom ACTA-e i skandalima povezanima s nadzorom, potrebno ojačati i povećati demokratsku i institucionalnu transparentnost i otvorenost u EU-u, posebice u njezinim institucijama, tijelima, uredima i agencijama te državama članicama; smatra da su transparentnost i otvorenost ključna načela koja se moraju daljnje jačati i promicati kako bi se osiguralo dobro upravljanje i potpuno sudjelovanje civilnog društva u procesu odlučivanja EU-a;

91.  žali zbog međuinstitucionalne blokade revizije Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o pravu na pristup dokumentima i informacijama; poziva Vijeće i Komisiju da nastave s radom na reviziji te Uredbe i da na temelju prijedloga Parlamenta zajamče veću transparentnosti u postupku odlučivanja EU-a i bolji pristup građana EU-a dokumentima; poziva sve institucije EU-a, urede, tijela i agencije EU-a da u potpunosti provedu Uredbu (EZ) br. 1049/2001 u skladu sa zahtjevima Ugovora iz Lisabona te primjećuje, kako proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije i žalbi upućenih Europskom ombudsmanu, da to nisu učinili; poziva Vijeće i Komisiju da istodobno poduzmu potrebne mjere kako bi osigurali transparentnost načina uporabe sredstava koja se iz proračuna EU-a dodjeljuju državama članicama;

92.  naglašava da pravo na dobru upravu podrazumijeva i obvezu vlasti da građane obavještavaju o njihovim temeljnim pravima, da najsiromašnijima pomogne u tome da im se njihova prava objasne i da im pruži potporu osiguravanju poštovanja tih prava;

93.  podsjeća da građanstvo podrazumijeva, u skladu s člankom 21. Opće deklaracije o ljudskim pravima, pravo svih osoba da sudjeluju u javnim poslovima zemlje u kojoj borave; podsjeća da se europsko građanstvo ne ograničava na pravo građanina da bira i da bude biran na lokalnim i europskim izborima, kao ni samo na ostvarivanje njegovih prava, koliko god ona bila suštinska, u pogledu slobode kretanja i boravka; stoga naglašava da europsko građanstvo podrazumijeva mogućnost da svaki građanin s boravkom na teritoriji Unije može aktivno i bez ikakva oblika diskriminacije sudjelovati u demokratskom, političkom, društvenom i kulturnom životu države članice u kojoj živi i ostvarivati sva temeljna politička, građanska, ekonomska, kulturna i socijalna prava i slobode koje Europska unija priznaje;

94.  poziva na to da se obrati pozornost na potrebu za provođenjem informativnih kampanja i kampanja za podizanje razine svijesti u svrhu promicanja vrijednosti i ciljeva Unije među građanima, a posebno poziva na što opsežnije širenje sadržaja relevantnih članaka UEU-a i Povelje o temeljnim pravima;

95.  pozdravlja odluku o proglašenju 2013. Europskom godinom građana; poziva ipak Komisiju da zajedno s državama članicama nastavi informirati građane EU-a o njihovim pravima kako bi u potpunosti mogli uživati prava građanstva EU-a;

96.  poziva države članice na pokretanje informativne kampanje kako bi građani EU-a dobili informacije o svojim pravima glasovanja i kandidiranja na izborima; poziva na provedbu potrebne reforme postupaka europskih izbora u svim državama članicama kako bi se aktivno promicalo građanstvo EU-a; poziva države članice da građanskim inicijativama podrže aktivno sudjelovanje građana te korištenje prava na podnošenje predstavki i žalbi Europskom ombudsmanu;

97.  ponavlja važnost rada Europskog ombudsmana za prava pojedinaca; naglašava važnost njegove neovisnosti za osiguravanje vjerodostojnosti njegova rada i stoga poziva na izmjenu statuta Europskog ombudsmana kako bi se službeno utvrdilo da se članovi tijela koje imenuje Ombudsmana, bez obzira je li riječ o bivšim ili sadašnjim članovima, ne mogu kandidirati za tu funkciju;

98.  naglašava da je pravo na slobodu kretanja i boravka europskih građana i njihovih obitelji, kao i sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, navedeno u ugovorima i zajamčeno Direktivom o slobodnom kretanju, jedno od temeljnih prava europskih građana i da za države domaćine predstavlja važnu gospodarsku prednost, kojom se doprinosi rješavanju problema nesklada između vještina i radnih mjesta te pomaže uravnotežiti demografski deficit Europske unije; ističe da su tom Direktivom već obuhvaćene iznimke i ograničenja povezana s pravom na slobodu kretanja; osuđuje svaki pokušaj kojemu je cilj revidiranje ove pravne stečevine i traži da se svako kršenje ovih pravila iznese pred Sud;

Pravosuđe

99.  naglašava da je upravljanje neovisnim, pravičnim, učinkovitim, nepristranim i pravednim pravosuđem koje radi u razumnim rokovima temeljno za demokraciju i vladavinu prava i za njihovu vjerodostojnost; izražava zabrinutost zbog mnogobrojnih slučajeva kršenja u tom smislu, o čemu svjedoči niz preuda protiv država koje je donio Europski sud za ljudska prava; poziva države članice da u cijelosti provedu odluke Europskog suda za ljudska prava; naglašava da se u EU-u ne može tolerirati nijedan oblik nekažnjavanja zbog položaja moći, sile ili utjecaja na osobe odnosno sudske ili političke vlasti;

100.  potvrđuje važnost, uz sudove, izvansudskih i kvazi-sudskih institucija za pristup pravosuđu, poput nacionalnih institucija za ljudska prava, tijela za jednakost, institucija ombudsmana i tijela za zaštitu podataka kao i drugih institucija zaduženih za ljudska prava; u tom kontekstu ističe da bi nacionalne institucije za ljudska prava trebale biti imenovane ili uspostavljene u svim državama članicama u cilju dobivanja pune akreditacije u okviru tzv. Pariških načela (načela povezana sa statusom i funkcioniranjem nacionalnih institucija za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/48/134 od 20. prosinca 1993.); naglašava da bi zahtjev za potpunom neovisnosti koristio i drugim institucijama zaduženim za ljudska prava;

101.  traži od FRA-a da u suradnji s nadležnim posebnim izvjestiteljem UN-a provede studiju o izvanrednim zakonima i postupcima motiviranim borbom protiv terorizma i o njihovoj usklađenosti s temeljnim pravima; odbacuje sve izvanredne postupke koji očito unose neravnotežu u položaj optužbe i obrane u sudskom postupku, poput tajnih saslušanja ili tajnih presuda, ili koji vladama daju posebne ovlasti za cenzuriranje medija ili kojima se omogućava tajni nadzor nad stanovništvom; konstatira da se politike borbe protiv terorizma progresivno šire na sve veći broj kaznenih djela i delikata i zbog toga izražava žaljenje; da su posljedica toga sve veći broj žurnih sudskih postupaka, nerazumljive najmanje kazne i veće evidentiranje stanovništva;

102.  traži od Komisije da nastavi s radom na području kaznenog pravosuđa i primjene plana o proceduralnim jamstvima, a od država članica da usvoje ambiciozniji stav o tom pitanju;

103.  pozdravlja izvješće FRA-a o pristupu pravosuđu u slučajevima diskriminacije u EU-u te naglašava da je pristup pravosuđu često kompliciran i otežan; vjeruje da bi poboljšanja mogla uključiti olakšane postupke i bolju podršku onima koji traže pravdu;

104.  primjećuje da se analizom stanja u pravosuđu EU-a Komisije obuhvaćaju samo pitanja s područja građanskog, trgovačkog i upravnog prava, bez obzira na činjenicu da je Parlament zatražio da se njome obuhvate i pitanja s područja kaznenog pravosuđa, temeljna prava te vladavina prava; zbog toga poziva da se analizom stanja u pravosuđu obuhvate sva tražena područja; naglašava da bi u tu analizu trebalo uključiti u Kopenhaški mehanizam i europski politički ciklus o primjeni članka 2. UEU-a; također ističe da se boljim funkcioniranjem pravosudnih sustava ne može težiti isključivo jednom cilju, odnosno tome da se poveća atraktivnost države za ulagače i poduzetnike te da on ne može biti usmjeren samo na učinkovitost pravosudnih postupaka, nego se njime mora jamčiti i pravo na pravedno suđenje i poštovanje temeljnih prava;

105.  zagovara Komisiju da u EU-u ispita učinkovitost provedbe prava na pristup pravosuđu u smislu prava svake osobe, bez obzira pripada li ona sadašnjoj i budućoj generaciji, na život u uvjetima pogodnima za zdravlje i u dobrim životnim uvjetima;

106.  izražava zabrinutost zbog politizacije ustavnih sudova u određenim državama članicama i podsjeća na iznimnu važnost neovisnosti pravosudnog sustava.

o
o   o

107.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, kao i vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Vijeću Europe i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.

(1) Dokument Vijeća 10140/11 od 18. svibnja 2011. (2) SL C 115, 4.5.2010., str. 1. (3) SL L 328, 6.12.2008, str. 55. (4) SL L 180, 19.7.2000, str. 22. (5) SL L 303, 2.12.2000, str. 16. (6) SL L 281, 23.11.1995, str. 31. (7) SL L 145, 31.05.2001, str. 43. (8) SL C 169 E, 15.6.2012., str.49. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0500. (10) SL C 104 E, 30.4.2004., str.1026. (11) SL C 124 E, 25.5.2006., str. 405. (12) SL C 294 E, 3.12.2009., str.54. (13) SL C 224 E, 19.8.2010., str.18. (14) SL C 308 E, 20.10.2011., str.73. (15) SL C 136 E, 11.5.2012., str.50. (16) SL C 199 E, 7.7.2012., str.112. (17) SL C 199 E, 7.7.2012., str.154. (18) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0203. (19) SL C 264 E, 13.9.2013., str.54. (20) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0090. (21) SL C 51 E, 22.2.2013., str.121. (22) Usvojeni tekst, P7_TA(2013)0444. (23) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0315. (24) SL C 353 E, 3.12.2013., str.1. (25) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418. (26) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0350. (27) SL C 296 E, 2.10.2012., str.26. (28) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0045. (29) SL C 264 E, 13.9.2013., str.75. (30) Rezolucija 1872(2012) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe usvojena 24. travnja 2012. (31) Regionalna studija: upravljanje vanjskim granicama Europske unije i njegov utjecaj na ljudska prava migranata, izvješće Françoisa Crépeaua, posebnog izvjestitelja za ljudska prava migranata, 24. travanj 2013., A/HRC/23/46 (32) izvješće FRA-a o temeljnim pravima na južnim morskim granicama Europe, ožujak 2013. (33) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9. (34) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0594. (35) Zapošljavanje i socijalni razvoj u Europi 2011., poglavlje 6: Mobilnost radnika unutar EU-a i utjecaj proširenja, str. 274. (36) Vidi Činjeničnu analizu utjecaja na sustave socijalne sigurnosti država članica prava neaktivnih migranata unutar Eu-a na posebne novčane naknade za koje ne plaćaju doprinose te na zdravstvenu zaštitu dobivenu na temelju boravišta, Glavna uprava za zapošljavanje, završno izvješće ICF GHK-a u suradnji s Milieu Ltd., 14. listopada 2013.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. s preporukama Komisiji o reviziji europskog uhidbenog naloga (2013/2109(INL))

P7_TA(2014)0174 A7-0039/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 5. Odluke 2005/684/EZ, Euratom od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta zastupnika Europskog parlamenta(1),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica(2),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije o provedbi europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica (COM(2005)0063 i SEC(2005)0267, COM(2006)0008 i SEC(2006)0079, COM(2007)0407 i SEC(2007)0979 i COM(2011)0175 i SEC(2011)0430),

–  uzimajući u obzir završno izvješće Vijeća od 28. svibnja 2009. o četvrtom krugu međusobnih procjena – praktična primjena europskog uhidbenog naloga i odgovarajućih postupaka predaje između država članica od 28. svibnja 2009. (8302/4/2009 – CRIMORG 55),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke o radnjama i inicijativama koje treba poduzeti (završno izvješće)(3),

–  uzimajući u obzir izmijenjenu verziju Europskog priručnika o tome kako izdati europski uhidbeni nalog (17195/1/10 REV 1),

–   uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1382/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. Prosinca 2013. o uspostavi programa Pravosuđe za razdoblje 2014.–2020.(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. rujna 2011. naslovljenu „Izgradnja povjerenja u pravosuđe diljem EU-a. Nova dimenzija europskog pravosudnog osposobljavanja” COM(2011)551,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o uvjetima pritvaranja u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 9. ožujka 2004. o pravima zatvorenika u Europskoj uniji(6),

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti mjera Unije vezanih uz europski uhidbeni nalog, koju je proveo Odjel Europskog parlamenta za europsku dodanu vrijednost,

—  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010.(7),

–  uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0039/2014),

A.  budući daje Europska unija pred sebe postavila cilj ponuditi svojim građanima područje slobode, sigurnosti i pravde i budući da u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU) poštuje ljudska prava i temeljne slobode, a time i preuzima pozitivne obveze koje mora ispuniti kako bi ostvarila zadani cilj; budući da načelo uzajamnog priznavanja, da bi bilo djelotvorno, mora biti temeljeno na uzajamnom povjerenju, što se može postići samo ako je u cijeloj Uniji zajamčeno poštovanje temeljnih prava osumnjičenih i optuženih osoba, kao i postupovnih prava u kaznenim postupcima; budući da se osposobljavanjem, suradnjom i dijalogom između pravosudnih tijela i pravnih stručnjaka jača uzajamno povjerenje i time stvara istinska europska pravosudna kultura;

B.  budući da se Okvirna odluka 2002/584/PUP uglavnom pokazala kao učinkovita u ostvarivanju svoga cilja, odnosno ubrzanja postupaka predaje diljem Unije u odnosu na tradicionalne postupke izručivanja između država članica, te da predstavlja kamen temeljac uzajamnog priznavanja sudskih odluka u kaznenim stvarima, kako je danas navedeno u članku 82. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

C.  budući da su ipak nastali problemi u njezinom izvršenju, od kojih su neki specifični za Okvirnu odluku 2002/584/PUP te su posljedica nedostataka u Okvirnoj odluci, kao što je činjenica da njome nisu obuhvaćene zaštitne mjere na području temeljnih prava ili provjera proporcionalnosti, kao i njezina nepotpuna i nedosljedna provedba; budući da su drugi problemi zajednički nizu instrumenata uzajamnog priznavanja zbog nepotpunog i neuravnoteženog razvoja na području kaznenog pravosuđa Unije;

D.  budući da su jasno definirani i učinkoviti instrumenti za uzajamno priznavanje sudskih mjera od iznimne važnosti za nacionalna tužiteljstva u vezi s istragama ozbiljnih prekograničnih kaznenih djela te će biti jednako važni u istragama koje će nakon uspostave provoditi Ured europskog javnog tužitelja;

E.  budući da je u svom završnom izvješću Posebni odbor za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca (CRIM) naglasio potrebu da se osigura brzo uzajamno priznavanje, poštujući u potpunosti načelo proporcionalnosti svih sudskih mjera, s posebnim naglaskom na kaznene presude, naloge o zapljeni i europske uhidbene naloge;

F.  budući da između ostalog postoje nedoumice s obzirom na:

1.  imajući na umu novi zakonski okvir iz 2014. u skladu s Ugovorom iz Lisabona, smatra da se ova rezolucija ne bi trebala baviti problemima koji isključivo proizlaze iz nepravilne provedbe Okvirne odluke 2002/584/PUP, s obzirom na to da se oni mogu, odnosno, da bi se trebali riješiti pravilnom provedbom u državama članicama i pokretanjem postupaka Komisije;

2.  poziva države članice da pravodobno i učinkovito provode sve kaznenopravne mjere Unije s obzirom na to da se one međusobno nadopunjuju, uključujući Europski istražni nalog, Europski nalog za nadzor i mjere postupovnog prava, čime pravosudnim tijelima stavljaju na raspolaganje alternativne i manje nametljive instrumente uzajamnog priznavanja, osiguravajući istodobno i poštovanje prava osumnjičenika i optuženika u kaznenim postupcima; poziva Komisiju da pozorno nadzire njihovu pravilnu provedbu, kao i njihov učinak na funkcioniranje europskog uhidbenog naloga te područje kaznenog prava Unije;

3.  poziva države članice i njihova sudska tijela da ispitaju postojeće mogućnosti u Okvirnoj odluci 2002/584/PUP (kao što je uvodna izjava 12.) u cilju osiguravanja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda; da iscrpe sve moguće alternativne mehanizme prije izdavanja europskog uhidbenog naloga; da predmet obrade bez nepotrebnog odlaganja, čim na temelju europskog uhidbenog naloga dođe do uhićenja, kako bi se pritvor prije suđenja sveo na minimum;

4.  ukazuje na to de su puno priznavanje i brza provedba sudskih mjera korak k uspostavi europskog područja kaznenog prava te naglašava važnost europskog uhidbenog naloga, kao učinkovitog sredstva u borbi protiv teških prekograničnih kaznenih djela;

5.  smatra da se, s obzirom na to da problemi istaknuti u uvodnoj izjavi F proizlaze iz specifičnosti Okvirne odluke 2002/584/PUP te iz nepotpune i neuravnotežene prirode područja kaznenog prava Unije, zakonodavnim rješenjima moraju obuhvatiti oba navedena problema, i to daljnjim naporima na uspostavi minimalnih standarda za, između ostalog, postupovna prava osumnjičenika i optuženika te uspostavi horizontalne mjere kojom se utvrđuju načela primjenjiva na sve instrumente uzajamnog priznavanja ili, ako takva horizontalna mjera nije izvediva ili se njome ne mogu riješiti problemi utvrđeni u ovoj Rezoluciji, izmjeni Okvirne odluke 2002/584/PUP;

6.  smatra da utvrđeni nedostaci ne samo da potkopavaju uzajamno povjerenje, nego su i skupi u socijalnom i ekonomskom pogledu za dotične pojedince, njihove obitelji i društvo u cjelini;

7.  stoga zahtijeva da Komisija u skladu s člankom 82. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u roku od godinu dana od donošenja ove Rezolucije podnese zakonodavne prijedloge koji proizlaze iz detaljnih preporuka utvrđenih u Prilogu ovoj Rezoluciji i kojima se osigurava:

8.  poziva na jasnu i dosljednu primjenu zakonodavstva Unije u svim državama članicama u pogledu postupovnih prava u kaznenim postupcima u vezi s uporabom europskog uhidbenog naloga; uključujući pravo na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima; pravo na pristup odvjetniku u kaznenim postupcima i pravo na komunikaciju nakon uhićenja; te pravo na informacije u kaznenim postupcima;

9.  poziva Komisiju da od država članica zahtijeva sveobuhvatne podatke koji se odnose na funkcioniranje mehanizma europskog uhidbenog naloga i da uključi takve podatke u svoje sljedeće izvješće o provedbi u cilju predlaganja odgovarajućih mjera za rješavanje svih utvrđenih problema;

10.  poziva na redovitu reviziju neizvršenih europskih uhidbenih naloga i razmatranje o tome treba li ih povući zajedno s odgovarajućim upozorenjima SIS-a II i Interpola; također poziva na povlačenje europskih uhidbenih naloga te odgovarajućih upozorenja SIS-a II i Interpola kada je europski uhidbeni nalog odbijen zbog obveznih razloga, npr. na osnovi načela ne bis in idem ili zbog nesukladnosti s obvezama koje se odnose na ljudska prava; poziva na uspostavu redovitog ažuriranja upozorenja SIS-a II i Interpola i to informacijama o razlozima za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga koji odgovara upozorenju te na odgovarajuće ažuriranje dokumenata Europola;

11.  stičući primarnu važnost pravilnih postupaka, uključujući pravo na žalbu, poziva države članice, bilo da je riječ o državi članici izdavatelji naloga, bilo o državi izvršenja naloga, pravnim mehanizmima osiguraju nadoknadu štete nastale zbog pogrešnih presuda povezanih s funkcioniranjem instrumenata uzajamnog priznavanja, u skladu sa standardima utvrđenima u ECHR-u te u ustaljenoj sudskoj praksi Suda Europske unije (ECJ);

12.  poziva Vijeće da u revidiranu verziju Europskog priručnika o izdavanju europskog uhidbenog naloga (17195/1/10 REV 1) uključi vremenski rok od šest dana za prosljeđivanje prevedenih europskih uhidbenih naloga u cilju pružanja veće jasnoće i sigurnosti;

13.  poziva države članice i Komisiju na suradnju u jačanju kontaktnih mreža sudaca, tužitelja i branitelja kako bi se osigurali učinkoviti i informirani postupci povezani s europskim uhidbenim nalogom te na osiguranje odgovarajućeg osposobljavanja za pravosudno osoblje i pravne stručnjake na nacionalnoj i europskoj razini, između ostalog i na potrebnim jezicima, pravilne uporabe europskog uhidbenog naloga i kombinirane uporabe različitih instrumenata uzajamnog priznavanja; poziva Komisiju da izradi nacrt praktičnog priručnika Unije za branitelje u postupcima europskog uhidbenog naloga, koji bi bio lako dostupan u cijeloj Uniji te dopunjen nacionalnim priručnicima, prilikom čega bi se u obzir uzeo dosadašnji relevantan rad Europske odvjetničke komore za kaznena pitanja;

14.  poziva Komisiju da omogući osnivanje posebne pravosudne mreže za europski uhidbeni nalog te mreže branitelja koji rade na pitanjima europskog kaznenog prava i izručenja i da za njih, kao i za Europsku mrežu za pravosudnu izobrazbu, osiguraju odgovarajuća sredstva; vjeruje da Komisija može osigurati odgovarajuća sredstva iz postojećih programa na području kaznenog prava Unije;

15.  poziva Komisiju da uspostavi bazu podataka Unije za prikupljanje cjelokupne nacionalne sudske prakse koja se odnosi na europski uhidbeni nalog i ostale postupke uzajamnog priznavanja te da im omogući lak pristup kako bi se olakšao rad pravnih stručnjaka te praćenje i ocjena provedbe i svih problema koji se pojave;

16.  naglašava vezu između uvjeta pritvora i mjera europskog uhidbenog naloga te podsjeća države članice da se člankom 3. ECHR-a i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava državama članicama ne nameću samo negativne obveze, kojima im se zabranjuje podvrgavanje zatvorenika nečovječnom i ponižavajućem postupanju, nego i pozitivne obveze kojima sa od njih zahtijeva da osiguraju usklađenost zatvorskih uvjeta s ljudskim dostojanstvom te provedbu temeljite i učinkovite istrage ako se ta prava prekrše; poziva države članice da posebno uzmu u obzir prava ranjivih osoba i da općenito temeljito istraže alternative pritvoru;

17.  kako bi se osigurala učinkovitost okvira za uzajamno priznavanje, poziva Komisiju da istraži pravna i financijska sredstva dostupna na razini Unije za poboljšanje standarda pritvora, uključujući zakonodavne prijedloge o uvjetima pritvora prije suđenja;

18.  potvrđuje da se u preporukama poštuju temeljna prava, načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti;

19.  smatra da bi svaka financijska implikacija traženih prijedloga na proračun Unije trebala biti pokrivena postojećim dodjelama sredstava iz proračuna; ističe da bi za države članice i za građane donošenje i provedba tih prijedloga značile znatnu uštedu sredstava i vremena, što bi bilo korisno i u gospodarskom i u socijalnom smislu, kao što je jasno istaknuto u procjeni dodane vrijednosti mjera Unije koje se odnose na reviziju europskog uhidbenog naloga;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i popratne detaljne preporuke proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE VEZANE UZ NEKE PLANIRANE ZAKONODAVNE PRIJEDLOGE

Postupak potvrđivanja pravnih instrumenata Unije za uzajamno priznavanje:

—  u kaznenom zakonodavstvu Unije „tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” određeno je kao:

i.  sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u dotičnom predmetu; ili

ii.  svako drugo nadležno tijelo kako ga je odredila država članica izdavateljica, pod uvjetom da je akt koji se izvršava, nakon ispitivanja njegove sukladnosti s uvjetima za izdavanje instrumenta, potvrdio sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi članici izdavateljici.

Provjera proporcionalnosti za izdavanje pravnih instrumenta Unije za uzajamno priznavanje:

—  Prilikom izdavanja odluke koja se provodi u drugoj državi članici, nadležno tijelo pozorno ocjenjuje potrebu za zahtijevanom mjerom na temelju relevantnih čimbenika i okolnosti, uzimajući u obzir prava osumnjičenika ili optuženika te raspoloživost odgovarajuće manje nametljive alternativne mjere za postizanje zadanog cilja, te primjenjuje najmanje nametljivu raspoloživu mjeru. U slučajevima kada izvršno tijelo ima razloga vjerovati da je mjera neproporcionalna, ono se može savjetovati s tijelom koje izdaje uhidbeni nalog o važnosti izvršavanja odluke o uzajamnom priznavanju. Nakon tog savjetovanja tijelo koje izdaje uhidbeni nalog može odlučiti povući odluku o uzajamnom priznavanju.

Postupak savjetovanja između nadležnih tijela u državi članici izdavateljici i državi članici izvršenja uhidbenog naloga koji se primjenjuje za pravne instrumente Unije za uzajamno priznavanje:

—  Ne dovodeći u pitanje mogućnost da nadležno izvršno tijelo iskoristi razloge za odbijanje, na raspolaganje bi se trebao staviti standardizirani postupak pomoću kojeg nadležna tijela države članice izdavateljice i države članice izvršenja naloga mogu razmijeniti informacije i međusobno se savjetovati u svrhu omogućavanja nesmetane i učinkovite primjene mjerodavnih instrumenata uzajamnog priznavanja ili zaštite temeljnih prava dotične osobe, poput procjene proporcionalnosti, između ostalog i s obzirom na europski uhidbeni nalog, u cilju utvrđivanja spremnosti na sudski postupak.

Razlozi za odbijanje na osnovi temeljnih prava koji se primjenjuju na instrumente Unije za uzajamno priznavanje:

—  postoje valjani razlozi da bi se vjerovalo kako izvršenje mjere neće biti sukladno s obvezama države članice izvršenja uhidbenog naloga u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji i s Poveljom.

Odredba o učinkovitim pravnim lijekovima primjenjivim na instrumente uzajamnog priznavanja Unije:

—  države članice osiguravaju da u skladu s Poveljom, ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava svaka osoba, čija su prava ili slobode ugrožene odlukom, mjerom ili propustom pri primjeni instrumenta uzajamnog priznavanja u kaznenim stvarima, ima pravo na učinkovit pravni lijek pred sudom. Ako se takav lijek primjenjuje u državi izvršenja uhidbenog naloga i ima suspenzivni učinak, konačna odluka o takvom lijeku donosi se unutar roka utvrđenog u važećem instrumentu uzajamnog priznavanja ili, u nedostatku izričitog roka, na način da se što prije osigura da svrha postupka uzajamnog priznavanja nije ugrožena.

(1) SL L 262, 7.10.2005., str. 1. (2) SL L 190, 18.7.2002.., str. 1. (3) Usvojen tekst P7_TA(2013)0444. (4) SL L 354, 28.12.2013.., str. 73. (5) SL C 168 E, 14.6.2013., str.82. (6) SL C 102 E, 28.4.2004., str. 154. (7) SL L 304, 20.11.2010., str. 47

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o sklapanju Dobrovoljnog partnerskog sporazuma između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju (2013/2990(RSP))

P7_TA(2014)0175 B7-0187/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća o sklapanju Dobrovoljnog partnerskog sporazuma između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva o šumama, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju(1),

–  uzimajući u obzir Dobrovoljni partnerski sporazum između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju(2),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 207. stavkom 3. prvim podstavkom, člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) (v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0344/2013),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (usvojenu Rezolucijom Opće skupštine 61/295 13. rujna 2007.)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke od 14. ožujka 2012. pod naslovom „Pravda za šume: povećanje truda kaznenog pravosuđa u borbi protiv nezakonite sječe”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch „Tamna strana zelenog rasta: loše upravljanje sektorom šumarstva u Indoneziji i utjecaj na ljudska prava” od 16. srpnja 2013.(6),

–  uzimajući u obzir sklapanje Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, od 9. studenoga 2009.;

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su 30. rujna 2013. vlada Indonezije i EU potpisali Dobrovoljni partnerski sporazum o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u EU (FLEGT), čime se potvrdila obostrana odlučnost u osiguravanju zakonske proizvodnje, sječe te prijevoza drva i drvnih proizvoda;

B.  budući da je cilj dobrovoljnih partnerskih sporazuma iskorijeniti nezakonitu sječu, poboljšati upravljanje šumama te na kraju dovesti do održivog gospodarenja šumama kao i poduprijeti napore diljem svijeta za zaustavljanjem krčenja i uništavanja šuma;

C.  budući da je namjena dobrovoljnih partnerskih sporazuma pospješiti sustavne promjene u sektoru šumarstva, nagrađivati trud marljivih gospodarskih subjekata koji nabavljaju drvo iz zakonitih i pouzdanih izvora te ih štititi od nepoštenog tržišnog natjecanja;

D.  budući da se u Indoneziji nalazi treće najveće područje prašuma na svijetu, poslije Amazone i porječja Konga, ali ona istovremeno ispušta znatne količine stakleničkih plinova, uglavnom zbog velike prenamjene svojih prašuma i tresetišta bogatih ugljikom radi uporabe zemljišta za druge namjene, poput proizvodnje palmina ulja i papira;

E.  budući da je Indonezija izgubila barem 1 240 000 hektara šume između 2009. i 2011.;

F.  budući da je samo 10 % vrijednosti izvoza indonezijskoga drva i drvnih proizvoda trenutačno namijenjeno EU-u, dok je većina usmjerena prema azijskim državama, što čini Dobrovoljni partnerski sporazum važnim za postavljanje mjerila za cijelu indonezijsku drvnu industriju;

G.  budući da postoji visok rizik pranja novca i izbjegavanja plaćanja poreza u indonezijskom sektoru šumarstva, prema Interpolu i studiji Svjetske banke iz 2012.;

H.  budući da su prema organizaciji Human Rights Watch izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca između 2007. i 2011. u sektoru šumarstva stajali državu otprilike 7 milijardi USD; budući da je zamjenik predsjednika indonezijske Komisije za uklanjanje korupcije opisao sektor šumarstva kao „izvor neograničene korupcije”(7); budući da je posljednjih godina Indonezija ipak znatno napredovala kad je riječ o pokretanju kaznenih postupaka zbog financijskih zločina, a dokaz tomu je osuđujuća presuda Vrhovnoga suda u slučaju izbjegavanja plaćanja poreza proizvođača palmina ulja Asian Agri Group u prosincu 2012.;

I.  budući da se obje strane moraju složiti oko indonezijskog sustava osiguravanja zakonitosti drvne sirovine/Sistem Verifikasi Legalitas Kayu (SVLK) kako bi indonezijsko drvo i drvni proizvodi obuhvaćeni Dobrovoljnim partnerskim sporazumom mogli ući na tržište EU-a s dozvolom FLEGT, zbog čega se automatski smatraju zakonskim pod uvjetima Uredbe EU-a o drvu(8);

J.  budući da je indonezijski SVLK trenutačno podvrgnut postupku revizije kako bi ga se uskladilo sa zahtjevima Dobrovoljnog partnerskog sporazuma;

K.  budući da je Komisija, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2173/2005 o uspostavljanju sustava izdavanja dozvola FLEGT za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu(9), ovlaštena usvajati detaljne zahtjeve za davanje dozvola FLEGT i izmijeniti popis partnerskih zemalja i njihovih tijela određenih za izdavanje dozvola iz Priloga I. te Uredbe,

L.  budući da je 6. svibnja 2013. indonezijski ustavni sud odlučio da uobičajene šume autohtonog stanovništva ne bi trebale biti klasificirane kao „područja državnih šumaˮ, čime je otvoren put širem priznavanju prava autohtonih naroda u arhipelagu,

1.  pohvaljuje golem dobrovoljni trud Indonezije u rješavanju neobuzdane nezakonite sječe i povezane trgovine, razvijanjem svog SVLK-a putem procesa u koji je uključeno više dionika te osobito znatan napredak postignut posljednjih mjeseci; ostaje, međutim, zabrinut zbog pojedinih problema; podsjeća da, radi formalnog izdavanja dozvola FLEGT, SVLK mora biti operativan kako bi se postigli ciljevi Dobrovoljnog partnerskog sporazuma;

2.  pozdravlja ishod pregovora o Dobrovoljnom partnerskom sporazumu između EU-a i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u EU; Ponavlja svoju podršku zaključcima Dobrovoljnog partnerskog sporazuma i vlastitu spremnost u podržavanju njegove uspješne provedbe;

3.  primjećuje da većina dotičnih izvora drvne sirovine u zemlji SVLK-a još nije ovjerio te da još uvijek velika količina neprovjerene drvne sirovine ulazi u lanac opskrbe;

4.  naglašava važnost proširenja pokrivenosti sustavom SVLK, uključujući reviziju, na sva područja drvne proizvodnje i svake faze opskrbnog lanca, osiguravajući da se provjerena drvna sirovina odvaja od neprovjerene tako da potonja ne ulazi u opskrbni lanac SVLK-a;

5.  smatra pitanje krčenja šuma radi prenamjene trajnim problemom indonezijskog sustava upravljanja zemljištem; žali zbog činjenice što SVLK trenutačno ne nadzire postupak kojim poduzeća dobivaju odobrenje za krčenje šume radi prenamjene, osobito što se tiče dovršenja procjene učinka na okoliš i sukladnosti s ograničenjima nametnutima kao dio postupka za dobivanje dozvole za prenamjenu šume;

6.  primjećuje da trenutni SVLK dovodi do toga da se radnje povezane s drvom ovjeravaju kao zakonite čak i kad potraživanja prava na uporabu zemljišta autohtonih naroda i lokalnih zajednica nisu namirena i/ili plaćena primjerena naknada, kada je to prikladno, poziva Komisiju da potakne indonezijsku vladu da osigura da se prilikom provjere zakonitosti, gdje je primjereno, dužno uzmu u obzir prava tradicionalnih zajednica na šume, slobodni, prethodni i informirani pristanak autohtonih naroda i lokalnih zajednica te naknada za izgubljeni pristup šumskom zemljištu, te da tijela za provjeru dobiju mandat za ocjenjivanje jesu li poduzeća poštovala lokalna prava uporabe zemljišta i je li zemljište zakonski objavljeno u službenom glasniku;

7.  potiče indonezijsku vladu da osigura da postupak izdavanja ovjera ne diskriminira mala i srednja poduzeća;

8.  poziva Komisiju da potakne indonezijsku vladu da pruži jamstva da:

9.  poziva indonezijsku vladu da, kako bi se povećala vjerodostojnost države u izdavanju dozvola FLEGT, da nadopuni zakonsku provjeru u okviru SVLK-a odlučnim radnjama za suzbijanje financijskog kriminala povezanog sa šumarskim sektorom, kao što su pranje novca i porezne prijevare;

10.  poziva indonezijsku vladu da nastavi putem svoje nedavne odluke primjenjivanja poreznih zakona te da zahtijeva dokumentaciju koja pokazuje da su trgovačka društva koja izvoze drvnu sirovinu u potpunoj sukladnosti s poreznim zakonima Indonezije i zakonom protiv pranja novca iz 2010.;

11.  pozdravlja inicijativu indonezijske vlade za „jedinstveni zemljovidˮ u cilju povećavanja javnog pristupa ažuriranim i transparentnim podacima i zemljovidima, bez kojih je dobro upravljanje šumama u Indoneziji onemogućeno nedosljednim i višestrukim tumačenjima zakona te sukobima s lokalnim i autohtonim zajednicama; naglašava činjenicu da nezavisna tijela za nadzor šuma trebaju imati pristup takvim osnovnim informacijama kako bi mogla vjerodostojno obavljati svoju dužnost, a zemljovidi odobrenih koncesija, planovi iskorištavanja i informacije o dozvolama trebali bi biti dostupni javnosti; Poziva indonezijsku vladu da ubrza inicijativu „jedinstveni zemljovid” i objavi njegovu prvu verziju, uključujući relevantne informacije povezane s izdavanjem dozvola za šume i potražnjama oko uporabe zemljišta;

12.  poziva Komisiju da putem svojeg sudjelovanja u Zajedničkom odboru za provedbu osigura rješavanje rizika od prijevare i korupcije, uključujući kroz pripremu plana kontrole prijevare na temelju rizika;

13.  prihvaća provjera zakonitosti drvne sirovine gotovo isključivo ovisi o uspješnosti revizora i neovisnog nadzora; pohvaljuje SVLK zbog službene uloge što se tiče neovisnog nadzora koje provodi civilno društvo; Primjećuje, ipak, da je kapacitet neovisnih mreža nadzora još uvijek jako ograničen u smislu ljudskih i financijskih resursa;

14.  poziva Komisiju da potakne indonezijsku vladu da osigura da revizori i tijela za provjeru, skupa s neovisnim tijelima za nadzor šuma, primaju odgovarajuća sredstva i osposobljavanja da mogu izvršavati redovite terenske kontrole, provjere na licu mjesta i revizije;

15.  pozdravlja napore indonezijske vlade za jačanje uloge policijskih snaga određenih za šume; primjećuje, međutim, da indonezijsko Ministarstvo šumarstva mora dodatno unaprijediti svoju politika nadzora, katalogiziranja i popratnog djelovanja usmjerenog na slučajeve nezakonite sječe; naglašava krajnju važnost prijave društava koje se ulovi u nezakonitim radnjama izvršnim tijelima;

16.  poziva Komisiju da potakne indonezijsku vladu da osigura da se na odgovarajući način odgovara na izvješća neovisnog nadzora koji ukazuju na nepoštivanje relevantnih zakona te da relevantna tijela poduzmu učinkovite i odvraćajuće radnje kada se otkriju nepoštivanja dotičnih zakona;

17.  naglašava činjenicu da su neovisni nadzor i poštovanje prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica ključni čimbenici koji doprinose vjerodostojnosti SVLK-a; ističe, stoga, da je važno da se ta obveza nastavi, a transparentnost prema drugim dionicima civilnog društva poveća te da se neovisni nadzor kojeg provodi civilno društvo mora odvijati bez nasilja, prijetnji ili bilo kakvog oblika maltretiranja te da se potonje mora strogo kazniti ako se dogodi;

18.  poziva Komisiju da potakne indonezijsku vladu da pruži jamstva da:

19.  poziva Komisiju da osigura da se otkrića odluke Indonezijskog ustavnog suda od 6. svibnja 2013. Propisno uzmu u obzir u reviziji SVLK-a

20.  poziva Komisiju da olakša napore koji se zahtijevaju od indonezijske vlade te da osigura jednake uvjete za sve na razini regije prihvaćanjem zahtjeva indonezijske vlade da uključi regiju Sarawak u pregovore za Dobrovoljni partnerski sporazumu između EU-a i Malezije;

21.  svjestan je da određeni uvjeti iz ove rezolucije idu dalje od kriterija iz Priloga 8. Dobrovoljnog partnerskog sporazuma u vezi s odobrenjem sustava izdavanja dozvola; poziva Komisiju da osigura napredak u ispunjavanju ovih dodatnih uvjeta koje Parlament smatra važnima i izvijesti Parlament o postignutom napretku prije odobravanja sustava izdavanja dozvola;

22.  poziva Komisiju da redovito izvještava Parlament o napretku postignutom u provedbi Dobrovoljnog partnerskog sporazuma i posebno o načinu na koji se gore navedena pitanja rješavaju te će se rješavati;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Vladi i parlamentu Indonezije.

(1) Dokument Vijeća 11767/1/2013. (2) Dokument Vijeća 11769/1/2013; (3) http://www.un.org/esa/socdev/unpfii/documents/DRIPS_en.pdf (4) SL L 295, 12.11.2010., str. 23. (5) Svjetska banka, „Pravda za šume: povećanje truda kaznenog pravosuđa u borbi protiv nezakonite sječe”, 2012., str. 5. ‒ 10., http://siteresources.worldbank.org/EXTFINANCIALSECTOR/Resources/Illegal_Logging.pdf (6) Human Rights Watch, „Tamna strana zelenog rasta. loše upravljanje sektorom šumarstva u Indoneziji i utjecaj na ljudska prava”, 2013. http://www.hrw.org/sites/default/files/reports/indonesia0713webwcover_1.pdf (7) Reuters Online News, 17. rujna 2010., „Korupcija bi mogla ugroziti indonezijske dogovore povezane s klimom” http://www.reuters.com/article/2010/09/17/indonesia-corruption-idUSSGE68G03P20100917 (8) Uredba (EU) br. 995/2010 (9) SL L 347, 30.12.2005., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o stanju u Venezueli (2014/2600(RSP))

P7_TA(2014)0176 RC-B7-0207/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Venezueli, točnije, rezolucije od 24. svibnja 2007. o slučaju stanice „Radio Caracas TV”(1), od 23. listopada 2008. o gubitku političkih prava(2), od 7. svibnja 2009. o slučaju Manuela Rosalesa(3), od 11. veljače 2010. o Venezueli(4), od 8. srpnja 2010. o slučaju Marije Lourdes Afiuni(5) i od 24. svibnja 2012. o eventualnom povlačenju Venezuele iz Međuameričke komisije za ljudska prava(6), (EPP)

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Catherine Ashton, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Catherine Ashton od 21. veljače 2014. o nemirima u Venezueli,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima čija je Venezuela potpisnica,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  uzimajući u obzir ozbiljnost trenutačne situacije u Venezueli (S&D); budući da su se od 12. veljače 2014. diljem Venezuele održavale mirne povorke predvođene studentima koje su prerasle u nasilne sukobe pri čemu je život izgubilo barem 13 osoba, dok ih je ozlijeđeno više od 70 i stotine su pritvorene; budući da se zahtjevi studenata odnose na neuspjeh vlade predsjednika Madura u rješavanju problema visoke inflacije, kriminaliteta i nestašice nekih osnovnih proizvoda te na rastuću korupciju i zastrašivanje medija i demokratski izabrane oporbe; budući da je Vlada za nestašicu okrivila „sabotere” i „pohlepne korumpirane poslovne ljude”; budući da je Venezuela zemlja s najvećim zalihama energenata u Latinskoj Americi;

B.  budući da se proteklih dana broj manifestacija nije smanjio, već se naprotiv povećao, što je dovelo do većeg broja mrtvih, ranjenih i uhićenih kao posljedica represije koju provode vladina tijela i ilegalne naoružane skupine; (EPP)

C.  budući da su u Venezueli političke napetosti i polarizacija u porastu; budući da su vlasti Venezuele, umjesto da doprinose očuvanju mira i smirivanju strasti, zaprijetile pokretanjem „oružane revolucije”;

D.  budući da se provodi represija, posebno nad studentima, novinarima, oporbenim vođama i mirnim aktivistima civilnog društva koji se progone i čije se slobode ne poštuju; (S&D)

E.  budući da nenadgledane provladine nasilne oružane skupine odavno djeluju nekažnjeno u Venezueli; budući da je oporba optužila te skupine za poticanje na nasilje tijekom mirnih prosvjeda koje je prouzročilo više slučajeva smrti i ozljeđivanja; budući da venezuelska vlada još uvijek nije razjasnila okolnosti tih događaja;

F.  budući da su mediji izloženi cenzuri i zastrašivanju, mnogo je novinara pretučeno ili pritvoreno ili im je uništen profesionalni materijal;

G.  budući da su sloboda izražavanja i pravo na sudjelovanje u mirnim prosvjedima osnova demokracije, da jednakost i pravda za sve nisu mogući bez postojanja temeljnih sloboda i poštovanja prava svih građana (S&D); budući da venezuelski Ustav jamči pravo na građansko okupljanje, udruživanje i prosvjedovanje mirnim sredstvima; budući da su javne vlasti dužne štititi temeljna prava svojih građana i jamčiti njihovu sigurnost i život bez ograničavanja tih prava; (EPP)

H.  budući da jedino poštovanje temeljnih prava i sloboda, konstruktivni dijalog s uvažavanjem i tolerancija mogu pomoći zemlji da izađe iz teške krize i tako nadiđe buduće teškoće; (S&D)

1.  osuđuje sve oblike nasilja i tragične smrti koje su se dogodile tijekom mirnih prosvjeda 12. veljače 2014. i narednih dana te izražava iskrenu sućut obiteljima žrtava;

2.  izražava snažnu solidarnost s narodom Venezuele i njegovom zabrinutosti da bi se možebitnim novim prosvjedima moglo prouzročiti još više nasilja, a to bi samo produbilo jaz između stajališta vlade i oporbe te u još većoj mjeri polariziralo vrlo osjetljivu političku situaciju u Venezueli; poziva predstavnike svih stranaka i dijelova venezuelskog društva da zadrže mirnoću u riječima i djelima;

3.  podsjeća Vladu Venezuele da su sloboda izražavanja i pravo na sudjelovanje u mirnim prosvjedima, kao što je to priznato u venezuelskom Ustavu, temeljna ljudska prava demokratskog društva, te poziva predsjednika Madura da se pridržava međunarodnih sporazuma čija je Venezuela potpisnica, posebno Međuameričke demokratske povelje;

4.  podsjeća Vladu Venezuele na njezinu obvezu da zajamči sigurnost svim građanima zemlje, neovisno o njihovim političkim stajalištima i opredjeljenjima; izražava duboku zabrinutost zbog uhićenja studenata i oporbenih vođa te poziva na njihovo trenutačno oslobađanje;

5.  podsjeća da je u demokratskom društvu poštovanje načela diobe vlasti od temeljne važnosti te da se vlasti ne smiju koristiti pravosuđem kao sredstvom političkog progona i gušenja demokratske oporbe; poziva venezuelske vlasti da odbace neutemeljene optužbe i povuku naloge za uhićenje oporbenih vođa;

6.  poziva venezuelske vlasti da trenutačno razoružaju i raspuste nenadgledane naoružane provladine skupine te da stanu na kraj njihovoj nekažnjivosti; zahtijeva razjašnjenja okolnosti u vezi sa žrtvama kako bi počinitelji odgovarali za svoja djela;

7.  ohrabruje sve strane, posebno venezuelske vlasti, da nastave voditi miran dijalog usmjeren prema svim dijelovima venezuelskog društva kako bi se pronašle zajedničke točke te omogućilo političkim sudionicima da raspravljaju o najozbiljnijim problemima s kojima je zemlja suočena;

8.  ističe da poštovanje slobode tiska, informiranja i mišljenja te politički pluralizam čine temelj demokracije; (S&D) žali zbog prisutnosti internetske i medijske cenzure te činjenice da je pristup određenim blogovima i društvenim mrežama ograničen; osuđuje uznemiravanje više novina i drugih audio-vizualnih medija te kanala NTN24 i CNN-a na španjolskom i smatra da je ta praksa suprotna venezuelskom Ustavu i obvezama koje je preuzela Bolivarijanska Republika Venezuela; (EPP)

9.  traži slanje ad hoc izaslanstva Parlamenta koji bi u što kraćem roku procijenio situaciju u toj zemlji; (novi)

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vladi i Nacionalnoj skupštini Bolivarijanske Republike Venezuele, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.

(1) SL C 102 E 24.4.2008., str. 484. (2) SL C 15 E 21.1.2010., str. 85. (3) SL C 212 E 5.8.2010., str. 113. (4) SL C 341 E 16.12.2010., str. 69. (5) SL C 351 E 2.12.2011., str. 130. (6) SL C 264 E 13.9.2013., str. 88.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o budućnosti vizne politike EU-a (2014/2586(RSP))

P7_TA(2014)0177 B7-0194/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 77.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Provedba i razvoj zajedničke vizne politike za poticanje rasta u EU-u” (COM(2012)0649)),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o funkcioniranju schengenske suradnje na lokalnoj razini tijekom prve dvije godine provođenja Zakonika o vizama (COM(2012)0648),

–  uzimajući u obzir Sedmo izvješće Komisije o zadržavanju viznog režima u nekim trećim zemljama, čime se krši načelo uzajamnosti (COM(2012)0681),

–  uzimajući u obzir nedavne revizije(1) Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od te obveze(2),

–  uzimajući u obzir sporazume o pojednostavljenju viznog režima s Gruzijom(3), Ukrajinom(4), Moldovom(5), Republikom Kabo Verde(6), Armenijom(7) i Azerbajdžanom(8),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o budućnosti vizne politike EU-a (O-000028/2014 – B7‑0108/2014),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je zajednička vizna politika nužan rezultat ukidanja kontrola na unutarnjim granicama schengenskog prostora;

B.  budući da su osnovni elementi zajedničke vizne politike: zajednički popisi zemalja čiji državljani moraju posjedovati vizu i onih čiji su državljani oslobođeni te obveze, a koji su priloženi Uredbi (EZ) br 539/2001, zajednička pravila o izdavanju viza koja se nalaze u Zakoniku o vizama, jedinstven obrazac za vize, razmjena informacija uz pomoć Viznog informacijskog sustava te niz međunarodnih sporazuma s trećim zemljama o ukidanju i pojednostavljenju viznog režima;

C.  budući da se Ugovorom iz Lisabona predviđa da se za sve aspekte zajedničke vizne politike primjenjuje redovni zakonodavni postupak te da je potrebna suglasnost Parlamenta za sve međunarodne sporazume o tom pitanju;

D.  budući da je potrebno potaknuti razmišljanje i međuinstitucionalnu raspravu o budućnosti zajedničke vizne politike EU-a, osobito u vezi s koracima prema daljnjem usklađivanju postupaka odobrenja viza, uključujući zajednička pravila o izdavanju viza;

Opća vizna politika i revizija Zakonika o vizama

1.  pozdravlja napredak koji je postignut na području vizne pravne stečevine, ali također poziva Komisiju i države članice da unaprijede provedbu aktualne vizne pravne stečevine; osobito poziva na pojačanje schengenske suradnje na lokalnoj razini kako bi se u kratkom roku poboljšala provedba Zakonika o vizama;

2.  vjeruje da bi u budućnosti trebalo poduzeti korake prema daljnjem usklađivanju postupaka odobravanja vize, uključujući istinski zajednička pravila o izdavanju viza;

3.  smatra da u mnogim trećim zemljama trenutačna konzularna pokrivenost nije zadovoljavajuća;

4.  smatra da su se zajednički centri za podnošenje zahtjeva za vizu pokazali korisnim sredstvom koje bi u budućnosti moglo postati standard;

5.  žali što Komisija nije predstavila studiju o mogućnosti uspostavljanja „zajedničkoga europskog mehanizma za izdavanje viza na kratki rok”, u kojoj bi također ispitala „u kojoj bi mjeri ocjena individualnog rizika mogla dopuniti pretpostavku o riziku povezanu s državljanstvom podnositelja zahtjeva”, na što je pozvana u Stokholmskom programu (točka 5.2);

6.  smatra da bi se putnicima u dobroj vjeri i putnicima koji često putuju putovanje trebalo dodatno olakšati, posebno češćom uporabom viza za višestruki ulazak u zemlju s dužim trajanjem;

7.  poziva država članice da primijene trenutačne odredbe Zakonika o vizama i Schengenskog zakonika o granicama kojima se omogućava izdavanje humanitarnih viza i da olakšaju pružanje privremenog skloništa borcima za ljudska prava koji su ugroženi u trećim zemljama;

8.  sa zadovoljstvom iščekuje očekivani prijedlog revizije Zakonika o vizama, no žali što je Komisija u više navrata odgodila njegovo donošenje;

9.  žali što Komisija još nije predstavila cjelokupnu ocjenu Zakonika o vizama; ne odobrava namjeru Komisije da tu ocjenu predstavi zajedno s prijedlogom revizije Zakonika o vizama; smatra da bi bilo primjerenije kad bi Komisija prvo predstavila evaluacijsko izvješće i potom omogućila institucijama da rasprave o njemu;

Pojednostavljenje viznog režima

10.  poziva na zaključenje daljnjih sporazuma o pojednostavljenju viznog režima i po potrebi na praćenje i poboljšanje postojećih sporazuma;

11.  poziva na sustavno ocjenjivanje postojećih sporazuma o pojednostavljenju viznog režima kako bi se ocijenilo postiže li se njima predviđeni cilj;

Uredba (EZ) br.539/2001

12.  pozdravlja nedavno ažuriranje popisa trećih zemalja čiji državljani ne podliježu obvezi posjedovanja vize, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 539/2001, te pogotovo dodatna oslobođenja od obveze posjedovanja vize; podsjeća na važnost putovanja bez viza za treće zemlje i osobito njihova civilna društva, ali i za vlastite interese EU-a;

13.  U tom kontekstu smatra da je sporazum o ukidanju viza između EU-a i Ukrajine jedan od mogućih odgovora na pozive ukrajinskog civilnog društva i studenata koji su prosvjedovali proteklih dana; ističe da bi takav sporazum potaknuo razmjene i kontakte među predstavnicima civilnog društva, te na taj način povećao uzajamno razumijevanje i doprinio gospodarskoj razmjeni; poziva Komisiju da predstavi prijedlog kako bi se Ukrajinu stavilo na popis zemalja čiji državljani ne podliježu obavezi posjedovanja vize; također poziva države članice da u potpunosti provode trenutačni sporazum o pojednostavljenju viznog režima radi olakšavanja pristupa EU-u, pogotovo studentima i znanstvenicima;

14.  pozdravlja ažuriranje kriterija za ukidanje viznog režima, u kojima se razmatraju temeljna prava, ali i gospodarske koristi, posebno u vidu turizma i vanjske trgovine, te što ih se uvrstilo u jedan od članaka uredbe;

15.  naglašava da je za daljnju liberalizaciju viznog režima potrebno više znanja o primjeni trenutačnih postupaka za ukidanja viza, uključujući putem elektroničkog sustava EU-a za odobrenje putovanja (EU ESTA); poziva Vijeće i Komisiju da osiguraju da se Parlament podrobnije informira o stanju u trećim zemljama o kojima se raspravlja kako bi se omogućio pravilan demokratski nazor;

16.  poziva Komisiju da razmisli o tome kako bi se u budućnosti izmjene priloga regulativi i bilateralnim sporazumima o ukidanju viza, ako se smatraju potrebnima, mogle vršiti usporedo, kako bi se izbjegao rizik da izmjenu priloga ne slijedi potrebni sporazum o ukidanju viza;

17.  prima na znanje sporazum o privremenom uvođenju vize; očekuje da će države članice primjenjivati taj mehanizam u dobroj vjeri i samo kao krajnju mjeru u izvanrednim situacijama u kojima je potrebno hitno djelovati kako bi se riješile poteškoće s kojima je suočena cijela Unija, i to ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti;

18.  smatra da je potpuna vizna uzajamnost cilj kojemu bi Unija trebala stremiti na proaktivan način u svojim odnosima s trećim zemljama te na taj način doprinijeti poboljšanju vjerodostojnosti i dosljednosti vanjske politike Unije na međunarodnoj razini;

19.  poziva na raspravu o povezanosti daljnje liberalizacije viznog režima i poziva određenih država članica na pojačanje sigurnosnih mjera i strože granične kontrole putnika koji su oslobođeni obveze posjedovanja vize;

Vizni informacijski sustav (VIS)

20.  poziva eu-LISA-u da predstavi očekivano evaluacijsko izvješće o viznom informacijskom sustavu što je prije moguće;

Sudjelovanje Europskog parlamenta

21.  poziva Vijeće i Komisiju da poboljšaju protok informacija prema Parlamentu u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima na području viza, u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a i Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije;

22.  objavljuje namjeru osnivanja kontaktne skupine za viznu politiku unutar Odbora za građanske slobode, pravdu i unutarnje poslove; poziva predsjedništvo Vijeća i države članice te Komisiju da sudjeluju na sastancima te kontaktne skupine;

o
o   o

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Uredba (EZ) br. 1091/2010, (SL L 329, 14.12.2010., str. 1.); Uredba (EZ) br. 1211/2010, (SL L 339, 22.12.10., str. 6.); Uredba (EZ) br. 1289/2013, (SL L 347, 20.12.13., str. 74.); COM(2012) 0650; COM(2013)0853. (2) SL L 81, 21.3.2001., str. 1. (3) Odluka Vijeća 2011/117/EU (SL L 52, 25.2.2011., str. 33.). (4) Odluka Vijeća 2013/297/EU (SL L 168, 20.6.2013., str. 10.). (5) Odluka Vijeća 2013/296/EU (SL L 168, 20.6.2013., str. 1.). (6) Odluka Vijeća 2013/521/EU (SL L 282, 24.10.2013., str. 1.). (7) Odluka Vijeća 2013/628/EU (SL L 289, 31.10.2013., str. 1.). (8) COM(2013)0742.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o konkretnim mjerama za veću ulogu žena na području zajedničke ribarstvene politike (2013/2150(INI))

P7_TA(2014)0178 A7-0070/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zakonodavstvo primjenjivo na Europski fond za ribarstvo, osobito Uredbe Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006 i (EZ) br. 791/2007 kojima se uređuju pravila i sporazumi u vezi sa strukturnim potporama Zajednice u sektoru ribarstva(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji obavljaju samostalnu djelatnost u okviru samozapošljavanja i kojom se ukida Direktiva Vijeća 86/613/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 6. veljače 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici(3),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. rujna 2012. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkom organiziranju tržišta s proizvodima iz sektora ribarstva i akvakulture(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Komisija i stajališta koja su usvojili Parlament i Vijeće o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (COM(2011)0804),

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Komisija i stajališta koja su usvojili Parlament i Vijeće o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravilima za sudjelovanje i distribuciju koja se primjenjuju na Obzor 2020. – okvirni program za istraživanje i inovacije (2014. - 2020.) (COM(2011)0810),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010-2015 (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2005. o ženskim mrežama: ribarstvo, poljoprivreda i diversifikacija(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2012. o reformi zajedničke ribarstvene politike – opće priopćenje(8),

–  uzimajući u obzir saslušanje o ženama i održivom razvoju na području ribarstva u Odboru za ribarstvo, od 1. prosinca 2010.,

–  uzimajući u obzir saslušanje Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova o većoj ulozi žena u europskom ribarstvu i akvakulturi, održanom u Europskom parlamentu 14. listopada 2013.,

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 51. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0070/2014),

A.  budući da rad žena u ribarstvu i akvakulturi nije priznat i općenito je nevidljiv iako predstavlja značajnu gospodarsku dodanu vrijednost i doprinosi socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj održivosti mnogobrojnih europskih zajednica i regija, posebno u područjima koja ovise o ribolovu;

B.  budući da više od 100 000 žena radi u sektoru ribarstva u državama članicama, od kojih 4 % njih u ekstraktivnom sektoru i na radnim mjestima povezanima s aktivnostima ribarskih brodica, kao što su izrada i krpanje mreža, rad u luci ili pakiranje proizvoda, 30 % u sektoru akvakulture, uglavnom skupljajući školjkaše stojeći, i oko 60 % u prerađivačkoj industriji;

C.  budući da je posao koje žene tradicionalno obavljaju u sektoru ribarstva i akvakulture naporan, kao na primjer skupljanje školjkaša stojeći, tradicionalna prodaja ribe (bilo na pokretnim štandovima ili u odgovarajućim prostorima), proizvodnja i krpanje ribarskih mreža (žene koje izrađuju i krpaju mreže), istovar i razvrstavanje izlova te pakiranje u posebno teškim klimatskim uvjetima;

D.  budući da posao koji u nekim od ovih sektora obavljaju žene uvelike nije obuhvaćen statistikama i da su raširena gospodarska kriza i visoka stopa nezaposlenosti u nekim državama članicama pridonijele još većem rastu tih brojki i navele sve veći broj žena da se angažiraju u aktivnostima u sektoru ribarstva, osobito u kopnenom sakupljanju školjkaša što je za njih sredstvo popunjavanja ili čak osiguravanja obiteljskih prihoda;

E.  priznajući doprinos žena u aktivnostima povezanima s ribarstvom i akvakulturom, a posebno povezanima s izradom i popravljanjem ribarskog alata, istovarom i razvrstavanjem izlova, upravljanjem opskrbom broda potrebnim proizvodima, s preradom, pakiranjem i stavljanjem ribe na tržište ili povezanima s upravljanjem ribarstvenim poduzećima;

F.  budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike u stavku 30. poziva države članice da uzmu u obzir ekonomsku, socijalnu i kulturnu ulogu žena u ribarstvenoj industriji kako bi mogle ostvariti pristup socijalnim povlasticama te naglašava da aktivno sudjelovanje žena u različitim aktivnostima koje su povezane s ribarstvom s jedne strane doprinosi očuvanju i opstanku sektora ribarstva, a s druge strane očuvanju tradicija, specifičnih praksi kao i zaštiti kulturne raznolikosti raznih regija;

G.  budući da Europski parlament u svojem stajalištu od 12. rujna 2012. poziva na promicanje sudjelovanja žena u organizacijama proizvođača iz sektora ribarstva i akvakulture;

H.  budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribarstvu, malom ribarstvu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva u stavku 31. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo da osigura sredstva za promicanje sudjelovanja žena u sektoru ribarstva, podršku ženskim udrugama, stručno usavršavanje žena i poboljšanje uloge žena u ribarstvu podupirući aktivnosti na kopnu i aktivnosti povezane s ribolovom, i u proizvodnji i u preradi i stavljanju na tržište;

I.  budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva Komisiju i države članice u stavku 39. da usvoje mjere kojima se ženama jamči ista plaća i ostala radnička, socijalna i ekonomska prava, uključujući osiguranja kojima se pokrivaju rizici i mjere za primjenu redukcijskih koeficijenata kako bi se snizila dobna granica odlaska u mirovinu zbog težine posla (rad noću, izlaganje opasnosti, radno vrijeme podložno ritmu proizvodnje ili mogućnosti ribolova) kojima se izlažu pri radu u sektoru ribarstva, te da im se priznaju njihove specifične zdravstvene smetnje kao profesionalne bolesti;

J.  budući da su statistički podaci koji se odnose na radnu snagu, a posebno koji se odnose na raspodjelu prema spolovima kod određenih aktivnosti, kao što su na primjer one koje se odnose na zanatski ribolov ili mali ribolov, ekstenzivnu akvakulturu i s njom povezane aktivnosti, stavljeni u drugi plan u usporedbi s podacima o ulovu, istovaru, tonažu itd.;

K.  budući da statistički podaci za EU i države članice o broju radnika u sektoru ribarstva, akvakulture i srodnim sektorima nisu potpuni, dovoljno usklađeni niti raščlanjeni prema pokazateljima da bi bilo moguće procijeniti doprinos žena u tim sektorima;

L.  budući da unatoč poslu koji obavljaju u sektoru ribarstva i akvakulture i unatoč njihovu velikom ekonomskom doprinosu, žene nemaju odgovarajuću socijalnu zaštitu i zaštitu radnika niti odgovarajući profesionalni i poslovni status;

M.  budući da žene u sektoru ribarstva trpe diskriminaciju u pogledu financija i za isti su posao manje plaćene nego muškarci;

N.  budući da posao žena u sektoru ribarstva često nije pravno priznat i socijalno zaštićen u skladu s rizicima i posljedicama po zdravlje, karakterističnim za te djelatnosti;

O.  budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva Komisiju i države članice u stavku 42. da donesu mjere za veće priznanje na pravnom i socijalnom području rada žena u sektoru ribarstva kako bi se osiguralo ženama koje rade puno ili skraćeno radno vrijeme u obiteljskim poduzećima ili pomažu svojim supružnicima doprinoseći tako osobnoj i obiteljskoj financijskoj održivosti da dobiju pravno priznanje ili socijalne povlastice koje su istovjetne onima koje imaju samozaposlene osobe, osobito primjenjujući Direktivu 2010/41/EU, te da im se osiguraju njihova socijalna i financijska prava, kao što je jednakost u pogledu plaće, naknade za nezaposlene u slučaju gubitka posla (privremeno ili konačno), pravo na mirovinu, ravnoteža između profesionalnog i obiteljskog života, pristup roditeljskom dopustu, pristup besplatnoj socijalnoj zaštiti i zdravstvenim uslugama, zaštiti sigurnosti i zdravlja na poslu te osiguranja kojima se pokrivaju rizici kojima se izlažu radeći na moru;

P.  budući da se u svojoj rezoluciji od 12. rujna 2012. Parlament izjašnjava u vezi s potrebom davanja većeg pravnog i socijalnog priznanja, odavanja većeg priznanja ulozi žena u sektoru ribarstva, davanja istih prava koja uživaju muškarci, davanja pravnog statusa i socijalnih povlastica koje imaju samozaposlene osobe supružnicima i životnim partnerima ribara koji doprinosi održavanju obiteljskog poduzeća;

1.  poziva Komisiju da pokrene specifičan statistički program za regije koje su ovisne o ribolovu, pridajući posebnu pozornost zanatskom obalnom ribolovu, tradicionalnim metodama ribolova i posebnim kanalima za stavljanje proizvoda na tržište te poslu i socijalnim i radnim uvjetima žena koje skupljaju školjkaše, koje izrađuju i krpaju mreže i radnicama koje se bave zanatskim ribolovom i povezanim djelatnostima s ciljem ocjene potreba koje su karakteristične za rad žena te poboljšanja socijalnog priznanja tih zvanja koja su izuzetno naporna;

2.  smatra da je potrebno poboljšati prikupljanje i analizu statističkih informacija u vezi sa zapošljavanjem u sektoru ribarstva raščlanjene prema spolu, vrsti aktivnosti i tipologiji ugovora (samozaposlena osoba, zaposlena osoba, na nepuno radno vrijeme, na puno radno vrijeme, povremeno zaposlena osoba) kako bi se mogao procijeniti doprinos žena u sektoru ribarstva i akvakulture;

3.  poziva Komisiju da se prikupljanje podataka raščlanjenih po spolu proširi na sektor izlova te da se uvedu novi pokazatelji, kao što su dob, razina obrazovanja i osposobljenosti te djelatnost supružnika ili partnera;

4.  smatra da je potrebno utvrditi jasne definicije u vezi sa statističkim pokazateljima koji se upotrebljavaju za prikupljanje podataka o radnika u sektoru ribarstva, akvakulture i srodnim sektorima; isto tako smatra da je potrebno oblikovati usklađeni skup statističkih pokazatelja na razini EU-a i poziva države članice da pravovremeno dostave sve podatke u skladu s tim pokazateljima;

5.  poziva Komisiju i Vijeće da priznaju na pravnoj i socijalnoj razini ulogu žena u sektoru ribarstva i akvakulture, kao i u održivom razvoju područja koja ovise o ribarstvu, s ciljem uklanjanja svih ekonomskih, administrativnih i socijalnih prepreka koje otežavaju zadovoljavanje uvjeta o jednakosti;

6.  poziva Komisiju i Vijeće da potaknu države članice da kao profesionalne bolesti reguliraju i priznaju ozljede zglobova, kralješnice ili reumatske bolesti do kojih dolazi zbog teških vremenskih uvjeta u kojima moraju raditi žene koje skupljaju školjkaše, izrađuju i krpaju mreže, prerađuju ribu, rade kao ribari, te ozljede do kojih dolazi zbog dizanja izuzetno teškog tereta;

7.  poziva Komisiju da prizna kako rad žena doprinosi poboljšanju sljedivosti ribljih proizvoda, što doprinosi obaviještenosti potrošača i osigurava više standarde i veću sigurnost u vezi s proizvodima s područja ribarstva i akvakulture te povećava ekonomske, gastronomske i turističke mogućnosti ribarskih područja;

8.  poziva na stvaranje (u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo i/ili drugih instrumenata) posebnih mehanizama potpore koji se mogu pokrenuti u izvanrednim stanjima (prirodne katastrofe) kao i financijskih mehanizama naknade za pomoć ribarima, ribaricama i njihovim obiteljima tijekom privremenih lovostaja, osobito u područjima gdje je ribarstvo jedini izvor prihoda;

9.  smatra da je potrebno poticati i financijski podržavati udruživanje žena pomoću nacionalnih i europskih ženskih mreža s ciljem povećanja vidljivosti žena u sektoru ribarstva, stvaranja društvene svijesti o doprinosu žena u ribarskoj djelatnosti, omogućavanja razmjene iskustava, te iznošenja potreba i zahtjeva žena, od razine lokalne vlasti do razine europskih tijela;

10.  potiče Komisiju i države članice da olakšaju pristup sredstvima za ženske organizacije u sektoru ribarstva, akvakulturi i srodnim sektorima, omogućavajući im da zamisli provedu u praksu, da učvrste svoje organizacijske strukture i stupe u kontakt s drugim ženskim organizacijama za razmjenu iskustva i dobrih praksi;

11.  smatra da je potrebno poticati i osnaživati učinkovito sudjelovanje žena u savjetodavnim tijelima i vijećima, tijelima za donošenje odluka, predstavničkim tijelima, regionalnim tijelima i stručnim udruženjima, jamčeći njihovo sudjelovanje u donošenju odluka u javnom, kao i privatnom sektoru pod uvjetima jednakim onima koji se odnose na muškarce;

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) za razdoblje 2013. – 2020.

12.  primjećuje da je samo jedna država članica iskoristila mogućnosti koje nudi četvrta os Europskog fonda za ribarstvo za financiranje projekata čiji su korisnici žene te poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje im EFPR nudi za:

13.  poziva države članice da olakšaju dobivanje povoljnog zajma kojim se omogućuje svladavanje konkretnih poteškoća na koje žene nailaze u vezi s financiranjem projekata koji su prikladni za uključivanje u nacionalne programe u okviru EFPR-a;

14.  poziva države članice da podupru ženske poduzetničke inicijative dodjeljujući povoljne mikrokredite i pružanjem odgovarajućih informacijama u vezi s mogućnostima financiranja;

15.  potiče države članice da poduzmu mjere za razvoj i modernizaciju lokalne infrastrukture, prošire gospodarske aktivnosti i poboljšaju kvalitetu života u ribarskim područjima, osobito u područjima koja u potpunosti ovise o ribarstvu kako bi se osigurao njihov održivi razvoj boreći se općenito protiv siromaštva, a posebno kad ono pogađa žene i djecu te nastojeći spriječiti nasilje protiv žena i nasilje u obitelji;

16.  ponavlja stajališta usvojena u okviru postupka u vezi s Obzorom 2020., Okvirnim programom za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.), o poticanju sudjelovanja žena u svim područjima istraživanja, projektima i znanstvenim disciplinama, osobito onih žena koje su se profesionalno posvetile istraživanju morskog okoliša;

17.  poziva države članice da

18.  budući da Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike traži u stavku 28. da se unutar Svjetske trgovinske organizacije EU založi za kažnjavanje zemalja koje provode diskriminaciju žena, i da u stavku 45. iste Rezolucije od Komisije zahtijeva da prilikom pregovora o ribarstvenim sporazumima osigura da obalna država namijeni neki osnovni dio iz potpore sektoru za razvoj priznanja, promicanja i diversifikacije uloge žena u sektoru ribarstva i da se osigura primjenu načela o jednakosti postupanja i mogućnosti za muškarce i žene, osobito u vezi s usavršavanjem i pristupom financijskim sredstvima i kreditima;

19.  poziva Komisiju da osigura da europska rodna dimenzija bude uključena i zajamčena u sporazumima o gospodarskom partnerstvu koji uključuju sektor ribarstva;

Osnovna uredba o zajedničkoj ribarstvenoj politici

20.  poziva države članice da nadziru ispunjavanje ciljeva nove zajedničke ribarstvene politike povezane s pristupom ribarskim resursima koja se temelji na transparentnim kriterijima ekološkog, socijalnog i ekonomskog karaktera, obuhvaćajući načela o jednakosti postupanja i mogućnostima za žene i muškarce;

21.  poziva države članice da priznaju pravni status žena u slučajevima privremenog prekida rada, uključujući razdoblja biološkog oporavka;

22.  poziva Komisiju i države članice da nadziru provedbu Direktive 2010/41/EU kako bi žene iz ribarstvenog sektora koje rade puno ili skraćeno radno vrijeme u obiteljskim poduzećima ili pomažući svojim supružnicima ili partnerima, doprinoseći na taj način vlastitoj i obiteljskoj financijskoj održivosti, kao i one koje se tim poslom uzdržavaju a ne pripadaju obiteljskoj zajednici, dobile pravno priznanje i socijalne povlastice istovjetne onima koje imaju samozaposlene osobe;

o
o   o

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 223, 15. 8. 2006., str. 1. (2) SL L 180, 15. 7. 2010., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0040. (4) SL C 353 E, 3.12.2013, str. 212. (5) OJ C 286 E, 23.11.2006, str. 519. (6) Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0460. (7) Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0461. (8) SL C 353 E, 3.12.2013, str. 104.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o pristojbama na privatno umnožavanje (2013/2114(INI))

P7_TA(2014)0179 A7-0114/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenih aspekata autorskih prava i srodnih prava na području informacijskog društva(1),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kolektivnom upravljanju autorskim i srodnim pravima i izdavanju dozvola važećih u više zemalja za internetsko korištenje glazbenim djelima na unutarnjem tržištu (COM(2012)0372) i priloženu ocjenu učinka,

–  uzimajući u obzir članke 4., 6., 114. i 118. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije, i to u predmetima C-467/08, Padawan protiv SGAE [2010] ECR I-10055od 21. listopada 2010., C-462/09, Stichting de Thuiskopie protiv Opus Supplies Deutschland GmbH i ostali [2011] ECR I-05331od 16. lipnja 2011., C-277/10 Martin Luksan protiv Petrusa van der Leta (još nije objavljena) od 9. veljače 2010., u spojenim predmetima C-457/11 i C-460/11, VG Wort protiv Kyocera Mita i ostali (još nije objavljena) od 27. lipnja 2013. i C-521/11, Austro Mechana protiv Amazona (još nije objavljena) od 11. srpnja 2013,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva. Ojačati kreativnost i inovacije kako bi se Europi omogućio gospodarski rast, kvalitetna radna mjesta te prvorazredni proizvodi i uslugeˮ (COM(2011)0287) od 24. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),

–  uzimajući u obzir preporuke Antónija Vitorina od 31. siječnja 2013. koje su rezultat postupka posredovanja o pristojbama na privatno umnožavanje i reprodukciju,

–  uzimajući u obzir radni dokument Odbora za pravna pitanja „Autorska prava u glazbenom i audiovizualnom sektoru”, odobren 29. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0114/2014),

A.  budući da kultura i stvaralaštvo predstavljaju temelj prošlog i sadašnjeg europskog identiteta i da će u budućnosti imati ključnu ulogu u gospodarskom i društvenom razvoju Europske unije;

B.  budući da su kultura i stvaralaštvo sastavnica digitalnog gospodarstva i da izražavanje visokokvalitetnog i svakodnevnog kulturnog sadržaja ovisi o jednakom pristupu digitalnom rastu Europe te da iz konzultacija proizlazi da europsko digitalno tržište još ne ispunjava očekivanja u pogledu učinkovite distribucije, pravedne naknade za stvaratelje i poštene i učinkovite raspodjele prihoda općenito u kulturnom sektoru te je za rješavanje tih problema potrebna akcija na razini EU-a;

C.  budući da digitalizacija ima ogroman učinak na način izražavanja, distribucije i razvoja kulturnih identiteta i budući da manje prepreke sudjelovanju i pojava novih distribucijskih kanala olakšavaju pristup kreativnim djelima i kulturi, poboljšavaju protok, otkrivanje i ponovno otkrivanje kulture i umjetničkog stvaralaštva u cijelom svijetu te otvaraju mogućnosti za stvaratelje i umjetnike te da se time iznimno povećavaju tržišne mogućnosti za nove usluge i poduzeća;

D.  budući da i u digitalnom dobu mora postojati pravo autora na zaštitu njegovog kreativnog djela i pravo na primjerenu naknadu;

E.  budući da je privatno digitalno umnožavanje, uvjetovano tehničkim napretkom, prijenosom na internet i u oblak, dobilo veliku gospodarsku važnost i budući da se postojećim sustavom pristojbi na privatno umnožavanje ne uzima dovoljno u obzir razvoj u digitalnom dobu; budući da trenutačno na tom području ne postoji alternativni model koji vlasnicima prava jamči prikladnu naknadu i istodobno omogućuje privatno umnožavanje; budući da je ipak potrebno provesti raspravu u cilju ažuriranja mehanizma za privatno umnožavanje kako bi on bio učinkovitiji i kako bi se njime u većoj mjeri poštovao tehnološki napredak;

F.  budući da se Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o kolektivnom upravljanju autorskim i srodnim pravima te izdavanju dozvola važećih u više zemalja za internetsko korištenje glazbenim djelima na unutarnjem tržištu, koju su Parlament i Vijeće usvojili 4. veljače 2014., potkrepljuje činjenica da upravljanje autorskim pravima iziskuje poseban naglasak na transparentnosti tijekova naplaćenih i podijeljenih novčanih naknada koje društva za kolektivno upravljanje isplaćuju nositeljima prava, uključujući za privatno umnožavanje;

G.  budući da se Direktivom 2001/29/EZ ovlašćuje države članice na izuzeće ili ograničenje prava reprodukcije određenih vrsta reprodukcije zvučnih, vizualnih i audiovizualnih proizvoda za privatno korištenje uz pravednu naknadu te potrošačima u državi u kojoj je to ograničenje na snazi dozvoljava slobodno umnožavanje glazbenih i audiovizualnih sadržaja s jednog multimedijskog nosača ili materijala na drugi koliko god žele, bez traženja dozvole vlasnika prava u slučaju da se radi o upotrebi u privatne svrhe; budući da se pristojbe moraju izračunavati na osnovi moguće povrede interesa vlasnika prava činom dotičnog privatnog umnožavanja;

H.  budući da se, prema procjeni Komisije, ukupni iznos pristojbi na privatno umnožavanje naplaćenih u 23 od 28 država članica više nego utrostručio od stupanja na snagu Direktive 2001/29/EZ te da danas iznosi preko 600 milijuna EUR i budući da time predstavlja znatan iznos za umjetnike;

I.  budući da te pristojbe, čiji se ukupni iznos procjenjuje na 1000 milijardi EUR, predstavljaju tek neznatan udio u prometu koji ostvare proizvođači i uvoznici tradicionalnih i digitalnih nosača i materijala za snimanje;

J.  budući da brojni mobilni priključni uređaji imaju teoretski mogućnost umnožavanja za privatnu upotrebu, ali da se ti priključni uređaji doduše ne upotrebljavaju u tu svrhu; stoga zahtijeva dugoročno vođenje rasprava radi pronalaska učinkovitijeg i suvremenijeg modela koji se možda ne temelji na paušalnoj naknadi za uređaje;

K.  budući da usporedba između cijena materijala koji prodaje država koja primjenjuje pristojbu i zemlje koja je ne primjenjuje jasno pokazuje da pristojbe na privatno umnožavanje nemaju znatan utjecaj na cijenu proizvoda;

L.  uzimajući u obzir brojne tužbe koje su proizvođači i uvoznici tradicionalnih i digitalnih nosača i materijala za snimanje pokrenuli od stupanja na snagu Direktive 2001/29/EZ, i na nacionalnoj i na europskoj razini;

M.  budući da se Direktivom 2001/29/EZ i sudskom praksom Suda Europske unije države članice ne obvezuje na izravno plaćanje vlasnicima prava ukupne pristojbe na privatno umnožavanje i budući da države članice imaju široke diskrecijske ovlasti za odluku o tome da se jedan dio te naknade isplati neizravno;

N.  budući da potrošači plaćaju pristojbu za privatno umnožavanje prilikom kupovine nosača ili usluge snimanja i pohrane i budući da na toj osnovi potrošači imaju pravo znati da pristojba postoji te koliki je njezin iznos; budući da bi iznos pristojbe za privatno umnožavanje trebao odražavati stvarno korištenje te opreme i usluga u svrhu privatnog umnožavanja zvučnih, vizualnih i zvučnovizualnih sadržaja;

O.  budući da cijena nosača i materijala ne varira u odnosu na iznose pristojbe na privatno umnožavanje koji se primjenjuju u Uniji i budući da je slučaj iz Španjolske pokazao da ukidanje naknade na privatno umnožavanje 2012. nije imalo nikakav učinak na cijene nosača i materijala;

P.  budući da se različiti modeli i naplaćeni iznosi pristojbi na privatno umnožavanje međusobno razlikuju, između ostalog u pogledu na učinak na potrošače i jedinstveno tržište; budući da treba uspostaviti europski okvir kako bi se osigurala visoka razina transparentnosti za nositelje prava, proizvođače i uvoznike opreme, potrošače, kao i pružatelje usluga u cijeloj Uniji i budući da bi se u cilju zadržavanja ravnoteže sustava u digitalnom dobu i na jedinstvenom tržištu trebalo modernizirati mehanizme pristojbi u mnogim državama članicama i uspostaviti europski okvir kojim će jamčiti primjena istovjetnih uvjeta na vlasnike prava, potrošače, proizvođače i uvoznike opreme kao i davatelje usluga u cijeloj Uniji;

Q.  budući da mehanizmi oslobađanja i povrata novca za profesionalno korištenje u državama članicama moraju biti učinkoviti; budući da su u nekim državama članicama ti mehanizmi nužni i budući da se sudske odluke donesene u nekim od država članica ne provode uvijek;

R.  budući da je u okviru prodaje i pristupa djelima na internetu praksa izdavanja dozvola dopuna sustavu pristojbi za privatno umnožavanje ;

S.  budući da se posebno na području digitalizacije klasični model umnožavanja zamjenjuje takozvanim streaming modelom, kojim se kopije djela zaštićenog autorskim pravima ne pohranjuju na priključni uređaj korisnika i budući da bi zbog toga u tim slučajevima prednost trebali imati modeli izdavanja dozvola;

Dobar sustav koji treba modernizirati i uskladiti

1.  ukazuje na to da kulturni sektor osigurava 5 milijuna radnih mjesta i 2,6 % BDP-a EU-a, da je jedan od glavnih pokretača europskog rasta, kao i izvor novih radnih mjesta koja se ne mogu delokalizirati, da potiče inovacije i predstavlja učinkovit način borbe protiv trenutne recesije;

2.  podsjeća da bi se zakonom o autorskom pravu trebalo uravnotežiti interese, između ostalog, stvaratelja i potrošača; u tom smislu smatra da bi svi europski potrošači trebali imati pravo na privatno umnožavanje zakonito pribavljenog sadržaja;

3.  stoga poziva Komisiju da predstavi zakonski prijedlog revizije Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskih prava i srodnih prava u području informacijskog društva, uključujući odredbu o potpunom usklađivanju iznimaka i ograničenja u vezi s, između ostalog, privatnim umnožavanjem;

4.  naglašava da sadašnji fragmentirani sustav autorskih prava treba preoblikovati kako bi se olakšao pristup kulturnom i kreativnom sadržaju te povećao njegov (globalni) optjecaj i to na način da se umjetnicima, stvarateljima, potrošačima, poduzećima i publici omogući da imaju korist od digitalnog razvoja, novih kanala distribucije, novih poslovnih modela i mogućnosti koje oni nude, posebno u vrijeme proračunske štednje;

5.  primjećuje da pristojbe na privatno umnožavanje trenutačno predstavljaju znatan izvor prihoda koji ima različitu važnost za različite kategorije vlasnika prava i čija se važnost bitno razlikuje među državama članicama;

6.  vjeruje da je sustav privatnog umnožavanja dobar sustav koji osigurava ravnotežu između izuzeća kojim se dopušta umnožavanje za privatnu upotrebu i prava na pravednu naknadu vlasnicima prava te da ga iz tog razloga treba zadržati, posebno u slučajevima kada vlasnici prava nisu u položaju izravno izdati dozvolu za reprodukciju na više uređaja; smatra da kratkoročno gledano ne postoji alternativa tom uravnoteženom sustavu; međutim, ističe da se dugoročno moraju voditi rasprave kako bi se u svjetlu digitalnog i tržišnog razvoja kontinuirano ocjenjivao sustav umnožavanja za privatnu upotrebu i ponašanje korisnika te kako bi se, ako je to moguće, istražile alternative koje ispunjavaju cilj postizanja ravnoteže između izuzeća kojim se korisnicima dopušta umnožavanje i naknada za vlasnike prava;

7.  podcrtava da velike razlike u naplati naknada među nacionalnim sustavima, posebice što se tiče vrsta proizvoda na koje se plaćaju pristojbe te visina tih pristojbi mogu imati učinak distorzije na konkurenciju i mogućnost „forum shoppingaˮ(traženje najpovoljnijeg sudskog sustava) na unutarnjem tržištu;

8.  poziva države članice i Komisiju da prouči važne elemente privatnog umnožavanja, pojam „pravedne naknade”, koja trenutačno nije jasno utvrđena Direktivom 2001/29/EZ, pojam „štete” koju autor trpi zbog reprodukcije njegova djela bez njegova dopuštenja u svrhu privatnog korištenja, a posebno opću definiciju tih pojmova; poziva Komisiju da ujednači kriterije u pogledu proizvoda na koje se plaća pristojba te da uspostavi opće uvjete za modalitete pregovora oko cjenika za privatno umnožavanje kako bi se uveo transparentan, pravedan i ujednačen sustav za potrošače i stvaratelje;

Za jedinstveno ubiranje sredstava, bolju prepoznatljivost kod potrošača i učinkovitiji povrat sredstava

9.   smatra da bi se pristojba na privatno umnožavanje trebala primjenjivati na sve materijale te za privatno umnožavanje i kapacitete pohrane u slučajevima kada se činom privatnog umnožavanja stvaratelju nanosi šteta;

10.  naglašava da bi trebalo jasno definirati pojam privatnih kopija za sve materijale i da bi korisnici trebali biti u mogućnosti pristupiti sadržaju zaštićenom autorskim pravom na svim nosačima na temelju jedne uplate; poziva na poštovanje dogovora koji su već na snazi u državama članicama, kao što su iznimke i izuzeća za pristojbe i na njihovo usporedno primjenjivanje na tržištu;

11.  smatra da se pristojba na privatno umnožavanje treba naplaćivati na razini proizvođača ili uvoznika; primjećuje da bi prijenos naplate pristojbe na razinu prodavača na malo predstavljao prevelik administrativni teret za mala i srednja distribucijska poduzeća i za organizacije za kolektivno upravljanje autorskim pravima;

12.  u slučaju prekograničnih transakcija preporuča da se pristojbe na privatno umnožavanje prikupljaju u državi članici u kojoj krajnji korisnik koji je kupio proizvod boravi, u skladu s gore navedenom presudom u predmetu C-462/09 (Opus);

13.  stoga smatra da bi, u cilju isključivanja mogućnosti dvostrukog plaćanja pristojbe prilikom prekograničnih transakcija, pristojbe na privatno umnožavanje za isti proizvod trebala prikupljati organizacija za kolektivno upravljanje u državi članici i da bi pristojbe koje su pogrešno uplaćene u državi članici koja nije država krajnjeg korisnika trebale biti vraćene;

14.  zauzima stajalište da bi države članice u kojima se pristojbe naplaćuju ili ubiru trebale pojednostaviti i uskladiti iznose pristojbi;

15.  zahtijeva od država članica da pojednostave postupak utvrđivanja pristojbi sa svim zainteresiranim stranama na pravedan način, kako bi se zajamčila objektivnost;

16.  naglašava važnost veće prepoznatljivosti za potrošače uloge sustava privatnog umnožavanja u pogledu financiranja umjetnika i širenja kulture; zagovara države članice i vlasnike prava da pokrenu „pozitivneˮ kampanje o dobrim stranama pristojbe na privatno umnožavanje;

17.  smatra da potrošači moraju biti upoznati o visini pristojbi koje plaćaju, o njihovoj svrsi i uporabi; stoga zagovara Komisiju i države članice da u dogovoru s proizvođačima, uvoznicima, trgovcima na malo i udruženjima potrošača osiguraju da su ti podaci jasni i dostupni potrošačima;

18.  zagovara države članice da usvoje transparentna pravila o izuzeću u profesionalne svrhe kako bi se osiguralo njihovo izuzimanje, također u praksi, od pristojbi na privatno umnožavanje u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije;

19.  poziva države članice da osiguraju da se pristojbe na privatno umnožavanje nikada ne plaćaju kada se dotični nosači koriste u profesionalne svrhe te da se različiti sustavi za povrat uplaćenih pristojbi za profesionalne korisnike zamijene sa sustavima koji jamče da ti korisnici nisu obvezni platiti tu pristojbu;

Transparentnost u dodjeli sredstava

20.  pozdravlja prijedlog Direktive o kolektivnom upravljanju autorskim pravima i srodnim pravima, koji su nedavno usvojili Parlament i Vijeće i kojim se poziva na veću transparentnost tijekova naplaćenih novčanih naknada, koje društva za kolektivno upravljanje dodjeljuju i isplaćuju nositeljima prava, osobito u vidu objave godišnjeg izvješća o transparentnosti, koje sadrži poseban dio o korištenju novčanih iznosa zaračunatih za društvene i kulturne potrebe;

21.  zagovara države članice da osiguraju veću transparentnost u pogledu osiguravanja sredstava dobivenih od pristojbi na privatno umnožavanje;

22.  zahtijeva od država članica da barem 25 % sredstava od pristojbi na privatno umnožavanje upotrijebi kao pomoć za kreativnost i umjetničke izvedbe i njihovo stvaranje;

23.  poziva države članice da objave izvješća o tim sredstvima u otvorenom obliku s razumljivim podacima;

24.  zagovara organizatore kulturnih manifestacija i umjetničkih izvedbi kojima se dodjeljuju sredstva od pristojbi na privatno umnožavanje da dodatnim oglašavanjem podignu razinu svijesti svoje ciljane publike o tim subvencijama;

Tehničke mjere zaštite

25.  ukazuje na to da izuzeće za privatno umnožavanje građanima pruža pravo na slobodno umnožavanje njihovog glazbenog i audiovizualnog materijala s jednog multimedijskog nosača ili materijala na drugi bez traženja dozvole od nositelja prava, ako je riječ o upotrebi u privatne svrhe;

26.  naglašava da se posebno u vrijeme digitalizacije treba dopustiti upotreba tehničkih zaštitnih mjera kojima se ponovno uspostavlja ravnotežu između slobode umnožavanja u sustavu privatnog umnožavanja i ekskluzivnih prava umnožavanja;

27.  ističe da tehničkim mjerama zaštite ne bi smjelo sprečavati potrošače u umnožavanju, kao ni pravednu naknadu vlasnicima prava na osnovu privatnog umnožavanja;

Dozvole

28.  primjećuje da se usprkos tome što u određenoj mjeri postoji pristup djelima na internetu i dalje preuzimaju i pohranjuju sadržaji s interneta te koristi privatno umnožavanje; smatra da je stoga u internetskom okružju i dalje važan sustav pristojbi na privatno umnožavanje; međutim, ističe da bi, ako umnožavanje na nosačima ili uređajima djela zaštićenog autorskim pravom nije dopušteno, prednost uvijek trebali imati modeli izdavanja dozvola koji pogoduju svim vlasnicima prava;

29.  stoga naglašava da bi se izuzeća u vezi s privatnim umnožavanjem trebala primjenjivati na određene usluge na internetu, uključujući određene usluge računalstva u oblaku;

Novi poslovni modeli u digitalnom okružju

30.  od Komisije zahtijeva da procijeni učinak usluga računalstva u oblaku na režim privatnog umnožavanja jer te usluge daju mogućnost umnožavanja i pohrane za privatnu upotrebu, kako bi se odredilo treba li i ako treba kako evidentirati privatno umnožavanje zaštićenih djela u mehanizmima kompenzacije;

o
o   o

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 167, 22.6.2001., str. 10.