Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani (COM(2008)0040),

–  uzimajući u obzir izvješće o prehrani UNESCO-a iz 2002.,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije pod naslovom „Food and Nutrition Policy for Schools” („Hrana i prehrambena politika za škole”),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 30. svibnja 2007. pod naslovom „Europska strategija u vezi sa zdravstvenim problemima povezanima s prehranom, prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću” (COM(2007)0279),

–  uzimajući u obzir zaključke europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije o prehrani i nezaraznim bolestima u okviru strategije Zdravlje 2020. održane u Beču 4. i 5. srpnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine od 17. listopada 2003.,

–  uzimajući u obzir upis mediteranske prehrane na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a 16. studenog 2010. i 4. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir upis francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a (odluka 5.COM 6.14),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0127/2014),

Obrazovni aspekti

A.  budući da su sadašnje i buduće zdravstveno stanje i blagostanje stanovništva uvjetovani načinom prehrane i okolišem pa samim time i vrstom poljoprivredne djelatnosti, ribolova i uzgoja životinja;

B.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj globalnoj inicijativi za zdravlje u školama smatra da su obrazovni centri značajan prostor za usvajanje teorijskih i praktičnih znanja o zdravlju, nutricionizmu, prehrani i gastronomiji;

C.  budući da loša prehrana može imati ozbiljne posljedice; budući da su europski ministri zdravlja tijekom europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije u srpnju 2013. pozvali na usklađeno djelovanje „u borbi protiv pretilosti i lošeg načina prehrane” – uzroka epidemije nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes ili rak;

D.  budući da stereotipno poimanje tijela i hrane koje prevladava u društvu može dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije; budući da je zbog toga važno otvoreno razgovarati o tim pitanjima, posebno s adolescentima;

E.  budući da je prema podacima Europskog vijeća za informiranje o prehrani (EUFIC) gotovo 33 milijuna osoba u Europi 2006. godine bilo podložno riziku malnutricije; budući da se situacija od početka krize još pogoršala;

F.  budući da je djetinjstvo ključno razdoblje za usađivanje zdravih navika i stjecanje znanja potrebnog za vođenje zdravog života te da je škola jedno od mjesta gdje se mogu provoditi djelotvorne aktivnosti za dugoročno oblikovanje zdravog ponašanja budućih generacija;

G.  budući da obrazovni centri raspolažu prostorom i infrastrukturom koji mogu doprinijeti poznavanju i pripremi namirnica, kao i pomoći u usađivanju prehrambenih navika koje zajedno s umjerenom i redovitom fizičkom aktivnošću mogu stvoriti osnovu za zdrav način života;

H.  budući da su informiranje, obrazovanje i podizanje svijesti dio strategije EU-a za potporu državama članicama u smanjenju štetnih posljedica uzrokovanih alkoholom (COM(2006)0625) i da se tom strategijom prepoznaju odgovarajući obrasci potrošnje; budući da je Vijeće 5. lipnja 2001. objavilo preporuku o potrošnji alkohola kod mladih, osobito djece i adolescenata, u kojoj se potiče obrazovanje s višesektorskim pristupom;

I.  budući da je na sastanku Mreže europskih zaklada za prehranu (European Nutrition Foundations, ENF) o „Prehrani u školama u Europi: uloga zaklada” prepoznata potreba za uvrštenjem prehrane, u njezinom dvostrukom nutricionističkom i gastronomskom smislu, u školski plan i program i jednoglasno odlučeno da se taj zaključak prenese tijelima kao što su Europski parlament i Komisija;

J.  budući da je više država putem svojih različitih institucija potaknulo priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, što podrazumijeva promicanje i uspostavljanje obrazaca ponašanja koji jamče zdrav način života zahvaljujući holističkom pristupu koji uzima u obzir obrazovne, prehrambene, školske, obiteljske, nutricionističke, teritorijalne i pejzažne aspekte itd.;

K.  budući da mediteranska prehrana čini uravnoteženu i zdravu kombinaciju prehrambenih navika i načina života koji su izravno povezani sa sprečavanjem kroničnih bolesti i promicanjem zdravlja i u školskom i u obiteljskom okruženju;

L.  budući da je cilj europskih programa „Food at Schools” („Hrana u školama”) osigurati da hrana koja se poslužuje u školskim kantinama sadrži sve potrebno za uravnoteženu i kvalitetnu ishranu; budući da obrazovanje u najširem smislu, uključujući obrazovanje o hrani, kod školske djece učvršćuje ideju zdravog života koji se temelji na uravnoteženoj ishrani;

M.  budući da ozbiljno obrazovanje o prehrani oblikuje svijest građana i u pogledu uzajamnog odnosa između namirnica, održive prehrane i zdravstvenog stanja planeta;

N.  budući da u brojnim slučajevima porast cijena u školskim i ostalim kantinama određenom broju kućanstava, posebno djeci, onemogućuje pristup uravnoteženoj i kvalitetnoj ishrani;

O.  budući da mediji i reklame utječu na obrasce potrošnje građana;

P.  budući da je za stjecanje točnog znanja o korištenim proizvodima i njihovoj prirodnoj kvaliteti i okusu važno, u pogledu sastava i podrijetla proizvoda, razviti sustave primjerenog označavanja razumljivog svim potrošačima;

Q.  budući da je stručno usavršavanje radnika u gastronomskom sektoru dio prijenosa znanja, vrednovanja, trajnosti i razvoja europske gastronomije;

Kulturni aspekti

R.  budući da je gastronomija skup znanja, iskustava, umijeća i obrta koji čine zdravu i ugodnu prehranu;

S.  budući da je gastronomija dio našeg identiteta i ključan čimbenik europske kulturne baštine i kulturne baštine država članica;

T.  budući da u pogledu prehrambenih poljoprivrednih proizvoda Europska unija potiče prepoznavanje, obranu i međunarodnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla, oznaka izvornosti i tradicionalnih specijaliteta;

U.  budući da gastronomija nije samo elitno umijeće brižljivog pripremanja hrane, već i odraz prepoznavanja vrijednosti sirovih sastojaka koje rabi, njihove kvalitete i potrebe za izvrsnošću u svim fazama pripreme namirnica, a to je koncept koji podrazumijeva poštovanje životinja i prirode;

V.  budući da je gastronomija usko povezana s poljoprivredom različitih europskih regija i s njihovim lokalnim proizvodima;

W.  budući da je važno očuvati obrede i običaje povezane s, primjerice, lokalnom i regionalnom gastronomijom te poticati razvoj europske gastronomije;

X.  budući da je gastronomija jedan od najvažnijih načina kulturnog izražavanja ljudskih bića i da se pod tim pojmom ne treba misliti isključivo na tzv. „visoku kuhinju”, nego na sve kulinarske običaje različitih regija i društvenih slojeva, uključujući one povezane s tradicionalnom lokalnom kuhinjom;

Y.  budući da je opstanak tipične kuhinje koja je dio našeg kulinarskog i kulturnog naslijeđa često ugrožen najezdom standardizirane hrane;

Z.  budući da kvaliteta, ugled i raznolikost europske gastronomije iziskuju kvalitetnu i kvantitativno dostatnu proizvodnju prehrambenih namirnica u Europi;

AA.  budući da se gastronomija sastoji od različitih aspekata prehrane i da su njezina tri temeljna stupa zdravlje, prehrambene navike i užitak; budući da je umijeće pripremanja i serviranja hrane u brojnim državama nositelj srdačnih odnosa i važan trenutak u društvenom životu; budući da je gastronomska kultura sastavni dio kulturnih razmjena i kulturnog dijeljenja; budući da ona ima pozitivan utjecaj i na društvene i obiteljske odnose;

AB.  budući da je priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a važno jer tu prehranu smatra skupom znanja, vještina, praksi, rituala, običaja i simbola povezanih s poljoprivrednim usjevima, ribarstvom i uzgojem životinja, kao i s načinom konzerviranja, prerade, pripreme, dijeljenja i konzumacije hrane;

AC.  budući da su prehrambene navike europskog stanovništva bogato sociokulturno naslijeđe koje je naša obveza prenositi s koljena na koljeno te da su škole, zajedno s obiteljima, prikladno mjesto za stjecanje tih znanja;

AD.  budući da gastronomija postaje jedan od glavnih čimbenika turizma te da spoj turizma, gastronomije i prehrane ima vrlo pozitivan učinak na turističku promociju;

AE.  budući da je nadolazećim generacijama važno prenijeti gastronomska bogatstva njihove regije i, općenito, europske gastronomije;

AF.  budući da gastronomija doprinosi promicanju baštine različitih regija;

AG.  budući da je ključno promicati lokalne i regionalne proizvode kako bismo, s jedne strane, očuvali gastronomsku baštinu, a s druge jamčili pravednu plaću proizvođačima te što širu dostupnost tih proizvoda;

AH.  budući da je gastronomija izvor kulturnog, ali i gospodarskog bogatstva regija Europske unije;

AI.  budući da je europska baština sastavljena od niza materijalnih i nematerijalnih elemenata i da, u slučaju gastronomije i hrane, baštinu također čine mjesto i pejzaž iz kojeg proizlaze proizvodi za potrošnju;

AJ.  budući da su trajnost, raznolikost i kulturno bogatstvo europske gastronomije utemeljeni na kvalitetnoj lokalnoj proizvodnji;

Obrazovni aspekti

1.  poziva države članice da u obrazovni i školski plan i program od najranijeg djetinjstva uvrste poznavanje i osjetilne doživljaje hrane, zdrave prehrane i prehrambenih navika, uključujući povijesne, zemljopisne i kulturne, ali i iskustvene aspekte, što će doprinijeti poboljšanju zdravstvenog stanja i blagostanja stanovništva, kvalitete hrane i očuvanju okoliša; pozdravlja uvođenje, u nekim državama članicama, gastronomskog obrazovanja u školama, posebno u suradnji s poznatim glavnim kuharima; ističe važnost kombiniranja obrazovanja o zdravim prehrambenim navikama i borbe protiv stereotipa koji mogu dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije;

2.  jednako tako ističe važnost provedbe preporuka Svjetske zdravstvene organizacije o borbi protiv pretilosti i loše ishrane; zabrinut zbog postojećeg problema malnutricije u Europi i njezina porasta od početka krize, poziva države članice da svima omoguće zdravu prehranu, na primjer osiguravajući kvalitetne i javnosti dostupne školske ili općinske kantine;

3.  naglašava potrebu da se u školski kurikulum također uključe informacije o gastronomskoj kulturi (posebno lokalnoj), postupcima pripreme, proizvodnji, čuvanju i dijeljenju namirnica, njihovu sociokulturnom utjecaju i pravima potrošača; poziva države članice da u svoje pedagoške programe uključe radionice usmjerene na razvoj osjetila, posebno okusa, koje kombiniraju podatke o hranjivim vrijednostima namirnica s podacima o regionalnoj i nacionalnoj gastronomskoj baštini;

4.  podsjeća da je u nekim europskim zemljama prehrana već uvrštena u školski kurikulum, a da u drugima nije obvezna, nego se poučava na različite načine poput programa lokalnih vlasti ili privatnih tijela;

5.  ponavlja potrebu da se u školama provodi edukacija o prehrani i dobroj, zdravoj i ugodnoj prehrani;

6.  naglašava da bi trebalo pojačati sportske i fizičke aktivnosti u osnovnim i srednjim školama diljem Europske unije;

7.  podsjeća da dobra prehrana kod djece poboljšava njihovo blagostanje i povećava sposobnost učenja, a također jača njihovu otpornost i pomaže zdravom razvoju;

8.  naglašava da prehrambene navike stečene tijekom djetinjstva mogu utjecati na ukus i izbor namirnica – kao i načine pripremanja i konzumacije hrane – u odrasloj dobi; da je djetinjstvo stoga ključno razdoblje za formiranje ukusa, a škola idealna mogućnost da se učenicima otkrije raznolikost proizvoda i gastronomija;

9.  smatra da treba ponuditi programe s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o posljedicama neprimjerene konzumacije alkoholnih pića, te poticanja ispravnih i pametnih obrazaca konzumacije zahvaljujući znanju o posebnim značajkama vina, njegovim oznakama zemljopisnog podrijetla, sortama grožđa, postupcima proizvodnje i značenju tradicionalnih pojmova;

10.  traži od Komisije da potakne projekte koji podrazumijevaju razmjenu informacija i prakse u području prehrane, hrane i gastronomije, na primjer u okviru programske cjeline Comenius (školsko obrazovanje) programa Erasmus+; osim toga, poziva Europsku uniju i njezine države članice da potiču međukulturnu razmjenu u sektorima povezanim s ugostiteljstvom, hranom i gastronomijom i iskoriste prednosti koje pruža program Erasmus+ za visokokvalitetno obrazovanje, mobilnost i održavanje praksi za studente i profesionalce;

11.  ističe da bi obrazovanje u području prehrane i gastronomije, uključujući zaštitu prirode i okoliša, trebalo uključivati sudjelovanje obitelji, učitelja, obrazovne zajednice, kanala informiranja i svih profesionalaca koji se bave obrazovanjem;

12.  ističe koliko su informacijske i komunikacijske tehnologije korisne u učenju kao dobar alat obrazovanja; potiče stvaranje interaktivnih platformi s ciljem olakšavanja pristupa europskoj, nacionalnoj i regionalnoj gastronomskoj baštini te njezina širenja kako bi se potaklo očuvanje i prijenos tradicionalnih znanja među profesionalcima, obrtnicima i građanima;

13.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre stroži nadzor sadržaja i reklama koji se tiču prehrambenih proizvoda, posebno iz perspektive prehrane;

14.  podsjeća države članice da osiguraju da svaka reklama ili sponzoriranje nezdrave hrane u školama budu zabranjeni;

15.  traži od država članica da osiguraju pravilno obrazovanje profesora, u suradnji s nutricionistima i liječnicima, kako bi oni potom mogli pravilno poučavati znanost o prehrani u školama i na fakultetima; ističe da su prehrana i okoliš međusobno ovisni i stoga poziva i na ažuriranje znanja o prirodnom okolišu;

16.  poziva Komisiju i Vijeće da razmotre sustave stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije; potiče države članice na promicanje tih stručnih osposobljavanja; naglašava koliko je važno da programi navedenih stručnih osposobljavanja obuhvaćaju lokalnu i europsku gastronomiju, raznolikost proizvoda, postupke pripreme, proizvodnje, čuvanja i distribucije namirnica;

17.  naglašava važnost da programi stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije posebnu pažnju posvete domaćim, lokalnim i raznovrsnim proizvodima;

18.  traži od država članica da preko obrazovanja razmjenjuju znanje i dobru praksu kad je riječ o aktivnostima povezanima s gastronomijom, te da podupiru poznavanje gastronomije u različitim regijama; također poziva na razmjenu najbolje prakse ili na razmatranje skraćivanja prehrambenog lanca dajući prednost lokalnim sezonskim proizvodima;

19.  skreće pozornost na potrebu korištenja programima koji se financiraju u okviru zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2014. do 2020. godine radi promicanja zdrave prehrane u školama;

20.  podsjeća da je priznavanjem mediteranske prehrane i francuskog gastronomskog objeda kao nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a potaknuto osnivanje institucija i tijela koji potiču znanje, primjenu i obrazovanje u području vrijednosti i običaja uravnotežene i zdrave prehrane;

Kulturni aspekti

21.  naglašava potrebu za stvaranjem svijesti o raznolikosti i kvaliteti regija, pejzaža i proizvoda koji su temelj europske gastronomije, koja je dio naše kulturne baštine i čini jedinstven i međunarodno priznat način života; naglašava da to katkad iziskuje poštovanje lokalnih običaja;

22.  ističe da je gastronomija jedan od načina poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta u nizu gospodarskih sektora kao što su restoranska, turistička, poljoprivredno-prehrambena i istraživačka industrija; napominje da gastronomija također može razviti izoštren osjećaj za zaštitu prirode i okoliša koji jamči da hrana ima izvorni okus i da bude manje obrađena, s manje aditiva ili konzervansa;

23.  naglašava značaj gastronomije za promicanje uslužnog sektora diljem Europe i obrnuto;

24.  priznaje ulogu vještih i nadarenih kuhara u očuvanju i izvozu naše gastronomske baštine te važnost očuvanja kulinarskog stručnog znanja kao ključnog čimbenika kojim se osigurava dodana vrijednost u obrazovnom i gospodarskom smislu;

25.  pozdravlja inicijative namijenjene promicanju europske gastronomske baštine, kao što su lokalni i regionalni gastronomski sajmovi i festivali, koji jačaju koncept bliskosti kao elementa poštovanja okoline i našeg okruženja te koji jamče veće povjerenje potrošača; potiče uključivanje europske dimenzije u te inicijative;

26.  pozdravlja tri programa Europske unije o oznakama zemljopisnog podrijetla i tradicionalnim specijalitetima poznatima kao zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i garantirano tradicionalni specijaliteti, a koji povećavaju vrijednost europskih poljoprivrednih proizvoda na razini EU-a i na međunarodnoj razini; poziva države članice i regije na razvijanje ZOI-ja, posebno zajedničkih ZOI-ja za proizvode iste vrste podrijetlom iz prekograničnih zemljopisnih područja;

27.  pozdravlja inicijative kao što je „slow food” („spora hrana”), koje pomažu u tome da svi ljudi nauče cijeniti društvenu i kulturnu važnost hrane, kao i inicijativu „wine in moderation” („umjerena konzumacija vina”), koja promiče način života i konzumaciju alkohola koji se poistovjećuje s umjerenošću;

28.  isto tako naglašava ulogu koju u učenju i širenju gastronomske baštine imaju gastronomske akademije, Europski savez zaklada za prehranu i Međunarodna gastronomska akademija kojoj je sjedište u Parizu;

29.  poziva države članice da u okviru kulturnog i gospodarskog razvoja regija osmisle i provedu politike namijenjene kvalitativnom i kvantitativnom poboljšanju gastronomske industrije kao takve, ali i u pogledu njezina doprinosa turističkoj ponudi;

30.  naglašava činjenicu da je gastronomija važna izvozna stavka EU-a i pojedinačnih država članica;

31.  poziva države članice da podupru inicijative povezane sa seoskim turizmom koje razvijaju poznavanje kulturne i pejzažne baštine, pružaju regionalnu potporu i potiču ruralni razvoj;

32.  poziva države članice i Komisiju da razviju kulturne aspekte gastronomije te promiču prehrambene navike kojima je cilj očuvanje zdravlja potrošača te razmjena i dijeljenje kultura i promicanje regija, ali koje istovremeno održavaju užitak povezan s hranom, srdačnim odnosima i društvenošću;

33.  poziva države članice na međusobnu suradnju i potporu inicijativama namijenjenima održavanju visoke kvalitete, raznolikosti, raznovrsnosti i jedinstvenosti lokalnih, regionalnih i nacionalnih tradicionalnih proizvoda s ciljem borbe protiv homogenizacije koja bi dugoročno dovela do osiromašenja europske gastronomske baštine;

34.  potiče Komisiju, Vijeće i države članice da u svoja razmatranja o prehrambenim politikama uključe važnost davanja podrške održivoj, raznovrsnoj, kvalitetnoj i količinski dostatnoj europskoj prehrambenoj proizvodnji kako bi se podržala europska kulinarska raznolikost;

35.  poziva Komisiju i države članice da osnaže mjere za priznavanje i označavanje europske prehrambene proizvodnje kako bi se povećala vrijednost tih proizvoda, osigurala bolja informiranost potrošača i zaštitila raznolikost europske gastronomije;

36.  naglašava da je važno priznati i povećati vrijednost visokokvalitetnih gastronomskih proizvoda; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre uvođenje obavijesti ugostitelja za potrošače o jelima pripremljenima na licu mjesta od sirovih proizvoda;

37.  potiče Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre utjecaje zakona koje donose na kapacitete, raznolikost i kvalitetu prehrambene proizvodnje u Europskoj uniji i da poduzmu mjere za borbu protiv krivotvorenja proizvoda;

38.  podržava inicijative koje bi države članice i njihove regije mogle razviti s ciljem promocije i očuvanja svih teritorija, krajolika i proizvoda koji čine njihovu lokalnu gastronomsku baštinu; poziva regije da u školskim i ostalim kantinama prednost daju lokalnoj i dijetalnoj gastronomiji povezanoj s lokalnim proizvođačima kako bi očuvale i vrednovale regionalnu gastronomsku baštinu, dale poticaj lokalnoj poljoprivredi i ojačale kratke lance opskrbe;

39.  poziva države članice da poduzmu mjere za očuvanje europske baštine povezane s gastronomijom kao što je, primjerice, zaštita arhitektonske baštine tradicionalnih tržnica za prodaju prehrambenih proizvoda, vinarija i ostalih objekata, a također i posuđa i strojeva povezanih s prehranom i gastronomijom;

40.  ustraje na važnosti određivanja, dokumentiranja, prijenosa i širenja kulturnog bogatstva europske gastronomije; potiče uvođenje Europskog opservatorija za gastronomiju;

41.  preporučuje Komisiji da uvrsti europsku gastronomiju u svoje kulturne programe i inicijative;

42.  pozdravlja uvrštavanje francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, uz mediteransku prehranu, hrvatski medičarski obrt i tradicionalnu meksičku kuhinju te potiče države članice da zatraže uvrštavanje svojih gastronomskih tradicija i običaja u Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine s ciljem doprinosa njihovu očuvanju;

43.  potiče europske gradove da se kandidiraju za UNESCO-v grad gastronomije, u sklopu programa Mreža kreativnih gradova;

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.