Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 12. ožujka 2014. - Strasbourg
Regionalna uloga Pakistana i politički odnosi s EU-om
 Proturaketni štit za Europu
 Europski ribarski sektor i sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Tajlanda
 Europska gastronomska baština: kulturni i obrazovni aspekti
 Zaštita pojedinaca pri obradi osobnih podataka ***I
 Zaštita eura od krivotvorenja (program „Periklo 2020.”) ***
 Sporazum između Europske unije i Republike Azerbajdžan o pojednostavljenju izdavanja viza ***
 Sporazum između Europske unije i Republike Azerbajdžan o ponovnom prihvatu osoba bez dozvole boravka ***
 Humanitarni angažman nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece
 Broj međuparlamentarnih izaslanstava, izaslanstava u zajedničkim međuparlamentarnim odborima, izaslanstava u odborima za međuparlamentarnu suradnju te multilateralnim parlamentarnim skupštinama
 Informiranje potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala”
 Obrada osobnih podataka u svrhu sprečavanja kaznenih djela ***I
 Provedba jedinstvenog europskog neba ***I
 Zračne luke, upravljanje zračnim prometom i usluge u zračnoj plovidbi ***I
 Putovanja u paket aranžmanima i potpomognuti putni aranžmani ***I
 Fluorirani staklenički plinovi ***I
 Sloboda kretanja radnika ***I
 Procjena utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš ***I
 Statistika Zajednice koja se odnosi na vanjsku trgovinu sa zemljama nečlanicama (delegirane i provedbene ovlasti) ***I
 Program „Copernicus” ***I
 Agencija za europski GNSS ***I
 Prioriteti za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva
 Program nadzora američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), nadzorna tijela u različitim državama članicama i njihov utjecaj na temeljna prava građana EU-a
 Ocjenjivanje pravosuđa u području kaznenog prava i vladavine prava
 Priprema za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta
 Izvješće o građanstvu EU-a za 2013.
 Ured europskog javnog tužitelja
 Izvješće o napretku Turske za 2013.
 Strategija Europske unije za Arktik

Regionalna uloga Pakistana i politički odnosi s EU-om
PDF 229kWORD 80k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om (2013/2168(INI))
P7_TA(2014)0208A7-0117/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana iz veljače 2012.(1),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju (11855/2012), koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.(2),

–  uzimajući u obzir europsku sigurnosnu strategiju pod nazivom „Sigurna Europa u boljem svijetu” koju je usvojilo Europsko vijeće 12. prosinca 2003. te izvješće o njezinoj provedbi pod nazivom „Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja” koje je potvrdilo Europsko vijeće od 11. i 12. prosinca 2008.;

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica(3) i pružanju, osobito, posebnog poticajnog aranžmana za „održivi razvoj i dobro upravljanje” („OSP+”),

–  uzimajući u obzir Prilog VIII. navedene Uredbe, u kojemu se nalazi popis konvencija UN-a i Međunarodne organizacije rada o temeljnim ljudskim i radničkim pravima te onih povezanih s okolišem i načelima upravljanja koje je Pakistan ratificirao i pristao djelotvorno primijeniti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Pakistanu 11. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o nedavnim napadima na medicinske radnike u Pakistanu(4), svoje stajalište od 13. rujna 2012. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju hitnih autonomnih trgovinskih povlastica za Pakistan(5) te svoju rezoluciju od 15. prosinca 2011. o položaju žena u Afganistanu i Pakistanu(6), te posjet Pakistanu izaslanstva Pododbora za ljudska prava u kolovozu 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Bena Emmersona, posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma, od 18. rujna 2013. te izvješće Christofa Heynsa, posebnog izvjestitelja UN-a za izvanzakonska, prijeka i proizvoljna smaknuća, od 13. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 68/178 od 18. prosinca 2013. o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0117/2014),

A.  budući da ponašanje Pakistana u regiji i odnosi između EU-a i Pakistana imaju važan i sve veći utjecaj na interese EU-a, s obzirom na ključan položaj te zemlje u središtu nestalnog okruženja, njezinu presudnu važnost za sigurnost i razvoj u srednjoj i južnoj Aziji i ključnu ulogu u borbi protiv terorizma, sprječavanju širenja oružja, trgovine drogom i drugim transnacionalnim prijetnjama, koje utječu na sigurnost i dobrobit europskih građana;

B.  budući da su parlamentarni izbori u svibnju 2013. obilježili prvi prijenos vlasti s jedne izabrane građanske vlade na drugu u suvremenoj povijesti Pakistana; budući da demokratski napredak Pakistana podržavaju šire društvene promjene, uključujući rastuću srednju klasu i sve aktivnije civilno društvo i neovisne medije;

C.  budući da politički i gospodarski napredak zemlje otežavaju unutarnji i regionalni sigurnosni problemi, kao što su talibanski ekstremizam, sukobi među sektama, samoubojstva i naručena ubojstva te bezakonje u plemenskim područjima, u kombinaciji sa slabošću tijela za provedbu zakona i sustava kaznenog pravosuđa;

D.  budući da je Pakistan jedna od zemalja s najvećim postotkom stanovništva na svijetu koje se ne školuje, pri čemu otprilike 12 milijuna djece ne pohađa školu, a oko dvije trećine pakistanskih žena i polovine pakistanskih muškaraca je nepismeno; budući da je zemlja još uvijek na 134. mjestu od ukupno 135 zemalja u izvješću Svjetskog gospodarskog foruma o „razlici među spolovima”;

E.  budući da je prema Svjetskom indeksu rizika od klimatskih promjena Pakistan među dvanaest zemalja najzahvaćenijih klimatskim promjenama u posljednjih dvadeset godina, da je bio žrtvom velikih poplava i nestašica vode te da je izravno pogođen povlačenjem ledenjaka u planinskim lancima Himalaja i Karakorum;

F.  budući da je Pakistan napola industrijalizirana zemlja koja po prihodu pripada nižem srednjem razredu, a trećina njegova stanovništva živi ispod granice siromaštva; budući da Pakistan zauzima 146. mjesto od 187 zemalja na listi indeksa ljudskog razvoja za 2012. (HDI), spustivši se sa 145. mjesta koje je zauzimao u 2011.; budući da su gospodarskoj situaciji u Pakistanu naštetile uzastopne prirodne katastrofe i budući da visoka razina nesigurnosti, nestabilnosti i raširena korupcija oslabljuju gospodarski rast zemlje te ograničavaju sposobnost vlade da pokrene razvoj države;

G.  budući da je Pakistan podložan širokom rasponu opasnosti, poglavito poplavama i potresima; budući da nestabilna situacija u vezi sa sigurnosti u Pakistanu, zajedno sa socijalnim izazovima u toj zemlji, doprinosi povećanju izloženosti te zemlje opasnostima; budući da su katastrofe tijekom proteklih godina iscrpile strategije za suočavanje s katastrofama već osiromašenih zajednica te ozbiljno smanjile njihovu otpornost na buduće katastrofe;

H.  budući da je konstruktivan doprinos Pakistana od ključne važnosti za postizanje pomirenja, mira i političke stabilnosti u njegovu susjedstvu i osobito u Afganistanu, posebno u kontekstu planiranog povlačenja vojnih snaga NATO-a u 2014.;

I.  budući da je Pakistan jedan od najvećih primatelja razvojne i humanitarne pomoći EU-a i budući da je EU najveće izvozno tržište Pakistana;

J.  budući da je Pakistan sve važniji partner EU-a u borbi protiv terorizma, širenja nuklearnog oružja, trgovine ljudima i drogom i organiziranog kriminala te u ostvarivanju regionalne stabilnosti;

K.  budući da su EU i Pakistan nedavno odlučili produbiti i proširiti svoje bilateralne veze, što se vidi na primjeru petogodišnjeg plana angažmana pokrenutog u veljači 2012. te prvom strateškom dijalogu EU-a i Pakistana održanom u lipnju 2012.;

L.  budući da je cilj petogodišnjeg plana angažmana između EU-a i Pakistana iz 2012. uspostava strateškog odnosa i sklapanje partnerstva za mir i razvoj koje se temelji na zajedničkim vrijednostima i načelima;

M.  budući da je počevši od 1. siječnja 2014. Pakistan uključen u poseban opći sustav trgovinskih povlastica EU-a (OSP+);

N.  budući da je u rujnu 2012. u Karachiju tvornica poduzeća Ali Enterprises za proizvodnju traperica za europsko tržište uništena u požaru, što je dovelo do smrti 286 zarobljenih radnika; budući da bi uključenje Pakistana u sustav OSP+ moglo potaknuti proizvodnju u tekstilnom sektoru i još više povećati važnost poboljšanja radničkih prava i uvjeta proizvodnje;

1.  naglašava važnost izbora u svibnju 2013. za učvršćivanje demokracije i građanske vlasti u Pakistanu; potiče pakistansku političku elitu da iskoristi taj zamah za daljnje jačanje demokratskih institucija, vladavine prava i građanskog nadzora nad svim područjima javne uprave, osobito snaga sigurnosti i pravosuđa, promicanje unutarnje i regionalne sigurnosti, provedbu reformi upravljanja za obnovu gospodarskoga rasta, jačanje transparentnosti i borbe protiv organiziranog kriminala i ublažavanja društvene nepravde, te za zaustavljanje i ispravljanje svih zlouporaba ljudskih prava;

2.  smatra, međutim, da će izgradnja održive demokracije i pluralističkog društva, kao i postizanje veće socijalne pravde, iskorjenjivanje teškog siromaštva i neishranjenosti u nekim dijelovima zemlje, podizanje razine osnovnog obrazovanja te priprema zemlje za učinke klimatskih promjena, iziskivati duboke i teške reforme pakistanskog političkog i socioekonomskog poretka, koji je i dalje obilježen feudalnim strukturama u vlasništvu zemlje i političkim savezima, neravnotežom između vojne potrošnje s jedne strane i uslugama socijalne skrbi, obrazovanja i gospodarskog razvoja s druge strane, te nesvrhovitim sustavom prikupljanja prihoda kojim se sustavno uništava sposobnost države da isporučuje javna dobra;

3.  podupire i potiče pakistansku vladu u razvoju djelotvornih sredstava za sprječavanje i praćenje mogućnosti budućih prirodnih katastrofa te djelotvornijem usklađivanju humanitarne pomoći s lokalnim dionicima, međunarodnim nevladinim organizacijama i onima koji prikupljaju financijska sredstva, kao i suradnji među njima;

4.  ponavlja da su dobro upravljanje, odgovorne i uključive institucije, dioba vlasti i poštovanje temeljnih prava važni elementi za rješavanje povezanosti između razvoja i sigurnosti u Pakistanu; vjeruje, nadalje, da su demokratski legitimno izabrane građanske vlade, prijenos ovlasti na pokrajine i učinkovita lokalna samouprava najbolji način obuzdavanja vala nasilja i ekstremizma, obnavljanja državne vlasti u plemenskim područjima pod saveznom upravom, te osiguravanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Pakistana;

5.  podržava, u tom kontekstu, namjeru pakistanske vlade da započne mirovne pregovore s pakistanskim talibanima (TTP), pod uvjetom da se time otvore vrata političkom i trajnom rješenju nemira i stabilnom demokratskom poretku, uz poštovanje ljudskih prava; poziva pregovarače, međutim, da uzmu u obzir činjenicu da je razina obrazovanja, osobito žena, odlučujući čimbenik napretka društva te da školovanje djevojčica učine bitnim dijelom pregovora;

6.  cijeni to što je Pakistan i dalje posvećen borbi protiv terorizma s obje strane granice te potiče vlasti da poduzmu smjelije korake u cilju daljnjeg ograničenja mogućnosti novačenja i osposobljavanja terorista na teritoriju Pakistana, što je pojava koja pojedine dijelove Pakistana čini sigurnim utočištima za terorističke organizacije kojima je cilj destabilizacija zemlje i regije, a najvažnije od svega Afganistana;

7.  uzima u obzir da je vođa pakistanskih talibana Hakimullah Mehsud ubijen 1. studenog 2013. u napadu američke bespilotne letjelice, da su se pakistanski parlament i nova vlada službeno usprotivili takvim intervencijama, te da bi ograničenja za uporabu bespilotnih letjelica u napadima trebala biti jasnije regulirana u sklopu međunarodnog prava;

8.  poziva pakistansku vladu da ispuni svoje sigurnosne obveze i odgovornosti daljnjim angažmanom u borbi protiv ekstremizma, terorizma i radikalizacije, primjenom strogih i beskompromisnih sigurnosnih mjera i provedbom zakona, kao i rješavanjem nejednakosti i društveno-gospodarskih problema koji bi mogli doprinijeti radikalizaciji pakistanske mladeži;

9.  prima na znanje da je pakistanska vlada jasno izrazila protivljenje napadima bespilotnih letjelica SAD-a na svojem teritoriju; pozdravlja rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se poziva na daljnje pojašnjavanje pravnog okvira koji se odnosi na uporabu naoružanih bespilotnih letjelica;

10.  pozdravlja doprinos Pakistana izgradnji države i procesima pomirenja u Afganistanu, uključujući pomoć u olakšavanju ponovnog početka mirovnih pregovora; očekuje da se pozitivan stav Pakistana nastavi do predsjedničkih izbora u Afganistanu i nakon njih; izražava zabrinutost zbog geopolitičkog natjecanja među susjednim silama oko utjecaja u Afganistanu nakon povlačenja vojnih snaga NATO-a;

11.  polaže nade u konstruktivnu ulogu Pakistana u promicanju regionalne stabilnosti, uključujući u vezi s prisutnošću NATO-a i država članica EU-a u Afganistanu nakon 2014., i to daljnjim poticanjem angažmana u Afganistanu putem trostranih razgovora s Indijom, Turskom, Kinom, Rusijom i Ujedinjenom Kraljevinom te poticanjem regionalne suradnje u borbi protiv trgovanja ljudima, drogom i robom;

12.  ohrabruje ga nedavni opipljivi napredak u dijalogu između Pakistana i Indije, posebno u vezi s trgovinom i međusobnim kontaktima ljudi, do kojeg je došlo zahvaljujući konstruktivnom stavu obiju stranaka; žali što na postignuća ostvarena dijalogom utječu nepredviđeni događaji kao što su aktualni incidenti na liniji razgraničenja između dijelova Kašmira pod okupacijom Pakistana i pod okupacijom Indije; traži od obiju vlada da osiguraju odgovarajući zapovjedni lanac, odgovornost vojnog osoblja, dijalog obiju vojski, sve u cilju izbjegavanja sličnih incidenata u budućnosti;

13.  prepoznaje legitiman interes Pakistana u izgradnji strateških, gospodarskih i energetskih veza s Kinom; smatra važnim da se bližim odnosima Pakistana i Kine povećava geopolitička stabilnost u Južnoj Aziji;

14.  prima na znanje nastojanja Pakistana u vezi s punim članstvom u Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO) kao poželjan znak njegova htijenja za većom uključenošću u multilateralne inicijative; međutim, primjećuje izostanak službenih mehanizama suradnje između SCO-a i EU-a te ukazuje na razilaženja u njihovim normativnim sustavima i pogledima na svjetske probleme;

15.  zabrinjavaju ga izvješća da Pakistan razmatra izvoziti nuklearna oružja u treće zemlje; očekuje od EU-a i njegovih država članica, unatoč tome što se istinitost izvješća službeno poriče, da jasno daju do znanja Pakistanu da je izvoz nuklearnog oružja neprihvatljiv; poziva Pakistan, kao državu s nuklearnim oružjem, da zakonom zabrani izvoz sveg znanja ili materijala povezanih s nuklearnim oružjem i da aktivno doprinese međunarodnim nastojanjima da se nuklearna oružja ne šire; smatra da bi potpisivanje i ratificiranje Ugovora o neširenju nuklearnoga oružja od strane Pakistana, ali i Indije, ukazalo na snažnu predanost mirnom suživotu u regiji te izrazito doprinijelo sigurnosti cijele regije;

16.  vjeruje da je borba protiv ekstremizma i radikalizma izravno povezana sa snažnijim demokratskim procesima te potvrđuje snažan interes EU-a i njegovu borbu za demokratski i siguran Pakistan kojim se dobro upravlja, s nezavisnim pravosuđem i dobrim upravljanjem, koji podržava vladavinu prava i ljudska prava, ima prijateljske odnose sa susjedima i pozitivno utječe na stabilnost u regiji;

17.  podsjeća da su se odnosi između EU-a i Pakistana tradicionalno razvijali unutar okvira usmjerenog na razvoj i trgovinu; cijeni značajan i trajan doprinos razvoju EU-a i humanitarnoj suradnji i pozdravlja odluku da se Pakistanu odobri sudjelovanje u EU-ovu programu OSP+ od 2014.; poziva Pakistan da se u potpunosti uskladi s relevantnim uvjetima programa te poziva Komisiju da zajamči da se pojačani nadzor strogo provodi, kako je predviđeno novom Uredbom o OSP-u, te naglašava da bi suradnja, osobito u sektorima obrazovanja, izgradnje demokracije i prilagodbe klimatskim promjenama, trebala i dalje dobivati najveću pozornost;

18.  uvjeren je da je potrebno produbiti i proširiti odnose između EU-a i Pakistana razvojem političkog dijaloga, održavajući time odnos od zajedničkoga interesa među ravnopravnim partnerima; pozdravlja, u tom kontekstu, donošenje petogodišnjeg plana angažmana i početak strateškog dijaloga između EU-a i Pakistana, kojim se odražava sve veća važnost političke i sigurnosne suradnje, uključujući u području politike borbe protiv terorizma, razoružanja i sprječavanja širenja oružja, kao i migracije, obrazovanja i kulture; očekuje, međutim, veći napredak u svim područjima plana angažmana;

19.  potiče i EU i Pakistan da surađuju u postupku provedbe te da redovito prate napredak dugoročnim poboljšavanjem dijaloga obiju strana;

20.  smatra da su demokratske promjene u Pakistanu stvorile priliku EU-u za otvoreniji politički pristup bilateralnim odnosima i pružanju pomoći; vjeruje da bi potpora EU-a Pakistanu na prvo mjesto trebala staviti učvršćivanje demokratskih institucija na svim razinama, povećanje kapaciteta države i dobrog upravljanja, izgradnju djelotvornih struktura redarstva i civilne borbe protiv terorizma, uključujući nezavisno pravosuđe, te jačanje građanskog društva i slobodnih medija;

21.  u tom smislu pozdravlja postojeće sveobuhvatne programe potpore demokraciji u vezi s provedbom preporuka misija EU-a za promatranje izbora iz 2008. i 2013.;

22.  poziva ESVD i Komisiju da provode nijansiranu i višedimenzionalnu politiku prema Pakistanu u kojoj su objedinjeni svi relevantni instrumenti na raspolaganju EU-u kao što su politički dijalog, sigurnosna suradnja, trgovina i pomoć, u skladu sa sveobuhvatnim pristupom EU-a vanjskom djelovanju i u svrhu pripreme za sljedeći sastanak na vrhu između EU-a i Pakistana;

23.  poziva ESVD, Komisiju i Vijeće da osiguraju da se politika EU-a prema Pakistanu stavi u kontekst i ugradi u širu strategiju za regiju, čime se jačaju interesi EU-a u južnoj i središnjoj Aziji; smatra važnim što bilateralni odnosi EU-a s Pakistanom i susjednim zemljama, osobito Indijom, Kinom i Iranom, također služe raspravi o politikama povezanima sa stanjem u Afganistanu i njihovom usklađivanju, i to kako bi se osigurao usmjeren pristup; naglašava, u tom smislu, potrebu za boljim usklađivanjem politika EU-a i SAD-a te kvalitetnijim dijalogom o regionalnim pitanjima;

24.  vjeruje da bi se budućnost odnosa između EU-a i Pakistana trebala promatrati i u kontekstu sve većih institucionalnih mogućnosti za odnose s trećim zemljama, posebice strateških partnerstva; ponavlja svoj poziv za konceptualnom razradom tog oblika partnerstva i uspostavom jasnijih i dosljednijih mjerila za ocjenjivanje, između ostalog, može li i pod kojim uvjetima Pakistan u budućnosti zadovoljiti uvjete za strateškog partnera EU-a;

25.  čvrsto ponavlja da je napredak u bilateralnim odnosima povezan s poboljšanjem stanja ljudskih prava u Pakistanu, posebno kad je riječ o iskorjenjivanju prisilnog rada, dječjeg rada i trgovine ljudima, suzbijanju nasilja na temelju spola, povećanju prava žena i djevojčica, uključujući pristup obrazovanju, osiguranju slobode govora i nezavisnih medija, promicanju tolerancije i zaštiti ranjivih manjina djelotvornom borbom protiv svih oblika diskriminacije; priznaje da to zahtijeva kraj kulture nekažnjavanja i razvoj pouzdanog pravnog i pravosudnog sustava na svim razinama i dostupnog svima;

26.  ostaje duboko zabrinut zbog kvalitete obrazovanja i, povezano s time, zbog zabrinjavajućeg stanja u kojem se žene nalaze u mnogim dijelovima Pakistana; poziva na konkretne i vidljive mjere za povećanje temeljnih prava žena u društvu, uključujući donošenje zakona o suzbijanju nasilja u obitelji, poduzimanje koraka kojima bi se poboljšala istraga i kažnjavanje ubojstava iz časti i napada kiselinom, te reviziju zakona kojima se omogućuje nekažnjavanje; ukazuje na potrebu da se osigura bolji pristup obrazovanju i integracija žena na tržištu rada, kao i bolja zdravstvena skrb za majke;

27.  ponavlja svoju ozbiljnu zabrinutost zbog toga što se pakistanskim zakonima o bogohuljenju, na temelju kojih se može presuditi smrtna kazna i koji se često koriste za opravdavanje cenzure, kriminalizacije, progona i u posebnim slučajevima ubojstava članova političkih i religijskih manjina, može manipulirati na štetu svih vjeroispovijesti u Pakistanu; ističe da odbijanje da se izmijeni ili ukine zakon o bogohuljenju stvara ozračje trajne ranjivosti manjinskih zajednica; poziva pakistansku vladu da uvede moratorij na primjenu tih zakona kao prvi korak prema njihovoj reviziji i ukidanju te da na odgovarajući način vodi istrage i progoni pojedince koji stoje iza kampanja zastrašivanja, prijetnji i nasilja nad kršćanima, ahmadijama i drugim ranjivim skupinama.

28.  osobito poziva pakistanske vlasti da privedu i kazneno progone one koji potiču na nasilje ili su odgovorni za nasilne napade na škole ili manjinske skupine kao što su šiiti, uključujući hazarejsku zajednicu, ahmadije i kršćane te da nalože sigurnosnim snagama da aktivno štite one kojima prijete napadi ekstremističkih skupina; da donesu zakone protiv nasilja u obitelji; da zaustavi prisilne nestanke, izvansudska ubojstva i proizvoljna pritvaranja, osobito u Balučistanu;

29.   osuđuje sve napade na kršćane i ostale vjerske manjine koje žive u Pakistanu te očekuje da Pakistan poveća napore u smjeru očuvanja slobode vjeroispovijesti i uvjerenja, uključujući ublažavanje strogih zakona protiv bogohuljenja i napredak prema ukidanju smrtne kazne;

30.  pozdravlja donošenje zakona o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava 2012. i potiče vladu da ga uspostavi kako bi moglo početi s radom;

31.  napominje da je EU velik izvozni partner za pakistansku robu (22,6 % u 2012.); smatra da bi trgovinska potpora EU-a Pakistanu trebala pomoći u promicanju diversifikacije i razvoja načina proizvodnje i obrade, u pružanju podrške regionalnoj integraciji i tehnološkim transferima te bi trebala olakšati uspostavu ili razvoj kapaciteta domaće produktivnosti te smanjiti nejednakost dohodaka;

32.  podsjeća da se pristup EU-ovu programu OSP+ u kojem Pakistan sudjeluje od 2014. omogućava samo zemljama koje su na obvezujući način pristale primjenjivati međunarodna ljudska prava, radnička prava i konvencije o zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; osobito naglašava obveze Pakistana iz konvencija navedenih u Prilogu VIII. te podsjeća Komisiju na njezinu obvezu praćenja njihove djelotvorne provedbe; nadalje podsjeća da će se u slučaju zemlje koja „ne poštuje svoje obvezujuće pothvate” OSP+ privremeno povući;

33.  poziva pakistanske vlasti da poduzmu učinkovite korake prema primjeni 36 konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje je zemlja ratificirala posebice kako bi omogućila rad sindikatima, poboljšala radne uvjete i sigurnosne standarde, iskorijenila dječji rad te se borila protiv najozbiljnijih oblika izrabljivanja oko tri milijuna domaćih radnica;

34.  poziva pakistansku vladu da se prema obećanju pridruži „Programu za bolji rad” pod vodstvom Međunarodne organizacije rada i Međunarodne financijske korporacije kako bi dala zamah poboljšanjima u standardima zdravlja i sigurnosti za radnike; poziva sve one koji su izravno ili neizravno odgovorni za požar u tvornici odjeće Ali Enterprises, uključujući revizorsko društvo Social Accountability i upletene europske trgovce na malo, da onima koji su preživjeli požar napokon isplate pune, dugotrajne i poštene naknade;

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini Pakistana, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i vladama država članica.

(1) http://eeas.europa.eu/pakistan/docs/2012_feb_eu_pakistan_5_year_engagement_plan_en.pdf
(2) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf
(3) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0060.
(5) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 323.
(6) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 119.


Proturaketni štit za Europu
PDF 198kWORD 43k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o proturaketnom štitu za Europu i njegovim strateškim i političkim posljedicama (2013/2170(INI))
P7_TA(2014)0209A7-0109/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 42. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 24. i 42. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji, članke 122. i 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Izjavu 37. o članku 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju koju je Europsko vijeće donijelo 12. prosinca 2003. i izvješće o njezinoj provedbi koje je Europsko vijeće podržalo 11. i 12. prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir strategiju unutarnje sigurnosti Europske unije koju je Europsko vijeće podržalo 25. i 26. ožujka 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. prosinca 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir strateški koncept za obranu i sigurnost članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, donesen na sastanku na vrhu NATO-a u Lisabonu 19. i 20. studenog 2010.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju sa sastanka na vrhu u Chicagu koju su izdali čelnici država i vlada sa sastanka Sjevernoatlantskog vijeća u Chicagu 20. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0109/2014),

A.  budući da se pitanje protubalističke obrane već ranije pokretalo, ali je postalo aktualnije tijekom proteklih godina zbog porasta prijetnji povezanih s proliferacijom nuklearnog oružja i drugih oružja masovnog uništenja te s proliferacijom balističkih projektila na koje Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) i njezini europski saveznici moraju biti u stanju djelotvorno odgovoriti;

B.  budući da bi obrana od balističkih ili drugih vrsta raketnih napada mogla predstavljati pozitivan razvoj u vezi s europskom sigurnosti u kontekstu brzog uspostavljanja međunarodne sigurnosne dinamike te s obzirom na to da nekoliko zemalja i nedržavnih aktera razvijaju raketne tehnologije i različite kemijske, biološke, radiološke i nuklearne obrambene kapacitete u čijem bi se dometu mogao naći europski teritorij;

C.  budući da NATO razvija sposobnost protubalističke obrane u skladu sa svojom središnjom zadaćom razvijanja zajedničke obrane čiji je cilj osiguranje pune pokrivenosti i zaštite cjelokupnog europskog stanovništva, teritorija i oružanih snaga članica NATO-a protiv rastućih prijetnji koje proizlaze iz proliferacije balističkih projektila;

D.  budući da bitan doprinos Sjedinjenih Država protubalističkoj obrani dolazi u obliku potvrde predanosti NATO-u te sigurnosti Europe i njezinih saveznika te naglašava važnost prekoatlantske veze, a to se odražava u već raspoređenoj opremi u Rumunjskoj i skorom raspoređivanju dodatne opreme u Poljskoj;

E.  budući da će se zajednička sigurnosna i obrambena politika razvijati u potpunoj komplementarnosti s NATO-om u okviru strateškog partnerstva sklopljenog između EU-a i NATO-a kako je to potvrdilo Europsko vijeće 19. prosinca 2013.;

1.  smatra da se razvojem i primjenom protubalističkih tehnologija stvaraju nove dinamike za europsku sigurnost te zbog toga države članice trebaju voditi računa o posljedicama protubalističke obrane na svoju sigurnost;

2.  podsjeća na to da se razvijaju i izrađuju mjere protubalističke obrane NATO-a radi obrane njegovih država članica od potencijalnih napada balističkim projektilima; poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi provoditi strateško partnerstvo s NATO-om vodeći računa o pitanju protubalističke obrane kojom bi se trebala osigurati puna pokrivenost i zaštita za sve države članice EU-a i tako izbjeći situacija u kojoj bi se razina postignute sigurnosti na bilo koji način razlikovala među državama članicama;

3.  pozdravlja postignuće privremene sposobnosti protubalističke obrane NATO-a kojim će se u okviru postojećih sredstava osigurati najveća moguća pokrivenost za obranu stanovništva, područja i oružanih snaga diljem država južne Europe koje su članice NATO-a od napada balističkim projektilima; pozdravlja isto tako cilj prema kojem bi se do kraja desetljeća osigurala puna pokrivenost i zaštita za europske države koje su članice NATO-a;

4.  ističe da se inicijative EU-a, poput udruživanja i dijeljenja, mogu pokazati korisnima u jačanju suradnje među državama članicama na područjima protubalističke obrane i provođenja zajedničkog istraživačkog i razvojnog rada; primjećuje da bi se tom suradnjom na dugoročnom planu europska obrambena industrija mogla dodatno konsolidirati;

5.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju, Europsku obrambenu agenciju i Vijeće da uključe pitanja u vezi s protubalističkom obranom u buduće sigurnosne strategije, studije i bijele knjige;

6.  ističe da se zbog financijske krize i rezova u proračunu nedovoljno sredstava ulaže u održavanje zadovoljavajuće razine obrambenih sposobnosti i što vodi smanjenju vojnih sposobnosti i industrijskih kapaciteta EU-a;

7.  ističe da plan protubalističke obrane NATO-a nije ni na koji način usmjeren protiv Rusije te da je NATO spreman raditi zajedno s Rusijom na temelju pretpostavke o suradnji između dvaju neovisnih sustava protubalističke obrane odnosno sustava protubalističke obrane NATO-a i sustava Rusije; naglašava činjenicu da bi se djelotvornom suradnjom s Rusijom mogle ostvariti mjerljive koristi te da se ona mora ostvarivati na temelju potpunog reciprociteta i transparentnosti jer je stvaranje većeg obostranog povjerenja ključno za postupan razvoj te suradnje; primjećuje u vezi s time da je približavanje ruskih raketa granicama NATO-a i EU-a kontraproduktivno;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, Parlamentarnoj skupštini NATO-a i glavnom tajniku NATO-a.


Europski ribarski sektor i sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Tajlanda
PDF 219kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o trenutačnoj situaciji i budućim izgledima europskog sektora ribarstva u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Tajlanda (2013/2179(INI))
P7_TA(2014)0210A7-0130/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. UEU-a o odnosima EU-a s ostatkom svijeta,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba IUU)(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. naslovljenu „Obnovljena strategija EU-a 2011. – 2014. za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir Pisana pitanja E-000618/2013 od 22. siječnja 2013. o zlostavljanjima u maloprodajnim opskrbnih lancima i E-002894/2013 od 13. ožujka 2013. o sporazumu o slobodnoj trgovini s Tajlandom i dječjem radu u industriji konzerviranja te Komisijine odgovore na njih,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike(2),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0130/2014),

A.  budući da europski sektor ribarstva izlazi iz razdoblja krize koja zahvaća sektore ulova, prerade i akvakulture te s obzirom na to da ta situacija izrazito oslabljuje njegovu konkurentnost, povrh svega u doba liberalizacije globalnog tržišta te kada određene zemlje u razvoju s obilnim pomorskim resursima postaju nove ribolovne sile;

B.  budući da su europske industrije ribarstva i prerade ključne za opskrbu hranom europskih građana te temelj održavanja obalnih područja koja uvelike ovise o tim aktivnostima; budući da će preživljavanje tog sektora biti ugroženo ako EU liberalizira trgovinu proizvoda ribarstva sa zemljama u razvoju koje žele izvoziti svoje proizvode na ključno tržište Zajednice, osobito ako im je ponuđena nulta stopa carine;

C.  budući da je EU vodeći svjetski uvoznik proizvoda ribarstva te da ovisnost o uvozu čini tržište Zajednice vrlo privlačnim za izvoznike, pogotovo imajući na umu da potražnja za proizvodima ribarstva u EU-u godišnje raste za 1,5 %;

D.  budući da je Tajland vodeći svjetski proizvođač konzervirane tune s 46 % svjetske proizvodnje te da izvoz konzervirane tune u EU, više od 90 000 tona godišnje, čini gotovo 20 % ukupnog uvoza iz trećih zemalja u Zajednicu, te da su Sjedinjene Američke Države, EU i Japan vodeća odredišna tržišta za izvoz tajlandskih proizvoda ribarstva;

E.  budući da je Tajland vodeći svjetski uvoznik svježe, ohlađene i zamrznute tune za svoju industriju konzerviranja;

F.  budući da se 80 % tune konzumira u konzerviranom obliku te da se, prema najnovijim dostupnim podacima baze FishStat Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), 21 % svjetske proizvodnje konzervirane tune i pripravaka tune ostvaruje u EU-u, a ostalih 79 % u trećim zemljama, većinom onima u razvoju;

G.  uzimajući u obzir trgovinsko, gospodarsko i strateško značenje Tajlanda za EU te znatne koristi od sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Tajlanda za gospodarstvo EU-a u cjelini;

H.  budući da EU podupire regionalnu integraciju među državama članicama ASEAN-a (Zajednice naroda jugoistočne Azije), budući da sporazum o slobodnoj trgovini s Tajlandom čini glavni stup tog procesa integracije, čiji je konačni cilj sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između tih dviju regija u budućnosti;

I.  Budući da je potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a prioritet za EU od 2007., uz nadu da će mu se priključiti Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, Brunej Darussalam i Vijetnam; budući da je nedovoljan napredak u pregovorima o tom regionalnom sporazumu doveo do otvaranja bilateralnih pregovora s državama članicama ASEAN-a, uključujući Tajland, s političkom obvezom sklapanja sporazuma o slobodnoj trgovini unutar razdoblja od dvije godine;

J.  budući da, ako se Tajland, Indonezija i Filipini ubroje u regiju središnjeg i zapadnog Pacifika, proizvodnja konzervirane tune u regiji čini gotovo polovinu svjetske proizvodnje;

K.  budući da su izmjene u pogledu proizvođača konzervirane tune i proizvodnje fileta tune popraćene trendom prema globalnoj opskrbi zemalja s prerađivačkom industrijom i niskim troškovima proizvodnje koje se nalaze u blizini sirovina (npr., Tajland, Filipini, Indonezija, Papua Nova Gvineja i Ekvador) te da se povećava broj zemalja koje sudjeluju u proizvodnji i izvozu konzervirane tune;

L.  budući da su Tajland i Filipini vodeće zemlje izvoznice pripravaka tune i konzervirane tune u EU te da se izvoz Tajlanda povećao za 20 %, a izvoz Filipina smanjio za 5 %;

M.  budući da bi sniženje carine za konzerviranu tunu i pripravke tune za posljedicu moglo imati smanjenje povlastica za zemlje AKP-a te korisnike sustava općih povlastica (OSP+), prema kojem se treće zemlje obvezuju, u zamjenu za carinske povlastice, na ispunjavanje određenih politika u pitanjima kao što su poštovanje ljudskih, radničkih prava i okoliša te dobro upravljanje;

N.  budući da bi sniženje carine također uzrokovalo poremećaje na europskom tržištu s obzirom na to da se pretežni dio industrije konzerviranja tune EU-a nalazi u regijama koje izrazito ovise o ribarstvu, kao što su Galicija, Bretanja, Azori (najudaljenija regija), Baskija i Sardinija; budući da je industrija tune EU-a drugi najveći proizvođač konzervirane tune na svijetu i da je njezina duga tradicija rada ključna u pogledu stvaranja dodane vrijednosti i otvaranja radnih mjesta unutar EU-a uz jamčenje najviših mogućih standarda socijalne, ekološke, zdravstvene i higijenske zaštite;

O.  budući da je osnovni cilj povlaštenih pravila o podrijetlu uspostaviti odgovarajuću gospodarsku vezu između proizvoda koji se uvoze u EU i zemalja kojima su na temelju toga dodijeljene povlastice kako bi se osiguralo da te povlastice ne budu protupravno usmjerene u korist drugih zemalja kojima nisu bile namijenjene;

P.  budući da se, kada je riječ o trgovini proizvodima ribarstva, govori o trgovini prirodnim resursom na čiju održivost utječe niz čimbenika, uključujući dobro upravljanje te održivo iskorištavanje ribarstvenih resursa, nadzor nad nezakonitim ribolovom, onečišćenje, klimatske promjene i tržišna potražnja; budući da svi ti vanjski čimbenici utječu na međunarodnu trgovinu proizvodima ribarstva te da bi se proizvode ribarstva stoga trebalo smatrati osjetljivim proizvodima podložnima posebnoj zaštiti;

Q.  budući da je odgovarajuća i konstantna opskrba sirovinom ključna za daljnje održavanje i gospodarski razvoj poduzeća za preradu tune u EU-u;

R.  budući da Svjetska trgovinska organizacija (WTO) zagovara slobodnu trgovinu kao instrument rasta čiji je cilj održivi razvoj u socijalnom, gospodarskom i ekološkom smislu;

S.  budući da su trgovinska pravila stoga ključan temelj osiguravanja povoljnosti trgovine i ispunjavanja ciljeva zaštite zdravlja i okoliša uz jamčenje odgovarajućeg upravljanja prirodnim resursima;

T.  budući da je globalizacijom uvelike povećana količina ribe kojom se trguje na međunarodnom tržištu te da je raširena zabrinutost da u mnogim zemljama koje se bave proizvodnjom nedostaju dovoljna sredstva za održivo upravljanje ribljim stokovima i/ili njihovo iskorištavanje, osiguravanje odgovarajuće razine higijenske i zdravstvene zaštite, ublažavanje ekološkog učinka ribolova i akvakulture te osiguravanje općenito poštovanja ljudskih prava i posebice promicanje radničkih prava i socijalnih uvjeta;

U.  budući da neki trgovinski partneri EU-a pokazuju nedostatke kad je riječ o trima aspektima održivog razvoja ribarstva: društvenom, gospodarskom i ekološkom aspektu;

V.  budući da održivo upravljanje stokovima tune jamči pet regionalnih organizacija za ribolov tune; budući da je međunarodna suradnja između država i regionalnih organizacija za ribolov presudna za očuvanje održivosti stokova tune;

W.  budući da su Međunarodna organizacija rada i različite nevladine organizacije nedavno otkrile ozbiljne nedostatke kad je riječ o socijalnim i radnim uvjetima te poštovanju ljudskih prava u tajlandskoj ribarskoj industriji; budući da su mediji izvijestili, a tajlandska vlada priznala da se određeni sektor tajlandske industrije ribarstva koristi prisilnim radom imigranata koji su žrtve trgovine ljudima te da se dva multinacionalna poduzeća za proizvodnju konzervirane tune u Tajlandu koriste dječjim radom;

X.  budući da je, prema FAO-u, uobičajeno da susjedne obalne zemlje zaplijene tajlandska ribarska plovila, a kapetane optuže za nezakoniti ribolov ili neovlašteni ulazak u svoj isključivi gospodarski pojas;

Y.  budući da su tijekom 2013. španjolske vlasti odbile istovar i stavljanje na tržište tune iz ribarskih plovila sa zastavom Gane zbog sudjelovanja u nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu neispunjavanjem mjera upravljanja Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune, a većina tih plovila surađivala je s privatnim poduzećima iz Tajlanda;

Z.  budući da su posljednjih mjeseci u EU-u odbijene brojne pošiljke konzervi tune uvezene iz Tajlanda zbog nedovoljne termičke obrade, ključnog postupka za neutraliziranje mikroorganizama koji bi u suprotnom slučaju predstavljali rizik za ljudsko zdravlje;

1.  traži da se riblji proizvodi, kao što je tuna u konzervi uvezena iz Tajlanda, koji bi mogli narušiti proizvodnju i tržište tih proizvoda u EU-u, tretiraju kao osjetljivi proizvodi; nadalje, smatra da bi se sve odluke u vezi s većim pristupom tajlandske tune u konzervi i prerađene tune trebalo donijeti isključivo nakon stroge procjene učinka i u bliskoj suradnji s industrijom radi analize i ocjene potencijalnog učinka koji bi takav veći pristup mogao imati na prerađivačku industriju i marketing prehrambenih proizvoda iz mora u EU-u;

2.  traži da stavljanje tajlandskih konzervi i pripravaka ribe, školjki i rakova na tržište EU-a i dalje bude podložno trenutačnoj carini te da ti proizvodi stoga budu izuzeti iz carinskih sniženja; preporuča da bi za konzerviranu ribu i njezine pripravke, školjke i rakove trebalo uspostaviti duga prijelazna razdoblja i obveze djelomične liberalizacije, uključujući uvođenje kvota, ako se uvedu sniženja carina kako bi se očuvala konkurentnost industrije tune u Zajednici i očuvala važna aktivnost i socijalna dimenzija (otvaranje 25 000 izravnih i 54 000 neizravnih radnih mjesta) koju industrija tune ima na teritoriju EU-a;

3.  zahtijeva da se prije pružanja bilo kakvih carinskih ustupaka ili donošenja drugih propisa po potrebi provedu stroge ocjene učinka kako bi se analizirao i ocijenio učinak koji bi takvi ustupci ili propisi mogli imati na prerađivačku i marketinšku industriju morskih proizvoda u EU-u;

4.  poziva, u slučaju osjetljivih proizvoda, na potpuno poštovanje utvrđenih i strogih dosljednih pravila o podrijetlu, koje treba provoditi bez iznimke te da se kumulacija strogo ograniči na one proizvode u čijem je slučaju Tajland uglavnom zemlja prerade a ne ribolova;

5.  zahtijeva da tuna u konzervi i drugi riblji proizvodi iz Tajlanda što je više moguće podliježu jednakim uvjetima tržišnog natjecanja kao i riblji proizvodi iz EU-a; smatra kako to posebno znači da sporazum mora uključivati ambiciozno poglavlje o trgovini i održivom razvoju kojim bi se Tajland obvezao na poštovanje, promicanje i provedbu međunarodno priznatih radnih standarda utvrđenih temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada, uključujući one o prisilnom radu i dječjem radu; nadalje smatra da bi trebalo nužno osigurati poštovanje ljudskih prava, zaštitu okoliša, očuvanje i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa, borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te sukladnost sa sanitarnim i fitosanitarnim propisima EU-a; stoga smatra da bi Komisija trebala redovito izvještavati Parlament o tome poštuje li Tajland gore navedene obveze;

6.  poziva Komisiju da osigura učinkovitu provedbu Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (Uredbu IUU) te da se pobrine za to da pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini rezultiraju izričitim upućivanjem na Uredbu o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu u osnovnom tekstu sporazuma;

7.  smatra da je najbolji način osiguravanja potpune suradnje Tajlanda u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova uključivanje izričitog upućivanja na Uredbu IUU u tekst sporazuma o slobodnoj trgovini;

8.  traži da se u sporazum o slobodnoj trgovini uvrsti zahtjev o pridržavanju sporazuma Međunarodne organizacije rada te veću transparentnost, veći nadzor, pregled i veću sljedivost u sektoru ribarstva u Tajlandu kako bi se omogućilo praćenje ribolovnih aktivnosti;

9.  ustraje u osiguravanju sljedivosti proizvodâ kao ključnog elementa zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, kao i osnovnog čimbenika i instrumenta kontrole nezakonitog ribolova;

10.  zahtijeva da sporazum o slobodnoj trgovini bude sukladan s ostalim politikama Zajednice kao i s promicanjem strategija društvene odgovornosti poduzećâ; poziva na uvođenje zaštitnih klauzula;

11.  naglašava da će se u odluci Parlamenta o davanju pristanka sporazumu o slobodnoj trgovini uzeti u obzir cjelokupni ishod pregovora, uključujući onih u ribarskom sektoru;

12.  poziva na recipročnost kad je riječ o pristupu tržištu te iskorjenjivanje svih vrsta diskriminacije u uslužnom sektoru;

13.  nada se da će Tajland, kao najveći svjetski izvoznik konzervirane tune, sudjelovati u trima regionalnim organizacijama za ribolov tune u toj regiji i surađivati s njima, točnije, s Međuameričkom komisijom za tropske tune, Komisijom za ribarstvo u zapadnom i središnjem Pacifiku i Regionalnom organizacijom za upravljanje ribarstvom u južnom Pacifiku te Regionalnom organizacijom za ribolov tune u Indijskom oceanu čiji je član;

14.  podupire politiku očuvanja i održivog upravljanja ribarstvenim resursima;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 286, 29.10.2008., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0461.


Europska gastronomska baština: kulturni i obrazovni aspekti
PDF 232kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o europskoj gastronomskoj baštini: kulturni i obrazovni aspekti (2013/2181(INI))
P7_TA(2014)0211A7-0127/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani (COM(2008)0040),

–  uzimajući u obzir izvješće o prehrani UNESCO-a iz 2002.,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije pod naslovom „Food and Nutrition Policy for Schools” („Hrana i prehrambena politika za škole”),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 30. svibnja 2007. pod naslovom „Europska strategija u vezi sa zdravstvenim problemima povezanima s prehranom, prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću” (COM(2007)0279),

–  uzimajući u obzir zaključke europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije o prehrani i nezaraznim bolestima u okviru strategije Zdravlje 2020. održane u Beču 4. i 5. srpnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine od 17. listopada 2003.,

–  uzimajući u obzir upis mediteranske prehrane na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a 16. studenog 2010. i 4. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir upis francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a (odluka 5.COM 6.14),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0127/2014),

Obrazovni aspekti

A.  budući da su sadašnje i buduće zdravstveno stanje i blagostanje stanovništva uvjetovani načinom prehrane i okolišem pa samim time i vrstom poljoprivredne djelatnosti, ribolova i uzgoja životinja;

B.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj globalnoj inicijativi za zdravlje u školama smatra da su obrazovni centri značajan prostor za usvajanje teorijskih i praktičnih znanja o zdravlju, nutricionizmu, prehrani i gastronomiji;

C.  budući da loša prehrana može imati ozbiljne posljedice; budući da su europski ministri zdravlja tijekom europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije u srpnju 2013. pozvali na usklađeno djelovanje „u borbi protiv pretilosti i lošeg načina prehrane” – uzroka epidemije nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes ili rak;

D.  budući da stereotipno poimanje tijela i hrane koje prevladava u društvu može dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije; budući da je zbog toga važno otvoreno razgovarati o tim pitanjima, posebno s adolescentima;

E.  budući da je prema podacima Europskog vijeća za informiranje o prehrani (EUFIC) gotovo 33 milijuna osoba u Europi 2006. godine bilo podložno riziku malnutricije; budući da se situacija od početka krize još pogoršala;

F.  budući da je djetinjstvo ključno razdoblje za usađivanje zdravih navika i stjecanje znanja potrebnog za vođenje zdravog života te da je škola jedno od mjesta gdje se mogu provoditi djelotvorne aktivnosti za dugoročno oblikovanje zdravog ponašanja budućih generacija;

G.  budući da obrazovni centri raspolažu prostorom i infrastrukturom koji mogu doprinijeti poznavanju i pripremi namirnica, kao i pomoći u usađivanju prehrambenih navika koje zajedno s umjerenom i redovitom fizičkom aktivnošću mogu stvoriti osnovu za zdrav način života;

H.  budući da su informiranje, obrazovanje i podizanje svijesti dio strategije EU-a za potporu državama članicama u smanjenju štetnih posljedica uzrokovanih alkoholom (COM(2006)0625) i da se tom strategijom prepoznaju odgovarajući obrasci potrošnje; budući da je Vijeće 5. lipnja 2001. objavilo preporuku o potrošnji alkohola kod mladih, osobito djece i adolescenata, u kojoj se potiče obrazovanje s višesektorskim pristupom;

I.  budući da je na sastanku Mreže europskih zaklada za prehranu (European Nutrition Foundations, ENF) o „Prehrani u školama u Europi: uloga zaklada” prepoznata potreba za uvrštenjem prehrane, u njezinom dvostrukom nutricionističkom i gastronomskom smislu, u školski plan i program i jednoglasno odlučeno da se taj zaključak prenese tijelima kao što su Europski parlament i Komisija;

J.  budući da je više država putem svojih različitih institucija potaknulo priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, što podrazumijeva promicanje i uspostavljanje obrazaca ponašanja koji jamče zdrav način života zahvaljujući holističkom pristupu koji uzima u obzir obrazovne, prehrambene, školske, obiteljske, nutricionističke, teritorijalne i pejzažne aspekte itd.;

K.  budući da mediteranska prehrana čini uravnoteženu i zdravu kombinaciju prehrambenih navika i načina života koji su izravno povezani sa sprečavanjem kroničnih bolesti i promicanjem zdravlja i u školskom i u obiteljskom okruženju;

L.  budući da je cilj europskih programa „Food at Schools” („Hrana u školama”) osigurati da hrana koja se poslužuje u školskim kantinama sadrži sve potrebno za uravnoteženu i kvalitetnu ishranu; budući da obrazovanje u najširem smislu, uključujući obrazovanje o hrani, kod školske djece učvršćuje ideju zdravog života koji se temelji na uravnoteženoj ishrani;

M.  budući da ozbiljno obrazovanje o prehrani oblikuje svijest građana i u pogledu uzajamnog odnosa između namirnica, održive prehrane i zdravstvenog stanja planeta;

N.  budući da u brojnim slučajevima porast cijena u školskim i ostalim kantinama određenom broju kućanstava, posebno djeci, onemogućuje pristup uravnoteženoj i kvalitetnoj ishrani;

O.  budući da mediji i reklame utječu na obrasce potrošnje građana;

P.  budući da je za stjecanje točnog znanja o korištenim proizvodima i njihovoj prirodnoj kvaliteti i okusu važno, u pogledu sastava i podrijetla proizvoda, razviti sustave primjerenog označavanja razumljivog svim potrošačima;

Q.  budući da je stručno usavršavanje radnika u gastronomskom sektoru dio prijenosa znanja, vrednovanja, trajnosti i razvoja europske gastronomije;

Kulturni aspekti

R.  budući da je gastronomija skup znanja, iskustava, umijeća i obrta koji čine zdravu i ugodnu prehranu;

S.  budući da je gastronomija dio našeg identiteta i ključan čimbenik europske kulturne baštine i kulturne baštine država članica;

T.  budući da u pogledu prehrambenih poljoprivrednih proizvoda Europska unija potiče prepoznavanje, obranu i međunarodnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla, oznaka izvornosti i tradicionalnih specijaliteta;

U.  budući da gastronomija nije samo elitno umijeće brižljivog pripremanja hrane, već i odraz prepoznavanja vrijednosti sirovih sastojaka koje rabi, njihove kvalitete i potrebe za izvrsnošću u svim fazama pripreme namirnica, a to je koncept koji podrazumijeva poštovanje životinja i prirode;

V.  budući da je gastronomija usko povezana s poljoprivredom različitih europskih regija i s njihovim lokalnim proizvodima;

W.  budući da je važno očuvati obrede i običaje povezane s, primjerice, lokalnom i regionalnom gastronomijom te poticati razvoj europske gastronomije;

X.  budući da je gastronomija jedan od najvažnijih načina kulturnog izražavanja ljudskih bića i da se pod tim pojmom ne treba misliti isključivo na tzv. „visoku kuhinju”, nego na sve kulinarske običaje različitih regija i društvenih slojeva, uključujući one povezane s tradicionalnom lokalnom kuhinjom;

Y.  budući da je opstanak tipične kuhinje koja je dio našeg kulinarskog i kulturnog naslijeđa često ugrožen najezdom standardizirane hrane;

Z.  budući da kvaliteta, ugled i raznolikost europske gastronomije iziskuju kvalitetnu i kvantitativno dostatnu proizvodnju prehrambenih namirnica u Europi;

AA.  budući da se gastronomija sastoji od različitih aspekata prehrane i da su njezina tri temeljna stupa zdravlje, prehrambene navike i užitak; budući da je umijeće pripremanja i serviranja hrane u brojnim državama nositelj srdačnih odnosa i važan trenutak u društvenom životu; budući da je gastronomska kultura sastavni dio kulturnih razmjena i kulturnog dijeljenja; budući da ona ima pozitivan utjecaj i na društvene i obiteljske odnose;

AB.  budući da je priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a važno jer tu prehranu smatra skupom znanja, vještina, praksi, rituala, običaja i simbola povezanih s poljoprivrednim usjevima, ribarstvom i uzgojem životinja, kao i s načinom konzerviranja, prerade, pripreme, dijeljenja i konzumacije hrane;

AC.  budući da su prehrambene navike europskog stanovništva bogato sociokulturno naslijeđe koje je naša obveza prenositi s koljena na koljeno te da su škole, zajedno s obiteljima, prikladno mjesto za stjecanje tih znanja;

AD.  budući da gastronomija postaje jedan od glavnih čimbenika turizma te da spoj turizma, gastronomije i prehrane ima vrlo pozitivan učinak na turističku promociju;

AE.  budući da je nadolazećim generacijama važno prenijeti gastronomska bogatstva njihove regije i, općenito, europske gastronomije;

AF.  budući da gastronomija doprinosi promicanju baštine različitih regija;

AG.  budući da je ključno promicati lokalne i regionalne proizvode kako bismo, s jedne strane, očuvali gastronomsku baštinu, a s druge jamčili pravednu plaću proizvođačima te što širu dostupnost tih proizvoda;

AH.  budući da je gastronomija izvor kulturnog, ali i gospodarskog bogatstva regija Europske unije;

AI.  budući da je europska baština sastavljena od niza materijalnih i nematerijalnih elemenata i da, u slučaju gastronomije i hrane, baštinu također čine mjesto i pejzaž iz kojeg proizlaze proizvodi za potrošnju;

AJ.  budući da su trajnost, raznolikost i kulturno bogatstvo europske gastronomije utemeljeni na kvalitetnoj lokalnoj proizvodnji;

Obrazovni aspekti

1.  poziva države članice da u obrazovni i školski plan i program od najranijeg djetinjstva uvrste poznavanje i osjetilne doživljaje hrane, zdrave prehrane i prehrambenih navika, uključujući povijesne, zemljopisne i kulturne, ali i iskustvene aspekte, što će doprinijeti poboljšanju zdravstvenog stanja i blagostanja stanovništva, kvalitete hrane i očuvanju okoliša; pozdravlja uvođenje, u nekim državama članicama, gastronomskog obrazovanja u školama, posebno u suradnji s poznatim glavnim kuharima; ističe važnost kombiniranja obrazovanja o zdravim prehrambenim navikama i borbe protiv stereotipa koji mogu dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije;

2.  jednako tako ističe važnost provedbe preporuka Svjetske zdravstvene organizacije o borbi protiv pretilosti i loše ishrane; zabrinut zbog postojećeg problema malnutricije u Europi i njezina porasta od početka krize, poziva države članice da svima omoguće zdravu prehranu, na primjer osiguravajući kvalitetne i javnosti dostupne školske ili općinske kantine;

3.  naglašava potrebu da se u školski kurikulum također uključe informacije o gastronomskoj kulturi (posebno lokalnoj), postupcima pripreme, proizvodnji, čuvanju i dijeljenju namirnica, njihovu sociokulturnom utjecaju i pravima potrošača; poziva države članice da u svoje pedagoške programe uključe radionice usmjerene na razvoj osjetila, posebno okusa, koje kombiniraju podatke o hranjivim vrijednostima namirnica s podacima o regionalnoj i nacionalnoj gastronomskoj baštini;

4.  podsjeća da je u nekim europskim zemljama prehrana već uvrštena u školski kurikulum, a da u drugima nije obvezna, nego se poučava na različite načine poput programa lokalnih vlasti ili privatnih tijela;

5.  ponavlja potrebu da se u školama provodi edukacija o prehrani i dobroj, zdravoj i ugodnoj prehrani;

6.  naglašava da bi trebalo pojačati sportske i fizičke aktivnosti u osnovnim i srednjim školama diljem Europske unije;

7.  podsjeća da dobra prehrana kod djece poboljšava njihovo blagostanje i povećava sposobnost učenja, a također jača njihovu otpornost i pomaže zdravom razvoju;

8.  naglašava da prehrambene navike stečene tijekom djetinjstva mogu utjecati na ukus i izbor namirnica – kao i načine pripremanja i konzumacije hrane – u odrasloj dobi; da je djetinjstvo stoga ključno razdoblje za formiranje ukusa, a škola idealna mogućnost da se učenicima otkrije raznolikost proizvoda i gastronomija;

9.  smatra da treba ponuditi programe s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o posljedicama neprimjerene konzumacije alkoholnih pića, te poticanja ispravnih i pametnih obrazaca konzumacije zahvaljujući znanju o posebnim značajkama vina, njegovim oznakama zemljopisnog podrijetla, sortama grožđa, postupcima proizvodnje i značenju tradicionalnih pojmova;

10.  traži od Komisije da potakne projekte koji podrazumijevaju razmjenu informacija i prakse u području prehrane, hrane i gastronomije, na primjer u okviru programske cjeline Comenius (školsko obrazovanje) programa Erasmus+; osim toga, poziva Europsku uniju i njezine države članice da potiču međukulturnu razmjenu u sektorima povezanim s ugostiteljstvom, hranom i gastronomijom i iskoriste prednosti koje pruža program Erasmus+ za visokokvalitetno obrazovanje, mobilnost i održavanje praksi za studente i profesionalce;

11.  ističe da bi obrazovanje u području prehrane i gastronomije, uključujući zaštitu prirode i okoliša, trebalo uključivati sudjelovanje obitelji, učitelja, obrazovne zajednice, kanala informiranja i svih profesionalaca koji se bave obrazovanjem;

12.  ističe koliko su informacijske i komunikacijske tehnologije korisne u učenju kao dobar alat obrazovanja; potiče stvaranje interaktivnih platformi s ciljem olakšavanja pristupa europskoj, nacionalnoj i regionalnoj gastronomskoj baštini te njezina širenja kako bi se potaklo očuvanje i prijenos tradicionalnih znanja među profesionalcima, obrtnicima i građanima;

13.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre stroži nadzor sadržaja i reklama koji se tiču prehrambenih proizvoda, posebno iz perspektive prehrane;

14.  podsjeća države članice da osiguraju da svaka reklama ili sponzoriranje nezdrave hrane u školama budu zabranjeni;

15.  traži od država članica da osiguraju pravilno obrazovanje profesora, u suradnji s nutricionistima i liječnicima, kako bi oni potom mogli pravilno poučavati znanost o prehrani u školama i na fakultetima; ističe da su prehrana i okoliš međusobno ovisni i stoga poziva i na ažuriranje znanja o prirodnom okolišu;

16.  poziva Komisiju i Vijeće da razmotre sustave stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije; potiče države članice na promicanje tih stručnih osposobljavanja; naglašava koliko je važno da programi navedenih stručnih osposobljavanja obuhvaćaju lokalnu i europsku gastronomiju, raznolikost proizvoda, postupke pripreme, proizvodnje, čuvanja i distribucije namirnica;

17.  naglašava važnost da programi stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije posebnu pažnju posvete domaćim, lokalnim i raznovrsnim proizvodima;

18.  traži od država članica da preko obrazovanja razmjenjuju znanje i dobru praksu kad je riječ o aktivnostima povezanima s gastronomijom, te da podupiru poznavanje gastronomije u različitim regijama; također poziva na razmjenu najbolje prakse ili na razmatranje skraćivanja prehrambenog lanca dajući prednost lokalnim sezonskim proizvodima;

19.  skreće pozornost na potrebu korištenja programima koji se financiraju u okviru zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2014. do 2020. godine radi promicanja zdrave prehrane u školama;

20.  podsjeća da je priznavanjem mediteranske prehrane i francuskog gastronomskog objeda kao nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a potaknuto osnivanje institucija i tijela koji potiču znanje, primjenu i obrazovanje u području vrijednosti i običaja uravnotežene i zdrave prehrane;

Kulturni aspekti

21.  naglašava potrebu za stvaranjem svijesti o raznolikosti i kvaliteti regija, pejzaža i proizvoda koji su temelj europske gastronomije, koja je dio naše kulturne baštine i čini jedinstven i međunarodno priznat način života; naglašava da to katkad iziskuje poštovanje lokalnih običaja;

22.  ističe da je gastronomija jedan od načina poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta u nizu gospodarskih sektora kao što su restoranska, turistička, poljoprivredno-prehrambena i istraživačka industrija; napominje da gastronomija također može razviti izoštren osjećaj za zaštitu prirode i okoliša koji jamči da hrana ima izvorni okus i da bude manje obrađena, s manje aditiva ili konzervansa;

23.  naglašava značaj gastronomije za promicanje uslužnog sektora diljem Europe i obrnuto;

24.  priznaje ulogu vještih i nadarenih kuhara u očuvanju i izvozu naše gastronomske baštine te važnost očuvanja kulinarskog stručnog znanja kao ključnog čimbenika kojim se osigurava dodana vrijednost u obrazovnom i gospodarskom smislu;

25.  pozdravlja inicijative namijenjene promicanju europske gastronomske baštine, kao što su lokalni i regionalni gastronomski sajmovi i festivali, koji jačaju koncept bliskosti kao elementa poštovanja okoline i našeg okruženja te koji jamče veće povjerenje potrošača; potiče uključivanje europske dimenzije u te inicijative;

26.  pozdravlja tri programa Europske unije o oznakama zemljopisnog podrijetla i tradicionalnim specijalitetima poznatima kao zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i garantirano tradicionalni specijaliteti, a koji povećavaju vrijednost europskih poljoprivrednih proizvoda na razini EU-a i na međunarodnoj razini; poziva države članice i regije na razvijanje ZOI-ja, posebno zajedničkih ZOI-ja za proizvode iste vrste podrijetlom iz prekograničnih zemljopisnih područja;

27.  pozdravlja inicijative kao što je „slow food” („spora hrana”), koje pomažu u tome da svi ljudi nauče cijeniti društvenu i kulturnu važnost hrane, kao i inicijativu „wine in moderation” („umjerena konzumacija vina”), koja promiče način života i konzumaciju alkohola koji se poistovjećuje s umjerenošću;

28.  isto tako naglašava ulogu koju u učenju i širenju gastronomske baštine imaju gastronomske akademije, Europski savez zaklada za prehranu i Međunarodna gastronomska akademija kojoj je sjedište u Parizu;

29.  poziva države članice da u okviru kulturnog i gospodarskog razvoja regija osmisle i provedu politike namijenjene kvalitativnom i kvantitativnom poboljšanju gastronomske industrije kao takve, ali i u pogledu njezina doprinosa turističkoj ponudi;

30.  naglašava činjenicu da je gastronomija važna izvozna stavka EU-a i pojedinačnih država članica;

31.  poziva države članice da podupru inicijative povezane sa seoskim turizmom koje razvijaju poznavanje kulturne i pejzažne baštine, pružaju regionalnu potporu i potiču ruralni razvoj;

32.  poziva države članice i Komisiju da razviju kulturne aspekte gastronomije te promiču prehrambene navike kojima je cilj očuvanje zdravlja potrošača te razmjena i dijeljenje kultura i promicanje regija, ali koje istovremeno održavaju užitak povezan s hranom, srdačnim odnosima i društvenošću;

33.  poziva države članice na međusobnu suradnju i potporu inicijativama namijenjenima održavanju visoke kvalitete, raznolikosti, raznovrsnosti i jedinstvenosti lokalnih, regionalnih i nacionalnih tradicionalnih proizvoda s ciljem borbe protiv homogenizacije koja bi dugoročno dovela do osiromašenja europske gastronomske baštine;

34.  potiče Komisiju, Vijeće i države članice da u svoja razmatranja o prehrambenim politikama uključe važnost davanja podrške održivoj, raznovrsnoj, kvalitetnoj i količinski dostatnoj europskoj prehrambenoj proizvodnji kako bi se podržala europska kulinarska raznolikost;

35.  poziva Komisiju i države članice da osnaže mjere za priznavanje i označavanje europske prehrambene proizvodnje kako bi se povećala vrijednost tih proizvoda, osigurala bolja informiranost potrošača i zaštitila raznolikost europske gastronomije;

36.  naglašava da je važno priznati i povećati vrijednost visokokvalitetnih gastronomskih proizvoda; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre uvođenje obavijesti ugostitelja za potrošače o jelima pripremljenima na licu mjesta od sirovih proizvoda;

37.  potiče Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre utjecaje zakona koje donose na kapacitete, raznolikost i kvalitetu prehrambene proizvodnje u Europskoj uniji i da poduzmu mjere za borbu protiv krivotvorenja proizvoda;

38.  podržava inicijative koje bi države članice i njihove regije mogle razviti s ciljem promocije i očuvanja svih teritorija, krajolika i proizvoda koji čine njihovu lokalnu gastronomsku baštinu; poziva regije da u školskim i ostalim kantinama prednost daju lokalnoj i dijetalnoj gastronomiji povezanoj s lokalnim proizvođačima kako bi očuvale i vrednovale regionalnu gastronomsku baštinu, dale poticaj lokalnoj poljoprivredi i ojačale kratke lance opskrbe;

39.  poziva države članice da poduzmu mjere za očuvanje europske baštine povezane s gastronomijom kao što je, primjerice, zaštita arhitektonske baštine tradicionalnih tržnica za prodaju prehrambenih proizvoda, vinarija i ostalih objekata, a također i posuđa i strojeva povezanih s prehranom i gastronomijom;

40.  ustraje na važnosti određivanja, dokumentiranja, prijenosa i širenja kulturnog bogatstva europske gastronomije; potiče uvođenje Europskog opservatorija za gastronomiju;

41.  preporučuje Komisiji da uvrsti europsku gastronomiju u svoje kulturne programe i inicijative;

42.  pozdravlja uvrštavanje francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, uz mediteransku prehranu, hrvatski medičarski obrt i tradicionalnu meksičku kuhinju te potiče države članice da zatraže uvrštavanje svojih gastronomskih tradicija i običaja u Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine s ciljem doprinosa njihovu očuvanju;

43.  potiče europske gradove da se kandidiraju za UNESCO-v grad gastronomije, u sklopu programa Mreža kreativnih gradova;

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.


Zaštita pojedinaca pri obradi osobnih podataka ***I
PDF 1321kWORD 1109k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) (COM(2012)0011 – C7-0025/2012 – 2012/0011(COD))
P7_TA(2014)0212A7-0402/2013
ISPRAVCI

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 16. Stavak 2. i 114. Stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0025/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja belgijskog Zastupničkog doma, njemačkog Saveznog vijeća – Bundesrata, francuskog Senata, talijanskog Zastupničkog doma i Švedskog parlamenta, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2012(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 7. ožujka 2012.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava od 1. listopada 2012.;

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7‑0402/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka)

P7_TC1-COD(2012)0011


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16. stavak 2. i članak 114. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon što se nacrt zakonodavnog akta proslijedio nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(3),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka(4)

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Zaštita fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka temeljno je pravo. Člankom 8. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije („Povelja”) i člankom 16. stavkom 1. Ugovora utvrđuje se da svaka osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se odnose na nju.

(2)  Obrada osobnih podataka namijenjena je tome da služi čovjeku; načela i pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi njihovih osobnih podataka trebala bi poštovati njihova temeljna prava i slobode, a posebno pravo na zaštitu osobnih podataka, bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Obrada osobnih podataka trebala bi doprinijeti stvaranju područja slobode, sigurnosti i pravde te gospodarske unije, gospodarskom i socijalnom napretku, jačanju i približavanju ekonomija na unutarnjem tržištu te dobrobiti ljudi.

(3)  Cilj Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) jest usklađivanje zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba pri obradi podataka kao i jamčenje slobodnog protoka osobnih podataka između država članica.

(4)  Gospodarska i socijalna integracija koja proizlazi iz funkcioniranja unutarnjeg tržišta dovela je do znatnog povećanja u prekograničnom prijenosu podataka. Razmjena podataka između gospodarskih i socijalnih, javnih i privatnih subjekata u Uniji povećala se. U skladu sa zakonodavstvom Unije državna tijela u državama članicama pozivaju se na suradnju i razmjenu osobnih podataka kako bi mogla izvršavati svoje zadaće ili izvršavati zadatke u ime nekog tijela u drugoj državi članici.

(5)  Brz tehnološki napredak i globalizacija donijeli su nove izazove za zaštitu osobnih podataka. Opseg razmjene i prikupljanja podataka bitno se povećao. Zahvaljujući tehnologiji privatna poduzeća i državna tijela mogu za obavljanje svojih aktivnosti u nezapamćenom opsegu koristiti osobne podatke. Pojedinci sve više javno i globalno objavljuju svoje osobne informacije. Tehnologija je promijenila gospodarstvo i društveni život te je potrebno daljnje olakšanje slobodnog protoka podataka u Uniji i njihova prijenosa u treće zemlje i međunarodne organizacije, pri čemu se treba osigurati visoka razina zaštite osobnih podataka.

(6)  S obzirom na važnost stvaranja povjerenja koje će omogućiti razvoj digitalne ekonomije na unutarnjem tržištu potrebno je izgraditi snažan i usklađeniji okvir za zaštitu podataka u Uniji koji će se dosljedno provoditi. Svaki bi pojedinac trebao imati nadzor nad svojim osobnim podacima, a za privatne korisnike, gospodarske subjekte i javna tijela treba se ojačati pravna i praktična sigurnost.

(7)  Ciljevi i načela Direktive 95/46/EZ i dalje su utemeljeni, no njome nije spriječena nepotpuna provedba zaštite podataka u Uniji, pravna nesigurnost i rasprostranjeno javno mišljenje da posebno kod mrežnih aktivnosti postoje znatni rizici povezani sa sigurnošću osoba. Razlike u razini zaštite prava i sloboda pojedinaca, a posebno prava na zaštitu osobnih podataka pri obradi osobnih podataka u državama članicama, mogle bi spriječiti slobodni protok osobnih podataka u Uniji. Te razlike mogu predstavljati prepreku pri obavljanju gospodarskih aktivnosti na razini Unije, narušiti tržišno natjecanje te spriječiti nadležna tijela u ispunjenju njihovih obaveza na temelju zakonodavstva Unije. Do razlika u razinama zaštite došlo je zbog razlika u provedbi i primjeni Direktive 95/46/EZ.

(8)  Kako bi se osigurala visoka razina dosljedne zaštite pojedinaca i uklonile zapreke prijenosu osobnih podataka, razina zaštite prava i sloboda pojedinaca pri obradi takvih podataka trebala bi biti jednaka u svim državama članicama. U cijeloj Uniji trebalo bi osigurati dosljednu i ujednačenu primjenu pravila za zaštitu temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka.

(9)  Učinkovita zaštita osobnih podataka u cijeloj Uniji zahtijeva jačanje i pomno određivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju te obveza onih koji osobne podatke obrađuju i određuju način njihove obrade, ali i jednake ovlasti za nadzor i osiguravanje pridržavanja pravila za zaštitu osobnih podataka te jednake sankcije za prijestupnike u državama članicama.

(10)  Člankom 16. stavkom 2. Ugovora nalaže se Europskom parlamentu i Vijeću da utvrde pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i pravila o slobodnom kretanju takvih podataka.

(11)  Kako bi se osigurala dosljedna razina zaštite pojedinaca u cijeloj Uniji i spriječila odstupanja koja onemogućavaju slobodno kretanje podataka na unutarnjem tržištu, potrebna je Uredba kojom će se gospodarskim subjektima, uključujući mikro, malim i srednjim poduzećima, pružiti pravna sigurnost i transparentnost, a pojedincima u svim državama članicama jednaka razina zakonski izvršivih prava i obveza te odgovornosti za nadzornike i obrađivače kako bi se osigurao dosljedan nadzor obrade osobnih podataka i jednake sankcije u svim državama članicama te učinkovita suradnja nadzornih tijela različitih država članica. Kako bi se uzela u obzir posebna situacija mikro, malih i srednjih poduzeća, ova Uredba sadrži niz odstupanja. Osim toga, institucije i tijela Unije, države članice i njihova nadzorna tijela pozivaju se da u primjeni ove Uredbe uvaže posebne potrebe mikro, malih i srednjih poduzeća. Za pojam mikro, malih i srednjih poduzeća mjerodavna je definicija iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ(7).

(12)  Zaštita koju ova Uredba pruža odnosi se na fizičke osobe pri obradi osobnih podataka, bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Pravne osobe i posebno društva osnovana kao pravne osobe čiji se podaci, uključujući naziv i oblik pravne osobe te njezini kontaktni podaci, obrađuju, ne bi se trebali pozivati na zaštitu iz ove Uredbe. To bi trebalo vrijediti i u slučajevima gdje naziv pravne osobe sadrži imena jedne ili više fizičkih osoba.

(13)  Zaštita pojedinaca trebala bi biti tehnološki neutralna i ne ovisiti o tehnikama koje se koriste jer bi to u suprotnom izazvalo ozbiljan rizik od zaobilaženja propisa. Zaštita pojedinaca trebala bi se odnositi na obradu osobnih podataka automatiziranim sredstvima, ali i na ručnu obradu ako su podaci pohranjeni ili će biti pohranjeni u sustavu podataka. Dokumenti ili skupovi dokumenata kao i njihove naslovne stranice koje nisu strukturirane u skladu s posebnim mjerilima ne bi trebali biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

(14)  U ovoj Uredbi ne obrađuju se pitanja zaštite temeljnih prava i sloboda ili slobodnog protoka podataka vezana uz aktivnosti koje nisu u području primjene zakonodavstva Unije. , niti osobni podaci koje obrađuju institucije, tijela, uredi i agencije Unije, a za koje je mjerodavna Uredbu (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8), niti osobni podaci koje obrađuju države članice pri obavljanju aktivnosti povezanih sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Unije trebalo bi uskladiti s ovom Uredbom i primijeniti u skladu s ovom Uredbom.. [Am. 1]

(15)  Ova se Uredba ne bi trebala odnositi na obradu osobnih podataka koju provodi fizička osoba, koja je isključivo osobne, porodične ili obiteljske naravi, kao što je dopisivanje i vođenje evidencije adresata ili privatna prodaja i koja stoga nije povezana s profesionalnom ili gospodarskom djelatnošću. Izuzeće se ne bi trebalo primjenjivati i na nadzornike ili obrađivače koji osiguravaju sredstva za obradu osobnih podataka za takve osobne ili obiteljske aktivnosti. Međutim, ova Uredba trebala bi se primjenjivati na nadzornike i obrađivače koji osiguravaju sredstva za obradu osobnih podataka za takve osobne ili obiteljske aktivnosti. [Am. 2]

(16)  Zaštita pojedinaca pri obradi osobnih podataka koju provode nadležna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija te slobodno kretanje takvih podataka uređeni su posebnim pravnim instrumentom na razini Unije. Stoga se ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na aktivnosti obrade u te svrhe. No podaci koje su obradila javna tijela u skladu s ovom Uredbom trebali bi, kada se koriste u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, biti uređeni posebnim pravnim instrumentom na razini Unije (Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka).

(17)  Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9), posebno pravila o odgovornosti posrednika pri pružanju usluga u skladu s člancima 12. do 15. Direktive.

(18)  Ovom Uredbom omogućuje se poštovanje načela javnog pristupa službenim dokumentima kod primjene odredbi utvrđenih ovom Uredbom. Osobne podatke u dokumentima koje posjeduje javna ustanova ili javno tijelo ta ustanova ili to tijelo mogu otkriti u skladu sa zakonodavstvom Unije ili države članice o javnom pristupu službenim dokumentima koje usklađuje pravo na zaštitu podataka s pravom javnog pristupa službenim dokumentima i predstavlja poštenu ravnotežu različitih uključenih interesa. [Am. 3]

(19)  Bilo koja obrada osobnih podataka u okviru aktivnosti poslovnog nastana nadzornika ili obrađivača u Uniji trebala bi se provoditi u skladu s ovom Uredbom, bez obzira na to provodi li se obrada u Uniji ili izvan nje. Poslovni nastan podrazumijeva učinkovito i stvarno provođenje aktivnosti kroz stabilni sustav. Pravni oblik takvog poslovnog nastana, bilo da je to podružnica ili društvo-kći s pravnom osobnošću, nije odlučujući faktor u tome smislu.

(20)  Kako bi se osiguralo da pojedinci nisu uskraćeni za zaštitu na koju imaju pravo u skladu s ovom Uredbom, obrada osobnih podataka osoba s boravištem u Uniji koju provodi nadzornik koji nema poslovni nastan u Uniji trebala bi biti utvrđena ovom Uredbom, ako su aktivnosti obrade povezane s ponudom proizvoda ili usluga, neovisno o tome jesu li povezane uz plaćanje ili ne, dotičnim osobama ili s praćenjem njihova ponašanja. Kako bi se utvrdilo nudi li takav nadzornik robu ili usluge takvim osobama čiji se podaci obrađuju u Uniji, potrebno je provjeriti može li se zaključiti da nadzornik namjerava ponuditi usluge osobama čiji se podaci obrađuju koje imaju boravište u jednoj od država članica Unije ili u više njih. [Am. 4]

(21)  Kako bi se ustanovilo može li se smatrati da se aktivnošću obrade „prati ponašanje osoba čiji se podaci obrađuju”, trebalo bi se provjeriti može li se pojedince pratiti na bez obzira na porijeklo podataka, ili jesu li o njima prikupljeni drugi podaci, uključujući one iz javnih evidencija i objava u Uniji kojima se može pristupiti i izvan Unije, uključujući one s namjerom upotrebe ili mogućnosti naknadne upotrebe tehnika obrade podataka koje se sastoje od „profiliranja” pojedinca, pogotovo s ciljem donošenja odluka koje se tiču njega ili analize ili predviđanja njegovih sklonosti, ponašanja i stavova. [Am. 5]

(22)  Ako se na temelju javnog međunarodnog prava primjenjuje nacionalno zakonodavstvo države članice, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na nadzornika koji nema poslovni nastan u Uniji, kao što je diplomatska misija ili konzularni ured države članice.

(23)  Načela zaštite podataka trebalo bi primjenjivati na bilo koju informaciju koja se odnosi na identificiranu osobu ili fizičku osobu koju se može identificirati. Kako bi se utvrdilo može li se osobu identificirati, trebalo bi uzeti u obzir sva sredstva koja nadzornik ili bilo koja druga osoba može opravdano koristiti da izravno ili neizravno utvrdi ili izdvoji identitet navedene osobe. Kako bi se provjerilo mogu li se sredstva opravdano koristiti da se utvrdi identitet navedene osobe, treba uzeti u obzir sve objektivne činitelje kao što su troškovi i vrijeme potrebni za utvrđivanje identiteta, uzimajući u obzir tehnologiju raspoloživu u trenutku obrade i tehnološki razvoj. Načela zaštite podataka stoga ne bi trebalo primjenjivati na anonimne podatke koji su informacija koja se ne odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može identificirati. Ova Uredba stoga se ne odnosi na obradu takvih anonimnih podataka, uključujući obradu u statističke i istraživačke svrhe. [Am. 6]

(24)  Pri korištenju mrežnim uslugama pojedince se može povezati s mrežnim identifikatorima Ova Uredba trebala bi biti primjenjiva na obradu koja uključuje identifikatore kao što su adrese internetskog protokola ili identifikatori kolačića, i tagovi za radiofrekventnu identifikaciju, a koje sadrže njihovi uređaji, aplikacije, alati i protokoli, osim ako se ti identifikatori ne odnose na neku identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može identificirati. To može ostaviti tragove koji se, zajedno s jedinstvenim identifikatorima i drugim informacijama koje dostavljaju poslužitelji, mogu upotrijebiti za identificiranje i profiliranje pojedinaca. Iz stoga slijedi da identifikacijske brojeve, podatke o lokaciji, mrežne identifikatore ili druge posebne elemente kao takve ne treba nužno u svim okolnostima smatrati osobnim podacima. [Am. 7]

(25)  Suglasnost bi izričito trebalo dati bilo kojom odgovarajućom metodom kojom se omogućava da osoba čiji se podaci obrađuju dobrovoljno i na temelju informacija da posebnu izjavu svoje volje, tj. kojom se osigurava da je pojedinac svjestan da svojom izjavom ili jasnim postupkom potvrde daje svoju suglasnost za obradu osobnih podataka. uključujući označavanjem Jasan postupak potvrde može uključivati označavanje polja na internetskoj stranici ili bilo kojom drugom izjavom ili ponašanjem kojim se jasno pokazuje da osoba čiji se podaci obrađuju prihvaća predloženu obradu svojih osobnih podataka. Šutnja, puko korištenje usluge ili neaktivnost stoga ne bi trebali značiti suglasnost. Suglasnost bi trebala obuhvaćati sve aktivnosti obrade koje se provode u istu svrhu ili svrhe. Ako osoba čiji se podaci obrađuju daje suglasnost na temelju elektroničkog zahtjeva, taj zahtjev mora biti jasan i sažet, tako da se njime ne ometa korištenje usluge za koju se on upotrebljava. [Am. 8]

(26)  Osobni podaci o zdravstvenom stanju trebali bi obuhvaćati sve podatke vezane uz zdravstveno stanje osobe čiji se podaci obrađuju; informacije o registraciji pojedinca za ostvarenje zdravstvenih usluga; informacije o plaćanjima ili ostvarenom pravu pojedinca na zdravstvenu zaštitu; broj, simbol ili posebnu oznaku koji su dodijeljeni pojedincu radi njegove jedinstvene identifikacije u zdravstvene svrhe, bilo koje informacije o pojedincu prikupljene tijekom pružanja zdravstvenih usluga pojedincu; informacije dobivene ispitivanjem ili pregledavanjem dijela tijela ili tjelesnog sadržaja, uključujući i biološke uzorke; identifikacija osobe koja pojedincu pruža zdravstvenu zaštitu ili bilo koje informacije, na primjer, o bolesti, invalidnosti, riziku od razvoja bolesti, povijesti bolesti, kliničkom liječenju ili trenutačnom fiziološkom ili biomedicinskom stanju osobe čiji se podaci obrađuju, neovisno o izvoru podataka, npr. liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku, bolnici, medicinskom uređaju ili dijagnostičkoj pretrazi „in vitro”.

(27)  Glavni poslovni nastan nadzornika u Uniji trebao bi se odrediti u skladu s objektivnim kriterijima te bi trebao podrazumijevati stvarno i učinkovito obavljanje upravljačkih aktivnosti u okviru kojih se kroz stabilni sustav donose glavne odluke o svrsi, i sredstvima obrade. Taj kriterij ne bi trebao ovisiti o tome provodi li se obrada osobnih podataka zaista na toj lokaciji; prisutnost i upotreba tehničkih sredstava za obradu osobnih podataka ili aktivnosti obrade ne čine sami po sebi takav glavni poslovni nastan te stoga nisu kriteriji za njegovo određivanje. Za obrađivača bi glavni poslovni nastan trebalo biti mjesto njegove središnje uprave u Uniji.

(28)  Grupa poduzetnika trebala bi obuhvaćati poduzetnika u vladajućem položaju i o njemu ovisne poduzetnike, pri čemu bi poduzetnik u vladajućem položaju trebao biti onaj koji može ostvariti dominantni utjecaj na druge poduzetnike, na primjer, na temelju vlasništva, financijskog udjela ili propisa kojima se uređuju njegove aktivnosti ili ovlasti za provedbu propisa o zaštiti osobnih podataka.

(29)  Djeci je potrebna posebna zaštita njihovih osobnih podataka, s obzirom na to da mogu biti manje svjesna rizika i posljedica te manje upoznata s mjerama zaštite i svojim pravima pri obradi osobnih podataka. Kako bi se utvrdilo kad se pojedinac smatra djetetom, u ovoj bi se Uredbi trebala preuzeti definicija utvrđena Konvencijom UN-a o pravima djeteta.Ako se obrada podataka temelji na suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju u odnosu na ponudu robe ili usluga izravno djetetu, suglasnost daje ili odobrava djetetov roditelj ili zakonski skrbnik ako dijete ima manje od 13 godina. Ako su ciljana publika djeca, koristi se jezik primjeren toj dobi. Drugi razlozi za zakonitu obradu kao što su razlozi od javnog interesa ostaju primjenjivi, primjerice za obradu u kontekstu preventivnih usluga ili usluga savjetovanja koje su ponuđene izravno djetetu. [Am. 9]

(30)  Bilo koja obrada osobnih podataka mora biti zakonita, poštena i transparentna prema pojedincima o kojima je riječ. Posebne svrhe obrade podataka osobito bi trebale biti izričite i legitimne te utvrđene u trenutku prikupljanja podataka. Osobni podaci trebali bi biti prikladni, relevantni i ograničeni na nužno potrebne za svrhe radi kojih se obrađuju; zbog toga posebno valja osigurati da prikupljeni podaci nisu pretjerani te da je razdoblje pohranjivanja podataka svedeno na najmanju moguću mjeru. Osobni podaci trebali bi se obrađivati samo ako se svrha obrade ne može postići drugim sredstvima. Trebalo bi poduzeti sve odgovarajuće mjere da se podaci koji su netočni isprave ili izbrišu. Kako bi se osiguralo da se podaci ne pohranjuju duže od potrebnog, nadzornik bi trebao odrediti rokove za njihovo brisanje ili redovitu reviziju.

(31)  Kako bi obrada bila zakonita, osobni podaci trebali bi se obrađivati na temelju suglasnosti dotične osobe ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi, zakonski utvrđenoj bilo ovom Uredbom ili drugim zakonodavstvom Unije ili države članice, kako je navedeno u ovoj Uredbi. U slučaju djeteta ili osobe koja nema pravnu sposobnost, relevantno zakonodavstvo Unije ili države članice određuje uvjete pod kojima ta osoba daje ili odobrava pristanak. [Am. 10]

(32)  Kada se obrada temelji na suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik bi trebao snositi odgovornost dokazivanja da je dotična osoba dala svoju suglasnost za postupak obrade. Osobito u slučaju pisane izjave o drugom pitanju, mjerama zaštite trebalo bi se osigurati da je osoba čiji se podaci obrađuju svjesna toga da daje svoju suglasnost i u kojoj mjeri to čini. U skladu s načelom smanjenja količine podataka teret dokaza ne treba shvatiti kao zahtjev za pozitivnu identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju, osim ako to nije potrebno. Istovjetno odredbama građanskog prava (npr. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ(10)), politike zaštite podataka trebaju biti što je moguće jasnije i transparentnije. Ne bi trebale sadržavati skrivene ili nepogodne klauzule. Suglasnost se ne može dati za obradu osobnih podataka trećih osoba. [Am. 11]

(33)  Kako bi se osiguralo da je suglasnost dobrovoljna, trebalo bi pojasniti da suglasnost nije važeća pravna osnova za obradu ako pojedinac nema istinsku slobodu izbora te ako ne može odbiti ili povući suglasnost bez posljedica. To je naročito slučaj ako je nadzornik javno tijelo koje na temelju svojih relevantnih javnih ovlasti može nametnuti obvezu i suglasnost se ne može smatrati dobrovoljno danom. Upotreba zadanih opcija koje osoba čiji se podaci obrađuju mora izmijeniti kako bi se usprotivila toj obradi, kao što su već označena polja, ne izražava suglasnost. Suglasnost za obradu dodatnih osobnih podataka koji nisu potrebni za pružanje usluge ne zahtijeva se za korištenje usluge. Ako je suglasnost povučena, to može omogućiti obustavu ili neizvršenje usluge koja ovisi o podacima. Ako je dovršenje predviđene svrhe nejasno, nadzornik u pravilnim razmacima osigurava osobi čiji se podaci obrađuju informacije o obradi te traži ponovnu potvrdu njezine suglasnosti. [Am. 12]

(34)  Suglasnost ne bi trebala biti važeća pravna osnova za obradu osobnih podataka ako postoji jasna neravnoteža između osobe čiji se podaci obrađuju i nadzornika. To je posebno slučaj kad osoba čiji se podaci obrađuju ovisi o nadzorniku, između ostalog kad poslodavac pri zapošljavanju obrađuje osobne podatke zaposlenika. Ako je nadzornik javno tijelo, neravnoteža bi postojala samo u posebnim postupcima obrade podataka kad javno tijelo na temelju svojih relevantnih javnih ovlasti može nametnuti obvezu i suglasnost se, s obzirom na interes osobe čiji se podaci obrađuju, ne može smatrati dobrovoljno danom. [Am. 13]

(35)  Obrada bi trebala biti zakonita ako je potrebna u okviru ugovora ili predviđenog sklapanja ugovora.

(36)  Ako se obrada provodi radi izvršavanja pravne obveze kojoj podliježe nadzornik ili ako je obrada potrebna za izvršavanje zadatka koji se provodi zbog javnog interesa ili pri izvršavanju javne ovlasti, obrada bi trebala imati pravnu osnovu u zakonodavstvu Unije ili države članice, koje u pogledu bilo kakvog ograničenja prava i sloboda zadovoljava zahtjeve Povelje. To bi također trebalo uključivati kolektivne ugovore koji bi u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom mogli biti priznati kao opće valjani. U zakonodavstvu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu također mora biti utvrđeno treba li nadzornik koji izvršava zadatak koji se provodi zbog javnog interesa ili pri izvršavanju javne ovlasti biti tijelo javne uprave ili druga pravna ili fizička osoba koja podliježe javnom pravu ili privatnom pravu, kao što je na primjer strukovno udruženje..[Am. 14]

(37)  Obrada osobnih podataka također bi se trebala smatrati zakonitom ako je potrebna radi zaštite interesa od životne važnosti za osobu čiji se podaci obrađuju.

(38)  Legitimni interesi nadzornika kontrolora ili, u slučaju otkrivanja, treće strane kojoj se podaci otkrivaju, mogu biti pravna osnova za obradu, pod uvjetom da ispunjava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njezine veze s nadzornikom te da interesi ili temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju nemaju prednost. To je posebno potrebno pažljivo ocijeniti ako je osoba čiji se podaci obrađuju dijete, s obzirom na to da je djeci potreba posebna zaštita. Pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju nemaju prednost, pretpostavlja se da obrada ograničena na pseudonimne podatke ispunjava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njezine veze s nadzornikom. Osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi imati ima pravo da na osnovi svoje posebne situacije na besplatno uloži prigovor ulaganje prigovora na obradu. Kako bi se osigurala transparentnost, nadzornik bi trebao biti dužan izričito obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju o postojanju legitimnih interesa te ih i dokumentirati, kao i obavijestiti dotičnu osobu o njezinu pravu na prigovor. Interesi i temeljna prava osobe čiji se podaci obrađuju mogu naročito nadvladati interes nadzornika podataka ako se osobni podaci obrađuju u okolnostima u kojima osobe čiji se podaci obrađuju ne očekuju daljnju obradu. Budući da je zakonodavac dužan zakonski odrediti pravnu osnovu za obradu podataka koju provode javna tijela, ova pravna osnova ne bi se trebala primjenjivati na obradu podataka koju provode javna tijela pri izvršavanju svojih zadataka. [Am. 15]

(39)  Obrada podataka u opsegu nužno potrebnom i razmjernom kako bi se osigurala sigurnost mreže i informacija, tj. sposobnost mreže ili informacijskog sustava da se, uz određeni stupanj pouzdanosti, obrani od neočekivanih događaja ili nezakonitih ili zlonamjernih radnji koje ugrožavaju dostupnost, autentičnost, cjelovitost i povjerljivost pohranjenih ili prenesenih podataka te sigurnost povezanih usluga koje pružaju te mreže i sustavi, ili koje su dostupne putem tih mreža i sustava, javnih javna tijela, središta za računalnu sigurnost (CERT), grupa grupe za rješavanje računalnih sigurnosnih incidenata (CSIRT), operatera operateri elektroničkih komunikacijskih mreža i pružatelja pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga te pružatelja pružatelji sigurnosnih tehnologija i usluga, legitiman je interes dotičnog nadzornika obrade. To bi, na primjer, moglo uključivati sprečavanje neovlaštenog pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama, širenja zlonamjernih kodova, zaustavljanje napada na temelju uskraćivanja usluge te sprečavanje štete na računalnim i elektroničkim komunikacijskim sustavima. To se načelo također primjenjuje na obradu osobnih podataka kako bi se ograničio nasilan pristup javno dostupnim mrežama ili informacijskim sustavima te njihova upotreba, kao što je crna lista elektroničkih identifikatora. [Am. 16]

(39.a)  Pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju nemaju prednost, smatra se da je sprečavanje ili ograničavanje štete na strani nadzornika podataka provedeno radi legitimnog interesa nadzornika podataka ili, u slučaju otkrivanja, treće osobe kojoj se podaci otkrivaju, te da ispunjava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njezine veze s nadzornikom. Jednako načelo primjenjuje se i na provedbu zakonskih potraživanja protiv osobe čiji se podaci obrađuju, kao što su naplata duga ili građanske odštete i pravni lijekovi. [Am. 17]

(39.b)  Pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju nemaju prednost, smatra se da je obrada osobnih podataka u izravne marketinške svrhe za vlastite ili slične proizvode i usluge ili u izravne poštanske marketinške svrhe provedena radi legitimnog interesa nadzornika ili, u slučaju otkrivanja, treće osobe kojoj se podaci otkrivaju, te da ispunjava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njezine veze s nadzornikom ako postoji veoma vidljiva informacija o pravu prigovora i o izvoru osobnih podataka. Općenito se smatra da se obrada poslovnih kontaktnih podataka provodi radi legitimnog interesa nadzornika ili, u slučaju otkrivanja, treće osobe kojoj se podaci otkrivaju, te da zadovoljava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njezine veze s nadzornikom. To se primjenjuje i na obradu osobnih podataka koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju. [Am. 18]

(40)  Obrada osobnih podataka u druge svrhe trebala bi se dopustiti samo ako je obrada u skladu sa svrhom radi koje su podaci prethodno prikupljeni, a posebno ako je obrada potrebna u svrhe povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja. Ako je druga svrha nespojiva s prvotnom svrhom radi koje su podaci prikupljeni, nadzornik bi za tu drugu svrhu trebao dobiti suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju ili bi obradu trebao temeljiti na drugoj legitimnoj osnovi za zakonitu obradu, pogotovo ako je ona utvrđena zakonodavstvom Unije ili države članice kojemu podliježe nadzornik. U svakom slučaju trebalo bi se osigurati da se primjenjuju načela utvrđena ovom Uredbom i posebno da je osoba čiji se podaci obrađuju obaviještena o tim drugim svrhama. [Am. 19]

(41)  Osobni podaci koji su po svojoj prirodi osobito osjetljivi i ranjivi u pogledu temeljnih prava ili privatnosti zaslužuju posebnu zaštitu. Takve podatke ne bi trebalo obrađivati, osim ako osoba čiji se podaci obrađuju za to ne da svoju izričitu suglasnost. Međutim, kad je riječ o posebnim potrebama, trebalo bi izričito predvidjeti odstupanja od ove zabrane, pogotovo ako se obrada provodi u sklopu zakonitih aktivnosti određenih udruga ili zaklada čiji je cilj ostvarenje temeljnih sloboda. [Am. 20]

(42)  Odstupanja od zabrane obrade osjetljivih kategorija podataka također bi se trebala dopustiti kad za to postoji zakonska osnova i − pod uvjetom da postoje odgovarajuće mjere za zaštitu osobnih podataka i drugih temeljnih prava − kad je to opravdano zbog javnog interesa, te posebno u zdravstvene svrhe, na područjima kao što je javno zdravlje i socijalna zaštita, upravljanje zdravstvenim službama, posebno kako bi se osigurala kvaliteta i isplativost postupaka koji se koriste za rješavanje zahtjeva za ostvarenje pogodnosti i usluga iz sustava zdravstvenog osiguranja ili u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja ili za usluge arhiviranja. [Am. 21]

(43)  Osim toga, obrada osobnih podataka službeno priznatih vjerskih udruga koju provode državna tijela u svrhe postizanja ciljeva predviđenih ustavnim pravom ili međunarodnim javnim pravom, provodi se zbog javnog interesa.

(44)  Ako je tijekom izbornih aktivnosti za djelovanje demokratskog sustava u određenim državama članicama potrebno da političke stranke prikupe podatke o političkim stavovima ljudi, obrada takvih podataka može se dopustiti zbog javnog interesa, pod uvjetom da se uspostave odgovarajuće mjere zaštite.

(45)  Ako nadzornik ne može utvrditi identitet fizičke osobe čije podatke obrađuje, on ne bi trebao biti obvezan prikupiti dodatne informacije kako bi utvrdio identitet osobe čiji se podaci obrađuju samo radi pridržavanja neke odredbe ove Uredbe. U slučaju zahtjeva za pristup podacima, nadzornik bi trebao imati pravo da od osobe čiji se podaci obrađuju zatraži daljnje informacije koje bi mu omogućile da nađe osobne podatke koje ta osoba traži. Ako osoba čiji se podaci obrađuju može pružiti takve podatke, nadzornici ne bi smjeli biti u mogućnosti da se pozovu na nedostatak informacija kako bi odbili zahtjev za pristup. [Am. 22]

(46)  U skladu s načelom transparentnosti sve informacije koje su namijenjene javnosti ili osobi čiji se podaci obrađuju trebale bi biti lako dostupne i razumljive te formulirane jasnim i jednostavnim jezikom. To je posebno važno u situacijama kao što je mrežno oglašavanje, ako osobi čiji se podaci obrađuju zbog velikog broja sudionika i tehnološke složenosti nije lako prepoznati i razumjeti prikupljaju li se ili ne osobni podaci koji se odnose na nju, tko to radi i u koju svrhu. Budući da je djeci potrebna posebna zaštita, ako se obrada odnosi posebno na dijete sve informacije i komunikacija trebale bi biti na jasnom i jednostavnom jeziku koje dijete može razumjeti.

(47)  Trebalo bi osigurati načine kojima se osobi čiji se podaci obrađuju olakšava ostvarivanje njezinih prava u okviru ove Uredbe, uključujući mehanizme za besplatan zahtjev posebno za pristup dobivanje, i to besplatno, naročito pristupa podacima, njihov ispravak i brisanje njihovom ispravku i brisanju te za ostvarivanje prava na prigovor. Nadzornik bi trebao biti dužan da na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju odgovori u određenom razumnom roku ili da u slučaju odbijenog zahtjeva navede razloge za to. [Am. 23]

(48)  Načelo poštene i transparentne obrade podataka zahtijeva da su osobe čiji se podaci obrađuju obaviještene osobito o postupku obrade i njezinoj svrsi, vjerojatnoj duljini pohrane podataka u svaku svrhu, o tome hoće li se podaci prenijeti trećim stranama ili u treće zemlje, o postojanju mjera prigovora i prava pristupa, ispravka ili brisanja podataka te o pravu na podnošenje žalbe. Ako se podaci prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi biti obaviještena o tome je li ona dužna dostaviti takve podatke te o mogućim posljedicama u slučaju da ih ne dostavi. Ta se obavijest osigurava, što može značiti i da je lako dostupna, osobi čiji se podaci obrađuju nakon davanja pojednostavljene obavijesti u obliku standardiziranih ikona. To također znači da se osobni podaci obrađuju na način koji učinkovito omogućuje da osoba čiji se podaci obrađuju ostvari svoja prava. [Am. 24]

(49)  Osobi čiji se podaci obrađuju trebalo bi tijekom prikupljanja podataka dati informacije o obradi osobnih podataka koji se odnose na nju ili, ako se podaci ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, u primjerenom roku ovisno o okolnostima slučaja. Ako se podaci mogu zakonito otkriti drugom primatelju, osobu čiji se podaci objavljuju trebalo bi obavijestiti o tome kada su oni prvi put otkriveni primatelju.

(50)  Međutim, nije potrebno nametnuti tu obvezu ako osoba čiji se podaci obrađuju već ima tu informaciju ili ako je bilježenje ili otkrivanje izričito propisano zakonom ili ako se davanje informacija osobi čiji se podaci obrađuju pokaže nemogućim ili bi uključivalo nerazmjerni napor. To bi mogao biti slučaj posebno ako se obrada provodi u svrhe povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja; u tome se smislu može uzeti u obzir broj osoba čiji se podaci obrađuju, starost podataka i sve donesene zamjenske mjere. [Am. 25]

(51)  Svaka bi osoba trebala imati pravo na pristup podacima koji se o njoj prikupljaju i ostvarivanje toga prava na jednostavan način kako bi znala da je obrada zakonita i to mogla potvrditi. Svaka osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi stoga imati pravo znati i primiti obavijest, osobito o svrhama u koje se podaci obrađuju, na koje predviđeno razdoblje, o tome tko su primatelji podataka, o općoj logici podataka koji se obrađuju te o posljedicama takve obrade, posebno u slučaju kad se obrada temelji na profiliranju. To pravo ne bi smjelo štetno utjecati na prava i slobode drugih, uključujući poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo, te posebno na autorska prava kao ono što su ona kojima kojima se štiti programska oprema. Ta pitanja međutim ne bi smjela dovesti do toga da se osobi čiji se podaci obrađuju uskrate bilo kakve informacije. [Am. 26]

(52)  Nadzornik bi trebao poduzeti sve opravdane mjere kako bi utvrdio identitet osobe čiji se podaci obrađuju i koja zahtijeva pristup podacima, a posebno u okviru mrežnih usluga i mrežnih identifikatora. Nadzornik ne bi smio pohraniti osobne podatke samo zato da može odgovoriti na možebitne zahtjeve.

(53)  Svaka osoba bi trebala imati pravo na ispravak osobnih podataka o sebi i „pravo na zaborav brisanje podataka ” ako pohrana takvih podataka nije u skladu s ovom Uredbom. Štoviše, osobe čiji se podaci obrađuju trebale bi imati pravo na to da se njihovi osobni podaci obrišu i više ne obrađuju, ako podaci više nisu potrebni za svrhe radi kojih su prikupljeni ili na drugi način obrađivani, ako su osobe čiji se podaci obrađuju povukle svoju suglasnost za obradu ili ako se protive obradi osobnih podataka koji se odnose na njih ili ako obrada njihovih osobnih podataka iz drugih razloga nije u skladu s ovom Uredbom. To je pravo posebno relevantno u slučajevima kad je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju suglasnost kao dijete, kad nije bila u potpunosti svjesna rizika vezanih uz obradu, i kasnije želi ukloniti takve osobne podatke, pogotovo one na internetu. No daljnja pohrana podataka trebala bi se dopustiti ako je potrebna u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja, zbog javnog interesa na području javnog zdravlja, radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, ako to zahtijeva zakon i ako postoji razlog za ograničenje obrade podataka umjesto njihova brisanja. Osim toga pravo na brisanje podataka ne bi se trebalo primjenjivati ako je pohrana osobnih podataka potrebna za izvršenje ugovora s osobom čiji se podaci obrađuju ili ako postoji zakonska obveza pohrane tih podataka. [Am. 27]

(54)  Kako bi se „pravo na zaborav brisanje podataka” ojačalo u mrežnom okruženju, pravo brisanja trebalo bi proširiti tako da bi nadzornik koji je objavio osobne podatke bez pravnog obrazloženja trebao biti dužan obavijestiti poduzeti sve potrebne korake kako bi se podaci izbrisali, uključujući i brisanje koje provode treće strane koje obrađuju takve podatke da osoba, ne dovodeći u pitanje pravo osobe čiji se podaci obrađuju da traži naknadu štete.zahtijeva da obrišu sve poveznice, kopije i replike tih osobnih podataka. Kako bi osigurao obavješćivanje trećih strana, nadzornik bi trebao poduzeti sve opravdane korake, uključujući tehničke mjere, u odnosu na podatke za čije je objavljivanje odgovoran. U pogledu objave osobnih podataka koju je izvršila treća strana, nadzornik bi se trebao smatrati odgovornim za tu objavu ako je on ovlastio treću stranu da objavi osobne podatke. [Am. 28]

(54.a)  Podatke koje usporava osoba čiji se podaci obrađuju i čija se točnost ili netočnost ne može utvrditi treba blokirati dok se pitanje ne razjasni. [Am. 29]

(55)  Osobe čiji se podaci obrađuju trebale bi radi jačanja nadzora nad vlastitim podacima i svog prava na pristup podacima imati pravo, ako se osobni podaci obrađuju elektroničkim putem te uz pomoć strukturiranog i uobičajenog formata, dobiti kopiju podataka koji se odnose na njih u uobičajenom elektroničkom formatu. Osoba čiji se podaci obrađuju također bi trebala imati pravo prenijeti osobne podatke koje je ustupila iz jedne automatizirane aplikacije, na primjer društvene mreže, u drugu. Nadzornike podataka treba poticati na razvijanje interoperabilnih oblika koji omogućavaju prijenos podataka. To bi se trebalo primjenjivati u slučajevima kad je osoba čiji se podaci obrađuju na temelju svoje suglasnosti ili pri izvršenju ugovora ustupila podatke automatiziranom sustavu obrade. Pružatelji usluga informacijskog društva ne bi trebali prenositi podatke koji su obvezni za pružanje njihovih usluga. [Am. 30]

(56)  U slučajevima gdje se osobni podaci zakonito obrađuju radi zaštite vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili zbog javnog interesa, pri izvršavanju javne ovlasti ili zbog legitimnih interesa nadzornika, svaka osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi unatoč tome imati pravo protivljenja obradi podataka koji se odnose na nju, besplatno i na jednostavan i djelotvoran način Nadzornik bi trebao snositi odgovornost dokazivanja da njegovi legitimni interesi mogu imati prednost nad interesima ili temeljnim pravima i slobodama osobe čiji se podaci obrađuju. [Am. 31]

(57)  Ako se osobni podaci obrađuju u izravne marketinške svrhe, osoba čiji se podaci obrađuju ima trebala bi imati pravo besplatno, na jednostavan i djelotvoran način protiviti se obradi , nadzornik bi to pravo trebao izričito ponuditi osobi čiji se podaci obrađuju na razumljiv način i u razumljivom obliku, koristeći jasan i jednostavan jezik, te bi ga trebao jasno razlikovati od drugih informacija.svojih osobnih podataka za takav marketing. [Am. 32]

(58)  Ne dovodeći u pitanje zakonitost obrade podataka, svaka fizička osoba trebala bi imati pravo da je se ne podvrgne mjeri koja se temelji na profiliranju automatiziranom obradom. No takva prigovora na profiliranje. Profiliranje koje rezultira mjerama s pravnim učinkom na osobu čiji se podaci obrađuju ili slično tomu uvelike utječu na interese, prava ili slobode predmetne osobe čiji se podaci obrađuju trebalo bi se mjera trebala dopustiti samo ako je izričito dopuštena dopušteno zakonom, ako se provodi pri sklapanju ili izvršenju ugovora ili ako je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju suglasnost. U svakom slučaju za takve bi se obrade trebale primjenjivati odgovarajuće mjere zaštite kao što su posebno obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju, pravo na izravnu ljudsku procjenu đizravno ljudsko posredovanje te jamstvo da se takva obrada ne bi smjela odnositi na dijete. Takve mjere ne bi trebale dovesti do diskriminacije pojedinaca na temelju rasnog ili etničkog porijekla, političkih mišljenja, vjere ili uvjerenja, članstva u sindikatu, spolne opredijeljenosti ili spolnog identiteta. [Am. 33]

(58.a)  Pretpostavlja se da profiliranje koje se temelji isključivo na obradi pseudonimnih podataka ne utječe uvelike na interese, prava ili slobode osobe čiji se podaci obrađuju. Ako profiliranje, bilo da se temelji na jednom izvoru pseudonimnih podataka ili na grupi pseudonimnih podataka iz različitih izvora, omogućuje nadzorniku da poveže pseudonimne podatke s određenom osobom čiji se podaci obrađuju, smatra se da obrađeni podaci više nisu pseudonimni. [Am. 34]

(59)  Ograničenja određenih načela i prava na informacije, pristup, ispravljanje, brisanje ili prava na prijenos pristup i dobivanje podataka, prava prigovora, mjera koje se temelje na profiliranju, obavješćivanja osobe čiji se podaci obrađuju o povredi njezinih osobnih podataka te određenih povezanih obveza nadzornika, mogu biti nametnuta zakonodavstvom Unije ili države članice ako je to u demokratskom društvu potrebno i razmjerno radi zaštite javne sigurnosti, što uključuje zaštitu ljudskih života osobito uslijed prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, sprečavanje, istragu i progon kaznenih djela ili kršenja etike u zakonski uređenim djelatnostima, druge specifične i jasno određene javne interese Unije ili države članice, posebno važan gospodarski ili financijski interes Unije ili države članice ili zaštitu osobe čiji se podaci obrađuju ili prava i sloboda drugih. Ta bi ograničenja trebala biti u skladu sa zahtjevima iz Povelje i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. [Am. 35]

(60)  Za bilo koju obradu osobnih podataka koju provodi nadzornik ili koja se provodi u njegovo ime nadzornik bi trebao snositi potpunu odgovornost, naročito s obzirom na dokumentaciju, sigurnost podataka, procjene učinka, službenika za zaštitu podataka i nadzor tijela za zaštitu podataka. Nadzornik bi posebno trebao osigurati i biti u mogućnosti dokazati da je svaki postupak obrade u skladu s ovom Uredbom. To bi trebali provjeriti nezavisni unutarnji ili vanjski revizori. [Am. 36]

(61)  Zaštita prava i sloboda osoba čiji se podaci obrađuju pri obradi osobnih podataka zahtijeva poduzimanje odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera pri planiranju obrade i pri samoj obradi kako bi se osiguralo ispunjavanje zahtjeva ove Uredbe. Kako bi se osigurala i dokazala usklađenost s ovom Uredbom, nadzornik bi trebao usvojiti interne strategije i provoditi odgovarajuće mjere koje posebno zadovoljavaju načela zaštite podataka pomoću tehnike i integrirane zaštite. Načelo tehničke zaštite podataka zahtijeva da se zaštita podataka ugradi u čitav životni ciklus tehnologije, od same rane faze dizajniranja do njezina krajnjeg razvijanja, korištenja i konačnog uklanjanja. To bi također trebalo uključiti odgovornost za proizvode i usluge koje koristi nadzornik ili obrađivač. Načelo integrirane zaštite podataka zahtijeva postavke privatnosti na uslugama i proizvodima koje bi automatski trebale biti u skladu s općim načelima zaštite podataka kao što su smanjenje količine podataka i ograničenje namjene. [Am. 37]

(62)  Zaštita prava i sloboda osoba čiji se podaci obrađuju te odgovornost nadzornika i obrađivača, također vezano uz nadzor i mjere nadzornih tijela, zahtijevaju jasnu raspodjelu odgovornosti u skladu s ovom Uredbom, uključujući i slučaj kada nadzornik zajedno s ostalim nadzornicima utvrđuje svrhe i sredstva obrade ili kada se postupak obrade provodi u ime nadzornika. U međusobnom dogovoru zajedničkih nadzornika trebaju se ogledati stvarne uloge zajedničkih nadzornika i njihovi odnosi. Obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom treba uključivati dopuštenje za nadzornika da prenese podatke zajedničkom nadzorniku ili obrađivaču za obradu podataka u njihovo ime. [Am. 38]

(63)  Kada nadzornik koji nema poslovni nastan u Uniji obrađuje osobne podatke osoba koje imaju boravište u Uniji, te ako su njegove aktivnosti obrade povezane s ponudom proizvoda ili usluga osobama čiji se podaci obrađuju ili s praćenjem njihova ponašanja, nadzornik bi trebao imenovati predstavnika, osim ako nadzornik nema poslovni nastan u trećoj zemlji koja osigurava odgovarajuću razinu zaštite ili se obrada odnosi na manje od 5000 osoba čiji se podaci obrađuju u bilo kojem uzastopnom razdoblju od 12 mjeseci i ne provodi se na posebnim kategorijama osobnih podataka ili je nadzornik malo ili srednje poduzeće ili javno tijelo ili ako nadzornik samo povremeno nudi proizvode i usluge takvim osobama čiji se podaci obrađuju. Predstavnik bi trebao djelovati u ime nadzornika i biti osoba za kontakt s nadzornim tijelima. [Am. 39]

(64)  Kako bi se utvrdilo nudi li nadzornik osobama čiji se podaci obrađuju i koje imaju boravište u Uniji proizvode i usluge samo povremeno, trebalo bi se provjeriti može li se iz cjelokupnih aktivnosti nadzornika zaključiti predstavlja li ponuda proizvoda i usluga takvim osobama samo sporednu aktivnost uz njegove glavne aktivnosti. [Am.40 ]

(65)  Kako bi se dokazala mogla dokazati usklađenost s ovom Uredbom, nadzornik ili obrađivač trebao bi voditi dokumentaciju potrebnu za ispunjavanje uvjeta utvrđenih ovom Uredbom trebali bi dokumentirati svaki postupak obrade. Svaki nadzornik i obrađivač trebao bi biti obvezan surađivati s nadzornim tijelima te im na zahtjev omogućiti pristup toj dokumentaciji kako bi se mogla ocijeniti usklađenost s ovom Uredbom. Međutim jednak naglasak i važnost treba staviti na dobru praksu i usklađenost, a ne samo na nadopunu dokumentacije. ti postupci obrade mogli pratiti. [Am. 41]

(66)  Kako bi se očuvala sigurnost i spriječila obrada kojom se krši ova Uredba, nadzornik ili obrađivač trebali bi procijeniti rizike vezane uz obradu i provesti mjere za njihovo ublažavanje. Tim bi se mjerama, koje uzimaju u obzir razvoj tehnologije i trošak provedbe, trebala osigurati odgovarajuća razina zaštite u odnosu na rizike i vrstu osobnih podataka koji se trebaju zaštititi. Kod utvrđivanja tehničkih standarda i organizacijskih mjera za osiguranje sigurnosti obrade Komisija bi trebala poticati trebalo bi promicati tehnološku neutralnost, interoperabilnost i inovacije te, ako je potrebno, surađivati poticati suradnju s trećim zemljama. [Am. 42]

(67)  Povreda osobnih podataka može, ako se ne rješava pravovremeno i na odgovarajući način, dotičnom pojedincu prouzročiti znatan gospodarski gubitak i društvenu štetu, uključujući i zlouporabu identiteta. Stoga, čim bi nadzornik uoči da je došlo do takve povrede, trebao bi je bez nepotrebnog odgađanja prijaviti povredu nadzornom tijelu, pretpostavlja se u roku ne dužem od 72 sata. i Ako je potrebno moguće u roku od 24 sata prijaviti nadzornom tijelu. Ako to nije moguće učiniti u roku od 24 sata, uz obavijest bi trebalo priložiti obrazloženje razloga za kašnjenje. Pojedince na čije osobne podatke takva povreda može štetno utjecati trebalo bi bez nepotrebnog odgađanja o tome obavijestiti kako bi im se omogućilo poduzimanje potrebnih mjera opreza. Trebalo bi se smatrati da povreda ima štetan učinak na osobne podatke ili privatnost pojedinca u slučajevima kada bi na primjer mogla dovesti do krađe identiteta ili prijevare, fizičke povrede, velikog poniženja ili povrede ugleda. Obavijest bi trebala sadržavati opis prirode povrede osobnih podataka i oblikovati preporuke za dotičnog pojedinca za ublažavanje možebitnih štetnih učinaka. Osobe čiji se podaci obrađuju trebalo bi obavijestiti što je prije razumno moguće, u tijesnoj suradnji s nadzornim tijelom i pridržavajući se smjernica koje je izdalo ono ili neko drugo nadležno tijelo (npr. tijela za prisilno provođenje zakona). Na primjer, kako bi osobe čiji se podaci obrađuju mogle umanjiti rizik od nastanka neposredne štete, potrebno je brzo ih obavijestiti, a duži rok obavješćivanja mogao bi se opravdati potrebom da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje daljnjih i sličnih povreda podataka. [Am. 43]

(68)  Kako bi se utvrdilo jesu li nadzorno tijelo i osoba čiji se podaci obrađuju bez nepotrebnog odgađanja obaviješteni o povredi osobnih podataka, trebalo bi provjeriti je li nadzornik proveo i primijenio odgovarajuću tehnološku zaštitu i organizacijske mjere kako bi odmah ustanovio je li došlo do povrede osobnih podataka i brzo, prije nego što je nanesena šteta osobnim i gospodarskim interesima, o tome obavijestio nadzorno tijelo i osobu čiji se podaci obrađuju, uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost povrede osobnih podataka te njezine posljedice za osobu čiji se podaci obrađuju.

(69)  Pri utvrđivanju detaljnih pravila u vezi s formatom i postupcima za obavješćivanje o povredama osobnih podataka, trebalo bi voditi računa o okolnostima povrede, kao na primjer jesu li osobni podaci bili zaštićeni odgovarajućim tehničkim zaštitnim mjerama, čime se učinkovito ograničava vjerojatnost zlouporabe identiteta ili drugi oblici zlouporabe. Povrh toga, takvim pravilima i postupcima trebalo bi uzeti u obzir legitimne interese tijela za prisilno provođenje zakona u slučajevima kada bi rano otkrivanje moglo nepotrebno ometati istragu o okolnostima povrede.

(70)  Direktivom 95/46/EZ predviđena je opća obveza obavješćivanja nadzornih tijela o obradi osobnih podataka. Nametanjem te obveze stvorio se administrativni i financijski teret, a ona nije u svim slučajevima dovela do poboljšanja zaštite osobnih podataka. Stoga bi trebalo ukinuti tu obvezu općeg obavješćivanja i zamijeniti je djelotvornim postupcima i mehanizmima koji se umjesto toga usredotočuju na one postupke obrade koji bi zbog svoje prirode, opsega i svoje svrhe vjerojatno mogli predstavljati specifičan rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju. U takvim slučajevima nadzornik ili obrađivač trebao bi prije obrade izvršiti procjenu učinka zaštite podataka, koja bi posebno trebala uključivati predviđene mjere, mjere zaštite i mehanizme za osiguranje zaštite osobnih podataka i za dokazivanje usklađenosti s ovom Uredbom.

(71)  To bi se posebno trebalo odnositi na novouspostavljene opsežne sustave podataka namijenjene obradi znatne količine osobnih podataka na regionalnoj, nacionalnoj ili nadnacionalnoj razini koji bi mogli utjecati na veliki broj osoba čiji se podaci obrađuju.

(71.a)  Procjene učinka ključni su dio svakog održivog okvira za zaštitu podataka jer osiguravaju da je poduzetništvo od početka svjesno svih mogućih posljedica postupaka obrade njegovih podataka. Ako su procjene učinka temeljite, moguće je bitno ograničiti vjerojatnost bilo kakve povrede osobnih podataka ili postupka koji narušava privatnost. Procjene učinka zaštite podataka trebale bi stoga uzeti u obzir upravljanje cjelokupnim životnim ciklusom osobnih podataka, od prikupljanja preko obrade do brisanja, detaljno opisujući predviđene postupke obrade, rizike za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, predviđene mjere za rizike, jamstva, sigurnosne mjere i mehanizme kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom. [Am. 44]

(71.b)  Nadzornici bi se trebali usredotočiti na zaštitu osobnih podataka, od prikupljanja preko obrade do brisanja, od početka ulažući u održivi okvir za upravljanje podacima i nastavljajući ga sveobuhvatnim mehanizmom za usklađenost. [Am. 45]

(72)  U nekim okolnostima može biti smisleno i ekonomično da procjena učinka zaštite podataka obuhvaća više od jednog projekta i tematski šire područje, na primjer ako javna tijela namjeravaju uspostaviti zajedničku aplikaciju ili platformu za obradu ili ako nekoliko nadzornika namjerava uvesti zajedničku aplikaciju ili okruženje za obradu u cijeli jedan industrijski sektor ili segment ili za horizontalnu djelatnost široke uporabe.

(73)  Procjene učinka zaštite podataka trebala bi provoditi javna ustanova ili javno tijelo, ako takva procjena već nije provedena u sklopu donošenja nacionalnog zakonodavstva na kojem se temelji izvršavanje zadaća tog javnog tijela i kojim se uređuje dotični postupak ili skup postupaka obrade. [Am. 46]

(74)  U slučajevima kad procjena učinka zaštite podataka pokazuje da postupci obrade sadrže visoki stupanj određenih rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, na primjer onemogućavanje pojedinca u ostvarivanju njegovih prava ili na temelju određenih novih tehnologija, prije početka postupka obrade trebalo bi se savjetovati sa službenikom za zaštitu podataka ili s nadzornim tijelom o riskantnom postupku obrade koji možda nije u skladu s ovom Uredbom te sastaviti prijedloge za rješavanje takve situacije. Takvo Savjetovanje s nadzornim tijelom trebalo bi se provesti tijekom pripreme zakonodavne mjere nacionalnog parlamenta ili mjere koja se temelji na takvoj zakonodavnoj mjeri i kojom se utvrđuje priroda obrade te predviđaju odgovarajuće mjere zaštite. [Am. 47]

(74.a)  Procjene učinka mogu biti od pomoći samo ako nadzornici osiguraju njihovu usklađenost s jamstvima koja su u njima izvorno utvrđena. Nadzornici podataka stoga bi trebali provoditi periodične provjere sukladnosti sa zaštitom podataka pokazujući da su mehanizmi za obradu podataka koji se koriste u skladu jamstvima danim u procjeni učinka zaštite podataka. Nadalje bi trebalo dokazati sposobnost usklađenosti nadzornika podataka sa samostalnim izborom osoba čiji se podaci obrađuju. Osim toga ako provjera pokaže nedosljednost sukladnosti, potrebno ih je istaknuti i dati preporuke za postizanje potpune sukladnosti. [Am. 48]

(75)  Ako se obrada provodi u javnom sektoru ili ako obradu u privatnom sektoru provodi veliko poduzeće obrada odnosi na više od 5000 osoba čiji se podaci obrađuju tijekom 12 mjeseci ili ako osnovne djelatnosti poduzeća bez obzira na njegovu veličinu obuhvaćaju postupke obrade osjetljivih podataka ili postupke obrade koji zahtijevaju redovito i sustavno praćenje, službenik bi trebao pomagati nadzorniku ili obrađivaču pri nadzoru unutarnje usklađenosti s ovom Uredbom. Kada se utvrđuje jesu li obrađeni podaci o velikom broju osoba čiji se podaci obrađuju, ne treba uzeti u obzir arhivirane podatke koji su ograničeni na takav način da nisu podložni normalnom pristupu podacima i postupcima obrade nadzornika te se više ne mogu mijenjati. Takvi službenici za zaštitu podataka trebali bi biti u stanju obavljati svoje dužnosti i zadatke samostalne, bez obzira na to jesu li zaposleni kod nadzornika ili ne i bez obzira na to ispunjavaju li tu zadaću u punom radnom vremenu ili ne, trebali bi biti u stanju obavljati svoje dužnosti i zadatke samostalno i biti posebno zaštićeni od otpuštanja s posla. Konačnu odgovornost trebala bi imati uprava organizacije. Sa službenikom za zaštitu podataka trebalo bi se posebno savjetovati prije dizajniranja, nabave, razvoja i uspostavljanja sustava za automatsku obradu osobnih podataka kako bi se osigurala načela tehničkih rješenja zaštite privatnosti i integrirane zaštite privatnosti. [Am. 49]

(75.a)  Službenik za zaštitu podataka trebao bi imati barem sljedeće kvalifikacije: opsežno znanje o sadržaju i primjeni zakona o zaštiti podataka, uključujući tehničke i organizacijske mjere i postupke; vladanje tehničkim zahtjevima za tehnička rješenja zaštite privatnosti, integrirane zaštite privatnosti i sigurnosti podataka; znanje specifično za granu industrije u skladu s veličinom nadzornika ili obrađivača i osjetljivosti podataka koje treba obraditi; sposobnost provođenja pregleda, savjetovanja, dokumentacije i analiza log podataka; i sposobnost rada s predstavnicima zaposlenih. Nadzornik bi trebao omogućiti službeniku za zaštitu podataka da sudjeluje u naprednim mjerama obuke za održavanje specijaliziranog znanja koje mu je potrebno za obavljanje njegovih dužnosti. Imenovanje za službenika za zaštitu podataka ne zahtijeva nužno puno radno vrijeme dotičnog zaposlenika. [Am. 50]

(76)  Udruge ili druga tijela koja predstavljaju kategorije nadzornika trebalo bi poticati, nakon savjetovanja s predstavnicima zaposlenih, da u skladu s ovom Uredbom i uzimajući u obzir posebne značajke obrade koja se provodi u određenim sektorima izrade kodekse ponašanja kako bi se pospješila djelotvorna primjena ove Uredbe. Takvi kodeksi trebali bi industriji olakšati usklađenost s ovom Uredbom. [Am. 51]

(77)  Kako bi se povećala transparentnost i usklađenost s ovom Uredbom, trebalo bi se poticati uvođenje mehanizama certificiranja, pečata i standardiziranih oznaka za zaštitu podataka, što bi osobama čiji se podaci obrađuju omogućilo brzu, pouzdanu i provjerljivu procjenu razine zaštite podataka za relevantne proizvode i usluge. „Europski pečat za zaštitu podataka” trebao bi biti uspostavljen na europskoj razini kako bi stvorio povjerenje među osobama čiji se podaci obrađuju i pravnu sigurnost za nadzornike te kako bi se istovremeno izvozili europski standardi zaštite podataka koji bi neeuropskim poduzećima omogućili da s pomoću certifikata lakše uđu na europska tržišta. [Am. 52]

(78)  Prekogranični prijenosi osobnih podataka potrebni su za širenje međunarodne trgovine i međunarodne suradnje. Povećanje tih prijenosa dovelo je do novih izazova i briga u vezi sa zaštitom osobnih podataka. No u slučaju kad se osobni podaci prenose iz Unije u treće zemlje ili u međunarodne organizacije, razina zaštite pojedinaca u Uniji zajamčena ovom Uredbom ne bi smjela biti ugrožena. U svakom slučaju prijenosi u treće zemlje mogu se obavljati samo u potpunoj sukladnosti s ovom Uredbom.

(79)  Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje međunarodni sporazumi sklopljeni između Unije i trećih zemalja kojima se uređuje prijenos osobnih podataka, uključujući i odgovarajuća jamstva za osobe čiji se podaci obrađuju, osiguravajući primjerenu razinu zaštite temeljnih prava državljana. [Am. 53]

(80)  Komisija može odlučiti s učinkom na cijelu Uniju da određene treće zemlje, ili teritorij ili sektor u kojem se vrši obrada u trećoj zemlji ili međunarodna organizacija pružaju odgovarajuću razinu zaštite podataka te na taj način pružaju pravnu sigurnost i ujednačenost u cijeloj Uniji kad je riječ o trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama za koje se smatra da pružaju takvu razinu zaštite. U takvim slučajevima prijenosi osobnih podataka u ove zemlje mogu se obaviti bez bilo kakvog dodatnog odobrenja. Komisija također može odlučiti da će povući takvu odluku, uz obavijest i potpuno obrazloženje trećoj zemlji. [Am. 84]

(81)  U skladu s temeljnim vrijednostima na kojima počiva Unija, osobito zaštitom ljudskih prava, Komisija bi u svojoj ocjeni treće zemlje trebala uzeti u obzir koliko se u toj trećoj zemlji poštuju vladavina prava, pristup pravosuđu te međunarodne norme i standardi o ljudskim pravima.

(82)  Komisija isto tako može prepoznati da treća zemlja, ili teritorij ili sektor u kojem se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija ne pružaju odgovarajuću razinu zaštite podataka. Svako zakonodavstvo kojim je predviđen izvanteritorijalni pristup osobnim podacima obrađenim u Uniji bez odobrenja u skladu sa zakonom Unije ili države članice treba smatrati pokazateljem nedostatka odgovarajuće razine zaštite. Prijenos osobnih podataka u tu treću zemlju trebalo bi stoga zabraniti. U tom bi slučaju trebalo predvidjeti postupke za savjetovanja između Komisije i takvih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. [Am. 55]

(83)  Ako se ne donese odluka o odgovarajućoj razini zaštite, nadzornik ili obrađivač trebali bi, kako bi se nadoknadilo pomanjkanje zaštite podataka u trećoj zemlji, poduzeti odgovarajuće mjere zaštite za osobu čiji se podaci obrađuju. Takve odgovarajuće mjere zaštite mogu obuhvaćati uporabu obvezujućih pravila poduzeća, standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojila Komisija, standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojilo nadzorno tijelo ili ugovorne klauzule koje je odobrilo nadzorno tijelo. Te odgovarajuće mjere zaštite trebale bi podupirati poštovanje prava osobe čiji se podaci obrađuju primjereno obradi unutar EU-a, a posebno u odnosu na ograničenje namjene, pravo pristupa, ispravljanje, brisanje i traženje naknade. Te mjere zaštite naročito bi trebale jamčiti poštovanje načela obrade osobnih podataka, štititi prava osobe čiji se podaci obrađuju i predvidjeti učinkovite mehanizme pravne zaštite, osigurati poštovanje načela tehničke i integrirane zaštite podataka, jamčiti postojanje službenika za zaštitu podataka. ili druge primjerene i razmjerne mjere koje su opravdane na temelju okolnosti postupka prijenosa podataka ili skupa postupaka prijenosa podataka i koje je odobrilo nadzorno tijelo. [Am.56 ]

(84)  Mogućnost koju ima nadzornik ili obrađivač da koristi standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojila Komisija ili nadzorno tijelo ne bi ga trebala sprečavati u tome da standardne klauzule o zaštiti podataka uključi i u opsežnije ugovore ili da dodaje druge klauzule ili dodatne mjere zaštite, dokle god one izravno ili neizravno ne proturječe standardnim ugovornim klauzulama koje je usvojila Komisija ili nadzorno tijelo ili ne dovode u pitanje temeljna prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju. Standardne klauzule o zaštiti podataka koje je usvojila Komisija mogle bi obuhvatiti različite situacije odnosno prijenose od nadzornika s poslovnim nastanom u Uniji do nadzornika s poslovnim nastanom izvan Unije i od nadzornika s poslovnim nastanom u Uniji do obrađivača, uključujući podobrađivače, s poslovnim nastanom izvan Unije. Nadzornike i obrađivače treba poticati da osiguraju još snažnije mjere zaštite preko dodatnih ugovornih obveza koje nadopunjuju standardne klauzule o zaštiti. [Am. 57]

(85)  Grupa poduzetnika bi za svoje međunarodne prijenose iz Unije u organizacije unutar iste grupe poduzetnika trebala moći primijeniti odobrena obvezujuća pravila poduzeća dokle god takva pravila poduzeća obuhvaćaju temeljna načela i ostvariva prava kojima se osiguravaju odgovarajuće mjere zaštite odgovarajuća jamstva za prijenose ili skup prijenosa osobnih podataka. [Am. 58]

(86)  Trebalo bi predvidjeti mogućnost prijenosa u određenim okolnostima ako je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju suglasnost, ako je prijenos potreban na temelju ugovora ili pravnog zahtjeva, ako je potreban radi važnog javnog interesa utvrđenog zakonodavstvom Unije države članice ili ako se obavlja iz evidencije koja je u skladu sa zakonom namijenjena uvidu javnosti ili osoba koje imaju legitimni interes. U potonjem slučaju takav prijenos ne bi smio uključivati cjelokupne podatke ili cjelokupne skupove podataka koje sadrži evidencija i, ako je evidencija namijenjena uvidu osoba koje imaju legitimni interes, prijenos bi se trebao obaviti samo na zahtjev tih osoba ili ako su te osobe primatelji, u potpunosti uzimajući u obzir interese i temeljna prava osobe čiji se podaci obrađuju. [Am. 59]

(87)  Ta bi odstupanja posebno trebala važiti za prijenose podataka koji su potrebni radi zaštite nekog važnog javnog interesa, na primjer u slučajevima međunarodnog prijenosa podataka između tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, poreznih i carinskih tijela, tijela za financijski nadzor, između službi nadležnih za pitanja socijalnog osiguranja ili javnog zdravlja, ili prijenosa u nadležna javna tijela za sprečavanje, istragu, otkrivanje i progon kaznenih djela, uključujući za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorista. Prijenos osobnih podataka jednako tako treba smatrati zakonitim ako je potrebno zaštititi interes koji je ključan za život osobe čiji se podaci obrađuju ili neke druge osobe ako osoba čiji se podaci obrađuju nije sposobna dati svoju suglasnost. Prijenos osobnih podataka radi tako važnog javnog interesa treba upotrebljavati samo za povremene prijenose. U svakom slučaju treba provesti pažljivu procjenu svih okolnosti prijenosa. [Am. 60]

(88)  Prijenosi koji se ne mogu opisati kao česti ili masivni mogli bi se također obavljati zbog legitimnih interesa nadzornika ili obrađivača ako su oni ocijenili sve okolnosti oko prijenosa podataka. Za obrade u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja, trebala bi se uzeti u obzir opravdana očekivanja društva u pogledu povećanja znanja. [Am. 61]

(89)  U svakom slučaju, ako Komisija nije donijela odluku o odgovarajućoj razini zaštite podataka u trećoj zemlji, nadzornik ili obrađivač trebali bi iskoristiti rješenja kojima se osobama čiji se podaci obrađuju pravno obvezujuće jamči da će i nakon prijenosa tih podataka moći ostvariti temeljna prava i mjere zaštite pri obradi svojih podataka u Uniji, u toj mjeri da obrada nije masivna, da se ne ponavlja i da nije strukturalna. To jamstvo treba uključivati ​​financijsku naknadu štete u slučajevima gubitka ili neovlaštenog pristupa ili obrade podataka te obvezu, neovisno o nacionalnom zakonodavstvu, osiguravanja potpunih pojedinosti o svim pristupima podacima javnih tijela u trećim zemljama. [Am. 62]

(90)  Neke treće zemlje donose zakone, uredbe i druge zakonodavne instrumente kojima se izravno uređuju aktivnosti obrade podataka koje provode fizičke i pravne osobe u nadležnosti država članica. Primjenom tih zakona, uredbi i drugih zakonodavnih instrumenata izvan državnog teritorija moglo bi se kršiti međunarodno pravo i otežati postizanje zaštite pojedinaca koja se ovom Uredbom jamči u Uniji. Prijenosi bi se trebali dopustiti samo onda kad su zadovoljeni uvjeti ove Uredbe za prijenos u treće zemlje. To može na primjer biti slučaj kad je otkrivanje podataka potrebno zbog važnog javnog interesa utvrđenog zakonodavstvom Unije ili države članice kojemu podliježe nadzornik. Uvjete postojanja važnog javnog interesa trebala bi detaljnije odrediti Komisija delegiranim aktom. U slučajevima u kojima su nadzornici ili obrađivači suočeni s proturječnim zahtjevima usklađenosti između nadležnosti Unije s jedne strane i nadležnosti treće zemlje s druge strane Komisija bi trebala osigurati da primat uvijek ima pravo Unije. Komisija bi trebala osigurati vodstvo i pomoć nadzorniku i obrađivaču te nastojati riješiti pravni sukob s trećom zemljom o kojoj je riječ. [Am. 63]

(91)  Prekogranično kretanje osobnih podataka može dodatno ugroziti sposobnost pojedinaca da ostvare prava na zaštitu podataka posebno kako bi se zaštitili od njihova nezakonitog korištenja ili otkrivanja. Nadzorna tijela mogu istodobno ustanoviti da nisu u mogućnosti obraditi žalbe ili provesti istrage vezane uz aktivnosti izvan svojih granica. Njihove napore u pogledu prekogranične suradnje također mogu otežati nedovoljne ovlasti za sprečavanje i preinaku, neusklađeni pravni sustavi i praktične prepreke kao što su ograničena sredstva. Stoga je potrebno promicati bližu suradnju između nadzornih tijela za zaštitu podataka kako bi im se pomoglo u razmjeni informacija i provođenju istraga zajedno sa stranim partnerima.

(92)  Uspostava nadzornih tijela u državama članicama, koje potpuno samostalno provode svoje funkcije ključna je sastavnica zaštite pojedinaca pri obradi njihovih osobnih podataka. Države članice smiju uspostaviti više od jednoga nadzornog tijela, ako to odražava njihovu ustavnu, organizacijsku i administrativnu strukturu. Tijelo mora imati odgovarajuće financijske i osobne resurse kako bi u potpunosti izvršavalo svoju ulogu, uzimajući u obzir broj stanovništva i količinu obrade osobnih podataka. [Am. 64]

(93)  Ako neka država članica uspostavi nekoliko nadzornih tijela, trebala bi i zakonski utvrditi mehanizme kojima se osigurava učinkovito sudjelovanje tih nadzornih tijela u mehanizmu za usklađivanje. Kako bi se osigurala brza i neometana suradnja s drugim nadzornim tijelima, Europskim odborom za zaštitu podataka i Komisijom, ta bi država članica posebno trebala odrediti nadzorno tijelo koje će biti jedinstvena kontaktna točka za učinkovito sudjelovanje tih tijela u mehanizmu.

(94)  Svako bi nadzorno tijelo trebalo imati odgovarajuće financijske i ljudske resurse, pridajući posebnu pozornost osiguravanju odgovarajućih tehničkih i pravnih vještina osoblja, prostore i infrastrukturu, koji su neophodni za učinkovitu provedbu njihovih zadataka, uključujući i zadatke vezane uz obostranu pomoć i suradnju s ostalim nadzornim tijelima u cijeloj Uniji. [Am. 65]

(95)  Opći uvjeti za članove nadzornog tijela trebali bi biti utvrđeni zakonom u svakoj državi članici te bi osobito trebali predvidjeti da te članove imenuje ili parlament ili vlada dotične države članice, vodeći brigu o smanjenju mogućnosti političkog uplitanja, te bi trebali obuhvaćati pravila o osobnim kvalifikacijama članova, izbjegavanju konflikta interesa i njihovom položaju. [Am. 66]

(96)  Nadzorna tijela trebala bi nadzirati primjenu odredbi u skladu s ovom Uredbom i pridonositi njezinoj dosljednoj primjeni u cijeloj Uniji kako bi se zaštitile fizičke osobe pri obradi njihovih osobnih podataka i olakšao slobodni protok osobnih podataka na unutarnjem tržištu. U tu svrhu nadzorna tijela trebala bi surađivati jedni s drugima i s Komisijom.

(97)  Ako se obrada osobnih podataka u sklopu aktivnosti poslovnog nastana nadzornika ili obrađivača u Uniji provodi u više država članica, kao jedinstvena kontaktna točka i vodeće tijelo nadležno za nadzor aktivnosti nadzornika ili obrađivača u cijeloj Uniji i za donošenje odgovarajućih relevantnih odluka trebalo bi biti nadležno samo jedno nadzorno tijelo, čime bi se povećala dosljednost primjene, pružila pravna sigurnost i smanjio administrativni teret za takve nadzornike ili obrađivače. [Am. 67]

(98)  Nadležno Vodeće tijelo, koje bi pružalo sve usluge na jednom mjestu, trebalo bi biti nadzorno tijelo države članice u kojoj nadzornik ili obrađivač ima svoj glavni poslovni nastan ili svojeg predstavnika. Europski odbor za zaštitu podataka na zahtjev nadležnog tijela u određenim slučajevima može imenovati vodeće tijelo preko mehanizma za usklađivanje. [Am. 68]

(98.a)  Osobe čiji se podaci obrađuju i čije podatke obrađuje nadzornik ili obrađivač u drugoj državi članici trebale bi imati mogućnost žalbe nadzornom tijelu koje izaberu. Vodeće tijelo za zaštitu podataka trebalo bi uskladiti svoj rad s radom ostalih uključenih tijela. [Am. 69]

(99)  Premda se ova Uredba također primjenjuje na aktivnosti nacionalnih sudova, kako bi se zaštitila neovisnost sudaca u izvršenju njihovih pravosudnih zadaća, nadležnost nadzornih tijela ne bi trebala obuhvaćati obradu osobnih podataka kada sudovi djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti. No ovo bi izuzeće trebalo ograničiti isključivo na pravosudne djelatnosti u sudskim postupcima i ne bi ga se trebalo primjenjivati na ostale aktivnosti u kojima bi suci u skladu s nacionalnim zakonodavstvom mogli sudjelovati.

(100)  Kako bi se osiguralo dosljedno nadziranje i provođenje ove Uredbe u cijeloj Uniji, nadzorna bi tijela u svakoj državi članici trebala imati iste dužnosti i izvršne ovlasti, uključujući istražne ovlasti, ovlasti pravno obvezujućeg posredovanja, donošenja odluka i sankcija, osobito u slučajevima žalbi pojedinaca, te ovlasti sudjelovanja u sudskim postupcima. Istražne ovlasti nadzornih tijela u pogledu pristupa prostorijama trebale bi se izvršavati u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom. To se posebno odnosi na obvezu dobivanja prethodnog sudskog odobrenja.

(101)  Svako nadzorno tijelo trebalo bi razmotriti žalbe koje uloži bilo koja osoba čiji se podaci obrađuju ili udruga koja djeluje u javnom interesu i istražiti to pitanje. Istragu pokrenutu na temelju žalbe treba sukladno sudskom preispitivanju provesti u mjeri koja je za određeni slučaj primjerena. Nadzorno tijelo trebalo bi u razumnom roku obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju ili udrugu o tijeku i ishodu žalbe. Ako slučaj zahtijeva daljnju provjeru ili usklađivanje s drugim nadzornim tijelom, osobu čiji se podaci obrađuju trebalo bi obavijestiti da je provjera u tijeku. [Am. 70]

(102)  Aktivnosti nadzornih tijela s ciljem podizanja svijesti javnosti trebale bi obuhvaćati posebne mjere namijenjene nadzornicima i obrađivačima, uključujući mikro, mala i srednja poduzeća te osobe čiji se podaci obrađuju.

(103)  Nadzorna tijela trebala bi si međusobno pomagati u obavljanju svojih dužnosti i pružati si međusobnu pomoć kako bi se zajamčila dosljedna primjena i provedba ove Uredbe na unutarnjem tržištu.

(104)  Svako nadzorno tijelo trebalo bi imati pravo na sudjelovanje u zajedničkim mjerama nadzornih tijela. Nadzorno tijelo kojemu je upućen zahtjev trebalo bi biti dužno odgovoriti na zahtjev u utvrđenom roku.

(105)  Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe u cijeloj Uniji, za suradnju nadzornih tijela jednih s drugima i Komisije trebao bi se uspostaviti mehanizam za usklađivanje. Taj bi se mehanizam trebao primjenjivati osobito u slučajevima kad nadzorno tijelo namjerava poduzeti mjeru u vezi s postupcima obrade koji su povezani s ponudom proizvoda ili usluga u nekoliko država članica osobama čiji se podaci obrađuju ili s praćenjem takvih osoba ili koji bi mogli znatno utjecati na slobodni protok osobnih podataka. Mehanizam bi se također trebao primjenjivati u slučajevima kad bilo koje nadzorno tijelo ili Komisija zatraži da se predmet razmotri u okviru mehanizma za usklađivanje. Nadalje, osobe čiji se podaci obrađuju trebale bi imati pravo ostvarivanja usklađenosti ako smatraju da mjera tijela za zaštitu podataka države članice nije ispunila taj kriterij. Taj mehanizam ne bi smio dovoditi u pitanje druge mjere koje Komisija može poduzeti izvršavajući svoje ovlasti u skladu s Ugovorima. [Am. 71]

(106)  Pri primjeni mehanizma za usklađivanje Europski odbor za zaštitu podataka trebao bi, ako je tako odlučila većina njegovih članova ili ako je to zatražilo nadzorno tijelo ili Komisija, u utvrđenom roku objaviti mišljenje.

(106.a)  Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe, Europski odbor za zaštitu podataka može u pojedinačnim slučajevima donijeti odluku koja je obvezujuća za nadležna nadzorna tijela. [Am. 72]

(107)  Kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom, Komisija može donijeti mišljenje o tom pitanju ili odluku kojom se od nadzornog tijela zahtijeva da povuče svoj nacrt mjere. [Am. 73]

(108)  Može doći do potrebe da se hitno djeluje kako bi se zaštitili interesi osoba čiji se podaci obrađuju, posebno ako postoji opasnost da bi ostvarivanje prava osobe čiji se podaci obrađuju moglo biti znatno otežano. Stoga bi nadzorno tijelo trebalo imati mogućnost da pri primjeni mehanizma za usklađivanje usvoji privremene mjere s utvrđenim razdobljem valjanosti.

(109)  Primjena ovog mehanizma trebala bi biti uvjet za pravnu valjanost i izvršenje određene odluke od strane nadzornog tijela. U drugim slučajevima od prekogranične važnosti uzajamna pomoć i zajedničke istrage između dotičnih nadzornih tijela mogu se provoditi na bilateralnoj i multilateralnoj osnovi, a da se pritom ne pokreće mehanizam za usklađivanje.

(110)  Na razini Unije trebao bi se osnovati Europski odbor za zaštitu podataka. On bi trebao zamijeniti Radnu skupinu za zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka koja je uspostavljena Direktivom 95/46/EZ. Trebao bi se sastojati od predsjednika nadzornog tijela svake države članice i europskog nadzornika za zaštitu podataka. Komisija bi trebala sudjelovati u njegovim aktivnostima. Europski odbor za zaštitu podataka trebao bi pridonijeti dosljednoj primjeni ove Uredbe u cijeloj Uniji, između ostalog savjetovanjem institucija Unije Komisije i promicanjem suradnje između nadzornih tijela u cijeloj Uniji, uključujući koordinaciju zajedničkih mjera. Europski odbor za zaštitu podataka trebao bi biti neovisan u izvršavanju svojih zadaća. Europski odbor za zaštitu podataka trebao bi ojačati dijalog sa zainteresiranim dionicima kao što su udruge osoba čiji se podaci obrađuju, organizacije potrošača, nadzornici podataka i ostali relevantni dionici i stručnjaci. [Am. 74]

(111)  Svaka osoba Osobe čiji se podaci obrađuju trebale bi imati pravo uložiti žalbu nadzornome tijelu u bilo kojoj državi članici te pravo na učinkovit pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje ako smatra smatraju da su im joj prava prema ovoj Uredbi povrijeđena ili u slučaju kad nadzorno tijelo ne reagira na žalbu ili ne poduzima nikakve korake, a kad je takav korak potreban za zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju. [Am. 75]

(112)  Svako tijelo, organizacija ili udruga koja djeluje u javnom interesu kojoj je cilj zaštiti prava i interese osoba čiji se podaci obrađuju u vezi sa zaštitom njihovih podataka te je osnovana u skladu sa zakonodavstvom države članice trebala bi imati pravo uložiti žalbu nadzornom tijelu u ime osoba čiji se podaci obrađuju i uz njihovu suglasnost ili ostvariti pravo na pravni lijek u ime ako ju je za to ovlastila osoba čiji se podaci obrađuju, ili imati pravo, neovisno o žalbi osobe čiji se podaci obrađuju, uložiti vlastitu žalbu ako smatra da je došlo do povrede ove Uredbe osobnih podataka. [Am. 76]

(113)  Svaka fizička ili pravna osoba trebala bi imati pravo na pravni lijek protiv odluka nadzornog tijela koje se odnose na nju. Za postupke protiv nadzornog tijela trebali bi biti nadležni sudovi države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan.

(114)  Kako bi se ojačala sudska zaštita osoba čiji se podaci obrađuju u slučajevima kad nadležno nadzorno tijelo ima poslovni nastan u drugoj državi članici od one u kojoj osoba čiji se podaci obrađuju boravi, dotična osoba može zatražiti od ovlastiti bilo koje tijelo, organizaciju ili udrugu koja djeluje u javnom interesu da kojeg tijela, organizacije ili udruge kojoj je cilj zaštiti prava i interese osoba čiji se podaci obrađuju u vezi sa zaštitom njihovih podataka da u njezino ime na nadležnom sudu u drugoj državi članici pokrene postupak protiv tog nadzornog tijela. [Am. 77]

(115)  U slučajevima kad nadležno nadzorno tijelo s poslovnim nastanom u drugoj državi članici ne reagira ili ne poduzima dostatne mjere u pogledu žalbe, osoba čiji se podaci obrađuju može zatražiti od nadzornog tijela u državi članici njezinog uobičajenog boravišta da na nadležnom sudu u drugoj državi članici pokrene postupak protiv tog nadzornog tijela. To se ne primjenjuje na osobe koje nemaju prebivalište u EU-u. Nadzorno tijelo kojemu je podnesen zahtjev može na temelju sudskog preispitivanja odlučiti je li primjereno udovoljiti zahtjevu ili ne. [Am. 78]

(116)  Tužitelj bi trebao imati pravo pokrenuti postupke protiv nadzornika ili obrađivača na sudu u državi članici u kojoj nadzornik ili obrađivač ima poslovni nastan ili, u slučaju boravišta u EU-u, u kojoj osoba čiji se podaci obrađuju boravi, osim ako je nadzornik javno tijelo Unije ili države članice koje izvršava svoje javne ovlasti. [Am. 79]

(117)  Ako postoje naznake da se na sudovima u različitim državama članicama vode usporedni postupci, sudovi bi trebali biti dužni stupiti u kontakt jedan s drugim. Sudovi bi trebali imati mogućnost obustaviti postupak ako se u drugoj državi članici vodi usporedni postupak. Države članice trebale bi zajamčiti učinkovite sudske postupke s mogućnošću brzog donošenja mjera za otklanjanje ili sprečavanje povrede ove Uredbe.

(118)  Svaku štetu, materijalnu ili nematerijalnu, koju osoba može pretrpjeti kao rezultat nezakonite obrade trebao bi nadoknaditi nadzornik ili obrađivač, kojeg se može izuzeti od odgovornosti samo ako dokaže da on nije odgovoran za štetu, osobito u slučaju kad utvrdi grešku osobe čiji se podaci obrađuju ili u slučaju više sile. [Am. 80]

(119)  Sankcije bi trebalo nametnuti svakoj osobi, bilo da je uređena privatnim ili javnim pravom, koja se ne pridržava ove Uredbe. Države članice trebale bi zajamčiti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije te bi morale poduzeti sve mjere za njihovo provođenje. Pravila o sankcijama trebala bi biti uvjetovana odgovarajućim postupovnim zaštitnim mjerama u skladu s općim načelima zakonodavstva Unije i Povelje, uključujući ona koja se odnose na pravo na učinkovit pravni lijek, odgovarajući postupak i načelo „ne bis in idem”. [Am. 81]

(119.a)  U primjenjivanju sankcija države članice trebale bi u potpunosti poštovati odgovarajuće postupovne zaštitne mjere, uključujući pravo na učinkovit pravni lijek, odgovarajući postupak i načelo „ne bis in idem”. [Am. 82]

(120)  Kako bi se ojačale i uskladile upravne sankcije za povredu ove Uredbe, svako nadzorno tijelo trebalo bi imati ovlast propisati sankcije za upravne prekršaje. U ovoj bi se Uredbi trebali navesti ti prekršaji i gornja granica s njima povezanih upravnih kazni, koja bi se trebala odrediti u svakom pojedinačnom slučaju u odnosu na konkretne okolnosti slučaja, osobito uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost i trajanje povrede. Mehanizam za usklađivanje također se može koristiti za umanjivanje razlika u primjeni upravnih sankcija.

(121)  Kad god je potrebno, trebalo bi osigurati izuzeća i odstupanja za obradu osobnih podataka koja se provodi isključivo u svrhe novinarstva ili književnog ili umjetničkog izražavanja trebalo bi se primjenjivati izuzeće od zahtjeva određenih odredbi ove Uredbe kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka s pravom na slobodu izražavanja i posebno s pravom na primanje i davanje informacije, kako je posebno zajamčeno člankom 11. Povelje. To bi se posebno trebalo primjenjivati na obradu osobnih podataka na audiovizualnom području te u novinskim i medijskim arhivima. Stoga bi države članice trebale donijeti zakonodavne mjere kojima bi se predvidjela izuzeća i odstupanja potrebna radi usklađivanja tih temeljnih prava. Takva bi izuzeća i odstupanja države članice trebale usvojiti o općim načelima, o pravima osoba čiji se podaci obrađuju, o nadzorniku i obrađivaču, o prijenosu podataka u treće zemlje ili međunarodne organizacije, o neovisnim nadzornim tijelima te o suradnji i usklađenosti te o posebnim slučajevima obrade podataka. To međutim ne bi trebalo navesti države članice na to da predvide izuzeća od drugih odredbi ove uredbe. Kako bi se vodilo računa o važnosti prava na slobodu mišljenja u svakom demokratskom društvu, pojmove vezane uz tu slobodu, kao što je novinarstvo, potrebno je tumačiti u širokom smislu kako bi se pokrile sve. Stoga bi države članice u svrhu izuzeća i odstupanja predviđenih ovom Uredbom trebale označiti aktivnosti kao „novinarske” ako je predmet tih djelatnosti s ciljem otkrivanja otkrivanje informacija, mišljenja ili ideja javnosti bez obzira na medij kojim se one prenose, uzimajući u obzir i tehnološki razvoj. Te aktivnosti ne bi smjele biti ograničene na medijske poduzetnike te se mogu i ne moraju obavljati u cilju stjecanja dobiti. [Am. 83]

(122)  Za obradu osobnih podataka o zdravstvenom stanju kao posebne kategorije podataka kojima je potreban veći stupanj zaštite često se može naći niz legitimnih razloga vezanih uz dobrobit pojedinaca i cijelog društva, posebno kad je riječ o osiguravanju neprekinute prekogranične zdravstvene zaštite. Stoga bi se ovom Uredbom trebali utvrditi usklađeni uvjeti za obradu osobnih podataka o zdravstvenom stanju uz primjenu određenih i odgovarajućih mjera za zaštitu temeljnih prava i osobnih podataka pojedinaca. To uključuje pravo pojedinaca na pristup svojim osobnim podacima o zdravstvenom stanju, na primjer podacima u zdravstvenim kartonima koji sadrže informacije poput dijagnoze, rezultata pretraga, liječničkih mišljenja, liječenja ili zahvata.

(122.a)  Stručnjak koji obrađuje osobne podatke o zdravstvenom stanju trebao bi, ako je moguće, primiti anonimizirane ili pseudonimizirane podatke, čime identitet osobe ostaje poznat samo liječniku opće prakse ili specijalistu koji je zatražio takvu obradu podataka. [Am. 84]

(123)  Zbog javnog interesa na području javnog zdravlja može biti potrebno provesti obradu osobnih podataka o zdravstvenom stanju bez suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju. U tom kontekstu „javno zdravlje” trebalo bi se tumačiti na način kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(11) od 16. prosinca 2008. o statistici Zajednice o javnom zdravlju i zdravlju i sigurnosti na radu, što uključuje sve elemente vezane uz zdravlje kao što su zdravstveno stanje, uključujući pobol i invalidnost, faktore koji utječu na zdravstveno stanje, potrebe zdravstvene zaštite, sredstva dodijeljena zdravstvenim službama, pružanje zdravstvenih usluga i opći pristup njima kao i troškove zdravstvene zaštite i njezino financiranje te uzroke smrtnosti. Takva obrada osobnih podataka o zdravstvenom stanju zbog javnog interesa ne bi smjela dovesti do toga da treće strane kao što su poslodavci, osiguravajuća društva i banke obrađuju osobne podatke u druge svrhe. [Am. 85]

(123.a)  Obrada osobnih podataka o zdravstvenom stanju kao posebna kategorija podataka može biti potrebna radi povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja. Stoga je ovom Uredbom predviđeno izuzeće od zahtjeva za suglasnost u slučajevima istraživanja od važnog javnog interesa. [Am. 86

]

(124)  Opća načela zaštite pojedinaca pri obradi osobnih podataka trebala bi se primjenjivati i pri zapošljavanju i u kontekstu socijalne sigurnosti. Države članice trebale bi imati mogućnost uređivanja obrade. Kako bi se uredila obrada osobnih podataka zaposlenika pri zapošljavanju i obrade osobnih podataka u kontekstu socijalne sigurnosti, države članice trebale bi imati mogućnosti da u skladu s pravilima i minimalnim standardima iz ove Uredbe. Ako u državi članici o kojoj je riječ postoji zakonska osnova za uređivanje pitanja u vezi sa zapošljavanjem prema ugovoru između predstavnika zaposlenih i uprave poduzeća ili poduzetnika u vladajućem položaju grupe poduzetnika (kolektivni ugovor) ili u skladu s Direktivom 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12), obrada ovom Uredbom zakonski utvrde posebna pravila za obradu osobnih podataka u sektoru zapošljavanja pri zapošljavanju može biti uređena i takvim ugovorom. [Am. 87]

(125)  Kako bi obrada osobnih podataka u svrhe povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja bila zakonita, pri njezinom bi se provođenju trebalo poštovati drugo relevantno zakonodavstvo kao što je ono o kliničkim ispitivanjima.

(125.a)  Osobni podaci mogu se obrađivati i naknadno u arhivskim službama čija je glavna zadaća ili obveza prikupljanje, pohranjivanje i pružanje informacija, korištenje i širenje arhive u javnom interesu. Zakonodavstvo države članice trebalo bi uskladiti pravo na zaštitu osobnih podataka s pravilima o arhivima i javnom pristupu administrativnim informacijama. Države članice trebale bi poticati sastavljanje pravila, naročito od strane Europske arhivske grupe, kako bi se zajamčila povjerljivost podataka s obzirom na treće strane te autentičnost, cjelovitost i pravilno pohranjivanje podataka. [Am. 88]

(126)  Znanstvena istraživanja u smislu ove Uredbe trebala bi uključivati temeljna istraživanja, primijenjena istraživanja i privatno financirana istraživanja te bi osim toga trebala uzimati u obzir cilj Unije iz članka 179. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu izgradnje Europskog istraživačkog prostora. Obrada osobnih podataka u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja ne bi smjela dovesti do toga da se osobne podatke obrađuje u druge svrhe, osim uz suglasnost osoba čiji se podaci obrađuju ili na temelju zakonodavstva Unije ili države članice. [Am. 89]

(127)  U pogledu ovlasti nadzornih organa da od nadzornika ili obrađivača dobiju pristup osobnim podacima ili njihovim prostorijama, države članice mogu u skladu s ovom Uredbom zakonski propisati posebna pravila kako bi zajamčile obveze čuvanja profesionalnih i drugih vrsta tajni, ako je to potrebno radi usklađivanja prava na zaštitu osobnih podataka s obvezom čuvanja profesionalne tajne.

(128)  Ovom se Uredbom poštuje i ne dovodi u pitanje status crkava i vjerskih udruga ili zajednica u zakonodavstvu država članica, kao što je priznato u članku 17. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ako crkva u državi članici u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe primijeni sveobuhvatna odgovarajuća pravila u pogledu zaštite pojedinaca pri obradi osobnih podataka, ta bi se pravila trebala i dalje primjenjivati ako su usklađena s ovom Uredbom i biti priznata kao sukladna. Takve crkve i vjerske udruge trebale bi biti dužne uspostaviti potpuno neovisno nadzorno tijelo. [Am. 90]

(129)  Kako bi se ostvarili ciljevi iz ove Uredbe, odnosno zaštitila temeljna prava i slobode fizičkih osoba, osobito njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka, te kako bi se osigurao slobodni protok osobnih podataka u Uniji, na Komisiju bi trebalo prenijeti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Štoviše, delegirane akte trebalo bi donositi u vezi s određivanjem uvjeta za način koji se temelji na ikonama za pružanje informacija sa zakonitošću obrade; radi određivanja kriterija i preduvjeta u pogledu suglasnosti djeteta; pri obradi posebnih kategorija podataka; radi određivanja kriterija i preduvjeta za pretjerane zahtjeve i pristojbe za ostvarivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju; kriterija i preduvjeta u pogledu obavješćivanja osoba čiji se podaci obrađuju te u vezi s pravom izjavljujući da su kodeksi ponašanja pristupa; u vezi s pravom na zaborav i brisanje; u vezi s mjerama koje se temelje na profiliranju; u skladu s Uredbom radi određivanja kriterija i preduvjeta u vezi s odgovornošću nadzornika i zaštitom podataka pomoću tehnike i integrirane zaštite; u vezi s obrađivačem; radi određivanja kriterija i preduvjeta za dokumentaciju i sigurnost obrade; kriterija i preduvjeta za utvrđivanje povrede osobnih podataka i za obavješćivanje nadzornog tijela o tome te za okolnosti u kojima bi povreda osobnih podataka vjerojatno imala štetan učinak na osobu čiji se podaci obrađuju; kriterija i preduvjeta za postupke obrade koji zahtijevaju procjenu učinka obrade; kriterija i preduvjeta za utvrđivanje visokog stupnja određenih rizika za koje je potrebno prethodno savjetovanje; u vezi s imenovanjem službenika za zaštitu podataka i njegovim zadaćama; u vezi s kodeksom ponašanja; radi utvrđivanja kriterija i preduvjeta za mehanizme certificiranja; odgovarajuće razine zaštite koju pruža treća zemlja ili međunarodna organizacija; kriterija i preduvjeta za prijenose na temelju obvezujućih pravila poduzeća; u vezi s odstupanjima za prijenos podataka; u vezi s upravnim sankcijama; u vezi s obradom obrade podataka u zdravstvene svrhe; u vezi obrade podataka pri zapošljavanju i obrade u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini , naročito s Europskim odborom za zaštitu podataka. Prilikom . Kod pripreme i izrade sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme pravovremeno i na primjeren način dostave Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 91]

(130)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, na Komisiju bi se trebale prenijeti provedbene ovlasti za: utvrđivanje standardnih obrazaca za pojedine metode stjecanja provjerljivog pristanka suglasnost djeteta; standardne postupke i obrasce za obavješćivanje osoba čiji se podaci obrađuju o ostvarivanju njihovih ostvarivanje prava, standardne obrasce za obavješćivanje osoba čiji se podaci obrađuju o osobnim podacima; standardne obrasce za obavješćivanje osoba čiji se podaci obrađuju; standardne obrasce i postupke u vezi s pravom pristupa; pravom na prijenos podataka; standardne obrasce u vezi s dokumentacijom koju vode nadzornik i obrađivač; odgovornošću nadzornika za zaštitu podataka pomoću tehnike i integrirane zaštite te za dokumentaciju; posebne uvjete za sigurnost obrade; standardni obrazac za obavješćivanje format i postupke za obavješćivanje nadzornog tijela u slučaju povrede osobnih podataka te za dokumentiranje povrede obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka; standarde i postupke za procjenu učinka zaštite podataka; obrasce i postupke za prethodno savjetovanje i obavijest nadzornom tijelu. odobrenje i prethodno savjetovanje; tehničke standarde i mehanizme certificiranja; odgovarajuću razinu zaštite koju osigurava treća zemlja ili teritorij ili sektor u kojem se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija; otkrivanje podataka koje nije dopušteno u zakonodavstvu Unije; međusobnu pomoć; zajedničke operacije; odluke u sklopu mehanizma za usklađivanje. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijećaod 16.veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti(13). U skladu s tim Komisija bi trebala razmotriti posebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća. [Am. 92]

(131)  Tijekom postupka ispitivanja trebalo bi utvrditi pojedinačne standardne obrasce pojedinačne standardne obrasce: za pojedine metode stjecanja provjerljivog pristanka suglasnost djeteta; za obavješćivanje standardne postupke i obrasce za ostvarivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju; o ostvarivanju njihovih prava; standardne obrasce za obavješćivanje osoba čiji se podaci obrađuju; za pravo pristupa uključujući one za obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o osobnim podacima; standardne obrasce i postupke u vezi s dokumentacijom koju vode nadzornik i obrađivač; pravom pristupa, pravom na prijenos podataka; standardne obrasce u vezi s odgovornošću nadzornika za zaštitu podataka pomoću tehnike i integrirane zaštite te za dokumentaciju; posebne uvjete sigurnosti obrade; standardni za obavješćivanje format i postupke obavješćivanja nadzornog tijela u slučaju povrede osobnih podataka te obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi za dokumentiranje povrede osobnih podataka; standarde i postupke za procjenu učinka zaštite podataka; obrasce i postupke za prethodno savjetovanje i obavijest nadzornom tijeluodobrenje i prethodno savjetovanje; tehničke standarde i mehanizme certificiranja; odgovarajuću razinu zaštite koju osigurava treća zemlja ili teritorij ili sektor na kojem se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija; otkrivanje podataka koje nije dopušteno prema zakonodavstvu Unije; međusobnu pomoć; zajedničke operacije; odluke u okviru mehanizma za usklađivanje, pod uvjetom da se radi o općim pravnim aktima. [Am. 93]

(132)  Komisija treba odmah donijeti provedbene akte koji se mogu primijeniti u propisno opravdanim slučajevima u vezi s trećom zemljom, teritorijem ili sektorom na kojem se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodnom organizacijom koja ne jamči odgovarajuću razinu zaštite te u vezi s pitanjima koja su iznijela nadzorna tijela u okviru mehanizma za usklađivanje ako je to nužno zbog izrazite hitnosti slučaja. [Am. 94]

(133)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, osiguranje jednake razine zaštite pojedinca i slobodan protok podataka u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(134)  Direktiva 95/46/EZ ovom se Uredbom stavlja izvan snage. No, usvojene odluke Komisije i odobrenja nadzornih tijela koja se temelje na Direktivi 95/46/EZ trebaju ostati na snazi. Odluke Komisije i odobrenja nadzornih tijela koja se odnose na prijenose podataka u treće zemlje u skladu s člankom 41. stavkom 8. trebaju ostati na snazi tijekom prijelaznog razdoblja od pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, osim ako ih Komisija ne izmijeni, zamijeni ili stavi izvan snage prije kraja tog razdoblja. [Am. 95]

(135)  Ova bi se Uredba treba odnositi na sva pitanja u vezi sa zaštitom temeljnih prava i sloboda pri obradi osobnih podataka ako ne podliježu posebnim obvezama s istim ciljem koji je određen Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14), uključujući sve obveze nadzornika i prava pojedinaca. Kako bi se pojasnio odnos između ove Uredbe i Direktive 2002/58/EZ, Direktiva bi se trebala izmijeniti.

(136)  Za Island i Norvešku ova Uredba znači razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u toj mjeri da se odnosi na obradu osobnih podataka od strane tijela uključenih u provedbu te pravne stečevine u skladu sa Sporazumom koji je sklopljen između Vijeća Europske unije i Republike Islanda te Kraljevine Norveške u vezi s njihovimsudjelovanjem u provođenju, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine(15).

(137)  Za Švicarsku ova Uredba znači razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u toj mjeri da se odnosi na obradu osobnih podataka od strane tijela uključenih u provedbu te pravne stečevine u skladu sa Sporazumom koji je sklopljen između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o sudjelovanju Švicarske Konfederacije u provođenju, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine(16).

(138)  Za Lihtenštajn ova Uredba znači razvoj odredbi schengenske pravne stečevine u toj mjeri da se odnosi na obradu osobnih podataka od strane tijela uključenih u provedbu te pravne stečevine u skladu s Protokolom koji je sklopljen između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o priključivanju Kneževine Lihtenštajn Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije u vezi sa sudjelovanjem Švicarske Konfederacije u provođenju, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine(17).

(139)  S obzirom na činjenicu, kao što je naglasio Sud Europske unije, da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već se ono mora razmatrati u odnosu na svoju društvenu funkciju i uskladiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti, ovom se Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju načela priznata Poveljom koja su sadržana u Ugovorima, osobito pravo poštovanja osobnog i obiteljskog života, doma i komunikacije, pravo na zaštitu osobnih podataka, sloboda mišljenja, savjesti i vjere, sloboda izražavanja i informiranja, sloboda obavljanja posla, pravo na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje te pravo na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i ciljevi

1.  Ovom se Uredbom određuju pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i pravila o slobodnom kretanju osobnih podataka.

2.  Ovom se Uredbom štite temeljna prava i slobode fizičkih osoba, a posebno njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka.

3.  Slobodno kretanje osobnih podataka unutar Unije ne ograničava se ni zabranjuje iz razloga povezanih sa zaštitom osoba pri obradi osobnih podataka.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Uredba primjenjuje se na obradu osobnih podataka koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatiziranim putem, bez obzira na metodu obrade, te na obradu osobnih podataka koji čine dio sustava podataka ili će činiti dio sustava podataka obradom koja nije automatizirana.

2.  Ova Uredba ne primjenjuje se na obradu osobnih podataka:

(a)  tijekom aktivnosti koja je izvan područja primjene zakonodavstva Unije, a posebno vezano uz nacionalnu sigurnost;

(b)  od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije;

(c)  od strane država članica pri provođenju aktivnosti obuhvaćenih Poglavljem 2. Glave V. Ugovora o Europskoj uniji;

(d)  od strane fizičke osobe radi isključivo osobne ili obiteljske aktivnosti. Ovo izuzeće primjenjuje se i na objavljivanje osobnih podataka ako se može opravdano očekivati ​​da će im pristupiti samo ograničen broj osoba;

(e)  od strane nadležnih tijela radi sprečavanja, istrage, utvrđivanja ili progona kaznenih dijela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija.

3.  Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena Direktive 2000/31/EZ, posebno pravila o odgovornosti posrednika pri pružanju usluga prema člancima 12. do 15. te Direktive. [Am. 96]

Članak 3.

Teritorijalno područje primjene

1.  Ova se Uredba odnosi na obradu osobnih podataka u okviru aktivnosti poslovnog nastana nadzornika ili obrađivača u Uniji, bilo da se obrada događa u Uniji ili ne.

2.  Ova se Uredba odnosi na obradu osobnih podataka osoba čiji se podaci obrađuju koje borave u Uniji od strane nadzornika ili obrađivača bez poslovnog nastana u Uniji, ako se aktivnosti obrade odnose na:

(a)  ponudu roba ili usluga tim osobama čiji se podaci obrađuju u Uniji, bez obzira na to je li potrebno plaćanje osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(b)  praćenje takvih osoba čiji se podaci obrađuju.

3.  Ova Uredba odnosi se na obradu osobnih podataka od strane obrađivača bez poslovnog nastana u Uniji, no s poslovnim nastanom na području u kojem se primjenjuje nacionalno pravo države članice prema javnom međunarodnom pravu. [Am. 97]

Članak 4.

Definicije

U smislu ove Uredbe:

(1)  „osoba čiji se podaci obrađuju” znači bilo koja utvrđena fizička osoba ili fizička osoba čiji se identitet može utvrditi, izravno ili neizravno, sredstvima koja bi mogao koristiti nadzornik ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba, posebno navođenjem identifikacijskog broja, podataka o lokaciji, mrežnih identifikatora ili jednog ili više faktora vezanih uz fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe;

(2)  „osobni podaci” znači bilo koji podaci koji se odnose na fizičku osobu koja je identificirana ili ju je moguće identificirati („osoba čiji se podaci obrađuju”); osoba koju je moguće identificirati je osoba koju je moguće izravno ili neizravno identificirati, osobito pozivanjem na identifikator poput imena, identifikacijskog broja, podataka o lokaciji, jedinstvenog identifikatora ili na jedan ili više činitelja specifičnih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, gospodarski, kulturni, društveni ili rodni identitet te osobe;

(2.a)  „pseudonimni podaci” znači osobni podaci koji se ne mogu povezati s određenom osobom čiji se podaci obrađuju bez korištenja dodatnih informacija dok god se takve dodatne informacije čuvaju odvojeno i dok su podložne tehničkim i organizacijskim mjerama za osiguravanje nepovezivanja;

(2.b)  „kodirani podaci” znači osobni podaci koji su s pomoću tehnoloških mjera zaštite nedostupni bilo kojoj osobi koja nije ovlaštena pristupiti im;

(3)  „obrada” znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima ili skupom osobnih podataka, bilo automatiziranim putem ili ne, kao što je prikupljanje, bilježenje, organiziranje, strukturiranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem, ili stavljanje na raspolaganje drugim načinom, poravnavanje ili kombiniranje, brisanje ili uništavanje;

(3.a)  „profiliranje” znači bilo koji oblik automatizirane obrade osobnih podataka radi procjene određenih osobnih karakteristika fizičke osobe ili radi analize ili predviđanja posebice u vezi s radnim učinkom te fizičke osobe, financijskom situacijom, lokacijom, zdravljem, osobnim sklonostima, pouzdanošću ili ponašanjem;

(4)  „sustav podataka” znači bilo koji strukturirani skup osobnih podataka koji je dostupan prema posebnim mjerilima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi;

(5)  „nadzornik” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje samo ili zajedno s drugima utvrđuje svrhu i načine obrade osobnih podataka; kada su svrha i načini obrade utvrđeni pravom Unije ili zakonodavstvom države članice, nadzornik ili posebna mjerila za njegovo imenovanje mogu se utvrditi zakonodavstvom Unije ili države članice;

(6)  „obrađivač” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje obrađuje osobne podatke u ime nadzornika;

(7)  „primatelj” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo kojem se otkrivaju osobni podaci;

(7.a)  „treća strana” znači bilo koja fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje nije osoba čiji se podaci obrađuju, nadzornik, obrađivač i osobe koje su pod izravnim vodstvom nadzornika ili obrađivača ovlaštene za obradu podataka;

(8)  „suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju” znači svaka dobrovoljno dana, posebna izjava volje utemeljena na informacijama, kojom osoba čiji se podaci obrađuju, izjavom ili jasnim postupkom potvrde, daje svoju suglasnost da se obrade osobni podaci koji se na nju odnose;

(9)  „povreda osobnih podataka” znači povredu sigurnosti uslijed koje dolazi do slučajnog ili nezakonitog uništavanja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja podataka ili se dopušta pristup osobnim podacima koji se prenose, pohranjuju ili obrađuju na bilo koji način;

(10)  „genetski podaci” znači svi osobni podaci koji se odnose na genetske osobine pojedinca koje su naslijeđene ili stečene koji proizlaze iz analize biološkog uzorka pojedinca o kojem je riječ, a posebice iz kromosomske analize ili analize deoksiribonukleinske kiseline (DNK) ili ribonukleinske kiseline (RNK) ili analize bilo kojeg drugog elementa koji omogućava dobivanje jednake informacije;

(11)  „biometrijski podaci” znači bilo koji osobni podaci koji se odnose na tjelesne ili fiziološke osobine pojedinca ili na osobine vezane uz ponašanje, a koje omogućuju jedinstvenu identifikaciju, poput slika lica ili daktiloskopskih podataka;

(12)  „podaci o zdravstvenom stanju” znači bilo koji osobni podatak koji se odnosi na tjelesno ili duševno zdravlje pojedinca ili na pružanje zdravstvenih usluga pojedincu;

(13)  „glavni poslovni nastan” poduzetnika ili grupe poduzetnika u pogledu nadzornika znači mjesto njegovog poslovnog nastana u Uniji , bilo da je riječ o nadzorniku ili obrađivaču, gdje se donose najvažnije odluke o svrsi, i sredstvima obrade osobnih podataka; ako Između ostalog mogu se uzeti u obzir sljedeći objektivni kriteriji: lokacija sjedišta nadzornika ili obrađivača; lokacija subjekta unutar grupe poduzetnika koji je u smislu funkcija upravljanja i administrativnih odgovornosti najbolje smješten za rješavanje i provedbu pravila kako je utvrđeno u ovoj Uredbi; lokacija na kojoj se ostvaruju učinkovite i stvarne upravljačke aktivnosti u okviru kojih se kroz stabilni sustav određuje obrada podataka. Uniji ne donose odluke o svrsi, uvjetima i sredstvima obrade osobnih podataka, onda je glavni poslovni nastan mjesto na kojem se obavljaju glavne aktivnosti obrade u sklopu aktivnosti nadzornika u Uniji. Za obrađivača „glavni poslovni nastan” znači mjesto njegove središnje uprave u Uniji;

(14)  „predstavnik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja, izričito imenovana od strane nadzornika, kojoj se mogu obratiti bilo koja nadzorno tijelo i druga tijela Unije i koja djeluje umjesto predstavlja nadzornika s obzirom na obveze nadzornika prema ovoj Uredbi;

(15)  „poduzeće” znači bilo koji subjekt uključen u gospodarsku djelatnost, bez obzira na pravni oblik, uključujući stoga posebno fizičke i pravne osobe, partnerstva ili udruge koji se redovno bave gospodarskom djelatnošću;

(16)  „grupa poduzetnika” znači poduzetnik u vladajućem položaju i njemu podređeni poduzetnici;

(17)  „obvezujuća pravila poduzeća” znači politike zaštite osobnih podataka kojih se pridržavaju nadzornik ili obrađivač s glavnim nastanom na području države članice Unije za prijenos ili niz prijenosa osobnih podataka nadzorniku ili obrađivaču u jednoj ili više trećih zemalja unutar grupe poduzetnika;

(18)  „dijete” znači svaka osoba mlađa od 18 godina;

(19)  „nadzorno tijelo” znači javno tijelo koju je osnovala država članica u skladu s člankom 46. [Am. 98]

POGLAVLJE II.

NAČELA

Članak 5.

Načela obrade osobnih podataka

Osobni podaci moraju:

(a)  biti obrađeni obrađuju se u skladu sa zakonom, pošteno i transparentno u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju (zakonitost, pravednost i transparentnost);

(b)  prikupljaju se u posebne, izričite i zakonite svrhe te ih se dalje ne obrađuju na način koji bi bio nespojiv s tim svrhama (ograničavanje svrhe);

(c)  prikladni su, relevantni i ograničeni na nužne podatke u odnosu na svrhu radi koje se obrađuju; obrađuju se samo i dok god se ta svrha ne može ispuniti obradom informacija koja ne uključuju osobne podatke (smanjenje količine podataka);

(d)  su točni i, po potrebi, ažurirani; potrebno je poduzeti sve razumne mjere kako bi se osobni podaci koji su netočni bez odlaganja izbrisali ili ispravili, uzimajući u obzir svrhu radi koje se obrađuju (točnost).

(e)  se čuvati u obliku koji omogućuje izravnu ili neizravnu identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju, ne duže nego što je nužno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju; osobni podaci mogu se duže pohraniti ako će se obrađivati samo u svrhu povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja ili u svrhe arhiviranja u skladu s pravilima i uvjetima članka 83.i 83.a te ako se periodički provodi revizija kako bi se procijenila nužnost daljnjeg pohranjivanja i ako su uvedene odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere radi ograničavanja pristupa podacima samo u te svrhe (smanjenje količine podataka);

(ea)  se obrađivati na način kojim se učinkovito omogućava osobi čiji se podaci obrađuju ostvarivanje njezinih prava (učinkovitost);

(eb)  se obrađivati na način kojim se štite od neovlaštene i nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništavanja ili oštećivanja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (cjelovitost);

(f)  se obrađivati uz odgovornost nadzornika koji za svaki postupak obrade osigurava i sposoban je dokazati postupanje u skladu s odredbama doneseima u skladu s ovom Uredbom (pouzdanost). [Am. 99]

Članak 6.

Zakonitost obrade

1.  Obrada osobnih podataka zakonita je samo ako je ispunjen jedan od sljedećih preduvjeta:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju dala je svoju suglasnost da se njezini osobni podaci obrade u jednu ili više određenih svrha;

(b)  obrada je nužna za izvršavanje ugovora kojem je osoba čiji se podaci obrađuju stranka ili kako bi se poduzele mjere na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju prije sklapanja ugovora;

(c)  obrada je potrebna radi usklađenosti sa zakonskom obvezom kojoj nadzornik podliježe;

(d)  obrada je potrebna radi zaštite vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju;

(e)  obrada je potrebna za izvršavanje zadatka koji se provodi zbog javnog interesa ili pri izvršavanju javne ovlasti koju ima nadzornik;

(f)  obrada je nužna u svrhe legitimnog interesa koji ima taj nadzornik ili koju, u slučaju otkrivanja, ima treća strana kojoj se podaci otkrivaju a koja ispunjava razumna očekivanja osobe čiji se podaci obrađuju na temelju njegove ili njezine veze s nadzornikom, osim kada su ti interesi podređeni interesima ili temeljnim pravima i slobodama osobe čiji se podaci obrađuju, a koji iziskuju zaštitu osobnih podataka, pogotovo ako je osoba čiji se podaci obrađuju dijete. Ovo se ne odnosi na obrade koje provode javna tijela pri izvršavanju svojih zadataka.

2.  Obrada osobnih podataka koja je nužna u svrhu povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja zakonita je prema uvjetima i mjerama zaštite navedenima u članku 83.

3.  Osnova za obradu navedenu u točkama (c) i (e) stavka 1. mora biti sadržana u:

(a)  zakonodavstvu Unije, ili

(b)  zakonodavstvu države članice kojem podliježe nadzornik.

Zakon države članice mora ispuniti cilj u javnom interesu ili mora biti nužan radi zaštite prava i sloboda drugih, poštovati bit prava na zaštitu osobnih podataka i biti proporcionalan s legitimnim ciljem koji se želi postići. U skladu s ovom Uredbom zakonom države članice mogu se osigurati detaljne informacije o zakonitosti obrade, osobito kad je riječ o nadzornicima podataka, svrsi obrade i ograničenju svrhe, prirodi podataka i osoba čiji se podaci obrađuju, mjerama obrade i postupcima, primateljima i trajanju pohranjivanja podataka.

4.  Ako svrha daljnje obrade nije u skladu sa svrhom zbog koje su prikupljeni osobni podaci, obrada mora imati pravnu osnovu u barem jednom od razloga navedenih u točkama (a) do (e) stavka 1. To se pogotovo odnosi na slučaj bilo kakve promjene općih uvjeta ugovora.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja uvjeta navedenih u točki (f) stavka 1. za razne sektore i situacije obrade podataka, uključujući obradu podataka vezanih uz dijete. [Am. 100]

Članak 7.

Uvjeti za suglasnost

1.   Kada se obrada temelji na suglasnosti, nadzornik snosi odgovornost dokazivanja suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju na obradu njegovih osobnih podataka u navedene svrhe.

2.  Ako osoba čiji se podaci obrađuju daje suglasnost pisanom izjavom koja se odnosi i na druga pitanja, zahtjev za davanjem suglasnosti mora se naočigled jasno izdvojiti u odnosu na druga pitanja. Odredbe o suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju kojima se djelomično krši ova Uredba u cijelosti su nevaljane.

3.  Neovisno o ostalim pravnim osnovama za obradu, osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo u bilo kojem trenutku povući svoju suglasnost. Povlačenje suglasnosti ne utječe na zakonitost obrade koja se temelji na suglasnosti danoj prije njezina povlačenja. Suglasnost se jednako lako povlači kao što se i daje. Osobu čiji se podaci obrađuju obavješćuje nadzornik podataka ako povlačenje suglasnosti može rezultirati obustavom usluga koje se pruža ili odnosa s nadzornikom.

4.  Suglasnost je ograničena na svrhu i gubi valjanost kada ta svrha prestane postojati ili čim obrada osobnih podataka više nije potrebna za provođenje svrhe radi koje su podaci prvotno prikupljani. Izvršenje ugovora ili pružanje usluge nije uvjetovano suglasnošću za ne predstavlja pravnu osnovu za obradu ako postoji znatna neravnoteža između položaja ispitanika i nadzornika podataka koja je nije neophodna za izvršenje ugovora ili pružanje usluge u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b). [Am. 101]

Članak 8.

Obrada osobnih podataka djeteta

1.  U smislu ove Uredbe obrada osobnih podataka djeteta mlađeg od 13 godina, kojem se izravno nude robe ili usluge informacijskog društva, zakonita je samo u slučaju suglasnosti ili ovlaštenja od strane djetetovog roditelja ili pravnog skrbnika ili u mjeri u kojoj one to dopuštaju. Nadzornik će, uzimajući u obzir dostupnu tehnologiju i ne dajući povoda inače neophodnoj obradi osobnih podataka, poduzeti ogovarajuće mjere kako bi stekao provjerljivu provjerio takvu suglasnost.

1a.  Podaci dani djeci, roditeljima i pravnim skrbnicima radi izražavanja suglasnosti, također i podaci o prikupljanju osobnih podataka i korištenju njima od strane nadzornika, trebali bi biti sastavljeni jasnim jezikom i primjereni ciljanoj publici.

2.  Stavak 1. ne utječe na opće ugovorno pravo država članica poput propisa o valjanosti, obliku i učinku ugovora u vezi s djetetom.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta Europskom odboru za zaštitu podataka povjeren je zadatak donošenja smjernica, preporuka i najboljih praksi za metode stjecanja provjerljive provjeravanja suglasnosti iz uz stavka 1. u skladu s tim Komisija razmatra posebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća člankom 66.

4.  Komisija može odrediti standardne obrasce za pojedine metode stjecanja provjerljive suglasnosti navedene u stavku 1. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.

[Am. 102]

Članak 9.

Obrada posebnih kategorija osobnih Posebne kategorije podataka

1.  Obrada osobnih podataka kojima se otkriva otkrivaju rasno ili etničko porijeklo, politička mišljenja, vjera ili filozofska uvjerenja, spolna opredijeljenost ili spolni identitet, članstvo u sindikatu i aktivnosti sindikata te obrada genetskih ili biometričkih podataka ili podataka u vezi sa zdravljem ili spolnim životom, upravnim sankcijama, presudama, kaznenim ili navodnim kaznenim djelima, kaznenim presudama ili povezanim sigurnosnim mjerama zabranjena je.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako važi jedno od sljedećega:

(a)  je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju suglasnost za obradu tih podataka radi jedne utvrđene svrhe ili više njih, podložno uvjetima u utvrđenih člancima 7. i 8., osim kada je zakonodavstvom Unije ili države članice predviđeno da zabranu iz stavka 1. ne može ukinuti osoba čiji se podaci obrađuju; ili

(aa)  obrada je nužna za izvođenje ili izvršavanje ugovora kojem je osoba čiji se podaci obrađuju stranka ili kako bi se poduzele mjere na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju prije sklapanja ugovora;

(b)  je obrada potrebna u svrhe izvršavanja obveza i posebnih prava nadzornika na području zakonodavstva o zapošljavanju u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno zakonodavstvom ili kolektivnim ugovorima Unije ili države članice koje pruža odgovarajuće mjere zaštite temeljnih prava i interesa osobe čiji se podaci obrađuju kao što je pravo na nediskriminaciju, podložno uvjetima i mjereama zaštite iz članka 82.; ili

(c)  je obrada neophodna kako bi se zaštitili ključni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe u slučaju da osoba čiji se podaci obrađuju nije fizički ili pravno sposobna dati suglasnost; ili

(d)  se obrada provodi tijekom zakonitih aktivnosti uz odgovarajuću zaštitu ustanova, udruga ili nekog drugog neprofitnog tijela s političkim, filozofskim, vjerskim ili sindikalnim ciljem, te pod uvjetom da se obrada odnosi jedino na članove tijela ili bivše članove tijela ili na osobe koje su u redovitom kontaktu s njime u pogledu njihove svrhe, te da se podaci ne otkrivaju trećoj stranci izvan toga tijela bez suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(e)  se obrada odnosi na osobne podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju; ili

(f)  je to potrebno radi uspostave, izvršenja ili obrane zakonskog prava; ili

(g)  je obrada nužna za izvršenje zadaće od iz razloga važnog javnog interesa na temelju zakonodavstva Unije ili države članice koje je razmjerno željenome cilju, poštuje bit prava na zaštitu podataka i kojim se osiguravaju prikladne mjere za očuvanje legitimnih temeljnih prava i interesa osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(h)  obrada je podataka o zdravstvenom stanju nužna u zdravstvene svrhe i podliježe uvjetima i mjerama zaštite utvrđenima člankom 81.; ili

(i)  je obrada podataka nužna za povijesno, statističko ili znanstveno istraživanje i podliježe uvjetima i mjerama zaštite utvrđenima člankom 83.; ili

(ia)  je obrada potrebna za usluge arhiviranja podložno uvjetima i mjerama zaštite iz članka 83.a; ili

(j)  se obrada podataka vezanih uz upravne sankcije, presude, kaznena djela, kaznene presude ili povezane sigurnosne mjere provodi ili pod nadzorom nadležnog tijela ili ako je obrada nužna radi usklađenosti s pravnom ili regulatornom obvezom kojoj podliježe nadzornik, ili za obavljanje zadatka koji se provodi radi važnog javnog interesa, ako je to dopušteno zakonodavstvom Unije ili države članice koji predviđaju odgovarajuće mjere zaštite. Potpuna temeljnih prava i interesa osobe čiji se podaci obrađuju. Svaka evidencija kaznenih presuda vodi se samo pod nadzorom službenog tijela.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija, uvjeta i odgovarajućih jamstava Europskom odboru za zaštitu podataka povjeren je zadatak donošenja smjernica, preporuka i najboljih praksi za obradu posebnih kategorija osobnih podataka navedenih u stavku 1. i izuzeća navedenih u stavku 2. u skladu s člankom 66. [Am. 103]

Članak 10

Obrada koja onemogućuje identifikaciju

1.   Ako nadzornik ili obrađivač ne može izravno ili neizravno identificirati fizičku osobu čije podatke obrađuje ili se ti podaci sastoje samo od pseudonimnih podataka, nadzornik nije obvezan prikupiti ne obrađuje niti prikuplja dodatne informacije kako bi identificirao osobu čiji se podaci obrađuju samo radi pridržavanja neke odredbe ove Uredbe.

2.  Ako nadzornik podataka ne može poštovati neku odredbu ove Uredbe zbog stavka 1., nadzornik nije obvezan poštovati tu odredbu ove Uredbe. Ako posljedično nadzornik podataka ne može poštovati zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju, on o tome obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju. [Am. 104]

Članak 10.a

Opća načela o pravima osoba čiji se podaci obrađuju

1.  Temelj zaštite podataka jasna su i jednoznačna prava osobe čiji se podaci obrađuju, a koje poštuje nadzornik podataka. Odredbama ove Uredbe ta se prava nastoji osnažiti, pojasniti, zajamčiti i prema potrebi kodificirati.

2.  Takva prava među ostalim uključuju pružanje jasnih i lako razumljivih informacija u vezi s obradom podataka osoba čiji se podaci obrađuju, pravom pristupanja, ispravljanja i brisanja njihovih podataka, pravom na dobivanje podataka, pravom prigovora na oblikovanje profila, pravom podnošenja žalbe nadležnom tijelu za zaštitu podataka i pokretanja sudskih postupaka kao i pravom na naknadu pretrpljene štete zbog nezakonitog postupka obrade. Ta se prava općenito ostvaruju besplatno. Nadzornik podataka odgovara na zahtjeve osobe čiji se podaci obrađuju u razumnom roku. [Am. 105]

POGLAVLJE III.

PRAVA OSOBE ČIJI SE PODACI OBRAĐUJU

odjeljak 1.

TRANSPARENTNOST I NAČINI

Članak 11.

Transparentne informacije i komunikacija

1.  Nadzornik se u pogledu obrade osobnih podataka i ostvarenja prava osoba čiji se podaci obrađuju vodi sažetim, transparentnim, jasnim i lako dostupnim politikama.

2.  Nadzornik treba osobi čiji se podaci obrađuju na razumljiv način pružiti informacije te je izvijestiti o obradi osobnih podataka koristeći jasan i jednostavan jezik, prilagođen osobi čiji se podaci obrađuju, prilagođen osobi čiji se podaci obrađuju, posebice ako se radi o informacijama izričito namijenjenima djetetu. [Am. 106]

Članak 12.

Postupci i mehanizmi za ostvarivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju

1.  Nadzornik treba odrediti postupke pružanja informacija navedenih u članku 14. te postupke za ostvarivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju navedenih u članku 13. i člancima 15. do 19. Nadzornik posebno treba osigurati mehanizme za izvršenje postupaka navedenih u članku 13. i u člancima 15. do 19. Ako se osobni podaci automatizirano obrađuju, nadzornik također kad je to moguće treba osigurati sredstva kako bi se zahtjevi podnijeli elektroničkim putem.

2.  Nadzornik treba osobu čiji se podaci obrađuju bez nepotrebne odgode i najkasnije jedan mjesec 40 kalendarskih dana po primitku zahtjeva obavijestiti jesu li poduzete mjere u skladu s člankom 13. i člancima 15. do 19. te treba pružiti zatražene informacije. To se razdoblje može odgoditi za još jedan mjesec ako više osoba čiji se podaci obrađuju ostvaruju svoje pravo te je u određenoj mjeri potrebna njihova suradnja kako bi se spriječio nepotreban i neproporcionalan napor nadzornika. Te se informacije dostavljaju pisanim putem, a kad je to moguće, nadzornik može omogućiti daljinski pristup zaštićenom sustavu koji bi osobi čiji se podaci obrađuju omogućio izravan pristup njegovim/njezinim osobnim podacima. . Ako osoba čiji se podaci obrađuju podnese zahtjev u elektroničkom obliku, informacije treba pružiti se kad je to moguće pruža u elektroničkom obliku, osim ako osoba čiji se podaci obrađuju ne zatraži drugačije.

3.  Ako nadzornik odbije djelovati ne djeluje na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik mora obavijestiti obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju o razlozima odbijanja nedjelovanja i o mogućnostima podnošenja žalbe nadzornom tijelu te traženju pravnog lijeka.

4.  Informacije i postupci koji se poduzmu zbog zahtjeva iz stavka 1. besplatni su. Ako su zahtjevi pretjerani, posebice ako se ponavljaju, nadzornik može naplatiti razumnu pristojbu za pružanje informacija ili poduzimanje zatraženih akcija ili nadzornik ne mora poduzeti zatraženu akciju uzimajući u obzir administrativne troškove. U tom je slučaju nadzornik odgovor odgovoran za dokazivanje činjenice da je zahtjev pretjeran.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za pretjerane zahtjeve i pristojbe navedene u stavku 4.

6.  Komisija može odrediti standardne obrasce i standardne postupke za komunikaciju navedenu u stavku 2., uključujući elektronički format. U skladu s tim Komisija će poduzeti potrebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.

[Am. 107]

Članak 13

Prava primatelja Obveza obavješćivanja u slučaju ispravljanja i brisanja podataka

Nadzornik svakog primatelja kojem su podaci otkriveni preneseni izvješćuje o ispravljanju ili brisanju provedenima u skladu s člancima 16. i 17., osim ako se pokaže da to nije moguće ili iziskuje nerazmjeran napor. Nadzornik obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju o tim primateljima ako to zahtijeva osoba čiji se podaci obrađuju. [Am. 108]

Članak 13a

Standardizirani načini obavješćivanja

1.  Ako se prikupljaju osobni podaci u vezi s osobom čiji se podaci obrađuju, nadzornik osobi čiji se podaci obrađuju prije pružanja informacijama u skladu s člankom 14. pruža barem ove informacije:

(a)  jesu li osobni podaci prikupljeni više od minimuma nužnog za svaku posebnu svrhu obrade;

(b)  jesu li osobni podaci zadržani više od minimuma nužnog za svaku posebnu svrhu obrade;

(c)  obrađuje li se osobne podatke u svrhe drukčije od onih radi kojih su podaci prikupljeni;

(d)  širi li se osobne podatke komercijalnim trećim stranama;

(e)  prodaje li se ili iznajmljuje osobne podatke;

(f)  zadržava li se osobne podatke u kodiranom obliku.

2.  Informacije iz stavka 1. prikazuje se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi u formatu usklađene tablice s tekstom i simbolima u sljedeća tri stupca:

(a)  u prvom su stupcu prikazani grafički oblici koji simboliziraju te informacije;

(b)  drugi stupac sadrži osnovne informacije o tim informacijama;

(c)  u trećem se stupcu nalaze grafički oblici koji pokazuju važe li određene informacije.

3.  Informacije iz stavka 1. i 2. prikazane su na lako vidljiv i jasno čitljiv način na jeziku koji razumiju potrošači država članica kojima se te informacije nude. Kada su informacije prikazane elektroničkim putem, strojno su čitljive.

4.  Dodatne se informacije ne pružaju. Detaljna objašnjenja ili daljnje napomene u vezi s informacijama iz stavka 1. može se predstaviti zajedno s ostalim zahtjevima za informacijama u skladu s člankom 14.

5.  Komisija je, nakon traženja mišljenja Europskog odbora za zaštitu podataka, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhe daljnjeg utvrđivanja informacija iz stavka 1. i njihovog predstavljanja kao što je utvrđeno stavkom 2. i Prilogom ovoj Uredbi. [Am. 109]

ODJELJAK 2.

INFORMACIJE I PRISTUP PODACIMA

Članak 14.

Obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju

1.  Ako se prikupljaju osobni podaci u vezi s osobom čiji se podaci obrađuju, nadzornik osobi čiji se podaci obrađuju mora pružiti nakon pružanja informacijama u skladu s člankom 13.a pruža barem ove informacije:

(a)  identitet i kontaktne podatke nadzornika i, ako ga ima, njegovog zastupnika te službenika zaduženog za zaštitu podataka;

(b)  svrhu obrade kojoj su osobni podaci namijenjeni, kao i informacije o sigurnosti obrade osobnih podataka, uključujući uvjete ugovora i opće uvjete ako se obrada temelji na točki (b) članka 6. stavka 1. te legitimne interese koje ispunjava nadzornik ako se obrada temelji na točki prema potrebi informacije o načinu na koji provode i ispunjavaju uvjete iz točke (f) članka 6. stavka 1.;

(c)  razdoblje u kojem će se osobni podaci pohranjivati ili, ako to nije moguće, kriteriji korišteni za utvrđivanje tog razdoblja;

(d)  postojanje prava da se od nadzornika zatraži pristup podacima te prava na ispravak ili brisanje osobnih podataka koji se odnose na osobu čiji se podaci obrađuju ili prikupljaju, na protivljenje obradi tih osobnih podataka ili dobivanje podataka;

(e)  pravo na žalbu nadzornom tijelu i kontaktne podatke nadzornog tijela;

(f)  primatelje ili kategorije primatelja osobnih podataka;

(g)  ako je potrebno, namjeru nadzornika da podatke prenese trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji te razinu zaštite u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji pozivajući se na Komisijinu odluku organizaciji i postojanje ili nepostojanje odluke o primjerenosti Komisije, ili u slučaju prijenosa iz članka 42. ili članka 43., upućivanje na odgovarajuće mjere zaštite i načine pribavljanja njihove kopije;

(ga)  prema potrebi, informacije o postojanju profiliranja, mjerama koje se temelje na oblikovanju profila i predviđenim učincima profiliranja na osobu čiji se podaci obrađuju;

(gb)  važne informacije o logici iza svake automatizirane obrade;

(h)  sve dodatne informacije koje su potrebne kako bi se osigurala poštena obrada u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se prikupljaju osobni podaci prikupljaju ili obrađuju, osobito postojanje određenih aktivnosti i postupaka obrade za koje je ocjena učinka osobnih podataka pokazala da uključuju visok stupanj rizika;

(ha)  prema potrebi, informacije o tome jesu li osobni podaci pruženi javnim tijelima tijekom uzastopnog razdoblja od posljednjih dvanaest mjeseci.

2.  Ako se osobni podaci prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik osobi čiji se podaci obrađuju uz informacije iz stavka 1. pruža mora pružiti i informaciju o tome je li pružanje osobnih podataka obvezno ili dobrovoljno obvezatno ili neobvezatno te koje su moguće posljedice u slučaju uskraćivanja tih podataka.

2a.  Pri odlučivanju o daljnjim informacijama koje je potrebno kako bi obrada bila poštena u skladu s točkom (h) stavka 1., nadzornici uzimaju u obzir sve relevantne smjernice iz stavka 34.

3.  Ako podaci nisu dobiveni od osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik mora, uz obavješćivanje informacije iz stavka 1., izvijestiti osobu čiji se podaci obrađuju o porijeklu određenih osobnih podataka. Ako osobni podaci potječu iz javno dostupnih izvora, može se pružiti opća naznaka.

4.  Nadzornik treba pružiti informacije iz stavaka 1., 2. i 3.:

(a)  u trenutku kada se osobni podaci prikupe od osobe čiji se podaci obrađuju ili bez nepotrebnog odgađanja kada gore spomenuto nije moguće; ili

(aa)  na zahtjev tijela, organizacije ili udruženja iz članka 73.;

(b)  ako se osobni podaci ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, u trenutku evidentiranja ili u razumnom vremenskom roku nakon prikupljanja, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima su podaci prikupljeni ili obrađeni na drugi način, ili ako je planirano njihovo otkrivanje planiran njihov prijenos drugom primatelju, te najkasnije kada se podaci prvi puta objave prenose ili ako ih se namjerava upotrijebiti za komunikaciju s predmetnom osobom čiji se podaci obrađuju najkasnije u trenutku prvog obavješćivanja te osobe; ili

(ba)  samo na zahtjev kada podatke obrađuje malo ili mikro poduzeće kojemu je obrada osobnih podataka samo sporedna aktivnost.

5.  Stavci 1. do 4. ne primjenjuju se ako:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju već raspolaže informacijama iz stavaka 1., 2. i 3.; ili

(b)  se podaci obrađuju u povijesne, statističke ili znanstvene istraživačke svrhe podložno uvjetima i mjerama zaštite iz članaka 81. i 83., ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju te se pružanje takvih informacija pokaže nemogućim ili bi iziskivalo prekomjeran napor i nadzornik je objavio informacije koje svi mogu preuzimati; ili

(c)  se podaci ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju te je evidentiranje bilježenje ili otkrivanje podataka izričito propisano zakonima kojima nadzornik podliježe, koji osiguravaju odgovarajuće mjere zaštite legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju uzimajući u obzir rizike koje predstavlja obrada i priroda osobnih podataka; ili

(d)  se podaci ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju te bi davanje takvih informacija narušilo prava i slobode drugih fizičkih osoba, kao što je određeno zakonodavstvom Unije ili države članice u skladu s člankom 21.

(da)  podatke obrađuje osoba u okviru obavljanja svoje profesije ili su podaci povjereni ili otkriveni osobi koja podliježe obvezi profesionalne tajne uređene pravom Unije ili države članice ili koja podliježe zakonskoj obvezi tajne osim ako se podaci ne prikupljaju izravno od osobe čiji se podaci obrađuju.

6.  U slučaju navedenom u točki (b) stavka 5. nadzornik treba poduzeti poduzima primjerene mjere kako bi zaštitio prava ili legitimne interese osobe čiji se podaci prikupljaju.

7.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86 u svrhu dodatnog određivanja kriterija za kategorije primatelja iz točke (f) stavka 1., zahtjeva za mogućim pristupom iz točke (g) stavka 1., kriterija za daljnje potrebe obavješćivanja iz točke (h) stavka 1. za posebne sektore i situacije, te uvjete i odgovarajuće mjere zaštite određene točkom (b) stavka 5. U skladu s tim Komisija će poduzeti potrebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća.

8.  Komisija može odrediti standardne obrasce za pružanje informacija iz stavaka 1. do 3., uzimajući u obzir posebne karakteristike i potrebe raznih sektora i situacija za obradu podataka ako je to potrebno. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.

[Am. 110]

Članak 15.

Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na pristup podacima i dobivanje podataka

1.  Podložno članku 12. stavku 4. osoba čiji se podaci obrađuju treba imati ima pravo da bilo kada, na zahtjev, od nadzornika dobije potvrdu o tome obrađuju li se ili ne osobni podaci koji se na nju odnose Ako se obrađuju osobni podaci koji se na nju odnose, nadzornik je dužan pružiti te informacije sročene jasnim i jednostavnim jezikom o:

(a)  svrsi obrade za svaku kategoriju osobnih podataka;

(b)  kategorijama dotičnih osobnih podataka;

(c)  primateljima ili kategorijama primatelja kojima su otkriveni osobni podaci ili će biti otkriveni, a posebno uključujući primateljima u trećim zemljama;

(d)  razdoblju u kojem će se osobni podaci pohranjivati ili, ako to nije moguće, kriteriji korišteni za utvrđivanje tog razdoblja;

(e)  postojanju prava da se od nadzornika zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka koji se odnose na osobu čiji se podaci prikupljaju ili na protivljenje obradi tih osobnih podataka;

(f)  pravu na žalbu nadzornom tijelu i kontaktne podatke nadzornog tijela;

(g)  osobnim podacima koji se obrađuju i o svim dostupnim informacijama o njihovom izvoru;

(h)  važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade, barem u slučaju mjera navedenih u članku 20.

(ha)  važne informacije o logici svake automatizirane obrade;

(hb)  ne dovodeći u pitanje članak 21., u slučaju otkrivanja osobnih podataka javnom tijelu na temelju zahtjeva upućenog javnom tijelu, potvrda o tome da je takav zahtjev podnesen.

2.  Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo saznati od nadzornika koji se osobni podaci obrađuju. Ako osoba čiji se podaci obrađuju podnese zahtjev u elektroničkom obliku, informacije treba pružiti se pruža u elektroničkom i strukturiranom obliku, osim ako osoba čiji se podaci obrađuju ne zatraži drugačije. Ne dovodeći u pitanje članak 10., nadzornik poduzima sve opravdane korake kako bi potvrdio da je osoba koja traži pristup podacima osoba čiji se podaci obrađuju.

2a.  Kada je osoba čiji se podaci obrađuju ustupila osobne podatke i ti se podaci obrađuju elektroničkim putem, osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo da od nadzornika dobije kopiju danih osobnih podataka u elektroničkom i interoperabilnom formatu koji se inače koristi i omogućuje osobi čiji se podaci obrađuju daljnju upotrebu, a da je u tome ne sprečava nadzornik od kojeg su osobni podaci povučeni. Kada je to tehnički izvedivo i dopušteno, podatke se, na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju, prenosi izravno od jednog nadzornika drugome.

2b.  Ovim se člankom ne dovodi u pitanje obveza brisanja podataka kada oni više nisu potrebni u skladu s točkom (e) članka 5. stavka 1.

2c.  U skladu sa stavcima 1. i 2. ne postoji pravo pristupa kad je riječ o podacima u smislu točke (da) članka 14. stavka 5., osim ako je osoba čiji se podaci obrađuju ovlaštena ukinuti predmetnu tajnu i u skladu s time djeluje.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o sadržaju osobnih podataka navedenih u točki (g) stavku 1.

4.  Komisija može odrediti standardne obrasce i postupke za traženje i ostvarivanje pristupa informacijama iz stavaka 1., uključujući provjeru identiteta osobe čiji se podaci obrađuju te informiranje osobe čiji se podaci obrađuju o osobnim podacima, uzimajući u obzir posebne karakteristike i potrebe raznih sektora i situacija za obradu podataka. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 111]

ODJELJAK 3.

ISPRAVLJANJE I BRISANJE

Članak 16.

Pravo na ispravljanje podataka

Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo da od nadzornika dobije ispravku osobnih podataka koji se na nju odnose, a koji su netočni. Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo zahtijevati nadopunu nepotpunih osobnih podataka, uključujući izjavu o izmjenama u prilogu.

Članak 17.

Pravo na zaboravljanje i brisanje podataka

1.  Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo zatražiti od nadzornika da se izbrišu osobni podaci vezani uz nju te zatražiti izuzimanje iz daljnjeg širenja tih podataka, posebice u vezi s osobnim podacima koje je osoba čiji su podaci obrađuju otkrila kad je bila dijete, te da joj treće strane omoguće brisanje svih poveznica, kopije ili replike tih podataka, pri čemu vrijedi jedan od sljedećih razloga:

(a)  podaci više nisu potrebni zbog svrhe za koje su prikupljeni ili obrađeni na drugi način;

(b)  osoba čiji se podaci obrađuju povlači suglasnost na kojoj se temelji obrada u skladu s točkom (a) članka 6. stavka 1., ili kada je isteklo dogovoreno razdoblje pohrane, te kada više ne postoji pravna osnova za obradu podataka;

(c)  osoba čiji se podaci obrađuju protivi se obradi osobnih podataka u skladu s člankom 19.;

(ca)  sud ili regulatorno tijelo utemeljeno u Uniji donijelo je konačnu i pravomoćnu odluku da se predmetne podatke mora izbrisati;

(d)  obrada podataka nije usklađena s ovom Uredbom iz drugih razlogapodaci su nezakonito obrađeni.

1a.  Primjena stavka 1. ovisi o mogućnosti nadzornika da provjeri kako je osoba koja traži brisanje osoba čiji se podaci obrađuju.

2.  Ako nadzornik iz stavka 1. objavi osobne podatke bez obrazloženja na temelju članka 6. stavka 1., on poduzima sve opravdane korake kako bi se uključujući tehničke mjere, u odnosu na podatke za čije je objavljivanje odgovoran nadzornik kako bi se obavijestilo treće strane koje obrađuju te podatke da osoba podaci izbrisali, uključujući kod trećih strana, ne dovodeći pritom u pitanje članak 77. Nadzornik, kad je to moguće, obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju zahtijeva da se izbrišu sve poveznice, kopije ili replike tih osobnih podataka. Ako je nadzornik ovlastio treću stranu da objavi osobne podatke, nadzornik se smatra odgovornim za tu objavuo mjerama koje su poduzele relevantne treće strane.

3.  Nadzornik će , i prema potrebi treća strana, bez odgode provesti provodi brisanje podataka, osim ako je njihova pohrana do neke mjere nužna njihova pohrana:

(a)  zbog ostvarivanja prava slobode govora u skladu s člankom 80.;

(b)  zbog općeg interesa u području javnog zdravlja u skladu s člankom 81.;

(c)  u svrhu povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja u skladu s člankom 83.;

(d)  zbog usklađenosti s pravnom obvezom o pohranjivanju osobnih podataka prema pravu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu kojem podliježe nadzornik; zakonima države članice treba se ostvariti ostvaruje se cilj od javnog interesa, poštovati bit prava poštuje suštinu prava na zaštitu osobnih podataka te su oni trebaju biti proporcionalni u odnosu na legitimni cilj koji se želi ostvariti;

(e)  u slučajevima iz stavka 4.

4.  Umjesto brisanja, nadzornik će ograničiti ograničava obradu osobnih podataka na način da ne podliježe uobičajenim postupcima pristupanja podacima i njihove obrade i više se ne može mijenjati ako:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju osporava njihovu točnost, u razdoblju u kojem nadzornik može provjeriti točnost podataka;

(b)  nadzorniku osobni podaci više nisu potrebni za ostvarenje svog zadatka, ali ih se mora sačuvati u svrhu dokaza;

(c)  je obrada nezakonita i osoba čiji se podaci obrađuju se protivi njihovu brisanju i umjesto toga traži njihovo ograničeno korištenje;

(ca)  sud ili regulatorno tijelo utemeljeno u Uniji donijelo konačnu i pravomoćnu odluku da se predmetna obrada mora ograničiti;

(d)  osoba čiji se podaci obrađuju traži da se osobni podaci prenesu u drugi automatizirani sustav obrade u skladu s člankom 18. stavkom 2.sa stavcima 2a. članka 15.;

(da)  određena vrsta tehnologije pohranjivanja ne omogućuje brisanje te je ugrađena prije stupanja na snagu ove Uredbe.

5.  Osobni podaci iz stavka 4. mogu se, s iznimkom pohranjivanja, obrađivati samo u svrhu dokazivanja, ili uz suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju, ili za zaštitu prava druge fizičke ili pravne osobe ili za cilj od javnog interesa.

6.  Ako je obrada osobnih podataka ograničena u skladu sa stavkom 4., nadzornik treba obavijestiti obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju prije uklanjanja ograničenja obrade.

7.  Nadzornik treba donijeti mehanizme kojima bi se osiguralo poštovanje vremenskog okvira određenog za brisanje osobnih podataka i/ili za periodičku reviziju potrebe pohranjivanja podataka.

8.  Kada se provede brisanje, nadzornik ne smije na drugi način obrađivati te osobne podatke.

8a.  Nadzornik provodi mehanizme kojima bi se osiguralo poštovanje vremenskog okvira određenog za brisanje osobnih podataka i/ili za periodičku reviziju potrebe pohranjivanja podataka.

9.  Komisija je, nakon traženja mišljenja Europskog odbora za zaštitu podataka, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu daljnjeg određivanja:

(a)  kriterija i uvjeta za primjenu stavka 1. za pojedine sektore i pojedinačne situacije obrade podataka;

(b)  uvjeta brisanja poveznica, kopija iili replika osobnih podataka iz javno dostupnih sredstava komunikacije iz stavka 2.;

(c)  kriterija i uvjeta za ograničavanje obrade osobnih podataka iz stavka 4.; [Am. 112]

Članak 18.

Pravo na prijenos podataka

1.  Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo, ako se osobni podaci obrađuju elektroničkim putem te pomoću strukturiranog i uobičajenog formata, dobiti od nadzornika kopiju podataka koji se obrađuju u elektroničkom i strukturiranom formatu koji je uobičajen i dopušta daljnju upotrebu od strane osobe čiji se podaci obrađuju.

2.  Ako je osoba čiji se podaci obrađuju ustupila osobne podatke i obrada se temelji na suglasnosti ili na ugovoru, osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo prenijeti te osobne podatke i bilo koje druge informacije koje je ustupila osoba čiji se podaci obrađuju, te su pohranjeni automatiziranim sustavom obrade, u drugi, elektronički format koji se često koristi, a da je u tome ne sprečava nadzornik od kojeg su osobni podaci povučeni.

3.  Komisija može odrediti elektronički format iz stavka 1. i tehničke standarde, načine i postupke za prijenos osobnih podataka u skladu sa stavkom 2. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 113]

ODJELJAK 4.

PRAVO PRIGOVORA I PROFILIRANJE

Članak 19.

Pravo prigovora

1.  Osoba čiji se podaci obrađuju ima, na osnovi svoje posebne situacije, pravo prigovora u bilo kojem trenutku obrade osobnih podataka što se temelji na točkama (d), (e) i (f) članka 6. stavka 1., osim ako nadzornik nema uvjerljive legitimne razloge za obradu koji imaju prednost nad interesima ili temeljnim prava i slobodama osobe čiji se podaci obrađuju.

2.  Ako se osobni podaci obrađuju u izravne marketinške svrheobrada osobnih podataka temelji na točki (f) članka 6. stavka 1., osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo u bilo koje vrijeme i bez dodatnog obrazloženja općenito ili radi bilo kakve posebne svrhe besplatno se protiviti obradi svojih osobnih podataka za takav marketing. To se pravo treba izričito ponuditi osobi čiji se podaci obrađuju na razumljiv način i treba se jasno razdvojiti u odnosu na druge informacije.

2a.  Pravo iz stavka 2. izričito se nudi osobi čiji se podaci obrađuju na razumljiv način i u razumljivom obliku, sročeno jasnim i jednostavnim jezikom, osobito ako je posebno namijenjeno djetetu i jasno se razdvaja u odnosu na druge informacije.

2b.  U kontekstu korištenja uslugama informacijskog društva i neovisno o Direktivi 2002/58/EZ, pravo na prigovor može se ostvarivati automatiziranim putem korištenjem tehničkim standardom koji osobi čiji se podaci obrađuju omogućava jasno izražavanje njezinih želja.

3.  U slučaju usvajanja prigovora u skladu sa stavcima 1. i 2., nadzornik se više ne smije koristiti koristi dotičnim osobnim podacima ili ih na druge načine obrađivati dotične osobne podatkeobrađuje u svrhe utvrđene u prigovoru. [Am. 114]

Članak 20.

Mjere temeljene na profiliranjuProfiliranje

1.  Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 6., svaka fizička osoba ima pravo ne podlijegati mjeri koja ima pravni učinak u vezi s tom fizičkom osobom ili uvelike utječe na tu fizičku osobu, a koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi radi procjene određenih osobnih karakteristika te fizičke osobe ili radi analize ili predviđanja posebice u vezi s radnim učinkom te fizičke osobe, financijskom situacijom, lokacijom, zdravljem, osobnim sklonostima, pouzdanošću ili ponašanjem.prigovora na profiliranje u skladu s člankom 19. Osobu čiji se podaci obrađuju obavješćuje se o pravu prigovora na profiliranje na veoma vidljiv način.

2.  U skladu s drugim odredbama ove Uredbe, osoba može podleći onoj vrsti mjere kakva se nalazi u stavku 1. profiliranju koje rezultira mjerama s pravnim učincima na osobu čiji se podaci obrađuju ili slično tome znatno utječu na interese, prava ili slobode predmetne osobe čiji se podaci obrađuju samo ako:

(a)  se obrada provodi tijekom stupanja je neophodna za stupanje na snagu ili izvršenja provođenje ugovora, a zahtjev, koji je uložila osoba čiji se podaci obrađuju, za stupanjem na snagu ili izvršenjem ugovora je ispunjen ili akopod uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere kako bi se zaštitili legitimni interesi osobe čiji se podaci obrađuju, primjerice pravo na izravno ljudsko posredovanje; ili

(b)  je obrada izričito odobrena pravom Unije ili zakonodavstvom države članice kojim se također određuju odgovarajuće mjere za očuvanje legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(c)  se obrada temelji na suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju, u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 7. i odgovarajućim mjerama zaštite.

3.  Automatizirana obrada osobnih podataka radi procjene određenih osobnih karakteristika fizičke osobe ne smije se temeljiti Zabranjuje se profiliranje koje ima učinak diskriminacije pojedinaca na temelju rasnog ili etničkog porijekla, političkih mišljenja, vjere ili uvjerenja, članstva u sindikatu, spolne opredijeljenosti ili spolnog identiteta, ili koje rezultira mjerama koje imaju takav učinak. Nadzornik provodi učinkovitu zaštitu od moguće diskriminacije na temelju profiliranja. Profiliranje se ne temelji samo na posebnim kategorijama osobnih podataka iz članka 9.

4.  U slučajevima iz stavka 2., informacije koje treba ustupiti nadzornik prema članku 14. moraju sadržati podatke o postojanju obrade radi mjera iz stavka 1. i predviđenim učincima takve obrade na osobu čiji se podaci obrađuju.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za Profiliranje koje rezultira mjerama s pravnim učinkom na osobu čiji se podaci obrađuju ili slično tomu uvelike utječu na interese, prava ili slobode predmetne osobe čiji se podaci obrađuju ne temelji se samo ili prvenstveno na automatiziranoj obradi i uključuje ljudsku procjenu, a također pojašnjenje odluke donesene nakon takve procjene. Odgovarajuće mjere radi zaštite legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju navedenih u stavku 2. uključuju pravo na podvrgavanje ljudskoj procjeni i pojašnjenje odluke donesene nakon takve procjene.

5a.  Europskom odboru za zaštitu podataka povjerena je zadaća izdavanja smjernica, preporuka i najboljih praksi u skladu s člankom 66. stavkom 1. točkom (b) u svrhu dodatnog određivanja kriterija i uvjeta za oblikovanje profila na temelju stavka 2. [Am. 115]

odjeljak 5

Ograničenja

Članak 21.

Ograničenja

1.  Pravom Unije ili zakonodavstvom države članice mogu se donijeti pravni propisi za ograničavanje područja primjene obveza i prava iz točaka (a) do (e) članka 5. i članaka 11. do 20. 19. te članka 32. kada takvo ograničavanjese takvim ograničavanjem ispunjava jasno definiran cilj javnog interesa, poštuje bit prava na zaštitu osobnih podataka, kada je on proporcionalan legitimnom cilju koji se želi ostvariti i kada se njime poštuju temeljna prava i interesi osobe čiji se podaci obrađuju te kad predstavlja potrebne i proporcionalne mjere potrebnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu za jamčenje:

(a)  javne sigurnosti;

(b)  sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela;

(c)  drugih javnih interesa Unije ili države članice, posebno važnog gospodarskog ili financijskog interesa Unije ili države članice, uključujući novčana, proračunska i porezna poreznih pitanja i zaštitu tržišne stabilnosti i cjelovitosti;

(d)  sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona zbog kršenja etičkih načela u zakonski reguliranim profesijama;

(e)  nadzora, inspekcije ili regulatorne funkcije povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem javnih ovlasti okviru izvršavanja nadležnog javnog tijela u slučajevima iz točaka (a), (b), (c) i (d);

(f)  zaštite osobe čiji se podaci obrađuju ili prava i sloboda drugih.

2.  Bilo koja zakonodavna mjera, posebice, iz stavka 1., posebice, treba sadržavati mora biti neophodna i proporcionalna u demkratskom društvu te sadržava posebne odredbe barem u pogledu ciljeva koje treba dostići obradom i određivanja nadzornika.:

(a)  ciljeva koje treba nastojati ostvariti obradom;

(b)  odlučnosti nadzornika;

(c)  posebnih svrha i načina obrade;

(d)  mjera zaštita za sprečavanje zlouporabe ili nezakonitog pristupa ili prijenosa;

(e)  prava osoba čiji se podaci obrađuju na informiranje o ograničavanju.

2a.  Zakonodavnim mjerama iz stavka 1. privatnim se nadzornicima podataka ne odobrava niti ih se obvezuje na pohranjivanje podataka osim onih koji su nužno potrebni za ispunjenje prvotne svrhe. [Am. 116]

POGLAVLJE IV.

NADZORNIK I OBRAĐIVAČ

ODJELJAK 1.

OPĆE OBVEZE

Članak 22.

Odgovornost i pouzdanost nadzornika

1.  Nadzornik treba usvojiti usvaja odgovarajuće politike i provesti provodi odgovarajuće i dokazive tehničke i organizacijske mjere kako bi se osiguralo i dokazalo radi osiguravanja i sposobnosti transparentnog dokazivanja činjenice da se obrada osobnih podataka provodi u skladu s ovom Uredbom , uzimajući u obzir stanje, prirodu obrade osobnih podataka, kontekst, opseg i svrhe obrade, rizike za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju i vrstu organizacije u trenutku utvrđivanja sredstava obrade i u trenutku same obrade.

1a.  Uzimajući u obzir stanje i trošak provedbe, nadzornik poduzima sve opravdane korake radi provedbe politika i postupaka usklađivanja kojima se trajno poštuje samostalan izbor osoba čiji se podaci obrađuju. Te politike usklađivanja revidira se barem svake dvije godine i prema potrebi ažurira.

2.  Mjere iz stavka 1. posebno uključuju:

(a)  vođenje dokumentacije u skladu s člankom 28.;

(b)  provođenje zahtjeva o sigurnosti podataka određenih člankom 30.;

(c)  provođenje procjene učinka zaštite podataka u skladu s člankom 33.;

(d)  poštovanje zahtjeva za prethodnim odobrenjem ili prethodnim savjetovanjem nadzornog tijela u skladu s člankom 34. stavcima 1. i 2.;

(e)  imenovanje službenika za zaštitu podataka u skladu s člankom 35. stavkom 1.;

3.  Nadzornik treba provesti mehanizme za osiguranje provjere je sposoban dokazati prikladnost i učinkovitosti mjera iz stavaka 1. i 2. Ako je razmjerno, tu provjeru provode nezavisni interni ili vanjski revizori.Sva redovita opća izvješća o aktivnostima nadzornika, kao što su obavezna izvješća trgovačkih društava uvrštenih na burzu, sadrže sažet opis politika i mjera iz stavka 1.

3a.  Nadzornik ima pravo prenositi osobne podatke u skupini poduzeća unutar Unije kojima nadzornik pripada ako je takva obrada nužna radi legitimnih unutarnjih administrativnih svrha povezanih područja poslovanja u toj skupini poduzeća i ako je unutarnjim odredbama za zaštitu podataka ili jednakovrijednim pravilima ponašanja iz članka 38. zajamčena odgovarajuća razina zaštite podataka te interesi osoba čiji se podaci obrađuju.

4.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za odgovarajuće mjere iz stavka 1. osim onih već navedenih u stavku 2., uvjeta za provjeru i reviziju mehanizama iz stavka 3. i kriterija za proporcionalnost iz stavka 3., te razmatranja posebnih mjera za mirko, mala i srednja poduzeća. [Am. 117]

Članak 23.

Tehnička i integrirana zaštita podataka

1.  Uzimajući u obzir stanje i troškove provedbe, , trenutačno tehničko znanje, najbolje prakse u svijetu i rizike koje predstavlja obrada podataka, nadzornik treba i obrađivač, ako postoji, u trenutku određivanja svrha i sredstava obrade i u trenutku same obrade, provesti provode odgovarajuće i proporcionalne tehničke i organizacijske mjere i postupke tako da obrada bude u skladu s odredbama ove Uredbe te da se osigura zaštita prava osoba čiji se podaci obrađuju, osobito u vezi s načelima iz članka 5. Pri tehničkoj zaštiti podataka posebnu se pozornost posvećuje upravljanju cjelokupnog životnog ciklusa osobnih podataka, od prikupljanja preko obrade do brisanja, pri čemu se sustavno usredotočuje na sveohubvatne postupovne mjere zaštite u pogledu točnosti, pouzdanosti, cjelovitosti, fizičke zaštite i brisanja osobnih podatka. Ako je nadzornik proveo procjenu učinka zaštite podataka u skladu s člankom 33., rezultate se uzima u obzir pri razvoju tih mjera i postupaka.

1a.  Radi poticanja njezine proširene provedbe u različitim gospodarskim sektorima, tehnička zaštita podataka predstavlja preduvjet natječaja javne nabave u skladu s Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(18)a te u skladu s Direktivom 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(19)b(komunalna direktiva).

2.  Nadzornik treba provesti mehanizme kojima će se osigurati osigurava da se automatizirano automatski obrađuju samo oni osobni podaci koji su nužni za određenu svrhu obrade i da se prije svega ne prikupljaju, zadržavaju ili zadržavaju šire više od minimuma nužnog za te svrhesvaku od tih svrha, to se odnosi i na količinu podataka i na razdoblje njihove pohrane. Tim se mehanizmima posebno treba osigurati da osobni podaci ne budu automatski dostupni neodređenom broju osoba i da su osobe čiji se podaci obrađuju u mogućnosti nadzirati širenje svojih osobnih podataka.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za odgovarajuće mjere iz stavaka 1. i 2., posebice za zaštitu podataka tehničkim preduvjetima primjenjivim u više sektora, na više proizvoda i usluga.

4.  Komisija može odrediti tehničke standarde za preduvjete iz stavaka 1. i 2. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.[Am. 118]

Članak 24.

Zajednički nadzornici

Ako nadzornik nekoliko nadzornika zajednički određuje svrhu, uvjetesvrhe i sredstva obrade osobnih podataka zajedno s ostalima, zajednički nadzornici trebaju međusobnim dogovorom odrediti određuju pojedinačne odgovornosti za usklađenost s odredbama ove Uredbe, posebice posebno u vezi s postupcima i mehanizmima za korištenje ostvarivanje prava osobe čiji se podaci obrađuju Mehanizmom se propisno ogledaju pojedinačne stvarne uloge zajedničkih nadzornika i njihovi odnosi prema osobama čiji se podaci obrađuju te se bit mehanizma daje na raspolaganje osobi čiji se podaci obrađuju. U slučaju nejasnoća u pogledu odgovornosti nadzornici zajednički i pojedinačno snose odgovornost. [Am. 119]

Članak 25.

Predstavnici nadzornika koji nemaju poslovni nastan u Uniji

1.  U situaciji navedenoj u članku 3. stavku 2. nadzornik treba odrediti određuje predstavnika u Uniji.

2.  Ova se obveza ne primjenjuje:

(a)  na nadzornika s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako je Komisija odlučila da treća zemlja pruža odgovarajuću razinu zaštite u skladu s člankom 41.; ili

(b)  na tvrtku koja zapošljava nadzornika koji obrađuje osobne podatke koji se odnose na manje od 250 5000 osoba čiji se podaci obrađuju tijekom svakog uzastopnog razdoblja od 12 mjeseci i koji ne obrađuje posebne kategorije osobnih podataka iz članka 9. stavka 1., podatke o lokaciji ili o djeci ili zaposlenicima u opsežnim sustavima podataka; ili

(c)  na javnu ustanovu ili tijelo; ili

(d)  na nadzornika koji samo povremeno nudi robu ili usluge osobama čiji se podaci obrađuju a borave u Unijiosim ako se obrada osobnih podataka odnosi na posebne kategorije osobnih podataka iz članka 9. stavka 1., na podatke o lokaciji ili o djeci ili zaposlenicima u opsežnim sustavima podataka.

3.  Predstavnik treba imati ima sjedište u jednoj od država članica u kojoj borave osobe čiji se osobni podaci obrađuju zbog toga da bi im se nudile kojima se nude robe ili usluge osobama ili čiji se ponašanje podaci obrađuju ili u kojima ih se nadzire.

4.  Nadzornik treba imenovati predstavnika ne dovodeći u pitanje pravne postupke koji bi se mogli pokrenuti protiv samog nadzornika. [Am. 120]

Članak 26.

Obrađivač

1.  Kada u ime nadzornika treba provesti postupak obradeobradu, nadzornik treba izabrati izabire obrađivača koji može u dovoljnoj mjeri jamčiti provedbu odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera i postupaka na način da obrada bude u skladu s odredbama ove Uredbe te osigurati osigurava zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju, posebno u vezi s mjerama tehničke sigurnosti i organizacijskim mjerama za postupak obrade te treba osigurati osigurava usklađenost s tim mjerama.

2.  Obrađivačevo provođenje obrade treba se temeljiti temelji se na ugovoru ili drugom pravnom aktu kojim se obrađivač obvezuje prema nadzorniku. Nadzornik i obrađivač imaju slobodu odrediti svoje pojedinačne uloge i zadaće u pogledu zahtjeva iz ove Uredbe te se posebno utvrđuje osiguravaju da obrađivač treba:

(a)  djelovati obrađuje osobne podatke samo prema uputama nadzornika, posebno ako je zabranjen prijenos osobnih podatakanadzornika osim ako nešto drukčije nalaže pravo Unije ili države članice;

(b)  zaposliti zapošljava samo osoblje koje se obvezalo na povjerljivost ili podliježe zakonskim odredbama o povjerljivosti;

(c)  poduzetipoduzima sve potrebne mjere u skladu s člankom 30.;

(d)  zaposliti utvrđuje uvjete za zapošljavanje drugog obrađivača samo uz prethodnu dozvolu prethodno dopuštenje nadzornika osim ako nije drukčije utvrđeno;

(e)  ako koliko je to moguće, s obzirom na prirodu obrade, u dogovoru s nadzornikom odrediti nužne određuje odgovarajuće i relevantne tehničke i organizacijske preduvjete za ispunjenje nadzornikove obveze u skladu sa zahtjevima za pstvarenjem prava osobe čiji se podaci obrađuju u skladu s poglavljem III.;

(f)  pomoći pomaže nadzorniku kako bi se osigurala usklađenost s obvezama u skladu s člancima 30. do 34. uzimajući u obzir prirodu obrade i informacije koje su dostupne obrađivaču;

(g)  uručiti vrati sve rezultate nadzorniku rezultate na kraju obrade, i ne obrađivati osobne podatke na drugi način i izbriše postojeće kopije osim ako pravo Unije ili države članice zahtijeva pohranjivanje podataka;

(h)  nadzorniku i nadzornom tijelu ustupiti ustupi sve informacije potrebne za nadzor dokazivanje usklađenosti obveza u skladu s ovim člankom i inspekcijama na licu mjesta;

3.  Nadzornik i obrađivač trebaju u pisanom obliku zabilježiti bilježe nadzornikove upute i obrađivačeve obveze iz stavka 2.

3a.  Dovoljna jamstva iz stavka 1. mogu se dokazati pridržavajući se pravila postupanja ili mehanizama certificiranja u skladu s člancima 38. ili 39. ove Uredbe.

4.  Ako obrađivač obrađuje osobne podatke na način koji ne odgovara uputama nadzornika ili postane strana koja utvrđuje svrhe i načine obrade podataka, obrađivač se smatra nadzornikom pri takvoj obradi te podliježe uvjetima pravilima o zajedničkim nadzornicima utvrđenima člankom 24.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i uvjeta za odgovornosti, dužnosti i zadaće u vezi s obrađivačem u skladu sa stavkom 1., te uvjetima kojima se olakšava obrada osobnih podataka u grupi poduzetnika, posebice radi nadzora i izvještavanja. [Am. 121]

Članak 27.

Obrada pod vodstvom nadzornika i obrađivača

Obrađivač i bilo koja osoba koja djeluje pod vodstvom nadzornika ili obrađivača koja ima pristup osobnim podacima ne smije ih obrađivati ako to ne zatraži nadzornik, osim ako to ne nalaže pravo Unije ili zakonodavstvo države članice.

Članak 28.

Dokumentacija

1.  Svaki nadzornik i obrađivač te, ako postoji, predstavnik nadzornika treba voditi vodi redovito ažuriranu dokumentaciju o svim postupcima obrade pod svojom nadležnošću potrebnu za ispunjavanje uvjeta utvrđenih ovom Uredbom.

2.  Dokumentacija treba sadržavati barem sljedeće informacije: Usto, svaki nadzornik i obrađivač vodi dokumentaciju sljedećih informacija:

(a)  ime i kontaktne podatke nadzornika, ili bilo kojeg zajedničkog nadzornika ili obrađivača, i zastupnika, ako postoji;

(b)  ime i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka, ako postoji;

(c)  svrhu obrade, uključujući legitimne interese nadzornika ako se obrada temelji na točki (f) članka 6. stavka 1.;

(d)  opis kategorija osoba čiji se podaci obrađuju te kategorija osobnih podataka koji se na njih odnose;

(e)  ime i kontaktne podatke nadzornika kojemu se primatelje ili kategorije primatelja osobnih podataka, uključujući nadzornike kojima se otkrivaju osobni podaci radi njihova legitimnog interesaotkrivaju, ako postoje;

(f)  ako je potrebno, prijenos podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, uključujući identificiranje te treće zemlje ili međunarodne organizacije te, u slučaju prijenosa iz točke (h) članka 44. stavka 1., dokumentaciju o odgovarajućoj zaštiti;

(g)  opću naznaku vremenskog roka za brisanje različitih kategorija podataka;

(h)  opis mehanizama iz članka 22. stavka 3.

3.  Nadzornik i obrađivač te, ako postoji, predstavnik nadzornika trebaju na zahtjev ustupiti dokumentaciju nadzornom tijelu.

4.  Obveze iz stavaka 1. i 2. ne odnose se na sljedeće nadzornike i obrađivače:

(a)  na fizičku osobu koja obrađuje osobne podatke bez komercijalnog interesa; ili

(b)  na poduzeće ili organizaciju koja zapošljava manje od 250 osoba, a koja obrađuje podatke samo kao sporednu aktivnost uz svoje glavne aktivnosti.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za dokumentaciju iz stavka 1. kako bi se uzele u obzir posebno odgovornosti nadzornika i obrađivača te, ako postoji, predstavnika nadzornika.

6.  Komisija može odrediti standardne obrasce za dokumentaciju navedenu u stavku 1. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 122]

Članak 29.

Suradnja s nadzornim tijelom

1.  Nadzornik i, ako postoje, obrađivač i, ako postoji, predstavnik nadzornika, trebajusurađuju, ako se to zatraži, surađivati s nadzornim tijelom pri obavljaju njegovih dužnosti, posebno pružajući informacije iz točke (a) članka 53. stavka 2. te omogućujući pristup kao što je navedeno u točki (b) tog stavka.

2.  Kao odgovor na izvršavanje ovlasti nadzornog tijela koje su predviđene člankom 53. stavkom 2. nadzornik i obrađivač u razumnom roku, koji će odrediti nadzorno tijelo, odgovaraju nadzornom tijelu. Nadovezujući se na opaske nadzornog tijela, odgovor uključuje opis poduzetih mjera i postignutih rezultata.[Am. 123]

ODJELJAK 2.

SIGURNOST PODATAKA

Članak 30.

Sigurnost obrade podataka

1.  Nadzornik i obrađivač moraju provoditi provode odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala razina sigurnosti koja odgovara rizicima obrade i prirodi osobnihuzimajući u obzir rezultate procjene učinka zaštite podataka koje je potrebno zaštititiu skladu s člankom 33., imajući na umu vrstu podataka i troškove njihovog provođenja.

1a.  Uzimajući u obzir vrstu i troškove provođenja, takva sigurnosna politika uključuje:

(a)  sposobnost osiguravanja potvrde integriteta osobnih podataka;

(b)  sposobnost osiguravanja trajne povjerljivosti, cjelovitosti, dostupnosti i otpornosti sustava i usluga obrade osobnih podataka;

(c)  sposobnosti ponovne uspostave dostupnosti i pristupa podacima na pravodoban način u slučaju fizičkog ili tehničkog incidenta koji utječe na dostupnost, cjelovitost i povjerljivost informacijskih sustava i usluga;

(d)  u slučaju osjetljive obrade osobnih podataka u skladu s člancima 8. i 9. dodatne mjere sigurnosti radi osiguravanja svjesnosti situacije u pogledu rizika i sposobnosti poduzimanja preventivnih, korektivnih i ublažavajućih mjera u gotovo stvarnom vremenu protiv slabih točaka ili zamijećenih incidenata koji bi mogli predstavljati rizik za podatke;

(e)  proces za redovno testiranje, ocjenjivanje i procjenjivanje učinkovitosti sigurnosnih politika, postupaka i planova uspostavljenih radi osiguranja trajne učinkovitosti.

2.  Nadzornik i obrađivač moraju, nakon procjene rizika, poduzeti Mjere iz stavka 1. kako bi zaštitili osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnoga gubitka te kako bi spriječili nezakonite oblike obrade, posebice nedozvoljeno otkrivanje, širenje ili pristup, ili izmjenu osobnih podataka.barem:

(a)  osiguravaju da osobnim podacima može pristupiti samo ovlašteno osoblje u zakonski odobrene svrhe;

(b)  štite osobne podatke koji su pohranjeni ili preneseni kao zaštita od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajog gubitka ili izmjene i neovlaštenog ili nezakonitog pohranjivanja, obrade, pristupa ili otkrivanja; i

(c)  osiguravaju provedbu sigurnosne politike u vezi s obradom osobnih podataka.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte Europskom odboru za zaštitu podataka dodjeljuje se zadatak izdavanja smjernica, preporuka i najboljih praksi u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i uvjeta za tehničke i točkom (b) članka 66. stavka 1. za tehničke organizacijske mjere iz stavaka 1. i 2., uključujući definiranje pojma tehničkih dostignuća, za pojedinačne sektore i u pojedinačnim situacijama obrade podataka, vodeći posebno računa o tehničkom razvoju i tehničkim rješenjima zaštite privatnosti te integriranoj zaštiti podataka., osim ako se primjenjuje stavak 4.

4.  Ako je potrebno, Komisija može donijeti provedbene akte radi određivanja preduvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2. za različite situacije, posebno radi:

(a)  sprečavanja nedopuštenog pristupa osobnim podacima;

(b)  sprječavanja nedopuštenog otkrivanja, čitanja, kopiranja, mijenjanja, brisanja ili uklanjanja podataka;

(c)  osiguranja provjere zakonitosti postupaka obrade.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.[Am. 124]

Članak 31.

Obavješćivanje nadzornog tijela o povredi osobnih podataka

1.  U slučaju povrede osobnih podataka, nadzornik treba bez odgode i, ako je moguće, ne kasnije od 24 sata nakon što je saznao za povredu osobnih podataka, o tome obavijestiti obavješćuje nadzorno tijelo. Obavijesti upućenoj nadzornom tijelu treba biti priloženo obrazloženo opravdanje u slučaju da se ona ne pošalje unutar 24 sata.

2.  U skladu s točkom (f) članka 26. stavka 2. Obrađivač bez odgode upozorava i obavješćuje će upozoriti i obavijestiti nadzornika odmah nakon povrede što sazna za povredu osobnih podataka.

3.  Obaviješću iz stavka 1. barem se:

(a)  opisuje prirodu priroda povrede osobnih podataka uključujući kategorije i broj dotičnih osoba čiji se podaci obrađuju te kategorije i broj dotičnih podataka;

(b)  iznosi identitet i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka ili druge kontaktne točke na kojoj se mogu dobiti informacije;

(c)  predlažu mjere kojima bi se ublažili mogući štetni učinci povrede osobnih podataka;

(d)  opisuje posljedice povrede osobnih podataka;

(e)  opisuje predložene mjere ili mjere koje je poduzeo nadzornik kao odgovor na povredu osobnih podataka i ublažiti njezine posljedice.

Informacije se prema potrebi mogu pružiti u fazama.

4.  Nadzornik treba zabilježiti bilježi svaku povredu osobnih podataka, uključujući činjenice povezane s povredom, učinke povrede i poduzete pravne lijekove. Pomoću dokumentacije Ova dokumentacija mora biti dostatna da nadzornom se tijelu treba omogućiti provjera usklađenosti omogući provjeru usklađenost s ovim člankom i člankom 30. Dokumentacija treba sadržavati samo informacije potrebne u ovu svrhu.

4a.  Nadzorno tijelo vodi javnu evidenciju vrsta zabilježenih povreda.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte Europskom odboru za zaštitu podataka povjeren je zadatak izdavanja smjernica, preporuka i najboljih praksi u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta točkom (b) članka 66. stavka 1. za utvrđivanje povrede podataka i nepotrebne odgode iz stavaka 1. i 2., te za posebne okolnosti u kojima nadzornik i obrađivač moraju izvijestiti o povredi osobnih podataka.

6.  Komisija može odrediti standardni obrazac za takvo obavješćivanje nadzornog tijela, postupke koji se primjenjuju za obvezu obavješćivanja te oblik i načine dokumentacije iz stavka 4., uključujući vremenski rok za brisanje navedenih informacija. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 125]

Članak 32.

Obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka

1.  Ako je vjerojatno da će zbog povrede osobnih podataka doći do štetnog učinka po zaštitu osobnih podataka , privatnost, prava ili privatnost legitimne interese osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik bez daljnjeg odlaganja treba, nakon obavješćivanja iz članka 31., izvijestiti osobu čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka.

2.  U obavijesti Obavijest osobi čiji se podaci obrađuju iz stavka 1. treba se opisati opsežna je i sročena jasnim i jednostavnim jezikom. Njome se opisuje priroda povrede osobnih podataka te ono treba sadržavati i ona sadrži barem informacije i preporuke iz točaka (b), (c) i (cd) članka 31. stavka 3. te informacije o pravima osoba čiji se podaci obrađuju, uključujući sudsku zaštitu.

3.  Obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka nije potrebno ako nadzornik dokaže da je proveo odgovarajuće mjere tehničke zaštite, kojima je nadzorno tijelo zadovoljno, te da su te mjere primijenjene na dotične podatke pogođene povredom sobnih podataka. Te tehničke mjere zaštite trebaju čine podatke učiniti nedostupnima svim osobama koje nisu ovlaštene pristupiti im.

4.  Ne dovodeći u pitanje nadzornikovu obvezu da osobu čiji se podaci obrađuju obavijesti o povredi osobnih podataka, ako nadzornik još nije obavijestio o povredi osobnih podataka osobu na koju se ti podaci odnose, nadzorno tijelo, nakon razmatranja mogućeg štetnog učinka povrede, može zahtijevati da nadzornik to učini.

5.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte Europskom odboru za zaštitu podataka povjeren je zadatak izdavanja smjernica, preporuka i najboljih praksi u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta točkom (b) članka 66. stavka 1. vezanih uz okolnosti u kojima će povreda osobnih podataka vjerojatno imati štetan učinak na osobne podatke, privatnost, prava ili legitimne interese osobe čiji se podaci obrađuju iz stavka 1.

6.  Komisija može odrediti način obavješćivanja osobe čiji se podaci obrađuju iz stavka 1. te postupke koji se odnose na to obavješćivanje. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 126]

Članak 32.a

Analiza rizika

1.  Nadzornik, i prema potrebi obrađivač, provodi analizu rizika potencijalnog učinka namjeravane obrade podataka na prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, pri čemu se procjenjuje mogu li njegovi postupci obrade predstavljati određene rizike.

2.  Sljedeći postupci obrade mogu predstavljati određene rizike:

(a)  obrada osobnih podataka koji se odnose na više od 5000 osoba čiji se podaci obrađuju tijekom bilo kojeg uzastopnog razdoblja od 12 mjeseci;

(b)  obrada posebnih kategorija osobnih podataka iz članka 9. stavka 1., podataka o lokaciji ili o djeci ili zaposlenicima u opsežnim sustavima podataka;

(c)  izrada profila na kojemu se temelje mjere koje imaju pravni učinak za tu osobu ili slično tome znatno utječu na tu osobu;

(d)  obrada osobnih podataka za pružanje zdravstvenih usluga, epidemiološka istraživanja ili studije o mentalnim ili zaraznim bolestima, kada se podaci u velikoj mjeri obrađuju radi donošenja mjera ili odlučivanja u vezi s određenim osobama;

(e)  automatizirano praćenje javno dostupnih područja u velikoj mjeri;

(f)  drugi postupci obrade za koje je potrebno savjetovanje sa službenikom za zaštitu podataka ili nadzornim tijelom u skladu s točkom (b) članka 34. stavka 2.;

(g)  kada bi povreda osobnih podataka mogla štetno utjecati na zaštitu osobnih podataka, privatnost, prava ili legitimne interese osobe čiji se podaci obrađuju;

(h)  se osnovne djelatnosti nadzornika ili obrađivača sastoje od postupaka obrade koji zbog svoje prirode, opsega i/ili svrhe iziskuju redovito i sustavno praćenje osoba čiji se podaci obrađuju;

(i)  kada se osobne podatke učini dostupnima određenom broju osoba za koje se ne može opravdano očekivati da ih se ograniči.

3.  U skladu s rezultatom analize rizika:

(a)  kada postoji bilo koji postupak obrade iz točke (a) ili (b) stavka 2., nadzornici koji nemaju poslovni nastan u Uniji određuju predstavnika u Uniji u skladu s uvjetima i izuzecima utvrđenima u članku 25.;

(b)  kada postoji bilo koji postupak obrade iz točke (a), (b) ili (h) stavka 2., nadzornik određuje službenika za zaštitu podataka u skladu s uvjetima i izuzecima utvrđenima u članku 35.;

(c)  kada postoje bilo koji postupci obrade iz točaka (a), (b), (c), (d), (e), (f), (g) ili (h) stavka 2., nadzornik ili obrađivač koji djeluje u ime nadzornika provodi procjenu učinka zaštite podataka u skladu s člankom 33.;

(d)  kada postoje postupci obrade iz točke (f) stavka 2., nadzornik se savjetuje sa službenikom za zaštitu podataka, ili ako on nije postavljen, s nadzornim tijelom u skladu s člankom 34.

4.  Analizu rizika revidira se najkasnije nakon jedne godine ili odmah ako se znatno promijeni priroda, opseg ili svrha postupaka obrade podataka. Ako se u skladu s točkom (c) stavka 3. nadzornika ne obvezuje provesti procjenu učinka zaštite podataka, analizu rizika se dokumentira. [Am. 127]

ODJELJAK 3.

PROCJENA UČINKA ZAŠTITE UPRAVLJANJE ZAŠTITOM PODATAKA I PRETHODNO ODOBRENJE TIJEKOM NJIHOVOG CIJELOG ŽIVOTNOG CIKLUSA [Am. 128]

Članak 33.

Procjena učinka zaštite podataka

1.  Ako postupci je to u skladu s točkom (c) članka 32.a stavka 3. potrebno, nadzornik ili obrađivač koji djeluje u ime nadzornika provodi procjenu učinka predviđenih postupaka obrade zbog svoje prirode, opsega ili svrhe predstavljaju određeni rizik za na prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik ili obrađivač koji djeluje u ime nadzornika treba provesti procjenu učinka predviđenih postupaka obrade osobito njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka. Jedna procjena dovoljna je kako bi se riješio niz sličnih postupaka obrade koji predstavljaju slične rizike.

2.  Sljedeći postupci obrade posebno predstavljaju rizik iz stavka 1.:

(a)  sustavna i opsežna procjena osobnih aspekata u vezi s fizičkom osobom ili za analizu ili predviđanje posebno financijskog stanja, lokacije, zdravlja, osobnih sklonosti, pouzdanosti ili ponašanja fizičke osobe koji se temelje na automatiziranoj obradi i na kojima se temelje mjere koje imaju pravni učinak za tu osobu ili znatno utječu na tu osobu;

(b)  podaci o spolnom životu, zdravlju, rasi i etničkom porijeklu ili za pružanje zdravstvenih usluga, epidemiološka istraživanja, studije o mentalnim ili zaraznim bolestima, kada se podaci u velikoj mjeri obrađuju radi donošenja mjera ili odlučivanja u vezi s određenim osobama;

(c)  nadzor javno dostupnih područja, posebno ako se u velikoj mjeri koriste optičko-elektronički uređaji (videonadzor);

(d)  osobni podaci u opsežnim zbirkama podataka koji se odnose na djecu, genetske podatke i biometričke podatke;

(e)  drugi postupci obrade za koje je potrebno savjetovanje s nadležnim tijelom u skladu s točkom (b) članka 34. stavka 2.

3.  Procjena treba sadržavati barem općenit opis predviđenih postupaka obrade, procjenu rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, predviđene mjere za rizike, jamstva, sigurnosne mjere i mehanizme kako bi se osigurala zaštita U procjeni se uzima u obzir upravljanje cijelim životnim ciklusom osobnih podataka i usklađenost s ovom Uredbom, uzimajući u obzir prava i legitimne interese osoba čiji se podaci obrađuju i drugih uključenih osoba. od njihova prikupljanja preko obrade do njihovog brisanja. Ona sadržava barem:

(a)  sustavan opis predviđenih postupaka obrade, svrha obrade i po potrebi legitimnih interesa nadzornika;

(b)  procjenu neophodnosti i proporcionalnosti postupaka obrade povezanih s njihovim svrhama;

(c)  procjenu rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, uključujući rizik da se diskriminaciju ugradi u postupak ili da je se njime potiče;

(d)  opis mjera predviđenih radi rješavanja rizika i smanjivanja opsega osobnih podataka koji se obrađuju;

(e)  popis mjera zaštite, sigurnosnih mjera i mehanizama za osiguravanje zaštite osobnih podataka, npr. pseudonimizacijom, te za dokazivanje usklađenosti s tom Uredbom uzimajući u obzir prava i legitimne interese osoba čiji se podaci obrađuju i drugih predmetnih osoba;

(f)  opću naznaku vremenskog roka za brisanje različitih kategorija podataka;

(g)  objašnjenje toga koje su prakse integrirane strategije zaštite podataka i tehničke zaštite podataka u skladu s člankom 23. provedene;

(h)  popis primatelja ili kategorije primatelja osobnih podataka;

(i)  ako je potrebno, popis predviđenih prijenosa podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, uključujući identificiranje te treće zemlje ili međunarodne organizacije;

(j)  procjenu konteksta obrade podataka.

3a.  Ako je nadzornik ili obrađivač odredio službenika za zaštitu podataka, on ili ona uključen/uključena je u postupak procjene učinka.

3b.  Procjenu se dokumentira i njome se utvrđuje raspored redovnih periodičnih provjera sukladnosti sa zaštitom podataka u skladu s člankom 33.a stavkom 1. Procjena se bez odgode ažurira ako rezultati provjere sukladnosti sa zaštitom podataka iz članka 33.a pokazuju nedosljednosti. Nadzornik i obrađivač te, ako postoji, predstavnik nadzornika ustupaju na zahtjev dokumentaciju nadzornom tijelu.

4.  Nadzornik od osoba čiji se podaci obrađuju ili njihovih predstavnika treba zatražiti mišljenje o planiranoj obradi, ne dovodeći u pitanje komercijalne ili javne interese ili sigurnost postupka obrade.

5.  Ako je nadzornik javna ustanova ili tijelo i ako obrada proizlazi iz pravne obveze u skladu s točkom (c) članka 6. stavka 1. kojom su predviđena pravila i postupci vezani uz postupke obrade te koji su određeni zakonodavstvom Unije, ne primjenjuju se stavci 1. do 4. osim ako države članice ne smatraju to nužnim radi provođenja procjene prije postupaka obrade.

6.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za postupke obrade koji vjerojatno predstavljaju određeni rizik iz stavka 1. ili 2. i preduvjete za procjenu iz stavka 3., uključujući uvjete za skalabilnost, provjeru i reviziju. U skladu s tim Komisija će razmatra posebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća.

7.  Komisija može odrediti standarde i postupke za provođenje, provjeru i reviziju procjena iz stavka 3. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 129]

Članak 33.a

Provjera sukladnosti sa zaštitom podataka

1.  Najkasnije dvije godine nakon provođenja procjene učinka u skladu s člankom 33. stavkom 1. nadzornik ili obrađivač koji djeluje u ime nadzornika provodi provjeru sukladnosti. Ovom provjerom sukladnosti pokazuje se da se obrada osobnih podataka provodi u skladu s procjenom učinka zaštite podataka.

2.  Provjera sukladnosti provodi se periodično najmanje jednom u svake dvije godine ili odmah kada nastupi promjena određenih rizika postupaka obrade.

3.  Kada rezultati provjere sukladnosti pokazuju nedosljednosti sukladnosti, provjera sukladnosti uključuje preporuke o tome kako ostvariti potpunu sukladnost.

4.  Provjeru sukladnosti i njezine preporuke bilježi se. Nadzornik i obrađivač te, ako postoji, predstavnik nadzornika ustupaju na zahtjev dokumentaciju nadzornom tijelu.

5.  Ako je nadzornik ili obrađivač odredio službenika za zaštitu podataka, on ili ona uključen/uključena je u postupak provjere sukladnosti. [Am. 130]

Članak 34.

Prethodno odobrenje i prethodno savjetovanje

1.  Nadzornik ili, u određenom slučaju, obrađivač od nadzornog tijela prije obrade osobnih podataka treba dobiti odobrenje kako bi se osiguralo usklađivanje planirane obrade s ovom Uredbom te posebno kako bi se ublažili rizici za osobe čiji se podaci obrađuju ako nadzornik ili obrađivač usvoji stavke ugovora iz točke (d) članka 42. stavka 2. ili ne osigura odgovarajuća mjere zaštite u pravno obvezujućem instrumentu iz članka 42. stavka 5. za prijenos osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju.

2.  Nadzornik ili obrađivač koji djeluje u ime nadzornika trebaju se savjetovati savjetuju se sa službenikom za zaštitu podataka, ili u slučaju da službenik za zaštitu podataka nije određen, s nadzornim tijelom prije obrade osobnih podataka kako bi se osiguralo usklađivanje planirane obrade s ovom Uredbom te posebno kako bi se ublažili rizici za osobe čiji se podaci obrađuju ako:

(a)  procjena učinka zaštite podataka u skladu s člankom 33. upućuje na to da postupci obrade zbog svoje prirode, opsega ili svrhe vjerojatno predstavljaju visoku razinu specifičnih rizika; ili

(b)  službenik za zaštitu podataka ili nadzorno tijelo smatra da je nužno provesti prethodno savjetovanje o postupcima obrade koji bi vjerojatno mogli predstavljati specifičan rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju zbog svoje prirode, opsega i/ili svoje svrhe određene u skladu sa stavkom 4.

3.  Ako nadležno nadzorno tijelo smatra u skladu sa svojim ovlastima utvrdi da predviđena obrada nije u skladu s ovom Uredbom, posebno ako su rizici nedovoljno utvrđeni ili umanjeni, ono treba zabraniti predviđenu obradu i predložiti odgovarajući pravni lijek za uklanjanje te neusklađenosti.

4.  Nadzorno tijelo Europski odbor za zaštitu podataka obrađuje i objavljuje popis postupaka obrade za koje je potrebno obaviti prethodno savjetovanje u skladu s točkom (b) stavka sa stavkom 2. Nadzorno tijelo prosljeđuje te popise Europskom odboru za zaštitu podataka.

5.  Ako popis iz stavka 4. obuhvaća postupke obrade u vezi s ponudom roba ili usluga osobama čiji se podaci obrađuju u više država članica, ili u vezi s praćenjem njihovog ponašanja, ili mogu znatno utjecati na slobodu prijenosa osobnih podataka u Uniji, nadzorno tijelo treba primijeniti mehanizam za usklađivanje iz članka 57. prije usvajanja popisa.

6.  Nadzornik ili obrađivač nadzornom tijelu na zahtjev dostavljaju procjenu učinka zaštite podataka predviđenu u skladu s člankom 33 i, na zahtjev, pružiti sve informacije pomoću kojih će nadzorno tijelo moći procijeniti usklađenost obrade te posebno rizike za zaštitu osobnih podataka osoba čiji se podaci obrađuju i povezane mjere zaštite.

7.  Države članice trebaju se savjetovati savjetuju se s nadzornim tijelom pri pripremi zakonodavne mjere koja će se usvojiti u nacionalnom parlamentu ili mjere koje se temelji na toj zakonodavnoj mjeri, a koja određuje prirodu obrade, kako bi se osigurala usklađenost predviđene obrade s ovom Uredbom te posebno kako bi se umanjili rizici za osobe čiji se podaci obrađuju.

8.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za određivanje visoke razine pojedinog rizika iz toče (a) stavka 2.

9.  Komisija može odrediti standardne obrasce i postupke za prethodno odobrenje i savjetovanje iz stavaka 1. i 2., te standardne obrasce i postupke za obavješćivanje nadzornih tijela u skladu sa stavkom 6. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.

[Am. 131]

ODJELJAK 4.

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU PODATAKA

Članak 35.

Imenovanje službenika za zaštitu podataka

1.  Nadzornik i obrađivač trebaju imenovati imenuju službenika za zaštitu podataka u svakom slučaju kada:

(a)  obradu provodi javna ustanova ili tijelo; ili

(b)  obradu provodi poduzeće s 250 zaposlenika ili pravna osoba i kada se ona odnosi na više od 5000 osoba čiji se podaci obrađuju u bilo kojem uzastopnom razdoblju od 12 mjeseci; ili

(c)  se osnovne djelatnosti nadzornika ili obrađivača sastoje od postupaka obrade koji zbog svoje prirode, opsega i/ili svrhe iziskuju redovit i sustavan nadzor osoba čiji se podaci obrađuju; ili

(d)  se osnovne djelatnosti nadzornika ili obrađivača sastoje od obrade posebnih kategorija podataka iz članka 9. stavka 1., podataka o lokaciji ili djeci ili o zaposlenicima u opsežnim sustavima podataka.

2.  U slučaju iz točke (b) stavka 1. Skupina poduzeća može imenovati zajedničkog glavnog odgovornog službenika za zaštitu podataka pod uvjetom da je iz svake ustanove osigurana laka dostupnost službenika za zaštitu podataka.

3.  Ako je nadzornik ili obrađivač javna ustanova ili tijelo, službenik za zaštitu podataka može biti imenovan za više njegovih sektora, uzimajući u obzir organizacijsku strukturu javne ustanove ili tijela.

4.  U slučaju osim onih iz stavka 1., nadzornik ili obrađivač ili udruge ili druga tijela koja predstavljaju kategoriju nadzornika ili obrađivača mogu imenovati službenika za zaštitu podataka.

5.  Nadzornik ili obrađivač treba imenovati imenuje službenika za zaštitu podataka na temelju stručnih kvalifikacija i, pogotovo, stručnog poznavanja prava i praksi na području zaštite podataka te sposobnosti izvršavanja zadaća iz članka 37. Potrebna razina stručnog znanja utvrdit će utvrđuje se u odnosu na obradu podataka koja se provodi te na zaštitu koju za obrađene osobne podatke zahtijeva nadzornik ili obrađivač.

6.  Nadzornik ili obrađivač treba osigurati osigurava da su bilo koje druge profesionalne dužnosti službenika za zaštitu podataka u skladu sa zadaćama i dužnostima te osobe kao službenika za zaštitu podataka te da ne izazovu sukob interesa.

7.  Nadzornik ili obrađivač treba imenovati službenika za zaštitu podataka za razdoblje od barem najmanje četiri godine ako je u pitanju zaposlenik ili dvije godine ako je u pitanju vanjski suradnik. Službenik za zaštitu podataka može se ponovno imenovati u daljnjim mandatima. Tijekom njegovog njegova ili njezina mandata, službenika za zaštitu podataka može se otpustiti samo ako službenik za zaštitu podataka on ili ona više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svoje dužnosti.

8.  Službenika za zaštitu podataka može zaposliti nadzornik ili obrađivač ili, on ili ona može obavljati svoju dužnost na temelju ugovora o pružanju usluga.

9.  Nadzornik ili obrađivač trebaju dostaviti dostavlja ime i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka nadzornom tijelu i javnosti.

10.  Osobe čiji se podaci obrađuju imaju pravo obratiti se službeniku za zaštitu podataka u vezi svih pitanja o obradi osobnih podataka vezanih uz osobu čiji se podaci obrađuju te zatražiti ostvarivanje prava u skladu s ovom Uredbom.

11.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za osnove djelatnosti nadzornika ili obrađivača iz točke (c) stavka 1. i kriterija za profesionalne kvalifikacije službenika za zaštitu podataka iz stavka 5.

[Am. 132]

Članak 36.

Položaj službenika za zaštitu podataka

1.  Nadzornik ili obrađivač trebaju osigurati osiguravaju da se službenik za zaštitu podataka primjereno i pravovremeno uključi u sva pitanja povezana sa zaštitom podataka.

2.  Nadzornik ili obrađivač trebaju osigurati osiguravaju da službenik za zaštitu podataka obavlja dužnosti i zadatke neovisno te da ne dobiva upute o načinu na koji treba vršiti svoju dužnost. Službenik za zaštitu podataka treba izravno izvještavati izvještava izvršnu upravu nadzornika ili obrađivača. Nadzornik ili obrađivač u tu svrhu određuju člana izvršne uprave koji je odgovoran za usklađenost s odredbama ove Uredbe.

3.  Nadzornik ili obrađivač trebaju podržati podržavaju službenika za zaštitu podataka pri obavljanju zadataka te mu trebaju osigurati osiguravaju sva sredstva, uključujući osoblje, prostor, opremu i druga sredstva potrebna za obavljanje dužnosti i zadataka iz članka 37. i potrebna za održavanje njegovog ili njezinog stručnog znanja.

4.  Službenici za zaštitu podataka obvezani su tajnošću u vezi s identitetom osoba čiji se podaci obrađuju i okolnostima koje omogućuju identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju osim ako ih od te obveze oslobodi osoba čiji se podaci obrađuju. [Am. 133]

Članak 37.

Zadaće službenika za zaštitu podataka

1.   Nadzornik i obrađivač trebaju povjeravaju službeniku za zaštitu podataka povjeriti barem jednu od sljedećih zadaća:

(a)  podizanje svijesti, obavješćivanje i savjetovanje nadzornika ili obrađivača o njihovim obvezama u skladu s ovom Uredbom, osobito u skladu s tehničkim i organizacijskim mjerama i postupcima, te dokumentiranje te aktivnosti i primljenih odgovora;

(b)  nadziranje provedbe i primjene politika nadzornika ili obrađivača u vezi sa zaštitom osobnih podataka, uključujući određivanje odgovornosti, izobrazbu osoblja uključenog u postupke obrade i povezane revizije;

(c)  nadziranje provedbe i primjene ove Uredbe, posebno u vezi sa zahtjevima za integriranu strategiju zaštite podataka, tehničku zaštitu podataka i sigurnost podataka te u vezi s informiranjem osoba čiji se podaci obrađuju i njihovim zahtjevima za ostvarivanjem vlastitih prava u skladu s ovom Uredbom;

(d)  osiguranje vođenja dokumentacije kako je navedeno u članku 28.;

(e)  nadziranje dokumentiranja, obavješćivanja i posredovanja slučajeva povrede osobnih podataka u skladu s člancima 31. i 32.;

(f)  nadziranje provođenja procjene učinka zaštite podataka od strane nadzornika ili obrađivača te zahtjevanje zahtijevanje prethodnog odobrenja ili prethodnog savjetovanja, ako je potrebno, u skladu s člancima 32.a, 33. i 34.;

(g)  nadziranje odgovaranja na zahtjeve nadzornog tijela te, u okviru nadležnosti službenika za zaštitu podataka, suradnja s nadzornim tijelom na njegov zahtjev ili na vlastitu inicijativu službenika za zaštitu podataka;

(h)  djelovanje kao kontaktna točka za nadzorno tijelo za pitanja u vezi s obradom te, ako je potrebno, savjetovanje s nadzornim tijelom na vlastitu inicijativu: (i) provjeravanje usklađenosti s ovom Uredbom u skladu s mehanizom prethodnog savjetovanja utvrđenim člankom 34.;

(j)  obavješćivanje predstavnika zaposlenika o obradi podataka zaposlenika.

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za zadaće, certificiranje, ovlasti i sredstva službenika za zaštitu podataka iz stavka 1. [Am. 134]

ODJELJAK 5.

KODEKS PONAŠANJA I CERTIFICIRANJE

Članak 38.

Kodeks ponašanja

1.  Države članice, nadzorna tijela i Komisija trebaju podržati podržavaju sastavljanje kodeksa ponašanja ili usvajanje kodeksa ponašanja koja je sastavilo nadzorno tijelo kako bi se doprinijelo ispravnoj primjeni ove Uredbe, uzimajući u obzir posebne osobine različitih područja na kojima se provodi obrada, posebno u odnosu na:

(a)  poštenu i transparentnu obradu podataka;

(aa)  poštovanje prava potrošača;

(b)  prikupljanje podataka;

(c)  obavješćivanje javnosti i osoba čiji se podaci obrađuju;

(d)  zahtjeve osoba čiji se podaci obrađuju za ostvarenjem svojih prava;

(e)  obavješćivanje i zaštitu djece;

(f)  prijenos podataka u treće zemlje ili međunarodne organizacije;

(g)  mehanizme za nadzor i osiguranje pridržavanja pravila od strane nadzornika koji im podliježu;

(h)  izvansudske postupke i druge postupke za rješavanje sporova između nadzornika i osoba čiji se podaci obrađuju u odnosu na obradu osobnih podataka, ne dovodeći u pitanje prava osoba čiji se podaci obrađuju u skladu s člancima 73. i 75.

2.  Udruge i druga tijela koja predstavljaju kategorije nadzornika ili obrađivača u državi članici, a koja namjeravaju sastaviti kodeks ponašanja ili izmijeniti ili proširiti postojeće kodekse ponašanja mogu ih predati nadzornom tijelu u toj državi članici kako bi ono iznijelo svoje mišljenje. Nadzorno tijelo može izraziti bez nepotreobne odgode izražava mišljenje o tome jesu li nacrt je li obrada u skladu s nacrtom kodeksa ponašanja ili izmjene izmjenom u skladu s ovom Uredbom. Nadzorno tijelo treba zatražiti traži mišljenje osoba čiji se podaci obrađuju ili njihovih predstavnika o tim nacrtima.

3.  Udruge Udruženja i druga tijela koja predstavljaju kategoriju nadzornika ili obrađivača u više država članica mogu predati nacrte kodeksa ponašanja i izmjene ili proširenja postojećih kodeksa ponašanja Komisiji.

4.  Komisija može donijeti provedbene , nakon traženja mišljanja Europskog odbora za zaštitu podataka, ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. kojima odlučuje da su kodeksi ponašanja i izmjene ili proširenja postojećih kodeksa ponašanja, koja je primila u skladu s člankom 3. u skladu s ovom Uredbom i da imaju opću valjanost u Uniji. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. Tim delegiranim aktima prenose se ostvariva prava na osobe čiji se podaci obrađuju.

5.  Komisija treba osigurati osigurava odgovarajuću objavu kodeksa ponašanja za koje je odlučeno da imaju opću valjanost u skladu sa stavkom 4. [Am. 135]

Članak 39.

Certificiranje

1.  Države članice i Komisija trebaju podupirati, posebno na razini Europe, uspostavljanje mehanizama certificiranja za zaštitu podataka te pečate i oznake za zaštitu podataka, čim će se osobama čiji se podaci obrađuju omogućiti da brzo procijene razinu zaštite podataka koju pružaju nadzornici i obrađivači. Mehanizmi certificiranja za zaštitu podataka trebaju pridonijeti ispravnoj primjeni ove Uredbe, uzimajući u obzir pojedinačne osobine različitih sektora i različitih postupaka obrade.

1a.  Svaki nadzornik ili obrađivač može tražiti svako nadzorno tijelo u Uniji razumnu pristojbu uzimajući u obzir administrativne troškove, kako bi potvrdio da se obrada osobnih podataka provodi u skladu s ovom Uredbom, osobito s načelima iz članka 5., 23. i 30., obvezama nadzornika i obrađivača i pravima osobe čiji se podaci obrađuju.

1b.  Certificiranje je dobrovoljno, pristupačno i dostupno putem procesa koji je transparentan i nije neopravdano opterećujući.

1c.  Nadzorna tijela i Europski odbor za zaštitu podataka surađuju u skladu s mehanizmom za usklađivanje iz članka 57. radi zajamčivanja usklađenosti mehanizama certificiranja za zaštitu podataka uključujući usklađene pristojbe unutar Unije.

1d.  Tijekom postupka certificiranja nadzorno tijelo može ovlastiti specijalizirana revizorska tijela kao treće strane za provođenje revizije nadzornika ili obrađivača u njihovo ime. Revizorska tijela kao treća strana imaju dovoljno kvalificiranog osoblja, nepristrana su i slobodna od bilo kakvog sukoba interesa u vezi s njihovim dužnostima. Nadzorna tijela povlače ovlaštenje ako postoje razlozi vjerovati da revizor ne ispunjava svoje dužnosti na ispravan način. Konačno certificiranje osigurava nadzorno tijelo.

1e.  Nadzorna tijela dodjeljuju nadzornicima i obrađivačima, koji su u skladu s revizijom ovlašteni za obradu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom, standardiziranu oznaku zaštite podataka pod nazivom „Europski pečat za zaštitu podataka”.

1f.  „Europski pečat za zaštitu podataka” važi sve dok se postupcima obrade podataka certificiranog nadzornika ili obrađivača u potpunosti poštuje ova Uredba.

1g.  Neovisno o stavku 1.f, certificiranje važi najviše pet godina.

1h.  Europski odbor za zaštitu podataka uvodi javnu elektroničku evidenciju u kojoj javnost može vidjeti sve važeće i nevažeće certifikate koji su izdani u državama članicama.

1i.  uropski odbor za zaštitu podataka može na vlastitu inicijativu provjeriti da je tehnički standard koji poboljšava zaštitu podataka u skladu s ovom Uredbom.

2.  Komisija je, nakon traženja mišljenja Europskog odbora za zaštitu podataka i savjetovanja s dionicima, osobito industrijom i nevladinim organizacijama, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za mehanizme certificiranja za zaštitu podataka iz stavka 1.a do 1.h, uključujući preduvjete za ovlaštenje revizorskih tijela, uvjete za odobravanje i povlačenje te preduvjete za priznanje u Uniji i u trećim zemljama. Tim delegiranim aktima prenose se ostvariva prava na osobe čiji se podaci obrađuju.

3.  Komisija može odrediti tehničke standarde za mehanizme certificiranja te pečate i oznake za zaštitu podataka kako bi se promicali i prepoznali mehanizmi certificiranja te pečati i oznake za zaštitu podataka. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 136]

V.POGLAVLJE

PRIJENOS OSOBNIH PODATAKA U TREĆE ZEMLJE ILI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE

Članak 40.

Opća načela prijenosa

Svaki prijenos osobnih podataka koji se obrađuju ili su namijenjeni za obradu nakon prijenosa u treće zemlje ili međunarodne organizacije moguć je, u skladu s drugim odredbama ove uredbe, samo ako nadzornik i obrađivač djeluju u skladu s uvjetima iz ovog poglavlja koji vrijede i za daljnje prijenose osobnih podataka iz treće države ili međunarodne organizacije u drugu treću državu ili međunarodnu organizaciju.

Članak 41.

Prijenosi na temelju odluke o odgovarajućoj razini zaštite

1.  Prijenos se može provesti ako je Komisija donijela odluku da dotična treća zemlja ili teritorij ili područje na kojem se vrši obrada u trećoj zemlji ili određena međunarodna organizacija osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite podataka. Za takav prijenos nije potrebno dodatno posebno odobrenje.

2.  Pri ocjenjivanju odgovarajuće razine zaštite Komisija poštuje sljedeće elemente:

(a)  vladavinu prava, relevantno važeće zakonodavstvo, kako opće tako i sektorsko, uključujući javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost i kazneno pravo, kao i provedbu ovog zakonodavstva, profesionalna pravila i sigurnosne mjere koje se poštuju u toj državi ili međunarodnoj organizaciji, sudski presedani kao i učinkovita i ostvariva prava uključujući učinkovitu upravnu i sudsku zaštitu za osobe čiji se podaci obrađuju, naročito za one koje imaju boravište u Uniji i čiji se osobni podaci prenose;

(b)  postojanje i učinkovito djelovanje jednoga neovisnog nadzornog tijela ili više njih u dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji koja su nadležna za osiguravanje sukladnosti s pravilima o zaštiti podataka, uključujući dovoljne uvlasti za sankcioniranje, za pomoć osobama čiji se podaci obrađuju i njihovo savjetovanje u ostvarivanju njihovih prava te za suradnju s nadzornim tijelima Unije i država članica; i

(c)  međunarodne obveze koje je dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija preuzela , posebice sve pravno obvezujuće konvencije ili instrumenti u vezi sa zaštitom osobnih podataka.

3.  Komisija može donijeti odluku je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. radi donošenja odluke o tome da treća zemlja, teritorij, područje na kojem se vrši obrada podataka u dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. Ti provedbeni akti usvajaju Tim delegiranim aktima predviđa se klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti ako se oni odnose na područje na kojem se vrši obrada te ih se opoziva u skladu sa stavkom 5. čim više nije osigurana odgovarajuća razina zaštite u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. ovom Uredbom.

4.  U provedbenom delegiranom aktu precizira se njegova zemljopisna i sektorska primjena i, po potrebi, utvrđuje nadzorno tijelo iz točke (b) stavka 2.

4a.  Komisija na trajnoj osnovi prati tijek razvoja u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama koji bi mogao utjecati na elemente popisane u stavku 2. kada je u skladu sa stavkom 3.donesen delegirani akt.

5.  Komisija može donijeti odluku je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. radi donošenja odluke o tome da treća zemlja ili teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te treće zemlje ili međunarodna organizacija ne osigurava ili više ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka, naročito u slučajevima kad relevantno zakonodavstvo, kako opće tako i sektorsko, koje je na snazi u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji ne jamči djelotvorna i ostvariva prava uključujući djelotvorne administrativne i sudske pravne radnje za osobe čiji se podaci obrađuju, naročito za one koje imaju boravište u Uniji i čiji se osobni podaci prenose. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere iz članka 87. stavka 2. ili u iznimno hitnim situacijama za pojedince s obzirom na njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka, u skladu s postupkom iz članka 87. stavka 3.

6.  Ako Komisija donese odluku u skladu sa stavkom 5., svaki prijenos osobnih podataka u treću zemlju ili teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te treće zemlje ili međunarodnu organizaciju zabranjen je, ne dovodeći u pitanje članke 42. do 44. U primjereno vrijeme Komisija započinje savjetovanja s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom koja se odnose na rješavanje situacije nastale zbog Odluke donesene u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

6a.  Prije donošenja delegiranog akta u skladu sa stavcima 3. i 5. Komisija traži Europski odbor za zaštitu podataka za mišljenje o prikladnosti razine zaštite. U tu svrhu Komisija dostavlja Europskom odboru za zaštitu podataka svu potrebnu dokumentaciju, također korespondenciju s vladom treće zemlje, teritorijem ili područjem na kojem se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodnom organizacijom.

7.  U Službenom listu Europske unije i na svojoj internetskoj stranici Komisija objavljuje popis trećih zemalja, teritorija, područja na kojima se vrši obrada u trećoj zemlji i međunarodnih organizacija u vezi s kojima je donijela odluku o tome osiguravaju li odgovarajuću razinu zaštite ili ne.

8.  Odluke koje je Komisija usvojila na temelju članka 25. stavka 6. ili članka 26. stavka 4. Direktive 95/46/EZ ostaju na snazi dok pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, osim ako ih Komisija ne izmijeni, zamijeni ili stavi izvan snage prije kraja navedenog roka. [Am. 137]

Članak 42.

Prijenosi s odgovarajućim mjerama zaštite

1.  Ako Komisija nije donijela nikakvu odluku u skladu s člankom 41. ili je odlučila da treća zemlja, teritorij ili područje na kojemu se provodi obrada u trećoj zemlji ili međunarodna organizacija ne osiguravaju dostatnu razinu zaštite u skladu s člankom 41. stavkom 5., nadzornik ili obrađivač ne može prenijeti osobne podatke u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju samo osim ako je u vezi sa zaštitom osobnih podataka u pravno obvezujućem instrumentu osigurao odgovarajuće mjere zaštite.

2.  Odgovarajuće mjere zaštite iz stavka 1. osiguravaju se posebice na sljedeći način:

(a)  obvezujućim pravilima poduzeća u skladu s člankom 43.; ili

(aa)  za nadzornika i primatelja važećim europskim pečatom za zaštitu podataka u skladu s člankom 39. stavkom 1.; ili

(b)  standardnim klauzulama Komisije o zaštiti podataka. Ti provedbeni akti usvajaju se u skladu s postupkom provjere iz članka 87. stavka 2. ili

(c)  standardnim klauzulama o zaštiti podataka koje je usvojilo nadzorno tijelo u skladu s mehanizmom za usklađivanje iz članka 57. a koje Komisija u skladu s točkom (b) članka 62. stavka 1. proglasi općevažećima; ili

(d)  ugovornim klauzulama između nadzornika ili obrađivača i primatelja podataka koje je odobrilo nadzorno tijelo u skladu sa stavkom 4.

3.  Za prijenos koji se temelji na standardnim klauzulama o zaštiti podataka, europskom pečatu za zaštitu podataka ili obvezujućim pravilima poduzeća iz točaka (a), (baa) ili (c) stavka 2. nije potrebno dodatnoposebno odobrenje.

4.  Kad se prijenos temelji na ugovornim klauzulama iz točke (d) stavka 2. ovog članka, nadzornik ili obrađivač od nadzornog tijela dobiva prethodno odobrenje ugovornih klauzula u skladu s točkom (a) članka 34. stavka 1. Ako je prijenos povezan s postupcima obrade koji se tiču osoba čiji se podaci obrađuju u drugoj državi članici ili drugim državama članicama ili ako znatno utječe na slobodno kretanje osobnih podataka unutar Unije, nadzorno tijelo primjenjuje mehanizam za usklađivanje iz članka 57.

5.  Kad odgovarajuće mjere zaštite osobnih podataka nisu osigurane u pravno obvezujućem instrumentu, nadzornik ili obrađivač dobiva prethodno odobrenje za prijenos ili niz prijenosa ili za odredbe koje će biti uključene u upravne dogovore koji su temelj za takve prijenose. Takvo odobrenje koje daje nadzorno tijelo u skladu je s točkom (a) članka 34. stavka 1. Ako je prijenos povezan s postupcima obrade koji se tiču osoba čiji se podaci obrađuju u drugoj državi članici ili drugim državama članicama ili ako znatno utječe na slobodno kretanje osobnih podataka unutar Unije, nadzorno tijelo primjenjuje mehanizam za usklađivanje iz članka 57. Odobrenja koja daje nadzorno tijelo na temelju članka 26. stavka 2. Direktive 95/46/EZ ostaju na snazi dok ih to dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, osim ako ih nadzorno tijelo ne izmijeni, zamijeni ili stavi izvan snage prije kraja navedenog roka; [Am. 138]

Članak 43.

Prijenos s obvezujućim pravilima poduzeća

1.  Nadzorno tijelo u skladu s mehanizmom za usklađivanje iz članka 58. odobrava obvezujuća pravila poduzeća:

(a)  ako su pravno obvezujuća, primjenjuju se na svakog člana grupe poduzetnika nadzornika ili obrađivača, provode ih svi članovi te grupe i vanjski podizvođači koji su obuhvaćeni obvezujućim pravilima poduzeća te uključuju i zaposlenike te grupe;

(b)  ako izričito prenose ostvariva prava na osobe čiji se podaci obrađuju;

(c)  ako ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2.

1a.  S obzirom na podatke o zaposlenosti predstavnici zaposlenika obavještavaju se i, u skladu s pravom i praksom Unije ili država članica, uključuju u sastavljanje obvezujućih pravila poduzeća u skladu s člankom 43.

2.  Obvezujuća pravila poduzeća određuju najmanje sljedeće:

(a)  strukturu i kontaktne podatke grupe poduzetnika i njezinih članova te vanjskih podizvođača koji su obuhvaćeni obvezujućim pravilima poduzeća;

(b)  prijenose podataka ili nizove prijenosa, uključujući kategorije osobnih podataka, vrstu obrade i njezine namjene, vrstu osoba čiji se podaci obrađuju i na koje ta pravila utječu te identifikaciju treće zemlje ili trećih zemalja o kojima je riječ;

(c)  njihovu pravno obvezujuću prirodu, kako interno tako i eksterno;

(d)  opća načela zaštite podataka, naročito ograničenje namjene, smanjenje količine podataka, ograničeno razdoblje njihove pohrane, kvalitetu podataka, tehničku i integriranu zaštita podataka, pravnu osnovu za obradu, obradu osjetljivih osobnih podataka; mjere za osiguranje sigurnosti podataka i zahtjeve za daljnje prijenose organizacijama za koje politike nisu obvezujuće;

(e)  prava osoba čiji se podaci obrađuju i sredstva za ostvarivanje tih prava, uključujući pravo da osoba čiji se podaci obrađuju ne bude predmetom mjera koje se temelje na profiliranju u skladu s člankom 20., pravo na žalbu nadležnom nadzornom tijelu i nadležnim sudovima država članica u skladu s člankom 75. te na pravnu zaštitu i po potrebi odštetu za kršenje obvezujućih pravila poduzeća;

(f)  odgovornost koju nadzornik ili obrađivač s nastanom na teritoriju države članice prihvaća za moguće kršenje obvezujućih pravila poduzeća koje je počinio neki član grupe poduzetnika koji nema nastan u Uniji; nadzornik ili obrađivač može djelomično ili u potpunosti biti izuzet od te odgovornosti ako dokaže da taj član nije odgovoran za događaj koji je prouzročio štetu na temelju kojeg je šteta nastala;

(g)  načine na koje se informacije o obvezujućim pravilima poduzeća, naročito o odredbama navedenim u točkama (d), (e) i (f) ovog stavka osiguravaju za osobu čiji se podaci obrađuju, u skladu s člankom 11.;

(h)  zadatke službenika za zaštitu podataka imenovanog u skladu s člankom 35., uključujući praćenje usklađenosti s obvezujućim pravilima poduzeća unutar grupe poduzetnika kao i praćenje osposobljavanja i postupanja sa žalbama;

(i)  mehanizme unutar grupe poduzetnika čiji je cilj osigurati provjeru usklađenosti s obvezujućim pravilima poduzeća;

(j)  mehanizme za izvještavanje o promjenama politika i njihovo evidentiranje te za podnošenje izvještaja o tim promjenama nadzornom tijelu;

(k)  mehanizam suradnje s nadzornim tijelom kako bi se osiguralo da svaki član grupe poduzetnika poštuje pravila, osobito tako da rezultati provjera mjera iz točke (i) ovog stavka budu dostupni nadzornom tijelu.

3.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog utvrđivanja oblika, postupaka, kriterija i zahtjeva za obvezujuća pravila poduzeća u smislu ovog članka, naročito s obzirom na kriterije za njihovo odobravanje, uključujući transparentnost za osobe čiji se podaci obrađuju, primjenu točaka (b), (d), (e) i (f) stavka 2. na obvezujuća pravila poduzeća kojih se pridržavaju obrađivači te daljnjih zahtjeva potrebnih za osiguravanje zaštite osobnih podataka osoba čiji se podaci obrađuju.

4.  Komisija može odrediti oblik i postupke elektroničke razmjene informacija među nadzornicima, obrađivačima i nadzornim tijelima za obvezujuća pravila poduzeća u smislu ovog članka. Ti provedbeni akti usvajaju se u skladu s postupkom provjere iz članka 87. stavka 2.

[Am. 139]

Članak 43.a

Prijenos ili otkrivanje podataka koji nisu dopušteni u pravu Unije

1.  Presude suda ili odluke upravnih tijela treće zemlje u kojima se zahtijeva da nadzornik ili obrađivač otkriju osobne podatke ne priznaju se niti su izvršive, ne dovodeći u pitanje ugovor o međusobnoj pravnoj pomoći ili međunarodni sporazum koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije ili države članice.

2.  Ako se presudom suda ili odlukom upravnih tijela treće zemlje od nadzornika ili obrađivača zahtijeva da otkriju osobne podatke, nadzornik ili obrađivač i, ako postoji, predstavnik nadzornika bez odgode obavještavaju nadzorno tijelo o zahtjevu te od njega moraju dobiti prethodno odobrenje za prijenos ili otkrivanje podataka.

3.  Nadzorno tijelo ocjenjuje je li zatraženo otkrivanje podataka u skladu s Uredbom, a posebno je li otkrivanje podataka potrebno ili propisano zakonom u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkama (d) i (e) i člankom 44. stavkom 5. U slučajevima kada se postupkom otkrivanja utječe na osobe na čiji se podaci obrađuju, nadzorno tijelo primjenjuje mehanizam za usklađivanje iz članka 57.

4.  Nadzorno tijelo o zahtjevu obavješćuje nadležno nacionalno tijelo. Ne dovodeći u pitanje članak 21., nadzornik ili obrađivač također obavješćuje osobe čiji se podaci obrađuju o zahtjevu i o odobrenju koje je izdalo nadzorno tijelo, i po potrebi, obavješćuje osobu čiji se podaci obrađuju o tome jesu li osobni podaci proslijeđeni javnim tijelima u posljednjem neprekinutom dvanaestomjesečnom razdoblju u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (ha). [Am. 140]

Članak 44.

Odstupanja

1.  Ako nije donesena odluka o odgovarajućoj razini zaštite u skladu s člankom 41. ili ne postoje odgovarajuće mjere zaštite u skladu s člankom 42., prijenos ili niz prijenosa osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju može se izvesti samo pod sljedećim uvjetima:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju pristala je na predloženi prijenos nakon što je bila obaviještena o rizicima takvog prijenosa zbog nepostojanja odluke o odgovarajućoj razini zaštite i odgovarajućih mjera zaštite; ili

(b)  prijenos je potreban radi izvršenja ugovora između osobe čiji se podaci obrađuju i nadzornika ili radi provedbe predugovornih mjera poduzetih na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(c)  prijenos je potreban radi zaključenja ili izvršenja ugovora sklopljenog između nadzornika i druge fizičke ili pravne osobe koji je u interesu osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(d)  prijenos je potreban zbog važnih javnih interesa; ili

(e)  prijenos je potreban radi uspostave, izvršenja ili obrane zakonskog prava; ili

(f)  prijenos je potreban kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe kad osoba čiji se podaci obrađuju fizički ili pravno nije sposobna dati svoju suglasnost; ili

(g)  prijenos se vrši iz evidencije koja je prema zakonodavstvu Unije ili države članice namijenjena pružanju informacija javnosti i u nju mogu imati uvid ili javnost općenito ili neka osoba koja može dokazati legitiman interes, u onoj mjeri koliko su u određenom slučaju ispunjeni uvjeti za takav uvid utvrđeni u zakonodavstvu Unije ili države članice; ili

(h)  prijenos je potreban zbog legitimnih interesa koje ima nadzornik ili obrađivač i koji se ne mogu kvalificirati kao česti ili brojni i kad je nadzornik ili obrađivač ocijenio sve okolnosti prijenosa podataka ili niza prijenosa podataka te na temelju te ocjene po potrebi predvidio odgovarajuće mjere zaštite osobnih podataka.

2.  Prijenos u skladu s točkom (g) stavka 1. ne uključuje sve osobne podatke ili sve kategorije osobnih podataka koje sadrži evidencija. Kad je evidencija namijenjena uvidu osoba koje imaju legitimni interes, prijenos se obavlja samo na zahtjev tih osoba ili ako su te osobe primatelji.

3.  Ako se prijenos temelji na točki (h) stavka 1., nadzornik ili obrađivač posebnu pozornost pridaje prirodi podataka, namjeni i trajanju predložene obrade ili predloženih obrada kao i situaciji u zemlji porijekla, trećoj zemlji i zemlji konačnog odredišta te po potrebi predviđa odgovarajuće mjere zaštite osobnih podataka.

4.  Točke (b) i (c) i (h) stavka 1. ne primjenjuju se za aktivnosti koje provode javna tijela pri izvršavanju svojih javnih ovlasti.

5.  Javni interes iz točke (d) stavka 1. mora biti priznat u zakonodavstvu Unije ili u zakonodavstvu države članice kojem podliježe nadzornik.

6.  Nadzornik ili obrađivač dokumentira ocjenu i predviđene odgovarajuće mjere zaštite iz točke (h) stavka 1. ovog članka u dokumentaciji navedenoj u članku 28. te o prijenosu obavješćuje nadzorno tijelo.

7.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata Europskom odboru za zaštitu podataka povjerena je zadaća izdavanja smjernica, preporuka i najboljih praksi u skladu s člankom 86. 66. stavkom 1. točkom (b) u svrhu dodatnog određivanja važnih javnih interesa u smislu točke (d) stavka 1. te kriterija i zahtjeva za odgovarajuće mjere zaštite iz točke (h) prijenose podataka na temelju stavka 1. [Am. 141]

Članak 45.

Međunarodna suradnja za zaštitu osobnih podataka

1.  U odnosu na treće zemlje i međunarodne organizacije Komisija i nadzorna tijela poduzimaju odgovarajuće korake za:

(a)  razvoj učinkovitih mehanizama mehanizma međunarodne suradnje kako bi se olakšalo osiguralo provođenje zakonodavstva za zaštitu osobnih podataka; [Am. 142]

(b)  pružanje međunarodne uzajamne pomoći u provođenju zakonodavstva za zaštitu osobnih podataka, uključujući obavješćivanje, upućivanje žalbi, pomoć u istragama i razmjeni informacija, ovisno o odgovarajućim mjerama zaštite osobnih podataka i drugim temeljnim pravima i slobodama;

(c)  uključivanje odgovarajućih dionika u rasprave i aktivnosti čiji je cilj pospješivanje međunarodne suradnje u provođenju zakonodavstva za zaštitu osobnih podataka;

(d)  promicanje razmjene i dokumentacije zakonodavstva i prakse u vezi sa zaštitom osobnih podataka.

(da)  pojašnjavanje sukoba nadležnosti i savjetovanje na tu temu s trećim zemljama; [Am. 143]

2.  Komisija u svrhe iz stavka 1. poduzima odgovarajuće korake kako bi poboljšala odnose s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama te naročito s njihovim nadzornim tijelima ako Komisija smatra da osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite u smislu članka 41. stavka 3.

Članak 45.a

Izvješće Komisije

Komisija u redovnim vremenskim razmacima, počevši najkasnije četiri godine nakon datuma iz članka 9. stavka 1., podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni članaka 40. do 45. U tu svrhu Komisija može zatražiti informacije od država članica i nadzornih tijela, koje joj se prosljeđuju bez nepotrebnog odlaganja. Izvješće se objavljuje. [Am. 144]

POGLAVLJE VI.

NEOVISNA NADZORNA TIJELA

ODJELJAK 1.

NEOVISAN STATUS

Članak 46.

Nadzorno tijelo

1.  Svaka država članica osigurava da su jedno javno tijelo ili više javnih tijela odgovorni za nadzor primjene ove Uredbe i za doprinos njezinoj dosljednoj primjeni u čitavoj Uniji kako bi se zaštitili temeljna prava i temeljne slobode fizičkih osoba pri obradi njihovih osobnih podataka te kako bi se olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar Unije. U tu svrhu nadzorna tijela moraju surađivati međusobno i s Komisijom.

2.  Ako u jednoj državi članici postoji više nadzornih tijela, ta država članica određuje nadzorno tijelo koje djeluje kao jedinstvena kontaktna točka za učinkovito sudjelovanje tih tijela u Europskom odboru za zaštitu podataka te određuje mehanizam kako bi se osiguralo da druga tijela poštuju pravila u vezi s mehanizmom za usklađivanje iz članka 57.

3.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu s ovim poglavljem te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi.

Članak 47.

Neovisnost

1.  Nadzorno tijelo potpuno je neovisno neovisno i nepristrano u provođenju dužnosti i ovlasti koje su mu povjerene, bez obzira na organizaciju suradnje i usklađivanja u skladu s poglavljem VII. ove Uredbe. [Am. 145]

2.  Članovi nadzornog tijela pri provođenju svojih dužnosti ne traže upute ni od koga niti ih i od koga primaju.

3.  Članovi nadzornog tijela moraju se suzdržati od svih radnji koje su nespojive s njihovim dužnostima te se tijekom svog mandata ne smiju baviti bilo kakvom nespojivom djelatnošću, profitabilnom ili neprofitabilnom.

4.  Članovi nadzornog tijela moraju se nakon isteka svog mandata ponašati časno i diskretno u pogledu prihvaćanja imenovanja i koristi.

5.  Svaka država članica nadzornom tijelu osigurava primjerene ljudske, tehničke i financijske resurse, prostor i infrastrukturu koji su potrebni za učinkovito izvršavanje njegovih dužnosti i ovlasti, uključujući i one koje se izvode u okviru uzajamne pomoći, suradnje i sudjelovanja u Europskom odboru za zaštitu podataka.

6.  Svaka država članica osigurava da nadzorno tijelo raspolaže vlastitim osobljem koje imenuje i kojim upravlja voditelj nadzornog tijela.

7.  Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo podliježe financijskoj kontroli koja ne smije utjecati na njegovu neovisnost. Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo raspolaže vlastitim godišnjim proračunom. Proračuni se objavljuju.

7a.  Svaka država članica osigurava da nadzorno tijelo odgovora nacionalnom parlamentu u vezi s proračunskim ndazorom. [Am. 146]

Članak 48.

Opći uvjeti za članove nadzornog tijela

1.  Države članice osiguravaju da članove nadzornog tijela imenuje ili parlament ili vlada dotične države članice.

2.  Članovi se biraju među osobama čija je neovisnost neupitna i koje su pokazale iskustvo i vještine koji su potrebni za obavljanje njihovih dužnosti, naročito u području zaštite osobnih podataka.

3.  Dužnosti člana prestaju u slučaju isteka mandata, ostavke ili obaveznog umirovljenja u skladu sa stavkom 5.

4.  Nadležni nacionalni sud člana može razriješiti dužnosti ili mu može uskratiti pravo na mirovinu ili druge koristi umjesto mirovine ako više ne ispunjava uvjete potrebne za vršenje dužnosti ili je počinio ozbiljnu povredu radne dužnosti.

5.  Ako članu mandat istekne ili ako član odstupi, nastavlja izvršavati svoje dužnosti do imenovanja novog člana.

Članak 49.

Pravila osnivanja nadzornog tijela

Svaka država članica zakonom u skladu s ovom Uredbom utvrđuje:

(a)  osnivanje i status nadzornog tijela;

(b)  kvalifikacije, iskustvo i vještine koji su potrebni za izvršavanje dužnosti članova nadzornog tijela;

(c)  pravila i postupke za imenovanje članova nadzornog tijela te pravila o radnjama ili djelatnostima koje su nespojive sa službenim dužnostima;

(d)  trajanje mandata članova nadzornog tijela koje nije kraće od četiri godine, osim u slučaju prvog imenovanja nakon stupanja na snagu ove Uredbe, kad mandat za jedan dio članova može trajati kraće ako je to potrebno radi zaštite neovisnosti nadzornog tijela postupnim postupkom imenovanja;

(e)  mogu li se članovi nadzornog tijela ponovno imenovati;

(f)  pravila i opće uvjete kojima se uređuju dužnosti članova i osoblja nadzornog tijela;

(g)  pravila i postupke o isteku dužnosti članova nadzornog tijela, uključujući situaciju u kojoj više ne ispunjavaju uvjete potrebne za vršenje dužnosti ili su počinili ozbiljnu povredu radne dužnosti.

Članak 50.

Profesionalna tajna

Članovi i osoblje nadzornog tijela tijekom svojeg mandata i nakon njegova isteka, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i nacionalnom praksom, dužni su čuvati profesionalnu tajnu s obzirom na svaku povjerljivu informaciju koju su saznali u obavljanju svojih službenih dužnosti na neovisan i transparentan način kako je određeno Uredbom. [Am. 147]

ODJELJAK 2.

DUŽNOSTI I OVLASTI

Članak 51.

Nadležnost

1.  Svako nadzorno tijelo na području svoje države članice ima nadležnost da obavlja dužnosti i izvršava ovlasti koje su mu povjerene u skladu s ovom Uredbom tijelo na području svoje države članice, ne dovodeći u pitanje članke 73. i 74. Nadzor nad obradom podataka koju provodi javno tijelo obavlja nadzorno tijelo te države članice. [Am. 148]

2.  Kad se obrada osobnih podataka provodi u okviru djelatnosti ustanove nadzornika ili obrađivača u Uniji, a nadzornik ili obrađivač imaju nastan u više nego jednoj državi članici, nadzorno tijelo glavnog nastana nadzornika ili obrađivača nadležno je za nadzor postupaka obrade nadzornika ili obrađivača u svim državama članicama, ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja VII. ove Uredbe. [Am. 149]

3.  Nadzorno tijelo nije nadležno za nadzor postupaka obrade sudova kada djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti.

Članak 52.

Dužnosti

1.  Nadzorno tijelo:

(a)  prati i osigurava primjenu ove Uredbe;

(b)  razmatra žalbe koje u skladu s člankom 73. uloži osoba čiji se podaci obrađuju ili udruga koja tu osobu zastupa, u primjerenoj mjeri istražuje to pitanje te osobu čiji se podaci obrađuju ili udrugu u razumnom roku obavješćuje o tijeku i ishodu žalbe, naročito ako je potrebna daljnja istraga ili usklađivanje s drugim nadzornim tijelom; [Am. 150]

(c)  posreduje informacije te osigurava uzajamnu pomoć drugim nadzornim tijelima i dosljednu primjenu i provedbu ove Uredbe;

(d)  provodi istrage na vlastitu inicijativu ili na temelju žalbe ili određenih zaprimljenih i dokumentiranih informacija o navodnoj nezakonitoj obradi podataka ili na zahtjev drugoga nadzornog tijela te osobu čiji se podaci obrađuju, ako je ta osoba uložila žalbu ovome nadzornom tijelu, u razumnom roku obavješćuje o ishodu istrage; [Am. 151]

(e)  prati razvoj događaja od važnosti ako utječu na zaštitu osobnih podataka, naročito razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija i poslovnih praksi;

(f)  institucije i tijela država članica savjetuje o zakonodavnim i administrativnim mjerama koje se odnose na zaštitu prava i sloboda pojedinaca pri obradi osobnih podataka;

(g)  daje savjete o postupcima obrade iz članka 34.;

(h)  daje mišljenje o nacrtima pravila postupanja u skladu s člankom 38. stavkom 2.;

(i)  odobrava obvezujuća pravila poduzeća u skladu s člankom 43.;

(j)  sudjeluje u aktivnostima Europskog odbora za zaštitu podataka.

(ja)  u skladu s člankom 39. nadzornicima i obrađivačima izdaje certifikate. [Am. 152]

2.  Svako nadzorno tijelo mora promicati svijest javnosti o opasnostima, pravilima, mjerama zaštite i pravima vezanima uz obradu osobnih podataka i odgovarajućim mjerama za zaštitu osobnih podataka. Posebna pozornost pridaje se aktivnostima koje se izričito odnose na djecu. [Am. 153]

2a.  Svako nadzorno tijelo zajedno s Europskim odborom za zaštitu podataka promiče svijest nadzornika i obrađivača o opasnostima, pravilima, mjerama zaštite, pravima vezanima uz obradu osobnih podataka. To uključuje vođenje evidencije o snakcijama i povredama. Evidencija bi trebala sadržavati što detaljnije određene opomene i sankcije, kao i rješavanje povreda. Savko nadzorno tijelo mikro, malim i srednjim poduzećima koje obavljuju funkciju nadzornika i obrađivača na zahtjev osigurava opće informacije o njihovim odgovornostima i obavezama u skladu s ovom Uredbom. [Am. 154]

3.  Nadzorno tijelo na zahtjev savjetuje svaku osobu čiji se podaci obrađuju u ostvarivanju prava u skladu s ovom Uredbom te po potrebi surađuje s nadzornim tijelima u drugim državama članicama.

4.  Za žalbe iz točke (b) stavka 1. nadzorno tijelo dužno je osigurati obrazac za podnošenje žalbe koji se može ispuniti elektronički, pri čemu se ne isključuju druga sredstva komunikacije.

5.  Obavljanje dužnosti nadzornog tijela besplatno je za osobu čiji se podaci obrađuju.

6.  Ako su zahtjevi pretjerani, posebice ako se ponavljaju, nadzorno tijelo može naplatiti uslugu u razumnom iznosu ili ne mora obaviti zadatak koji je zatražila osoba čiji se podaci obrađuju. Cijena spomenute usluge ne prelazi troškove obavljanja zadatka koji je zatražila osoba čiji se podaci obrađuju. U tom slučaju nadzorno tijelo dokazuje pretjeranost zahtjeva. [Am. 155]

Članak 53.

Ovlasti

1.  U skladu s ovom Uredbom svako nadzorno tijelo ovlašteno je da:

(a)  obavijesti nadzornika ili obrađivača o navodnom kršenju odredbi kojima se uređuje obrada osobnih podataka i po potrebi nadzorniku ili obrađivaču naloži da na određen način ukloni to kršenje kako bi se poboljšala zaštita osobe čiji se podaci obrađuju ili da naloži nadzorniku da osobu čiji se podaci obrađuju obavijesti o povredi njezinih osobnih podataka.

(b)  nadzorniku ili obrađivaču naredi da udovolje zahtjevu osobe čiji se podaci obrađuju u vezi s ostvarivanjem prava iz ove Uredbe;

(c)  nadzorniku ili obrađivaču te, ako je potrebno, predstavniku naredi da osigura sve informacije potrebne za obavljanje svojih dužnosti;

(d)  osigura sukladnost s prethodnim savjetovanjima iz članka 34.;

(e)  upozori ili opomene nadzornika ili obrađivača;

(f)  naredi ispravljanje, brisanje ili uništenje svih podataka koji su bili obrađeni pri kršenju odredbi ove Uredbe te o takvim mjerama obavijesti treće strane kojima su podaci bili otkriveni;

(g)  privremeno ili konačno zabrani obradu;

(h)  prekine prijenose podataka primatelju u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji;

(i)  daje mišljenja o svim pitanjima koja se odnose na zaštitu osobnih podataka;

(ia)  u skladu s člankom 39. nadzornicima i obrađivačima izdaje certifikate.

(j)  nacionalni parlament, vladu ili druge političke institucije i javnost obavijesti o svim pitanjima koja se odnose na zaštitu osobnih podataka.

(ja)  uspostavi učinkovite mehanizme za poticanje povjerljivog izvješćivanja o kršenju ove Uredbe, uzimajući u obzir smjernice koje je u skladu s člankom 66. stavkom 4. točkom (b) izdao Europski odbor za zaštitu podataka.

2.  Svako nadzorno tijelo ima istražne ovlasti da od nadzornika ili obrađivača bez prethodne obavijesti dobije:

(a)  pristup svim osobnim podacima i svim dokumentima i informacijama potrebnim za obavljanje svojih dužnosti;

(b)  pristup svim njihovim prostorijama, uključujući svu opremu i sredstva za obradu podataka, ako postoje utemeljeni razlozi za pretpostavku da se u njima provodi aktivnost kojom se krši ova Uredba.

Ovlasti navedene u točki (b) provode se u skladu sa zakonodavstvom Unije i zakonodavstvom država članica.

3.  Svako nadzorno tijelo ima ovlast da obavijesti sudske vlasti o kršenju ove Uredbe i sudjeluje u pravnim postupcima, naročito u skladu s člankom 74. stavkom 4. i člankom 75. člankom 2.

4.  Svako nadzorno tijelo ima ovlast da kazni upravne prijestupe, naročito one navedene u članku u skladu s člankom 79. stavcima 4., 5. i 6. Tu ovlast provodi učinkovito, proporcionalno i odvraćajuće. [Am. 156]

Članak 54.

Izvještaj o aktivnostima

Svako nadzorno tijelo mora sastaviti godišnji izvještaj o svojim aktivnostima najmanje svake dvije godine. Izvještaj se predstavlja nacionalnom nadležnom parlamentu i dostupan je javnosti, Komisiji i Europskom odboru za zaštitu podataka. [Am. 157]

Članak 54a

Vodeće tijelo

1.  Kad se obrada osobnih podataka provodi u okviru djelatnosti ustanove nadzornika ili obrađivača u Uniji, a nadzornik ili obrađivač imaju nastan u više nego jednoj državi članici ili kada se obrađuju osobni podaci rezidenata nekoliko država članica, nadzorno tijelo glavnog nastana nadzornika ili obrađivača djeluje kao vodeće tijelo odgovorno za nadzor postupaka obrade nadzornika ili obrađivača u svim državama članicama, u skladu s odredbama poglavlja VII. ove Uredbe.

2.  Vodeće tijelo poduzima primjerene mjere nadzora nad postupcima obrade koje provodi nadzornik ili obrađivač za koji je tijelo odgovorno i to tek nakon savjetovanja sa svima drugim nadležnim nadzornim tijelima u smislu članka 51. stavka 1. u nastojanju da se postigne konsenzus. U tu svrhu u prvom redu dostavlja sve relevantne informacije i savjetuje se s ostalim tijelima prije donošenja mjera kojima se proizvode pravni učinci na nadzornika ili obrađivača u smislu članka 51. stavka 1. Vodeće tijelo maksimalno uvažava mišljenja uključenih tijela. Vodeće tijelo jedino je tijelo koje je ovlašteno donositi odluke o mjerama kojima se proizvode pravni učinci na postupke obrade koje provodi nadzornik ili obrađivač za koje je tijelo odgovorno.

3.  Europski odbor za zaštitu podataka na zahtjev nadležnog nadzornog tijela izdaje mišljenje o identifikaciji vodećeg tijela odgovornog za nadzornika ili obrađivača u slučajevima kada:

(a)  iz činjenica nije jasno gdje proizvođač ili obrađivač imaju glavni poslovni nastan; ili

(b)  se nadležna tijela ne slažu oko toga koje nadzorno tijelo obavlja dužnost vodećeg tijela; ili

(c)  nadzornik nema poslovni nastan u Uniji, a postupci obrade u okviru područja primjene ove Uredbe utječu na rezidente različitih država članica.

3a.  Ako nadzornik također obavlja aktivnosti obrađivača, nadzorno tijelo glavnog nastana nadzornika djeluje kao vodeće tijelo za nadzor postupaka obrade.

4.  Europski odbor za zaštitu podataka može odlučiti o određivanju vodećeg tijela. [Am. 158]

POGLAVLJE VII.

SURADNJA I USKLAĐENOST

Odjeljak 1

Suradnja

Članak 55.

Uzajamna pomoć

1.  Nadzorna tijela jedno drugome pružaju relevantne informacije i pomoć kako bi se dosljedno provela i primijenila ova Uredba, te uvode mjere za učinkovitu međusobnu suradnju. Uzajamna pomoć uključuje posebice zahtjeve za informacije i mjere nadzora kao što su zahtjevi za prethodna savjetovanja, preglede, istrage i hitno obavješćivanje o početku postupaka i daljnjem razvoju kad nadzornik ili obrađivač ima nastane u nekoliko država članica ili kad je vjerojatno da će postupci obrade utjecati na osobe čiji se podaci obrađuju u više država članica. Vodeće tijelo kako je definirano u članku 54.a osigurava koordinaciju s uključenim nadzornim tijelima te djeluje kao jedinstvena kontaktna točka za nadzornika ili obrađivača. [Am. 159]

2.  Svako nadzorno tijelo poduzima sve odgovarajuće mjere potrebne da bi se odgovorilo na zahtjev drugoga nadzornog tijela, bez odgode i najkasnije jedan mjesec nakon primitka zahtjeva. Takve mjere mogu uključivati posebice prijenos relevantnih informacija o tijeku istrage ili provedbene mjere u svrhu obustave ili zabrane postupaka obrade suprotnih ovoj Uredbi.

3.  Zahtjev za pomoć sadrži sve nepotrebne informacije, uključujući namjenu i obrazloženje zahtjeva. Razmijenjene informacije koriste se samo u vezi s predmetom za koji su bile zatražene.

4.  Nadzorno tijelo koje primi zahtjev za pomoć taj zahtjev ne smije odbiti, osim u sljedećim slučajevima:

(a)  ako nije nadležno za zahtjev; ili

(b)  ako bi poštovanje zahtjeva bilo nespojivo s odredbama ove Uredbe.

5.  Nadzorno tijelo kojemu je zahtjev upućen obavješćuje nadzorno tijelo koje je uputilo zahtjev o ishodima ili, ovisno o slučaju, o tijeku ili mjerama poduzetim kako bi se udovoljilo zahtjevu dotičnoga nadzornog tijela.

6.  Nadzorna tijela informacije koje je zatražilo drugo nadzorno tijelo prosljeđuju elektroničkim sredstvima, u najkraćem mogućem roku i u standardiziranom obliku.

7.  Pristojba se ne naplaćuje nadzornom tijelu koje je podnijelo zahtjev ni za kakvu mjeru poduzetu na temelju zahtjeva za uzajamnu pomoć. [Am. 160]

8.  Ako nadzorno tijelo ne djeluje u roku od mjesec dana nakon primitka zahtjeva drugoga nadzornog tijela, nadzorno tijelo koje je podnijelo zahtjev nadležno je za poduzimanje privremene mjere na području svoje država članice u skladu s člankom 51. stavkom 1. te predmet predaje Europskom odboru za zaštitu podataka u skladu s postupkom iz članka 57. Ako još nije moguće poduzeti konačnu mjeru, zato što pružanje uzajamne pomoći još nije okončano, nadzorno tijelo koje je podnijelo zahtjev na teritoriju svoje države članice može poduzimati privremene mjere u skladu s člankom 53. [Am. 161]

9.  Nadzorno tijelo određuje razdoblje valjanosti takve privremene mjere. To razdoblje nije duže od tri mjeseca. Nadzorno tijelo, bez odgode i navodeći sve razloge, o tim mjerama obavješćuje Europski odbor za zaštitu podataka i Komisiju u skladu s postupkom iz članka 57. [Am. 162]

10.  Komisija Europski odboro za zaštitu podataka može odrediti oblik i postupke uzajamne pomoći navedene u ovom članku te dogovore o razmjeni informacija elektroničkim sredstvima među nadzornim tijelima te među nadzornim tijelima i Europskim odborom za zaštitu podataka, naročito standardizirani oblik iz stavka 6. Ti provedbeni akti usvajaju se u skladu s postupkom provjere iz članka 87. stavka 2. [Am. 163]

Članak 56.

Zajedničko djelovanje nadzornih tijela

1.  Kako bi se ojačala suradnja i uzajamna pomoć, nadzorna tijela provode zajedničke istražne zadaće, zajedničke provedbene mjere i druge zajedničke mjere u kojima sudjeluju imenovani članovi ili osoblje nadzornih organa drugih država članica.

2.  Kad nadzornik ili obrađivač ima nastane u nekoliko država članica ili kad postoji vjerojatnost da će postupci obrade u više država članica utjecati na osobe čiji se podaci obrađuju, nadzorno tijelo svake od tih država članica ima pravo na sudjelovanje u zajedničkim istražnim zadaćama ili zajedničkim mjerama, ovisno o potrebi. Nadležno nadzorno Vodeće tijelo poziva kako je definirano u članku 54.a uključuje nadzorno tijelo svake od tih država članica da sudjeluje u odgovarajućim istražnim zadacima ili zajedničkim mjerama te se bez odgode odziva na zahtjev nadzornog tijela koji se odnosi na sudjelovanje u mjerama. Vodeće tijelo djeluje kao jedinstvena kontaktna točka za nadzornika ili obrađivača. [Am. 164]

3.  Svako nadzorno tijelo može kao nadzorno tijelo domaćin, u skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom i s odobrenjem nadzornog tijela druge države članice, prenijeti izvršne ovlasti, uključujući istražne zadaće, članovima ili osoblju nadzornog tijela druge države članice koji sudjeluju u zajedničkim mjerama ili, ako to dopušta zakonodavstvo nadzornog tijela domaćina, dopustiti članovima ili osoblju nadzornog tijela druge države članice provođenje njihovih izvršnih ovlasti u skladu sa zakonodavstvom nadzornog tijela druge države članice. Takve izvršne ovlasti mogu se provoditi samo pod vodstvom i u pravilu u prisutnosti članova ili osoblja nadzornog tijela domaćina. Za članove ili osoblje nadzornog tijela druge države članice vrijedi nacionalno zakonodavstvo nadzornog tijela domaćina. Nadzorno tijelo domaćin preuzima odgovornost za njihovo djelovanje.

4.  Nadzorna tijela određuju praktične aspekte posebnih mjera suradnje.

5.  Ako nadzorno tijelo u roku od mjesec dana ne ispuni obaveze iz stavka 2., druga nadzorna tijela nadležna su za donošenje privremene mjere na području njegove države članice u skladu s člankom 51. stavkom 1.

6.  Nadzorno tijelo određuje razdoblje valjanosti privremene mjere iz stavka 5. To razdoblje nije duže od tri mjeseca. Nadzorno tijelo, bez odgode i navodeći sve razloge, o tim mjerama obavješćuje Europski odbor za zaštitu podataka i Komisiju te predmet predaje u okviru mehanizma iz članka 57.

Odjeljak 2.

Usklađivanje

Članak 57.

Mehanizam za usklađivanje

Za namjene iz članka 46. stavka 1. nadzorna tijela surađuju međusobno i s Komisijom preko mehanizma za usklađivanje u pitanjima opće primjene i u pojedinačnim slučajevima, kako je određeno u skladu s odredbama u ovom odjeljku. [Am. 165]

Članak 58.

Mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka Usklađivanje u pitanjima opće primjene

1.  Prije nego nadzorno tijelo usvoji mjeru iz stavka 2., nacrt mjere prosljeđuje Europskom odboru za zaštitu podataka i Komisiji.

2.  Obaveza određena u stavku 1. primjenjuje se na mjeru čija su namjena pravni učinci i koja:

(a)  odnosi se na postupke obrade u vezi s ponudom roba ili usluga osobama čiji se podaci obrađuju u više država članica ili s praćenjem njihova ponašanja; ili

(b)  može znatno utjecati na slobodno kretanje osobnih podataka unutar Unije; ili

(c)  namijenjena je usvajanju popisa postupaka obrade za koje je potrebno prethodno savjetovanje u skladu s člankom 34. stavkom 5.; ili

(d)  je namijenjena određivanju namijenjena određivanju standardnih klauzula o zaštiti podataka iz točke (c) članka 42. stavka 2.; ili

(e)  namijenjena je odobrenju ugovornih klauzula iz točke (d) članka 42. stavka 2.; ili

(f)  namijenjena je odobrenju obvezujućih pravila poduzeća u smislu članka 43.

3.  Svako nadzorno tijelo ili Europski odbor za zaštitu podataka može zatražiti da se bilo koji predmet opće primjene obradi u mehanizmu za usklađivanje, naročito ako nadzorno tijelo ne predloži nacrt mjere iz stavka 2. ili ne ispuni obveze u vezi sa zajedničkom pomoći u skladu s člankom 55. ili u vezi sa zajedničkim mjerama u skladu s člankom 56.

4.  Kako bi zajamčila pravilnu i dosljednu primjenu ove Uredbe, Komisija može zatražiti da se bilo koji predmet predmet opće primjene obradi u mehanizmu za usklađivanje.

5.  Nadzorna tijela i Komisija bez nepotrebnog odlaganja u standardiziranom elektroničkom obliku prosljeđuju sve relevantne informacije, uključujući po potrebi sažet prikaz činjenica, nacrt mjere i razloge zbog kojih je donošenje takve mjere potrebno.

6.  Predsjednik Europskog odbora za zaštitu podataka bez nepotrebnog odlaganja u standardiziranom elektroničkom obliku odmah bez odlaganja bez odlaganja obavješćuje članove Europskog odbora za zaštitu podataka i Komisiju o svim relevantnim informacijama koje je primio. Predsjednik Tajništvo Europskog odbora za zaštitu podataka po potrebi osigurava prijevode relevantnih informacija.

6a.  Europski odbor za zaštitu podataka donosi mišljenje o predmetima koji su mu upućeni na temelju stavka 2.

7.  Europski odbor za zaštitu podataka daje mišljenje o predmetu ako tako odluči može odlučiti običnom većinom ili ako to zahtijeva o donošenju mišljenja o bilo koje nadzorno tijelo ili Komisija, u roku od jednog tjedna nakon primitka relevantne informacije u skladu sa stavkom 5. Mišljenje se usvaja u roku od mjesec dana većinom članova Europskog odbora za zaštitu podataka. Predsjednik Europskog odbora za zaštitu podataka o mišljenju bez odlaganja obavješćuje nadzorno tijelo iz stavka 1. odnosno stavka kojem predmetu podnesenom na temelju stavaka 3., Komisiju i nadležno nadzorno tijelo na temelju članka 51. te ga objavljuje. i 4., uzimajući u obzir:

(a)  sadrži li predmet nove elemente, uzimajući u obzir pravna i činjenična zbivanja, osobito na području informacijskih tehnologija, i napredak informatičkog društva; i

(b)  je li Europski odbor za zaštitu podataka o tom predmetu već dao mišljenje.

8.  Nadzorno tijelo iz stavka 1. i nadležno nadzorno tijelo na temelju članka 51. uzimaju u obzir mišljenje Europskog odbora Europski odbor za zaštitu podataka i u roku od dva tjedna nakon što ih je predsjednik Europskog odbora za zaštitu podataka obavijestio o mišljenju u standardiziranom elektroničkom obliku obavještavaju predsjednika Europskog odbora za zaštitu podataka i Komisiju o tome hoće li zadržati svoj nacrt mjere ili će ga izmijeniti ili ih obavještavaju o izmijenjenom nacrtu mjere, ako postoji. donosi mišljenja u skladu sa stavcima 6a i 7. običnom većinom galsova svojih članova. Ta se mišljenja objavljuju. [Am. 166]

Članak 58a

Dosljednost u pojedinačnim slučajevima

1.  Prije poduzimanja mjere čija je namjena proizvesti pravne učinke u smislu članka 54a, vodeće tijelo dijeli sve važne informacije sa svim ostalim nadležnim tijelima i predlaže im nacrt mjere. Vodeće tijelo ne usvaja mjeru ako se nadležno tijelo u roku od tri tjedna snažno usprotivi mjeri.

2.  Ako se se nadležno tijelo snažno usprotivilo nacrtu mjere koji je predložilo vodeće tijelo ili ako vodeće tijelo ne predloži nacrt mjere iz stavka 1. ili ne ispuni obavezu pružanja uzajamne pomoći u skladu s člankom 55. ili zajedničkog djelovanja u skladu s člankom 56., predmet razmatra Europski odbor za zaštitu podataka.

3.  Vodeće tijelo i/ili uključena nadležna tijela i Komisija bez nepotrebnog odlaganja i u standardiziranom elektroničkom obliku prosljeđuju Europskom odboru za zaštitu podataka sve relevantne informacije, po potrebi i sažetak činjenica, nacrt mjere, razloge zbog kojih je donošenje te mjere potrebno, prigovore iznesene protiv te mjere te stajališta drugih uključenih nadležnih tijela.

4.  Europski odbor za zaštitu podataka razmatra predmet, uzimajući u obzir učinak nacrta mjere vodećeg tijela na temeljna prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju i običnom većinom glasova odlučuje o tome hoće li izdati mišljenje o tom predmetu u roku od dva tjedna od kad su važne informacije dostavljene u skladu sa stavkom 3.

5.  Ako Europski odbor za zaštitu podataka odluči izdati mišljenje, to će učiniti u roku od šest tjedana te će mišljenje i objaviti.

6.  Vodeće tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka i u roku od dva tjedna nakon što ih je predsjednik Europskog odbora za zaštitu podataka obavijestio o mišljenju u standardiziranom elektroničkom obliku obavještavaju predsjednika Europskog odbora za zaštitu podataka i Komisiju o tome hoće li zadržati svoj nacrt mjere ili će ga izmijeniti ili ih obavještavaju o izmijenjenom nacrtu mjere, ako postoji. Ako vodeće tijelo ne namjerava postupiti u skladu s mišljenjem Europskog odbora za zaštitu podataka, ono dostavlja utemeljeno obrazloženje.

7.  U slučaju da se Europski odbor za zaštitu podataka i dalje protivi mjeri nadzornog tijela, u skladu sa stavkom 5. i u roku od jednog mjeseca dvotrećinksom većinom može donijeti mjeru koja je za nadzorno tijelo obvezujuća. [Am. 167]

Članak 59.

Mišljenje Komisije

1.  U roku od deset tjedana nakon podnošenja pitanja iz članka 58. ili najkasnije u roku od šest tjedana u slučaju članka 61. Komisija može, kako bi zajamčila pravilnu i dosljednu primjenu ove Uredbe, usvojiti mišljenje u vezi s pitanjima koja su se pojavila u skladu s člankom 58. ili 61.

2.  Ako je Komisija usvojila mišljenje u skladu sa stavkom 1., dotično nadzorno tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije te Komisiju i Europski odbor za zaštitu podataka obavješćuje o tome namjerava li zadržati svoj nacrt mjere ili ga izmijeniti.

3.  U razdoblju iz stavka 1. nadzorno tijelo ne usvaja nacrt mjere.

4.  Ako dotično nadzorno tijelo ne namjerava poštovati mišljenje Komisije, Komisiju i Europski odbor za zaštitu podataka o tome obavješćuje u roku iz stavka 1. te dostavlja obrazloženje. U ovom slučaju nacrt mjere ne usvaja se daljnjih mjesec dana. [Am. 168]

Članak 60.

Privremeni opoziv nacrta mjere

1.  U roku od mjesec dana nakon obavijesti iz članka 59. stavka 4. i ako postoji ozbiljna sumnja u to osigurava li nacrt mjere pravilnu primjenu ove Uredbe ili bi mogao dovesti do njezine nedosljedne primjene Komisija može usvojiti obrazloženu odluku u kojoj od nadzornog tijela zahtijeva da privremeno opozove usvajanje nacrta mjere, poštujući pritom mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka u skladu s člankom 58. stavkom 7. ili člankom 61. stavkom 2. ako se to čini potrebnim radi:

(a)  usklađivanja različitih stajališta nadzornog tijela i Europskog odbora za zaštitu podataka, ako se to još čini mogućim; ili

(b)  usvajanja mjere u skladu s točkom (a) članka 62. stavka 1.

2.  Komisija određuje trajanje privremenog opoziva koje nije duže od 12 mjeseci.

3.  U razdoblju iz stavka 2. nadzorno tijelo ne smije usvojiti nacrt mjere.[Am. 169]

Članak 60a

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće temeljeći se na izvješću predsjednika Europskog odbora za zaštitu podataka i u redovnim vremenskim razmacima, a najmanje svakih šest mjeseci, o predmetima riješenima u okviru mehanizma za usklađivanje, pri čemu navodi zaključke koje su donijeli Komisija i Europski odbor za zaštitu podataka u cilju osiguravanja dosljedne provedbe i primjene ove Uredbe. [Am. 170]

Članak 61.

Hitni postupak

1.  U izvanrednim okolnostima, kad nadzorno tijelo smatra da postoji hitna potreba za djelovanjem kako bi se zaštitili interesi osobe čiji se podaci obrađuju, naročito kad postoji opasnost da bi ostvarivanje prava osobe čiji se podaci obrađuju moglo biti znatno otežano zbog promjene postojećeg stanja ili uklanjanja negativnih učinaka ili drugih razloga, može odstupajući od postupka iz članka 58.a bez odgode usvojiti privremene mjere s utvrđenim razdobljem valjanosti. Nadzorno tijelo, bez odgode i navodeći sve razloge, o tim mjerama obavješćuje Europski odbor za zaštitu podataka i Komisiju. [Am. 171]

2.  Ako je nadzorno tijelo poduzelo mjeru u skladu sa stavkom 1. i smatra da je nužno potrebno usvojiti konačne mjere, može zatražiti hitno mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, navodeći pritom razloge za takav zahtjev i za hitnost konačnih mjera.

3.  Svako nadzorno tijelo može zatražiti hitno mišljenje ako nadležno nadzorno tijelo nije poduzelo odgovarajuću mjeru u situaciji u kojoj je to nužno kako bi se zaštitili interesi osobe čiji se podaci obrađuju, navodeći pritom razloge za takav zahtjev i za hitnost djelovanja.

4.  Odstupajući od članka 58. stavka 7. Hitno mišljenje iz stavaka 2. i 3. ovog članka usvaja se u roku od dva tjedna većinom članova Europskog odbora za zaštitu podataka. [Am. 172]

Članak 62.

Provedbeni akti

1.   Nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka Komisija može usvojiti provedbene akte opće primjene kojima:

(a)  donosi odluku o ispravnoj primjeni ove Uredbe u skladu sa svojim ciljevima i zahtjevima u vezi s predmetima o kojima su je obavijestila nadzorna tijela u skladu s člankom 58. ili 61., u odnosu na predmete u vezi s kojima je usvojena obrazložena odluka u skladu s člankom 60. stavkom 1., u odnosu na predmete u vezi s kojima nadzorno tijelo ne podnosi nacrt mjere te je navelo da ne namjerava poštovati mišljenje Komisije usvojeno u skladu s člankom 59.;

(b)  u razdoblju iz članka 59. stavka 1. donosi odluku o tome hoće li nacrte standardnih klauzula o zaštiti podataka iz točke (b) članka 58. 42. stavka 2. proglasiti opće valjanima;

(c)  određuje oblik i postupke primjene mehanizma dosljednosti iz ovog odjeljka;

(d)  određuje dogovore o razmjeni informacija elektroničkim sredstvima među nadzornim tijelima te među nadzornim tijelima i Europskim odborom za zaštitu podataka, naročito standardizirani oblik iz članka 58. stavka 5., 6. i 8.

Ti provedbeni akti usvajaju se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2.

2.  Komisija na temelju opravdanih izrazito hitnih razloga u vezi s interesima osobe čiji se podaci obrađuju u slučajevima iz točke (a) stavka 1. usvaja provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 87. stavka 3. koji se mogu primijeniti odmah. Ti akti ostaju na snazi najduže 12 mjeseci.

3.  Neusvajanje ili usvajanje mjere na temelju ovog odjeljka ne dovodi u pitanje nijednu drugu mjeru Komisije na temelju Ugovora. [Am. 173]

Članak 63.

Primjena

1.  U svrhe ove Uredbe provedbena mjera nadzornog tijela jedne države članice provodi se u svim državama članicama o kojima je riječ.

2.  Ako nadzorno tijelo ne predloži nacrt mjere za mehanizam za usklađivanje i krši članak 58. stavak 1. do 5.2. ili usvoji mjeru unatoč snažnom protivljenju u skladu s člankom 58.a stavkom 1, mjera nadzornog tijela nije pravno valjana ni primjenjiva. [Am. 174]

Odjeljak 3.

Europski odbor za zaštitu podataka

Članak 64.

Europski odbor za zaštitu podataka

1.  Ovime se osniva Europski odbor za zaštitu podataka.

2.  Europski odbor za zaštitu podataka čine voditelji jednoga nadzornog tijela iz svake države članice i Europski nadzornik za zaštitu podataka.

3.  Ako je u državi članici za praćenje primjene odredbi u skladu s ovom Uredbom nadležno više nadzornih tijela, ona imenuju voditelja jednoga nadzornog tijela kao zajedničkog predstavnika.

4.  Komisija ima pravo sudjelovanja u aktivnostima i sastancima Europskog odbora za zaštitu podataka te imenuje predstavnika. Predsjednik Europskog odbora za zaštitu podataka bez odgode obavješćuje Komisiju o svim aktivnostima Europskog odbora za zaštitu podataka.

Članak 65.

Neovisnost

1.  Europski odbor za zaštitu podataka neovisan je u izvršavanju svojih zadaća u skladu s člancima 66. i 67.

2.  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve Komisije iz točke (b) stavka 1. i iz stavka 2. članka 66., Europski odbor za zaštitu podataka u izvršavanju svojih zadaća ne traži i ne prima upute ni od koga.

Članak 66.

Zadaće Europskog odbora za zaštitu podataka

1.  Europski odbor za zaštitu podataka osigurava dosljednu primjenu ove Uredbe. U tu svrhu Europski odbor za zaštitu podataka na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije osobito:

(a)  savjetuje Komisiju europske institucije o svim pitanjima u vezi sa zaštitom osobnih podataka u Uniji kao i o svakoj predloženoj izmjeni ove Uredbe;

(b)  razmatra na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jednog od svojih članova ili na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije svako pitanje u vezi s primjenom ove Uredbe te izdaje smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse upućene nadzornim tijelima kako bi se potakla dosljedna primjena ove Uredbe, između ostalog u vezi s izvršnim ovlastima;

(c)  provjerava primjenu smjernica, preporuka i primjera najbolje prakse iz točke (b) i o tome redovito izvještava Komisiju;

(d)  daje mišljenja o nacrtima odluka nadzornih tijela u skladu s mehanizmom dosljednosti iz članka 57.;

(da)  daje mišljenje o tome koje bi tijelo trebalo biti vodeće tijelo u skladu s člankom 54.a stavkom 3.;

(e)  promiče suradnju i djelotvornu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija i prakse među nadzornim tijelima, uključujući koordinaciju zajedničkog djelovanja i ostalih zajedničkih aktivnosti, ako tako odluči slijedom zahtjeva jednog ili više nadzornih tijela;

(f)  promiče zajedničke programe izobrazbe i olakšava razmjenu osoblja među nadzornim tijelima te po potrebi s nadzornim tijelima trećih zemalja ili međunarodnih organizacija;

(g)  promiče razmjenu znanja i dokumentacije o zakonodavstvu i praksi na području zaštite podataka s nadzornim tijelima za zaštitu podataka u svijetu:

(ga)  daje mišljenje Komisiji prilikom pripreme delegiranih i provedbenih akata koji se temelje na ovoj Uredbi;

(gb)  daje mišljenje o kodeksima ponašanja sastavljenima ta razini Unije u skladu s člankom 38. stavku 4.;

(gc)  daje mišljenje o kriterijima i preduvjetima za mehanizame certificiranja za zaštitu podataka u skladu s člankom 39. stavkom 3.;

(gd)  voditi javnu elektroničku evidenciju o važećim i nevažećim cerifikatima u skladu s člankom 39. stavkom 1.h;

(ge)  osigurati pomoć nacionalnim nadzornim tijelima na njihov zahtjev;

(gf)  uspostaviti i objaviti popis postupaka obrade za koje je potrebno prethodno savjetovanje u skladu s člankom 34.;

(gg)  voditi evidenciju sankcija koju su nadzornicima i obrađivačima nametnula nadležna nadzorna tijela;

2.  Ako Europski parlament, Vijeće ili Komisija zatraži zatraže zahtjev od Europskog odbora za zaštitu podataka, može zadati vremenski rok u kojem Europski odbor za zaštitu podataka mora pružiti traženi savjet, uzimajući u obzir žurnost slučaja.

3.  Europski odbor za zaštitu podataka prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i odboru iz članka 87. svoja mišljenja, smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse te ih objavljuje.

4.  Komisija obavješćuje Europski odbor za zaštitu podataka o mjerama koje je poduzela na temelju mišljenja, smjernica, preporuka i primjera najbolje prakse koje je dao Europski odbor za zaštitu podataka.

4a.  Europski odbor za zaštitu podataka po potrebi se savjetuje sa zainteresiranim stranama i pruža im priliku da u razumnom roku dostave svoje komentare; Ne dovodeći u pitanje članak 72. Europski odbor za zaštitu podataka objavljuje rezultate postupka savjetovanja.

4b.  Europski odbor za zaštitu podataka zadužen je, u skladu sa stavkom 1. točkom (b), za izdavanje smjernica, preporuka i primjera najbolje prakse za uspostavu zajedničkih postupaka za dobivanje i ispitivanje informacija u vezi s navodnim nezakonitim obradama i za osiguranje povjerljivosti dobivenih informacija i njihovih izvora; [Am. 175]

Članak 67.

Izvještaji

1.  Europski odbor za zaštitu podataka redovito i pravovremeno obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o rezultatima svojih aktivnosti. Najmanje svake dvije godine sastavlja godišnji izvještaj o stanju na području zaštite fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka u Uniji i trećim zemljama.

Izvještaj sadrži pregled primjene smjernica, preporuka i primjera najbolje prakse iz točke (c) članka 66. stavka 1. [Am. 176]

2.  Izvještaj se objavljuje i dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Članak 68.

Postupak

1.  Ako nije drugačije predviđeno njegovim poslovnikom, Europski odbor za zaštitu podataka donosi odluke većinom glasova svojih članova. [Am. 177]

2.  Europski odbor za zaštitu podataka usvaja vlastiti poslovnik i određuje svoj način rada. Osobito osigurava daljnje izvršavanje dužnosti u slučaju isteka mandata ili odstupanja člana, uspostavu podskupina za posebna pitanja ili sektore i svoje postupke u vezi s mehanizmom za usklađivanje iz članka 57.

Članak 69.

Predsjednik

1.  Europski odbor za zaštitu podataka iz kruga svojih članova bira predsjednika i najmanje dva zamjenika predsjednika. Jedan je zamjenik predsjednika Europski nadzornik za zaštitu podataka, osim ako nije izabran za predsjednika.

[Am. 178]

2.  Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje pet godina i može se produžiti.

2a.  Dužnost predsjednika obnaša se u radnom odnosu s punim radnim vremenom. [Am. 179]

Članak 70.

Zadaće predsjednika

1.  Predsjednik ima sljedeće zadaće:

(a)  sazivanje sastanaka Europskog odbora za zaštitu podataka i pripremanje dnevnog reda;

(b)  jamčenje pravovremenog izvršenja zadaća Europskog odbora za zaštitu podataka, naročito u odnosu na mehanizam za usklađivanje iz članka 57.

2.  Europski odbor za zaštitu podataka utvrđuje raspodjelu zadataka između predsjednika i zamjenika predsjednika u svojem poslovniku.

Članak 71.

Tajništvo

1.  Europski odbor za zaštitu podataka ima tajništvo. Europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava postojanje tajništva.

2.  Tajništvo pod vodstvom predsjednika pruža analitičku, pravnu, administrativnu i logističku podršku Europskom odboru za zaštitu podataka. [Am. 180]

3.  Tajništvo je naročito odgovorno za:

(a)  svakodnevno poslovanje Europskog odbora za zaštitu podataka;

(b)  komunikaciju među članovima Europskog odbora za zaštitu podataka, njegovim predsjednikom i Komisijom te komunikaciju s drugim institucijama i javnošću;

(c)  upotrebu elektroničkih sredstava za unutarnju i vanjsku komunikaciju;

(d)  prijevod relevantnih informacija;

(e)  pripremu i praćenje sastanaka Europskog odbora za zaštitu podataka;

(f)  pripremu, izradu nacrta i objavljivanje mišljenja i drugih tekstova koje je usvojio Europski odbor za zaštitu podataka.

Članak 72.

Povjerljivost

1.  Ako nije drugačije predviđeno njegovim poslovnikom, rasprave Europskog odbora za zaštitu podataka po potrebi mogu biti povjerljive su. Dnevni redovi sastanaka Europskog odbora za zaštitu objavljuju se. [Am. 181]

2.  Dokumenti upućeni članovima Europskog odbora za zaštitu podataka, stručnjacima i predstavnicima trećih strana povjerljivi su, osim ako je pristup tim dokumentima zajamčen u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(20) ili ih Europski odbor za zaštitu podataka objavi na drugi način.

3.  Članovi Europskog odbora za zaštitu podataka kao i stručnjaci i predstavnici trećih strana moraju poštovati obvezu čuvanja povjerljivosti iz ovog članka. Predsjednik osigurava da su stručnjaci i predstavnici trećih strana upoznati sa svojom obvezom čuvanja povjerljivosti.

POGLAVLJE VIII.

PRAVNI LIJEKOVI, ODGOVORNOST I SANKCIJE

Članak 73.

Pravo žalbe nadzornom tijelu

1.  Ne dovodeći u pitanje pravne lijekove u upravnom ili sudskom postupku ni mehanizam usklađivanja, svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo na žalbu nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici ako smatra da obrada osobnih podataka koji se na nju odnose nije u skladu s ovom Uredbom.

2.  Svako tijelo, organizacija ili udruga s ciljem zaštite prava i interesa osobe čiji se podaci obrađuju povezanih sa zaštitom njihovih podataka koji djeluju u javnom interesu, osnovani u skladu sa zakonodavstvom države članice, ima imaju pravo na žalbu nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici u ime jedne osobe čiji se podaci obrađuju ili više njih ako smatra da su prava osobe čiji se podaci obrađuju navedena u ovoj Uredbi povrijeđena uslijed obrade osobnih podataka.

3.  Neovisno o žalbi osobe čiji se podaci obrađuju svako tijelo, organizacija ili udruga iz stavka 2. ima pravo na žalbu nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici ako smatra da je došlo do povrede osobnih podataka ove Uredbe. [Am. 182]

Članak 74.

Pravo na pravni lijek protiv nadzornog tijela

1.  Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na pravni lijek protiv odluka nadzornog tijela koje se na njih odnose.

2.  Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo na pravni lijek koji od nadzornog tijela zahtijeva odgovor na žalbu ako ne postoji odluka potrebna da bi se zaštitila njezina prava ili ako nadzorno tijelo osobu čiji se podaci obrađuju u roku od tri mjeseca ne obavijesti o tijeku ili ishodu žalbe u skladu s točkom (b) članka 52. stavka 1.

3.  Za postupke protiv nadzornog tijela nadležni su sudovi države članice u kojoj nadzorno tijelo ima nastan.

4.  Ne dovodeći u pitanje mahanizam za usklađivanje, osoba čiji se podaci obrađuju i na koju se odnosi odluka nadzornog tijela u državi članici u kojoj ta osoba nema svoje uobičajeno boravište može od nadzornog tijela u državi članici u kojoj ima svoje uobičajeno boravište zatražiti da u njezino ime pokrene postupak protiv nadležnoga nadzornog tijela u drugoj državi članici.

5.  Države članice provode konačne odluke sudova iz ovog članka. [Am. 183]

Članak 75.

Pravo na pravni lijek protiv nadzornika ili obrađivača

1.  Ne dovodeći u pitanje bilo koji pravni lijek u upravnom postupku, uključujući pravo na žalbu nadzornom tijelu u skladu s člankom 73., svaka fizička osoba ima pravo na pravni lijek ako smatra da su njezina prava predviđena ovom Uredbom povrijeđena uslijed obrade njezinih osobnih podataka koja nije bila u skladu s ovom Uredbom.

2.  Za postupke protiv nadzornika ili obrađivača nadležni su sudovi države članice u kojoj nadzornik ili obrađivač ima nastan. Alternativno su za takve postupke nadležni sudovi države članice u kojoj osoba čiji se podaci obrađuju ima uobičajeno boravište, osim ako je nadzornik javno tijelo Unije ili države članice koje izvršava svoje javne ovlasti. [Am. 184]

3.  Ako se ista mjera, odluka ili praksa obrađuje u mehanizmu za usklađivanje iz članka 58., sud može obustaviti postupak, osim ako hitnost predmeta za zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju ne dopušta čekanje ishoda postupka u mehanizmu za usklađivanje.

4.  Države članice provode konačne odluke sudova iz ovog članka.

Članak 76.

Opća pravila za sudske postupke

1.  Svako tijelo, organizacija ili udruga iz članka 73. stavka 2. ima pravo na ostvarivanje prava iz članaka 74, i 75. u ime jedne osobe i 77. ako ih je ovlastila osoba čiji se podaci obrađuju ili u ime više njih. [Am. 185]

2.  Svako nadzorno tijelo ima pravo sudjelovanja u sudskim postupcima i pokretanja postupka na sudu kako bi se provele odredbe ove Uredbe ili kako bi se osigurala dosljedna zaštita osobnih podataka u Uniji.

3.  Ako nadležni sud države članice utemeljeno smatra da su u drugim državama članicama u tijeku usporedni postupci, stupa u kontakt s nadležnim sudom u drugoj državi članici kako bi potvrdio postojanje takvih usporednih postupaka.

4.  Ako se takvi usporedni postupci u drugoj državi članici odnose na istu mjeru, odluku ili praksu, sud može obustaviti postupak.

5.  Države članice osiguravaju da sudski postupci koji postoje u okviru nacionalnog prava omoguće brzo usvajanje mjera, uključujući privremene mjere čiji je cilj ukloniti svaku navodnu povredu prava i spriječiti svako daljnje oštećenje zastupljenih interesa.

Članak 77.

Pravo na odštetu i odgovornost

1.  Svaka osoba koja je pretrpjela štetu, uključujući nematerijalnu štetu, zbog nezakonitog postupka obrade ili zbog djelovanja nespojivog s ovom Uredbom ima pravo na zatražiti odštetu od nadzornika ili obrađivača za štetu koja joj je nanesena. [Am. 186]

2.  Ako je u obradu uključeno više nadzornika ili obrađivača, svaki je taj nadzornik ili obrađivač zajednički je i pojedinačno odgovoran za ukupan iznos štete, osim ako između njih u skladu s člankom 24. ne postoji pisani sporazum kojim se utvrđuju odgovornosti. [Am. 187]

3.  Nadzornik ili obrađivač može se izuzeti od odgovornosti u cjelini ili djelomično ako dokaže da nije odgovoran za događaj koji je prouzročio štetu.

Članak 78.

Sankcije

1.  Države članice određuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju za povrede odredbi ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu, također i u slučaju kada nadzornik nije ispunio svoju obavezu imenovanja predstavnika. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Kad nadzornik imenuje predstavnika, sve sankcije vrijede za predstavnika, ne dovodeći u pitanje sankcije koje bi se mogle izreći nadzorniku.

3.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi.

Članak 79.

Upravne sankcije

1.  Svako nadzorno tijelo ovlašteno je za izricanje upravnih sankcija u skladu s ovim člankom. Nadzorna tijela međusobno surađuju u skladu s člankom 46. i 57. kako bi zajamčila usklađenu razinu sankcija u Uniji.

2.  Upravna sankcija mora u svakom pojedinačnom slučaju biti učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća. Iznos upravne kazne određuje se s obzirom na prirodu, težinu i trajanje kršenja, namjeran ili nehotičan karakter kršenja, stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe i njezine ranije prekršaje, tehničke i organizacijske mjere i postupke provedene u skladu s člankom 23., te stupanj suradnje s nadzornim tijelom kako bi se uklonilo kršenje.

2a.  Svima koji ne pridržavaju obveza utvrđnih ovom Uredbom, nadležno tijelo izriče najmanje jednu od navedenih sankcija:

(a)  pismenu opomenu u slučaju prvog i nenamjernog nepridržavanja;

(b)  revizije zaštite podataka u redovnim vremenskim intervalima;

(c)  novčanu kaznu u iznosu od 100 000 000 EUR ili do 5 % ukupnoga godišnjeg prometa ako je riječ o poduzeću, ovisno o tome koji je od dvaju iznosa veći.

2b.  Ako nadzornik ili proizvođač posjeduje „europski pečat za zaštitu podataka” u skladu s člankom 39. stavkom 2.a točkom (c) kazna se izriče samo u slučaju namjernog ili nehotičnog nepridržavanja.

2c.  Pri izricanju upravnih sankcija u obzir se uzimaju sljedeći čimbenici:

(a)  priroda, ozbiljnost i trajanje nepridržavanja,

(b)  namjeran ili nehotičan karakter kršenja;

(c)  stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe i prethodna kršenja koja je osoba počinila;

(d)  ponavljajuću prirodu kršenja;

(e)  stupanj suradnje sa nadzronim tijelom kako bi se otklonilo kršenje i ublažili mogući štetni učinci toga kršenja;

(f)  posebne kategorije osobnih podataka na koje kršenje utječe;

(g)  razinu štete, uključujući nematerijalnu štetu, koja je nanesena osobama čiji se podaci obrađuju;

(h)  mjere koje je poduzeo nadzorenik ili obrađivač za ublažavanje štete nanesene osobama čiji se podaci obrađuju;

(i)  svaka financijska korist, planirana ili ostvarena ili izbjegnuti gubici, u izravnoj ili neizravnoj vezi s kršenjem;

(j)  obujam tehničkih ili organizacijskih mjera i postupaka provedenih u skladu s:

i.  člankom 23. – Tehnička i integrirana zaštita podataka

ii.  člankom 30. – Sigurnost obrade podataka

iii.  člankom 33. – Procjena učinka zaštite podataka

iv.  člankom 33.a – Provjera sukladnosti sa zaštitom podataka

v.  člankom 35. – Imenovanje službenika za zaštitu podataka

(k)  odbijanje suradnje ili ometanje inspekcija, revizija i nadzora koje provodi nadležno tijelo u skladu s člankom 53.

(l)  ostali otegotni ili olakotni čimbenici koji se odnose na okolnosti slučaja.

3.  U slučaju prve i nenamjerne neusklađenosti s ovom Uredbom, umjesto sankcije može se izreći pismena opomena ako:

(a)  fizička osoba obrađuje osobne podatke bez komercijalnog interesa; ili

(b)  poduzeće ili organizacija koja zapošljava manje od 250 osoba obrađuje osobne podatke samo kao sporednu aktivnost uz svoje glavne aktivnosti.

4.  Nadzorno tijelo izriče novčanu kaznu do 250 000 EUR odnosno ako je riječ o poduzeću do 0,5 % njegovoga ukupnoga godišnjeg prometa svakome tko namjerno ili nehotice:

(a)  ne osigura mehanizme za zahtjeve osobe čiji se podaci obrađuju ili osobi čiji se podaci obrađuju ne odgovori odmah ili u zatraženom obliku u skladu s člankom 12. stavkom 1. i 2.;

(b)  naplati pristojbu za informacije ili odgovore na zahtjeve osoba čiji se podaci obrađuju kršeći pritom članak 12. stavak 4.

5.  Nadzorno tijelo izriče novčanu kaznu do 500 000 EUR odnosno ako je riječ o poduzeću do 1 % njegovoga ukupnoga godišnjeg prometa svakome tko namjerno ili nehotice:

(a)  osobi čiji se podaci obrađuju ne osigura informacije ili ne osigura potpune informacije ili ne osigura informacije na dovoljno transparentan način u skladu s člankom 11., člankom 12. stavkom 3. i člankom 14.;

(b)  osobi čiji se podaci obrađuju ne osigura pristup ili ne ispravi osobne podatke u skladu s člancima 15. i 16. ili primatelju ne proslijedi relevantne informacije u skladu s člankom 13.;

(c)  ne poštuje pravo na zaborav ili brisanje podataka ili ne uspostavlja mehanizme kojima bi se osiguralo poštovanje rokova ili ne poduzima sve potrebne korake kako se bi treće strane obavijestilo da osoba čiji se podaci obrađuju zahtijeva da se izbrišu sve poveznice ili kopije ili replike osobnih podataka u skladu s člankom 17.;

(d)  ne osigurava kopije osobnih podataka u elektroničkom obliku ili osobu čiji se podaci obrađuju sprečava u prijenosu osobnih podataka u drugu aplikaciju kršeći pritom članak 18.;

(e)  ne definira odgovarajuće odgovornosti s drugim nadzornicima u skladu s člankom 24. ili to ne čini u dovoljnoj mjeri;

(f)  ne vodi dokumentaciju u skladu s člankom 28., člankom 31. stavkom 4. i člankom 44. stavkom 3. ili to ne čini u dovoljnoj mjeri;

(g)  u slučajevima u kojima se ne radi o posebnim vrstama podataka ne poštuje pravila o slobodi izražavanja ili pravila o obradi u okviru zapošljavanja ili uvjete za obradu koja ima povijesnu, statističku i znanstvenoistraživačku svrhu u skladu s člancima 80., 82. i 83.

6.  Nadzorno tijelo izriče novčanu kaznu do 1 000 000 EUR odnosno ako je riječ o poduzeću do 2 % njegovoga ukupnoga godišnjeg prometa svakome tko namjerno ili nehotice:

(a)  obrađuje osobne podatke bez pravne osnove ili bez dovoljne pravne osnove za obradu ili ne ispunjava uvjete za suglasnost u skladu s člancima 6., 7. i 8.;

(b)  obrađuje posebne vrste podataka kršeći pritom članke 9. i 81.;

(c)  ne poštuje prigovor ili zahtjeve u skladu s člankom 19.;

(d)  ne ispunjava uvjete u vezi s mjerama koje se temelje na profiliranju u skladu s člankom 20.;

(e)  ne usvaja interne strategije ili ne provodi prikladne mjere za osiguranje i dokazivanje sukladnosti u skladu s člancima 22., 23. i 30.;

(f)  ne imenuje predstavnika u skladu s člankom 25.;

(g)  obrađuje osobne podatke ili daje upute za njihovu obradu kršeći pritom obveze u vezi s obradom u ime nadzornika u skladu s člancima 26. i 27.;

(h)  nadzorno tijelo ili osobu čiji se podaci obrađuju ne upozori na povredu podataka ili ih o tome ne obavijesti u skladu s člancima 31. i 32. odnosno ta obavijest nije pravovremena ili potpuna;

(i)  ne provodi procjene učinka zaštite podataka ili obrađuje osobne podatke bez prethodnog odobrenja ili prethodnog savjetovanja s nadzornim tijelom u skladu s člancima 33. i 34.;

(j)  ne imenuje službenika za zaštitu podataka ili ne osigurava uvjete za ispunjavanje zadaća u skladu s člancima 35., 36. i 37,;

(k)  zloupotrijebi pečat ili oznaku za zaštitu podataka u smislu članka 39.;

(l)  provodi ili naredi prijenos podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju koji se ne temelji na odluci o odgovarajućoj razini zaštite ili odgovarajućim mjerama zaštite ili odstupajući od članaka 40. do 44.;

(m)  ne poštuje nalog ili privremenu ili konačnu zabranu obrade ili prekid protoka podataka od strane nadzornog tijela u skladu s člankom 53. stavkom 1.;

(n)  ne ispunjava obaveze koje se odnose na pomoć ili odgovor ili osiguravanje relevantnih informacija ili odobrenja za pristup u prostorije nadzornome tijelu u skladu s člankom 28. stavkom 3., člankom 29., člankom 34. stavkom 6. i člankom 53. stavkom 2.;

(o)  ne poštuje pravila o čuvanju profesionalne tajne u skladu s člankom 84.

7.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu ažuriranja apsolutnih iznosa upravnih kazni iz stavaka 4., 5. i 6. 2.a uzimajući u obzir mjerila i čimbenike iz stavka stavaka 2. i 2.c. [Am. 188]

POGLAVLJE IX.

ODREDBE O POSEBNIM SLUČAJEVIMA OBRADE PODATAKA

Članak 80.

Obrada osobnih podataka i sloboda izražavanja

1.  Države članice predviđaju izuzeća i odstupanja od odredbi o općim načelima iz poglavlja II., o pravima osoba čiji se podaci obrađuju iz poglavlja III., o nadzorniku i obrađivaču iz poglavlja IV., o prijenosu osobnih podataka u treće zemlje i međunarodne organizacije iz poglavlja V., o neovisnim nadzornim tijelima iz poglavlja VI. te o suradnji i dosljednosti iz poglavlja VII. za obradu osobnih podataka koja se provodi isključivo u svrhe novinarstva ili umjetničkog ili književnog izražavanja i posebnim slučajevima obrade podataka iz ovog poglavlja kad god je to potrebno kako bi se pravo na zaštitu osobnih podataka uskladilo s pravilima koja uređuju pravo na slobodu izražavanja u skladu s Poveljom. [Am. 189]

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje je usvojila u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama zakona ili tih odredbi.

Članak 80a

Pristup dokumentima

1.  Osobne podatke u dokumentima koje posjeduje javna ustanova ili javno tijelo ta ustanova ili to tijelo mogu otkriti u skladu sa zakonodavstvom Unije ili države članice o javnom pristupu službenim dokumentima koje usklađuje pravo na zaštitu osobnih podataka s pravom javnog pristupa službenim dokumentima.

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi. [Am. 190]

Članak 81.

Obrada osobnih podataka o zdravstvenom stanju

1.  U skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom i , a posebno točkom (h) članka 9. stavka 2. obrada osobnih podataka o zdravstvenom stanju mora se provoditi na temelju zakonodavstva Unije ili zakonodavstva države članice kojim se osiguravaju prikladne, dosljedne i posebne mjere za očuvanje legitimnih interesa i temeljnih prava osobe čiji se podaci obrađuju te mora biti potrebna, u mjeri u kojoj su potrebne i razmjerne i na način da ih osoba čiji se podaci obrađuju može predvidjeti:

(a)  za namjene preventivne medicine ili medicine rada, medicinske dijagnoze, osiguranje njege ili liječenja ili upravljanje zdravstvenim službama i kad te podatke obrađuje zdravstveni djelatnik koji podliježe obvezi profesionalne tajne ili druga osoba za koju također vrijedi istovrsna odredba o povjerljivosti na temelju zakonodavstva države članice ili pravila koja su uspostavila nadležna nacionalna tijela; ili

(b)  zbog javnog interesa na području javnog zdravlja kao što je zaštita od ozbiljnih prekograničnih opasnosti za zdravlje ili osiguravanje visokih standarda kvalitete i sigurnosti, između ostalog lijekova i medicinskih proizvoda, ako podatke obrađuje osoba koja podliježe obvezi povjerljivosti; ili

(c)  zbog drugih razloga od javnog interesa kao što je socijalna zaštita, posebno kako bi se osigurale kvaliteta i isplativost postupaka koji se koriste za rješavanje zahtjeva za ostvarenje pogodnosti i usluga iz sustava zdravstvenog osiguranja, kao i za pružanje zdravstvenih usluga. Ta obrada podataka o zdravstvenom stanju zbog javnog interesa ne smije dovesti do toga da se podatke obrađuje u druge svrhe, osim uz suglasnost osoba čiji se podaci obrađuju na temelju zakonodavstva Unije ili države članice.

1a.  Ako se namjene iz stavka 1. točaka (a) do (c) mogu ostvariti bez uporabe osobnih podataka, onda se osobni podaci ne koriste za njihovo ostvarivanje, osim na temelju suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju ili na temelju prava države članice.

1b.  Ako je za obradu medicinskih podataka isključivo u svrhu javnog zdravlja ili znanstvenog istraživanja potrebna suglasnost osobe čije se podaci obrađuju, se može dati za jedno ili za više posebnih i sličnih istraživanja. Međutim, osoba čiji se podaci obrađuju može povući svoju suglasnot u svakom trenutku.

1c.  U svrhu suglasnosti za sudjelovanje u znanstvenoistraživačkim aktivnostima u okviru kliničkih ispitivanja, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Direktive 2001/20/EZ Europskog parlament i Vijeća48c(21).

2.  Obrada osobnih podataka o zdravstvenom stanju koja je nužna u svrhu povijesnog, statističkog ili znanstvenog istraživanja, kao što su evidencije pacijenata uvedene radi poboljšanja dijagnoza i razlikovanja sličnih vrsta bolesti te pripremanja studija za terapije, dopuštena je samo uz suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju i podliježe uvjetima i mjerama zaštite iz članka 83.

2a.  U pravu države članice mogu biti predviđene iznimke od zahtjeva za suglasnost za sudjelovanje u istraživanju, kao što je utvrđeno u stavku 2., ako je to istraživanje od većeg javnog interesa te ako ga se drugačije ne može provesti. U tom su slučaju podaci anonimizirani, odnosno, ako to nije moguće, pseudonimizirani u skladu s najvišim tehničkim standardima te se poduzimaju sve potrebne mjere za sprečavanje neovlaštene ponovne identifikacije osoba čiji se podaci obrađuju. Međutim, osobe čiji se podaci obrađuju u svakom trenutuku imaju pravo prigovora u skladu s člankom 19.

3.  Komisija je ovlaštena donositi, nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja drugih razloga od javnog interesa na području javnog zdravlja, kako je navedeno u točki (b) stavka 1., i velikog javnog ineteresa na području istraživanja, kako je navedeno u čstavku 2.a. te kriterije i preduvjete za mjere zaštite za obradu osobnih podataka u svrhe iz stavka 1.

3a.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi.[Am. 191]

Članak 82.

Obrada Minimalni standardi obrade podataka pri zapošljavanju

1.  Države članice mogu, u skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom države članice mogu zakonom i uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, zakonskim sredstvima propisati posebna pravila kojima se uređuje obrada osobnih podataka zaposlenika pri zapošljavanju, naročito, ali ne i isključivo u svrhu zaposlenja, prijava za posao u okviru skupina poduzeća, izvršavanja ugovora o zaposlenju, uključujući ispunjenje obaveza utvrđenih zakonom ili kolektivnim ugovorima, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, upravljanja, planiranja i organizacije rada radma, zdravlja i sigurnosti na poslu, u svrhu individualnog ili kolektivnog ostvarivanja i uživanja prava i pogodnosti u vezi sa zaposlenjem te u svrhu prekida radnog odnosa. Države članice mogu dopustiti da se u kolektivnim ugovorima podrobnije odrede odredbe utvrđene ovim člankom.

1a.  Svrha obrade takvih podataka mora biti povezana s razlogom zbog kojeg su ti podaci prikupljeni te mora ostati u okviru konteksta zapošljavanja. Profiliranje ili korištenje u sekundarne svrhe nije dopušteno.

1b.  Ako nije dobrovljna, suglasnost zaposlenika ne pruža pravnu osnovu poslodavcu za obradu njegovih podataka.

1c.  Bez obzira na ostale odredbe ove Uredbe, pravni propisi država članica iz stavka 1. uključuju namjanje sljedeće minimalne standarde:

(a)  obrada podataka o zaposlenicima bez njihova znanja nije dopuštena. Bez obzira na prvu rečenicu, države članice po zakonu mogu dopustiti spomenutu praksu određujući primjerene rokove za brisanje podataka, pod uvjetom da postoji sumnja zasnovana na dokumentiranim konkretnim dokazima o tome da je zaposlenik počinio zločin ili je grubo prekršio svoju zaposleničku dužnost, kao i da je prikupljanje podataka potrebno za razjašnjavanje pitanja te da su priroda i opseg toga prikupljanja potrebni i proporcionalni u odnosu na svrhu prikupljanja. Privatnost i osobni životi zaposlenika u svakom trenutku moraju biti zaštićeni. Istrage provodi nadležno tijelo;

(b)  otvoreni nadzor optičko-elektroničkim i/ili akustično-elektroničkim uređajima zabranjen je u dijelovima poduzeća kojima javnost ne može pristupiti i koje u prvom redu koriste zaposlenici za svoje privatne aktivnosti, a tu se posebice ubrajaju kupaonice, garderobe i prostorije za odmor i spavanje. Tajni nadzor nije dopušten ni pod kojim uvjetima;

(c)  ako poduzeća ili tijela prikupljaju i obrađuju osobne podatke u kontekstu medicinskih pregleda i/ili testova sposobnosti, dužna su kandidatu za radno mjesto ili zaposleniku unaprijed objasniti namjenu tih podataka te osigurati da im se ti podaci na kraju dostave zajedno s rezultatima, a na zahtjev i objašnjenjem. Prikupljanje podataka u svrhu genetičkih testiranja i analiza načelno je zabranjeno.

(d)  Kolektivnim ugovorom može se odrediti mogu li se, i u kojoj mjeri, telefon, elektronička pošta, internet i ostale telekomunikacijske usluge koristiti u privatne svrhe. Ondje gdje to nije određeno kolektivnim ugovorom, poslodavac se dogovara izravno sa zaposlenikom. Ako je korištenje u privatne svrhe dopušteno, obrada pri tome nastalih prikupljenih podataka dopuštena je u prvom redu kako bi se osigurala sigurnost podataka, pravilno funkcioniranje telekomunikacijskih mreža i usluga te u svrhe naplate.

Bez obzira na treću rečenicu, države članice po zakonu mogu dopustiti spomenutu praksu određujući primjerene rokove za brisanje podataka, pod uvjetom da postoji sumnja zasnovana na dokumentiranim konkretnim dokazima o tome da je zaposlenik počinio zločin ili je grubo prekršio svoju zaposleničku dužnost, kao i da je prikupljanje podataka potrebno za razjašnjavanje pitanja te da su priroda i opseg toga prikupljanja potrebni i proporcionalni u odnosu na svrhu prikupljanja. Privatnost i osobni životi zaposlenika u svakom trenutku moraju biti zaštićeni. Istrage provodi nadležno tijelo;

(e)  osobni podaci zaposlenika, posebno osjetljivi podaci poput političke orijentacije te članstva i aktivnosti u sindikatu, ni u kome se slučaju ne smiju koristiti kako bi se zaposlenika stavilo na tzv. crnu listu, provjeravalo ili sprečavalo u dobivanju posla u budućnosti. Obrada, korištenje u vezi sa zapošljavanjem, sastavljanje i prosljeđivanje crnih lista zaposlenika ili ostali oblici diskriminacije zabranjeni su. Države članice provode provjere i izriču odgovarajuće sankcije u skladu s člankom 79. stavkom 6. u cilju osiguravanja učinkovite provedbe ove točke.

1d.  Prosljeđivanje i obrada osobnih podataka zaposlenika između pravno nezavisnih poduzeća koja pripadaju istoj grupi poduzeća i uz sudjelovanje stručnjaka koji osiguravaju pravno i porezno savjetovanje dopušteni su, pod uvjetom da je to važno za poslovanje te namijenjeno provedbi specifičnih operacija ili upravnih postupaka, odnosno, ako nije u suprotnosti s interesima i temeljnim pravima osobe o čijim je podacima riječ, koje treba zaštititi. Ako se podaci o zaposlenicima prosljeđuju trećoj zemlji i/ili međunarodnoj organizaciju, primjenjuje se poglavlje V.

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom stavcima 1. i 1.b te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi.

3.  Komisija je ovlaštena, nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za mjere zaštite za obradu osobnih podataka u svrhe iz stavka 1. [Am. 192]

Članak 82a

Obrada u kontekstu socijalne sigurnosti

1.  Države članice mogu u skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom usvojiti posebne zakonske propise u kojima se navode uvjeti obrade osobnih podataka kojih se moraju pridržavati javne institucije i odjeli u kontekstu socijalne sigurnosti, ako se obrada obavlja u javnom intersu.

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi. [Am. 193]

Članak 83.

Obrada u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja

1.  U skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom osobni podaci mogu se obrađivati u svrhe povijesnog, statističkog i znanstvenog istraživanja samo ako:

(a)  te svrhe nije moguće ispuniti drugačije obradom podataka koja ne omogućuje ili više ne omogućuje identifikaciju osobe čiji se podaci obrađuju;

(b)  podaci koji omogućuju povezivanje informacija s identificiranom osobom čiji se podaci obrađuju ili osobom čiji se podaci obrađuju a koju je moguće identificirati čuvaju se odvojeno od drugih informacija dok god se te svrhe mogu ispuniti na taj način.u skladu s najvišim tehničkim standardima, pri čemu se poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se spriječila neovlaštena ponovna identifikacija osoba čiji se podaci obrađuju.

2.  Tijela koja provode povijesna, statistička ili znanstvena istraživanja mogu objaviti osobne podatke ili ih na neki drugi način javno otkriti samo ako:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju dala je suglasnost u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 7.;

(b)  objavljivanje osobnih podataka potrebno je radi predstavljanja rezultata istraživanja ili radi lakšeg istraživanja ako interesi i temeljna prava ili temeljne slobode osobe čiji se podaci obrađuju ne nadvladavaju te interese; ili

(c)  osoba čiji se podaci obrađuju objavila je podatke.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 86. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za obradu osobnih podataka u svrhe iz stavaka 1. i 2. kao i potrebna ograničenja prava na informacije i prava na pristup osobe čiji se podaci obrađuju te u svrhu podrobnijih uvjeta i mjera zaštite za prava osobe čiji se podaci obrađuju u tim okolnostima.

[Am. 194]

Članak 83a

Obrada osobnih podatka u arhivskim službama

1.  Kada je početna obrada uzbog koje su podaci prikupljeni završena, osobni podaci mogu se obrađivati u arhivskim službama, čija je glavna zadaća ili obveza prikupljati, pohranjivati i pružati informacije, koristiti i širiti arhivu u javnom interesu, posebno u cilju potvrđivanja prava pojedinca ili u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe. Te se zadaće provode u skladu s pravilima o pristupu, puštanju u opticaj i širenju upravnih dokumenata i arhivske građe koja su odredile države članice te u skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom, posebice u pogledu davanja suglasnosti te prava na prigovor.

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o odredbama koje usvaja u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih odredbi. [Am. 195]

Članak 84.

Obveza čuvanja tajne

1.  U skladu s pravilima propisanima ovom Uredbom države članice mogu zakonom propisati posebna osiguravaju uspostavu posebnih pravila kojima se određuju istražne ovlasti nadzornih tijela iz članka 53. stavka 2. u vezi s nadzornicima ili obrađivačima koji podliježu nacionalnom zakonodavstvu ili pravila koja nadležna nacionalna tijela propisuju za obvezu čuvanja profesionalne tajne ili drugu istovrsnu obvezu kada je to potrebno i razmjerno radi usklađivanja prava na zaštitu osobnih podataka s obvezom čuvanja profesionalne tajne. Ta se pravila primjenjuju samo s obzirom na osobne podatke koje je nadzornik ili obrađivač primio ili dobio u okviru djelatnosti pokrivene ovom obvezom čuvanja tajne. [Am. 196]

2.  Svaka država članica najkasnije do datuma određenog u članku 91. stavku 2. obavješćuje Komisiju o pravilima koja je usvojila u skladu sa stavkom 1. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama tih pravila.

Članak 85.

Postojeća pravila o zaštiti podataka crkava i vjerskih udruga

1.  Ako u državi članici u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe crkve i vjerske udruge ili zajednice primjenjuju sveobuhvatna odgovarajuća pravila u vezi sa zaštitom pojedinaca pri obradi osobnih podataka, ta se pravila mogu i dalje primjenjivati ako su usklađena s odredbama ove Uredbe.

2.  Crkve i vjerske udruge koje primjenjuju sveobuhvatna odgovarajuća pravila u skladu sa stavkom 1. osiguravaju uspostavu neovisnoga nadzornog tijelamoraju, u skladu s poglavljem VI. ove Uredbe člankom 38., dobiti mišljenje o sukladnosti. [Am. 197]

Članak 85a

Poštovanje temeljnih prava

Ovom se Uredbom ne mijenja obveza poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela sadržanih u članku 6. UEU-a. [Am. 198]

Članak 85b

Standardni obrasci

1.  Uzimajući u obzir posebne odlike i potrebe različitih sektora i situacije obrade, Komisija može odrediti standardne obrasce za:

(a)  pojedine metode stjecanja provjerljive suglasnosti navedene u članku 8. stavku 1.,

(b)  obavješćivanje iz članka 12. stavka 2., uključujući u elektroničkom obliku,

(c)  pružanje informacija iz članka 14. stavaka 1. do 3.,

(d)  zahtjeva za pristup informacijama i njegovo odobravanje iz članka 15. stavka 1., uključujući i za obavješćivanje osobe čiji se podaci obrađuju o osobnim podacima;

(e)  dokumentaciju iz članka 28. stavka 1.,

(f)  obavješćivanje nadzornog tijela o povredi osobnih podataka u skladu s člankom 31. i za dokumentaciju iz članka 34. stavka 2.,

(g)  prethodna savjetovanja iz članka 34. i za obavješćivanje nadzornih tijela u skladu s člankom 34. stavkom 6.

2.  U skladu s tim Komisija će poduzeti potrebne mjere za mikro, mala i srednja poduzeća.

3.  Ti provedbeni akti usvajaju se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 87. stavku 2. [Am. 199]

POGLAVLJE X.

DELEGIRANI AKTI I PROVEDBENI AKTI

Članak 86.

Prenošenje ovlasti

1.  Ovlast donositi delegirane akte povjerena je Komisiji prema uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Delegiranje ovlasti navedeno u članku 6. stavkuOvlast donošenja delegiranih akata iz članka 13.a stavka 5., članku 8. stavkučlanka 17. stavka 9., članka 38. stavka 4., članka 39. stavka 2., članka 41. stavka 3., članku 9. stavku članka 41. stavka 5., članka 43. stavka 3., članku 12. stavku 5., članku 14. stavku članka 79. stavka 7., članku 15. stavku 3., članku 17. stavku 9., članku 20. stavku 6., članku 22. stavku 4., članku 23. stavku 3., članku 26. stavku 5., članku 28. stavku 5., članku 30. stavku 3., članku 31. stavku 5., članku 32. stavku 5., članku 33. stavku 6., članku 34. stavku 8., članku 35. stavku 11., članku 37. stavku 2., članku 39. stavku 2., članku 43. stavku 3., članku 44. stavku 7., članku 79. stavku 6., članku članka 81. stavku stavka 3., članku 82. stavku 3. i članku 83. stavku članka 82. stavka 3. prenosi se na Komisiju na neodređeno vrijeme od dana stupanja ove Uredbe na snagu. [Am. 200]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati ovlast navedenu u članku 6. 13.a stavku 5., članku 8. stavku 3., članku 9. stavku 3., članku 12. stavku 5., članku 14. stavku 7., članku 15. stavku 3., članku 17. stavku 9., članku 20. 38. stavku 6., članku 22. stavku 4., članku 23. stavku 3., članku 26. stavku 5., članku 28. stavku 5., članku 30. stavku 3., članku 31. stavku 5., članku 32. stavku 5., članku 33. stavku 6., članku 34. stavku 8., članku 35. stavku 11., članku 37. stavku 2., članku 39. stavku 2., članku 41. stavku 3., članku 41. stavku 5., članku 43. stavku 3., članku 79.44. stavku 7., članku 79. stavku 6., članku 81. stavku 3. i članku 82. stavku 3. i članku 83. stavku 3. Odlukom o opozivu prestajeprekida se delegiranje ovlasti navedene u toj odlucikoje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi pravne učinke na dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 201]

4.  Komisija je dužna odmah po donošenju delegiranog akta obavijestiti istovremeno Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 6. 13.a stavka 5., članka 8. stavka 3., članka 9. stavka 3., članka 12. stavka 5., članka 14. stavka 7., članka 15. stavka 3., članka 17. stavka stavaka 9., članka 20. 38. stavka 6., članka 22. stavka 4., članka 23. stavka 3., članka 26. stavka 5., članka 28. stavka 5., članka 30. stavka 3., članka 31. stavka 5., članka 32. stavka 5., članka 33. stavka 6., članka 34. stavka 8., članka 35. stavka 11., članka 37. stavka 2., članka 39. stavka 2., članka 41. stavka 3., članka 41. stavka 5., članka 43. stavka 3., članka 44. stavka 7., članka 79. stavka 6.7., članka 81. stavka 3.,i članka 82. stavka 3. i članka 83. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni ili Vijeće ne izraze nikakav prigovor u roku od dva mjeseca nakon što su obaviješteni o tom aktu šest mjeseci od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Navedeni rok produžuje se za dva mjeseca na zahtjev prigovore. Taj se rok produljuje za šest mjeseci na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 202]

Članak 87.

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

[Am. 203]

POGLAVLJE XI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 88.

Stavljanje izvan snage Direktive 95/46/EZ

1.  Direktiva 95/46/EZ stavlja se izvan snage.

2.  Upućivanje na direktivu stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Uredbu. Upućivanje na Radnu skupinu za zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka koja je uspostavljena člankom 29. Direktive 95/46/EZ smatra se upućivanjem na Europski odbor za zaštitu podataka uspostavljen ovom Uredbom.

Članak 89.

Odnos prema Direktivi 2002/58/EZ i izmjena te Direktive

1.  Ova Uredba ne nameće dodatne obveze fizičkim ili pravnim osobama u odnosu na obradu osobnih podataka povezanih s osiguravanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih sredstava u javnim komunikacijskim mrežama u Uniji u vezi s predmetima za koje vrijede posebne obveze s istim ciljem iz Direktive 2002/58/EZ.

2 Članak 1. stavak 2., članci 4. i 15. Direktive 2002/58/EZ brišebrišu se. [Am. 204]

2a.  Komisija bez odlaganja i najksanije do datuma iz članka 91. stavka 2. predstavlja prijedlog revizije pravnog okvira za obradu osobnih podataka i zaštitu privatnosti u elektroničkoj komunikaciji kako bi uskladila pravne propise s ovom Uredbom i osigurala dosljedne i ujednačene pravne odredbe koje se odnose na temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka u Uniji. [Am. 205]

Članak 89a

Odnos prema Uredbi (EZ) br. 45/2001 i izmjena te Uredbe

1.  Pravila utvrđena ovom Uredbom primjenjuju se na obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, koji se odnose na pitanja u čijem se slučaju ne primjenjuju dodatna pravila utvrđena Uredbom (EZ) br. 45/2001.

2.  Komisija bez odgode i najkasnije do datuma navedenog u članku 91. stavku 2. predstavlja prijedlog revizije pravnog okvira koji se primjenjuje za obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije. [Am. 206]

Članak 90.

Ocjena

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću u redovitim vremenskim razmacima podnosi izvještaje o ocjeni i reviziji ove Uredbe. Prvi izvještaj podnosi se najkasnije četiri godine nakon stupanja ove Uredbe na snagu. Daljnji izvještaji podnose se svake četiri godine nakon toga. Komisija po potrebi podnosi odgovarajuće prijedloge u svrhu izmjene ove Uredbe i usklađivanja drugih pravnih instrumenata, naročito uzimajući u obzir razvoj informacijskih tehnologija i s obzirom na stanje tehnologije u informacijskom društvu. Izvještaji se objavljuju.

Članak 91.

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadeseti dan od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od ...(22) .

Ova je Uredba obvezujuća u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

Prilog 1. – Prikaz informacija iz članka 13.a (novi)

1)  Uzimajući u obzir proporcije navedene u članku 6., informacije se navode na sljedeći način:

20140312-P7_TA(2014)0212_HR-p0000001.png

2)  Sljedeće riječi u recima drugog stupca tablice pod točkom 1., pod nazivom „OSNOVNE INFORMACIJE”, napisane su kao podebljani tekst:

(a)  riječ „prikupljaju“ u prvom retku drugog stupca;

(b)  riječ „zadržavaju“ u drugom retku drugog stupca;

(c)  riječ „obrađuju“ u trećem retku drugog stupca;

(d)  riječ „šire“ u četvrtom retku drugog stupca;

(e)  riječi „prodaju se niti se iznajmljuju” u petom retku drugog stupca;

(f)  riječ „nekodiranom“ u šestom retku drugog stupca.

3)  Uzimajući u obzir proporcije navedene u članku 6., reci u trećem stupcu tablice pod točkom 1. pod nazivom „ISPUNJENO“, nadopunjuju se jednim od sljedećih grafičkih oblika u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 4.:

(a)

20140312-P7_TA(2014)0212_HR-p0000002.png

(b)

20140312-P7_TA(2014)0212_HR-p0000003.png

4)  

(a)  Ako se ne prikupi više od minimuma osobnih podataka nužanog za svaku posebnu svrhu obrade, prvi redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(b)  Ako se prikupi više od minimuma osobnih podataka nužnog za svaku posebnu svrhu obrade, prvi redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

(c)  Ako se ne zadrži više od minimuma osobnih podataka nužnog za svaku posebnu svrhu obrade, drugi redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(d)  Ako se zadrži više od minimuma osobnih podataka nužnog za svaku posebnu svrhu obrade, drugi redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

(e)  Ako se osobni podaci ne obrađuju u svrhe različite od onih u koje su prikupljeni, treći redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(f)  Ako se osobni podaci obrađuju u svrhe različite od onih u koje su prikupljeni, treći redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

(g)  Ako se osobni podaci ne šire komercijalnim trećim stranama, četvrti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(h)  Ako se osobni podaci šire komercijalnim trećim stranama, četvrti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

(i)  Ako se osobni podaci ne prodaju niti se iznajmljuju, peti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(j)  Ako se osobni podaci prodaju ili se iznajmljuju, peti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

(k)  Ako se osobni podaci ne zadržavaju u nekodiranom obliku, šesti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (a).

(l)  Ako se osobni podaci zadržavaju u nekodiranom obliku, šesti redak trećeg stupca tablice pod točkom 1. sadrži grafički oblik iz točke 3. pod (b).

5)  Referentne boje grafičkih oblika u točki 1. u skali boja Pantone su crna Pantone br. 7547 i crvena Pantone br. 485. Referentna boja grafičkog oblika u točki 3. pod (a) je zelena Pantone br. 370. Referentna boja grafičkih oblika u točki 3. pod (b) je crvena Pantone br. 485.

6)  Proporcije u sljedećem crtežu moraju se poštovati, čak i kada je format tablice smanjen ili povećan

20140312-P7_TA(2014)0212_HR-p0000004.png

[Am. 207]

(1) SL C 229, 31.7.2012., str. 90.
(2) SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(3)SL C 229, 31.7.2012., str. 90.
(4) SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(6)Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(7) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
(8)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(9) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini),(SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).
(10) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).
(11) Uredba (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o statistici Zajednice o javnom zdravlju i zdravlju i sigurnosti na radu (SL L 354, 31.12.2008., str. 70.).
(12) Uredba 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o uspostavljanju Europskog radničkog vijeća ili postupka u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i grupacijama poduzeća koje posluju na razini Zajednice u svrhu obavješćivanja i savjetovanja s radnicima (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.).
(13)Uredba (EU) br. 182/20012 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti, (SL L 55, 28. 2. 2011., str. 13.).
(14)— Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).
(15)SL L 176, 10.7.1999., str. 36.
(16)SL L 53, 27.2.2008., str. 52.
(17)SL L 16, 18.6.2011., str. 21.
(18) 48a Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi i ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).
(19) 48b Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji posluju u vodnom, energetskom, prometnom sektoru i sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str.1.).
(20) Uredba (EZ) br. 1049/2001. Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. koja se odnosi na javni pristup dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(21) Direktiva 2001/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o usklađivanju zakonodavstava i drugih propisa država članica koji se odnose na primjenu dobre kliničke prakse pri provođenju kliničkih ispitivanja lijekova za ljudsku uporabu (SL L 121, 1.5.2001., str. 34.).
(22) SL : molimo ubacite datum dvije godine nakn stupanja na snagu ove Uredbe.


Zaštita eura od krivotvorenja (program „Periklo 2020.”) ***
PDF 188kWORD 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o proširenju primjene Uredbe (EU) br. …/2012 o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program „Periklo 2020.”) na države članice nesudionice (16616/2013 – C7-0463/2013 – 2011/0446(APP))
P7_TA(2014)0213A7-0152/2014

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća (16616/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0463/2013),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. podstavke 1. i 3. svojeg Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0152/2014),

1.  daje suglasnost za prijedlog Uredbe Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Sporazum između Europske unije i Republike Azerbajdžan o pojednostavljenju izdavanja viza ***
PDF 193kWORD 35k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o zaključivanju Sporazuma između Europske unije i Republike Azerbajdžan o pojednostavljenju izdavanja viza (17846/2013 – C7-0078/2014 – 2013/0356(NLE))
P7_TA(2014)0214A7-0155/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Odluke vijeća (17846/2013),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma između Europske unije i Republike Azerbajdžan o pojednostavljenju izdavanja viza (15554/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0078/2014),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0155/2014),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Azerbajdžana.


Sporazum između Europske unije i Republike Azerbajdžan o ponovnom prihvatu osoba bez dozvole boravka ***
PDF 193kWORD 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Republike Azerbajdžan o ponovnom prihvatu osoba bez dozvole boravka (15596/2013 – C7-0079/2014 – 2013/0358(NLE))
P7_TA(2014)0215A7-0154/2014

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (15596/2013),

–  uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Republike Azerbajdžan o ponovnom prihvatu osoba bez dozvole boravka (15594/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 79. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0079/2014),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 1., prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0154/2014),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Azerbajdžana.


Humanitarni angažman nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece
PDF 205kWORD 48k
Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 12. ožujka 2014. o humanitarnom angažmanu nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece (2014/2012(INI))
P7_TA(2014)0216A7-0160/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog preporuke Vijeću koji podnose Catherine Grèze, Eva Joly, Isabella Lövin, Judith Sargentini, Bart Staes i Keith Taylor u ime kluba Verts/ALE o humanitarnom angažmanu nevladinih oružanih sudionika u zaštiti djece (B7‑0585/2013),

–  uzimajući u obzir izvješće iz 2013. glavnog tajnika UN-a o djeci i oružanom sukobu i druga izvješća relevantnih sudionika,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a iz 2008. o djeci i oružanom sukobu, provedbenu strategiju iz 2010. za smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu i kontrolni popis iz 2008. za integraciju zaštite djece zahvaćene oružanim sukobom u operacijama Europske sigurnosne i obrambene politike (ESOP),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz 2008. o „promicanju i zaštiti prava djeteta u vanjskom djelovanju Europske unije – razvoj i humanitarne dimenzije“,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 19. veljače 2009. o posebnom mjestu djece u vanjskom djelovanju EU-a(1), od 16. siječnja 2008. naslovljenu „Prema strategiji EU-a o pravima djeteta“(2), od 3. srpnja 2003. o trgovanju djecom i djecom vojnicima(3), od 6. srpnja 2000. o otmicama djece od strane vojske Lord's Resistance Army(4) te od 17. prosinca 1998. o djeci vojnicima(5),

–  uzimajući u obzir rezolucije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1612. (2005.),

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol iz 2002. na Konvenciju o pravima djeteta o uključivanju djece u oružane sukobe,

–  uzimajući u obzir Obveze iz Pariza o zaštiti djece od nelegalnog regrutiranja ili iskorištavanja od strane oružanih snaga ili oružanih skupina te Načela iz Pariza i Smjernice o djeci povezanoj s oružanim snagama ili oružanim skupinama, koje su obje donesene 6. veljače 2007.,

–  uzimajući u obzir članak 121. stavak 3. i članak 97. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0160/2014),

A.  budući da većina današnjih oružanih sukoba uključuje jednog ili više naoružanih paradržavnih sudionika koji se bore protiv vlada ili drugih naoružanih skupina te pritom civili, osobito djeca, podnose teret tih ratova;

B.  budući da je spektar tih paradržavnih sudionika veoma širok i obuhvaća velik raspon identiteta, motivacija te različitih stupnjeva spremnosti i mogućnosti poštovanja međunarodnog humanitarnog prava i drugih međunarodnih pravnih normi, ali svi oni u tom pogledu iziskuju nadzor;

C.  budući da je radi poboljšanja zaštite civila, osobito djece, potrebno voditi računa o svim stranama u sukobu;

D.  budući da međunarodne humanitarne norme vrijede za sve strane u oružanom sukobu;

E.  budući da oružani sukobi imaju posebno razarajući učinak na fizički i mentalni razvoj djece, uz dugotrajne posljedice na sigurnost ljudi i održivi razvoj;

F.  budući da Statut Međunarodnog kaznenog suda kriminalizira novačenje ili popisivanje djece koja imaju manje od 15 godina u oružane snage ili skupine i njihovo angažiranje u aktivnom sudjelovanju u neprijateljstvima;

G.  budući da se međunarodnim zakonom zabranjuje svaki oblik seksualnog nasilja, uključujući ono usmjereno protiv djeteta te s obzirom na to da se seksualno nasilje može smatrati ratnim zločinom, zločinom protiv čovječnosti ili genocidom;

H.  budući da se od usvajanja Konvencije o zabrani mina 1997., upotreba protupješačkih mina smanjila, ali još uvijek predstavlja prijetnju za djecu, a osobito u oružanim sukobima koji nisu međunarodni;

I.  budući da međunarodna zajednica ima moralnu odgovornost tražiti od svih strana sudionica u sukobima, uključujući države i naoružane nevladine sudionike, da se u tom pogledu obvežu kako bi zaštitili djecu;

J.  budući da pitanja demobilizacije, rehabilitacije i ponovne integracija djece vojnika, pored potrebe za rješavanjem tih pitanja tijekom samih sukoba, moraju biti uključena u sve pregovore i naknadne mirovne sporazume;

K.  budući da bi uspješna demobilizacija i ponovna integracija djece vojnika mogli pomoći u zaustavljanju začaranog kruga nasilja;

1.  upućuje sljedeće preporuke povjereniku za razvoj i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

   (a) da potiču te države i naoružane nevladine sudionike na potpisivanje akcijskih planova za zaštitu djece u oružanom sukobu s Uredom glavnog tajnika UN-a za djecu i oružani sukob, podsjećajući istodobno da ta suradnja s naoružanim nevladinim sudionicima ne podrazumijeva pružanje potpore ili priznanje legitimiteta tih skupina ili legitimiteta njihova djelovanja;
   (b) da prepozna napore koje su uložili UN, međunarodne i nevladine organizacije kako bi uvjerili naoružane nevladine sudionike da štite djecu, ponavljajući istodobno da to ne podrazumijeva pružanje potpore ili priznanje legitimiteta djelovanja tih sudionika;
   (c) da u politički dijalog s trećim zemljama, primjerice u okviru Sporazuma iz Cotonoua, uključe cilj sprečavanja i zaustavljanja novačenja i prisilnog angažiranja djece mlađe od 18 godina starosti te osiguranja njihova oslobađanja i reintegracije u društvo;
   (d) ponavlja da države i naoružani nevladini sudionici moraju poštovati međunarodno humanitarno pravo i međunarodno humanitarno običajno pravo te da im se pruži potpora u njihovim naporima da poduzmu konkretne mjere za zaštitu civilnog stanovništva, posebno djece, te podsjeća da ta aktivnost s naoružanim nevladinim sudionicima ne podrazumijeva pružanje potpore tim skupinama ili priznanje njihova legitimiteta odnosno legitimiteta njihovih djelovanja;
   (e) podsjeća da je međunarodno humanitarno pravo pravni okvir koji obvezuje naoružane nevladine skupine te da i zajednički članak 3. Ženevskih konvencija i Drugi dopunski protokol iz 1977. služe tomu cilju, kao i velik broj običajnih pravila međunarodnoga humanitarnog prava; da razmotre kao važno pitanje jesu li postojeća pravila međunarodnoga humanitarnog prava prikladna za nevladine sudionike ili jesu li potrebni dodatni propisi;
   (f) da se izravno ili neizravno specijaliziranim nevladinim udrugama i humanitarnim organizacijama zajedno s naoružanim nevladinim sudionicima uključe u pitanja zaštite djevojčica i dječaka, s ciljem smanjenja patnji djece u oružanim sukobima i poticanja naoružanih nevladinih sudionika na potpisivanje Povelje o opredijeljenosti u okviru Poziva iz Ženeve za zaštitu djece od učinaka oružanog sukoba;
   (g) podržati humanitarne organizacije na sudjelovanje u dijalogu s naoružanim nevladinim sudionicima kako bi se političkim, diplomatskim i financijskim sredstvima promicalo poštovanje međunarodnih humanitarnih normi u oružanom sukobu, osobito zaštita djece;
   (h) poziva države članice da se pridruže međunarodnim naporima u sprječavanju napada na škole ili njihovo korištenje u vojne svrhe od naoružanih sudionika, i to podržavanjem nacrta smjernica iz Lucensa za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi povjereniku za razvoj, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, Vijeću i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) SL C 76 E, 25.3.2010., str.3.
(2) SL C 41 E, 19.2.2009., str.24.
(3) SL C 74 E, 24.3.2004., str.854.
(4) SL C 121, 24.4.2001., str. 401.
(5) SL C 98, 9.4.1999., str. 297.


Broj međuparlamentarnih izaslanstava, izaslanstava u zajedničkim međuparlamentarnim odborima, izaslanstava u odborima za međuparlamentarnu suradnju te multilateralnim parlamentarnim skupštinama
PDF 207kWORD 45k
Odluka Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o broju međuparlamentarnih izaslanstava, izaslanstava u zajedničkim parlamentarnim odborima i izaslanstava u odborima za parlamentarnu suradnju i u multilateralnim parlamentarnim skupštinama (2014/2632(RSO))
P7_TA(2014)0217B7-0240/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

–  uzimajući u obzir pridruživanje, suradnju i druge sporazume koje je Europska unija zaključila s trećim zemljama,

–  uzimajući u obzir članak 198. Poslovnika,

A.  u namjeri da ojača parlamentarnu demokraciju ostvarujući neprestani međuparlamentarni dijalog;

1.  odlučuje o broju izaslanstava i njihovim regionalnim skupinama na sljedeći način:

   (a) Europa, Zapadni Balkan i Turska
     Izaslanstva u:
   Zajednički parlamentarni odbor EU-a i bivše jugoslavenske republike Makedonije
   Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Turske
     Izaslanstvo u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Islanda, Zajedničkom parlamentarnom odboru Europskog gospodarskog prostora (EGP) te izaslanstvo za odnose sa Švicarskom i Norveškom
     Izaslanstvo u Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Srbije EU-u
     Izaslanstvo u Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Albanije EU-u
     Izaslanstvo u Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Crne Gore EU-u
     Izaslanstvo za odnose s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom
   (b) Rusija i države Istočnog partnerstva
     Izaslanstvo u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU-a i Rusije
     Izaslanstvo u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU-a i Ukrajine
     Izaslanstvo u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU-a i Moldove
     Izaslanstvo za odnose s Bjelorusijom
     Izaslanstvo u odborima za parlamentarnu suradnju između EU-a i Armenije, EU-a i Azerbajdžana te EU-a i Gruzije
   (c) Magreb, Mašrek, Izrael i Palestina
     Izaslanstvo za odnose s:
   Izraelom
   Palestinskim zakonodavnim vijećem
   zemljama Magreba i Unijom arapskog Magreba
   zemljama Mašreka
   (d) Arapski poluotok, Irak i Iran
     Izaslanstvo za odnose s:
   Arapskim poluotokom
   Irakom
   Iranom
   (e) Amerike
     Izaslanstvo za odnose s:
   Sjedinjenim Američkim Državama;
   Kanadom
   Saveznom Republikom Brazilom
   zemljama Srednje Amerike
   zemljama Andske zajednice
   Mercosurom
     Izaslanstvo u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Meksika
     Izaslanstvo u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Čilea
     Izaslanstvo u Parlamentarnom odboru Cariforum-a i EU-a
   (f) Azija/Pacifik
     Izaslanstvo za odnose s:
   Japanom
   Narodnom Republikom Kinom
   Indijom
   Afganistanom
   zemljama Južne Azije
   zemljama jugoistočne Azije i Zajednicom naroda jugoistočne Azije (ASEAN)
   Korejskim poluotokom
   Australijom i Novim Zelandom
     Izaslanstvo u odborima za parlamentarnu suradnju između EU-a i Kazahstana, EU-a i Kirgistana, EU-a i Uzbekistana i EU-a i Tadžikistana te izaslanstvo za odnose s Turkmenistanom i Mongolijom
   (g) Afrika
     Izaslanstvo za odnose s:
   Južnom Afrikom
   Panafričkim parlamentom
   (h) multilateralne skupštine
     Izaslanstvo u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a
     Izaslanstvo u Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran
     Izaslanstvo u Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini
     Izaslanstvo u Parlamentarnoj skupštini Euronest
     Izaslanstvo za odnose s Parlamentarnom skupštinom NATO-a

2.  odlučuje da se članstvo parlamentarnih odbora osnovanih na temelju Sporazuma o gospodarskom partnerstvu (SGP) sastavlja isključivo iz Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za razvoj, osiguravajući održavanje vodeće uloge Odbora za međunarodnu trgovinu kao odgovornog odbora, te da bi trebali aktivno koordinirati svoj rad sa Zajedničkom parlamentarnom skupštinom AKP-a i EU-a;

3.  odlučuje da se članstvo Parlamentarne skupštine Unije za Mediteran, Europsko-latinskoameričke parlamentarne skupštine i Parlamentarne skupštine Euronest sastavlja isključivo iz bilateralnih ili subregionalnih izaslanstava koje obuhvaća svaka skupština;

4.  odlučuje da se članstvo Izaslanstva za odnose s Parlamentarnom skupštinom NATO-a sastavlja isključivo iz Pododbora za sigurnosti i obranu;

5.  odlučuje da bi Konferencija predsjednika izaslanstava trebala sastaviti nacrt šestomjesečnog kalendara, koji treba usvojiti Konferencija predsjednika nakon savjetovanja s Odborom za vanjske poslove, Odborom za razvoj i Odborom za međunarodnu trgovinu, pri čemu se podrazumijeva, međutim, da Konferencija predsjednika može prilagoditi kalendar kako bi odgovarao političkim događanjima;

6.  odlučuje da političke skupine i nezavisni zastupnici imenuju stalne zamjenike koji djeluju u svakoj vrsti izaslanstva te da broj tih zamjenika ne smije prelaziti broj punopravnih članova koji predstavljaju skupine ili nezavisne zastupnike;

7.  odlučuje pojačati suradnju i savjetovanje s odborima koji se bave radom izaslanstava organizirajući zajedničke sastanke između tih tijela na svojim uobičajenim mjestima rada;

8.  nastojat će u praksi osigurati da jedan ili više izvjestitelja odbora ili predsjednika isto mogu sudjelovati u radu izaslanstava, zajedničkih međuparlamentarnih odbora, odbora za parlamentarnu suradnju i multilateralnih parlamentarnih skupština; i odlučuje da predsjednik, na zajednički zahtjev predsjednika izaslanstva i odbora u pitanju, odobrava misije te vrste;

9.  odlučuje da će ova odluka stupiti na snagu na prvoj sjednici osmog parlamentarnog saziva;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.


Informiranje potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala”
PDF 207kWORD 47k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o delegiranoj Uredbi Komisije od 12.prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala” (C(2013)08887 – 2013/2997(DEA))
P7_TA(2014)0218B7-0185/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2013)08887),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU)1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani(1), a posebno njezin članak 2. stavak 2. točku (t), članak 18. stavke 3.i 5 te članak 51. stavak 5,

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani (COM(2013)0894),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima(2),

–  uzimajući u obzir popise Unije određene Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva(3) i Uredbu Komisije (EU) br. 1130/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva odobrenih za uporabu u prehrambenim aditivima, prehrambenim enzimima, prehrambenim aromama i prehrambenim tvarima(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 257/2010 od 25. ožujka 2010. o uspostavi programa za ponovnu procjenu odobrenih prehrambenih aditiva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima(5),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 87.a stavak 3. Poslovnika,

A.  budući da prema članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani svi sastojci prisutni u obliku proizvedenih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka radi informiranosti potrošača; budući da, u skladu s time, Uredba o informiranju potrošača o hrani sadržava definiciju proizvedenih nanomaterijala;

B.  budući da je člankom 18. stavkom 5. Uredbe o informiranju potrošača o hrani Komisija ovlaštena uskladiti i prilagoditi definiciju „proizvedenih nanomaterijala” navedenu ondje tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini, i to delegiranim aktima, u svrhu ostvarivanja ciljeva te Uredbe;

C.  budući da Preporuka Komisije 2011/696/EU sadržava općenitu definiciju nanomaterijala;

D.  budući da su Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 i Uredbom Komisije (EU) br. 1130/2011 određeni detaljni popisi Unije prehrambenih aditiva čija je uporaba dopuštena prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1333/2008 nakon preispitivanja njihove sukladnosti s njezinim odredbama;

E.  budući da se Delegiranom uredbom Komisije svi prehrambeni aditivi uvršteni na popise Unije isključuju iz nove definicije „proizvedenih nanomaterijala” te se umjesto toga predlaže da bi se potrebi za posebnim zahtjevima za označivanje tih aditiva u vezi s nanomaterijalima trebalo pristupiti u okviru programa za ponovnu procjenu u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 257/2010 i to, prema potrebi, izmjenom uvjeta uporabe iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 i specifikacija tih prehrambenih aditiva, određenih Uredbom Komisije (EU) br. 231/2012(6);

F.  budući da trenutačno upravo prehrambeni aditivi mogu biti prisutni u hrani kao nanomaterijali;

G.  budući da se tim općim izuzećem poništavaju odredbe o označivanju za sve prehrambene aditive koji su proizvedeni nanomaterijali; time zakon ostaje bez svoje glavne svrhe i krši se osnovni cilj Direktive, a to je visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača omogućavanjem konačnim potrošačima da biraju na temelju pouzdanih informacija;

H.  budući da Komisija opravdava to opće izuzeće za sve postojeće prehrambene aditive izjavom da „navođenje tih prehrambenih aditiva u popisu sastojaka nakon kojih u zagradi slijedi riječ ‘nano’ može zbuniti potrošače jer može navesti na pomisao da su ti aditivi novi, dok se zapravo u navedenom obliku upotrebljavaju u hrani već desetljećima”;

I.  budući da je to opravdanje netočno i nevažno jer se Uredbom o informiranju potrošača o hrani ne predviđa razlikovanje između postojećih i novih nanomaterijala, ali se izravno zahtijeva označivanje svih sastojaka prisutnih u obliku proizvedenih nanomaterijala;

J.  budući da je navedena namjera Komisije da se potrebi za posebnim zahtjevima u vezi s nanomaterijalima za označivanje prehrambenih aditiva na popisima Unije pristupi u okviru programa za ponovnu procjenu neprimjerena jer miješa sigurnosna pitanja s općenitim zahtjevima za označivanje kako bi informirala potrošače; budući da to također podrazumijeva da Komisija preispituje samu potrebu za posebnim označivanjem u slučaju nanomaterijala, čime se krše odredbe iz članka 18. stavka 3. Uredbe o informiranju potrošača o hrani; prehrambeni aditiv je nanomaterijal ili nije, a takvi se zahtjevi za označivanjem primjenjuju na sve odobrene prehrambene aditive koji su nanomaterijali, neovisno o uvjetima uporabe ili drugim specifikacijama;

K.  budući da je, osim toga, neprihvatljivo upućivanje na nepovezani program za ponovnu procjenu koji je već postojao u doba kada je zakonodavac odlučio uvesti izravne zahtjeve za označivanje u Uredbu za informiranje potrošača o hrani u pokušaju da tri godine poslije poništi te zahtjeve za označivanje;

1.  ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije od 12. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani u pogledu definicije „proizvedenih nanomaterijala”;

2.  smatra da Delegirana uredba Komisije nije sukladna cilju i sadržaju temeljnog akta te da nadilazi ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru temeljnog akta;

3.  poziva Komisiju da podnese novi delegirani akt uzimajući u obzir stajalište Parlamenta;

4.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i da je obavijesti o tome da delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

5.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 304, 22.11.2011., str. 18.
(2) SL L 354, 31.12.2008., str. 16.
(3) SL L 295, 12.11.2011., str. 1.
(4) SL L 295, 12.11.2011., str. 178.
(5) SL L 80, 26.3.2010., str. 19.
(6) Uredba Komisije (EU) br. 231/2012 od 9. ožujka 2012. o utvrđivanju specifikacija za prehrambene aditive navedene u Prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 83, 22.3.2012., str. 1.).


Obrada osobnih podataka u svrhu sprečavanja kaznenih djela ***I
PDF 924kWORD 449k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija te slobodnom kretanju takvih podataka (COM(2012)0010 – C7-0024/2012 – 2012/0010(COD))
P7_TA(2014)0219A7-0403/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0010),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 16. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0024/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja njemačkog Saveznog vijeća i švedskog Parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje europskog nadzornika za zaštitu podataka od 7. ožujka 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava od 1. listopada 2012.;

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7‑0403/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donoštenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija te slobodnom kretanju takvih podataka

P7_TC1-COD(2012)0010


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon što se nacrt zakonodavnog akta proslijedio nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka(2),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Zaštita fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka temeljno je pravo. Člankom 8. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 16. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđuje se da svaka osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se tiču nje. Člankom 8. stavkom 2. Povelje utvrđuje se da se takvi podaci moraju obrađivati nepristrano za posebne svrhe i na temelju suglasnosti dotične osobe ili na nekoj drugoj zakonski utvrđenoj legitimnoj osnovi. [Am. 1]

(2)  Obrada osobnih podataka namijenjena je tome da služi čovjeku; načela i pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi njihovih osobnih podataka trebala bi, bez obzira na državljanstvo ili boravište fizičkih osoba, uvažavati njihova temeljna prava i slobode, a posebno pravo na zaštitu osobnih podataka. Trebala bi pridonositi ostvarenju područja slobode, sigurnosti i pravde.

(3)  Brz tehnološki napredak i globalizacija stvorili su nove izazove za zaštitu osobnih podataka. Opseg prikupljanja i razmjene podataka drastično se povećava. Tehnologija nadležnim tijelima u provođenju njihovih aktivnosti omogućuje korištenje osobnih podataka u dosad nezapamćenim razmjerima.

(4)  To zahtijeva olakšanje slobodnog protoka podataka, kad je to nužno i razmjerno, među nadležnim tijelima unutar Unije i njihova prijenosa u treće zemlje i međunarodne organizacije uz istodobno osiguravanje visoke razine zaštite osobnih podataka. Ove Te promjene iziskuju izgradnju snažnoga i usklađenijeg okvira za zaštitu podataka u Uniji, koji bi podupirala dosljedna primjena. [Am. 2]

(5)  Direktiva 95/46/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća(4) primjenjuje se na sve aktivnosti obrade osobnih podataka u državama članicama u javnom i privatnom sektoru. No Direktiva se ne primjenjuje na obrade osobnih podataka „tijekom aktivnosti koja je izvan područja primjene prava Zajednice”, kao što su aktivnosti na područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje.

(6)  Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA(5) primjenjuje se na područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje. Područje primjene ove Okvirne odluke ograničeno je na obradu osobnih podataka koje države članice jedna drugoj prenose ili stavljaju na raspolaganje.

(7)  Osiguravanje usklađene dosljedne i visoke razine zaštite osobnih podataka pojedinaca i olakšavanje pojedinih osoba te ubrzavanje razmjene osobnih podataka među nadležnim tijelima vlastima država članica ključno je kako bi se zajamčila osigurala učinkovita pravosudna suradnja u kaznenim stvarima i policijska suradnja. policijskoj suradnji. Imajući u vidu taj cilj, razina zaštite prava i sloboda pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija mora biti jednaka u svim državama članicama. U cijeloj Uniji trebalo bi osigurati dosljednu i ujednačenu primjenu pravila za zaštitu temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka. Učinkovita zaštita osobnih podataka u cijeloj Uniji zahtijeva jačanje prava osoba čiji se podaci obrađuju i obveza onih koji osobne podatke obrađuju, ali i jednake ovlasti nadzora i jamčenja usklađenosti s pravilima za zaštitu osobnih podataka u državama članicama. [Am. 3]

(8)  Na temelju članka 16. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Europski parlament i Vijeće trebali bi utvrditi pravila koja se odnose na zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka i pravila koja se odnose na slobodno kretanje slobodan protok njihovih osobnih podataka. [Am. 4]

(9)  Na temelju toga Uredba (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) utvrđuje općenita pravila za zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka i osiguranje slobodnog kretanja osobnih podataka unutar Unije.

(10)  U Izjavi 21 o zaštiti osobnih podataka na područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje, priloženoj završnom aktu međuvladine konferencije na kojoj je usvojen Ugovor iz Lisabona, konferencija je potvrdila da bi se određena pravila o zaštiti osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka na područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje na temelju članka 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije mogla pokazati neophodnima zbog specifične prirode tih područja.

(11)  Stoga bi posebnom direktivom trebalo odgovoriti na specifičnu prirodu tih područja i utvrditi pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija. [Am. 5]

(12)  Kako bi se pojedincima osigurala jednaka razina zaštite na temelju prava koja su zakonski ostvariva u cijeloj Uniji te se spriječila odstupanja koja ometaju razmjenu osobnih podataka među nadležnim tijelima, Direktiva bi trebala predvidjeti usklađena pravila za zaštitu i slobodno kretanje osobnih podataka na područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje.

(13)  Ovom se Direktivom omogućuje uzimanje u obzir načela javnog pristupa službenim dokumentima kod primjene odredaba koje su njome utvrđene.

(14)  Zaštita koju ova Direktiva pruža trebala bi se odnositi na fizičke osobe pri obradi osobnih podataka, bez obzira na njihovo državljanstvo ili mjesto boravišta.

(15)  Zaštita pojedinaca trebala bi biti tehnološki neutralna i ne ovisiti o tehnikama koje se koriste; u suprotnom, to bi izazvalo ozbiljan rizik od zaobilaženja propisa. Zaštita pojedinaca trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka automatiziranim sredstvima, ali i na ručnu obradu ako su podaci sadržani u sustavu podataka ili ih se u taj sustav namjerava unijeti. Dokumenti ili skupovi dokumenata kao i njihove naslovne stranice koje nisu strukturirane u skladu s posebnim kriterijima ne bi trebali pripadati području primjene ove Direktive. Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na obradu osobnih podataka u okviru aktivnosti koja nije u području primjene zakonodavstva Unije., osobito ako je riječ o nacionalnoj sigurnosti, ili na podatke koje obrađuju institucije,Uredbu (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(6) i posebne pravne instrumente koji se primjenjuju na agencije, tijela ili uredi i agencije Unije, kao što su Europol ili Eurojust ili urede Unije trebalo bi uskladiti s ovom Direktivom i primijeniti u skladu s njom. [Am. 6]

(16)  Načela zaštite trebala bi se primjenjivati na bilo koju informaciju koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu čiji se identitet može utvrditi. Kako bi se odredilo može li se fizičku osobu identificirati, trebalo bi uzeti u obzir sva sredstva koja nadzornik ili bilo koja druga osoba može opravdano koristiti kako bi identificirala pojedinca o kojemu je riječ ili izdvojila tu osobu. Načela zaštite podataka ne bi trebalo primjenjivati na podatke koji su anonimni na način da se osobu čiji se podaci obrađuju više ne može identificirati. Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na anonimne podatke, odnosno sve podatke koji se izravno ili neizravno te samostalno ili u kombinaciji sa srodnim podacima ne mogu povezati s tom fizičkom osobom. Uzimajući u obzir važnost trenutačnih razvojnih trendova u informacijskom društvu koji se odnose na tehnike prikupljanja, prijenosa, obrade, bilježenja, pohranjivanja ili slanja podataka o lokaciji fizičkih osoba, koji se mogu koristiti u različite svrhe, uključujući nadziranje ili izradu profila, ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na obradu takvih osobnih podataka. [Am. 7]

(16a)  Svaka obrada osobnih podataka mora biti zakonita, poštena i transparentna u odnosu na dotične pojedince. Posebne svrhe obrade podataka osobito bi trebale biti izričite i legitimne te utvrđene u trenutku prikupljanja osobnih podataka. Osobni podaci trebali bi biti prikladni, relevantni i ograničeni na nužno potrebne za svrhe radi kojih se obrađuju. To posebno zahtijeva ograničavanje prikupljenih podataka i razdoblja njihova pohranjivanja na najmanju moguću mjeru. Osobni podaci trebali bi se obrađivati samo ako se svrha obrade ne može postići drugim sredstvima. Trebalo bi poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi se osiguralo da se osobni podaci koji nisu točni isprave ili izbrišu. Kako bi se osiguralo da se podaci ne pohranjuju duže nego što je potrebno, nadzornik bi trebao odrediti rokove za njihovo brisanje ili redovitu reviziju. [Am. 8]

(17)  Osobni podaci koji se odnose na zdravlje trebali bi posebno sadržavati sve podatke koji se tiču zdravstvenog statusa osobe čiji se podaci obrađuju, informacije o prijavi pojedinca za pružanje zdravstvenih usluga, informacije o plaćanjima ili o tome ostvaruje li pojedinac pravo na zdravstvenu zaštitu, broj, simbol ili posebnu oznaku dodijeljenu pojedincu radi njegova jedinstvenog identificiranja u zdravstvene svrhe, svaku informaciju koja je tijekom pružanja zdravstvenih usluga pojedincu o njemu prikupljena, informacije dobivene testiranjem ili obavljanjem pretrage dijela tijela ili tjelesnog sadržaja, uključujući i biološke uzorke, utvrđivanje identiteta osobe kao pružatelja zdravstvene zaštite pojedincu ili svaku informaciju o primjerice bolesti, invalidnosti, riziku od razvoja bolesti, anamnezi, kliničkom liječenju ili trenutačnom fiziološkom ili biomedicinskom stanju osobe čiji se podaci obrađuju neovisno o njegovom izvoru, npr. liječniku ili drugom zdravstvenom djelatniku, bolnici, medicinskom uređaju ili dijagnostičkoj pretrazi „in vitro”.

(18)  Svaka obrada osobnih podataka mora biti poštena i zakonita prema pojedincima o kojima je riječ. Posebne namjene za koje se podaci obrađuju osobito bi trebale biti eksplicitne. [Am. 9]

(19)  Radi sprečavanja, istrage i progona kaznenih djela nužno je da nadležna tijela zadrže i obrađuju osobne podatke prikupljene u kontekstu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona posebnih kaznenih djela izvan tog konteksta kako bi razvila razumijevanje o kaznenim fenomenima i trendovima, prikupila podatke o mrežama organiziranog kriminala i uspostavila veze između različitih otkrivenih kaznenih djela. [Am. 10]

(20)  Osobne podatke ne bi trebalo obrađivati u svrhe koje nisu u skladu sa svrhom u koju su prikupljeni. Osobni podaci trebali bi biti odgovarajući, relevantni i ne preopsežni u odnosu na svrhe u koje ih se obrađuje. Trebalo bi poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi se osiguralo da se osobni podaci koji nisu točni isprave ili izbrišu. [Am. 11]

(20a)  Činjenica da se obje svrhe odnose na sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija ne znači nužno da su one usklađene. Međutim postoje slučajevi u kojima bi daljnja obrada u neusklađene svrhe trebala biti moguća ako je to potrebno da bi se ispunila pravna obveza kojoj nadzornik podliježe kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe, ili spriječile izravne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti. Zbog toga bi države članice trebale moći donositi nacionalne zakone kojima se omogućuju takva odstupanja u nužnoj mjeri. Takvi nacionalni zakoni trebali bi sadržavati odgovarajuće zaštitne mehanizme. [Am. 12]

(21)  Trebalo bi primijeniti načelo točnosti podataka uzimajući u obzir prirodu i svrhu predmetne obrade. Izjave koje sadržavaju osobne podatke temelje se, osobito u sudskim postupcima, na subjektivnoj percepciji pojedinaca i u nekim se slučajevima ne mogu uvijek provjeriti. Stoga se zahtjev za točnošću ne bi trebao odnositi na točnost izjave, već samo na činjenicu da je određena izjava dana.

(22)  Kod tumačenja i primjene općenitih načela obrade osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenopravnih sankcija trebalo bi uzeti u obzir posebne značajke toga područja, uključujući posebne ciljeve kojima se teži. [Am. 13]

(23)  Za obradu osobnih podataka na područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje svojstveno je da se obrađuju osobni podaci koji se odnose na različite kategorije osoba čiji se podaci obrađuju. Stoga bi što je više moguće trebalo praviti jasnu razliku između osobnih podataka različitih kategorija osoba čiji se podaci obrađuju, primjerice osumnjičenika, osoba osuđenih za kazneno djelo, žrtava i trećih strana, kao što su svjedoci, osobe koje posjeduju važne informacije ili kontakte te pomagači osumnjičenika i osuđenih počinitelja kaznenih djela. Države članice trebale bi utvrditi posebna pravila o posljedicama te kategorizacije uzimajući u obzir različite svrhe u koje se podaci prikupljaju te osiguravajući posebne zaštitne mehanizme za osobe koje nisu osumnjičene za počinjenje kaznenog djela ili koje za njega nisu osuđene. [Am. 14]

(24)  Trebalo bi što je više moguće praviti razliku među osobnim podacima prema stupnju njihove točnosti i pouzdanosti. Trebalo bi praviti razliku između činjenica i osobnih procjena kako bi se osigurale zaštita pojedinaca te kvaliteta i pouzdanost informacija koje obrađuju nadležna tijela.

(25)  Kako bi bila zakonita, obrada osobnih podataka trebala bi biti neophodna dopuštena samo onda kad je nužna za ispunjavanje pravne obveze kojoj nadzornik podliježe, izvršavanje zadataka nekog zadatka u interesu javnosti od strane nadležnog tijela na temelju prava Unije ili za zaštitu vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe, ili za sprečavanje izravne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti.države članice, koje bi trebalo sadržavati izričite i detaljne odredbe najmanje o ciljevima, osobnim podacima i posebnim svrhama i sredstvima te kojim bi trebalo odrediti ili omogućiti određivanje nadzornika, postupaka koje treba provoditi, upotrebe i ograničenja primjene diskrecijskog prava dodijeljenog nadležnim tijelima u pogledu postupaka obrade. [Am. 15]

(25a)  Osobne podatke ne bi trebalo obrađivati u svrhe koje nisu u skladu sa svrhom u koju su prikupljeni. Daljnja obrada od strane nadležnih tijela u svrhu koja je dio područja primjene ove Direktive, a koja nije u skladu s prvotnom svrhom trebala bi biti dopuštena samo u posebnim slučajevima kad je takva obrada nužna za ispunjavanje pravne obveze kojoj nadzornik podliježe na temelju prava Unije ili prava države članice ili za zaštitu vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe, ili za sprečavanje izravne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti. Činjenica da se podaci obrađuju u svrhu provedbe zakona ne znači nužno da je ta svrha u skladu s prvotnom. Koncept usklađene primjene treba tumačiti ograničeno. [Am. 16]

(25b)  Osobne podatke koji su obrađivani uz kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom ne bi više trebalo obrađivati. [Am. 17]

(26)  Osobni podaci koji su po svojoj prirodi osobito osjetljivi i ranjivi u pogledu temeljnih prava ili privatnosti, uključujući genetičke podatke, zaslužuju posebnu zaštitu. Takve podatke ne bi trebalo obrađivati osim ako njihova obrada nije posebno odobrena pravom nužna za izvršavanje nekog zadatka u javnom interesu, na temelju prava Unije ili prava države članice kojim se predviđaju odgovarajuće mjere zaštite temeljnih prava i legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju; ili je obrada neophodna za zaštitu vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe; ili se obrada odnosi na podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju. Osjetljive osobne podatke trebalo bi obrađivati samo ako se njima dopunjuju drugi osobni podaci koji su već obrađeni za potrebe provedbe zakona. Svako odstupanje od zabrane obrade osjetljivih podataka trebalo bi tumačiti ograničeno i ono ne bi trebalo dovesti do česte, opsežne i strukturne obrade osjetljivih osobnih podataka. [Am. 18]

(26a)  Obrada genetskih podataka trebala bi biti dopuštena samo ako postoji genetska veza koja se pojavi tijekom kaznene istrage ili sudskog postupka. Genetske podatke trebalo bi pohranjivati samo u razdoblju nužnom za potrebe takvih istraga i postupaka, dok države članice mogu utvrditi dulje trajanje pohranjivanja pod uvjetima utvrđenima ovom Direktivom. [Am. 19]

(27)  Svaka fizička osoba trebala bi imati pravo ne podlijegati mjeri koja se temelji jedino na automatiziranoj obradi ako na djelomičnom ili potpunom profiliranju automatiziranom obradom. Takvu obradu kojom se stvara štetan pravni učinak na tu osobu ili koja na na nju znatno utječe trebalo bi zabraniti osim ako je zakonski odobrena pravom i podliježe odgovarajućim mjerama zaštite temeljnih prava i legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju, uključujući pravo na važne informacije o logici korištenoj tijekom profiliranja. Takva obrada ni pod kojim uvjetima ne bi trebala sadržavati posebne kategorije podataka, stvarati ih ili na temelju njih diskriminirati. [Am. 20]

(28)  Kako bi osoba čiji se podaci obrađuju mogla ostvariti svoja prava, svaka informacija namijenjena njoj trebala bi biti lako dostupna i razumljiva te sročena jasnim i jednostavnim jezikom. Ta bi informacija trebala biti prilagođena potrebama osobe čiji se podaci obrađuju, posebno kad se upućuje djetetu. [Am. 21]

(29)  Trebalo bi osigurati modalitete kojima se osobi čiji se podaci obrađuju olakšava ostvarivanje njezinih prava u okviru ove Direktive, uključujući mehanizme za besplatan zahtjev, osobito za pristup podacima, njihovo ispravljanje i brisanje. Nadzornik bi trebao imati obvezu odgovoriti na zahtjeve osobe čiji se podaci obrađuju bez neopravdane odgode i u roku od jednoga mjeseca od primitka zahtjeva. Ako se osobni podaci obrađuju automatizirano, nadzornik bi trebao osigurati sredstva za podnošenje zahtjeva elektroničkim putem. [Am. 22]

(30)  Načelo poštene i transparentne obrade podataka zahtijeva da bi su osobe čiji se podaci obrađuju trebale biti posebno osobito obaviještene o postupku obrade i njezinim svrhama, duljini njezinoj svrsi, pravnoj osnovi, trajanju pohrane podataka, mogućnosti postojanju prava pristupa, ispravljanja ispravka ili brisanja podataka te o pravu na podnošenje žalbe. Osim toga, osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi biti obaviještena ako se obavlja profiliranje te o njegovim planiranim učincima. Kada se podaci prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, osobu bi također trebalo obavijestiti o tome je li obvezna pružiti te podatke te o posljedicama njihova nepružanja. [Am. 23]

(31)  Osobi čiji se podaci obrađuju trebalo bi pružiti informacije vezane uz obradu osobnih podataka koji se odnose na osobu čiji se podaci obrađuju u vrijeme prikupljanja podataka ili, kada se podaci ne prikupljaju od osobe, u vrijeme bilježenja ili u razumnome roku nakon njihova prikupljanja uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se podaci obrađuju.

(32)  Svaka bi osoba trebala imati pravo na pristup podacima koji se o njoj prikupljaju i ostvarivanje toga prava na jednostavan način kako bi znala da je obrada zakonita i to mogla potvrditi. Svaka osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi stoga imati pravo znati i primiti obavijest biti obaviještena posebno o tome u koje se svrhe podaci obrađuju, koja je pravna osnova, na koje razdoblje podaci se obrađuju te tko su primatelji podataka, također uključujući primatelje u trećim zemljama, koje se razumljive informacije o logici korištenoj u svakoj automatskoj obradi podataka i po potrebi predviđeni učinci takve obrade te bi trebala imati pravo uložiti žalbu nadzornom tijelu i znati njegove kontaktne podatke. Osobe čiji se podaci obrađuju trebale bi imati mogućnost dobiti primiti kopiju svojih osobnih podataka koji se obrađuju. [Am. 24]

(33)  Državama članicama trebalo bi omogućiti donošenje zakonodavnih mjera za odgađanje ili ograničavanje ili ispuštanje informacija o osobama čiji se podaci obrađuju ili pristupa njihovim osobnim podacima u takvoj mjeri da i sve dok takvo djelomično ili potpuno ograničavanje čini neophodnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu uz dužno poštovanje temeljnih prava i legitimnih interesa dotične osobe radi sprečavanja ometanja službenih ili sudskih istraga, istraga ili postupaka, izbjegavanja dovođenja u pitanje sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela ili radi izvršavanja kaznenopravnih sankcija, zaštite javne ili nacionalne sigurnosti ili zaštite osobe čiji se podaci obrađujuzaštite prava i sloboda ostalih. Nadzornik bi konkretnim i pojedinačnim ispitivanjem svakog slučaja trebao procijeniti treba li primijeniti djelomično ili potpuno ograničavanje prava pristupa. [Am. 25]

(34)  Svako odbijanje ili ograničavanje pristupa, uključujući činjenične ili zakonske razloge na kojima se ta odluka temelji, pismenim bi se putem trebalo priopćiti osobi čiji se podaci obrađuju.

(34a)  Svako ograničavanje prava osobe čiji se podaci obrađuju mora biti u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, pojašnjenima sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, a njime se posebno mora poštovati bit prava i sloboda. [Am. 26]

(35)  Ako su države članice usvojile zakonodavne mjere kojima potpuno ili djelomično ograničavaju pravo na pristup, osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi imati pravo zatražiti od nadležnog nacionalnog nadzornog tijela da provjeri zakonitost obrade. Osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi biti obaviještena o tome pravu. Kada nadzorno tijelo ostvaruje pristup u ime osobe čiji se podaci obrađuju, trebalo bi obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju barem o tome da je poduzelo sve neophodne provjere te joj priopćiti ishod glede zakonitosti predmetne obrade. Nadzorno bi tijelo također trebalo obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju o njezinu pravu na pravni lijek. [Am. 27]

(36)  Svaka osoba trebala bi imati pravo na ispravak netočnih ili nezakonito obrađenih osobnih podataka o sebi i pravo na njihovo brisanje kada obrada takvih podataka nije u skladu s temeljnim načelima odredbama utvrđenima ovom Direktivom. O ispravku, dopunjavanju ili brisanju trebalo bi obavijestiti primatelje kojima su ti podaci otkriveni te treće strane od kojih potječu netočni podaci. Nadzornici te podatke također ne bi trebali prenositi dalje. Kada se osobne podatke obrađuje u okviru kaznene istrage i postupaka, ispravljanje, pravo na informiranje, pristup, brisanje i ograničavanje obrade mogu se provoditi primjenjivati u skladu s nacionalnim pravilima o sudskom postupanju o sudskim postupcima. [Am. 28]

(37)  Trebalo bi utvrditi sveobuhvatnu odgovornost nadzornika za svaku obradu osobnih podataka koju provodi nadzornik ili za obradu koja se provodi u njegovo ime. Nadzornik bi posebno trebao osigurati i biti obvezan moći dokazati usklađenost svakog postupka obrade s pravilima usvojenima u skladu s ovom Direktivom. [Am. 29]

(38)  Zaštita prava i sloboda osoba čiji se podaci obrađuju pri obradi osobnih podataka zahtijeva poduzimanje odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera kako bi se osiguralo ispunjavanje zahtjeva ove Direktive. Kako bi se osigurala usklađenost s odredbama usvojenima u skladu s ovom Direktivom, nadzornik bi trebao usvojiti politike i provoditi odgovarajuće mjere koje posebno ispunjavaju načela zaštite podataka pomoću tehnike i integrirane zaštite.

(39)  Zaštita prava i sloboda osoba čiji se podaci obrađuju kao i odgovornost nadzornika i obrađivača zahtijevaju jasnu raspodjelu odgovornosti u okviru ove Direktiveskladu s ovom Direktivom, uključujući i slučaj kada nadzornik utvrđuje svrhe, uvjete i sredstva obrade zajedno s ostalim nadzornicima ili kada se postupak obrade provodi u ime nadzornika. Osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi imati pravo ostvariti svoja prava iz ove Direktive u odnosu na svakog zajedničkog nadzornika i protiv njega. [Am. 30]

(40)  Aktivnosti obrade trebao bi dokumentirati nadzornik ili obrađivač kako bi se nadzirala usklađenost postupka s ovom Direktivom. Svaki nadzornik i obrađivač trebali bi biti obvezni surađivati s nadzornim tijelom i na zahtjev dostaviti ovu dokumentaciju kako bi mogla poslužiti za nadzor postupaka obrade.

(40a)  Svaki postupak obrade osobnih podataka trebalo bi evidentirati kako bi se omogućili provjera zakonitosti obrade i samonadzor te osigurala odgovarajuća cjelovitost i sigurnost podataka. Tu bi evidenciju na zahtjev trebalo staviti na raspolaganje nadzornom tijelu radi praćenja usklađenosti s pravilima utvrđenima ovom Direktivom. [Am. 31]

(40b)  Nadzornik ili obrađivač trebao bi izvršiti procjenu učinka zaštite podataka ako je vjerojatno da postupci obrade zbog svoje prirode, opsega ili svrhe predstavljaju poseban rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, a ta bi procjena posebno trebala uključivati predviđene mjere, jamstva i mehanizme za osiguravanje zaštite osobnih podataka i dokazivanje usklađenosti s ovom Direktivom. Procjene učinka trebale bi se odnositi na relevantne sustave i procese obrade osobnih podataka, ali ne na pojedinačne slučajeve. [Am. 32]

(41)  Kako bi se preventivnim mjerama osigurala učinkovita zaštita prava i sloboda osoba čiji se podaci obrađuju, u određenim bi se slučajevima nadzornik ili obrađivač trebao prije postupka obrade konzultirati s nadzornim tijelom. Osim toga, kad procjena učinka zaštite podataka pokazuje da postupci obrade mogu predstavljati visok stupanj određenih rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, nadzorno tijelo trebalo bi prije početka postupka moći spriječiti riskantnu obradu koja nije u skladu s ovom Direktivom te dati prijedloge za rješavanje takve situacije. Takvo savjetovanje može se provesti tijekom pripreme zakonodavne mjere nacionalnog parlamenta ili mjere koja se temelji na takvoj zakonodavnoj mjeri i kojom se utvrđuje priroda obrade te predviđaju odgovarajuće mjere zaštite. [Am. 33]

(41a)  Kako bi se očuvala sigurnost i spriječila obrada kojom se krši ova Direktiva, nadzornik ili obrađivač trebali bi procijeniti rizike povezane s obradom i provesti mjere za njihovo ublažavanje. Tim bi se mjerama trebala osigurati odgovarajuća razina sigurnosti, uzimajući u obzir razvoj tehnologije i troškove njihove provedbe u odnosu na rizike i vrstu osobnih podataka koji se trebaju zaštititi. Pri utvrđivanju tehničkih standarda i organizacijskih mjera za osiguravanje sigurnosti obrade trebalo bi promicati tehnološku neutralnost. [Am. 34]

(42)  Povreda osobnih podataka može, ako se ne rješava pravovremeno i na odgovarajući način, rezultirati štetom te također povredom ugleda dotičnog pojedinca. dotičnom pojedincu prouzročiti znatan gospodarski gubitak i društvenu štetu, uključujući i zlouporabu identiteta. Stoga, čim nadzornik uoči da je takva povreda nastala, trebao bi je prijaviti nadležnom nacionalnom tijelu. Pojedince čije osobne podatke ili privatnost takva povreda može ugroziti trebalo bi bez nepotrebnog odgađanja obavijestiti kako bi im se omogućilo poduzimanje neophodnih mjera opreza. Povredu bi trebalo smatrati štetnom za osobne podatke ili privatnost pojedinca u slučajevima kada primjerice može rezultirati krađom identiteta ili prijevarom, fizičkom povredom, velikim poniženjem ili povredom ugleda u vezi s obradom osobnih podataka. Obavijest bi trebala sadržavati informacije o mjerama koje poduzima pružatelj radi rješavanja pitanja povrede te preporuke za dotičnog pretplatnika ili pojedinca. Osobu čiji se podaci obrađuju trebalo bi obavijestiti što je prije moguće, u tijesnoj suradnji s nadzornim tijelom i pridržavajući se smjernica koje je ono izdalo. [Am. 35]

(43)  Pri uspostavljanju detaljnih pravila o formatu i postupcima primjenjivima na prijave povreda osobnih podataka, dužnu pozornost trebalo bi pridati okolnostima povrede te također tome jesu li osobni podaci bili zaštićeni odgovarajućim mjerama tehničke zaštite kojima se učinkovito ograničava vjerojatnost zlouporabe. Povrh toga, takva pravila i postupci trebali bi uzeti u obzir legitimne interese nadležnih tijela u slučajevima kada rano otkrivanje može nepotrebno ometati istragu o okolnostima povrede.

(44)  Nadzornik ili obrađivač trebao bi odrediti osobu koja će pomagati nadzorniku ili obrađivaču pri nadziranju i dokazivanju usklađenosti s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom. Ako nekoliko nadležnih tijela djeluje pod nadzorom središnjeg tijela, službenika za zaštitu podataka može zajednički trebalo bi imenovati barem to središnje tijelo. nekoliko subjekata nadležnog tijela. Službenici za zaštitu podataka moraju biti u stanju položaju obavljati svoje dužnosti i zadatke neovisno i učinkovito, posebno uspostavom pravila kojima se izbjegava sukob interesa u odnosu na druge zadatke koje obavlja službenik za zaštitu podataka. [Am. 36]

(45)  Države članice trebale bi osigurati da se prijenos podataka u treće zemlje neku treću zemlju provodi samo ako je taj konkretni prijenos neophodan za sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija te da ako je nadzornik u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji javno tijelo koje je nadležno u smislu ove Direktive. Prijenos podataka može se provoditi u slučajevima kada je Komisija utvrdila da dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija jamči odgovarajuću razinu zaštite ili nakon što su pružene odgovarajuće mjere zaštite ili ako su pravno obvezujućim instrumentom osigurane odgovarajuće mjere zaštite. Podatke prenesene nadležnim javnim tijelima u trećim zemljama ne bi trebalo dalje obrađivati u svrhu drugačiju od one u koju su preneseni. [Am. 37]

(45a)  Daljnji prijenos od nadležnih tijela u trećim zemljama ili međunarodnih organizacija kojima su osobni podaci preneseni trebao bi biti dopušten samo ako je nužan za istu određenu svrhu kao i prvotni prijenos te ako je drugi primatelj također nadležno javno tijelo. Daljnji prijenos ne bi trebao biti dopušten za potrebe opće provedbe zakona. Nadležno tijelo koje je obavilo izvorni prijenos trebalo bi pristati na daljnji prijenos. [Am. 38]

(46)  Komisija može odlučiti s učinkom na cijelu Uniju da određene treće zemlje ili teritorij ili područje na kojemu se provodi obrada u trećoj zemlji, ili međunarodna organizacija pruži odgovarajuću razinu zaštite podataka a time i pravnu sigurnost te ujednačenost u cijeloj Uniji kad je riječ o trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama za koje se smatra da pružaju takvu razinu zaštite. U takvim se slučajevima prijenosi osobnih podataka u ove zemlje mogu provesti bez prethodnog ishođenja bilo kakvog dodatnog odobrenja.

(47)  U skladu s temeljnim vrijednostima na kojima počiva Unija, posebno zaštitom ljudskih prava, Komisija bi trebala uzimati u obzir na kakav se način se u toj trećoj zemlji poštuju vladavina prava, pristup pravosuđu te međunarodne norme i standardi o ljudskim pravima.

(48)  Komisija bi isto tako trebala moći prepoznati kada treća zemlja ili teritorij ili područje na kojem se provodi obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija ne pruža odgovarajuću razinu zaštite podataka. Prijenos osobnih podataka u tu treću zemlju tada bi trebalo zabraniti osim kada se temelji na međunarodnom sporazumu, odgovarajućim mjerama zaštite ili odstupanju. Trebalo bi predvidjeti postupke savjetovanja između Komisije i takvih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. No takva odluka Komisije ne dovodi u pitanje mogućnost obavljanja prijenosa pravno obvezujućim instrumentima na temelju odgovarajućih mjera zaštite ili na temelju odstupanja utvrđenoga ovom Direktivom. [Am. 39]

(49)  Prijenose koji se ne temelje na takvoj odluci o primjerenosti trebalo bi odobriti samo u slučajevima kada su pravno obvezujućim instrumentom osigurane odgovarajuće mjere zaštite koje jamče zaštitu osobnih podataka ili u slučajevima kada je nadzornik ili obrađivač procijenio sve okolnosti vezane uz postupak prijenosa podataka ili postupke prijenosa skupa podataka i na temelju ove procjene smatra da postoje odgovarajuće mjere zaštite u vezi sa zaštitom kojima se jamči zaštita osobnih podataka. U slučajevima kada ne postoje razlozi za odobravanje prijenosa, trebalo bi prema potrebi omogućiti odstupanja kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe, ili kako bi se zaštitili legitimni interesi osobe čiji se podaci obrađuju kada je pravom države članice koja obavlja prijenos osobnih podataka tako predviđeno, ili kada je to neophodno za sprečavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje, ili u pojedinim slučajevima u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, ili u pojedinim slučajevima radi uspostavljanja, izvršavanja ili obrane pravnih zahtjeva. [Am. 40]

(49a)  U slučajevima kada ne postoje razlozi za odobravanje prijenosa, trebalo bi prema potrebi omogućiti odstupanja kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe, ili kako bi se zaštitili legitimni interesi osobe čiji se podaci obrađuju kada je pravom države članice koja obavlja prijenos osobnih podataka tako predviđeno, ili kada je to neophodno za sprečavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje, ili u pojedinim slučajevima u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, ili u pojedinim slučajevima radi uspostavljanja, izvršavanja ili obrane pravnih zahtjeva. Ta bi se odstupanja trebala tumačiti ograničeno i ne bi trebala omogućiti česte, opsežne i strukturne prijenose osobnih podataka ni masovne prijenose podataka koji bi trebali biti ograničeni na podatke koji su nužno potrebni. Osim toga, odluku o prijenosu trebala bi donijeti propisno ovlaštena osoba i taj se prijenos mora dokumentirati te bi na zahtjev trebao biti stavljen na raspolaganje nadzornom tijelu radi praćenja zakonitosti prijenosa. [Am. 41

]

(50)  Prekogranično kretanje osobnih podataka može dodatno ugroziti sposobnost pojedinaca da ostvaruju prava na zaštitu podataka kako bi se zaštitili od nezakonitog korištenja ili otkrivanja tih podataka. Nadzorne vlasti istodobno mogu ustanoviti da nisu u mogućnosti obrađivati žalbe ili provoditi istrage vezane uz aktivnosti izvan svojih granica. Nedovoljne ovlasti za sprečavanje i preinaku i neusklađeni pravni režimi mogu također otežati njihova nastojanja ostvarivanja suradnje u prekograničnom kontekstu. Stoga postoji potreba za promicanjem bliskije suradnje među nadzornim tijelima za zaštitu podataka, što bi im pomoglo u razmjeni informacija s nadzornim tijelima za zaštitu podataka u inozemstvu.

(51)  Uspostava nadzornih tijela u državama članicama koja potpuno samostalno provode svoje funkcije ključna je sastavnica zaštite pojedinaca pri obradi njihovih osobnih podataka. Nadzorna bi tijela trebala nadzirati primjenu odredaba u skladu s ovom Direktivom i pridonositi njezinoj dosljednoj primjeni u cijeloj Uniji kako bi zaštitila fizičke osobe pri obradi njihovih osobnih podataka. U tu bi svrhu nadzorna tijela trebala surađivati jedna s drugimai s Komisijom. [Am. 42]

(52)  Nadzornome tijelu koje je u okviru Uredbe (EU).../2012 već uspostavljeno u državama članicama, države članice mogu povjeriti nadležnost za zadatke koje trebaju provoditi nacionalna nadzorna tijela koja treba uspostaviti u skladu s ovom Direktivom.

(53)  Državama članicama trebalo bi odobriti uspostavljanje više od jednoga nadzornoga tijela, što bi odražavalo njihovu ustavnu, organizacijsku i administrativnu strukturu. Svakom nadzornom tijelu trebalo bi omogućiti odgovarajuće financijske i ljudske resurse, prostor i infrastrukturu, uključujući tehničke mogućnosti, iskustvo i vještine, koji su neophodni za učinkovito obavljanje njihovih zadataka, uključujući i zadatke vezane uz međusobnu pomoć i suradnju s ostalim nadzornim tijelima u cijeloj Uniji. [Am. 43]

(54)  Opći uvjeti za članove nadzornoga tijela trebali bi biti utvrđeni pravom u svakoj državi članici i njima bi posebno trebalo predvidjeti da te članove imenuje ili parlament ili, na temelju savjetovanja s parlamentom, vlada dotične države članice te bi trebali obuhvaćati pravila o osobnim kvalifikacijama članova i njihovu položaju. [Am. 44]

(55)  Premda se ova Direktiva također primjenjuje na aktivnosti nacionalnih sudova, nadležnost nadzornih tijela ne bi trebala pokrivati obradu osobnih podataka kada sudovi djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti kako bi se zaštitila neovisnost sudaca u provođenju njihovih pravosudnih zadataka. No ovo izuzeće trebalo bi ograničiti na izvorne pravosudne aktivnosti u sudskim postupcima i ne primjenjivati ga na ostale aktivnosti u koje bi se suci u skladu s nacionalnim pravom mogli uključiti.

(56)  Kako bi osigurala usklađeno praćenje i provedbu ove Direktive u cijeloj Uniji, nadzorna bi tijela trebala imati iste dužnosti i učinkovite ovlasti u svakoj državi članici, uključujući učinkovite istražne ovlasti, ovlast za pristup svim osobnim podacima i svim informacijama potrebnima za obavljanje svake nadzorne funkcije, ovlast za pristup svim prostorijama nadzornika ili obrađivača podataka, uključujući ovlast za obradu podataka, ovlast obavljanja pravno obvezujuće intervencije, donošenja odluka i sankcija, posebno u slučaju žalbi pojedinaca, te ovlasti uključivanja u pravne postupke. [Am. 45]

(57)  Svako nadzorno tijelo trebalo bi razmotriti žalbe koje uloži bilo koja osoba čiji se podaci obrađuju i istražiti slučaj. Istragu pokrenutu na temelju žalbe, koja podliježe sudskom preispitivanju, trebalo bi provesti u mjeri koja je za određeni slučaj primjerena. Nadzorno tijelo trebalo bi obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju o tijeku i ishodu žalbe u razumnome roku. Ako slučaj zahtijeva daljnju istragu ili usklađivanje s drugim nadzornim tijelom, osobi čiji se podaci obrađuju trebalo bi pružiti informacije o trenutačnom stanju.

(58)  Nadzorna tijela trebala bi si međusobno pomagati u obavljanju svojih dužnosti i pružati si međusobnu pomoć kako bi zajamčila usklađenu primjenu i provedbu odredaba usvojenih u skladu s ovom Direktivom. Svako nadzorno tijelo trebalo bi biti spremno sudjelovati u zajedničkim operacijama. Nadzorno tijelo kojemu je upućen zahtjev trebalo bi biti dužno odgovoriti na njega u utvrđenom roku. [Am. 46]

(59)  Europski odbor za zaštitu podataka uspostavljen Uredbom (EU).../20122014 trebao bi pridonositi usklađenoj primjeni ove Direktive u cijeloj Uniji, a usto i savjetovati Komusiju i institucije Unije, promicati suradnju među nadzornim tijelima u cijeloj Uniji te davati mišljenje Komisiji prilikom pripreme delegiranih i provedbenih akata koji se temelje na ovoj Direktivi. [Am. 47]

(60)  Svaka osoba čiji se podaci obrađuju trebala bi imati pravo uložiti žalbu nadzornome tijelu u bilo kojoj državi članici te pravo na pravni lijek ako smatra da su joj prava prema ovoj Direktivi povrijeđena ili u slučaju kada nadzorno tijelo ne reagira na žalbu ili ne djeluje kada je takvo djelovanje neophodno za zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju.

(61)  Svako tijelo, organizacija ili udruga kojoj je cilj zaštiti prava i interese osoba čiji se podaci obrađuju s obzirom na zaštitu njihovih podataka te je osnovana Sva tijela, organizacije ili udruge koji djeluju u javnom interesu te su osnovani u skladu s pravom države članice trebali bi imati pravo uložiti žalbu ili ostvariti pravo na pravni lijek u ime osoba čiji se podaci obrađuju ako su ih te osobe propisno ovlastile, ili bi trebali imati pravo, neovisno o žalbi osobe čiji se podaci obrađuju, uložiti vlastitu žalbu ako smatraju da je došlo do povrede osobnih podataka. [Am. 48]

(62)  Svaka fizička ili pravna osoba trebala bi imati pravo na pravni lijek protiv odluka nadzornoga tijela koje se na nju odnose. Postupke protiv nadzornoga tijela trebalo bi pokretati pred sudovima država članica u kojima je to nadzorno tijelo uspostavljeno.

(63)  Države članice trebale bi osigurati da sudski postupci, kako bi bili učinkoviti, omoguće brzo donošenje mjera za otklanjanje ili sprečavanje povrede ove Direktive.

(64)  Svaku štetu, uključujući nenovčanu štetu, koju osoba može pretrpjeti kao rezultat nezakonite obrade trebao bi nadoknaditi nadzornik ili obrađivač, kojega se može izuzeti od odgovornosti ako dokaže da nije odgovoran za štetu, a posebno ako utvrdi pogrešku osobe čiji se podaci obrađuju ili u slučaju više sile. [Am. 49]

(65)  Sankcije bi trebalo nametnuti svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi, neovisno o tome podliježe li privatnom ili javnom pravu, koja se ne pridržava ove Direktive. Države članice trebale bi zajamčiti učinkovite, proporcionalne i destimulirajuće sankcije i moraju poduzeti sve mjere za njihovu provedbu.

(65a)  Prijenos osobnih podataka drugim tijelima ili privatnim stranama u Uniji je zabranjen osim ako je u skladu sa zakonom, ako primatelj ima poslovni nastan u nekoj državi članici, ako ga ni jedan legitimni posebni interes osobe čiji se podaci obrađuju ne sprečava te ako je u određenom slučaju taj prijenos nužno potreban nadzorniku koji prenosi podatke radi obavljanja zadatka koji mu je zakonom dodijeljen ili sprečavanja neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili sprečavanja ozbiljne povrede prava pojedinaca. Nadzornik bi trebao obavijestiti primatelja o svrsi obrade, a nadzorno tijelo o prijenosu. Primatelj bi također trebao biti obaviješten o ograničenjima pri obradi te osigurati da se ona poštuju. [Am. 50]

(66)  Kako bi se ostvarili ciljevi iz ove Direktive, odnosno zaštitila temeljna ljudska prava i slobode fizičkih osoba, posebno njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka, te kako bi se osigurala slobodna razmjena osobnih podataka među nadležnim tijelima unutar Unije, trebalo bi na Komisiju prenijeti ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Delegirane akte ponajprije bi trebalo donositi na temelju obavijesti nadzornome tijelu o povredi osobnih podataka. trebalo bi donijeti osobito kako bi se dodatno definirali kriteriji i uvjeti postupaka obrade za koje je potrebna procjena učinka zaštite podataka, kriteriji i uvjeti povrede podataka te oni koji se odnose na odgovarajuću razinu zaštite koju osigurava treća zemlja ili teritorij ili sektor na kojemu se vrši obrada u toj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija. Posebno je Osobito važno da Komisija tijekom svog pripremnog pripremnoga rada provede odgovarajuća savjetovanja, također uključujući i ona na stručnoj razini, naročito s Europskim odborom za zaštitu podataka. . Kod pripremanja i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobnu, pravovremenu i primjerenu dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 51]

(67)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti provedbe ove Direktive kad je riječ o dokumentaciji od strane nadzornika i obrađivača, u pogledu sigurnosti obrade, osobito vezane uz standarde u pogledu standarda šifriranja, obavještavanju i obavještavanja nadzornog tijela o povredi osobnih podataka nadzornome tijelu i odgovarajućoj razini zaštite osiguranoj od strane treće zemlje ili teritorija ili područja na kojemu se obrada unutar te treće zemlje provodi, ili međunarodne organizacije, , provedbene ovlasti provedbe trebalo bi povjeriti dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebalo bi provoditi trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. kojom se utvrđuju pravila i opća načela vezana uz mehanizme kojima države članice nadziru provedbu izvršnih ovlasti od strane Komisije(7). [Am. 52]

(68)  Postupak ispitivanja trebalo bi primjenjivati za donošenje mjera u pogledu sigurnosti obrade i obavještavanja vezanih uz dokumentaciju nadzornika i obrađivača, sigurnost obrade, obavještavanje nadzornog tijela o povredi osobnih podataka , pod uvjetom da nadzornome tijelu, odgovarajuću razinu zaštite osiguranu od strane treće zemlje ili teritorija ili područja na kojemu se obrada unutar te treće zemlje provodi, ili međunarodne organizacije ako su ti akti općeg opsega imaju opće područje primjene. [Am. 53]

(69)  Komisija bi trebala prihvatiti provedbene akte koji se mogu odmah primijeniti ako za to postoje hitni razlozi, kada u propisno opravdanim slučajevima treća zemlja ili teritorij ili područje na kojemu se u toj trećoj zemlji provodi obrada, ili međunarodna organizacija ne jamči odgovarajuću razinu zaštite. [Am. 54]

(70)  Budući da države članice ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive, a to su zaštita temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba, posebno njihova prava na zaštitu osobnih podataka i osiguranje slobodne razmjene osobnih podataka među nadležnim tijelima unutar Unije, nego se zbog opsega i učinka djelovanja mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kao što je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka kao što je utvrđeno tim člankom, ova Direktiva ne prelazi okvire onog granice onoga što je neophodno kako bi ostvarila taj cilj potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. Države članice mogu osigurati više standarde od onih koji su utvrđeni ovom Direktivom. [Am. 55]

(71)  Okvirnu bi se odluku 2008/977/JHA ovom Direktivom trebalo staviti izvan snage.

(72)  Posebne odredbe u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija u aktima Unije usvojenima prije datuma donošenja ove Direktive, kojima se uređuje obrada osobnih podataka među državama članicama ili pristup imenovanih tijela država članica informacijskim sustavima uspostavljenima u skladu s Ugovorima, trebale bi ostati nepromijenjene. Budući da se člankom 8. Povelje i člankom 16. UFEU-a predviđa da bi temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka trebalo osigurati na dosljedan i homogen način diljem Unije, Komisija bi u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive trebala procijeniti situaciju na području odnosa između ove Direktive i akata donesenih prije datuma njezina donošenja kojima se uređuje obrada osobnih podataka među državama članicama ili pristup imenovanih tijela država članica informacijskim sustavima uspostavljenima u skladu s Ugovorima te bi trebala dati odgovarajuće prijedloge u cilju osiguravanja dosljednih i homogenih pravnih propisa koji se odnose na obradu osobnih podataka u nadležnim tijelima ili pristup imenovanih tijela država članica informacijskim sustavima uspostavljenima u skladu s Ugovorima te obradu osobnih podataka od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije za potrebe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija u okviru područja primjene ove Direktive. kako bi ocijenila potrebu za usklađivanjem tih posebnih odredaba s ovom Direktivom. [Am. 56]

(73)  Kako bi se osigurala sveobuhvatna i usklađena zaštita osobnih podataka u Uniji, međunarodne sporazume koje su Unija ili države članice sklopile prije stupanja na snagu ove Direktive trebalo bi izmijeniti u skladu s ovom Direktivom. [Am. 57]

(74)  Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravila o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece te dječje pornografije, kao što je utvrđeno Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća.(8)

(75)  U skladu s člankom 6.a Protokola br.21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku ne obvezuju pravila utvrđena ovom Direktivom ako Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku ne obvezuju pravila koja uređuju oblike pravosudne suradnje u kaznenim stvarima ili policijske suradnje za koje se traži usklađenost s odredbama utvrđenima na temelju članka 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(76)  U skladu s člancima 2. i 2.a Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, za Dansku ova Direktiva nije obvezujuća niti se ona na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Direktiva predstavlja daljnji razvoj šengenske pravne stečevine, u skladu s glavom V. trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Danska, u skladu s člankom 4. toga Protokola, u roku od šest mjeseci nakon donošenja ove Direktive odlučuje hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo. [Am. 58]

(77)  Kad je u riječ o Islandu i Norveškoj, ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba šengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske Unije te Republike Islanda i Kraljevine Norveške o njihovom pridruživanju provedbi, primjeni i razvoju šengenske pravne stečevine(9).

(78)  Kad je u riječ o Švicarskoj, ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba šengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske Unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju šengenske pravne stečevine(10).

(79)  Kad je riječ o Lihtenštajnu, ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba šengenske pravne stečevine u smislu Protokola koji je sklopljen između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o priključivanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju šengenske pravne stečevine(11).

(80)  Ova Direktiva poštuje temeljna prava i uvažava načela priznata Poveljom, kao što je navedeno u Ugovoru, a riječ je o pravu na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravu na zaštitu osobnih podataka, učinkovit pravni lijek i pravično suđenje. Ograničenja ovih prava u skladu su s člankom 52. stavkom 1. Povelje jer su nužna za ostvarivanje ciljeva od općeg interesa priznatih od strane Unije ili potrebe za zaštitom prava i sloboda drugih.

(81)  U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o obrazloženjima(12) u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prijenos s pomoću jednoga ili više dokumenata, kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(82)  Ova Direktiva ne bi trebala sprečavati države članice da u nacionalne propise o kaznenom postupku uvode ostvarivanje prava osoba čiji se podaci obrađuju na informacije, pristup, ispravljanje, brisanje i ograničavanje svojih osobnih podataka obrađivanih tijekom kaznenih postupaka, kao i moguća ograničenja tih prava,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i ciljevi

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela i izvršavanja kaznenopravnih sankcija te uvjeti slobodnog protoka takvih osobnih podataka. [Am. 59]

2.  U skladu s ovom Direktivom države članice:

(a)  štite temeljna prava i slobode fizičkih osoba, a posebno njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka i privatnosti; te

(b)  osiguravaju da se razmjena osobnih podataka među nadležnim tijelima unutar Unije ne ograniči niti zabrani iz razloga povezanih sa zaštitom pojedinaca pri obradi osobnih podataka.

2a.  Ova Direktiva ne sprečava države članice u tome da osiguraju bolje zaštitne mehanizme od onih koji su utvrđeni ovom Direktivom. [Am. 59]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Direktiva primjenjuje se na obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe navedene u članku 1. stavku 1.

2.  Ova Direktiva primjenjuje se na obradu osobnih podataka koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatski te na neautomatsku obradu osobnih podataka koji čine dio sustava podataka ili će činiti dio sustava podataka.

3.  Ova Direktiva ne primjenjuje se na obradu osobnih podataka:

(a)  u okviru aktivnosti koja je izvan područja primjene zakonodavstva Unije, a posebno u vezi s nacionalnom sigurnošću;

(b)  od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije. [Am. 60]

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive:

(1)  „osoba čiji se podaci obrađuju” znači identificirana fizička osoba ili fizička osoba koju se može izravno ili neizravno identificirati sredstvima koja bi mogao koristiti nadzornik ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba, posebno navođenjem identifikacijskog broja, podataka o lokaciji, mrežnih identifikatora ili jednog ili više čimbenika značajnih za tjelesni, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili društveni identitet te osobe;

(2)  „osobni podaci” znači bilo koji podaci koji se odnose na fizičku osobu koja je identificirana ili ju je moguće identificirati („osoba čiji se podaci obrađuju”); osoba koju je moguće identificirati je osoba koju je moguće izravno ili neizravno identificirati, osobito pozivanjem na identifikator poput imena, identifikacijskog broja, podataka o lokaciji, jedinstvenog identifikatora ili na jedan ili više činitelja specifičnih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, gospodarski, kulturni, društveni ili rodni identitet te osobe;

(2a)  „pseudonimni podaci” znači osobni podaci koji se ne mogu povezati s određenom osobom čiji se podaci obrađuju bez korištenja dodatnih informacija dok god se takve dodatne informacije čuvaju odvojeno i dok su podložne tehničkim i organizacijskim mjerama za osiguravanje nepovezivanja;

(3)  „obrada” znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima ili skupom osobnih podataka, bilo automatskim putem ili ne, kao što je prikupljanje, bilježenje, organiziranje, strukturiranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenje ili stavljanje na raspolaganje na drugi način, poravnavanje ili kombiniranje, zatim ograničavanje, brisanje ili uništavanje;

(3a)  „profiliranje” znači bilo koji oblik automatizirane obrade osobnih podataka radi procjene određenih osobnih karakteristika fizičke osobe ili radi analize ili predviđanja posebice u vezi s radnim učinkom te fizičke osobe, financijskom situacijom, lokacijom, zdravljem, osobnim sklonostima, pouzdanošću ili ponašanjem;

(4)  „ograničavanje obrade” znači obilježavanje pohranjenih osobnih podataka s ciljem ograničavanja njihove obrade u budućnosti;

(5)  „sustav podataka” znači bilo koji strukturirani skup osobnih podataka koji su dostupni prema posebnim mjerilima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi;

(6)  „nadzornik” znači nadležno javno tijelo koje samo ili zajedno s drugima utvrđuje svrhu, uvjete i načine obrade osobnih podataka; ako su svrha, uvjeti i načini obrade utvrđeni zakonodavstvom Unije ili zakonodavstvom države članice, imenovanje nadzornika ili posebna mjerila za njegovo imenovanje mogu se utvrditi zakonodavstvom Unije ili zakonodavstvom države članice;

(7)  „obrađivač” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje obrađuje osobne podatke u ime nadzornika;

(8)  „primatelj” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo kojem se otkrivaju osobni podaci;

(9)  „povreda osobnih podataka” znači slučajno ili nezakonito uništavanje, gubitak, izmjena, neovlašteno otkrivanje kršenje sigurnosti uslijed kojeg dolazi do slučajnog ili nezakonitog uništavanja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja podataka ili dopuštenje pristupa osobnim podacima koji se prenose, pohranjuju ili obrađuju na bilo koji način;

(10)  „genetski podaci” znači svi podaci bilo koje vrste koji se odnose na osobine pojedinca koje se nasljeđuju ili stječu tijekom ranog prenatalnog razvoja;

(11)  „biometrijski podaci” znači bilo koji osobni podaci koji se odnose na tjelesne ili fiziološke osobine pojedinca ili na osobine vezane uz ponašanje, a koje omogućuju jedinstvenu identifikaciju, poput slika lica ili daktiloskopskih podataka;

(12)  „podaci o zdravstvenom stanju” znači bilo koji osobni podatak koji se odnosi na tjelesno ili duševno zdravlje pojedinca ili na pružanje zdravstvenih usluga pojedincu;

(13)  „dijete” znači svaka osoba mlađa od 18 godina;

(14)  „nadležna tijela” znači svako javno tijelo nadležno za sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija;

(15)  „nadzorno tijelo” znači javno tijelo koje je osnovala država članica u skladu s člankom 39. [Am. 61]

POGLAVLJE II.

NAČELA

Članak 4.

Načela obrade osobnih podataka

Države članice osiguravaju da osobni podaci moraju:

(a)  biti obrađeni pošteno i u skladu sa zakonom, pošteno, transparentno i na provjerljiv način u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju;

(b)  biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te da ih se dalje ne obrađuje na način koji bi bio nespojiv s tim svrhama;

(c)  biti primjereni relevantni te ne smiju biti pretjerani, relevantni i ograničeni na nužni minimum u odnosu na svrhu radi koje se obrađuju biti obrađeni samo i dok god se ta svrha ne može ispuniti obradom informacija koje ne uključuju osobne podatke;

(d)  biti točni i, po potrebi, ažurirani; potrebno je poduzeti sve razumne mjere kako bi se osobni podaci koji su netočni bez odgode izbrisali ili ispravili, uzimajući u obzir svrhu radi koje se obrađuju;

(e)  se čuvati u obliku koji omogućuje identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju, ne duže nego što je nužno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju;

(f)  se obrađivati uz odgovornost nadzornika koji mora osigurati osigurava i u stanju je dokazati postupanje u skladu s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom.

(fa)  se obrađivati na način kojim se učinkovito omogućava osobi čiji se podaci obrađuju ostvarivanje njezinih prava opisanih u člancima od 10. do 17.;

(fb)  se obrađivati na način kojim se štite od neovlaštene i nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništavanja ili oštećivanja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera;

(fc)  ih obrađivati samo propisno ovlašteno osoblje nadležnih tijela kojemu su potrebni za obavljanje svojih zadataka. [Am. 62]

Članak 4.a

Pristup podacima prvobitno obrađenima u svrhe drugačije od onih navedenih u članku 1. stavku 1.

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela mogu imati pristup osobnim podacima koji su prvobitno obrađeni u svrhe drugačije od onih navedenih u članku 1. stavku 1. samo ako su zato posebno ovlaštena zakonodavstvom Unije ili države članice koje mora zadovoljiti uvjete utvrđene u članku 7. stavku 1.a te moraju osigurati:

(a)  da je pristup dopušten samo propisno ovlaštenom osoblju nadležnih tijela pri obavljanju njihovih zadataka ako u određenom slučaju postoje opravdani razlozi vjerovati da će obrada osobnih podataka znatno doprinijeti sprečavanju, otkrivanju, istrazi i progonu kaznenih djela ili izvršavanju kaznenopravnih sankcija;

(b)  da zahtjev za pristup mora biti u pisanom obliku i da se mora pozivati na pravnu osnovu za zahtjev;

(c)  da pisani zahtjev mora biti dokumentiran te

(d)  da su primijenjeni zaštitni mehanizmi kako bi se osigurala zaštita temeljnih prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka. Tim zaštitnim mehanizmima ne dovode se u pitanje posebni uvjeti pristupa osobnim podacima, kao što je sudsko ovlaštenje u skladu sa zakonodavstvom države članice, te se tim mehanizmima ti uvjeti dopunjuju.

2.  Osobnim podacima koje posjeduju privatne strane ili druga javna tijela pristupa se samo radi istrage ili progona kaznenih djela u skladu s uvjetima nužnosti i proporcionalnosti koji će se utvrditi zakonodavstvom Unije i koje će u okviru zakonodavstva države članice utvrditi svaka država članica, pri čemu će se u potpunosti poštovati članak 7.a.

Članak 4.b

Rokovi za pohranjivanje i reviziju

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela brišu osobne podatke obrađene u skladu s ovom Direktivom ako više nisu potrebni u svrhu u koju su obrađeni.

2.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave mehanizme kako bi se u skladu s člankom 4. osiguralo određivanje rokova za brisanje osobnih podataka i redovitu reviziju potrebe njihova pohranjivanja, uključujući točno utvrđivanje razdoblja pohranjivanja različitih kategorija osobnih podataka. Uspostavljaju se postupovne mjere kako bi se osiguralo poštovanje tih rokova ili razdoblja redovite revizije. [Am. 64]

Članak 5.

Različite kategorije Razlika između različitih kategorija osoba čiji se podaci obrađuju

1.  Države članice osiguravaju da, koliko je god to moguće, nadzornik napravi jasnu razliku između osobnih podataka nadležna tijela u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. mogu obrađivati osobne podatke sljedećih različitih kategorija osoba čiji se podaci obrađuju, kao što sua nadzornik pravi jasnu razliku između tih kategorija:

(a)  osobe za koje postoje ozbiljni razumni razlozi vjerovati da su počinile ili će počiniti kazneno djelo;

(b)  osobe osuđene za kazneno djelo;

(c)  žrtve kaznenog djela ili osobe za koje određene činjenice daju razlog vjerovati da bi ta mogle biti žrtva kaznenog djela te

(d)  treće strane u kaznenim djelima, kao što su osobe koje se može pozvati da svjedoče u istragama vezanima uz kaznena djela ili naknadnom kaznenom postupku, osoba koja može dati informacije o kaznenim djelima ili kontakt osoba ili suradnik osobe iz stavaka (a) i (b); i

(e)  osobe koje se ne ubrajaju ni u jednu od gore spomenutih kategorija.

2.  Osobni podaci drugih osoba čiji se podaci obrađuju od onih navedenih u stavku 1. mogu se obrađivati samo:

(a)  dok je to nužno za istragu ili progon određenog kaznenog djela radi procjene relevantnosti podataka za jednu od kategorija navedenih u stavku 1. ili

(b)  ako je takva obrada prijeko potrebna u ciljane preventivne svrhe ili u svrhu kaznene analize, ako i sve dok je ta svrha zakonita, propisno definirana i specifična, a obrada strogo ograničena na procjenu relevantnosti podataka za jednu od kategorija navedenih u stavku 1. To podliježe redovitoj reviziji najmanje svakih šest mjeseci. Svaka druga upotreba je zabranjena.

3.  Države članice osiguravaju da se na daljnju obradu osobnih podataka osoba iz stavka 1. točaka (c) i (d) primjenjuju dodatna ograničenja i zaštitni mehanizmi u skladu sa zakonodavstvom države članice. [Am. 65]

Članak 6.

Različite razine točnosti i pouzdanosti osobnih podataka

1.  Države članice osiguravaju da se različite kategorije točnost i pouzdanost osobnih podataka koji se obrađuju što je više moguće razlikuju prema njihovoj razini točnosti i pouzdanosti.

2.  Države članice osiguravaju da se osobni podaci utemeljeni na činjenicama što je više moguće razlikuju od osobnih podataka utemeljenih na osobnim procjenama, u skladu sa stupnjem njihove točnosti i pouzdanosti.

2a.  Države članice osiguravaju da se osobni podaci koji su netočni, nepotpuni ili neažurirani više ne prenose ili ne stavljaju na raspolaganje. U tu svrhu nadležna tijela procjenjuju kvalitetu osobnih podataka prije njihova prenošenja ili stavljanja na raspolaganje. Što je više moguće, pri svim prenošenjima podataka dodaju se dostupne informacije koje državi članici primateljici omogućuju ocjenjivanje stupnja točnosti, potpunosti i pouzdanosti podataka, kao i u kojoj su mjeri ažurirani. Osobni podaci, a posebno oni koje prvobitno posjeduju privatne strane, ne prenose se bez zahtjeva nadležnog tijela.

2b.  Pokaže li se da su preneseni podaci netočni ili da su podaci preneseni nezakonito, primatelj mora biti obaviješten bez odgode. Primatelj ima obvezu bez odgode ispraviti podatke u skladu sa stavkom 1. i člankom 15. ili ih izbrisati u skladu s člankom 16. [Am. 66]

Članak 7.

Zakonitost obrade podataka

1.  Države članice osiguravaju zakonitu obradu osobnih podataka samo ako je obrada nužna i u mjeri u kojoj je to nužnota obrada utemeljena na zakonodavstvu Unije ili države članice u svrhe utvrđene u članku 1. stavku 1. te ako je nužna::

(a)  za izvršavanje zadaće od strane obavljanje zadatka nadležnog tijela na temelju zakona u svrhe navedene u članku 1. stavku 1; ili

(b)  radi poštovanja zakonske obveze kojoj nadzornik podliježe; ili

(c)  radi zaštite vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe; ili

(d)  za sprečavanje izravne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti.

1a.  Zakonodavstvo države članice kojim se uređuje obrada osobnih podataka u okviru područja primjene ove Direktive sadrži izričite i detaljne odredbe kojima se utvrđuje najmanje sljedeće:

(a)  ciljevi obrade;

(b)  osobni podaci koji se obrađuju;

(c)  posebne svrhe i načini obrade;

(d)  imenovanje nadzornika ili posebni kriteriji za imenovanje nadzornika;

(e)  kategorije propisno ovlaštenog osoblja nadležnih tijela za obradu osobnih podataka;

(f)  postupak koji se primjenjuje u obradi podataka;

(g)  moguća upotreba dobivenih osobnih podataka;

(h)  ograničenja razmjera diskrecije dodijeljene nadležnim tijelima u odnosu na aktivnosti obrade. [Am. 67]

Članak 7.a

Daljnja obrada u neusklađene svrhe

1.  Države članice osiguravaju da se osobni podaci mogu dalje obrađivati u drugu svrhu utvrđenu člankom 1. stavkom 1. koja nije u skladu sa svrhama za koje su podaci prvobitno prikupljeni samo ako i u mjeri u kojoj:

(a)  je ta svrha nužna i razmjerna u demokratskom društvu te u skladu sa zakonodavstvom Unije ili države članice potrebna u zakonitu, propisno definiranu i specifičnu svrhu;

(b)  je obrada strogo ograničena na razdoblje koje nije duže od razdoblja potrebnog za određeni postupak obrade podataka;

(c)  je daljnja upotreba u druge svrhe zabranjena.

Prije svake obrade država članica savjetuje se s nadležnim nacionalnimnadzornim tijelom i provodi procjenu učinka zaštite podataka.

2.  Uz uvjete utvrđene u članku 7. stavku 1.a zakonodavstvo države članice kojim se odobrava daljnja obrada iz stavka 1. sadrži izričite i detaljne odredbe kojima se utvrđuje najmanje sljedeće:

(a)  posebne svrhe i načini te konkretne obrade;

(b)  da je pristup dopušten samo propisno ovlaštenom osoblju nadležnih tijela pri obavljanju njihovih zadataka ako u određenom slučaju postoje opravdani razlozi vjerovati da će obrada osobnih podataka znatno doprinijeti sprečavanju, otkrivanju, istrazi i progonu kaznenih djela ili izvršavanju kaznenopravnih sankcija te

(c)  da su uspostavljeni zaštitni mehanizmi kako bi se osigurala zaštita temeljnih prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka.

Države članice mogu zahtijevati da pristup osobnim podacima podliježe dodatnim uvjetima kao što je sudsko odobrenje, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom.

3.  Države članice također mogu dopustiti daljnju obradu osobnih podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe pod uvjetom da uspostave odgovarajuće zaštitne mehanizme, kao što je osiguravanje anonimnosti podataka. [Am. 68]

Članak 8.

Obrada posebnih kategorija osobnih podataka

1.  Države članice dužne su zabraniti zabranjuju obradu osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko porijeklo, politička mišljenja, vjera ili filozofska uvjerenja, spolna orijentacija ili rodni identitet, članstvo i aktivnosti u sindikatu te obradu genetskih obrada biometrijskih podataka ili podataka o zdravstvenom stanju ili spolnom životu.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako:

(a)  je obrada dopuštena zakonom koji predviđa odgovarajuće nužna i razmjerna za obavljanje zadatka nadležnih tijela u svrhe iz članka 1. stavka 1. na temelju zakonodavstva Unije ili zakonodavstva države članice kojim se osiguravaju posebne i primjerene mjere zaštite legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju, uključujući posebno odobrenje sudskog tijela ako je potrebno u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; ili

(b)  je obrada nužna da bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe; ili

(c)  se obrada odnosi na podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju, pod uvjetom da su relevantni i nužni u svrhu kojoj se teži u određenom slučaju. [Am. 69]

Članak 8.a

Obrada genetskih podataka u svrhu kaznene istrage ili sudskog postupka

1.  Države članice osiguravaju da se genetski podaci mogu koristiti samo za utvrđivanje genetske veze u okviru navođenja dokaza, sprečavanja prijetnje javnoj sigurnosti ili sprečavanja počinjenja određenog kaznenog djela. Genetski podaci ne smiju se koristiti za utvrđivanje drugih obilježja koja mogu biti genetski povezana.

2.  Države članice osiguravaju da se genetski podaci ili informacije koji su rezultat njihove analize mogu zadržati samo onoliko koliko je nužno u svrhe u koje se podaci obrađuju i ako je dotični pojedinac osuđen za ozbiljno kazneno djelo usmjereno protiv života, integriteta ili sigurnosti osoba, što podliježe strogim razdobljima pohranjivanja koja se utvrđuju zakonodavstvom države članice.

3.  Države članice osiguravaju da se genetski podaci ili informacije koji su rezultat njihove analize pohranjuju na duže razdoblje samo kad se genetski podaci ne mogu pripisati određenoj osobi, posebno kad su pronađeni na mjestu zločina. [Am. 70]

Članak 9.

Mjere utemeljene na profiliranju i automatiziranoj obradi podataka

1.  Države članice osiguravaju zabranu mjera koje proizvode nepovoljan pravni učinak na osobu čiji se podaci obrađuju ili znatno utječu na nju te se djelomično ili potpuno temelje isključivo na automatiziranoj obradi osobnih podataka radi procjene određenih osobnih aspekata osobe čiji se podaci obrađuju osim ako nisu dopuštene zakonom kojim se istovremeno predviđaju mjere zaštite legitimnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju.

2.  Automatizirana obrada osobnih podataka radi procjene određenih osobnih aspekata osobe čiji se podaci obrađuju ne smije se temeljiti samo temelji se na posebnim kategorijama osobnih podataka iz članka 8.

2a.  Automatizirana obrada osobnih podataka radi izdvajanja osobe čiji se podaci obrađuju bez postojanja početne sumnje da je ta osoba možda počinila ili će počiniti kazneno djelo zakonita je samo ako i u mjeri u kojoj je nužna za istragu ozbiljnog kaznenog djela ili sprečavanje jasne i neposredne opasnosti, utvrđene na temelju činjenica, za javnu sigurnost, postojanje države ili život osoba.

2b.  U svim slučajevima zabranjuje se profiliranje koje s namjerom ili na drugi način ima učinak diskriminacije pojedinaca na temelju rasnog ili etničkog porijekla, političkih mišljenja, vjere ili uvjerenja, članstva u sindikatu, rodne ili spolne opredijeljenosti, ili koje s namjerom ili na drugi način rezultira mjerama koje imaju takav učinak. [Am. 71]

Članak 9.a

Opća načela koja se odnose na prava osobe čiji se podaci obrađuju

1.  Države članice osiguravaju da je temelj zaštite podataka jasan i da obuhvaća nedvosmislena prava osobe čiji se podaci obrađuju, a koje poštuje nadzornik podataka. Odredbama ove Direktive ta se prava nastoji osnažiti, pojasniti, zajamčiti i po potrebi kodificirati.

2.  Države članice osiguravaju da takva prava među ostalim uključuju pružanje jasnih i lako razumljivih informacija u vezi s obradom podataka osobe čiji se podaci obrađuju, pravo pristupa njezinim podacima te pravo njihova ispravljanja i brisanja, pravo na dobivanje podataka, pravo podnošenja žalbe nadležnom tijelu za zaštitu podataka i pokretanja sudskog postupka kao i pravo na naknadu pretrpljene štete zbog nezakonitog postupka obrade. Ta se prava općenito ostvaruju besplatno. Nadzornik podataka odgovara na zahtjeve osobe čiji se podaci obrađuju u razumnom roku. [Am. 72]

POGLAVLJE III.

PRAVA OSOBE ČIJI SE PODACI OBRAĐUJU

Članak 10.

Načini ostvarivanja prava osobe čiji se podaci obrađuju

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik poduzme sve razumne korake u svrhu ostvarivanja transparentnih raspolaže konciznim, transparentnim, jasnim i lako dostupnim politika mjerama obrade osobnih podataka i ostvarivanja prava osoba čiji se podaci obrađuju.

2.  Države članice osiguravaju da nadzornik osobi čiji se podaci obrađuju na razumljiv način te koristeći jasan i jednostavan jezik pruži svaku informaciju i svaku obavijest vezanu uz obradu osobnih podataka, posebno ako se ta informacija upućuje djetetu.

3.  Države članice osiguravaju da nadzornik uspostavi postupke poduzme sve razumne korake za uspostavljanje postupaka za pružanje informacija iz članka 11. i za ostvarivanje prava osoba osobe čiji se podaci obrađuju iz članaka 12. do 17. Ako se osobni podaci automatizirano obrađuju, nadzornik osigurava sredstva za podnošenje zahtjeva elektroničkim putem.

4.  Države članice osiguravaju da nadzornik osobu čiji se podaci obrađuju bez nepotrebnog kašnjenja odgode obavijesti o mjerama koje su poduzete u vezi s njezinim zahtjevom, a u svakom slučaju najkasnije mjesec dana od primitka zahtjeva. Te se informacije dostavljaju pisanim putem. Ako osoba čiji se podaci obrađuju podnese zahtjev u elektroničkom obliku, informacije se daje elektroničkim putem.

5.  Države članice osiguravaju besplatno pružanje informacija i besplatno obavljanje svih zadataka koje obavlja nadzornik, a koji su vezani uz zahtjev iz stavaka 3. i 4. Ako su zahtjevi zlorabeći očigledno pretjerani, posebno zbog toga što se ponavljaju ili zbog njihove veličine ili obujma, nadzornik može naplatiti razumnu naknadu za pružanje informacija ili obavljanje zatraženog zadatka uzimajući u obzir administrativne troškove. ili ne mora obaviti zatraženi zadatak. U tom je slučaju nadzornik odgovoran za dokazivanje činjenice da je zahtjev pretjeran.snosi teret dokazivanja zlorabeće prirode zahtjeva.

5a.  Države članice mogu odrediti da osoba čiji se podaci obrađuju može svoj zahtjev uputiti izravno nadzorniku ili putem posrednika, nadležnog nacionalnog nadzornog tijela. Ako nadzorno tijelo djeluje na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju, nadzorno tijelo osobu čiji se podaci obrađuju obavještava o provedenim provjerama. [Am. 73]

Članak 11.

Informacije namijenjene osobi čiji se podaci obrađuju

1.  Ako se prikupljaju osobni podaci koji su vezani uz osobu čiji se podaci obrađuju, države članice moraju osigurati da nadzornik poduzme sve odgovarajuće mjere da osobi čiji se podaci obrađuju pruži barem informacije o:

(a)  identitetu i kontaktnim podacima nadzornika i službenika za zaštitu podataka;

(b)  pravnoj osnovi i svrhama obrade kojoj su ti osobni podaci namijenjeni;

(c)  razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni;

(d)  postojanju prava da se od nadzornika zatraži pristup osobnim podacima koji se tiču osobe čiji se podaci obrađuju, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje obrade;

(e)  pravu na žalbu nadzornom tijelu iz članka 39. i kontaktnim podacima nadzornog tijela;

(f)  primateljima ili kategorijama primatelja osobnih podataka, uključujući i primatelje u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama i o tome tko je ovlašten imati pristup tim podacima na temelju zakona dotične treće zemlje ili pravila dotične međunarodne organizacije, postojanju ili nepostojanju odluke Komisije o odgovarajućoj razini zaštite ili, u slučaju prijenosa iz članka 35. ili 36., sredstvima za dobivanje kopije odgovarajuće mjere zaštite za prijenos;;

(fa)  ako nadzornik obrađuje osobne podatke kako je opisano u članku 9. stavku 1., informacijama o postojanju obrade za mjeru tipa na koji se upućuje u članku 9. stavku 1. i željenim učincima te obrade na osobu čiji se podaci obrađuju, informacije o logici korištenoj za profiliranje i pravu na dobivanje ljudske ocjene;

(fb)  informacijama o sigurnosnim mjerama poduzetim za zaštitu osobnih podataka;

(g)  sve dodatne informacije potrebne kako bi se osigurala poštena obrada u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se obrađuju osobni podaci.

2.  Ako se osobni podaci prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik osobi čiji se podaci obrađuju uz informacije iz stavka 1. mora pružiti i informaciju o tome je li pružanje osobnih podataka obavezno ili dobrovoljno te koje su moguće posljedice u slučaju uskraćivanja tih podataka.

3.  Nadzornik je dužan pružiti informacije iz stavka 1.:

(a)  u trenutku kada se osobni podaci prikupe od osobe čiji se podaci obrađuju, ili

(b)  ako se osobni podaci ne prikupljaju od osobe čiji se podaci obrađuju, u trenutku bilježenja ili u razumnom vremenskom roku nakon prikupljanja, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se podaci obrađuju.

4.  Države članice mogu donijeti zakonodavne mjere kojima se u specifičnom slučaju može odgoditi ili ograničiti ili uskratiti pružanje informacija osobi čiji se podaci obrađuju u tolikoj mjeri i sve dok takvo djelomično ili potpuno ograničavanje čini neophodnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu uz dužno poštovanje temeljnih prava i legitimnih interesa dotične osobe:

(a)  kako bi se izbjeglo ometanje službenih, sudskih ili drugih istraga ili postupaka;

(b)  kako bi se izbjeglo dovođenje u pitanje sprečavanja, otkrivanja, istraživanja i progona kaznenih djela ili za izvršavanje kaznenopravnih sankcija;

(c)  kako bi se zaštitila javna sigurnost;

(d)  kako bi se zaštitila nacionalna sigurnost;

(e)  kako bi se zaštitila prava i slobode drugih.

5.  Države članice osiguravaju da nadzornik u svakom pojedinom slučaju konkretnom i individualnom ocjenom ocijeni primjenjuje li se djelomično ili potpuno ograničenje iz stavka 4. Države članice mogu zakonom odrediti kategorije obrade podataka koje mogu u cijelosti ili djelomično biti obuhvaćene izuzećima iz točaka (a), (b), (c) i (d) stavka 4. [Am. 74]

Članak 12.

Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na pristup podacima

1.  Države članice dužne su osobi čiji se podaci obrađuju osigurati pravo da od nadzornika dobije potvrdu o tome obrađuju li se ili ne osobni podaci koji se na nju odnose. Ako se obrađuju osobni podaci koji se na nju odnose, nadzornik je dužan, ako to već nije učinjeno, pružiti informacije o:

(- a) obavijesti o osobnim podacima koji se obrađuju i svim drugim dostupnim informacijama u pogledu njihova izvora i, po potrebi, razumljivim informacijama o logici korištenoj u svakoj automatskoj obradi podataka;

(- aa) važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade, barem u slučaju mjera navedenih u članku 9.

(a)  svrsi obrade i pravnoj osnovi obrade;

(b)  kategorijama dotičnih osobnih podataka;

(c)  primateljima ili kategorijama primatelja kojima su otkriveni osobni podaci, a posebno primateljima u trećim zemljama;

(d)  razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni;

(e)  postojanju prava da se od nadzornika zatraži ispravak, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se tiču osobe čiji se podaci obrađuju;

(f)  pravu na žalbu nadzornom tijelu i kontaktnim podacima nadzornog tijela;

(g)  osobnim podacima koji se obrađuju i o svim dostupnim informacijama o njihovom izvoru.

2.  Države članice dužne su osobi čiji se podaci obrađuju osigurati pravo da od nadzornika dobije kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Ako osoba čiji se podaci obrađuju podnese zahtjev u elektroničkom obliku, informacije treba pružiti u elektroničkom obliku, osim ako osoba čiji se podaci obrađuju ne zatraži drugačije. [Am. 75]

Članak 13.

Ograničenja prava pristupa

1.  Države članice mogu donijeti zakonodavne mjere kojima se osobi čiji se podaci obrađuju u cijelosti ili djelomično, ovisno o pojedinom slučaju, može ograničiti pravo pristupa u tolikoj mjeri i u razdoblju u kojima takvo djelomično ili potpuno ograničavanje čini strogo neophodnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu uz dužno poštovanje temeljnih prava i legitimnih interesa dotične osobe:

(a)  kako bi se izbjeglo ometanje službenih, sudskih ili drugih istraga ili postupaka;

(b)  kako bi se izbjeglo dovođenje u pitanje sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija;

(c)  kako bi se zaštitila javna sigurnost;

(d)  kako bi se zaštitila nacionalna sigurnost;

(e)  kako bi se zaštitila prava i slobode drugih.

2.  Države članice osiguravaju da nadzornik u svakom pojedinom slučaju konkretnom i individualnom ocjenom ocijeni primjenjuje li se djelomično ili potpuno ograničenje iz stavka 1. Države članice mogu također zakonom odrediti kategorije obrade podataka koje mogu u cijelosti ili djelomično biti obuhvaćene izuzećima iz točaka od (a) do (d) stavka 1.

3.  U slučajevima iz stavaka 1. i 2. države članice osiguravaju da nadzornik osobu čiji se podaci obrađuju bez nepotrebne odgode pisanim putem obavijesti o svakom uskraćivanju ili ograničavanju pristupa, o razlozima obrazloženim razlozima takvog uskraćivanja te o mogućnostima ulaganja žalbe nadzornom tijelu i traženja pravnog lijeka. Informacije o činjeničnim ili pravnim razlozima na kojima se temelji ta odluka mogu se uskratiti ako bi pružanje takvih informacija dovelo u pitanje jednu od svrha iz stavka 1.

4.  Države članice osiguravaju da nadzornik zabilježi ocjenu iz stavka 2. i razloge uskraćivanja ograničavanja informacija o činjeničnim ili pravnim razlozima na kojima se temelji odluka. Ti se podaci stavljaju na raspolaganje nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima. [Am. 76]

Članak 14.

Načini ostvarivanja prava pristupa

1.  Države članice osobi čiji se podaci obrađuju u svakom trenutku osiguravaju pravo da, posebno u slučajevima iz članka članaka 12. i 13., od nadzornog tijela zatraži provjeru zakonitosti obrade.

2.  Države članice osiguravaju da nadzornik osobu čiji se podaci obrađuju obavijesti o postojanju prava na traženje posredovanja nadzornog tijela u skladu sa stavkom 1.

3.  Pri ostvarivanju prava iz stavka 1. nadzorno tijelo osobu čiji se podaci obrađuju obavještava barem o tome da je obavilo sve potrebne provjere te o rezultatu u pogledu zakonitosti dotične obrade. Nadzorno tijelo također obavještava osobu čiji se podaci obrađuju o njezinu pravu na pravni lijek.

3a.  Države članice mogu odrediti da osoba čiji se podaci obrađuju može svoj zahtjev uputiti izravno nadzorniku ili putem posrednika, nadležnog nacionalnog nadzornog tijela.

3b.  Država članica osigurava da nadzornik raspolaže s dovoljno vremena za odgovor na zahtjeve osobe čiji se podaci obrađuju koji se odnose na njezino pravo pristupa. [Am. 77]

Članak 15.

Pravo na ispravljanje i dopunjavanje podataka

1.  Države članice dužne su osobi čiji se podaci obrađuju osigurati pravo da od nadzornika traži ispravak ili dopunjavanje osobnih podataka koji se na nju odnose, a koji su netočni ili nepotpuni, Osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo zahtijevati nadopunu nepotpunih osobnih podataka, posebno izjavom o izmjenama ili dopunama.

2.  Države članice osiguravaju da nadzornik osobu čiji se podaci obrađuju pisanim putem uz obrazloženo opravdanje obavijesti o svakom uskraćivanju ispravka ili dopune podataka, o razlozima takvog uskraćivanja te o mogućnostima ulaganja žalbe nadzornom tijelu i traženja pravnog lijeka.

2a.  Države članice osiguravaju da nadzornik o svakom provedenom ispravku obavijesti primatelja kojem su podaci objavljeni, osim ako to nije moguće ili iziskuje prekomjeran napor.

2b.  Država članica osigurava da nadzornik o ispravku netočnih osobnih podataka obavijesti treću stranu na koju se netočni podaci odnose.

2c.  Države članice osiguravaju da osoba čiji se podaci obrađuju može svoj zahtjev uputiti i putem posrednika, nadležnog nacionalnog nadzornog tijela. [Am. 78]

Članak 16.

Pravo na brisanje podataka

1.  Države članice dužne su osobi čiji se podaci obrađuju osigurati pravo da od nadzornika zatraži brisanje osobnih podataka koji se na nju odnose ako obrada podataka nije u skladu s odredbama donesenima u skladu s člancima člankom 4.., 6. i točkama od (a) do (e), te člancima 7.do i 8. ove Direktive.

2.  Nadzornik je dužan bez odlaganja izvršiti brisanje podataka. Isto tako, nadzornik te podatke ne širi dalje.

3.  Nadzornik je umjesto brisanja dužan obilježiti osobne podatke ograničiti obradu osobnih podataka ako:

(a)  osoba čiji se podaci obrađuju osporava njihovu točnost, na razdoblje u kojem nadzornik može provjeriti točnost tih podataka;

(b)  osobni podaci moraju biti sačuvani kao dokaz ili za zaštitu vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe.

(c)  se osoba čiji se podaci obrađuju protivi njihovu brisanju i umjesto toga traži njihovo ograničeno korištenje.

3a.  Ako je obrada osobnih podataka ograničena u skladu sa stavkom 3., nadzornik treba obavijestiti osobu čiji se podaci obrađuju prije uklanjanja ograničenja obrade.

4.  Države članice osiguravaju da nadzornik osobu čiji se podaci obrađuju pisanim putem uz obrazloženo opravdanje obavijesti o svakom uskraćivanju brisanja ili obilježavanja ispravka ili ograničenju obrade podataka, o razlozima takvog uskraćivanja te o mogućnostima ulaganja žalbe nadzornom tijelu i traženja pravnog lijeka.

4a.  Države članice osiguravaju da nadzornik obavijesti primatelja kojem su podaci poslani o svakom brisanju ili ograničenju obavljenom na osnovi stavka 1., osim ako se to ne pokaže nemogućim ili iziskuje prekomjeran napor. Nadzornik obavještava osobu čiji se podaci obrađuju o tim trećim stranama.

4b.  Države članice mogu odrediti da osoba čiji se podaci obrađuju može svoj zahtjev uputiti izravno nadzorniku ili putem posrednika, nadležnog nacionalnog nadzornog tijela. [Am. 79]

Članak 17.

Prava osobe čiji se podaci obrađuju u kaznenim istragama i postupcima

Države članice mogu osigurati da se pravo na informacije, pristup podacima, njihovo ispravljanje i brisanje te pravo na ograničenje obrade iz članaka od 11. do 16. provode u skladu s nacionalnim propisima o sudskim postupcima ako su osobni podaci sadržani u sudskoj odluci ili dokumentu obrađenom u tijeku kaznenih istraga i postupaka.

POGLAVLJE IV.

NADZORNIK I OBRAĐIVAČ

ODJELJAK 1.

OPĆE OBVEZE

Članak 18.

Odgovornost nadzornika

1.  Države članice dužne su osigurati da nadzornik donese politike i provede odgovarajuće mjere, te da bude u mogućnosti transparentno pokazati za svaki postupak obrade, kako bi se osiguralo da se obrada osobnih podataka odvija u skladu s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom, i u vrijeme određivanja sredstava obrade i u vrijeme same obrade.

2.  Mjere iz stavka 1. posebno uključuju:

(a)  vođenje dokumentacije kako je navedeno u članku 23.;

(aa)  provođenje procjene učinka zaštite podataka u skladu s člankom 25.a;

(b)  poštovanje zahtjeva za prethodno savjetovanje u skladu s člankom 26.;

(c)  provedbu zahtjeva za sigurnost podataka koji su određeni člankom 27.;

(d)  imenovanje službenika za zaštitu podataka u skladu s člankom 30.

(da)  po potrebi, sastavljanje i provedbu posebnih mjera zaštite u vezi s obradom osobnih podataka djece.

3.  Nadzornik provodi mehanizme kako bi se osigurala provjera primjerenosti i učinkovitosti mjera iz stavka 1. ovog članka. Ako je razmjerno, tu provjeru provode nezavisni unutarnji ili vanjski revizori. [Am. 80]

Članak 19.

Tehnička i integrirana zaštita podataka

1.  Države članice osiguravaju da, uzimajući u obzir posljednja dostignuća, trenutačno tehničko znanje, najbolje prakse u svijetu i rizike koje predstavlja obrada podataka i trošak provedbe, nadzornik i obrađivač, ako postoji, u trenutku određivanja svrha i sredstava obrade i u trenutku same obrade, provode provodi i proporcionalne odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere i postupke na način koji će osigurati da obrada zadovolji uvjete odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i osigura zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju, osobito u vezi s načelima iz članka 4. Pri tehničkoj zaštiti podataka posebna se pozornost posvećuje upravljanju cjelokupnim životnim ciklusom osobnih podataka, od prikupljanja preko obrade do brisanja, pri čemu se sustavno usredotočuje na sveobuhvatne postupovne mjere zaštite u pogledu točnosti, pouzdanosti, cjelovitosti, fizičke zaštite i brisanja osobnih podatka. Ako je nadzornik proveo procjenu učinka zaštite podataka u skladu s člankom 25.a, rezultati se uzimaju u obzir pri razvoju tih mjera i postupaka.

2.  Nadzornik provodi mehanizme kojima će se osigurati osigurava da se automatski obrađuju samo oni osobni podaci koji su nužni za svrhu obrade i da se prije svega ne prikupljaju, zadržavaju ili šire duže nego što je nužno u tu svrhu, a to se odnosi i na količinu podataka i na razdoblje njihove pohrane. Tim se mehanizmima posebno treba osigurati da osobni podaci ne budu automatski dostupni neograničenom broju osoba i da su osobe čiji se podaci obrađuju u mogućnosti nadzirati širenje svojih osobnih podataka. [Am. 81]

Članak 20.

Zajednički nadzornici

1.  Države članice osiguravaju da, ako nadzornik zajedno s ostalima određuje svrhu, uvjete i sredstva obrade osobnih podataka, zajednički nadzornici međusobnim dogovorom odrede pojedinačne odgovornosti za usklađenost s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom, posebice u vezi sa pravno obvezujućim postupcima i mehanizmima za ostvarivanje prava osobe čiji se podaci obrađuju.

2.  Osim ako je osoba čiji se podaci obrađuju obaviještena o tome koji je od zajedničkih nadzornika nadležan na temelju stavka 1., osoba čiji se podaci obrađuju može svoja prava iz ove Direktive ostvariti u odnosu na odnosno protiv bilo koja dva ili više zajedničkih nadzornika. [Am. 82]

Članak 21.

Obrađivač

1.  Države članice osiguravaju da, ako se postupak obrade provodi u ime nadzornika, nadzornik mora izabrati izabire obrađivača koji može u dovoljnoj mjeri jamčiti provedbu odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera i postupaka na način da obrada bude u skladu s uvjetima odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i osigura zaštitu prava osobe čiji se podaci obrađuju, posebno u pogledu tehničkih sigurnosnih mjera i organizacijskih mjera kojima se upravlja provođenjem obrade i pridržavanja tih mjera..

2.  Države članice osiguravaju da se obrađivačevo provođenje obrade temelji na ugovoru ili pravnom aktu kojim se obrađivač obvezuje prema nadzorniku te se posebice utvrđuje da obrađivač djeluje samo prema uputama nadzornika, posebice ako je zabranjen prijenos osobnih podataka.

(a)  djeluje samo prema uputama nadzornika;

(b)  zapošljava osoblje koje se složilo da podliježe obvezi povjerljivosti ili zakonski podliježe obvezi povjerljivosti;

(c)  poduzima sve potrebne mjere u skladu s člankom 27.;

(d)  angažira drugog obrađivača samo uz dozvolu nadzornika i stoga na vrijeme obavještava nadzornika o namjeri da angažira drugog obrađivača kako bi ovaj imao vremena uložiti prigovor;

(e)  ako je moguće, s obzirom na prirodu obrade, u dogovoru s nadzornikom određuje nužne tehničke i organizacijske preduvjete za ispunjenje nadzornikove obveze da odgovori na zahtjeve za korištenje prava osobe čiji se podaci obrađuju utvrđenih u poglavlju III.;

(f)  pomaže nadzorniku kako bi se osigurala usklađenost s obvezama u skladu s člancima 25.a do 29.;

(g)  vraća sve rezultate nadzorniku na kraju obrade, ne obrađuje osobne podatke na drugi način i briše postojeće kopije osim ako pravo Unije ili države članice ne propisuje pohranjivanje podataka;

(h)  nadzorniku i nadzornom tijelu ustupa sve informacije potrebne za provjeru usklađenosti s obvezama utvrđenim ovim člankom;

(i)  uzima u obzir načelo tehničke i integrirane zaštite podataka.

2a.  Nadzornik i obrađivač trebaju u pisanom obliku zabilježiti nadzornikove upute i obrađivačeve obveze iz stavka 2.

3.  Ako obrađivač obrađuje osobne podatke na način koji ne odgovara uputama nadzornika, obrađivač će se smatrati nadzornikom pri takvoj obradi te podliježe pravilima o zajedničkim nadzornicima utvrđenima člankom 20. [Am. 83]

Članak 22.

Obrada pod vodstvom nadzornika i obrađivača

1.  Države članice osiguravaju da obrađivač i svaka osoba koja djeluje pod vodstvom nadzornika ili obrađivača i koja ima pristup osobnim podacima te osobne podatke može obrađivati samo ako to zatraži nadzornik ili ako to nalaže zakonodavstvo Unije ili države članice.

1a.  Ako obrađivač jest ili postane strana koja utvrđuje svrhu, sredstva ili metode obrade podataka ili ne djeluje isključivo prema uputama nadzornika, on se smatra zajedničkim nadzornikom u smislu članka 20. [Am. 84]

Članak 23.

Dokumentacija

1.  Države članice osiguravaju da svaki nadzornik i obrađivač vodi dokumentaciju o svim sustavima i postupcima obrade pod svojom nadležnošću.

2.  Dokumentacija mora sadržavati barem sljedeće informacije:

(a)  ime i kontaktne podatke nadzornika ili svakog zajedničkog nadzornika ili obrađivača;

(aa)  pravno obvezujući sporazum u slučaju zajedničkih obrađivača; popis obrađivača i aktivnosti koje provode obrađivači;

(b)  svrhu obrade;

(ba)  indikaciju dijelova organizacije nadzornika ili obrađivača kojima je povjerena obrada osobnih podataka za pojedinu svrhu;

(bb)  opis kategorije ili kategorija subjekata podataka i podataka ili kategorija podataka koji se na njih odnose;

(c)  primatelje ili kategorije primatelja osobnih podataka;

(ca)  prema potrebi, informacije o postojanju profiliranja, mjerama koje se temelje na oblikovanju profila i mehanizmima za prigovor na profiliranje;

(cb)  lako razumljive informacije o logici svake automatizirane obrade;

(d)  podatke o prijenosu podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, uključujući identificiranje te treće zemlje ili međunarodne organizacije i pravnu osnovu za prijenos podataka; podrobno objašnjenje daje se kad se prijenos vrši na temelju članaka 35. ili 36. ove Direktive;

(da)  rokove za brisanje raznih kategorija podataka;

(db)  rezultate provjere mjera iz članka 18. stavka 1.;

(dc)  pravnu osnovu za postupak obrade kojem su podaci namijenjeni.

3.  Nadzornik i obrađivač moraju na zahtjev ustupiti svu dokumentaciju nadzornom tijelu. [Am. 85]

Članak 24.

Vođenje evidencije

1.  Države članice osiguravaju vođenje evidencije barem o sljedećim postupcima obrade: prikupljanju, mijenjanju, obavljanju uvida, otkrivanju, kombiniranju ili brisanju. Evidencija o obavljanju uvida i otkrivanju mora prikazati posebice svrhu, datum i vrijeme takvih postupaka te, koliko je to moguće, identitet osobe koja je obavila uvid ili otkrila osobne podatke te identitet primatelja tih podataka.

2.  Evidencija se koristi isključivo u svrhe provjere zakonitosti obrade podataka, samonadzora i osiguravanja cjelovitosti i sigurnosti podataka, ili za potrebe revizije koju provodi ili službenik za zaštitu podataka ili tijelo za zaštitu podataka.

2a.  Nadzornik i obrađivač moraju na zahtjev raspoloživu evidenciju ustupiti nadzornom tijelu. [Am. 86]

Članak 25.

Suradnja s nadzornim tijelom

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik i obrađivač na zahtjev surađuju s nadzornim tijelom u vršenju njegovih dužnosti, posebno pružajući sve informacije koje su potrebne nadzornom tijelu u vršenju njegovih dužnosti iz članka 46. stavka 2. točke (a) i dajući pristup kako je propisano člankom 46. stavkom 2. točkom (b).

2.  Kao odgovor na izvršavanje ovlasti nadzornog tijela koje su predviđene točkama (a) i (b) članka 46. stavka 1., nadzornik i obrađivač u razumnom roku, koji će odrediti nadzorno tijelo, odgovaraju nadzornom tijelu. Odgovor uključuje opis poduzetih mjera i postignutih rezultata kao odgovor na opaske nadzornog tijela. [Am. 87]

Članak 25.a

Procjena učinka zaštite podataka

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik ili obrađivač, koji postupa u ime nadzornika, provede procjenu utjecaja predviđenih sustava i postupaka obrade na zaštitu osobnih podataka ako je vjerojatno da postupci obrade predstavljaju poseban rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju zbog svoje prirode, opsega ili svrhe, a procjena se provodi prije novih postupaka obrade ili što je prije moguće kad se radi o tekućim postupcima obrade.

2.  Osobito sljedeći postupci obrade mogu predstavljati poseban rizik na koji se upućuje u stavku 1.:

(a)  obrada osobnih podataka u opsežnim sustavima podataka za potrebe sprečavanja, otkrivanja, istrage ili kaznenog progona kaznenih djela i izvršavanja kaznenopravnih sankcija;

(b)  obrada posebnih kategorija osobnih podataka na koje se upućuje u članku 8., osobnih podataka djece i biometrijskih podataka i podataka o lokaciji za potrebe sprečavanja, otkrivanja, istrage ili kaznenog progona kaznenih djela i izvršavanja kaznenopravnih sankcija;

(c)  ocjena osobnih aspekata koji se odnose na fizičku osobu ili služe za analizu, a posebno za predviđanje ponašanja fizičke osobe, što se temelji na automatskoj obradi i vjerojatno može dovesti do mjera koje proizvode pravne učinke za pojedinca ili na njega znatno utječu;

(d)  nadzor javno dostupnih područja, posebno ako se koriste optičko-elektronički uređaji (video-nadzor); ili

(e)  drugi postupci obrade za koje je potrebno savjetovanje s nadzornim tijelom u skladu s člankom 26. stavkom 1.

3.  Procjena obavezno sadrži:

(a)  sustavni opis predviđenih postupaka obrade;

(b)  procjenu neophodnosti i proporcionalnosti postupaka obrade u odnosu prema svrsi;

(c)  procjenu rizika za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju i mjere predviđene za rješavanje tih rizika i što je moguće veće smanjenje količine osobnih podataka koji se obrađuju;

(d)  sigurnosne mjere i mehanizme za osiguravanje zaštite osobnih podataka i dokazivanje sukladnosti s odredbama utvrđenim ovom Direktivom uzimajući u obzir prava i legitimne interese osoba čiji se podaci obrađuju i drugih uključenih osoba;

(e)  opću naznaku vremenskog roka za brisanje različitih kategorija podataka;

(f)  ako je potrebno, popis predviđenih prijenosa podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, uključujući identificiranje te treće zemlje ili međunarodne organizacije te, u slučaju prijenosa iz članka 36. stavka 2., dokumentaciju o odgovarajućoj zaštiti;

4.  Ako je nadzornik ili obrađivač odredio službenika za zaštitu podataka, on je uključen u postupak procjene učinka.

5.  Države članice osiguravaju da se nadzornik savjetuje s javnošću o predviđenoj obradi, čime se ne dovodi u pitanje zaštita javnog interesa ili sigurnost postupaka obrade.

6.  Ne dovodeći u pitanje zaštitu javnog interesa ili sigurnost postupaka obrade, procjena se javnosti treba učiniti lako dostupnom.

7.  Komisija je, nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 56. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za postupke obrade koji vjerojatno predstavljaju određeni rizik iz stavaka 1. ili 2. i preduvjete za procjenu iz stavka 3., uključujući uvjete za mogućnost nadogradnje, provjeru i mogućnost revizije. [Am. 88]

Članak 26.

Prethodno savjetovanje s nadzornim tijelom

1.  Države članice osiguravaju da se nadzornik ili obrađivač savjetuje s nadzornim tijelom prije obrade osobnih podataka koji će biti dio novog sustava podataka kako bi se osiguralo usklađivanje planirane obrade s odredbama usvojenim ovom Uredbom, a posebno kako bi se ublažili rizici za osobe čiji se podaci obrađuju ako:

(a)  se obrađuju posebne kategorije procjena učinka zaštite podataka u skladu s člankom 25.a upućuje na to da postupci obrade zbog svoje prirode, opsega i/ili svrhe vjerojatno predstavljaju visoku razinu specifičnih rizika; ili navedene u članku 8.;

(b)  vrsta nadzorno tijelo smatra da je nužno provesti prethodno savjetovanje o specifičnim postupcima obrade, koji bi vjerojatno mogli predstavljati specifičan rizik za posebno zbog korištenja novih tehnologija, mehanizama ili postupaka, predstavlja posebne opasnosti za temeljna prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju zbog svoje prirode, opsega ili svrhea posebno za zaštitu njihovih osobnih podataka.

1a.  Ako nadležno nadzorno tijelo u skladu sa svojim ovlastima utvrdi da predviđena obrada nije u skladu s odredbama usvojenim na temelju ove Direktive, posebno ako su rizici nedovoljno utvrđeni ili umanjeni, ono zabranjuje predviđenu obradu i iznosi odgovarajuće prijedloge za uklanjanje te neusklađenosti.

2.  Države članice mogu osigurati osiguravaju da nadzorno tijelo, nakon savjetovanja s Europskim odborom za zaštitu podataka, uspostavi popis postupaka obrade za koje je potrebno obaviti prethodno savjetovanje u skladu sa stavkom s točkom (b) stavka 1.

2a.  Države članice osiguravaju da nadzornik ili obrađivač nadzornom tijelu dostavljaju procjenu učinka zaštite podataka u skladu s člankom 25.a i, na zahtjev, pružaju sve informacije pomoću kojih će nadzorno tijelo moći procijeniti usklađenost obrade te posebno rizike za zaštitu osobnih podataka osoba čiji se podaci obrađuju i povezane mjere zaštite.

2b.  Ako nadzorno tijelo smatra da predviđena obrada nije u skladu s odredbama usvojenim na osnovi ove Direktive ili da rizici nisu utvrđeni ili ublaženi u dovoljnoj mjeri, ono daje odgovarajuće prijedloge za ispravljanje te nesukladnosti.

2c.  Države članice mogu se savjetovati s nadzornim tijelom pri pripremi zakonodavne mjere koja će se usvojiti u nacionalnom parlamentu ili mjere koja se temelji na toj zakonodavnoj mjeri, a koja određuje prirodu obrade, kako bi se osigurala usklađenost predviđene obrade na temelju ove Direktive, a posebno kako bi se umanjili rizici za osobe čiji se podaci obrađuju. [Am. 89]

ODJELJAK 2.

SIGURNOST PODATAKA

Članak 27.

Sigurnost obrade podataka

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik i obrađivač provedu odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere i postupke kako bi se osigurala razina sigurnosti koja odgovara rizicima obrade i prirodi osobnih podataka koje je potrebno zaštititi, uzimajući u obzir posljednja dostignuća i trošak provedbe.

2.  U pogledu automatizirane obrade podataka svaka država članice dužna je osigurati da nadzornik ili obrađivač nakon procjene rizika provede mjere čija je svrha sljedeće:

(a)  neovlaštenim osobama zabraniti pristup opremi za obradu koja se koristi za obradu osobnih podataka (nadzor pristupa opremi);

(b)  spriječiti neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili uklanjanje nosača podataka (nadzor nosača podataka);

(c)  spriječiti neovlašteno unošenje podataka te neovlašteno pregledavanje, mijenjanje ili brisanje pohranjenih osobnih podataka (nadzor pohrane);

(d)  onemogućiti korištenje sustava automatizirane obrade podataka neovlaštenim osobama koje se koriste opremom za prijenos podataka (nadzor korisnika);

(e)  osigurati da osobe koje su ovlaštene za korištenje sustava automatizirane obrade podataka imaju pristup samo podacima koji su predviđeni njihovim odobrenjem za pristup (nadzor pristupa podacima);

(f)  osigurati mogućnost da se provjeri i utvrdi kojim tijelima su osobni podaci preneseni ili bi mogli biti preneseni ili stavljeni na raspolaganje korištenjem opreme za prijenos podataka (nadzor prijenosa);

(g)  osigurati mogućnost da se naknadno provjeri i utvrdi koji su osobni podaci uneseni u sustave automatizirane obrade podataka te tko ih je i kada unio (nadzor unosa);

(h)  spriječiti neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili brisanje osobnih podataka tijekom prijenosa osobnih podataka ili prijenosa nosača podataka (nadzor prijenosa);

(i)  osigurati mogućnost ponovne uspostave instaliranih sustava u slučaju prekida (spašavanje);

(j)  osigurati da sustav dobro funkcionira, da se pojave grešaka u funkcioniranju sustava prijave (pouzdanost) i da se pohranjeni osobni podaci ne mogu ugroziti zbog lošeg funkcioniranju sustava (cjelovitost).

(ja)  osigurati da u slučaju osjetljive obrade osobnih podataka u skladu s člankom 8. postoje dodatne mjere sigurnosti radi osiguravanja svijesti o situaciji u pogledu rizika i sposobnosti poduzimanja preventivnih, korektivnih i ublažavajućih mjera u gotovo stvarnom vremenu protiv slabih točaka ili zamijećenih incidenata koji bi mogli predstavljati rizik za podatke;

2a.  Države članice osiguravaju da obrađivači mogu biti imenovani samo ako jamče da poštuju potrebne tehničke i organizacijske mjere prema stavku 1. i da djeluju u skladu s uputama prema članku 21. stavku 2. točki (a). Nadležno tijelo nadzire obrađivače u vezi s time.

3.  Komisija može po potrebi donijeti provedbene akte radi određivanja preduvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2. za različite situacije, posebno za standarde kodiranja. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 57. stavku 2. [Am. 90]

Članak 28.

Obavještavanje nadzornog tijela o povredi osobnih podataka

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik u slučaju povrede osobnih podataka bez odgode i, a ako je to moguće, najkasnije u 24 sata nakon što je saznao za povredu osobnih podataka, o povredi obavijesti nadzorno tijelo. Nadzornik je dužan nadzornom tijelu na zahtjev priložiti obrazloženo opravdanje u slučaju kašnjenjada se obavijest ne podnese unutar 24 sata.

2.  Obrađivač bez odgode upozorava i obavještava nadzornika nakon što sazna za povredu osobnih podataka.

3.  Obaviješću iz stavka 1. mora se barem:

(a)  opisati priroda povrede osobnih podataka uključujući kategorije i broj dotičnih osoba čiji se podaci obrađuju te kategorije i broj dotičnih podataka;

(b)  navesti identitet i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka iz članka 30. ili drugu kontaktnu točku na kojoj se mogu dobiti dodatne informacije;

(c)  predložiti mjere kojima bi se ublažili mogući štetni učinci povrede osobnih podataka;

(d)  opisati moguće posljedice povrede osobnih podataka;

(e)  opisati mjere koje je nadzornik predložio ili poduzeo kao odgovor na povredu osobnih podataka i ublažavanje njezinih učinaka.

Ako se sve informacije ne mogu dati bez nepotrebnog odgađanja, nadzornik može obavijest kasnije dopuniti.

4.  Države članice osiguravaju da nadzornik zabilježi svaku povredu osobnih podataka, uključujući činjenice povezane s povredom, njezine posljedice i poduzete mjere za ispravljanje situacije. Pomoću dokumentacije Ta dokumentacija mora biti dostatna da se nadzornom se tijelu treba omogući provjera usklađenosti s ovim člankom. Dokumentacija treba sadržavati samo informacije potrebne u tu svrhu.

4a.  Nadzorno tijelo vodi javnu evidenciju o tipovima zabilježenih povreda.

5.  Komisija je, nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 56. u svrhu dodatnog određivanja kriterija i preduvjeta za utvrđivanje povrede podataka iz stavaka 1. i 2. te za posebne okolnosti u kojima nadzornik i obrađivač moraju prijaviti povredu osobnih podataka.

6.  Komisija može odrediti standardni obrazac za takvu obavijest nadzornom tijelu, postupke koji se primjenjuju na obvezu obavještavanja te oblik i načine dokumentiranja iz stavka 4., uključujući vremenski rok za brisanje navedenih informacija. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 57. stavku 2. [Am. 91]

Članak 29.

Obavještavanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka

1.  Države članice osiguravaju da u slučaju kad je vjerojatno da će povreda osobnih podataka nepovoljno djelovati na zaštitu osobnih podataka, privatnost, prava ili legitimne interese osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornik bez daljnjeg odlaganja nakon podnošenja obavijesti iz članka 28. obavijesti osobu čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka.

2.  Obavijest osobi čiji se podaci obrađuju iz stavka 1. je sveobuhvatna i sročena jasnim i jednostavnim jezikom. Njome se opisuje priroda povrede osobnih podataka i ona sadrži barem informacije i preporuke iz točaka (b), (c) i (d) članka 28. stavka 3. te informacije o pravima osoba čiji se podaci obrađuju, uključujući sudsku zaštitu.

3.  Obavještavanje osobe čiji se podaci obrađuju o povredi osobnih podataka nije potrebno ako nadzornik dokaže da je proveo odgovarajuće tehnološke mjere zaštite, kojima je nadzorno tijelo zadovoljno, te da su te mjere primijenjene na dotične osobne podatke pogođene povredom osobnih podataka. Navedene tehničke mjere zaštite trebaju podatke učiniti nedostupnima svim osobama koje nisu ovlaštene pristupiti im.

3a.  Ne dovodeći u pitanje nadzornikovu obvezu da osobu čiji se podaci obrađuju obavijesti o povredi osobnih podataka, ako nadzornik osobi na koju se podaci odnose još nije dostavio podatke koji su predmet povrede osobnih podataka, nadzorno tijelo, nakon razmatranja mogućeg štetnog učinka povrede, može od njega zatražiti da to učini.

4.  Pružanje obavijesti osobi čiji se podaci obrađuju može se odgoditi ili ograničiti ili uskratiti na temelju razloga navedenih u članku 11. stavku 4. [Am. 92]

ODJELJAK 3.

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU PODATAKA

Članak 30.

Imenovanje službenika za zaštitu podataka

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik ili obrađivač imenuje službenika za zaštitu podataka.

2.  Službenik za zaštitu podataka imenuje se na temelju stručnih kvalifikacija i, naročito, stručnog znanja prava i praksi na području zaštite podataka te sposobnosti izvršavanja zadaća iz članka 32. Potrebna razina stručnog znanja utvrdit će se u odnosu na obradu podataka koja se provodi te na zaštitu koju za obrađene osobne podatke zahtijeva nadzornik ili obrađivač.

2a.  Države članice osiguravaju da se nadzornik ili obrađivač pobrinu da su sve druge profesionalne dužnosti službenika za zaštitu podataka u skladu sa zadaćama i dužnostima te osobe kao službenika za zaštitu podataka te da ne izazovu sukob interesa.

2b.  Službenik za zaštitu podataka imenuje se na razdoblje od najmanje četiri godine. Službenik za zaštitu podataka može se ponovno imenovati u daljnjim mandatima. Službenika za zaštitu podataka tijekom mandata može se otpustiti samo ako više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti.

2c.  Države članice osiguravaju da osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo na kontaktiranje službenika u vezi sa svim pitanjima povezanim s obradom njezinih osobnih podataka.

3.  Službenik za zaštitu podataka može biti imenovan za nekoliko subjekata, uzimajući u obzir organizacijsku strukturu nadležnog tijela.

3a.  Države članice osiguravaju da nadzornik ili obrađivač dostavi ime i kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka nadzornom tijelu i javnosti. [Am. 93]

Članak 31.

Položaj službenika za zaštitu podataka

1.  Države članice osiguravaju da se nadzornik ili obrađivač pobrine da se službenik za zaštitu podataka primjereno i pravovremeno uključi u sva pitanja povezana sa zaštitom osobnih podataka.

2.  Nadzornik ili obrađivač osigurava da se službeniku za zaštitu podataka stave na raspolaganje sredstva za djelotvorno i neovisno obavljanje dužnosti i zadaća iz članka 32. te da ne prima upute o načinu na koji treba vršiti svoju dužnost.

2a.  Nadzornik ili obrađivač podržavaju službenika za zaštitu podataka pri obavljanju zadataka te mu osiguravaju sva sredstva, uključujući osoblje, prostor, opremu, stalno stručno usavršavanje i druga sredstva potrebna za obavljanje dužnosti i zadataka iz članka 32. i održavanje stručnog znanja. [Am. 94]

Članak 32.

Zadaće službenika za zaštitu podataka

Države članice osiguravaju da nadzornik ili obrađivač službeniku za zaštitu podataka povjeri barem sljedeće zadaće:

(a)  podizanje svijesti, izvještavanje i savjetovanje nadzornika ili obrađivača o njihovim obvezama u skladu s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom, osobito glede tehničkih i organizacijskih mjera i postupaka, te dokumentiranje te aktivnosti i primljenih odgovora;

(b)  nadziranje provedbe i primjene politika u vezi sa zaštitom osobnih podataka, uključujući određivanje odgovornosti, izobrazbu osoblja uključenog u postupke obrade i povezane revizije;

(c)  nadziranje provedbe i primjene odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom, posebice u vezi sa zahtjevima za integriranu strategiju zaštite podataka, tehničku zaštitu podataka i sigurnost podataka te u vezi s informiranjem osoba čiji se podaci obrađuju i njihovim zahtjevima za ostvarivanje vlastitih prava u skladu s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom;

(d)  osiguranje vođenja dokumentacije kako je navedeno u članku 23.;

(e)  nadziranje dokumentiranja i obavještavanja o slučajevima povrede osobnih podataka u skladu s člancima 28. i 29.;

(f)  nadziranje provođenja procjene učinka zaštite podataka od strane nadzornika ili obrađivača te prijave za prethodno savjetovanje s nadzornim tijelom ako je to potrebno u skladu s člankom 26. stavkom 1.;

(g)  nadziranje odgovaranja na zahtjeve nadzornog tijela te, u okviru nadležnosti službenika za zaštitu podataka, suradnja s nadzornim tijelom na njegov zahtjev ili na vlastitu inicijativu;

(h)  djelovanje kao kontaktna točka za nadzorno tijelo za pitanja u vezi s obradom te, ako je potrebno, savjetovanje s nadzornim tijelom na vlastitu inicijativu. [Am. 95]

POGLAVLJE V.

PRIJENOS OSOBNIH PODATAKA U TREĆE ZEMLJE ILI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE

Članak 33.

Opća načela za prijenos osobnih podataka

1.  Države članice osiguravaju da je svaki prijenos, od strane nadležnih tijela, osobnih podataka koji se obrađuju ili će se obrađivati nakon prijenosa u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, uključujući daljnji prijenos u još jednu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju moguć samo ako:

(a)  je taj specifičan prijenos nužan radi sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija; i

(aa)  se podaci daju nadzorniku u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji koji predstavlja javno tijelo nadležno za potrebe utvrđene u članku 1. stavku 1.; i

(ab)  uvjete utvrđene u ovom poglavlju ispunjavaju i nadzornik i obrađivač, a to podrazumijeva i daljnji prijenos osobnih podataka iz treće zemlje ili međunarodne organizacije drugoj trećoj zemlji ili drugoj međunarodnoj organizaciji; te da

(b)  nadzornik i obrađivač djeluju u skladu s uvjetima utvrđenima ovim poglavljem. ostalim odredbama donesenim na temelju ove Direktive; i

(ba)  razina zaštite osobnih podataka pojedinaca zajamčena u Uniji ovom Direktivom nije ugrožena; te da

(bb)  je Komisija na temelju uvjeta i postupka iz članka 34. odlučila da predmetna treća zemlja ili međunarodna organizacija osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite; ili

(bc)  su pravno obvezujućim instrumentom kako se upućuje u članku 35. osigurane odgovarajuće mjere zaštite u pogledu zaštite osobnih podataka;

2.  Države članice osiguravaju da se dodatni daljnji prijenosi iz stavka 1. ovog članka mogu obaviti samo ako je, uz uvjete iz tog stavka, ispunjeno sljedeće:

(a)  daljnji prijenos neophodan je za istu specifičnu svrhu kao i izvorni transfer; i

(b)  nadležno tijelo koje je obavilo izvorni prijenos odobrava daljnji prijenos. [Am. 96]

Članak 34.

Prijenosi na temelju odluke o odgovarajućoj razini zaštite

1.  Države članice osiguravaju da je prijenos osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju moguć samo ako Komisija odluči u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) .../2012 ili u skladu sa stavkom 3. ovog članka da ta treća zemlja, teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te treće zemlje, ili dotična međunarodna organizacija, jamči odgovarajuću razinu zaštite. Za takav prijenos nije potrebno dodatno posebno odobrenje.

2.  Ako ne postoji odluka donesena u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) ..../2012, Komisija ocjenjuje prikladnost Pri ocjenjivanju odgovarajuće razine zaštite, uzimajući u obzir Komisija poštuje sljedeće elemente:

(a)  vladavinu prava, relevantno važeće zakonodavstvo, kako opće tako i sektorsko, uključujući ono o javnoj sigurnosti, obrani, nacionalnoj sigurnosti i kaznenom pravu te provedbu tog zakonodavstva i sigurnosne mjere koje se poštuju u toj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, presedane iz sudske prakse kao i djelotvorna i ostvariva prava, uključujući djelotvornu upravnu i sudsku zaštitu osobe čiji se podaci obrađuju, naročito za one koje imaju boravište u Uniji i čiji se osobni podaci prenose;

(b)  postojanje i učinkovito djelovanje jednog ili više neovisnih nadzornih tijela u dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji čija je odgovornost osigurati poštovanje propisa o zaštiti podataka, uključujući dovoljne ovlasti sankcioniranja, pružiti pomoć osobi čiji se podaci obrađuju i savjetovati je o ostvarivanju njezinih prava te surađivati s nadzornim tijelima Unije i država članica; te

(c)  međunarodne obveze koje je dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija preuzela, posebice sve pravno obvezujuće konvencije ili instrumente u vezi sa zaštitom osobnih podataka.

3.  Komisija može donijeti je ovlaštena, nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, donositi delegirane akte u skladu s člankom 56. kako bi donijela odluku unutar područja primjene ove Direktive da treća zemlja, teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te zemlje podataka u dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodna organizacija jamči osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 57. stavku 2.

4.  U provedbenom delegiranom aktu precizira se njegova zemljopisna i sektorska primjena i, po potrebi, utvrđuje nadzorno tijelo iz točke (b) stavka 2.

4a.  Komisija na trajnoj osnovi prati tijek razvoja, koji bi mogao utjecati na elemente popisane u stavku 2., u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u odnosu na koje je na temelju stavka 3. donesen delegirani akt.

5.  Komisija može donijeti ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 56. kako bi donijela odluku unutar područja primjene ove Direktive da treća zemlja ili teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te treće zemlje ili međunarodna organizacija ne jamči odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2., posebno u slučajevima kada relevantno zakonodavstvo, kako opće tako i sektorsko, koje je na snazi u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji ne jamči djelotvorna i ostvariva prava, uključujući djelotvornu upravnu i sudsku zaštitu za osobe čiji se podaci obrađuju, naročito za one čiji se osobni podaci prenose. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom provjere navedenim u članku 57. stavku 2. ili, u iznimno hitnim situacijama za pojedince glede njihova prava na zaštitu osobnih podataka, u skladu s postupkom navedenim u članku 57. stavku 3.

6.  Države članice osiguravaju da se, ako Komisija donese odluku u skladu sa stavkom 5. zabrani zabranjuje svaki prijenos osobnih podataka u treću zemlju ili teritorij ili područje na kojem se vrši obrada unutar te treće zemlje ili u dotičnu međunarodnu organizaciju, ta odluka ne dovodi u pitanje prijenose iz članka 35. stavka 1. ili je u skladu s člankom 36.. U primjereno vrijeme Komisija započinje savjetovanja s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom koja se odnose na rješavanje situacije nastale zbog Odluke donesene u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

7.  U Službenom listu Europske unije Komisija objavljuje popis trećih zemalja, teritorija, područja na kojima se vrši obrada u trećoj zemlji ili međunarodnih organizacija u vezi s kojima je utvrdila osiguravaju li odgovarajuću razinu zaštite ili ne.

8.  Komisija nadzire primjenu provedbenih delegiranih akata iz članaka 3. i 5. [Am. 97]

Članak 35.

Prijenosi s odgovarajućim mjerama zaštite

1.  Ako Komisija ne donese nije donijela nikakvu odluku u skladu s člankom 34., države članice osiguravaju prijenos osobnih podataka primatelju ili odluči da treća zemlja ili teritorij u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji ako: međunarodna organizacija ne osiguravaju dostatnu razinu zaštite u skladu s člankom 34. stavkom 5., nadzornik ili obrađivač može prenijeti osobne podatke u treću zemlju ili teritorij u toj trećoj zemlji ili međunarodnu organizaciju samo ako je u vezi sa zaštitom osobnih podataka u pravno obvezujućem instrumentu osigurao odgovarajuće mjere zaštite.

(a)  su pravno obvezujućim instrumentom osigurane odgovarajuće mjere zaštite u pogledu zaštite osobnih podataka; ili

(b)  je nadzornik ili obrađivač procijenio sve okolnosti u vezi s prijenosom osobnih podataka i zaključio da postoje odgovarajuće mjere zaštite u pogledu zaštite osobnih podataka.

2.  Odluke o prijenosima iz stavka 1. točke (b) donosi propisno ovlašteno osoblje. Navedeni prijenosi moraju se dokumentirati, a dokumentacija mora bi dostupna na zahtjev nadzornog tijela. Navedene prijenose prije prijenosa mora odobriti nadzorno tijelo. [Am. 98]

Članak 36.

Odstupanja

1.  Ako Komisija na temelju članka 34. stavka 5. zaključi da ne postoji odgovarajuća razina zaštite, osobni podaci ne smiju se prenijeti dotičnoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji ako, u predmetnom slučaju, legitimni interes osobe čiji se podaci obrađuju da se taj prijenos spriječi prevaguje nad javnim interesom u prijenosu tih podataka.

2.   Odstupajući od članaka 34. i 35. države članice osiguravaju mogućnost prijenosa osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju samo ako je:

(a)  prijenos nužan da bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe; ili

(b)  prijenos nužan da bi se zaštitili legitimni interesi osobe čiji se podaci obrađuju kada je zakonodavstvom države članice koja obavlja prijenos osobnih podataka tako predviđeno; ili

(c)  prijenos podataka ključan da bi se spriječila neposredna i ozbiljna prijetnja javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje; ili

(d)  prijenos nužan u pojedinačnim slučajevima radi sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija; ili

(e)  prijenos nužan u pojedinačnim slučajevima radi uspostave, izvršenje ili obrane zakonskog prava u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem ili progonom posebnog kaznenog djela ili izvršavanjem posebne kaznenopravne sankcije.

2a.  Pravna osnova za obradu na temelju stavka 2. mora biti zakonodavstvo Unije ili zakonodavstvo države članice kojemu podliježe nadzornik; to zakonodavstvo mora ispunjavati cilj u javnom interesu ili potrebu da se zaštite prava i sloboda drugih, da se poštuje bit prava na zaštitu osobnih podataka i mora biti proporcionalno s legitimnim ciljem koji se želi postići.

2b.  Svi prijenosi osobnih podataka o kojima je odluka donesena na temelju odstupanja moraju biti valjano opravdani i ograničeni na nužno potrebne slučajeve, a česti masovni prijenosi podataka nisu dopušteni.

2c.  Odluke o prijenosima iz stavka 2. donosi propisno ovlašteno osoblje. Ti prijenosi moraju biti dokumentirani, a dokumentacija mora na zahtjev biti na raspolaganju nadzornom tijelu, uključujući datum i vrijeme prijenosa, informacije o tijelu primatelju, razlog prijenosa i prenesene podatke. [Am. 99]

Članak 37.

Posebni uvjeti prijenosa osobnih podataka

Države članice osiguravaju da nadzornik obavijesti primatelja osobnih podataka o svim ograničenjima u obradi i da poduzme sve razumne mjere kako bi osigurao da se ta ograničenja zadovolje. Isto tako, nadzornik obavještava primatelja osobnih podataka o svim ažuriranjima, ispravcima ili brisanjima podataka, a primatelj pak šalje odgovarajuću obavijest u slučaju da su podati proslijeđeni dalje. [Am. 100]

Članak 38.

Međunarodna suradnja za zaštitu osobnih podataka

1.  Komisija i države članice u odnosu na treće zemlje i međunarodne organizacije poduzimaju odgovarajuće korake kako bi:

(a)  razvile djelotvorne mehanizme međunarodne suradnje kako bi se olakšalo osiguralo provođenje zakonodavstva za zaštitu osobnih podataka; [Am. 101]

(b)  osigurale međunarodnu uzajamnu pomoć u primjeni zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka, uključujući obavještavanjem, upućivanjem žalbi, pomoći u istragama i razmjenom informacija, u skladu s odgovarajućim mjerama zaštite osobnih podataka i drugim temeljnim pravima i slobodama;

(c)  uključile relevantne dionike u rasprave i aktivnosti čiji je cilj produbiti međunarodnu suradnju u primjeni zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka;

(d)  promicale razmjenu i dokumentaciju zakonodavstva i prakse u vezi sa zaštitom osobnih podataka.

(da)  razjasnilo i savjetovalo o sukobima nadležnosti s trećim zemljama. [Am. 102]

2.  U svrhe stavka 1. Komisija poduzima odgovarajuće korake kako bi unaprijedila odnose s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, a posebno njihovim nadzornim tijelima ako Komisija smatra da oni osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite u smislu članka 34. stavka 3.

Članak 38.a

Izvješće Komisije

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću redovito podnosi izvješće o primjeni članaka 33. do 38. Prvo izvješće podnosi se najkasnije četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. U tu svrhu Komisija može zatražiti informacije od država članica i nadzornih tijela, koji joj te informacije prosljeđuju bez nepotrebnog odlaganja. Izvješće se objavljuje. [Am. 103]

POGLAVLJE VI.

NEOVISNA NADZORNA TIJELA

ODJELJAK 1.

NEOVISNI STATUS

Članak 39.

Nadzorno tijelo

1.  Svaka država članica osigurava da jedno ili više javnih tijela bude odgovorno za nadzor primjene odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i za doprinos njezinoj dosljednoj primjeni u cijeloj Uniji kako bi se zaštitila temeljna prava i slobode fizičkih osoba pri obradi njihovih osobnih podataka i olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar Unije. U tu svrhu nadzorna tijela moraju surađivati jedna s drugima i s Komisijom.

2.  Države članice mogu osigurati da nadzorno tijelo osnovano u državi članici u skladu s Uredbom (EU)..../2012 preuzme odgovornost za zadaće nadzornog tijela koje se osniva u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.  Ako u jednoj državi članici postoji više od jednog nadzornog tijela, ta država članica određuje nadzorno tijelo koje djeluje kao jedinstvena kontaktna točka za djelotvorno sudjelovanje tih tijela u Europskom odboru za zaštitu podataka.

Članak 40.

Neovisnost

1.  Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo djeluje potpuno neovisno u provođenju dužnosti i ovlasti koje su mu povjerene, bez obzira na organizaciju suradnje u skladu s poglavljem VII. ove Direktive. [Am. 104]

2.  Svaka država članica dužna je osigurati da članovi nadzornog tijela pri provođenju svojih dužnosti ne traže upute ni od koga niti ih i od koga primaju te da zadrže punu neovisnost i nepristranost. [Am. 105.

3.  Članovi nadzornog tijela moraju se suzdržati od svih radnji koje su nespojive s njihovim dužnostima te se tijekom svog mandata ne smiju baviti bilo kakvom nespojivom djelatnošću, bilo da je profitabilna ili ne.

4.  Članovi nadzornog tijela moraju se nakon isteka svog mandata ponašati časno i diskretno u pogledu prihvaćanja imenovanja i koristi.

5.  Svaka država članica osigurava da nadzorno tijelo raspolaže odgovarajućim ljudskim, tehničkim i financijskim resursima, prostorom i infrastrukturom potrebnom za djelotvorno izvršavanje njegovih dužnosti i ovlasti, uključujući i one koje se provode u okviru uzajamne pomoći, suradnje i aktivnog sudjelovanja u Europskom odboru za zaštitu podataka.

6.  Svaka država članica osigurava da nadzorno tijelo obavezno raspolaže vlastitim osobljem koje imenuje i kojim upravlja voditelj nadzornog tijela.

7.  Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo podliježe financijskoj kontroli koja ne smije utjecati na njegovu neovisnost. Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo raspolaže vlastitim godišnjim proračunom. Taj proračun se objavljuje.

Članak 41.

Opći uvjeti za članove nadzornog tijela

1.  Države članice osiguravaju da članove nadzornog tijela imenuje ili parlament ili vlada dotične države članice.

2.  Članovi se biraju među osobama čija je neovisnost neupitna i koje su pokazale iskustvo i vještine potrebne za vršenje svojih dužnosti.

3.  Dužnost člana prestaje istekom mandata, ostavkom ili obaveznim umirovljenjem u skladu sa stavkom 5.

4.  Nadležni nacionalni sud člana može razriješiti dužnosti ili mu može uskratiti pravo na mirovinu ili druge koristi umjesto mirovine ako više ne ispunjava uvjete potrebne za vršenje dužnosti ili je počinio ozbiljnu povredu radne dužnosti.

5.  Ako mandat člana istekne ili on odstupi, dužan je nastaviti s vršenjem svojih dužnosti do imenovanja novog člana.

Članak 42.

Pravila osnivanja nadzornog tijela

Svaka država članica zakonom predviđa:

(a)  osnivanje i status nadzornog tijela u skladu s člancima 39. i 40.;

(b)  kvalifikacije, iskustvo i vještine koji su potrebni za izvršavanje dužnosti članova nadzornog tijela;

(c)  pravila i postupke za imenovanje članova nadzornog tijela te pravila o radnjama ili djelatnostima koje su nespojive sa službenim dužnostima;

(d)  trajanje mandata članova nadzornog tijela u razdoblju od najmanje četiri godine, osim za prvo imenovanje nakon stupanja na snagu ove Direktive kada to razdoblje može biti kraće;

(e)  mogu li se članovi nadzornog tijela ponovno imenovati;

(f)  pravila i opće uvjete kojima se uređuju dužnosti članova i osoblja nadzornog tijela;

(g)  pravila i postupke o isteku dužnosti članova nadzornog tijela uključujući i situaciju u kojoj oni više ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za vršenje dužnosti ili su počinili ozbiljnu povredu radne dužnosti.

Članak 43.

Profesionalna tajna

Države članice osiguravaju da se članovi i osoblje nadzornog tijela kako tijekom tako i nakon isteka svog mandata odnosno radnog odnosa, te u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, obvežu profesionalnom tajnom u pogledu svake povjerljive informacije koju saznaju u obavljanju svoje službene dužnosti, a da svoju dužnost obavljaju neovisno i transparentno kako je utvrđeno ovom Direktivom. [Am. 106]

ODJELJAK 2.

DUŽNOSTI I OVLASTI

Članak 44.

Nadležnost

1.  Države članice osiguravaju da svako nadzorno tijelo bude nadležno za obavljanje dužnosti i izvršavanje ovlasti na području svoje države članice izvršava ovlasti koje su mu povjerene u skladu s ovom Direktivom. [Am. 107]

2.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela nisu nadležna za nadzor postupaka obrade koju provode sudovi kada djeluju u okviru svoje sudske nadležnosti.

Članak 45.

Dužnosti

1.  Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo:

(a)  nadzire i osigurava primjenu odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i njezinih provedbenih mjera;

(b)  razmotri žalbe koje uloži svaka osoba čiji se podaci obrađuju ili udruga koja predstavlja osobu čiji se podaci obrađuju i koju je ta osoba propisno ovlastila u skladu s člankom 50., da istraži to pitanje u primjerenoj mjeri i u razumnom roku obavijesti osobu čiji se podaci obrađuju ili udrugu o tijeku i ishodu žalbe, posebno ako je nužna daljnja istraga ili koordinacija s drugim nadzornim tijelom;

(c)  provjeri zakonitost obrade podataka u skladu s člankom 14. i osobu čiji se podaci obrađuju u razumnom roku obavijesti o ishodu provjere ili razlozima zbog kojih provjera nije provedena;

(d)  drugim nadzornim tijelima pruži uzajamnu pomoć i osigura usklađenu primjenu i provođenje odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom;

(e)  provodi istrage, preglede i revizije bilo na vlastitu inicijativu, na temelju žalbe ili na zahtjev drugog nadzornog tijela te da dotičnu osobu čiji se podaci obrađuju, ako je osoba čiji se podaci obrađuju uložila žalbu, u razumnom roku obavijesti o ishodu istrage;

(f)  nadzire razvoj važnih događaja ako oni imaju utjecaj na zaštitu osobnih podataka, posebno razvoj informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija;

(g)  daje savjete institucijama i tijelima država članica o zakonodavnim i administrativnim mjerama u vezi sa zaštitom prava i sloboda pojedinaca pri obradi osobnih podataka;

(h)  daje savjete o postupcima obrade u skladu s člankom 26.;

(i)  sudjeluje u aktivnostima Europskog odbora za zaštitu podataka.

2.  Svako nadzorno tijelo mora promicati svijest javnosti o opasnostima, pravilima, mjerama zaštite i pravima vezanima uz obradu osobnih podataka. Posebna pozornost pridaje se aktivnostima koje se izričito odnose na djecu.

3.  Nadzorno tijelo na zahtjev savjetuje svaku osobu čiji se podaci obrađuju u ostvarivanju prava utvrđenih odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom te po potrebi u tu svrhu surađuje s nadzornim tijelima u drugim državama članicama.

4.  Za žalbe iz točke (b) stavka 1. nadzorno tijelo dužno je osigurati obrazac za podnošenje žalbe koji se može ispuniti elektronički, pri čemu se ne isključuju druga sredstva komunikacije.

5.  Države članice osiguravaju besplatno obavljanje dužnosti nadzornog tijela za osobu čiji se podaci obrađuju.

6.  Ako su zahtjevi zlorabeći, očigledno pretjerani, posebno zbog toga što se ponavljaju, nadzorno tijelo može naplatiti uslugu ili ne mora obaviti zadatak koji je tražila osoba čiji se podaci obrađuju razumnu naknadu. Iznos naknade ne prelazi troškove obavljanja traženih zadaća. U tom slučaju nadzorno tijelo snosi teret dokazivanja zlorabeće očigledno pretjerane prirode zahtjeva. [Am. 108]

Članak 46.

Ovlasti

1.   Države članice osiguravaju da svako nadzorno tijelo mora imati naročito ima ovlasti:

(a)  istražne ovlasti, kao što su ovlasti da pristupi podacima koji su predmet postupka obrade i ovlasti da prikupi sve informacije koje su potrebne za izvršavanje njegovih nadzornih zadaća; da obavijesti nadzornika ili obrađivača o navodnom kršenju odredbi kojima se uređuje obrada osobnih podataka i po potrebi nadzorniku ili obrađivaču naloži da na određen način ukloni to kršenje kako bi se poboljšala zaštita osobe čiji se podaci obrađuju.

(b)  djelotvorne ovlasti za posredovanje, kao što su izdavanje mišljenja prije provođenja obrade te osiguravanje prikladnog objavljivanja takvih mišljenja, nalaganje ograničenja, brisanja ili uništavanja podataka, uvođenje privremene ili potpune zabrane obrade, upozoravanje ili izricanje opomena nadzorniku ili upućivanje predmeta nacionalnim parlamentima ili drugim političkim institucijama; da naloži nadzorniku da postupi u skladu sa zahtjevom osobe čiji se podaci obrađuju da ostvari svoja prava iz ove Direktive, uključujući prava dana člancima 12. do 17. ako su ti zahtjevi odbijeni zbog kršenja tih odredbi;

(c)  ovlast da sudjeluje u pravnim postupcima u slučaju povrede odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom ili da o toj povredi obavijesti sudske vlasti. da naloži nadzorniku ili obrađivaču da pruži informacije na temelju članka 10. stavaka 1. i 2. te članaka 11., 28. i 29.;

(d)  da osigura postupanje u skladu s mišljenjem o prethodnim savjetovanjima na koja se upućuje u članku 26.;

(e)  upozori ili opomene nadzornika ili obrađivača;

(f)  naredi ispravljanje, brisanje ili uništenje svih podataka koji su bili obrađeni uz kršenje odredbi usvojenih na temelju ove Direktive te da o takvim mjerama obavijesti treće strane kojima su podaci bili otkriveni;

(g)  privremeno ili konačno zabrani obradu;

(h)  prekine prijenose podataka primatelju u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji;

(i)  da o tome obavijesti nacionalne parlamente, vlade i ostale javne institucije te javnost.

2.  Svako nadzorno tijelo ima istražne ovlasti da od nadzornika ili obrađivača dobije:

(a)  pristup svim osobnim podacima i svim informacijama potrebnim za obavljanje svojih dužnosti nadzora;

(b)  pristup svim prostorijama, uključujući svoj opremi i uređajima za obradu podataka, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ako postoje razumne osnove za sumnju da se tamo obavljaju radnje koje predstavljaju kršenje odredbi usvojenih na temelju ove Direktive, ne dovodeći u pitanje sudsko odobrenje ako to iziskuje nacionalno zakonodavstvo.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 43., države članice osiguravaju da se na zahtjev nadzornih tijela ne postavljaju dodatni uvjeti čuvanja tajnosti.

4.  Države članice mogu odrediti obavezu dodatne sigurnosne provjere u skladu s nacionalnim zakonodavstvom za pristup povjerljivim informacijama razine koja odgovara stupnju tajnosti „EU CONFIDENTIAL” ili višem. Ako prema zakonu države članice relevantnog nadzornog tijela nije potrebna dodatna sigurnosna provjera, to moraju priznati sve ostale države članice.

5.  Svako nadzorno tijelo ovlašteno je da o kršenjima odredbi usvojenih na temelju ove Direktive upozna sudske vlasti, sudjeluje u pravnim postupcima i pokrene postupak pred nadležnim sudom na temelju članka 53. stavka 2.

6.  Svako nadzorno tijelo ovlašteno je za kažnjavanje upravnih prijestupa. [Am. 109]

Članak 46.a

Izvještaji o kršenjima

1.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela uzmu u obzir smjernice Europskog odbora za zaštitu podataka donesene na temelju članka 66. stavka 4.b Uredbe (EU) ..../2013 i uspostavljaju učinkovite mehanizme za poticanje povjerljivog izvještavanja o povredama ove Direktive.

2.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite mehanizme za poticanje povjerljivog izvještavanja o povredama ove Direktive. [Am. 110]

Članak 47.

Izvješće o aktivnostima

Države članice osiguravaju da svako nadzorno tijelo sastavi godišnje izvješće o svojim aktivnostima barem svake dvije godine. Izvješće mora biti dostupno javnosti, nadležnom Parlamentu, Komisiji i Europskom odboru za zaštitu podataka.Ono sadrži informacije o opsegu u kojem su nadležna tijela u okviru svojih nadležnosti imala pristup podacima privatnih stranaka za istragu ili progon kaznenih djela. [Am. 111]

POGLAVLJE VII.

SURADNJA

Članak 48.

Uzajamna pomoć

1.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela jedno drugome pružaju pomoć kako bi se dosljedno provele i primijenile odredbe u skladu s ovom Direktivom te uvode mjere za djelotvornu međusobnu suradnju. Uzajamna pomoć uključuje posebice zahtjeve za informacije i mjere nadzora, kao što su zahtjevi za prethodno savjetovanje, pregledavanje i istrage.

2.  Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo poduzme sve odgovarajuće mjere koje su potrebne da odgovori na zahtjev drugog nadzornog tijela. Te mjere posebno mogu uključivati prijenos relevantnih informacija ili prisilne mjere za hitno okončanje ili zabranu postupaka obrade koji su u suprotnosti s ovom Direktivom, a najkasnije mjesec dana nakon primitka zahtjeva.

2a.  Zahtjev za pomoć sadrži sve potrebne informacije, uključujući namjenu i obrazloženje zahtjeva. Razmijenjene informacije koriste se jedino u onu svrhu za koju su zatražene.

2b.  Nadzorno tijelo koje primi zahtjev za pomoć taj zahtjev ne smije odbiti, osim u sljedećim slučajevima:

(a)  ako nije nadležno za rješavanje zahtjeva; ili

(b)  ako bi poštovanje zahtjeva bilo nespojivo s odredbama usvojenim na temelju ove Uredbe.

3.  Nadzorno tijelo kojemu je zahtjev upućen obavještava nadzorno tijelo koje je uputilo zahtjev o ishodima ili, ovisno o slučaju, o tijeku ili mjerama poduzetim kako bi se udovoljilo zahtjevu dotičnoga nadzornog tijela.

3a.  Nadzorna tijela informacije koje je zatražilo drugo nadzorno tijelo prosljeđuju elektroničkim sredstvima, u najkraćem mogućem roku i u standardiziranom obliku.

3b.  Ni za kakvu mjeru poduzetu na temelju zahtjeva za uzajamnu pomoć ne naplaćuje se naknada. [Am. 112]

Članak 48.a

Zajedničke operacije

1.  Države članice osiguravaju da, kako bi pojačale suradnju i uzajamnu pomoć, nadzorna tijela mogu provoditi zajedničke mjere prisile i ostale zajedničke operacije u kojima imenovani članovi ili osoblje nadzornih tijela drugih država članica sudjeluju u operacijama na teritoriju jedne države članice.

2.  Države članice osiguravaju da, u slučajevima kad postoji vjerojatnost da će postupci obrade utjecati na osobe čiji se podaci obrađuju iz druge države članice ili drugih država članica, nadležna tijela mogu biti pozvana da sudjeluju u zajedničkim operacijama. Nadležno nadzorno tijelo može pozvati nadzorno tijelo svake od tih država članica da sudjeluje u odgovarajućoj operaciji, a u slučaju kad je pozvano bez odgode se odziva na zahtjev nadzornog tijela koji se odnosi na sudjelovanje u operacijama.

3.  Države članice određuju praktične aspekte posebnih mjera suradnje. [Am. 113]

Članak 49.

Zadaće Europskog odbora za zaštitu podataka

1.  Europski odbor za zaštitu podataka osnovan Uredbom (EU).../20122013 obavlja sljedeće zadaće u vezi s obradom unutar područja primjene ove Direktive:

(a)  savjetuje Komisiju institucije Unije o svim pitanjima vezanima uz zaštitu osobnih podataka u Uniji kao i o svakoj predloženoj izmjeni ove Direktive;

(b)  na zahtjev Komisije, Europskog parlamenta ili Vijeća ili na vlastitu inicijativu ili inicijativu jednog od svojih članova razmatra svako pitanje u vezi s primjenom odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom te izdaje smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse upućene nadzornim tijelima kako bi se potakla dosljedna primjena tih odredbi, uključujući i primjenu ovlasti prisile;

(c)  provjerava primjenu smjernica, preporuka i primjera najbolje prakse iz točke (b) i o tome redovito izvještava Komisiju;

(d)  Komisiji daje mišljenje o razini zaštite u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama;

(e)  promiče suradnju i djelotvornu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija i prakse među nadzornim tijelima, uključujući koordinaciju zajedničkog djelovanja i ostalih zajedničkih aktivnosti, ako tako odluči slijedom zahtjeva jednog ili više nadzornih tijela;

(f)  promiče zajedničke programe izobrazbe i olakšava razmjenu osoblja među nadzornim tijelima te po potrebi s nadzornim tijelima trećih zemalja ili međunarodnih organizacija;

(g)  promiče razmjenu znanja i dokumentacije s nadzornim tijelima za zaštitu podataka u cijelom svijetu, uključujući i zakonodavstvo i praksu u vezi sa zaštitom podataka.

(ga)  daje mišljenje Komisiji prilikom pripreme delegiranih i provedbenih akata koji se temelje na ovoj Direktivi;

2.  Ako Europski parlament, Vijeće ili Komisija zatraži zahtjev od Europskog odbora za zaštitu podataka, može zadati vremenski rok u kojem Europski odbor za zaštitu podataka mora pružiti traženi savjet, uzimajući u obzir žurnost slučaja.

3.  Europski odbor za zaštitu podataka svoja mišljenja, smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse šalje Komisiji i odboru iz članka 57. stavka 1. te ih objavljuje.

4.  Komisija Europski odbor za zaštitu podataka obavještava o mjerama koje je poduzela nakon što je Europski odbor za zaštitu podataka izdao mišljenja, smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse. [Am. 114]

POGLAVLJE VIII.

PRAVNI LIJEKOVI, ODGOVORNOST I SANKCIJE

Članak 50.

Pravo žalbe nadzornom tijelu

1.  Ne dovodeći u pitanje bilo koje druge pravne lijekove u upravnom ili sudskom postupku države članice svakoj osobi čiji se podaci obrađuju osiguravaju pravo na žalbu nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici ako osoba čiji se podaci obrađuju smatra da obrada osobnih podataka vezanih uz nju nije u skladu s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom.

2.  Države članice svakom tijelu, organizaciji ili udruzi čiji je cilj zaštititi prava i interese osoba čiji se podaci obrađuju u vezi sa zaštitom njihovih osobnih podataka i koja je osnovana koje djeluju u javnom interesu i koje su osnovane u skladu sa zakonodavstvom države članice osiguravaju pravo žalbe nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici u ime jedne ili više osoba čiji se podaci obrađuju ako smatra da su prava osobe čiji se podaci obrađuju u sklopu ove Direktive povrijeđena uslijed obrade osobnih podataka. Takva organizacija ili udruga mora biti propisno ovlaštena od strane osobe/osoba čiji se podaci obrađuju. [Am. 115]

3.  Države članice svakom tijelu, organizaciji ili udruzi iz stavka 2. osiguravaju pravo da neovisno o žalbi osobe čiji se podaci obrađuju uloži žalbu nadzornom tijelu u bilo kojoj državi članici ako smatra da je došlo do kršenja povjerljivosti osobnih podataka.

Članak 51.

Pravo na pravni lijek protiv nadzornog tijela

1.  Države članice osiguravaju svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi pravo na pravni lijek protiv odluka nadzornog tijela koje se na njih odnose.

2.  Države članice osiguravaju da svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo na pravni lijek kojim od nadzornog tijela zahtjeva odgovor na žalbu ako ne postoji odluka koja je potrebna da bi se zaštitila njihova njezina prava ili ako nadzorno tijelo osobu čiji se podaci obrađuju u roku od tri mjeseca ne obavijesti o tijeku ili ishodu žalbe u skladu s točkom (b) članka 45. stavka 1.

3.  Države članice osiguravaju da se postupak protiv nadzornog tijela pokrene pred sudovima države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan.

3a.  Države članice osiguravaju izvršavanje konačnih odluka sudova na koje se upućuje u ovom članku. [Am. 116]

Članak 52.

Pravo na pravni lijek protiv nadzornika ili obrađivača

1.  Ne dovodeći u pitanje svaki dostupan pravni lijek u upravnom postupku, uključujući pravo na žalbu nadzornom tijelu, države članice svakoj fizičkoj osobi osiguravaju pravo na pravni lijek pred sudom ako ona smatra da su povrijeđena njezina prava utvrđena odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom uslijed obrade njezinih osobnih podataka koja nije u skladu s navedenim odredbama.

1a.  Države članice osiguravaju izvršavanje konačnih odluka sudova na koje se upućuje u ovom članku. [Am. 117]

Članak 53.

Zajednička pravila za sudske postupke

1.  Države članice svakom tijelu, organizaciji ili udruzi iz članka 50. stavka 2. osiguravaju pravo da u ime na nalog jedne ili više osoba čiji se podaci obrađuju ostvari prava iz članaka 51., i 52. i 54. [Am. 118]

2.  Države članice osiguravaju da svako nadzorno tijelo ima pravo sudjelovati u sudskim postupcima i pokretati postupak pred sudom kako bi se provele odredbe donesene u skladu s ovom Direktivom ili kako bi se osigurala dosljedna zaštita osobnih podataka u Uniji. [Am. 119]

3.  Države članice osiguravaju da sudski postupci koji postoje u okviru nacionalnog zakonodavstva omoguće brzo usvajanje mjera, uključujući privremene mjere čiji je cilj ukloniti svaku navodnu povredu prava i spriječiti svako daljnje oštećenje zastupljenih interesa.

Članak 54.

Odgovornost i pravo na odštetu

1.  Države članice osiguravaju da svaka osoba koja je pretrpjela štetu, uključujući financijsku štetu, zbog nezakonitog postupka obrade ili zbog radnje koja je nespojiva s odredbama donesenima u skladu s ovom Direktivom ima pravo na zatražiti odštetu od nadzornika ili obrađivača za štetu koja joj je nanesena. [Am. 120]

2.  Ako je u obradu uključeno više nadzornika ili obrađivača, svaki je nadzornik ili obrađivač zajednički i pojedinačno odgovoran za ukupan iznos štete.

3.  Nadzornik ili obrađivač može se izuzeti od odgovornosti u cjelini ili djelomično ako dokaže da nije odgovoran za događaj koji je prouzročio štetu.

Članak 55.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Poglavlje VIII.a

Prijenos osobnih podataka drugim strankama

Članak 55.a

Prijenos osobnih podataka drugim tijelima ili privatnim strankama u Uniji

1.  Države članice osiguravaju da nadzornik ne prenese ili obrađivaču ne naloži prenošenje osobnih podataka fizičkoj ili pravnoj osobi koja ne podliježe odredbama usvojenim na temelju ove Direktive, osim u sljedećim slučajevima:

(a)  prijenos je u skladu sa zakonodavstvom Unije ili sa zakonodavstvom država članica; i

(b)  primatelj ima boravište ili poslovni nastan u državi članici Europske unije; te

(c)  nikakvi zakoniti posebni interesi osobe čiji se podaci obrađuju ne sprečavaju prenošenje; i

(d)  prijenos je u konkretnom slučaju neophodan nadzorniku koji prenosi osobne podatke zbog:

(i)  obavljanja zadatka koji mu je zakonito dodijeljen; ili

(ii)  sprečavanja neposredne i ozbiljne opasnosti za javnu sigurnost; ili

(iii)  sprečavanja ozbiljne povrede prava pojedinaca.

2.  Nadzornik obavještava primatelja o razlogu zbog kojeg se osobni podaci isključivo mogu obraditi.

3.  Nadzornik obavještava nadzorno tijelo o takvim prijenosima.

4.  Nadzornik obavještava primatelja o ograničenjima u obradi i osigurava zadovoljavanje tih ograničenja. [Am. 121]

POGLAVLJE IX

DELEGIRANI AKTI I PROVEDBENI AKTI

Članak 56.

Prenošenje ovlasti

1.  Ovlast donositi delegirane akte povjerena je Komisiji prema uvjetima utvrđenim ovim člankom.

2.  Prenošenje ovlasti Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 25.a stavka 7., članka 28. stavka 5., članka 34. stavka 3. i članka 34. stavka 5. povjereno je Komisiji na neodređeno razdoblje od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati prenošenje ovlasti iz članka 25.a stavka 7., članka 28. stavka 5., članka 34. stavka 3. i članka 34. stavka 5. Odlukom o opozivu prestaje prenošenje poništenju prekida se delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi pravne učinke na dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Komisija je dužna odmah po donošenju delegiranog akta obavijestiti istovremeno Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 25.a stavkom 7., člankom 28. stavkom 5., člankom 34. stavkom 3. i člankom 34. stavkom 5.. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće ne izraze prigovor u roku od 2 mjeseca šest mjeseci od datuma slanja obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće ulagati prigovor. Navedeni rok produžuje se za 2 mjeseca šest mjeseci na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 122]

Članak 56.a

Rok za donošenje delegiranih akata

1.  Komisija donosi delegirane akte na osnovi članka 25.a stavka 7. i članka 28. stavka 5. u razdoblju do [šest mjeseci prije datuma iz članka 62. stavka 1.]. Komisija može rok iz ovog stavka produžiti za šest mjeseci. [Am. 123]

Članak 57.

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5. [Am. 124]

POGLAVLJE X.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 58.

Stavljanje izvan snage

1.  Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA stavlja se izvan snage.

2.  Upućivanje na okvirnu odluku iz stavka 1. koja je stavljena izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu.

Članak 59.

Odnos s prethodno donesenim aktima Unije za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima i policijsku suradnju

Posebne odredbe za zaštitu osobnih podataka pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija u aktima Unije koji su doneseni prije datuma donošenja ove Direktive i kojima se uređuje obrada osobnih podataka među državama članicama i pristup imenovanih tijela država članica informacijskim sustavima uspostavljenima u skladu s Ugovorima unutar područja primjene ove Direktive ostaju nepromijenjene.

Članak 60.

Odnos s prethodno sklopljenim međunarodnim sporazumima na području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje

Međunarodni sporazumi koje su države članice sklopile prije stupanja na snagu ove Direktive mijenjaju se, po potrebi, u roku od pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive.

Članak 61.

Ocjena

1.  Nakon što zatraži mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, Komisija vrši ocjenu primjene ocjenjuje primjenu i provedbu ove Direktive. Komisija provodi usklađivanje u tijesnoj suradnji s država članicama i uključuju najavljene i nenajavljene posjete. Europski parlament i Vijeće obavještavaju se tijekom cijelog postupka i imaju pristup relevantnim dokumentima.

2.  Komisija u roku od tri dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive revidira druge akte koje je donijela Europska unija i koji uređuju obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, posebno akte iz članka 59., i daje odgovarajuće prijedloge koje je Unija donijela kako bi osigurala dosljedne i homogene pravne propise koji se procijenila potreba da se usklade s ovom Direktivom i kako bi se, po potrebi, donijeli potrebni prijedlozi za izmjenom tih akata da bi se osigurao dosljedan pristup u vezi sa zaštitom odnose na obradu osobnih podataka u nadležnim tijelima za potrebe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija unutar područja primjene ove Direktive.

2a.  Komisija u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive podnosi odgovarajuće prijedloge za reviziju zakonskog okvira mjerodavnog za obradu osobnih podataka od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije, a za potrebe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija kako bi se osigurali dosljedni i homogeni pravni propisi u vezi s temeljnim pravom na zaštitu osobnih podataka u Uniji.

3.  Komisija Europskom parlamentu i Vijeću u redovitim vremenskim razmacima podnosi izvješća o ocjeni i reviziji ove Direktive u skladu sa stavkom 1. Prvo izvješće podnosi se najkasnije četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. Daljnja izvješća podnose se svake četiri godine nakon toga. Komisija po potrebi podnosi odgovarajuće prijedloge radi izmjene ove Direktive i usklađivanja drugih pravnih instrumenata. Izvješće se objavljuje. [Am. 125]

Članak 62.

Provedba

1.  Države članice dužne su najkasnije do ...(13) donijeti i objaviti zakone, propise i administrativne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. Tekst tih odredbi odmah šalju Komisiji.

Navedene odredbe moraju se primjenjivati od...

Kad države članice donesu navedene odredbe, te odredbe moraju sadržavati uputu na ovu Direktivu ili se ta uputa mora navesti prilikom njihove službene objave. Države članice određuju način na koji se te upute vrše.

2.  Države članice Komisiji šalju tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donesu na području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 63.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Direktiva stupa na snagu prvog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 64.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(2)1 SL C 192, 30.6.2012., str. 7.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(4) Direktiva 95/46/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.)
(5)Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađivanih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.)
(6) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.)
(7) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(8) Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L335, 17.12.2011., str. 1.).
(9) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.
(10) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.
(11) SL L 160, 18.6.2011., str. 21.
(12) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(13) Dvije godine nakon dana stupanja na snagu ove Direktive


Provedba jedinstvenog europskog neba ***I
PDF 296kWORD 393k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi jedinstvenog europskog neba (preinaka) (COM(2013)0410 – C7-0171/2013 – 2013/0186(COD))
P7_TA(2014)0220A7-0095/2014

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0410),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0171/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje malteškog Zastupničkog doma podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo od 28. studenoga 2013. Odbora za pravna pitanja Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7‑0095/2014),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi jedinstvenoga europskog neba

P7_TC1-COD(2013)0186


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Uredba (EZ) br. 549/2004 od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenoga europskog neba (Okvirna uredba)(5), Uredba (EZ) br. 550/2004 od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga)(6), Uredba (EZ) br. 551/2004 od od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora jedinstvenog europskog neba (Uredba o zračnom prostoru)(7) i Uredba (EZ) br. 552/2004 od 10. ožujka 2004.o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (Uredba o interoperabilnosti)(8) znatno su izmijenjene. Budući da su potrebne daljnje izmjene, potrebno ih je preinačiti radi jasnoće.

(2)  Provedba zajedničke prometne politike zahtijeva učinkovit sustav zračnog prometa koji omogućuje sigurno i redovito pružanje usluga u zračnom prometu, a time olakšava slobodno kretanje roba, osoba i usluga. [Am. 1]

(3)  Donošenjem prvog paketa zakonodavstva o jedinstvenom europskom nebu, koji su donijeli Europski parlament i Vijeće, to jest Uredbe (EZ) br. 549/2004, Uredbe (EZ) br. 550/2004, Uredbe (EZ) br. 551/2004 te Uredbe (EZ) br. 552/2004, utvrđena je čvrsta pravna osnova za jedinstven, interoperabilan i siguran sustav upravljanja zračnim prometom (ATM). Donošenje drugog paketa, to jest Uredbe (EZ) br. 1070/2009, uvođenjem koncepata programa izvedbe i upravitelja mreže radi daljnjeg poboljšanja izvedbe europskog sustava upravljanja zračnim prometom dodatno je ojačalo inicijativu za jedinstveno europsko nebo.

(4)  U članku 1. Čikaške konvencije o civilnom zrakoplovstvu iz 1944. države ugovornice priznaju da „svaka država ima potpuni i isključivi suverenitet nad zračnim prostorom iznad svojeg teritorija”. U okviru takve suverenosti države članice Unije, prema primjenjivim međunarodnim konvencijama, prilikom kontroliranja zračnog prometa primjenjuju ovlasti javnog tijela vlasti.

(5)  Provedba zajedničke prometne politike zahtijeva učinkovit sustav zračnog prometa koji omogućuje sigurno, redovito i održivo pružanje usluga zračnog prijevoza, optimizira kapacitet i olakšava slobodno kretanje roba, osoba i usluga.

(5a)  Kako bi se izbjeglo da očekivani porast zračnog prometa stvara ili pojačava zagušenje europskog zračnog prostora, uz sve troškove koje ono uključuje kad je riječ o gospodarstvu, okolišu i sigurnosti, potrebno je okončati rascjepkanost tog zračnog prostora te provesti ovu Uredbu što je prije moguće. [Am. 2]

(5b)  Pokretanje jedinstvenog europskog neba trebalo bi imati pozitivan učinak na rast, zapošljavanje i konkurentnost u Europi, poebice poticanjem potražnje za visoko-kvalificiranim radnim mjestima. [Am. 3]

(6)  Istodobno ostvarivanje ciljeva povećanja standarda sigurnosti zračnog prometa i poboljšanja cjelokupne izvedbe ATM-a i ANS-a u općem zračnom prometu u Europi zahtijeva uzimanje u obzir ljudskog faktora. Stoga države članice trebaju razmotriti uvođenje bi osim uvođenja načela „kulture pravičnosti” u shemu izvedbe jedinstvenog europskog neba trebalo ugraditi odgovarajuće pokazatelje izvedbe. [Am. 4]

(7)  Države članice donijele su opću izjavu o vojnim pitanjima povezanima s jedinstvenim europskim nebom(9). Prema toj izjavi, države članice trebale bi posebno unaprijediti civilno-vojnu suradnju i, ako i u mjeri u kojoj to sve dotične države članice smatraju potrebnim, olakšati suradnju između njihovih oružanih snaga u pogledu svih pitanja u vezi s upravljanjem zračnim prometom kako bi omogućile fleksibilnu upotrebu zračnog prostora. [Am. 5]

(8)  Odluke u vezi sa sadržajem, opsegom ili provedbom vojnih operacija i obuke u skladu s člankom 100. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne potpadaju pod nadležnost Unije.

(9)  Države su članice povećanjem razine autonomije i slobode pružanja usluga u različitim stupnjevima restrukturirale svoje nacionalne pružatelje usluga u zračnoj plovidbi. Potrebno je osigurati postojanje zajedničkog tržišta koje dobro funkcionira za usluge koje se mogu pružati prema tržišnim uvjetima te da su za te usluge koje se prema trenutačnim tehnološkim uvjetima smatraju prirodnim monopolom zadovoljeni minimalni zahtjevi javnog interesa.

(10)  Kako bi se osigurao dosljedan, jasan i neovisan jasan nadzor nad pružanjem usluga u Europi, nacionalnim nadzornim zrakoplovnim tijelima trebalo bi osigurati dostatnu neovisnost i potrebne resurse, kako po pitanju financija tako iosoblja. Neovisnost ne bi smjela sprečavati ta tijela u obavljanju njihovih zadaća unutar upravnog okvira. [Am. 6]

(11)  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela imaju ključnu ulogu u provedbi jedinstvenoga europskog neba. pa Komisija i Europska agencija za zrakoplovstvo (EAA) trebale bi stoga treba olakšati svoju međusobnu suradnju kako bi omogućila omogućile razmjenu najboljih praksi i razvio razvile zajednički pristup, također uključujući putem poboljšane suradnje na regionalnoj razini osiguravanjem platforme za takve razmjene. Ova suradnja trebala bi se odvijati na redovitoj osnovi. [Am. 7]

(12)   Za provedbu jedinstvenog europskog neba, socijalni partneri trebali bi biti bolje obaviješteni i s njima bi se trebalo bolje savjetovati u vezi sa svim mjerama koje imaju znatne socijalne posljedice. Na razini Unije trebalo bi se savjetovati i s Odborom za sektorski dijalog, uspostavljenim Odlukom Komisije 98/500/EZ(10). [Am. 8]

(13)  Pružanje usluga komunikacije, plovidbe usluga u plovidbi i usluga nadzora, kao i usluga meteorološkog i zrakoplovnog informiranja treba te informiranja o projektiranju zračnog prostora, zajedno s uslugama formatiranja i dostave podataka općem zračnom prometu moglo bi se organizirati u skladu s tržišnim uvjetima, uzimajući pritom u obzir posebne značajke takvih usluga i održavajući osiguravajući visoku razinu sigurnosti i smanjujući učinak na klimu. [Am. 9]

(14)  Ne smije biti diskriminacije među korisnicima zračnog prostora kad je riječ o pružanju jednakih usluga u zračnoj plovidbi.

(15)  Koncept zajedničkih projekata u cilju pružanja pomoći korisnicima zračnog prostora i/ili pružateljima usluga u zračnoj plovidbi radi unapređenja infrastrukture zračne plovidbe, pružanja usluga u zračnoj plovidbi i uporabe zračnog prostora, posebice onih koji mogu biti potrebni za provedbu glavnog plana ATM-a poduprtog Odlukom Vijeća 2009/320/EZ(11), u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 219/2007, ne bi trebao dovoditi u pitanje prethodne projekte sa sličnim ciljevima o kojima je odlučila jedna država članica ili više njih. Odredbe o financiranju provedbe zajedničkih projekata ne bi trebale utjecati na način pripreme tih zajedničkih projekata. Komisija može predložiti financiranje iz fondova primjerice Transeuropske mreže Instrumenta za povezivanje Europe, Obzora 2020. ili Europske investicijske banke za potporu zajedničkih projekata, posebno za ubrzanje razvoja programa SESAR, u višegodišnjem financijskom okviru. Ne dovodeći u pitanje pristup tim sredstvima, države članice trebale bi slobodno odlučivati o tome kako će upotrijebiti prihode od javne prodaje prava zrakoplovnog sektora u skladu sa sustavom trgovanja emisijama te da u tom smislu razmotre bi li se dio tih prihoda mogao upotrijebiti za financiranje zajedničkih projekata na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Zajednički bi projekti po potrebi trebali imati za cilj omogućiti postojanje osnovnih interoperabilnih kapaciteta u svim državama članicama. [Am. 10]

(15a)  Osim ako se ne omoguće posebni mehanizmi, može doći do nekoordiniranog odvijanja projekata ulaganja u zraku i na tlu u vezi s glavnim planom ATM-a, što bi moglo odgoditi djelotvoran razvoj tehnologija SESAR. [Am. 11]

(16)  Koncept subjekta upravitelja mreže ključan je za poboljšanje uspješnosti upravljanja zračnim prometom na razini mreže tako da centralizira pružanje određenih usluga koje se najbolje provode na razini mreže. Kako bi se olakšalo suočavanje sa zračnom krizom, koordinaciju takve mjera koje treba usvojiti za sprečavanje krize i odgovor na nju trebao bi osigurati upravitelj mreže. U tom smislu Komisija bi trebala biti odgovorna za osiguravanje da ne dođe do sukoba interesa između pružanja centraliziranih usluga i uloge tijela za reviziju. [Am. 12]

(17)  Komisija je uvjerena da se sigurno i učinkovito korištenje zračnim prostorom može postići samo bliskom suradnjom među civilnim i vojnim korisnicima zračnog prostora koja se uglavnom zasniva na konceptu fleksibilnog korištenja zračnim prostorom i djelotvorne civilno-vojne koordinacije kao što je utvrđeno ICAO-om te naglašava važnost unapređivanja civilne vojne suradnje među civilnim i vojnim korisnicima zračnog prostora radi olakšavanja fleksibilne uporabe zračnog prostora. [Am. 13]

(18)  Točnost informacija o stanju u zračnom prostoru i posebnim situacijama u zračnom prometu te pravodobna raspodjela tih informacija na civilne i vojne kontrolore imaju izravan učinak na sigurnost i učinkovitost operacija te bi trebala poboljšati njihovu predvidljivost. Pravodobni pristup najnovijim informacijama o stanju u zračnom prostoru nužan je za sve strane koje žele iskoristiti strukture zračnog prostora koje su raspoložive prilikom podnošenja ili ponovnog podnošenja njihovih planova leta. [Am. 14]

(19)  Pružanje suvremenih, potpunih, visokokvalitetnih i pravodobnih zrakoplovnih informacija ima znatan utjecaj na sigurnost i na olakšavanje pristupa zračnom prostoru Unije i slobodi kretanja unutar njega. Vodeći računa o glavnom planu ATM-a, Unija bi u suradnji s upraviteljem mreže trebala pokrenuti inicijativu za modernizaciju tog sektora te osigurati da korisnici mogu pristupiti tim podacima na jedinstvenim javnim pristupnim točkama, pružajući suvremene i potvrđene cjelovite obavijesti kojima se lako koristiti.

(20)  Kako bi se uzele u obzir promjene uvedene Uredbom (EZ) br. 1108/2009 i (EZ) br. 1070/2009, potrebno je, u skladu s člankom 65.a Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za zrakoplovnu sigurnost(12), uskladiti sadržaj ove Uredbe sa sadržajem Uredbe (EZ) br. 216/2008.

(21)  Nadalje, trebalo bi ažurirati tehničke pojedinosti Uredbe (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004, dogovorene 2004. i 2009., kao i izvršene tehničke ispravke koji prate napredak.

(22)  Trebalo bi izmijeniti geografsko područje primjene ove Uredbe nad NAT područjem ICAO-a uzimajući u obzir postojeće i planirane dogovore o pružanju usluga i potrebu za osiguranjem dosljednosti u primjeni tih pravila na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi i korisnike zračnog prostora na tom području. [Am. 15]

(23)  U skladu s njegovim ulogama operativne organizacije i stalnom reformom Eurocontrola, funkciju upravitelja mreže trebalo bi dalje razvijati prema partnerstvu koje predvodi zrakoplovni sektor.

(24)  Koncept funkcionalnih blokova zračnog prostora oblikovan kako bi poboljšao suradnju između pružatelja usluga u zračnom prometu važan je alat za poboljšanje uspješnosti europskog sustava ATM-a. Radi daljnjeg poboljšanja nadopune tog alata, funkcionalne blokove pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebali bi moći slobodno ulaziti u industrijska partnerstva na temelju izvedbe koja se mogu preklapati s uspostavljenim funkcionalnim blokovima zračnog prostora trebalo bi više usredotočiti na uspješnost te bi mu na temelju sektorskih partnerstava, a sektoru bi trebalo pružiti više slobode za njihovo modificiranje radi postizanja i, gdje je moguće, premašivanja ciljeva izvedbe. [Am. 16]

(25)  Funkcionalni blokovi zračnog prostora trebali bi funkcionirati na fleksibilan način, okupljajući pružatelje usluga diljem Europe kako bi mogli profitirati od međusobnih prednosti. Fleksibilnost bi trebala omogućiti traženje sinergija među pružateljima neovisno o njihovu zemljopisnom položaju ili nacionalnosti te, u potrazi za poboljšanjima izvedbi, omogućiti nastanak promjenjivih formata pružanja usluga.

(26)  Kako bi se poboljšala usmjerenost pružatelja usluga u zračnoj plovidbi prema korisnicima te povećala mogućnost da korisnici zračnog prostora utječu na odluke koje ih se tiču, savjetovanje s dionicima i njihovo sudjelovanje u velikim operativnim odlukama pružatelja usluga u zračnoj plovidbi trebalo bi biti djelotvornije. [Am. 17]

(27)  Program izvedbe središnji je instrument ekonomske regulacije ATM-a te bi kvalitetu i neovisnost njegovih odluka trebalo očuvati i, kad je to moguće, unaprijediti.

(28)  U cilju uzimanja u obzir tehničkog ili operativnog razvoja, posebice izmjenama priloga ili nadopunom odredbi o upravljanju mrežom,programom izvedbe, odabirom tijela odgovornog za provedbu glavnog plana ATM-a (rukovoditelja uspostave) i utvrđivanjem njegove odgovornosti, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji. Sadržaj i područje primjene svakog delegiranja detaljno su određeni u mjerodavnim člancima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojih pripremnih aktivnosti provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravodobno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 18]

(29)  Pri nadopuni popisa usluga upravljanja mrežom, Komisija bi trebala provesti odgovarajuće savjetovanje s dionicima iz industrije i socijalnim partnerima. [Am. 19]

(30)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, posebice povezano s izvršavanjem ovlasti nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela, pružanjem usluga potpore na isključivoj osnovi koje provodi pružatelj usluga ili udruženja pružatelja, korektivnim mjerama za osiguravanje usklađenosti s ciljevima izvedbe diljem Unije i povezanim lokalnim ciljevima, provjerom usklađenosti u pogledu sustava naknada, vođenjem i donošenjem zajedničkih projekata za funkcije povezane s mrežom, funkcionalnim blokovima zračnog prostora, načinima sudjelovanja dionika u glavnim operativnim odlukama pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, pristupom podacima i njihovom zaštitom, elektroničkim zrakoplovnim informiranjem i upravljanjem tehnološkim razvojem i interoperabilnošću zračnog prometa, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi se ovlasti trebale primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(13). [Am. 20]

(31)  U skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 postupak ispitivanja za provedbene akte donesene ovom Uredbom trebalo bi upotrebljavati za općenito donošenje provedbenih akata.

(32)  Za donošenje pojedinačnih provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati savjetodavni postupak.

(33)  Kazne predviđene za kršenja ove Uredbe trebale bi biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće, bez snižavanja razine sigurnosti.

(34)  Po potrebi, nabavu usluga potpore trebalo bi izvršiti u skladu s Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama(14) i Direktivom 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga(15). Trebalo bi voditi računa i o smjernicama navedenim u izdanoj Komunikaciji Komisije o zakonodavstvu Zajednice primjenjivom na sklapanje ugovora koji ne podliježu ili ne podliježu potpuno odredbama direktiva o javnoj nabavi(16), prema potrebi. [Am. 21]

(35)  Izjava ministara o zračnoj luci Sporazume za bliskiju suradnju u vezi s uporabom zračne luke Gibraltar, dogovorena na prvom ministarskom sastanku Foruma za dijalog o Gibraltaru 18. rujna 2006. u Córdobi (Izjava ministara), zamijenit će Zajedničku izjavu o zračnoj luci donesenu Kraljevina Španjolska i Ujedinjena Kraljevina sklopile su u Londonu 2. prosinca 1987. u Londonu, pri čemu će se poštovanje svih odredbi te Izjave smatrati poštovanjem odredbi izjave iz 1987. zajedničkom izjavom ministara vanjskih poslova tih dviju država. Sporazumi se još ne provode. [Am. 22]

(36)  Ova se Uredba potpuno primjenjuje na zračnu luku Gibraltar u smislu Izjave ministara i u skladu s njom. Ne dovodeći u pitanje Izjavu ministara, primjena svih mjera povezanih s njezinom provedbom na zračnu luku Gibraltar potpuno je usklađena s tom Izjavom i sa svim sporazumima koji su u njoj sadržani. [Am. 23]

(37)  Budući da cilj ove Uredbe, odnosno provedbu jedinstvenoga europskog neba, ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, zbog međudržavnih razmjera djelovanja, te se ona stoga može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju tog cilja.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za stvaranje i pravilno funkcioniranje jedinstvenoga europskog neba kako bi se osigurali najnoviji standardi sigurnosti u zračnom prometu, kako bi se pridonijelo održivom razvoju sustava zračnog prometa, primjerice smanjenjem učinka na klimu, i kako bi se poboljšala cjelokupna izvedba upravljanja zračnim prometom (ATM) i usluge u zračnoj plovidbi (ANS) za opći zračni promet u Europi radi ispunjavanja zahtjeva svih korisnika zračnog prostora. Jedinstveno europsko nebo uključuje usklađenu paneuropsku i, u skladu s određenim dogovorima sa susjednim zemljama, mrežu ruta u trećim zemljama, cjelovit operativni zračni prostor, upravljanje mrežom i sustave za upravljanje zračnim prometom koji se temelje isključivo na sigurnosti, učinkovitosti i interoperabilnosti na dobrobit svih korisnika zračnog prostora. [Am. 24]

2.  Provedba ove Uredbe ne dovodi u pitanje suverenost država članica nad njihovim zračnim prostorom niti zahtjeve država članica u vezi s pitanjima javnog reda, javne sigurnosti i obrane, kako je navedeno u članku 38. Ova Uredba ne obuhvaća vojne operacije i obuku.

3.  Primjena ove Uredbe ne dovodi u pitanje prava i dužnosti država članica iz Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. (Čikaška konvencija). Ova Uredba u tom smislu nastoji, na područjima koja obuhvaća, pomagati državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza iz Čikaške konvencije, postavljajući temelje zajedničkog tumačenja i ujednačene provedbe njezinih odredbi te jamčeći poštovanje tih odredbi u okviru ove Uredbe i pravila za njezinu provedbu.

4.  Ova se Uredba primjenjuje na zračni prostor unutar područja EUR i AFI i NAT ICAO-a na kojima su države odgovorne za pružanje usluga zračnog prometa u skladu s ovom Uredbom. Države članice mogu također primjenjivati ovu Uredbu na zračni prostor pod svojom odgovornošću unutar drugih područja ICAO-a, uz uvjet da o tome obavijeste Komisiju i druge države članice. [Am. 25]

5.  Primjena ove Uredbe na zračnu luku Gibraltar ne dovodi u pitanje pravni položaj Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske u pogledu spora nesuglasica o suverenosti nad državnim područjem na kojem se nalazi zračna luka. [Am. 26]

5a.  Primjena ove Uredbe na zračnu luku Gibraltar obustavit će se do primjene dogovora utvrđenog Zajedničkom deklaracijom ministara vanjskih poslova Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine od 2. prosinca 1987. Vlade Španjolske i Ujedinjene Kraljevine priopćuju Vijeću datum početka primjene. [Am. 27]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „usluga kontrole zračnog prometa (ATC)” znači usluga koja se pruža u svrhu:

(a)  sprečavanja sudara:

–  između zrakoplova i

–  između zrakoplova i prepreka na području za manevriranje, i

(b)  ubrzavanja i održavanja pravilnog toka zračnog prometa.

2.  „usluga kontrole zračne luke” znači usluga kontrole zračnog prometa za promet na zračnoj luci;

3.  „usluga zrakoplovnog informiranja” znači usluga uspostavljena na utvrđenom području pokrivenosti čija je svrha davanje zrakoplovnih informacija i podataka potrebnih za sigurnu, redovitu i učinkovitu zračnu plovidbu;

4.  „usluge u zračnoj plovidbi” znači usluge zračnog prometa; komunikacijske usluge, usluge plovidbe i nadzora; meteorološke usluge za zračnu plovidbu; usluge zrakoplovnog informiranja;

5.  „pružatelji usluga u zračnoj plovidbi” znači bilo koji javni ili privatni subjekt koji pružaju usluge u zračnoj plovidbi za opći zračni promet;

6.  „blok zračnog prostora” znači zračni prostor utvrđenih dimenzija u prostoru i vremenu u kojem se pružaju usluge u zračnoj plovidbi;

7.  „upravljanje zračnim prostorom” znači uslugu planiranja čiji je glavni cilj postizanje najveće moguće iskorištenosti raspoloživog zračnog prostora zahvaljujući dinamičnoj vremenskoj raspodjeli zračnog prostora i, povremeno, njegovoj raspodjeli među različitim kategorijama korisnika zračnog prostora na temelju njihovih kratkoročnih potreba te strateškoj funkciji povezanoj s projektiranjem zračnog prostora; [Am. 28]

8.  „korisnici zračnog prostora” znači operatore zrakoplova kojima se upravlja kao općim zračnim prometom;

9.  „upravljanje protokom zračnog prometa” znači uslugu uspostavljenu kako bi se osiguranjem najveće moguće iskorištenosti kapaciteta ATC-a, kao i usklađenosti opsega prometa s kapacitetima koje su prijavili odgovarajući pružatelji usluga zračnog prometa, doprinijelo sigurnom, redovitom i brzom protoku zračnog prometa;

10.  „upravljanje zračnim prometom (ATM)” znači skup usluga koje se obavljaju u zraku i na tlu (usluge u zračnom prometu, upravljanje zračnim prostorom i upravljanje protokom zračnog prometa) koje su potrebne kako bi se osiguralo sigurno i učinkovito kretanje zrakoplova tijekom svih faza leta;

11.  „usluge zračnog prostora” znači različite usluge informacija o letovima, usluge obavješćivanja, savjetodavne usluge u vezi sa zračnim prometom te usluge kontrole zračnog prometa (usluge pa te prilazne kontrole i kontrole zračne luke);

12.  „usluga područne kontrole” znači usluga usluga kontrole zračnog prometa za kontrolirane letove u bloku zračnog prostora; na kontrolnom području; [Am. 29]

13.  „usluga prilazne kontrole” znači usluga kontrole zračnog prometa za kontrolirane letove koji stižu ili polaze;

14.  „glavni plan ATM-a” znači plan potvrđen Odlukom Vijeća 2009/320/EZ(17), u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 219/2007 od 27. veljače 2007. o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR)(18);

15.  „zračna kriza” znači okolnosti pod kojima je kapacitet zračnog prostora iznimno smanjen kao rezultat krajnje nepovoljnih vremenskih uvjeta ili neraspoloživosti velikih dijelova zračnog prostora zbog na temelju prirodnih, zdravstvenih, sigurnosnih, vojnih ili političkih razloga; [Am. 30]

16.  „paket usluga” znači dvije ili više usluga u zračnoj plovidbi koje pruža isti subjekt; [Am. 31]

17.  „svjedodžba” znači dokument koji izdaje Europska agencija za zrakoplovstvo ili nacionalno nadzorno zrakoplovno tijelo u bilo kojem obliku koji je u skladu s nacionalnim pravom odgovarajućim zakonom, kojim se potvrđuje da određeni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi zadovoljava zahtjeve za pružanje vršenje određene usluge aktivnosti; [Am. 32]

18.  „komunikacijske usluge” znači zrakoplovne nepokretne i pokretne usluge za omogućivanje komunikacije zemlja-zemlja, zrak-zemlja i zrak-zrak u svrhe kontrole zračnog prometa;

18a.  „Europska mreža za upravljanje zračnim prometom” (EATMN) znači paneuropska mreža sustava i sastavnih dijelova te planova djelovanja za osnovne operativne i tehnološke promjene opisane u glavnom planu ATM-a koja omogućuje pružanje potpuno interoperabilnih usluga u zračnoj plovidbi, uključujući sučelja na granicama s trećim zemljama, u cilju ostvarivanja ciljeva izvedbe utvrđenih ovom Uredbom; [Am. 33]

19.  „sastavni dijelovi” znači materijalni predmeti, poput hardvera, i nematerijalni predmeti, poput softvera, o kojima ovisi interoperabilnost Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (EATMN-a); [Am. 34]

19a.  „Rukovoditelj uspostave” znači skupinu operativnih dionika koje je odabrala Komisija pozivom za podnošenje prijedloga odgovornih za rukovodstvenu razinu upravljanja ostvarivanjem glavnog plana ATM-a; [Am. 35]

20.  „izjava” za potrebe ATM-a/ANS-a znači bilo koja pisana izjava:

–  o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sustava i sastavnih dijelova koju izdaje organizacija uključena u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i sastavnih dijelova ATM-a/ANS-a;

–  o usklađenosti s primjenjivim zahtjevima usluge ili sustava koji se stavlja u uporabu, a koju izdaje pružatelj usluga;

–  o sposobnosti i sredstvima za ispunjavanje obveza povezanih s određenim uslugama informacija o letovima.

21.  „fleksibilna uporaba zračnog prostora” znači koncept upravljanja zračnim prometom koji se primjenjuje na prostoru europske konferencije civilnog zrakoplovstva na temelju „Priručnika za upravljanje zračnim prostorom za primjenu koncepta fleksibilne uporabe zračnog prostora”, koji je izdala Europska organizacija za sigurnost zračne plovidbe (Eurocontrol)(19);

22.  „usluge informacija o letovima” znači usluga koja se pruža radi pružanja savjeta i informacija korisnih za sigurno i učinkovito obavljanje letova;

23.  „usluga obavješćivanja” znači usluga koja se pruža radi obavješćivanja odgovarajućih organizacija o zrakoplovima za koje su potrebni potraga i spašavanje te, prema potrebi, pomaganje takvim organizacijama;

24.  „funkcionalni blok zračnog prostora” znači blok zračnog prostora koji se temelji na operativnim zahtjevima i koji se uspostavlja je uspostavljen bez obzira na državne granice, u kojem se pružanje usluga u zračnoj plovidbi i s njima povezanih usluga temelji na učinkovitosti i optimizaciji, s ciljem da se u svaki funkcionalni blok uvede poboljšana suradnja između pružatelja putem poboljšane suradnje među pružateljima usluga u zračnoj plovidbi ili, ako je to primjereno, integrirani pružatelj integriranog pružatelja usluga; [Am. 36]

25.  „opći zračni promet” znači svako kretanje civilnih zrakoplova, kao i državnih zrakoplova (uključujući vojne, carinske i policijske zrakoplove), koje se obavlja u skladu s postupcima Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), osnovane Čikaškom konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944.;

25a.  „ljudski čimbenik” znači društveni i kulturni uvjeti te uvjeti osoblja u sektoru upravljanja zračnim prometom; [Am. 37]

26.  „interoperabilnost” znači niz funkcionalnih, tehničkih i operativnih značajki koje moraju imati sustavi i sastavni dijelovi EATMN-a, kao i postupaka za njegovo djelovanje kako bi se osigurao njegov siguran, neometan i učinkovit rad. Interoperabilnost se postiže usklađivanjem sustava i njegovih sastavnih dijelova s temeljnim zahtjevima;

27.  „meteorološke usluge” znači oprema i usluge koji zrakoplovima pružaju meteorološke prognoze, sažetke i primjedbe, kao i sve druge meteorološke informacije i podatci koje države pružaju za zrakoplovnu uporabu;

28.  „usluge navigacije” znači oprema i usluge koji zrakoplovima pružaju informacije o položaju i vremenu;

29.  „operativni podaci” znači sve informacije u vezi sa svim fazama leta koje su potrebne za operativno odlučivanje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika zračnog prostora, operatora zračnih luka i drugih uključenih dionika;

30.  „stavljanje u uporabu” znači prvu operativnu uporabu nakon prve instalacije ili nadogradnje sustava;

31.  „mreža ruta” znači mreža mrežu utvrđenih ruta za usmjeravanje protoka općeg zračnog prometa koja je potrebna za najučinkovitije pružanje usluga kontrole zračnog prometa; [Am. 38]

32.  „usluge nadzora” znači uređaji i usluge koji se upotrebljavaju za utvrđivanje položaja zrakoplova kako bi se osigurao siguran razmak među njima;

33.  „sustav” znači skup sastavnih dijelova na zrakoplovu i i/ili na tlu, kao i i/ili satelitskih uređaja, koji su potpora uslugama zračne plovidbe u svim fazama leta; [Am. 39]

34.  „nadogradnja” znači svaka izmjena koja mijenja operativne značajke sustava;

35.  „prekogranične usluge” znače svaka situacija u kojoj usluge u zračnoj plovidbi u jednoj državi članici pruža pružatelj usluga koji posjeduje svjedodžbu u drugoj državi članici;

36.  „nacionalno nadzorno zrakoplovno tijelo” znači nacionalno tijelo ili tijela kojima koje je akreditirala EAA i kojem je država članica povjerila zadaće nadzora u skladu s ovom Uredbom te nacionalna nadležna tijela kojima su povjerene zadaće predviđene člankom 8.b iz ove Uredbe i iz Uredbe (EZ) br. 216/2008; [Am. 40]

37.  „usluge podrške” su usluge u zračnoj plovidbi različite od CNS-a (komunikacijske usluge, usluge plovidbe i nadzora), usluge MET-a (meteorološke usluge) i AIS-a (usluga zračnog prometa zrakoplovnog informiranja), kao i drugih usluga druge usluge i aktivnosti koje su povezane s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi i podupiru ih; [Am. 41]

38.  „lokalni ciljevi izvedbe” znači ciljevi izvedbe koje su postavile države članice na lokalnoj razini, to jest na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora, nacionalnoj razini, razini naplatne zone ili zračne luke.

38a.  „industrijsko partnerstvo” znači dogovori o suradnji na temelju ugovora u svrhu unapređenja upravljanja zračnim prometom među različitim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, uključujući upravitelja mreže, korisnike zračnog prometa, zračne luke ili ostale usporedive gospodarske aktere; [Am. 42]

38b.  „integrirani operativni zračni prostor” znači kontrolirani zračni prostor definiranih dimenzija koji uključuje europski i, ovisno o odgovarajućim dogovorima, zračni prostor susjednih trećih zemalja u kojem se primjenjuju dinamična struktura dodjele i vremenska raspodjela, resursi za kontrolu poboljšani putem izvedbe, potpuno interoperabilne usluge u zračnoj plovidbi i kombinirana rješenja kako bi se postiglo optimalno, predvidljivo i sigurno korištenje zračnog prostora u cilju ostvarivanja jedinstvenog europskog neba; [Am. 43]

38c.  „lokalni planovi izvedbe” znači planovi koje je uspostavilo jedno ili više nacionalnih zrakoplovnih tijela na lokalnoj razini, i to u funcionalnom bloku zračnog prostora, na regionalnoj ili nacionalnoj razini; [Am. 44]

38d.  „osposobljeni subjekt” znači tijelo kojemu Agencija ili nacionalno zrakoplovno tijelo može dodijeliti zadaće posebnog zaduženja u pogledu certificiranja ili nadzora te koje je pod nadzorom i u nadležnosti navedene Agencije, odnosno navedenog tijela. [Am. 45]

POGLAVLJE II.

nacionalna tijela

Članak 3.

Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela [Am. 46]

1.  Države članice, zajednički ili pojedinačno, imenuju ili uspostavljaju tijelo ili tijela kao svoje nacionalno nadzorno tijelo za zrakoplovstvo kako bi preuzimale zadaće koje se takvom tijelu dodjeljuju na temelju ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 216/2008. [Am. 47]

2.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela pravno su različita i neovisna o svim poduzećima, organizacijama, javnim ili privatnim subjektima ili osoblju koji pripadaju opsegu djelatnosti tijela iz ove Uredbe i članka 1. Uredbe (EZ) br. 216/2008 ili imaju interes u aktivnosti tih subjekata, osobito u organizacijskom i hijerarhijskom pogledu te pogledu donošenja odluka, o svim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi ili svim privatnim ili javnim subjektima koji imaju interes u vezi s aktivnostima tih pružatelja. uključujući zasebnu dodjelu godišnjeg proračuna. [Am. 48]

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela mogu se udruživati u organizacijskom smislu s ostalim regulatornim tijelima i/ili tijelima nadležnima za sigurnost. [Am. 49]

4.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela koja se pravno ne razlikuju od svakog pružatelja usluga u zračnoj plovidbi ili svakog privatnog ili javnog subjekta zbog interesa koji imaju u vezi s aktivnostima takvih pružatelja iz stavka 2. osiguravaju usklađenost s odredbama iz ovog članka na dan stupanja na snagu ove Uredbe, ispunjavaju ovaj zahtjev ili najkasnije do 1. siječnja 2020 2017. [Am. 50]

5.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela izvršavaju svoje ovlasti nepristrano, neovisno i transparentno. Organizirana su, raspolažu osobljem te su upravljana i financirana na način koji im omogućuje izvršavanje ovlasti na takav način. [Am. 51]

6.  Osoblje nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela: [Am. 52]

(a)  zapošljava se u skladu s jasnim i transparentnim pravilima i kriterijima kojima se jamči njihova neovisnost, a kad je riječ o osobama zaduženima za strateške odluke, imenuje ih nacionalni ured ili vijeće ministara ili drugo javno tijelo koje nema izravnu kontrolu nad pružateljima usluga u zračnoj plovidbi ili koristi od njih; [Am. 53]

(b)  odabiru se u transparetnom transparentnom postupku na temelju njihovih posebnih kvalifikacija, uključujući odgovarajuće sposobnosti vještine i relevantno iskustvo među ostalim na području revizije, usluga u zračnoj plovidbi i sustava zračne plovidbe; [Am. 54]

(ba)  ne upućuju ih pružatelji usluga u zračnoj plovidbi ni trgovačka društva pod njihovim nadzorom; [Am. 55]

(c)  djeluje neovisno, osobito o svakom interesu povezanom s pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, i ne traži niti dobiva upute od bilo koje vlade ili drugog javnog ili privatnog tijela pri provođenju funkcija nacionalnoga nadzornog zrakoplovnog tijela, ne dovodeći u pitanje blisku suradnju s drugim mjerodavnim nacionalnim tijelima; [Am. 56]

(d)  u pogledu osoba koje donose strateške odluke, donosi izjavu o obvezama i izjavu o interesima u kojima navodi svaki izravni i neizravni interes koji se može smatrati štetnim za njihovu neovisnost i koji može utjecati na uspješnost njihovih funkcija i

(e)  kad je riječ o osobama zaduženima koje su bile zadužene za strateške odluke, revizije ili ostale funkcije koje su izravno povezane s nadzorom ili ciljevima izvedbe pružatelja usluga u zračnoj plovidbi dulje od šest mjeseci, one ne obnašaju profesionalan položaj niti snose odgovornost za bilo kojeg pružatelja usluga u zračnoj plovidbi nakon svog mandata u nacionalnom nadzornom tijelu za zrakoplovstvo na razdoblje od: najmanje jedne godine. [Am. 57]

(i)  najmanje 12 mjeseci za osoblje na upravljačkim položajima; [Am. 58]

(ii)  najmanje šest mjeseci za osoblje na neupravljačkim položajima. [Am. 59]

(ea)  vrhovno rukovodstvo tijela imenuje se na fiksno razdoblje od tri do sedam godina, uz mogućnost jednog produljenja, i tijekom mandata mogu se osloboditi dužnosti samo ako više ne ispunjavaju uvjete iz ovog članka ili su u okviru nacionalnog zakonodavstva okrivljeni zbog povrede radne dužnosti. [Am. 60]

7.  Države članice osiguravaju da nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela imaju potrebna sredstva i mogućnosti za učinkovito i pravovremeno izvršavanje zadaća koje su im dodijeljene ovom Uredbom. Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela imaju potpunu ovlast zapošljavanja svog osoblja i upravljanja njime na temelju svojih vlastitih odobrenih proračunskih sredstava koja potječu iz među ostalim rutnih naknada koje treba utvrditi razmjerno zadacima koje tijelo treba ispuniti u skladu s člankom 4. [Am. 61]

8.  Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela, kao i o promjenama tih podataka, te o mjerama poduzetim u svrhu osiguranja sukladnosti s ovim člankom. [Am. 62]

9.  Komisija utvrđuje detaljna pravila kojima se određuju načini zapošljavanja i postupci odabira za primjenu stavka 6. točaka (a) i (b). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka sukladno članku 27. stavka stavku 3. i njima se utvrđuje: [Am. 63]

(a)  razina razdvajanja koju tijelo za imenovanje zahtijeva od bilo kojeg poduzeća, organizacije, javnog ili privatnog subjekta ili osoblja koje potpada pod područje djelatnosti tijela kao što je utvrđeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 216/2008 ili ima interes za djelatnosti takvih subjekata u cilju očuvanja ravnoteže između izbjegavanja sukoba interesa i upravne učinkovitosti; [Am. 64]

(b)  relevantne tehničke kvalifikacije koje se zahtijevaju za osoblje uključeno u revizije. [Am. 65]

Članak 4.

Zadaće nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela [Am. 66]

1.  Nacionalnim nadzornim zrakoplovnim tijelima iz članka 3. povjeravaju se posebice sljedeći zadaci: [Am. 67]

(a)  osiguravanje nadzora nad primjenom ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 216/2008, posebice u vezi sa sigurnim i učinkovitim radom pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge vezane uz zračni prostor u nadležnosti države članice koja je imenovala ili uspostavila odgovarajuće tijelo [Am. 68]

(b)  izdavanje svjedodžbi pružateljima usluga u zračnoj plovidbi u skladu s člankom izvršavanje ili prenošenje, u cijelosti ili djelomično, zadaća popisanih u člancima 8.b, 8.c i 10. Uredbe (EZ) br. 216/2008 i provođenje izvršavanje zadaće osiguravanja nadzora nad primjenom uvjeta pod kojima su oni izdani; ove Uredbe, posebice kad je riječ o sigurnom i učinkovitom radu pružatelja usluga u zračnoj plovidbi vezano uz zračni prostor u nadležnosti tih država članica; [Am. 69]

(c)  izdavanje dozvola, ocjena, odobrenja i svjedodžbi kontrolorima zračnog prometa u skladu s člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008 te nadgledanje primjene uvjeta pod kojim su izdani. [Am. 70]

(d)  izrada planova izvedbe i nadzor njihove provedbe u skladu s člankom 11.

(e)  nadziranje provedbe sustava naplate pristojbi u skladu s člancima 12. i 13., uključujući odredbe o namirivanju gubitaka iz drugih dobitaka iz članka 13. stavka 7.; [Am. 71]

(f)  odobravanje uvjeta pristupa operativnim podacima u skladu s člankom 22.; i

(g)  nadziranje izjava i puštanje sustava u uporabu.

(ga)  podnošenje godišnjeg izvješća o svojim aktivnostima i izvršavanju svojih zadaća odgovarajućim tijelima države članice, EAA-u i Komisiji. Takva izvješća sadržavaju poduzete mjere i postignute rezultate u pogledu svakog od zadataka navedenih u ovom članku. [Am. 72]

2.  Svako nacionalno nadzorno zrakoplovno tijelo organizira odgovarajuće inspekcije i preglede kako bi provjerilo poštuju li se zahtjevi iz ove Uredbe. Predmetni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi omogućuje izvođenje ovih zadaća, a odgovarajuća država članica nudi svu potrebnu pomoć kako bi osigurala djelotvornost nadzora usklađenosti. [Am. 73]

Članak 5.

Suradnja među nacionalnim nadzornim zrakoplovnim tijelima [Am. 74]

1.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela razmjenjuju informacije o svom radu i načelima, praksama i postupcima donošenja odluka te o provedbi zakonodavstva Unije. Surađuju u svrhu koordiniranja svog odlučivanja diljem Unije. Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela sudjeluju i zajedno rade u mreži koja se sastaje u redovitim intervalima. vremenskim razmacima, a najmanje jednom godišnje. Komisija i Europska agencija za zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu „EAA”) članice su mreže, koordiniraju i podupiru rad mreže te joj daju preporuke kad je to potrebno. Komisija i EAA omogućuju aktivnu suradnju nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela te razmjene i angažiranje osoblja među nacionalnim nadzornim zrakoplovnim tijelima na osnovi skupa stručnjaka koji treba uspostaviti EAA u skladu s člankom 17. stavkom 2. točkom (f) Uredbe (EZ) br. 216/2008.

Ta mreža može, između ostalog:

(a)  proizvoditi i širiti usmjerenije metodologije i smjernice za provedbu zadaća tijela navedenih u članku 4.;

(b)  pružati pomoć pojedinačnim nacionalnim zrakoplovnim tijelima u vezi s regulatornim pitanjima;

(c)  davati Komisiji i Europskoj agenciji za zrakoplovstvo mišljenja o uspostavi pravila i izdavanju svjedodžbi;

(d)  davati mišljenja, smjernice i preporuke osmišljene za olakšavanje pružanja prekograničnih usluga;

(e)  osmišljavati zajednička rješenja koja se trebaju provesti u dvije ili više država radi postizanja ciljeva glavnog plana ATM-a ili Čikaške konvencije. [Am. 75]

Podložno pravilima o zaštiti podataka iz članka 22. ove Uredbe i Uredbe (EZ) br. 45/2001, Komisija podupire predviđa platformu za razmjenu informacija iz prvog i drugog podstavka ovog stavka među članovima mreže, po mogućnosti elektroničkim alatom, poštujući pritom povjerljivost poslovnih tajni pružatelja usluga u zračnoj plovidbi svih uključenih poduzeća, organizacija i poslovnih subjekata. [Am. 76]

2.  Nacionalna nadzorn zrakoplovna a tijela blisko surađuju, također u vidu radnih dogovora, u svrhe pružanja uzajamne pomoći u njihovim zadaćama praćenja i provođenja istraga i pregleda. [Am. 77]

3.  Što se tiče funkcionalnih blokova zračnog prostora koji prelaze preko zračnih prostora pod nadležnošću više od jedne države članice, predmetne države članice zaključuju sporazum o nadzoru predviđen ovim člankom 4., koji se odnosi na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge za te blokove. Predmetna nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela uvode plan kojim utvrđuju načine svoje suradnje u cilju primjene tog sporazuma. [Am. 78]

4.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela ostvaruju blisku međusobnu suradnju kako bi se osigurao odgovarajući nadzor nad pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji imaju valjanu svjedodžbu iz jedne države članice, a također pružaju usluge koje se odnose na zračni prostor pod nadležnošću neke druge države članice. Takva suradnja uključuje dogovore o obradi predmeta koji uključuju nepoštovanje ove Uredbe i zajedničkih zahtjeva koji se primjenjuju i koji su doneseni u skladu s člankom 8.b stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 216/2008. [Am. 79]

5.  Pri pružanju usluga u zračnoj plovidbi u zračnom prostoru pod nadležnošću neke druge države članice dogovori iz stavaka 2., 3. i 4. uključuju sporazum o uzajamnom priznavanju zadaća nadzora utvrđenih člankom 4. stavcima 1. i 2. te rezultata tih zadaća. Ovo uzajamno priznavanje također se primjenjuje kada se donose dogovori između nacionalnih nadzornih tijela o priznavanju postupka izdavanja svjedodžbi pružateljima usluga. [Am. 80]

6.  Ako to dopušta nacionalno zakonodavstvo i radi regionalne suradnje, nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela mogu također zaključiti sporazume o raspodjeli odgovornosti u vezi sa zadaćama nadzora. [Am. 81]

Članak 6.

Kvalificirani subjekti

1.  EAA i nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela mogu odlučiti da u cijelosti potpunosti ili djelomično prenesu inspekcije, preglede i preglede iz članka 4. stavka 2. druge zadaće predviđene ovom Uredbom na kvalificirane subjekte koji ispunjavaju zahtjeve iz Priloga I. [Am. 82]

2.  Takav prijenos koji odobrava nacionalno nadzorno tijelo vrijedi unutar Unije tijekom razdoblja od tri godine koje se može obnoviti. EAA i nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela mogu za izvođenje ovih inspekcija i pregleda zadužiti bilo koje kvalificirane subjekte smještene na području Unije. [Am. 83]

3.  Države članice EAA i nacionalna zrakoplovna tijela obavješćuju Komisiju, EAA i ostale države članice, a po potrebi i EAA, o kvalificiranim subjektima na koje su u skladu sa stavkom 1. prenijele zadaće navodeći područje odgovornosti svakog subjekta te njihove identifikacijske brojeve i sve vrste promjena. Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije popis kvalificiranih subjekata, njihove identifikacijske brojeve i njihova područja odgovornosti te redovito ažurira taj popis. [Am. 84]

4.  Države članice EAA i nacionalna zrakoplovna tijela povlače prijenos na kvalificiranog subjekta koji više ne ispunjava zahtjeve iz Priloga I. Smjesta o tome obavješćuju Komisiju, EAA i ostale države članice. [Am. 85]

5.  Tijela imenovana kao prijavljena tijela u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 552/2004 prije stupanja ove Uredbe na snagu smatraju se kvalificiranim subjektima za potrebe ovog članka.

Članak 7.

Savjetovanje s dionicima

1.  Nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela, koja djeluju u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, uspostavljaju mehanizme savjetovanja za odgovarajuće uključivanje dionika, uključujući predstavnička tijela profesionalnog osoblja, u provedbu jedinstvenoga europskog neba radi izvršavanja njihovih zadaća. [Am. 86]

2.  Dionici mogu obuhvaćati:

—  pružatelje usluga u zračnoj plovidbi

—  operatore zračne luke

—  odgovarajuće korisnike zračnog prostora ili odgovarajuće skupine koje predstavljaju korisnike zračnog prostora

—  vojne vlasti

—  proizvođačku industriju

—  predstavnička tijela profesionalnog osoblja.

POGLAVLJE III.

PRUŽANJE USLUGA

Članak 8.

Certificiranje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi

1.  Pružanje svih usluga u zračnoj plovidbi u Uniji podložno je pribavljanju svjedodžbe nacionalnog nadzornog zrakoplovnog tijela ili EEA-a EEA-a ili davanju izjava tim tijelima, u skladu s člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008. [Am. 87]

2.  Postupkom izdavanja svjedodžbe osigurava se i da podnositelji zahtjeva mogu dokazati dovoljnu financijsku snagu te da su osigurali pokrivenost obveza i osiguranja, kada to ne jamči dotična država članica.

3.  Svjedodžba omogućuje nediskriminacijski pristup uslugama za korisnike zračnog prostora, osobito u pogledu na sigurnost. Izdavanje svjedodžbe podliježe uvjetima navedenima u Prilogu II.

4.  Izdavanje svjedodžbi pružateljima usluga u zračnoj plovidbi nudi mogućnost pružanja njihovih usluga državama članicama svakoj državi članici, drugim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, korisnicima zračnog prostora i zračnim lukama unutar Unije. Radi usluga potpore ta mogućnost mora biti te susjednim trećim zemljama, a također prema potrebi unutar funkcionalnih blokova zračnog prostora u skladu s člankom 10. stavkom 2 uzajamnim sporazumom među uključenim strankama. [Am. 88]

Članak 9.

Imenovanje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi

1.  Države članice osiguravaju pružanje usluga u zračnom prometu na isključivoj osnovi unutar određenih blokova zračnog prostora u zračnom prostoru pod njihovom nadležnošću. U tu svrhu države članice određuju pružatelja usluga u zračnom prometu koji ima valjanu svjedodžbu ili izjavu u Uniji.

2.  Za pružanje prekograničnih usluga države članice osiguravaju da njihov nacionalni zakonodavni sustav ne sprečava usklađivanje s ovim člankom i člankom 18. stavkom 3. zahtijevajući da pružatelji usluga u zračnom prometu koji pružaju usluge u zračnom prostoru pod odgovornošću te države članice ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  u izravnom su ili većinskom vlasništvu te države članice ili njezinih državljana

(b)  imaju glavno mjesto rada ili registrirano sjedište na području te države članice;

(c)  upotrebljavaju samo opremu u toj državi članici.

3.  Države članice utvrđuju prava i obveze koje imenovani pružatelji usluga u zračnom prometu moraju ispuniti. Obveze mogu obuhvaćati uvjete za pravodobno pružanje odgovarajućih informacija koje omogućuju utvrđivanje kretanja svih zrakoplova u zračnom prostoru pod njihovom odgovornošću.

4.  Države članice imaju diskrecijsku ovlast odabira pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, uz uvjet da on posjeduje svjedodžbu ili je za njega podnesena izjava u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008.

5.  U vezi funkcionalnih blokova s funkcionalnim blokovima zračnog prostora uspostavljenih uspostavljenim u skladu s člankom 16., koji se protežu preko zračnog prostora pod nadležnošću više od jedne države članice, te države članice predmetne države članice zajednički, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, određuju jednog ili više pružatelja usluga u zračnom prometu, najmanje jedan mjesec prije uspostave bloka zračnog prostora. [Am. 89]

6.  Države članice o svim odlukama u okviru ovog članka u vezi s imenovanjem pružatelja usluga u zračnom prometu u određenim blokovima zračnog prostora u zračnom prostoru pod njihovom odgovornošću odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice.

Članak 10.

Pružanje usluga potpore

1.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere, u skladu s ovim člankom, da osiguraju da ne postoje zakonske prepreke za osiguravanje da se pružatelji pružatelje usluga podrške mogu natjecati koje bi spriječile njihovu mogućnost natjecanja u Uniji na temelju jednakih, nediskriminirajućih i transparentnih uvjeta u svrhu pružanja tih usluga.

Zahtjev iz ovog članka ispunjava se najkasnije do 1. siječnja 2020.

2.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju da je pružanje pružatelji usluga zračnog prometa odvojeno od pružanja u zračnoj plovidbi prilikom izrade svojih poslovnih planova traže ponude od različitih pružatelja usluga podrške s ciljem odabira financijski i kvalitativno najpovoljnijeg pružatelja. Tijelo za reviziju izvedbe iz članka 11. stavka 2. nadzire razinu usklađenosti s odredbama iz ovog stavka pri ocjeni planova izvedbe. To odvajanje podrazumijeva uvjet da usluge zračnog prometa i potpore pružaju različita poduzeća.

3.  Pri odabiru vanjskog pružatelja usluga podrške poštuju se odredbe Direktive 2004/18/EZ. Pritom su troškovna i energetska učinkovitost, cjelokupna kvaliteta usluga, interoperabilnost i sigurnost usluga, kao i transparentnost postupka nabave posebno obvezujući kriteriji odabira za subjekt koji nabavlja te usluge. u obzir troškovnu učinkovitost, cjelokupnu kvalitetu te sigurnost usluga.

4.  Pružatelja usluga potpore ne može se odabrati za pružanje usluga u zračnom prostoru države članice osim ako:

(a)  ima svjedodžbu u skladu s člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008

(b)  njegovo se glavno mjesto poslovanja nalazi na teritoriju jedne od država članica

(c)  države članice i/ili državljani država članica imaju vlasništvo nad više od 50 % pružatelja usluga i u praksi imaju kontrolu nad njime, bilo izravno, bilo neizravno stavljanjem pružatelja usluga u vlasništvo jednoga ili više posredničkih poduzeća, osim kako je predviđeno sporazumom s trećom zemljom čiji je Unija potpisnik; i

(d)  pružatelj usluga ispunjava nacionalne sigurnosne i obrambene zahtjeve.

5.  Usluge potpore povezane s operacijama Europske mreže upravljanja zračnim prometom mogu se osigurati centraliziranim načinom preko upravitelja mreže dodajući te usluge uslugama iz članka 17. stavka 2. u skladu s člankom 17. stavkom 3. Također se mogu na jednak način osigurati na isključivoj osnovi koju provodi pružatelj usluga zračnog prometa ili grupacija takvih pružatelja usluga, osobito onih povezanih s opskrbom infrastrukture za upravljanje zračnim prometom. Komisija određuje načine odabira pružatelja usluga ili grupacija pružatelja usluga na temelju stručne sposobnosti i sposobnosti pružanja usluga na neovisan i troškovno učinkovit način te utvrđuje ukupno procjenjivanje predvidljivih troškova i prednosti opskrbe uslugama potpore na centraliziran način. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. Komisija određuje pružatelje usluga ili grupacije takvih pružatelja usluga u skladu s tim provedbenima aktima.

5.a  Komisija uspostavlja detaljna pravila kojima se utvrđuju načini za odabir usluga obuhvaćenih ovim člankom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

5.b  Komisija provodi sveobuhvatnu studiju o operativnim, gospodarskim, sigurnosnim i društvenim učincima uvođenja tržišnih načela za pružanje usluga podrške i do 1. siječnja 2016. je dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. Tom se studijom uzima u obzir primjena glavnog plana ATM-a i učinak tehnologija SESAR na sektor usluga podrške. [Am. 90]

Članak 11.

Program izvedbe

1.  Za poboljšanje izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i funkcija za upravljanje mrežom u jedinstvenom europskom nebu uspostavlja se program izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i funkcija za upravljanje mrežom. Taj program mora obuhvaćati sljedeće:

(a)  ciljeve izvedbe na razini Unije i povezane lokalne ciljeve izvedbe za ključna područja sigurnosti, okoliša, kapaciteta i učinkovitosti troškova u skladu s visokim ciljevima glavnog plana ATM-a utvrđenog za čitavo referentno razdoblje; [Am. 91]

(b)  nacionalne lokalne planove izvedbe ili planove za funkcionalne blokove zračnog prostora, uključujući ciljeve izvedbe, pri čemu se osigurava pridržavanje ciljeva izvedbe na razini Unije i odgovarajućih lokalnih ciljeva; te [Am. 92]

(c)  redoviti pregled, praćenje i vrednovanje izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih usluga.

2.  Komisija imenuje neovisno, nepristrano i stručno tijelo kao „tijelo za reviziju izvedbe” (PRB). PRB pod nadzorom Komisije uspostavlja europski ekonomski regulator od 1. srpnja 2015. Uloga tijela za reviziju izvedbe PRB-a pomaganje je Komisiji, u suradnji s nacionalnim nadzornim zrakoplovnim tijelima, i pomaganje nacionalnim nadzornim tijelima, na njihov zahtjev, te njihovo praćenje pri provedbi programa izvedbe iz stavka 1. PRB je funkcionalno i pravno odvojen od svakog pružatelja usluga, bilo na nacionalnoj ili paneuropskoj razini. Tehničku pomoć tijelu za reviziju izvedbe PRB-umogu pružati EAA, upravitelj mreže, i Eurocontrol ili neko drugo stručno nadležno tijelo. [Am. 93]

3.  Lokalne planove na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora izvedbe iz stavka 1. točke (b) izrađuju nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela, a donosi ih država članica (države članice). Ti planovi uključuju povezivanje lokalnih ciljeva i odgovarajući program poticaja kakav je prihvatila država članica (države članice). Izrada planova uključuje savjetovanje s Komisijom, PRB-om, pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, predstavnicima korisnika zračnog prostora i, kada je potrebno, s operatorima zračnih luka i koordinatorima zračnih luka. [Am. 94]

4.  Usklađenost s planovima na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora lokalnih planova izvedbe i lokalnih ciljeva s ciljevima izvedbe na razini Unije ocjenjuje Komisija u suradnji s tijelom za reviziju izvedbe. [Am. 95]

U slučaju da Komisija utvrdi da lokalni planovi na nacionalnoj razini izvedbe ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora ili lokalni ciljevi nisu u skladu s ciljevima na razini Unije, ona može od dotičnih država članica zatražiti poduzimanje potrebnih korektivnih mjera. Ti se provedbeni akti donose prema savjetodavnom postupku iz članka 27. stavka 2.  [Am. 96]

5.  Referentno razdoblje programa izvedbe iz stavka 1. obuhvaća najmanje tri, a najviše pet godina. Tijekom tog razdoblja, u slučaju neispunjenja lokalnih ciljeva, dotične države članice utvrđuju i primjenjuju mjere izrađene za ispravljanje situacije.  Kada Komisija smatra da te mjere nisu dovoljne za ispravljanje situacije, ona može odlučiti o tome da dotična država članica mora poduzeti korektivne mjere ili dobiva sankcije. Ti se provedbeni akti donose prema savjetodavnom postupku iz članka 27. stavka 2.

6.  Komisija i EEA zajedno s tijelom za reviziju izvedbe redovito ocjenjuje ocjenjuju ostvarivanje ciljeva na razini Unije i odgovarajućih lokalnih ciljeva izvedbe. [Am. 97]

7.  Program izvedbe iz stavka 1. temelji se na:

(a)  prikupljanju, vrednovanju, ispitivanju, ocjenjivanju i prosljeđivanju relevantnih podataka povezanih s izvedbom usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija, dobivenih od svih strana, uključujući pružatelje usluga u zračnoj plovidbi, korisnike zračnog prostora, EEA-u, operatore zračnih luka, nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela, države članice i Eurocontrol [Am. 98]

(b)  izbor odgovarajućih ključnih područja izvedbe na temelju dokumenta ICAO-a br. 9854 pod nazivom ‚Operativna „Operativna koncepcija upravljanja globalnim zračnim prometom i u skladu s onima koja su utvrđena u okviru izvedbe iz glavnog plana ATM-a, uključujući područja sigurnosti, okoliša, kapaciteta i učinkovitosti troškova i ljudskih čimbenika, koja se prema potrebi prilagođavaju kako bi se uvažile posebne potrebe jedinstvenog europskog neba i odgovarajućih ciljeva za ta područja, te definicije ograničenog skupa ključnih pokazatelja izvedbe za mjerenje izvedbe. Posebna pažnja pridaje se pokazateljima uspješnosti u području sigurnosti; [Am. 99]

(c)  uspostavljanju i ocjeni ciljeva izvedbe na razini Unije i povezanih lokalnih ciljeva koji se definiraju uvažavajući ulazne podatke utvrđene na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Ciljevi izvedbe na razini Unije uspostavljaju se kako bi se osiguralo da svaki funkcionalni blok zračnog prostora zadrži dovoljnu fleksibilnost za postizanje najboljih rezultata.; [Am. 100]

(d)  mjerila za uspostavljanje nacionalnih lokalnih planova izvedbe ili planova izvedbe funkcionalnih blokova zračnog prostora od strane nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela, koji sadrže lokalne ciljeve izvedbe i shemu poticaja. Planovi izvedbe: [Am. 101]

(i)  temelje se na poslovnim planovima pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, što bi se provedbom glavnog plana ATM-a trebalo uzeti u obzir; [Am. 102]

(ii)  bave se svim komponentama troškovne osnovice nacionalnog ili funkcionalnog bloka zračnog prostora

(iii)  uključuju obvezujuće lokalne ciljeve uspješnosti usklađene s ciljevima uspješnosti na razini Unije.

(e)  ocjena lokalnih ciljeva provedbe izvedbe na temelju nacionalnog lokalnog plana izvedbe ili plana izvedbe funkcionalnih blokova zračnog prostora; [Am. 103]

(f)  praćenje nacionalnih lokalnih planova izvedbe ili planova funkcionalnih blokova zračnog prostora, uključujući odgovarajuće mehanizme uzbunjivanja [Am. 104]

(g)  kriteriji za određivanje sankcija i mehanizama naknade za nepridržavanje ciljeva izvedbe na razini Unije i odgovarajućih lokalnih ciljeva tijekom referentnih referentnog razdoblja i za potporu mehanizmima uzbunjivanja; [Am. 105]

(h)  općim načelima za uspostavljanje programa poticaja država članica

(i)  načelima koja se odnose na primjenu prijelaznog mehanizma potrebnog za adaptaciju rada programa izvedbe, na rok ne dulji od 12 mjeseci nakon usvajanja delegiranog akta iz ovog stavka

(j)  odgovarajućim referentnim razdobljima i intervalima za ocjenu ostvarivanja ciljeva izvedbe i postavljanja novih ciljeva

(k)  potrebnim povezanim vremenskim rasporedima.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. radi donošenja ciljeva izvedbe na razini Unije i utvrđivanja detaljnih pravila za pravilno funkcioniranje programa izvedbe u skladu s točkama navedenim u ovom stavku. [Am. 106]

8.  Uspostavljanje programa izvedbe uzima u obzir da su usluge tijekom leta, usluge terminala i mrežne usluge drugačije te da se sukladno tome prema njima treba tako odnositi, prema potrebi i u svrhe mjerenja izvedbe.

8a.   Komisija provodi studiju o učinku koji ponašanje sudionika sustava ATM-a koji nisu pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, na primjer operatora zračne luke, koordinatora zračne luke i operatora zračnog prijevoza, mogu imati na učinkovito funkcioniranje europske mreže ATM-a.

Opseg studije obuhvaća, ali nije i ograničen na:

(a)  utvrđivanje sudionika koji nisu pružatelji usluga u zračnoj plovidbi u sustavu ATM-a koji mogu utjecati na izvedbu mreže;

(b)  učinak koji ponašanje takvih sudionika ima na izvedbu usluga zračne plovidbe u odnosu na ključna područja izvedbe (KPI) sigurnosti, ekologije i kapaciteta;

(c)  izvedivost razvoja pokazatelja izvedbe i ključnih pokazatelja izvedbe za te sudionike;

(d)  sve koristi za europsku mrežu ATM-a koje mogu nastati od provedbe dodatnih pokazatelja izvedbe i ključnih pokazatelja izvedbe; te sve prepreke za postizanje optimalne izvedbe.

Ovu studiju trebalo bi započeti najkasnije 12 mjeseci nakon objave ove Uredbe i dovršiti najkasnije za 12 mjeseci; Komisija i države članice tada razmatraju njezine rezultate s ciljem proširenja opsega sheme izvedbe radi uključivanja dodatnih pokazatelja izvedbe i ključnih pokazatelja izvedbe za buduća referentna razdoblja, u skladu s odredbama ovog članka. [Am. 107]

Članak 12.

Opće odredbe za sustav naplate pristojbi

U skladu sa zahtjevima članaka 13. i 14. sustav naplate pristojbi za usluge u zračnoj plovidbi doprinosi većoj transparentnosti pri utvrđivanju, nametanju i provedbi pristojbi korisnicima zračnog prostora te doprinosi troškovnoj isplativosti pružanja usluga u zračnoj plovidbi i isplativosti letova, održavajući pritom optimalnu razinu sigurnosti. Sustav je također usklađen s člankom 15. Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. i s sustavom naplate Eurocontrola za pristojbe tijekom leta.

Članak 13.

Načela za sustav naplate pristojbi

1.  Sustav naplate pristojbi temelji se na troškovima koje pružatelji usluga imaju za usluge u zračnoj plovidbi radi koristi korisnika zračnog prostora. Sustav te troškove raspodjeljuje među kategorijama korisnika.

2.  Prilikom određivanja baze troškova za utvrđivanje pristojbi primjenjuju se načela iz stavaka 3. do 8.

3.  Trošak koji se dijeli među korisnicima zračnog prostora utvrđeni je trošak pružanja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući odgovarajuće iznose za kamate na kapitalno ulaganje i amortizaciju imovine, kao i troškove održavanja, rada, upravljanja i administracije, uključujući troškove koje za odgovarajuće zadaće tijela nameće Europska agencija za zrakoplovstvo. Utvrđeni troškovi su troškovi koje je utvrdila država članica na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora na početku referentnog razdoblja svake kalendarske godine ili svakog referentnog razdoblja iz članka 11. stavka 5. ili tijekom referentnog razdoblja nakon odgovarajućih prilagodbi za primjenu mehanizama uzbunjivanja navedenih u članku 11.

4.  Troškovi koji se u ovom smislu uzimaju u obzir su oni troškovi koji se procjenjuju u odnosu na uređaje i usluge koji su predviđeni i koji se provode u skladu s ICAO-ovim regionalnim planom zračne plovidbe za Europsku regiju. Oni mogu također uključuju uključivati troškove nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela i/ili kvalificiranih subjekata, kao i druge troškove ogovarajuće države članice i pružatelja usluga u vezi s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi. Oni ne uključuju troškove kazni utvrđenih u članku 33. koje određuju države članice ni ili troškove korektivnih mjera ili sankcija iz članka 11. stavka 5. [Am. 108]

5.  U odnosu na funkcionalne blokove zračnog prostora i kao dio odgovarajućih okvirnih sporazuma, države članice ulažu razumne napore kako bi se dogovorile o zajedničkim načelima politike zaračunavanja naknada, s ciljem da se postigne jedinstvena naknada u skladu s njihovim pojedinačnim planovima izvedbe. [Am. 109]

6.  Trošak različitih usluga u zračnoj plovidbi utvrđuje se zasebno, kako je predviđeno člankom 21. stavkom 3.

7.  Međusobno subvencioniranje između rutnih usluga i terminalnih usluga nije dopušteno. Troškovi koji se odnose i na terminalne i na rutne usluge raspodjeljuju se razmjerno na rutne i na terminalne usluge na temelju transparentne metodologije. Međusobno subvencioniranje između različitih usluga zračnog prometa u bilo kojoj od ovih dviju kategorija dopušteno je samo kada je to opravdano iz objektivnih razloga koji se moraju jasno utvrditi. Međusobno subvencioniranje nije dopušteno između usluga zračnog prometa i usluga potpore.

8.  Zajamčena je transparentnost troškovne baze za pristojbe. Donose se provedbena pravila za informacije koje daju pružatelji usluga kako bi se omogućile revizije prognoza, stvarnih troškova i prihoda pružatelja. Informacije se redovito razmjenjuju između nacionalnih nadzornih tijela, pružatelja usluga, korisnika zračnog prostora, Komisije i Eurocontrola.

9.  Države članice prilikom uspostavljanja pristojbi u skladu sa stavcima od 3. do 8. usklađuju se sa sljedećim načelima:

(a)  pristojbe će biti uspostavljene za dostupnost usluga u zračnoj plovidbi prema nediskriminirajućim uvjetima prilikom nametanja pristojbi različitim korisnicima zračnog prostora za uporabu iste usluge, bez razlike u pogledu nacionalnosti ili kategorije korisnika

(b)  može biti dopušteno izuzeće određenih korisnika, posebice laganih i državnih zrakoplova, uz uvjet da se trošak takvog izuzeća ne prenosi na druge korisnike

(c)  pristojbe se utvrđuju po kalendarskoj godini na temelju utvrđenih troškova

(d)  usluge u zračnoj plovidbi mogu ostvarivati dovoljan prihod kako bi omogućile razuman povrat na imovinu radi doprinosa potrebnim kapitalnim poboljšanjima

(e)  pristojbe odražavaju troškove usluga u zračnoj plovidbi i opreme stavljene na raspolaganje korisnicima zračnog prostora, uključujući troškove koje ima EAA za odgovarajuće zadaće tijela, uzimajući u obzir relativne proizvodne kapacitete različitih vrsta predmetnih zrakoplova

(f)  naknade potiču sigurno, djelotvorno, učinkovito i održivo pružanje usluga u zračnoj plovidbi radi postizanja visoke razine sigurnosti i rentabilnosti kao i ispunjavanja ciljeva izvedbe te stimuliraju pružanje integriranih usluga, smanjujući pri tom utjecaj zrakoplovstva na okoliš. Za potrebe ove točke (f) i u odnosu na nacionalne lokalne planove ili planove funkcionalnih blokova zračnog prostora, nacionalna nadzorna tijela mogu izvedbe, nacionalno zrakoplovno tijelo može uspostaviti mehanizme, uključujući poticaje koji se sastoje od financijskih prednosti i nedostataka, za poticanje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i/ili korisnika zračnog prostora da podrže unaprjeđenja u pružanju usluga u zračnoj plovidbi u smislu povećanog kapaciteta, smanjenog zakašnjenja i održivog razvoja, održavajući pri tom optimalnu razinu sigurnosti. [Am. 110]

10.  Komisija donosi mjere kojima se utvrđuju pojedinosti postupka za primjenu stavaka od 1. do 9. Komisija može predložiti financijske mehanizme za poboljšanje sinkronizacije kapitalnih izdataka u zraku i na kopnu u vezi s uvođenjem tehnologija SESAR. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. [Am. 111]

Članak 14.

Pregled usklađenosti s člancima 12. i 13.

1.  Komisija u suradnji s državama članicama osigurava kontinuirani pregled usklađenosti s načelima i pravilima iz članaka 12. i 13. Komisija nastoji uspostaviti potrebne mehanizme za iskorištavanje stručnosti Eurocontrola te dijeli rezultate pregleda s državama članicama, Eurocontrolom i predstavnicima korisnika zračnog prostora.

2.  Na zahtjev jedne ili više država članica, ili na vlastiti zahtjev, Komisija preispituje posebne mjere koje su nacionalna tijela donijela u odnosu na primjenu članaka 12. i 13. u vezi s utvrđivanjem troškova i pristojbi. Ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 1., Komisija dijeli rezultate istrage s državama članicama, Eurocontrolom i predstavnicima korisnika zračnog prostora. Komisija u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, nakon što je saslušala dotičnu državu članicu, odlučuje o usklađenosti s člancima 12. i 13. te o tome može li se mjera i dalje primjenjivati. Ti se provedbeni akti donose prema savjetodavnom postupku iz članka 27. stavka 2.

Članak 14.a

Provedba glavnog plana ATM-a

Provedbu glavnog plana ATM-a koordinira Komisija. Upravitelj mreže, PRB te rukovoditelj uspostave doprinose provedbi glavnog plana ATM-a u skladu s odredbama ove Uredbe. [Am. 112]

Članak 14.b

Komisija donosi mjere kojima se uspostavlja upravljanje provedbom glavnog plana ATM-a, uključujući utvrđivanje i odabir tijela nadležnoga za upravljačku razinu (rukovoditelj uspostave). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. [Am. 113]

Članak 14.c

Rukovoditelj uspostave preporučuje Komisiji obvezujuće rokove uvođenja te odgovarajuće popravne radnje za zakašnjelo uvođenje. [Am. 114]

Članak 15.

Zajednički projekti

1.  Provedbu glavnog plana ATM-a mogu podupirati zajednički projekti. Oni podržavaju ciljeve ove Uredbe za poboljšanje izvedbe europskog zrakoplovnog sustava u ključnim područjima kao što su kapacitet, učinkovitost letova i troškova te okolišna održivost, u okviru prevladavajućih ciljeva sigurnosti. Cilj je zajedničkih projekata pravodobna, koordinirana i sinkronizirana sinhronizirana primjena funkcija ATM-a kako bi se ostvarile ključne operativne promjene utvrđene s ciljem realizacije ključnih operativnih promjena utvrđenih u glavnom planu ATM-a, uključujući utvrđivanje najprimjerenije geografske dimenzije, projektnu arhitekturu koja se temelji na učinkovitosti i pristup pružanju usluga koje će primijeniti rukovoditelj uspostave. Oblikovanje i pokretanje zajedničkih projekata po potrebi trebaju imati za cilj omogućiti postojanje osnovnih interoperabilnih kapaciteta u svim državama članicama. [Am. 115]

2.  Komisija može donijeti mjere o utvrđivanju upravljanja zajedničkim projektima i poticajima za njihovu provedbu. Tijelo koje upravlja provedbom zajedničkih projekata je isto tijelo koje je zaduženo za provedbu temeljne razine glavnog plana ATM-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. Ovim se smjernicama ne dovode u pitanje dopunjuju mehanizmi razvoja takvih projekata u vezi s funkcionalnim blokovima zračnog prostora o kojima su se dogovorile stranke u tim blokovima. [Am. 116]

3.  Komisija može usvojiti zajedničke projekte za funkcije povezane s mrežom koje su od posebne važnosti za poboljšanje cjelokupne uspješnosti upravljanja zračnim prometom i usluga u zračnoj plovidbi u Europi, utvrđujući funkcionalnosti upravljanja zračnim prometom koje su zrele za uporabu, zajedno s vremenskim rasporedom i geografskim opsegom uporabe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. Zajednički se projekti mogu smatrati prihvatljivima za financiranje Unije u višegodišnjem financijskom okviru. U tu svrhu i ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica za odlučivanje o uporabi njihovih financijskih sredstava, Komisija provodi neovisnu analizu troškova i koristi te odgovarajuća savjetovanja s državama članicama i relevantnim dionicima u skladu s člankom 28., istražujući sve odgovarajuće načine za financiranje njihove uporabe. Prihvatljivi troškovi uporabe zajedničkih projekata pokrivaju se u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije.

3a.  Zajednički projekti sredstvo su za koordiniranu i suvremenu provedbu operativnih poboljšanja razvijenih u sklopu okvira SESAR (Europski sustav upravljanja zračnim prometom). Oni na odlučujuć način pridonose postizanju ciljeva diljem Unije. [Am. 117]

Članak 16.

Funkcionalni blokovi zračnog prostora

1.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale uspostavu i provedbu operativnih funkcionalnih blokova zračnog prostora na temelju integriranog pružanja usluga zračnog prometa u zračnoj plovidbi radi postizanja potrebnog kapaciteta i učinkovitosti mreže za upravljanje zračnim prometom unutar jedinstvenoga europskog neba i održavanja visoke razine sigurnosti te doprinosa cjelokupnoj izvedbi sustava zračnog prometa i smanjenom utjecaju na okoliš. [Am. 118]

2.  Funkcionalne blokove zračnog prostora uspostavlja se, gdje god je to moguće, na temelju suradničkih sektorskih partnerstava između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, posebice u vezi s pružanjem usluga potpore u skladu s člankom 10. Sektorska partnerstva mogu radi povećanja uspješnosti podupirati jedan ili više funkcionalnih blokova zračnog prostora ili njihov dio. [Am. 119]

3.  Države članice, kao nacionalna zrakoplovna tijela i pružatelji usluga u zračnom prometu, zračnoj plovidbi međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri kako bi osigurali usklađenost s ovim člankom. Suradnja po potrebi može uključivati i nacionalna zrakoplovna tijela i pružatelje usluga u zračnom prometu zračnoj plovidbi iz trećih država koje sudjeluju u funkcionalnim blokovima zračnog prostora. [Am. 120]

4.  Funkcionalni blokovi zračnog prostora:

(a)  poduprti su analizom sigurnosti

(b)  biti oblikovana na način da traži najveće sinergije iz industrijskih partnerstava radi postizanja te gdje je moguće i premašivanja ciljeva izvedbe uspostavljenih u skladu s člankom 11.; [Am. 121]

(c)  omogućuju optimalnu i fleksibilnu uporabu zračnog prostora, uzimajući u obzir tokove zračnog prometa [Am. 122]

(d)  osiguravaju dosljednost s europskom mrežom ruta uspostavljenom člankom 17.

(e)  opravdani su njihovom cjelokupnom dodanom vrijednošću, uključujući optimalnu uporabu tehničkih i ljudskih resursa, na temelju analiza troškova i koristi

(f)  po potrebi osiguravaju neometan i fleksibilan prijenos nadležnosti za kontrolu zračnog prometa između jedinica pružanja usluga u zračnom prometu

(g)  osiguravaju kompatibilnost između različitih konfiguracija zračnog prostora

(h)  sukladni su uvjetima koji proizlaze iz regionalnih sporazuma sklopljenih u okviru ICAO-a

(i)  poštuju regionalne sporazume koji su na snazi na dan stupanja ove Uredbe na snagu, posebice one koji uključuju europske treće zemlje.

(ia)  ojačati nabavu infrastrukture ATM-a i imati za cilj povećanje interoperabilnosti postojeće opreme; [Am. 123]

(ib)  omogućavaju sukladnost s ciljevima izvedbe na razini Unije. [Am. 124]

Zahtjevi iz stavka 4. točaka (c), (d) i (g) ispunjavaju se u skladu s optimizacijom oblikovanja zračnog prostora koju obavlja upravitelj mreže kako je utvrđeno člankom 17.

5.  Zahtjevi iz ovog članka mogu se ispuniti sudjelovanjem pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u jednom ili više funkcionalnih blokova zračnog prostora.

6.  Operativni funkcionalni blok zračnog prostora koji se prostire zračnim prostorom u nadležnosti više od jedne države članice uspostavlja se na temelju međusobne odluke svih država članica i kada je primjereno trećih zemalja, koje imaju nadležnost nad bilo kojim dijelom zračnog prostora koji je uključen u funkcionalni blok zračnog prostora. [Am. 126]

Međusobna odluka kojom se uspostavlja funkcionalni blok zračnog prostora sadrži potrebne odredbe u vezi s načinom mogućnosti izmjene bloka te načinom na koji se država članica ili, kada je primjereno, treća država može povući iz bloka, uključujući prijenosne odredbe.

7.  Države članice o uspostavljanju funkcionalnih blokova zračnog prostora obavješćuju Komisiju. Prije obavješćivanja Komisije o uspostavljanju funkcionalnog bloka zračnog prostora dotična država članica (države članice) Komisiji, drugim državama članicama i drugim zainteresiranim stranama dostavlja(ju) odgovarajuće informacije i pruža im priliku da dostave svoje primjedbe.

8.  Kada između dviju ili više država članica dođe do teškoća u vezi s prekograničnim funkcionalnim blokom zračnog prostora koji se tiče zračnog prostora pod njihovom nadležnošću, dotične države članice mogu zajednički zatražiti mišljenje o tom problemu od Odbora za jedinstveno nebo. Mišljenje se upućuje dotičnim državama članicama. Ne dovodeći u pitanje stavak 6., države članice uzimaju mišljenje u obzir radi pronalaženja rješenja.

9.  Nakon što od država članica primi obavijesti iz stavaka 6. i 7., Komisija ocjenjuje ispunjenje zahtjeva iz stavka 4. u svakom funkcionalnom bloku zračnog prostora te predstavlja rezultate državama članicama radi rasprave. Ako Komisija smatra da jedan ili više funkcionalnih blokova zračnog prostora ne ispunjavaju zahtjeve, pokrenut će razgovor s dotičnom državom članicom s ciljem postizanja konsenzusa o mjerama potrebnima za ispravljanje stanja.

10.  Komisija može donijeti detaljne mjere u vezi sa zajedničkim imenovanjem pružatelja usluga u zračnom prometu iz stavka 6., utvrđujući načine odabira pružatelja usluga, razdoblje imenovanja, sporazume o nadzoru, dostupnost usluga koje će se pružati te sporazume o odgovornosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

11.  Komisija može usvojiti mjere o informacijama koje se dostavljaju državi članici (državama članicama) iz stavka 6. Ti se provedbeni akti donose se u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 3. Odredbama ovog stavka ne dovodi se u pitanje ni jedna odluka o funkcionalnom bloku zračnog prostora koja je na snazi na dan stupanja na snagu ove Uredbe ako te odluke ispunjavaju, a po mogućnosti i nadilaze ciljeve izvedbe utvrđene u skladu s člankom 11. [Am. 127]

Članak 16.a

Industrijska partnerstva

1.  Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu surađivati radi uspostavljanja industrijskih partnerstava, posebice u vezi s pružanjem usluga podrške u skladu s člankom 10. Industrijska partnerstva mogu radi povećanja uspješnosti podupirati jedan ili više funkcionalnih blokova zračnog prostora ili bilo koji njihov dio.

2.  Komisija i države članice poduzimaju sve napore kako bi osigurali uklanjanje svih prepreka partnerstvima između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, posebno vodeći računa o pitanjima odgovornosti, modelima naplate pristojbi i preprekama interoperabilnosti. [Am. 128]

Članak 17.

Upravljanje mrežom i projektiranje

1.  Usluge mreže za upravljanje zračnim prometom (ATM) omogućuju optimalnu i fleksibilnu uporabu zračnog prostora te korisnicima zračnog prostora osiguravaju uporabu preferiranih putanja, omogućujući pritom maksimalan pristup zračnom prostoru i uslugama u zračnoj plovidbi. Ove mrežne usluge usmjerene su na potporu inicijativa na nacionalnoj razini i na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora i izvode se na način koji uzima u obzir razdvajanje regulatornih i operativnih zadaća. [Am. 129]

2.  Kako bi se postigli ciljevi iz stavka 1. i ne dovodeći u pitanje odgovornosti država članica u vezi s nacionalnim rutama i strukturama zračnog prostora, Komisija osigurava izvođenje sljedećih usluga pod odgovornošću mrežnog upravitelja da sljedeće funkcije i usluge koordinira upravitelj mreže: [Am. 130]

(a)  projektiranje europske mreže ruta;

(b)  koordinacija oskudnih resursa u okviru zrakoplovnih frekvencijskih pojaseva koje upotrebljava opći zračni promet, posebice radijskih frekvencija, kao i koordinacija šifri radarskih transpondera;

(c)  središnja funkcija za upravljanje protokom zračnog prometa;

(d)  osiguravanje zrakoplovnoga informacijskog portala u skladu s člankom 23.;

(e)  optimizacija oblikovanja zračnog prostora, uključujući sektore zračnog prostora i strukture zračnog prostora na područjima rute i terminala, u suradnji s pružateljima usluga u zračnoj plovidbi i funkcionalnim blokovima zračnog prostora iz članka 16.; [Am. 131]

(f)  središnja funkcija za koordinaciju prilikom zrakoplovnih kriza.

Funkcije i usluge navedene u ovom stavku ne uključuju donošenje obvezujućih mjera općeg opsega ili provođenje političke diskrecije. One uvažavaju prijedloge utvrđene na nacionalnoj razini i na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Izvode se u suradnji s vojnim tijelima u skladu s dogovorenim postupcima u vezi s fleksibilnom uporabom zračnog prostora. [Am. 132]

Komisija može u skladu s provedbenim pravilima iz stavka 4. imenovati Eurocontrol ili drugo nepristrano i kompetentno tijelo da izvršava zadaće upravljanja mrežom. Te se zadaće izvršavaju na nepristran i troškovno učinkovit način te se obavljaju u ime Unije, država članica i dionika. One podliježu odgovarajućem upravljanju pri kojem se priznaju razdvojene odgovornosti za davanje usluga i regulaciju, uzimajući u obzir potrebe cjelokupne mreže ATM-a, uz potpunu uključenost korisnika zračnog prostora i pružatelja usluga u zračnoj plovidbi. Komisija do 1. siječnja 2020. 2016. imenuje upravitelja mreže kao samostalnog pružatelja usluga, gdje je to moguće u obliku sektorskog partnerstva. [Am. 133]

3.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. za dodavanje na popis usluga navedenih u stavku 2. radi njegova prilagođavanja tehničkom i operativnom napretku u odnosu na pružanje usluga potpore na centralizirani način.

4.  Komisija donosi detaljna pravila u vezi s:

(a)  postupcima koordinacije i usklađivanja radi poboljšanja učinkovitosti upravljanja zrakoplovnim frekvencijama, uključujući razvoj načela i kriterija

(b)  središnjom funkcijom za koordinaciju ranog utvrđivanja i rješavanja frekvencijskih potreba u pojasevima dodijeljenim europskom općem zračnom prometu radi potpore projektiranju i radu europske zrakoplovne mreže

(c)  dodatnim mrežnim uslugama utvrđenima u glavnom planu ATM-a

(d)  detaljnim dogovorima za zajedničko odlučivanje država članica, pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i funkcije upravljanja mrežom za zadaće iz stavka 2.

(e)  detaljnim dogovorima za upravljanje upravitelja mreže koji uključuju sve predmetne operativne dionike

(f)  dogovorima za savjetovanje s odgovarajućim dionicima postupka odlučivanja, na nacionalnoj i na europskoj razini i

(g)  dijeljenjem zadaća i odgovornosti između funkcije upravljanja mrežom i nacionalnih upravitelja frekvencijama u okviru radijskog spektra koji je općem zračnom prometu dodijelila Međunarodna telekomunikacijska unija, osiguravajući da nacionalne usluge upravljanja frekvencijama nastave obavljati one zadaće u vezi s frekvencijom koje nemaju utjecaja na mrežu. U tim slučajevima koji nemaju utjecaja na mrežu nacionalni upravitelji frekvencijama surađuju s odgovornima za funkciju upravljanja mrežom radi optimizacije uporabe frekvencija.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

5.  Aspekti projektiranja zračnog prostora osim onih iz stavka 2. i stavka 4. stavka 4. točke (c) rješavaju se na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Pri postupku projektiranja uvažavaju se zahtjevi i složenost prometa i lokalni , nacionalni planovi izvedbe ili planovi izvedbe za funkcionalne blokove zračnog prostora, uz potpuno savjetovanje s odgovarajućim korisnicima zračnog prostora ili odgovarajućim skupinama koje zastupaju korisnike zračnog prostora te, ako je primjereno, s vojnim tijelima. [Am. 134]

Članak 18.

Odnosi između pružatelja usluga

1.  Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu se koristiti uslugama drugih pružatelja usluga koji posjeduju svjedodžbu ili je za njih podnesena izjava u Uniji.

2.  Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi svoj radni odnos formaliziraju pismenim sporazumima ili istovrijednim pravnim aranžmanima, navodeći posebne dužnosti i funkcije koje preuzima svaki pružatelj te omogućujući razmjenu operativnih podataka između svih pružatelja usluga u vezi s općim zračnim prometom. O tim se aranžmanima obavješćuje nadležno nacionalno nadzorno tijelo.

3.  U slučajevima koji uključuju pružanje usluga zračnog prometa potrebno je odobrenje dotične države članice.

Članak 19.

Odnosi s dionicima

Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi uspostavljaju mehanizme savjetovanja radi savjetovanja s relevantnim skupinama korisnika zračnog prostora i operatora aerodroma u vezi sa svim glavnim pitanjima vezanima za pružene usluge i strateške planove ulaganja, osobito u pogledu aspekata za koje je potrebna sinkronizacija između uvođenja opreme u zraku i na kopnu ili odgovarajuće promjene konfiguracija zračnog prostora. Korisnici zračnog prostora su uključeni i u postupak odobravanja strateških planova ulaganja. Komisija donosi mjere koje kojima se utvrđuju pojedinosti načina savjetovanja i uključenosti korisnika zračnog prostora u odobravanje izradu strateških planova ulaganja s ciljem osiguravanja njihove dosljednosti u odnosu na glavni plan ATM-a i zajedničke projekte iz članka 15. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3. [Am. 135]

Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora za jedinstveno nebo, Komisija uspostavlja savjetodavnu stručnu skupinu za ljudski čimbenik kojoj pripadaju europski socijalni partneri ATM-a i drugi stručnjaci iz predstavničkih tijela stručnog osoblja. Uloga te skupine je savjetovati Komisiju o međudjelovanju između operacija i ljudskog čimbenika u sektoru ATM-a. [Am. 136]

Članak 20.

Odnosi s vojnim vlastima

Države članice, u smislu zajedničke prometne politike, poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale uspostavljanje ili obnavljanje pismenih sporazuma ili jednakovrijednih pravnih aranžmana između nadležnih civilnih i vojnih vlasti u odnosu na upravljanje posebnim blokovima zračnog prostora.

Članak 21.

Transparentnost računa

1.  Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dužni su, bez obzira na svoj vlasnički sustav ili pravno uređenje, sastavljati, podnositi na reviziju i objavljivati računovodstvena izvješća. Ta izvješća trebaju biti u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koje je usvojila Unija. Kada zbog pravnog statusa pružatelja usluga potpuna sukladnost s međunarodnim računovodstvenim standardima nije moguća, pružatelj usluga nastojat će takvu sukladnost postići u najvećoj mogućoj mjeri.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju usklađenost pružatelja usluga u zračnoj plovidbi s ovim člankom do 1. srpnja 2017. [Am. 137]

2.  Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi u svim slučajevima objavljuju godišnje izvješće i redovito pristupaju neovisnoj reviziji.

3.  Prilikom pružanja skupa usluga pružatelji usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju i objavljuju troškove i prihod koji nastaju od usluga u zračnoj plovidbi, raščlanjene u skladu sa sustavom naplate pristojbi za usluge u zračnoj plovidbi iz članka 12. te, prema potrebi, vode konsolidirane financijske izvještaje za druge usluge, koje nisu usluge u zračnoj plovidbi, kao što bi bili obavezni činiti da predmetne usluge pružaju različita poduzeća.

4.  Države članice određuju nadležna tijela koja imaju pravo pristupa računovodstvenim izvještajima pružatelja usluga koji usluge pružaju u zračnom prostoru u njihovoj nadležnosti.

5.  Države članice mogu primijeniti prijelazne odredbe članka 9. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda(20) na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi na koje se ta Uredba odnosi. [Am. 138]

Članak 22.

Pristup podacima i njihova zaštita

1.  Kada je riječ o općem zračnom prometu, u stvarnom se vremenu između svih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika zračnog prostora i zračnih luka razmjenjuju odgovarajući operativni podaci radi zadovoljavanja njihovih operativnih potreba. Podaci se upotrebljavaju samo u operativne svrhe.

2.  Pristup odgovarajućim operativnim podacima na nediskriminirajućoj se osnovi odobrava odgovarajućim tijelima, pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji posjeduju svjedodžbu ili je za njih podnesena izjava, korisnicima zračnog prometa i zračnim lukama.

3.  Pružatelji usluga koji posjeduju svjedodžbu ili je za njih podnesena izjava, korisnici zračnog prostora i zračne luke uspostavljaju standardne uvjete pristupa svojim odgovarajućim operativnim podacima, osim onih navedenih u stavku 1. Nacionalna nadzorna tijela odobravaju takve standardne uvjete. Komisija može utvrditi mjere za postupke kojih se treba pridržavati prilikom razmjene podataka te za vrstu dotičnih podataka u odnosu na te uvjete pristupa i njihovo odobravanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

POGLAVLJE IV.

ZRAČNI PROSTOR

Članak 23.

Elektroničko zrakoplovno informiranje

1.  Ne dovodeći u pitanje objavljivanje zrakoplovnih informacija država članica, te na način koji odgovara tom objavljivanju, Komisija u suradnji s upraviteljem mreže osigurava dostupnost elektroničkog zrakoplovnog informiranja visoke kakvoće, predstavljenog na usklađen način i služeći zahtjevima svih odgovarajućih korisnika u smislu kakvoće podataka i pravodobnosti.

2.  Komisija za potrebe stavka 1. osigurava razvoj infrastrukture za zrakoplovno informiranje u cijeloj Uniji u obliku elektroničkoga integriranog portala za obavješćivanje s neograničenim pristupom za zainteresirane dionike. Ta infrastruktura integrira pristup potrebnim elementima podataka i njihovo pružanje kao takvih, ali bez ograničavanja na zrakoplovne informacije, informacije ureda za izvješćivanje o uslugama zračnog prometa, meteorološke informacije i informacije upravljanja protokom.

3.  Komisija donosi mjere za uspostavljanje i provedbu elektroničkoga integriranog portala za obavješćivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

Članak 24.

Tehnološki razvoj i interoperabilnost upravljanja zračnim prometom

1.  Komisija donosi detaljna pravila za promicanje tehnološkog razvoja i interoperabilnosti upravljanja zračnim prometom u vezi s razvojem i uvođenjem glavnog plana ATM-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

2.  U odnosu na pravila iz stavka 1. primjenjuje se članak 17. stavak 2. točka (b) Uredbe (EZ) br. 216/2008. Komisija prema potrebi traži da EAA uključi ta pravila u godišnji program rada iz članka 56. te Uredbe.

POGLAVLJE V.

završne odredbe

Članak 25.

Prilagodba prilogâ

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. radi nadopune ili izmjene zahtjeva za kvalificirane subjekte navedene u Prilogu I. i uvjeta u vezi sa svjedodžbama koje će se dodijeliti pružateljima usluga u zračnoj plovidbi navedenima u Prilogu II. kako bi se uzelo u obzir iskustvo koje su stekla nacionalna nadzorna tijela primjenjujući te zahtjeve i uvjete ili razvoj sustava upravljanja zračnim prometom u smislu interoperabilnosti i integriranog pružanja usluga u zračnoj plovidbi.

Članak 26.

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlasti iz članka 11. stavka 7., članka 17. stavka 3. i članka 25 prenose se na Komisiju na neodređeno vrijeme razdoblje od sedam godina.

Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 139]

3.  Delegiranje ovlasti iz članka 11. stavka 7., članka 17. stavka 3. i članka  25. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Ta odluka stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu člankom 11. stavkom 7., člankom 17. stavkom 3. i člankom 25. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od 2 mjeseca od dostavljanja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za 2 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 27.

Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže Odbor za jedinstveno nebo, dalje u tekstu „Odbor”. Odbor se smatra odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 28.

Savjetovanje Komisije s dionicima

1.  Komisija uspostavlja mehanizme savjetovanja na razini Unije radi savjetovanja o pitanjima u vezi s provedbom ove Uredbe, prema potrebi. Posebni Odbor za sektorski dijalog uspostavljen Odlukom Komisije 98/500/EC uključen je u savjetovanje.

2.  Dionici mogu biti:

—  pružatelji usluga u zračnoj plovidbi

—  operatori zračne luke

—  odgovarajući korisnici zračnog prostora ili odgovarajuće skupine koje predstavljaju korisnike zračnog prostora

—  vojne vlasti

—  proizvođačka industrija i

—  predstavnička tijela profesionalnog osoblja.

Članak 29.

Industrijsko tijelo za savjetovanje

Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora i Eurocontrola, Komisija uspostavlja „industrijsko tijelo za savjetovanje” koje je sastavljeno od pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, udruženja korisnika zračnog prostora, predstavničkih tijela proizvođačke industrije i profesionalnog osoblja. Uloga tog tijela isključivo je savjetovanje Komisije o provedbi jedinstvenoga europskog neba.

Članak 30.

Odnosi s trećim zemljama

Unija i njezine članice imaju za cilj podupirati širenje jedinstvenoga europskog neba na države koje nisu članice Europske unije. Zbog toga u okviru sporazuma sklopljenih sa susjednim trećim zemljama, u smislu međusobnih odluka o funkcionalnim blokovima zračnog prostora ili sporazumima o mrežnim funkcijama, nastoje unapređivati ciljeve ove Uredbe na te države.

Članak 31.

Potpora vanjskih tijela

Komisija može zatražiti potporu od vanjskog tijela radi ispunjenja svojih zadaća iz ove Uredbe.

Članak 32.

Povjerljivost podataka

1.  Ni nacionalna nadzorna zrakoplovna tijela, djelujući u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, ni Komisija ne smiju otkrivati informacije povjerljive prirode, posebno informacije o pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, njihovim poslovnim odnosima ili njihovim stavkama troškova. [Am. 140]

2.  Stavkom 1. ne dovodi se u pitanje pravo nacionalnih nadzornih zrakoplovnih tijela ili Komisije da otkriju informacije kada je to bitno za ispunjavanje njihovih dužnosti, a u tom slučaju takvo otkrivanje mora biti razmjerno i njime se moraju uzimati u obzir legitimni interesi pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika zračnog prostora, zračnih luka i drugih odgovarajućih dionika u vezi sa zaštitom njihovih poslovnih tajni. [Am. 141]

3.  Informacije i podaci pruženi u skladu sa sustavom naplate pristojbi iz članka 12. javno se objavljuju.

Članak 33.

Kazne

Države članice propisuju kazne i mehanizme naknade za kršenje odredbi ove Uredbe, posebice za korisnike i pružatelje usluga u zračnom prostoru, i poduzimaju sve mjere koje su potrebne za osiguranje njihove provedbe. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. [Am. 142]

Članak 34.

 Pregled i metode procjene učinka

1.  Komisija redovito preispituje primjenu ove Uredbe i na kraju svakog referentnog razdoblja iz članka 11. stavka 5. točke (d) izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Kada je to u tu svrhu opravdano, Komisija može od država članica tražiti informacije bitne za primjenu ove Uredbe.

2.  Izvješća sadrže procjenu rezultata postignutih korištenjem mjera sukladno ovoj Uredbi, uključujući odgovarajuće informacije o događajima u sektoru, posebice u vezi s gospodarskim, socijalnim i ekološkim aspektima, aspektima zaposlenosti i tehnološkim aspektima, kao i o kakvoći usluge, u svjetlu prvotnih ciljeva i s obzirom na buduće potrebe.

Članak 35.

Zaštitne mjere

Ova Uredba ne sprečava primjenu mjera države članice u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za zaštitu bitnih interesa sigurnosne ili obrambene politike. Takve su mjere posebno one koje su nužne:

(a)  za nadzor zračnog prostora koji je pod njezinom odgovornošću u skladu s sporazumima ICAO-a za regionalni plan zračne plovidbe, uključujući sposobnost za detektiranje, utvrđivanje i ocjenjivanje svih zrakoplova koji upotrebljavaju takav zračni prostor s ciljem zaštite sigurnosti letova te poduzimanja mjera za osiguravanje sigurnosnih i obrambenih potreba

(b)  u slučaju teških unutarnjih poremećaja koji utječu na održavanje zakona i reda

(c)  u slučaju rata ili ozbiljnih međunarodnih napetosti koje predstavljaju prijetnju od rata

(d)  za ispunjavanje međunarodnih obveza države članice u odnosu na održavanje mira i međunarodne sigurnosti

(e)  radi provođenja vojnih operacija i obuke, uključujući potrebne mogućnosti za vježbe.

Članak 36.

Agencija Europske unije za zrakoplovstvo (EAA) 

Prilikom provedbe ove Uredbe države članice i Komisija, u skladu sa svojim ulogama predviđenima ovom Uredbom, koordiniraju se s EAA-om.

Članak 37.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EZ) br. 549/2004, 550/2004, 551/2004 i 552/2004 stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na Uredbe stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu III.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski Parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANE SUBJEKTE

1.  Kvalificirani subjekti moraju:

—  moći dokazati opsežno iskustvo u ocjenjivanju javnih i privatnih subjekata u sektorima zračnog prijevoza, posebice pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, te u drugim sličnim sektorima na jednom ili više područja obuhvaćenih ovom Uredbom,

—  imati sveobuhvatna pravila i propise za redovito ispitivanje gore navedenih subjekata koji su objavljeni i stalno se nadograđuju i poboljšavaju programima istraživanja i razvoja,

—  ne biti pod kontrolom pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, upravljačkih tijela zračne luke i drugih koji u komercijalne svrhe pružaju usluge u zračnoj plovidbi ili usluge zračnog prijevoza,

—  raspolagati s dostatnim tehničkim i upravljačkim osobljem, osobljem za potporu te istraživačkim osobljem u skladu sa zadaćama koje je potrebno obavljati,

—  sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti, osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država članica u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili ako sama država članica nije izravno odgovorna za inspekcije.

Kvalificirani subjekt, njegov direktor i osoblje ovlašteno za izvođenje provjera ne smiju ni izravno ni kao ovlašteni predstavnici sudjelovati u projektiranju, proizvodnji, stavljanju na tržište ili održavanju sastavnih dijelova ili sustava ili pri njihovoj uporabi. To ne isključuje mogućnost razmjene tehničkih informacija između proizvođača ili konstruktora.

Osposobljeno tijelo mora provoditi provjere najvećom stručnom neovisnošću i najvećom mogućom tehničkom osposobljenošću te ne smije biti ni pod kakvim pritiskom ili poticajem, posebice financijske naravi, koji bi mogli utjecati na njegovu prosudbu ili rezultate njegovih inspekcija, osobito od osoba ili skupina osoba na koje utječu rezultati provjera.

2.  Osoblje osposobljenog subjekta mora imati:

—  dobru tehničku i strukovnu izobrazbu

—  zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva za inspekcije koje provodi te odgovarajuće iskustvo na takvim provjerama

—  potrebnu sposobnost sastavljanja izjava, evidencije i izvješća kojima dokazuje da su inspekcije provedene.

—  zajamčenu nepristranost. Naknada osoblja ne smije ovisiti o broju provedenih inspekcija ni o rezultatima tih inspekcija

PRILOG II.

UVJETI U VEZI SA SVJEDODŽBAMA

1.  U svjedodžbama se navodi:

(a)  nacionalno nadzorno zrakoplovno tijelo koje izdaje svjedodžbu [Am. 143]

(b)  podnositelj (ime i adresa)

(c)  usluge za koje je svjedodžba izdana

(d)  izjavu o usklađenosti podnositelja zahtjeva sa zajedničkim zahtjevima, kako je utvrđeno u članku 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008

(e)  datum izdavanja i razdoblja valjanosti svjedodžbe.

2.  Dodatni uvjeti u vezi sa svjedodžbama mogu, prema potrebi, biti povezani s:

(a)  nediskriminirajućim pristupom za korisnike zračnog prostora i potrebnom razinom pružanja takvih usluga, uključujući razinu sigurnosti i interoperabilnost

(b)  operativnim specifikacijama za određene usluge

(c)  vremenom rokom za pružanje usluga

(d)  različitom opremom za rad koja se upotrebljava za određene usluge

(e)  izoliranjem ili ograničavanjem operacija usluga, osim onih povezanih s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi

(f)  ugovorima, sporazumima ili drugim aranžmanima između pružatelja usluga i treće strane, a koji se tiču usluge (usluga)

(g)  pružanjem informacija koje su razumno potrebne za provjeru sukladnosti usluga sa zajedničkim zahtjevima, uključujući planove, financijske i operativne podatke te velike promjene vrste i/ili opsega usluga koje se pružaju u zračnoj plovidbi

(h)  svim drugim pravnim uvjetima koji nisu specifični za usluge u zračnoj plovidbi, poput uvjeta u vezi s privremenim oduzimanjem ili opozivom svjedodžbe.

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 549/2004

Uredba (EZ) br. 550/2004

Uredba (EZ) br. 551/2004

Uredba (EZ) br. 552/2004

Ova Uredba

Članak 1. stavci od 1. do 3.

 

 

 

Članak 1. stavci od 1. do 3.

 

 

Članak 1. stavak 3.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 4.

 

 

 

Članak 1. stavak 5.

 

Članak 1.

 

 

--------------

 

 

Članak 1. stavci 1., 2. i 4.

 

--------------

 

 

 

Članak 1.

--------------

Članak 2. stavci od 1. do 35.

 

 

 

Članak 2. stavci od 1. do 35.

 

 

 

 

Članak 2. stavci od 36. do 38.

Članak 2. stavci 17., 18., 23., 24., 32., 35., 36.

 

 

 

---------------

Članak 3.

 

 

 

---------------

Članak 4. stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 3. stavci 1. i 2.

 

 

 

 

Članak 3. stavci 3. i 4.

Članak 4. stavak 3.

 

 

 

Članak 3. stavak 5.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 6.

Članak 3. stavci od 4. do 5.

 

 

 

Članak 3. stavci 7. i 8.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 9.

 

Članak 2. stavak 1.

 

 

Članak 4. stavak 1.a

 

 

 

 

Članak 4. stavci od1.b do 1.g

 

Članak 2. stavak 2.

 

 

Članak 4. stavak 2.

 

 

 

 

Članak 5. stavci 1. i 2.

 

Članak 2. stavci 3. do 6.

 

 

Članak 5. stavci 3. do 6.

 

Članak 3. stavci 1. i 2.

 

 

Članak 6. stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 8. stavci 1. i 3.

Članak 6. stavci 3. i 4.

 

 

 

 

Članak 6. stavak 5.

 

 

 

Članak 8. stavci 2. i 4.

-------------

 

Članak 6.

 

 

----------- -

Članak 10. stavak 1.

 

 

 

Članak 7. stavak 1.

 

 

 

 

Članak 7. stavak 2.

 

Članak 7. stavak 1.

 

 

Članak 8. stavak 1.

 

 

 

 

Članak 8. stavak 2.

 

Članak 7. stavci 4. i 6.

 

 

Članak 8. stavci 3. i 4.

 

Članak 7. stavci 2., 3., 5. i od 7. do 9.

 

 

-------------

 

Članak 8.

 

 

Članak 9.

 

 

 

 

Članak 10.

 

Članak 9.

 

 

-------------

Članak 11.

 

 

 

Članak 11.

 

Članak 14.

 

 

Članak 12.

 

Članak 15.

 

 

Članak 13.

 

Članak 16.

 

 

Članak 14.

 

Članak 15.a

 

 

Članak 15.

 

Članak 9.a stavak 1.

 

 

Članak 16. stavci 1. i 3.

 

 

 

 

Članak 16. stavak 2.

 

Članak 9.a stavak 2. točka (i)

 

 

------------

 

Članak 9.a stavak 2.

 

 

Članak 16. stavak 4.

 

 

 

 

Članak 16. stavak 5.

 

Članak 9.a stavci od 3. do 9.

 

 

Članak 16. stavci od 6. do 12.

 

Članak 9.b

 

 

--------------

 

 

Članak 6. stavci od 1. do 2.b

 

Članak 17. stavci 1. i 2.b

 

 

 

 

Članak 17. stavci od 2.c do 2.e

 

 

Članak 6. stavci od 3. do 4.d

 

Članak 17. stavci od 3. do 4.d

 

 

 

 

Članak 17. stavak 4.e

 

 

Članak 6. stavci od 4.e do 4.f

 

Članak 17. stavci 4.f i 4.g

 

 

Članak 6. stavci 5. i 7.

 

Članak 17. stavci 5. i 6.

 

 

Članak 6. stavci 8. i 9.

 

-------------

 

Članak 10.

 

 

Članak 18.

 

 

 

 

Članak 19.

 

Članak 11.

 

 

Članak 20.

 

Članak 12.

 

 

Članak 21.

 

Članak 13.

 

 

Članak 22.

 

 

Članak 3.

 

---------------

 

 

Članak 3.a

 

Članak 23.

 

 

Članak 4.

 

---------- ----

 

 

Članak 7.

 

---------- ----

 

 

Članak 8.

 

---------- ----

 

 

 

 

Članak 24. stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 3. stavak 3.

---------- ----

 

 

 

Odčlanka 2. do članka 3. stavka 2.

-------------

 

 

 

Od članka 3. stavka 4. do članka 7.

-------------

 

Članak 17. stavak 1.

 

 

Članak 25.

 

 

 

 

Članak 26.

Članak 5. stavci od 1. do 3.

 

 

 

Članak 27. stavci od 1. do 3.

Članak 5. stavci 4. i 5.

 

 

 

-------------

Članak 10. stavci 2. i 3.

 

 

 

Članak 28. stavci 1. i 2.

Članak 6.

 

 

 

Članak 29.

Članak 7.

 

 

 

Članak 30.

Članak 8.

 

 

 

Članak 31.

 

Članak 4.

 

 

-------------

 

 

 

Članak 9.

-------------

 

Članak 18.

 

 

Članak 32.

Članak 9.

 

 

 

Članak 33.

Članak 12. stavci od 2. do 4.

 

 

 

Članak 34. stavci od 1. do 3.

Članak 12. stavak 1.

 

 

 

-------------

 

Članak 18.a

 

 

---- --------

 

 

Članak 10.

 

----- -------

Članak 13.

 

 

 

Članak 35.

Članak 13.a

 

 

 

Članak 36.

 

 

 

Članak 10.

-------------

 

 

 

Članak 11.

Članak 37.

 

Članak 19. stavak 1.

 

 

Članak 38.

 

Članak 19. stavak 2.

 

 

-------------

 

Prilog I.

 

Prilog V.

Prilog I.

 

 

 

Prilog I.

-----------

 

Prilog II.

 

 

Prilog II.

 

 

 

Prilog II.

----------

 

 

 

 

Prilog III.

 

 

 

Prilog III.

----------

 

 

 

Prilog IV.

-----------

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(3) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(4) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(5) SL L 96, 31.3.2004., str. 1.
(6) SL L 96, 31.3.2004., str. 10.
(7) SL L 96, 31.3.2004., str. 20.
(8) SL L 96, 31.3.2004., str. 26.
(9) SL L 96, 31.3.2004., str. 9.
(10) SL L 225, 12.8.1998., str. 27.
(11) SL L 95, 9.4.2009., str. 41.
(12) SL L 79, 19.3.2008., str. 1.
(13) SL L 55, 28.2.2011., str.13.
(14) SL L 134, 30.4.2004., str. 114.
(15) SL L 134, 30.04.2004., str. 1.
(16) SL C 179, 1.8.2006., str. 2.
(17) SL L 95, 9.4.2009., str. 41.
(18) SL L 64, 2.3.2007., str. 1.
(19) Eurocontrol uspostavljen je 13. prosinca 1960. Međunarodnom konvencijom u vezi sa suradnjom za sigurnost međunarodne zračne plovidbe, izmijenjenom protokolom od 12. veljače 1981. i revidiranom protokolom od 27. lipnja 1997.
(20) SL L 243, 11.9.2002., str. 1.


Zračne luke, upravljanje zračnim prometom i usluge u zračnoj plovidbi ***I
PDF 615kWORD 229k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 u području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i usluga u zračnoj plovidbi (COM(2013)0409 – C7-0169/2013 – 2013/0187(COD))
P7_TA(2014)0221A7-0098/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0409),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0169/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje malteškog Zastupničkog doma podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0098/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 u području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i letačkih navigacijskih usluga

P7_TC1-COD(2013)0187


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,(3)

budući da:

(1)  Kako bi se uzele u obzir promjene uvedene Uredbom (EZ) br. 1108/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Uredbom (EZ) br. 1070/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(5), nužno je uskladiti sadržaj Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6)s Uredbom (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(7), Uredbom (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(8), Uredbom (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(9) i Uredbom (EZ) br. 552/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(10).

(2)  Razvoj i provođenje glavnog plana upravljanja zračnim prometom (ATM) zahtijeva regulatorne mjere za različite aspekte zračnog prometa. Agencija bi trebala, podupirući Komisiju u izradi tehničkih pravila, usvojiti uravnoteženi pristup, izbjegavajući sukobe interesa, za reguliranje različitih aktivnosti na temelju njihovih posebnosti, prihvatljivih razina sigurnosti , klimatske i ekološke održivosti i i utvrđene hijerarhije rizika za korisnike kako bi se osigurao sveobuhvatan i koordiniran razvoj zračnog prometa. [Am. 1]

(3)  Kako bi se uzele u obzir tehničke, znanstvene, operativne i sigurnosne potrebe, izmjenama ili dopunama odredbi o plovidbenosti, zaštiti okoliša, pilotima, zračnim aktivnostima, zračnim lukama, ATM-u/letačkim navigacijskim uslugama(ANS-u), kontrolorima zračnog prometa, operatorima iz trećih zemalja, nadzoru i provedbi, odstupanjima, novčanim kaznama, periodičnim penalima, taksama i pristojbama, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se delegirati na Komisiju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojih pripremnih aktivnosti provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravodobno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(3a)  Prije donošenja delegiranog akta, Komisija bi se trebala savjetovati s Agencijom i stručnjacima iz država koje glasuju predstavljenih u Upravnom odboru. Trebala bi uzeti u obzir mišljenje tih savjetodavnih tijela i suzdržati se od donošenja delegiranog akta u slučajevima u kojima se većina stručnjaka i Agencija protivi tome.[Am. 2]

(3b)  Kako bi još više olakšala stvaranje proporcionalnog i održivog regulatornog okvira koji se temelji na rizicima, Komisija bi trebala provesti dodatnu analizu potrebe za prilagodbom Uredbe (EZ) br. 216/2008 novim napredcima. [Am. 3]

(3c)  Agencija bi, kao središnji dio zračnog prometa Unije, trebala imati vodeću ulogu u strategiji vanjske zrakoplovne politike. Preciznije govoreći, u svrhu postizanja jednog od ciljeva utvrđenih člankom 2. Uredbe (EZ) br. 216/2008, Agencija bi u uskoj suradnji s Komisijom trebala dati ključan doprinos izvozu normi zračnog prometa Unije i poticanju mobilnosti aeronautičkih proizvoda, stručnog osoblja i usluga Unije širom svijeta kako bi se olakšao njihov pristup novim rastućim tržištima. [Am. 4]

(3d)  Dodjela certifikata i odobrenja i pružanje drugih usluga igraju ključnu ulogu u pružanju usluga Agencije industriji, i u tom bi smislu trebali pridonijeti konkurentnosti zrakoplovnog sektora Unije. Agencija bi trebala biti u mogućnosti odgovoriti na zahtjeve tržišta, a oni mogu biti promjenjivi. Zbog toga bi broj osoblja koji se financira prihodima od taksi ili pristojbi trebao biti promjenjiv ovisno o situaciji i ne bi smio biti fiksno određen u organigramu Agencije. [Am. 5]

(3e)  Ovom se Uredbom nastoje ispuniti uvjeti utvrđeni člankom 65.a Uredbe (EZ) br. 216/2008 uklanjanjem preklapanja s Uredbom (EZ) br. 549/2004 i Uredbom (EZ) br. 216/2008, prilagodbom prve uredbe drugoj i osiguravanjem jasne podjele zadaća između Komisije, Agencije i Eurocontrola tako da se Komisija bavi ekonomskom i tehničkom regulacijom, da Agencija djeluje kao njezin agent u pogledu sastavljanja tehničkog zakonodavstva i nadzora, a da se Eurocontrol bavi operativnim zadaćama, posebno onima u vezi s konceptom upravljanja mrežom na osnovi Uredbe (EZ) br. 550/2004, kojim je utvrđen zajednički sustav naknada tijekom leta za usluge u zračnoj plovidbi, uključujući nadzor, kako bi se ostvarila veća transparentnost i ekonomičnost na dobrobit korisnika zračnog prostora. U tom kontekstu i s ciljem smanjenja ukupnih troškova za aktivnosti nadzora ATM-a/ANS-a, također je važno izmijeniti postojeći sustav naknada tijekom leta za usluge u zračnoj plovidbi kako bi on na odgovarajući način obuhvatio nadležnost Agencije na nadzor ATM-a/ANS-a. Tom će se izmjenom osigurati da Agencija ima sredstva potrebna za provođenje zadaća sigurnosnog nadzora koje su joj povjerene Unijinim cjelovitim sustavnim pristupom sigurnosti zračnog prometa, da doprinosi transparentnijem, ekonomičnijem i učinkovitijem pružanju usluga u zračnoj plovidbi korisnicima zračnog prostora koji sustav financiraju i da potiče pružanje integriranih usluga. [Am. 6]

(4)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(11) .

(5)  Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte u valjano utemeljenim hitnim slučajevima povezanima s izuzećima zračnih luka i odlukama da se ne dopusti primjena odredbi o odstupanjima.

(5a)  Radi osiguravanja interoperabilnosti tehnologija upotrijebljenih diljem svijeta, Komisija i Agencija bi u pogledu napora za normizaciju koje je pokrenula Organizacija za međunarodno civilno zrakoplovstvo trebale poticati pristup koordiniran na međunarodnoj razini. [Am. 7]

(6)  Na temelju analize pojedinačnih slučajeva i imajući u vidu poseban tip Agencije, neka načela povezana s njezinim upravljanjem i djelovanjem trebala bi se prilagoditi u skladu sa zajedničkim pristupom decentraliziranim agencijama EU-a koji su u srpnju 2012. usvojili Europski parlament, Vijeće i Komisija. Posebno bi se sastavom Izvršnog odbora trebala uzeti u obzir važnost zrakoplovstva u različitim državama članicama i osigurati odgovarajuću prezentaciju potrebne stručnosti. [Am. 8]

(7)  Uredbu (EZ) br. 216/2008 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 216/2008 mijenja se kako slijedi:

(1)  Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) zračne luke ili njihovi dijelovi te oprema, osoblje i organizacije iz stavka 1. točaka (c) i (d), koje nadzire i kojima upravlja vojska, ako je promet koji se odvija ponajprije drugačiji od općeg zračnog prometa;”

"

ii.  prva rečenica točke (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„ (c) ATM/ANS, uključujući sustave i komponente, osoblje i organizacije, iz stavka 1. točaka (e) i (f), koje pruža ili stavlja na raspolaganje vojska, ponajprije kretanjima zrakoplova koja ne pripadaju općem zračnom prometu.”

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice osiguravaju da vojni objekti otvoreni općem zračnom prometu i usluge koje za opći zračni promet obavlja vojno osoblje, a ne potpadaju pod područje primjene stavka 1., pružaju razinu sigurnosti koja je učinkovita najmanje kao ona koja je propisana osnovnim zahtjevima kako je određeno prilozima V.a i V.b.”

"

(2)  Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavak 2. dodaju se sljedeće točke:"

„(g) podupirati razvoj i provođenje glavnog plana ATM-a;

   (h) regulirati civilno zrakoplovstvo tako da se najbolje što više potiče njegov sigurnost, održivi razvoj, funkcioniranje, interoperabilnost, klimatska zaštita, poštovanje okoliša i štednja energije sigurnost na način koji odgovara tipu svake pojedine aktivnosti.” [Am. 9]

"

(b)  U stavku 3. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) osnivanje neovisne Europske agencije za zrakoplovstvo (dalje u tekstu: „Agencija”);”

"

(3)  Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) stalni nadzor” znači poslove koji se obavljaju u svrhu provjere jesu li uvjeti pod kojima je certifikat bio izdan ili koji su obuhvaćeni izjavom ispunjeni u svakom trenutku razdoblja valjanosti tog certifikata ili izjave, kao i poduzimanje bilo kakve zaštitne mjere. ”

"

(b)  točka (da) zamjenjuje se sljedećim:"

„(da) komponente ATM-a/ANS-a” znači bilo koje komponente kako su određene člankom 2. stavkom 18. Uredbe (EZ) br....(12) o provedbi jedinstvenog europskog neba;”

"

(c)  umeće se sljedeća točka :"

„(ea) „izjava” za potrebe ATM-a/ANS-a znači bilo koja pisana izjava:

   o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sustava i komponenti koju izdaje organizacija uključena u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i komponenti ATM-a/ANS-a;
   o usklađenosti s primjenjivim zahtjevima usluge ili sustava koji se stavlja u uporabu, a koju izdaje pružatelj usluga;
   o sposobnosti i sredstvima za ispunjavanje obveza povezanih s određenim uslugama informacija o letovima.”

"

(d)  točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"

„(f) „osposobljeni subjekt” znači tijelo kojemu Agencija ili nacionalno zrakoplovno tijelo može dodijeliti posebno zaduženje u pogledu certificiranja ili nadzora te koje je pod nadzorom i u nadležnosti navedene Agencije, odnosno navedenog tijela;”

"

(e)  točke (q) i (r) zamjenjuju se sljedećim:"

„(q) „ATM/ANS” znači usluge upravljanja zračnim prometom kako su definirane člankom 2. stavkom 10. Uredbe (EZ) br....(13), letačke navigacijske usluge iz članka 2. stavka 4. navedene Uredbe, uključujući usluge upravljanja mrežom iz članka 17. iste Uredbe, i usluge koje obuhvaćaju prikupljanje i obradu podataka te formatiranje i dostavu podataka općem zračnom prometu u svrhu sigurne zračne plovidbe;

   (r) „sustav ATM-a/ANS-a” znači bilo koja kombinacija opreme i sustava kako je definirana člankom 2. stavkom 33. Uredbe (EZ) br. ...+ ;”

"

(f)  dodaju se sljedeće točke:"

„(t) „opći zračni promet” znači svako kretanje civilnih zrakoplova, kao i državnih zrakoplova, uključujući vojne, carinske i policijske zrakoplove, koje se provodi u skladu s postupcima ICAO-a;

   (u) „glavni plan ATM-a” znači plan potvrđen Odlukom Vijeća 2009/320/EZ*, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 219/2007**.

_______________________

* Odluka Vijeća 2009/320/EZ od 30. ožujka 2009. o odobravanju Glavnog plana upravljanja europskim zračnim prometom projekta ATM-a jedinstvenog europskog neba (SESAR) (SL L 95, 9.4.2009., str. 41.).

** Uredba Vijeća (EZ) br. 219/2007 od 27. veljače 2007. o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) (SL L 64, 2.3.2007., str. 1.). ”

"

(fa)  umeće se sljedeća točka:"

„ua) „akreditacija” znači postupak osposobljavanja nacionalnog zrakoplovnog tijela ili osposobljenog subjekta za osiguravanje zadaća u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) br. ...(14);” [Am. 30 i 32]

"

(4)  Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3.b zamjenjuje se sljedećim:"

„3.b Odstupajući od stavka 3.a, države članice mogu odlučiti da od odredbi navedene Uredbe izuzmu zračnu luku koja:

   ima najviše 10 000 putnika godišnje, i
   ima najviše 850 letova povezanih s aktivnostima prijevoza tereta godišnje,

pod uvjetom da je izuzeće u skladu s općim sigurnosnim ciljevima ove Uredbe i bilo kojeg drugog propisa zakonodavstva Unije.

Komisija procjenjuje je li ispunjen uvjet iz prvog podstavka te, kada smatra da to nije slučaj, donosi odgovarajuću odluku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2. U valjano utemeljenim hitnim slučajevima koji se odnose na sigurnost Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 4.

Dotična država članica opoziva izuzeće nakon primitka obavijesti o odluci iz drugog podstavka.”

"

(b)  Prva rečenica stavka 3.c zamjenjuje se sljedećim:"

„3c. ATM/ANS, koji se izvode u zračnom prostoru teritorija na kojem se primjenjuje Ugovor, kao i u svakom drugom zračnom prostoru u kojem države članice primjenjuju Uredbu (EZ) br....(15) u skladu s člankom 1. stavkom 4. te Uredbe, provode se u skladu s ovom Uredbom.”

"

(5)  Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2., prva rečenica točke (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) organizacije nadležne za održavanje i upravljanje kontinuiranom plovidbenošću proizvoda, dijelova i uređaja dokazuju da su sposobne i da imaju sredstva za preuzimanje obveza povezanih s njihovim povlasticama.”

"

(b)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. U pogledu plovidbenosti zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju:

   (a) uvjeti za određivanje osnove za certifikaciju tipa koji se primjenjuju na proizvod te izvješćivanje podnositelja zahtjeva o tome;
   (b) uvjeti za određivanje iscrpnih specifikacija u pogledu plovidbenosti koji se primjenjuju na dijelove i uređaje te izvješćivanje podnositelja zahtjeva o tome;
   (c) uvjeti za određivanje posebnih specifikacija u pogledu plovidbenosti koji se primjenjuju na one zrakoplove koji ispunjavaju uvjete za dodjelu svjedodžbe o plovidbenosti s ograničenjima te izvješćivanje podnositelja zahtjeva o tome;
   (d) uvjeti za izdavanje i širenje obveznih informacija kako bi se osigurala kontinuirana plovidbenost proizvoda te uvjeti za odobravanje alternativnih načina usklađivanja s tim obveznim informacijama;
   (e) uvjeti za izdavanje, održavanje, izmjene, privremeno oduzimanje ili ukidanje certifikata tipa, certifikata tipa s ograničenjima, potvrde izmjena certifikata tipa, dodatnih certifikata tipa, potvrde za projektiranje popravaka, pojedinačnih svjedodžbi o plovidbenosti, svjedodžbi o plovidbenosti s ograničenjima, dopuštenja za letenje i certifikata proizvoda, dijelova ili uređaja, uključujući:
   (i) uvjete u pogledu razdoblja valjanosti tih certifikata i uvjete za njihovo produljenje kada je razdoblje valjanosti ograničeno;
   (ii) ograničenja koja se primjenjuju na izdavanje dozvola za letenje. Ta ograničenja trebaju se posebno odnositi na sljedeće:
   svrhu leta,
   zračni prostor koji se upotrebljava za let,
   osposobljenost letačke posade,
   prijevoz drugih osoba osim članova letačke posade;
   (iii) zrakoplove koji ispunjavaju uvjete za dodjelu svjedodžbi o plovidbenosti s ograničenjima i s tim povezana ograničenja;
   (iv) podatke o operativnoj primjerenosti, uključujući:
   minimalni program obuke za stjecanje kvalifikacije osoblja za certificiranje održavanja kako bi se osigurala usklađenost sa stavkom 2. točkom (f);
   minimalni program obuke za stjecanje kvalifikacije pilota i referentni podaci za povezane simulatore kako bi se osigurala usklađenost s člankom 7.;
   popis glavne minimalne opreme, prema potrebi;
   podatke o vrsti zrakoplova koji su relevantni za kabinsku posadu;
   i dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti za određenu vrstu operacije kako bi se poduprla kontinuirana plovidbenost i poboljšanje sigurnosti zrakoplova;
   (f) uvjeti za izdavanje, održavanje, izmjenu, privremeno oduzimanje ili opoziv odobrenja ovlaštene organizacije, koja se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. točkama (d), (e) i (g), i uvjeti pod kojima takva odobrenja ne treba zahtijevati;
   (g) uvjeti za izdavanje, održavanje, izmjenu, privremeno oduzimanje ili opoziv certifikata koji se izdaju osoblju, a koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. točkom (f);
   (h) odgovornosti nositelja certifikata;
   (i) usklađenost zrakoplova iz stavka 1. koji nisu obuhvaćeni stavcima 2. i 4., kao i zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točke (c), s osnovnim zahtjevima;
   (j) uvjeti za održavanje i upravljanje kontinuiranom plovidbenošću proizvoda, dijelova i uređaja;

U pogledu plovidbenosti zrakoplova navedene u članku 4. stavku 1. točkama (a), (b) i (c), Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti ili dopuniti Prilog I., ako je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti u području plovidbenosti, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.” [Am. 33]

"

(6)  U članku 6. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti zahtjeve iz stavka 1. u svrhu njihova usklađivanja s izmjenama Čikaške konvencije i njezinih priloga, koji stupaju na snagu nakon stupanja na snagu ove Uredbe i koji postaju mjerodavni u svim državama članicama.

3.  Ako je potrebno radi osiguranja visoke i ujednačene razine zaštite okoliša, i po potrebi na temelju sadržaja dodataka Prilogu 16. iz stavka 1., Komisija može putem delegiranih akata u skladu s člankom 65.b utvrditi detaljna pravila koja dopunjuju zahtjeve iz stavka 1.”

"

(7)  Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Bez obzira na treći podstavak, u slučaju licencije rekreacijskog pilota, liječnik opće prakse koji je dovoljno upućen u zdravstveno stanje podnositelja zahtjeva može, ako to omogućuje nacionalno zakonodavstvo, djelovati kao liječnik zrakoplovne medicine. Komisija donosi detaljna pravila o korištenju uslugama liječnika opće prakse umjesto liječnika zrakoplovne medicine, kojima se posebno osigurava održavanje stupnja sigurnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 3.”

"

(b)  šesti podstavak stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„U slučaju pilota koji sudjeluju u operacijama zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točke (b) ili (c), [Am. 41] zahtjevi iz drugog i trećeg podstavka mogu se ispuniti priznavanjem licencija i svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti koje izdaje treća zemlja ili koje su izdane u njezino ime.”

"

(c)  uvodni dio stavka 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. U pogledu pilota koji sudjeluju u operacijama zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c), kao i uređaja za osposobljavanje koji simuliraju let, osoba i organizacija uključenih u obuku, ispitivanja, pretrage i zdravstvene preglede tih pilota, Komisija je ovlaštena usvajati delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju: ”

"

(d)  u stavku 6. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) uvjeti pod kojima se postojeće nacionalne licencije pilota i nacionalne licencije zrakoplovnih inženjera mogu pretvoriti u pilotske licencije, kao i uvjeti za pretvaranje nacionalnih svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti;”

"

(e)  u stavku 6. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"

„(f) uvjeti pod kojima piloti zrakoplova iz točaka (a) ii., (d) i (h) Priloga II., kada se koriste za komercijalni zračni prijevoz, s odgovarajućim osnovnim zahtjevima iz Priloga III.”

"

(f)  na kraju stavka 6. dodaje se sljedeći novi podstavak:"

„U pogledu pilota koji su uključeni u upravljanje zrakoplovom iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c), kao i uređaja za osposobljavanje koji simuliraju let, osoba i organizacija uključenih u osposobljavanje, testiranje, provjeru ili medicinsku ocjenu tih pilota, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti ili dopuniti Prilog III., ako je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti povezanih s licenciranjem pilota, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.” [Am. 34]

"

(fa)  Stavak 7. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„7. Pri donošenju mjera iz stavka 6., Komisija posebno vodi računa da te mjere odražavaju besprijekornost, uključujući najbolju praksu te znanstveni i tehnički napredak u području obuke pilota, povećanu kulturu sigurnosti i sustave upravljanja umorom.” [Am. 42]

"

(8)  Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. U pogledu operacija zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c), Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju:”

"

(b)  u stavku 5. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:"

„(g) usklađenost operacija zrakoplova iz točke (a) ii. te iz točaka (d) i (h) Priloga II., kada se koriste za komercijalni zračni prijevoz, s odgovarajućim bitnim zahtjevima iz Priloga IV. i ako je primjenjivo Priloga V.b.”

"

(c)  u stavku 5. dodaju se sljedeće točke:"

„(h) uvjeti i postupci pod kojima specijalizirane operacije podliježu izdavanju odobrenja;

   (i) uvjeti pod kojima su operacije zabranjene, ograničene ili podliježu određenim uvjetima radi sigurnosti u skladu s člankom 22., stavkom 1.”

"

(d)  na kraju stavka 5. dodaje se sljedeći novi podstavak:"

„U pogledu operacija zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c), Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti ili dopuniti Prilog IV. i, ako je primjenjivo, Prilog V.b, kada je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti povezanih sa zračnim operacijama, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.” [Am. 35]

"

(9)  Članak 8.a mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. U pogledu zračnih luka i aerodromske opreme, kao i upravljanja zračnim lukama, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju:”

"

(b)  u stavku 5. dodaju se sljedeće točke nakon (j):"

„(k) uvjeti za izdavanje, održavanje, izmjenu, privremeno oduzimanje ili opoziv dozvola pružateljima usluga upravljanja postupcima na stajanci;

   (l) uvjeti za izdavanje i širenje obveznih informacija kako bi se osigurala sigurnost operacija i aerodromske opreme;
   (m) odgovornosti pružatelja usluga iz stavka 2. točke (e);
   (n) uvjeti za izdavanje, održavanje, izmjene, privremeno oduzimanje ili opoziv odobrenja ovlaštene organizacije te uvjeti za nadzor organizacija uključenih u projektiranje, proizvodnju i održavanje aerodromske opreme koja je od ključne važnosti za sigurnost;
   (o) odgovornosti organizacija uključenih u projektiranje, proizvodnju i održavanje aerodromske opreme koja je od ključne važnosti za sigurnost.”

"

(c)  na kraju stavka 5. umeće se sljedeći novi podstavak:"

„U pogledu zračnih luka i aerodromske opreme, kao i upravljanja zračnim lukama, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti i dopuniti Prilog V.a i, ako je primjenjivo, Prilog V.b, ako je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti povezanih sa zračnim lukama, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.”

"

(10)  Članak 8.b mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

„4. Mjerama iz stavka 6. može se propisati zahtjev za certificiranje ili izdavanje izjave u pogledu organizacija uključenih u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i komponenti ATM-a/ANS-a o kojima ovise sigurnost i interoperabilnost. Tim se organizacijama certifikat izdaje kada dokažu da su sposobne i da imaju sredstva za ispunjavanje obveza povezanih s njihovim povlasticama. U certifikatu se navode odobrene povlastice.

5.  Mjerama iz stavka 6. može se propisati zahtjev za certificiranje ili, kao druga mogućnost, potvrđivanje ili izdavanje izjave za pružatelja ATM-a/ANS-a ili organizaciju uključenu u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i komponenti ATM-a/ANS-a o kojima ovise sigurnost i interoperabilnost. Za te sustave i komponente izdaje se certifikat ili izjava, ili se dodjeljuje potvrda, kada podnositelj zahtjeva dokaže da su sustavi i komponente u skladu s detaljnim specifikacijama utvrđenima u svrhu osiguravanja sukladnosti s bitnim zahtjevima iz stavka 1.”

"

(b)  stavak 6. mijenja se kako slijedi:

i.  uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:"

„6. U pogledu izvođenja ATM-a/ANS-a, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju: ”

"

ii.  točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) uvjeti i postupci u vezi s izjavama pružatelja usluga i organizacija uključenih u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i komponenti ATM-a/ANS-a iz stavaka od 3. do 5., te s nadzorom nad njima;”

"

iii.  dodaju se sljedeće točke:"

„(g) uvjeti za izdavanje i širenje obveznih informacija kako bi se osigurala sigurnost pri izvođenju ATM-a/ANS-a;

   (h) uvjeti za izdavanje potvrda i izjava iz stavka 5. i za nadzor usklađenosti s tim uvjetima;
   (i) operativna pravila i komponente ATM-a/ANS-a potrebne za uporabu zračnog prostora.”

"

iv.  na kraju stavka dodaje se sljedeći novi podstavak:"

„U pogledu izvođenja ATM-a/ANS-a, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti ili dopuniti Prilog V.a, ako je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti povezanih s uslugama ATM-a/ANS-a, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.” [Am. 37]

"

(c)  u stavku 7. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) odražavaju besprijekornost i najbolju praksu u području ATM-a/ANS-a, posebno u skladu s glavnim planom ATM-a i u bliskoj suradnji s Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva (ICAO)”.

"

(11)  Članak 8.c mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 10. zamjenjuje se sljedećim:"

„10. U pogledu kontrolora zračnog prometa, kao i osoba i organizacija uključenih u osposobljavanje, testiranje, provjeru i medicinsku ocjenu kontrolora zračnog prometa, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju:”

"

(b)  u stavku 10. dodaju se sljedeće točke:"

„(e) ne dovodeći u pitanje odredbe dvostranih sporazuma sklopljenih u skladu s člankom 12., uvjeti za priznavanje licencija iz trećih zemalja;

   (f) uvjeti pod kojima je izvođenje osposobljavanja na radnom mjestu zabranjeno, ograničeno ili podliježe određenim uvjetima radi sigurnosti.
   (g) uvjeti za izdavanje i širenje obveznih informacija kako bi se osigurala sigurnost pri izvođenju osposobljavanja na radnom mjestu;”

"

(c)  na kraju stavka 10. umeće se sljedeći novi podstavak:"

„U pogledu kontrolora zračnog prometa, kao i osoba i organizacija uključenih u osposobljavanje, testiranje, provjeru i medicinsku ocjenu kontrolora zračnog prometa, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b izmijeniti ili dopuniti Prilog V.b, ako je to potrebno u svrhu tehničkog, operativnog ili znanstvenog razvoja ili dokaza sigurnosti povezanih s organizacijama za osposobljavanje i kontrolorima zračnog prometa, kako bi se, u mjeri u kojoj je to potrebno, postigli ciljevi utvrđeni člankom 2.” [Am. 38]

"

(12)  Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. U pogledu zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točke (d), kao i njihovih posada i operacija, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kojima se detaljno utvrđuju:”

"

(b)  u stavku 4. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) ovlaštenja zrakoplova iz članka 4., stavka 1. točke (d) ili članova posade koji nemaju standardnu svjedodžbu o plovidbenosti ili licenciju ICAO-a za letove u Zajednicu, unutar Zajednice, odnosno iz Zajednice;”

"

(c)  u stavku 4. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) uvjeti u vezi s izjavama operatora iz stavka 3. i s nadzorom nad njima;”

"

(d)  u stavku 4. dodaje se sljedeća točka:"

„(g) alternativni uvjeti za slučajeve kada usklađenost sa standardima i uvjetima iz stavka 1. nije moguća ili podrazumijeva nerazmjeran napor, kojima se osigurava ispunjavanje cilja dotičnih standarda i zahtjeva.”

"

(e)  u stavku 5. točki (e), riječ „sigurnosni” briše se.

(13)  Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. U svrhu provedbe stavka 1., države članice, osim što nadziru certifikate koje su izdale ili izjave koja su zaprimile, također provode istrage, uključujući inspekcijske preglede na stajanci, i poduzimaju sve mjere, uključujući prizemljenja zrakoplova, kako bi spriječile daljnje kršenje propisa.”

"

(b)  uvodni dio stavka 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kako bi utvrdila detaljna pravila kojima se određuju uvjeti za suradnju iz stavka 1., a posebno: ”

"

(c)  u stavku 5. dodaju se sljedeće točke:"

„(d) uvjeti za osposobljavanje inspektora koji provode ispitivanja na stajanci i za organizacije uključene u obuku tih inspektora

   (e) uvjeti u vezi s administracijom i provođenjem nadzora i prinuda, uključujući sustave upravljanja sigurnošću”

"

(14)  Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Države članice, bez dodatnih tehničkih zahtjeva ili procjena, priznaju certifikate izdane u skladu s ovom Uredbom te delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju nje. Ako izvorno priznanje vrijedi samo za određenu svrhu, odnosno svrhe, sva naknadna priznanja odnose se samo za istu svrhu ili svrhe.

2.  Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice ili Agencije odlučuje je li certifikat iz stavka 1. usklađen s ovom Uredbom te delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju nje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2. U opravdanim slučajevima od iznimne žurnosti koji se odnose na sigurnost Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 4.”

"

(15)  Posljednji podstavak članka 12. stavka 2. točke (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„može zahtijevati da dotična država članica izmijeni sporazum, odgodi njegovu primjenu ili ga otkaže u skladu s člankom 351. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom utvrđenim člankom 65. stavkom 2.”

"

(16)  Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

Osposobljeni subjekti

„Pri dodjeli posebnih poslova certificiranja ili nadzora osposobljenom subjektu, Agencija ili dotično nacionalno zrakoplovno tijelo dužni su osigurati da takav subjekt ispunjava kriterije utvrđene u Prilogu V.

Osposobljeni subjekti ne izdaju certifikate ili ovlaštenja niti primaju izjave.”

"

(17)  Članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Odredbe ove Uredbe i delegiranih i provedbenih akata usvojenih na temelju nje ne sprečavaju državu članicu da žurno odgovori na sigurnosni problem u vezi s proizvodom, sustavom, osobom ili organizacijom, pod uvjetom da je hitno djelovanje potrebno kako bi se osigurala sigurnost i da nije moguće na odgovarajući način riješiti problem u skladu s ovom Uredbom i delegiranim aktima te provedbenim aktima donesenima na temelju nje.”

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Komisija procjenjuje jesu li ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka te, kada smatra da to nije slučaj, donosi odgovarajuću odluku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2. U valjano utemeljenim hitnim slučajevima koji se odnose na sigurnost Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 4.

Dotična država članica opoziva mjeru poduzetu u skladu sa stavkom 1. nakon primitka obavijesti o odluci iz prvog podstavka ovog stavka.

Ako je potrebno, kao posljedica identifikacije trenutačnog sigurnosnog problema navedenog u stavku 1., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.c kako bi izmijenila ili dopunila ovu Uredbu.riješila identificirane sigurnosne probleme.” [Am. 39]

"

(c)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. U slučaju hitnih nepredviđenih operativnih okolnosti ili vremenski ograničenih operativnih potreba države članice mogu odobriti izuzeća od ispunjenja bitnih zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi i njezinim delegiranim i provedbenim aktima ako takva izuzeća ne utječu negativno na stupanj sigurnosti. Agenciju, Komisiju i druge države članice potrebno je obavijestiti o svakom takvom izuzeću ako se ona počnu ponavljati ili ako se odobre za razdoblja dulja od dva mjeseca.”

"

(d)  drugi podstavak stavka 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija procjenjuje je li izuzeće usklađeno s uvjetima iz stavka 4. te, kada smatra da to nije slučaj, donosi odgovarajuću odluku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2. U valjano utemeljenim hitnim slučajevima koji se odnose na sigurnost Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 4.

Dotična država članica opoziva izuzeće nakon primitka obavijesti o odluci iz drugog podstavka.”

"

(e)  prvi podstavak stavka 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Kada je na drugi način moguće postići stupanj zaštite jednak stupnju postignutom primjenom delegiranih i provedbenih akata usvojenih na temelju ove Uredbe, države članice mogu, bez obzira na državljanstvo, odobriti odstupanje od tih delegiranih ili provedbenih akata, u skladu s postupkom utvrđenim u drugom podstavku i stavku 7.”

"

(f)  u stavku na kraju stavka 7. dodaje se sljedeći podstavak drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: [Am. 10]"

„Kada Komisija utvrdi, uzimajući u obzir preporuke iz prvog podstavka, da su ispunjeni uvjeti utvrđeni stavkom 6., ona bez odgađanja odobrava odstupanje i, u skladu s tim, izmjenjuje delegirane ili provedbene akte donesene na temelju ove Uredbe.”

"

(18)  Članak 15. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ne dovodeći u pitanje pravo javnosti na pristup dokumentima Komisije, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 1049/2001, Komisija na vlastitu inicijativu donosi detaljna pravila o širenju informacija iz stavka 1. ovog članka zainteresiranim stranama. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 3. Te mjere uzimaju u obzir potrebu:”

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Nacionalna zrakoplovna tijela donose, u skladu sa zakonodavstvom Unije i svojim nacionalnim zakonodavstvom, mjere potrebne za osiguranje odgovarajuće povjerljivosti informacija koje dobiju na temelju stavka 1.” [Am. 11]

"

(19)  Naslov poglavlja III. zamjenjuje se sljedećim:"

„AGENCIJA EUROPSKE UNIJE ZA ZRAKOPLOVSTVO”

"

(20)  Članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„U svrhu provedbe ove Uredbe osniva se Agencija Europske unije za zrakoplovstvo. ”

"

(b)  prva rečenica stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„U svrhu osiguranja dobrog funkcioniranja i razvoja sigurnosti civilnog zrakoplovstva, osobito sigurnosti, Agencija:” [Am. 12]

"

(c)  u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:"

„(f) podupire nadležna tijela država članica u provođenju njihovih zadaća osiguravanjem foruma za razmjene informacija i stručnjaka.”

"

(ca)  u stavku 2. dodaju se sljedeće točke:"

„(g) u skladu s člankom 2., promiče Unijine norme i propise zračnog prometa na međunarodnoj razini uspostavom odgovarajuće suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama i na taj način potiče kretanje aeronautičkih proizvoda, stručnog osoblja i usluga Unije kako bi se olakšao njihov pristup novim rastućim tržištima diljem svijeta.

   (h) obavlja akreditaciju nacionalnih zrakoplovnih tijela. Komisija je ovlaštena usvajati delegirane akte u skladu s člankom 65.b kako bi utvrdila detaljna pravila o uvjetima za ispunjavanje odredbe ovog stavka.” [Am. 13, 31 i 40]

"

(21)  U članku 19. drugi podstavak stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„Ti dokumenti odražavaju besprijekornost i najbolju praksu u dotičnim područjima te se ažuriraju vodeći računa o iskustvima iz cijelog svijeta stečenima u području zrakoplovstva, znanstvenom, tehničkom napretku i glavnom planu ATM-a..” [Am. 14]

"

(22)  U članku 21. stavku 2. točki (b) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:"

„i. simulacijskih uređaja za obuku kojima se koriste organizacije za obuku koje je certificirala Agencija;”

"

(23)  Članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. točki (c) tekst „jednog mjeseca” zamjenjuju se tekstom „tri mjeseca”

(b)  u stavku 2. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) ako se država članica ne složi sa zaključcima Agencije u pogledu pojedinačne sheme, pitanje upućuje Komisiji. Komisija odlučuje je li ta shema u skladu sa sigurnosnim ciljevima ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2.”

"

(24)  U članku 22.a; umeće se sljedeća točka:"

„(ca) izdaje i produljuje rok valjanosti certifikata ili prihvaća izjave o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu u skladu s člankom 8.b stavcima 4. i 5. organizacija koje pružaju sveeuropske usluge ili sustave te, kada to zahtijeva dotična država članica, od drugih pružatelja usluga, kao i organizacija uključenih u projektiranje, proizvodnju i održavanje sustava i komponenti ATM-a/ANS-a;”

"

(25)  U članku 24. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Uzimajući u obzir načela propisana člancima 52. i 53., Komisija donosi detaljna pravila o načinima rada Agencije pri obavljanju zadaća iz stavaka 1., 3. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2.”

"

(26)  Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodni dio stavka 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Na temelju stavaka 1. i 2. Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 65.b, utvrđuje:”

"

(b)  u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) detaljna pravila za istražne postupke, povezane mjere i izvješćivanje, kao i za odlučivanje, uključujući odredbe o pravima na obranu, na pristup dokumentaciji, na pravno zastupanje, na povjerljivost, vremenske odredbe te određivanje visine globa i periodičnih novčanih kazni i njihovu naplatu.”

"

(27)  U članku 29. stavak 2. briše se.

(28)  Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 30.

Povlastice i imuniteti

Na Agenciju i njezino osoblje primjenjuje se Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije.”

"

(29)  Članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) imenuje izvršnog direktora i zamjenike izvršnog direktora u skladu s člancima 39.a i 39.b;”

"

(b)  u stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) prije 30. studenog svake godine, a nakon što primi mišljenje Komisije, donosi godišnji i višegodišnji program rada za nadolazeću godinu/nadolazeće godine; ti programi rada donose se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak Zajednice Unije i zakonodavni program ZajedniceUnije za područja koja se odnose na sigurnost zračnog prometa; programima rada prilaže se mišljenje Komisije;” [Am. 15]

"

(c)  U stavku 2. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:"

„(h) ima ovlast provođenja stegovnog postupka nad izvršnim direktorom i, u dogovoru s izvršnim direktorom, nad zamjenicima izvršnog direktora;”

"

(d)  u stavku 2. dodaju se sljedeće točke:"

„(n) u skladu sa stavkom 6., izvršava, u odnosu na osoblje Agencije, ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu ovlaštenom za sklapanje Ugovora o radu (Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68*)(„ovlasti tijela za imenovanje”);

   (o) osigurava prikladno praćenje rezultata i preporuka proizašlih iz unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena, kao i iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);
   (p) donosi odgovarajuća provedbena pravila za primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju;
   (q) donosi pravila o sprečavanju sukoba interesa i upravljanju sukobima interesa svojih članova, kao i članova žalbenog/žalbenih odbora.

_________________________

* Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1).”

"

(e)  dodaje se sljedeći stavak 6.:"

„6. Upravni odbor, u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju, donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela nadležnog za imenovanja prenose na izvršnog direktora i utvrđuju uvjeti pod kojima se ti prijenosi ovlasti mogu obustaviti. Izvršni direktor ovlašten je dalje prenositi te ovlasti.

Upravni odbor može u iznimnim okolnostima na temelju svoje odluke donesene apsolutnom većinom svojih članova privremeno obustaviti prijenos ovlasti tijela za imenovanja na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor prenio dalje te ih izvršavati sam ili ih prenijeti na jednog od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor.” [Am. 16]

"

(30)  Članak 34. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. tekst „jednog predstavnika Komisije” zamjenjuje se tekstom „dvaju predstavnika Komisije, od kojih svi imaju pravo glasa”.

(b)  u drugom podstavku stavka 1. tekst „svojeg predstavnika i njegova zamjenika” zamjenjuje se tekstom „svoje predstavnike i njihove zamjenike”

(c)  u drugom podstavku stavka 1. tekst „pet godina” zamjenjuju se tekstom „četiri godine”

(d)  na kraju stavka 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Članovi upravnog odbora i njihovi zamjenici imenuju se s obzirom na njihovo znanje u području zrakoplovstva, uzimajući u obzir odgovarajuće upravljačke i administrativne sposobnosti te sposobnosti upravljanja proračunom. Sve strane zastupljene u Upravnom odboru ulažu napore kako bi ograničile fluktuaciju svojih predstavnika radi osiguranja kontinuiteta rada odbora. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u Upravnom odboru.”

"

(31)  U članku 37. stavku 1. napravljene su sljedeće izmjene:

–  tekst „dvotrećinskom većinom” zamjenjuje se tekstom „apsolutnom „običnom većinom”. [Am. 17]

–  umeće se sljedeća druga rečenica:"

„Međutim, dvotrećinska većina glasova njegovih članova potrebna je za odluke koje se odnose na usvajanje programa rada, godišnji proračun, imenovanja te produženje mandata ili smjenjivanje izvršnog direktora.”

"

(32)  Dodaje se sljedeći članak:"

„Članak 37.a

Izvršni odbor

1.  Izvršni odbor pomaže Upravnom odboru.

2.  Izvršni odbor:

   (a) priprema odluke koje usvaja Upravni odbor.
   (b) osigurava, zajedno s Upravnim odborom, prikladno praćenje nalaza i preporuka koje potječu iz unutarnjih ili vanjskih revizorskih izvješća i procjena, kao i istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);
   (c) ne dovodeći u pitanje odgovornosti izvršnog direktora iz članka 38., pomaže mu i savjetuje ga pri provedbi odluka Upravnog odbora s ciljem pojačanog nadzora administrativnog upravljanja i upravljanja proračunom.

3.  Po potrebi, radi žurnosti, u slučaju hitnosti Izvršni odbor može donijeti privremene odluke o suspenziji delegiranja u ime Upravnog odbora, osobito o pitanjima u vezi s administrativnim upravljanjem, uključujući obustavu prijenosa ovlasti tijela nadležnog za imenovanja i proračunska pitanja. o proračunskim pitanjima. Takve odluke donose se većinom od pet od ukupno sedam članova Izvršnog odbora. Njima se bez odgode bavi na prvoj sljedećoj sjednici Upravnog odbora. Upravni odbor može ih poništiti apsolutnom većinom glasova.

4.  Izvršni odbor sastavljen je od predsjednika Upravnog odbora, jednog predstavnika Komisije u Upravnom odboru i troje petero drugih članova koje imenuje Upravni odbor među svojim članovima s pravom glasa Upravni odbor odabire na razdoblje od dvije godine. Mandat petero članova koje je imenovao Upravni odbor može biti produžen neograničeni broj puta. Predsjednik Upravnog odbora također je predsjednik Izvršnog odbora. Izvršni direktor sudjeluje na sjednicama Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

5.  Mandat članova predsjednika Izvršnog odbora traje onoliko koliko i njegov mandat članova kao predsjednika Upravnog odbora. Mandat predstavnika Komisije traje jednako dugo kao i njegov mandat u Upravnom odboru. Mandat članova Izvršnog odbora završava kada završi njihovo članstvo u Upravnom odboru.

6.  Izvršni odbor održava barem jednu redovnu sjednicu svaka tri mjeseca. Osim toga, sastaje se na inicijativu svojega predsjednika ili na zahtjev svojih članova ili izvršnog direktora.

7.  Upravni odbor utvrđuje poslovnik Izvršnog odbora.” [Am. 18]

"

(33)  Članak 38. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Agencijom upravlja njezin izvršni direktor, koji je potpuno neovisan u obavljanju svojih dužnosti. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti Komisije, upravnog odbora i izvršnog odbora, izvršni direktor ne smije tražiti niti primati upute bilo kojeg vladina ili drugog tijela.”

"

(b)  u stavku 3. točka (g) briše se.

(c)  u stavku 3. točka (i) zamjenjuje se sljedećim:"

„(i) prenosi svoje ovlasti na druge članove Agencije. Komisija utvrđuje načine takvih prijenosa ovlasti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2.;”

"

(d)  u stavku 3. točka (k) zamjenjuje se sljedećim:"

„(k) priprema godišnji i višegodišnji program rada te ih podnosi Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;”

"

(e)  u stavku 3. dodaju se sljedeće točke:"

„(m) provodi godišnji i višegodišnji program rada te o njihovoj provedbi izvješćuje Upravni odbor;

   (n) priprema plan djelovanja na temelju zaključaka unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i procjena, kao i istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), te o napretku dva puta godišnje izvješćuje Komisiju i redovito Izvršni i Upravni odbor;
   (o) štiti financijske interese Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako su utvrđene nepravilnosti, vraća pogrešno isplaćene iznose te, ako je to potrebno, nameće učinkovite, razmjerne i odvraćajuće upravne i novčane kazne;
   (p) priprema strategiju Agencije za borbu protiv prijevara te je predaje na odobrenje Upravnom odboru; ”

"

(34)  Članak 39. briše se.

(35)  Dodaju se sljedeći članci:"

„Članak 39.a

Imenovanje izvršnog direktora

1.  Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni djelatnik Agencije u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.  Izvršnog direktora imenuje Upravni odbor na temelju zasluga i dokaza o kvalifikacijama i iskustvu važnima za civilno zrakoplovstvo, između kandidata s popisa koje je predložila Komisija, nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.

Radi sklapanja ugovora s izvršnim direktorom, Agenciju zastupa predsjednik Upravnog odbora.

Kandidat kojeg izabere Upravni odbor prije imenovanja može biti pozvan da daje izjavu ispred nadležnog odbora Europskog parlamenta i odgovara na pitanja koja postave njegovi članovi. [Am. 19]

3.  Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Prije isteka Sredinom tog razdoblja, Komisija izrađuje izvješće u kojem se ocjenjuje uspjeh obavlja procjenu u kojoj uzima u obzir ocjenu uspjeha izvršnog direktora u obavljanju dužnosti te buduće zadaće i izazove izazovi Agencije. Komisija to izvješće o ocjeni uspjeha iznosi nadležnom odboru Europskog parlamenta. [Am. 20]

4.  Na prijedlog Komisije, koja uzima u obzir ocjenu iz članka 3., Upravni odbor može jedanput produljiti mandat izvršnog direktora za najviše pet godina.

5.  Upravni odbor obavještava Europski parlament ako namjerava produljiti mandat izvršnog direktora. U roku od jednog mjeseca prije takva produljenja izvršni direktor može biti pozvan dati daje izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta te odgovoriti na pitanja njegovih članova. [Am. 21]

6.  Izvršni direktor kojemu je produljen mandat ne može na kraju posljednjeg mandata sudjelovati u novom postupku odabira za isto radno mjesto.

7.  Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Upravnog odbora, usvojene na prijedlog Komisije.

8.  Upravni odbor donosi odluke o imenovanju, produljenju mandata ili smjenjivanju izvršnog direktora i/ili zamjenika izvršnog direktora na osnovi dvotrećinske većine svojih članova s pravom glasa.

Članak 39.b

Imenovanje zamjenika izvršnog direktora

1.  Izvršnom direktoru u radu može pomagati pomaže jedan ili više zamjenika zamjenik izvršnog direktora. [Am. 22]

2.  Zamjenik izvršnog direktora ili zamjenici izvršnog direktora imenuju se, produljuje im se mandat ili se razrješavaju dužnosti kako je predviđeno u članku 39.a. nakon savjetovanja s izvršnim direktorom i, po potrebi, izabranim izvršnim direktorom. ”

"

(36)  U članku 40. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Žalbeni odbor, odnosno odbori, sastaju se prema potrebi. Komisija odlučuje o broju žalbenih odbora i raspodjeli poslova među njima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 2.”

"

(37)  U članku 41. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Komisija odlučuje o kvalifikacijama koje se traže od članova svakog žalbenog odbora, ovlastima pojedinačnih članova u stadiju pripreme odluka i uvjetima glasovanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 65. stavka 3.”

"

(38)  U članku 52. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) prema potrebi uključuju stručnjake odgovarajućih zainteresiranih strana ili se temelje na stručnom znanju mjerodavnih europskih normizacijskih tijela, Eurocontrola ili drugih specijaliziranih tijela;”

"

(39)  Članak 56. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 56.

Godišnji i višegodišnji program rada

1.  U skladu s člankom 33. stavkom 2. točkom (c), svake godine do 30. studenoga Upravni odbor donosi programski dokument koji sadržava višegodišnje i godišnje programe, na temelju nacrta koji priprema izvršni direktor, uzimajući u obzir mišljenje Komisije. On ga prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna i, ako je potrebno, može se u skladu s tim prilagoditi.

Cilj godišnjih i višegodišnjih programa rada jest promicanje stalnog poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva u Europi u skladu s ciljevima, ovlastima i zadaćama Agencije, kako su definirani u ovoj Uredbi.

2.  Godišnji program rada sadrži detaljno navedene ciljeve i očekivane rezultate, uključujući pokazatelje uspješnosti. Također sadrži opis aktivnosti koje je potrebno financirati i podatke o financijskim i ljudskim resursima dodijeljenima svakoj aktivnosti, u skladu s načelima donošenja proračuna i upravljanja na temelju djelovanja. Godišnji program rada mora biti u skladu s višegodišnjim programom rada iz stavka 4. U njemu su jasno naznačene zadaće koje su dodane, izmijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

Uključuje strategiju odnosa s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama iz članka 27. stavka 2. te aktivnosti povezane s tom strategijom.

3.  Upravni odbor izmjenjuje usvojeni godišnji program rada kada se Agenciji dodijeli nova zadaća.

Svaka bitna promjena godišnjeg programa rada usvaja se po istom postupku kao i za početni godišnji program rada. Upravni odbor može ovlast za donošenje nematerijalnih izmjena godišnjeg programa rada dodijeliti izvršnom direktoru.

4.  U višegodišnjem programu rada navodi se opći strateški program, uključujući ciljeve, očekivane rezultate i pokazatelje uspješnosti. On sadrži i plan sredstava, uključujući i višegodišnji proračun i osoblje.

Planovi sredstava ažuriraju se svake godine. Strateški programi ažuriraju se prema potrebi te posebno radi uključivanja rezultata ocjene iz članka 62.”

"

(40)  Prvi podstavak članka 57. zamjenjuje se sljedećim:"

„U općem godišnjem izvješću opisuje se način na koji je Agencija provela svoj godišnji programa rada. U njemu se jasno navodi koje su ovlasti i zadaće Agencije dodane, izmijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu godinu. ”

"

(41)  U članku 59. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:"

„(f) pristojbe plaćene u skladu s člankom 13. pristojbi na temelju Provedbene uredbe Komisije (EZ)° (EU) br. 391/2013* relevantnih za [Uredba o jedinstvenom europskom nebu] za relevantne zadaće nadzora ATM-a/ANS-a koje provodi Agencija. tijela za ATM/ANS. [Am. 23]

   (fa) bespovratnih sredstava. [Am. 24]

_______________________

* Provedbena uredba Komisije (EU) br. 391/2013 od 3. svibnja 2013. o utvrđivanju zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi (SL L 128, 9.5.2013., str. 31.).”

"

(41a)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 61.a

Sukobi interesa

1.  Izvršni direktor, kao i službenici koje su privremeno uputile države članice i Komisija daju izjavu o obvezama i izjavu o interesima u kojima navode nepostojanje bilo kakvih izravnih ili neizravnih interesa koji bi se mogli smatrati štetnima za njihovu neovisnost. Te se izjave daju u pismenom obliku prilikom stupanja na dužnost i obnavljaju se u slučaju promjene njihovih osobnih okolnosti. Članovi Upravnog odbora, Izvršnog odbora i Žalbenog odbora također daju te izjave koje su dostupne javnosti zajedno s njihovim životopisima. Agencija na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis članova tijela opisanih u članku 42. te vanjskih i internih stručnjaka.

2.  Upravni odbor provodi politiku za upravljanje sukobom interesa i njegovo izbjegavanje koja obuhvaća barem:

   (a) načela za upravljanje i provjeru izjava o interesima, uključujući pravila za njihovo objavljivanje, uzimajući u obzir članak 77.;
   (b) obvezne uvjete osposobljavanja u vezi sa sukobom interesa za osoblje Agencije i upućene nacionalne stručnjake;
   (c) pravila o darovima i pozivima;
   (d) detaljna pravila za nesuglasnosti za osoblje i članove Agencije nakon što je njihov radni odnos s Agencijom završio;
   (e) pravila o transparentnosti odluka Agencije, uključujući zapisnike odbora Agencije koji se objavljuju uzimajući u obzir osjetljive, povjerljive i komercijalne informacije; i
   (f) sankcije i druge mehanizme za očuvanje autonomije i nezavisnosti Agencije.

Agencija uzima u obzir potrebu da se održi ravnoteža između rizika i koristi, posebno u vezi s ciljem da se dobiju najbolji tehnički savjet i najbolji stručnjaci i upravljanjem sukobima interesa. U skladu s ovom Uredbom izvršni direktor u svoja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke koji se odnose na provedbu te politike.” [Am. 25]

"

(42)  Članak 62. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. tekst „Upravni odbor” zamjenjuje se tekstom „Komisija”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„4. Pri svakom drugom ocjenjivanju procjenjuju se i rezultati koje je Agencija ostvarila u pogledu svojih ciljeva, mandata i zadaća. Ako Komisija smatra da daljnje postojanje Agencije više nije opravdano u pogledu ciljeva, mandata i zadaća koje su joj dodijeljene, ona može predložiti da se ova Uredba sukladno tome izmijeni ili stavi izvan snage.”

"

(43)  Članak 64. mijenja se kako slijedi:

(a)  u naslovu tekst „Pravilnik o taksama i pristojbama” zamjenjuje se sljedećim: „Takse i pristojbe”

(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 65.b kako bi se, na temelju stavaka 3., 4. i 5., utvrdila detaljna pravila o taksama i pristojbama.”

"

(c)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Pravilima iz stavka 1. posebno se određuju usluge za koje se na temelju članka 59. stavka 1. točaka (c) i (d) plaćaju takse i pristojbe, visina taksa i pristojbi te način njihova plaćanja.”

"

(d)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Visine taksi i pristojbi određuju se tako da s njima povezani prihodi u načelu budu dovoljni za pokriće ukupnih troškova pruženih usluga. U tim se troškovima prikazuju posebno svi rashodi Agencije koji se pripisuju osoblju uključenom u djelatnosti iz stavka 3., uključujući razmjeran doprinos poslodavca sustavu mirovinskog osiguranja. Takse i pristojbe, uključujući one koje su bile prikupljene u 2007. godini, predstavljaju namjenske prihode Agencije.”

"

(da)  Dodaje se sljedeći stavak:"

„6. Broj osoblja koji se financira prihodima od taksi i pristojbi mora biti promjenjiv u skladu sa zahtjevima tržišta za izradu certifikata, odobrenja i obavljanje drugih usluga.” [Am. 26]

"

(44)  Članak 65. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 65.

Odbor

1.  Komisiji pri radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća*.

2.  Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.  Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011., zajedno s njezinim člankom 4.

_______________________

* Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). ”

"

(45)  Članak 65.a briše se.

(46)  Dodaju se sljedeći članci:"

„Članak 65.b

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 2., članka 6. stavka 3., članka 7. stavka 6., članka 8. stavka 5., članka 8.a stavka 5., članka 8.b stavka 6., članka 8.c stavka 10., članka 9. stavka 4., članka 10. stavka 5., članka 14. stavka 3., članka 14. stavka 7., članka 25. stavka 3. i članka 64. stavka 1. Komisiji se dodjeljuje na neodređeno razdoblje od pet godina od stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija priprema izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 27]

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 5., članka 6. stavka 2., članka 6. stavka 3., članka 7. stavka 6., članka 8. stavka 5., članka 8.a stavka 5., članka 8.b stavka 6., članka 8.c stavka 10., članka 9. stavka 4., članka 10. stavka 5., članka 14. stavka 3., članka 14. stavka 7., članka 25. stavka 3. i članka 64. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Ta odluka stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5. stavkom 5., člankom 6. stavkom 2., člankom 6. stavkom 3., člankom 7. stavkom 6., člankom 8. stavkom 5., člankom 8.a stavkom 5., člankom 8.b stavkom 6., člankom 8.c stavkom 10., člankom 9. stavkom 4., člankom 10. stavkom 5., člankom 14. stavkom 3., člankom 14. stavkom 7., člankom 25. stavkom 3. i člankom 64. stavkom 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od 2 mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za 2 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 65.c

Hitni postupak

1.  Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.  Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 65.b stavka 5. U tom slučaju, nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odgađanja opoziva dotični akt.”

"

(46a)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 65.d

Izvješće Komisije

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije Komisija ispituje provedbu ove Uredbe i najkasnije 31. prosinca 2015. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću s ciljem daljnjih napredaka u pogledu izrade proporcionalnog i održivog sigurnosnog okvira koji se temelji na rizicima.” [Am. 28]

"

(47)  Dodaje se sljedeći članak 66.a:"

„Članak 66.a

Sporazum o sjedištu i uvjeti rada

1.  Potrebni dogovori o smještaju Agencije u državi članici domaćinu i objektima koje država članica domaćin treba staviti na raspolaganje, zajedno s posebnim pravilima koja se u državi članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove Upravnog odbora, osoblje Agencije i članove njihovih obitelji, utvrđuju se Sporazumom o sjedištu sklopljenim između Agencije i države članice u kojoj je sjedište smješteno, donesenim nakon dobivenog odobrenja Upravnog odbora i najkasnije 2 godine nakon stupanja na snagu Uredbe (EU) br. [ ].

2.  Država članica domaćin Agencije osigurava najbolje moguće uvjete za funkcioniranje Agencije, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te primjerenu prometnu povezanost.”

"

(48)  Dodaje se sljedeći članak:"

„Članak 66.b

Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih podataka

Agencija primjenjuje sigurnosna načela sadržana u sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je utvrđeno u prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom. Primjena sigurnosnih načela obuhvaća, između ostalog, odredbe o razmjeni, obradi i pohrani takvih podataka.”

"

(49)  U Prilogu V. točke 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Subjekt i osoblje nadležno za poslove certificiranja i nadzora moraju izvršavati svoja zaduženja sa što većim profesionalnim integritetom i tehničkom osposobljenošću te ne smiju biti izloženi nikakvim pritiscima ili poticajima, posebno ne onima financijske naravi, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu njihove odluke ili rezultate njihovih istraga, a naročito ne pritiscima ili poticajima osoba ili skupina osoba na koje utječu rezultati postupaka certificiranja i nadzora. [Am. 29]

3.  Subjekt mora zapošljavati osoblje i raspolagati sredstvima potrebnima za odgovarajuće obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s postupcima certificiranja i nadzora; Također bi trebao imati pristup opremi potrebnoj za izvanredne provjere.”

"

(50)  Prilog V.b mijenja se kako slijedi:

(a)  U stavku 2. točka (c) podtočka iv. zamjenjuje se sljedećim:"

„Usluge kontrole zračnog prometa i s njima povezani postupci osiguravaju primjerenu udaljenost među zrakoplovima i sprečavaju sudare s preprekama i drugim zrakoplovima na manevarskoj površini zračne luke te, kada je to potrebno i provedivo, pomažu u zaštiti od drugih opasnosti u zraku i osiguravaju brzo i pravodobno usklađivanje sa svim relevantnim korisnicima i obližnjim dijelovima zračnog prostora.”

"

(b)  u stavku 2., na kraju točke (g) dodaje se sljedeći tekst:"

„Upravljanje protokom zračnog prometa provodi se radi optimiziranja raspoloživog kapaciteta pri uporabi zračnog prostora i poboljšanja postupaka upravljanja protokom zračnog prometa. Temelji se na transparentnosti i učinkovitosti, uz fleksibilno i pravodobno osiguravanje kapaciteta, sukladno preporukama regionalnog plana zračne plovidbe ICAO-a za Europsku regiju.

Mjere iz članka 8.b stavka 6., koje se odnose na upravljanje protokom zračnog prometa, podupiru operativne odluke pružatelja letačkih navigacijskih usluga , operatora zračnih luka i korisnika zračnog prostora te obuhvaćaju sljedeća područja:

   (a) planiranje leta;
   (b) uporabu raspoloživog kapaciteta zračnog prostora tijekom svih faza leta, uključujući dodjelu slotova; i
   (c) uporabu zračnih ruta za opći zračni promet, uključujući:
   stvaranje jedinstvene publikacije za rutu i orijentaciju prometa,
   mogućnosti preusmjeravanja općeg zračnog prometa s područja zagušenja prometa te
   prioritetna pravila koja se odnose na pristup zračnom prostoru za opći zračni promet, posebno tijekom razdoblja gustog prometa i kriznih razdoblja,
   (d) uzimanje u obzir dosljednosti između planova leta i slotova u zračnim lukama te potrebne usklađenosti sa susjednim regijama.”

"

(c)  u stavku 2., na kraju točke (h) dodaje se sljedeći tekst:"

„Uzimajući u obzir organizaciju vojnih aspekata u nadležnosti država članica, upravljanje zračnim prostorom također podupire ujednačenu primjenu koncepta fleksibilne uporabe zračnog prostora kako je opisuje ICAO i kako se provodi u skladu s Uredbom (EZ) br. 551/2004, radi lakšeg upravljanja zračnim prostorom i upravljanja zračnim prometom u okviru zajedničke prometne politike.

Države članice jedanput godišnje izvješćuju Agenciju o primjeni, u okviru zajedničke prometne politike, koncepta fleksibilne uporabe zračnog prostora u pogledu zračnog prostora u njihovoj nadležnosti.”

"

(d)  u stavku 3., na kraju točke (a) dodaje se sljedeći tekst:"

„Ti sustavi posebno uključuju:

1.  Sustave i postupke za upravljanje zračnim prostorom.

2.  Sustave i postupke za upravljanje protokom zračnog prometa.

3.  Sustave i postupke za usluge zračnog prometa, posebno sustave za obradu podataka o letovima, sustave za obradu nadzornih podataka i sustave sa sučeljem čovjek-stroj.

4.  Komunikacijske sustave i postupke za komunikaciju zemlja-zemlja, zrak-zemlja i zrak-zrak.

5.  Navigacijske sustave i postupke.

6.  Nadzorne sustave i postupke.

7.  Sustave i postupke za usluge zrakoplovnog informiranja.

8.  Sustave i postupke za uporabu meteorološkog informiranja. ”

"

(e)  U stavku 3., na kraju točke (b) dodaju se sljedeće riječi:"

„Sustavi ATM-a/ANS-a i njihove komponente projektiraju se, izrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu s odgovarajućim i odobrenim postupcima na način kojim se u svakom trenutku i u svim fazama leta osigurava neometano djelovanje Europske mreže za upravljanje zračnim prometom. Neometano djelovanje može se izraziti posebno u smislu razmjene informacija, uključujući odgovarajuće informacije o operativnom statusu, zajedničko tumačenje informacija, usporedive učinkovitosti obrade i pripadajuće postupke koji omogućuju zajedničku operativnu učinkovitost dogovorenu za cijelu Europsku mrežu za upravljanje zračnim prometom (EATMN) ili za njezine dijelove.

EATMN, njegovi sustavi i njihove komponente koordinirano podupiru nove dogovorene i potvrđene operativne koncepte kojima se poboljšava kvaliteta, održivost i učinkovitost letačkih navigacijskih usluga, posebno u smislu sigurnosti i kapaciteta.

EATMN, njegovi sustavi i njihove komponente podupiru primjenom koncepta fleksibilne uporabe zračnog prostora postupnu provedbu civilno-vojne koordinacije, u mjeri nužnoj za učinkovito upravljanje zračnim prostorom i protokom zračnog prometa, te sigurnu i učinkovitu uporabu zračnog prostora za sve korisnike.

U svrhu postizanja navedenih ciljeva EATMN, njegovi sustavi i njihove komponente podupiru pravodobnu razmjenu točnih i dosljednih informacija između civilne i vojne strane tijekom svih faza leta.”

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski Parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 170, 5.6.2014., str. 116.
(2) SL C 170, 5.6.2014., str. 116.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(4) Uredba (EZ) br. 1108/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 u području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i letačkih navigacijskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2006/23/EZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 51.).
(5) Uredba (EZ) br. 1070/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o izmjenama uredbi (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004 u cilju poboljšanja izvedbe i održivosti europskog zrakoplovnog sustava (SL L 300, 14.11.2009., str. 34.).
(6) Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa, i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (SL L 79, 19.3.2008., str. 1.).
(7) Uredba (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba) (SL L 96, 31.3.2004., str. 1.).
(8) Uredba (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga) (SL L 96, 31.3.2004., str. 10.).
(9) Uredba (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora na jedinstvenom europskom nebu (Uredna o zračnom prostoru) (SL L 96, 31.3.2004., str. 20.).
(10) Uredba (EZ) br. 552/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (Uredba o interoperabilnosti) (SL L 96, 31.3.2004., str. 26.).
(11) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. . o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(12) Broj preinačene Uredbe o jedinstvenom europskom nebu.
(13) Broj preinačene Uredbe o jedinstvenom europskom nebu.
(14) Broj Uredbe u postupku COD 2013/0186.
(15) Broj preinačene Uredbe o jedinstvenom europskom nebu.


Putovanja u paket aranžmanima i potpomognuti putni aranžmani ***I
PDF 608kWORD 302k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o putovanjima u paket aranžmanima i potpomognutim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (COM(2013)0512 – C7-0215/2013 – 2013/0246(COD))
P7_TA(2014)0222A7-0124/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0512),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0215/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za pravna pitanja (A7-0124/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima i potpomognutim povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog Parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEC [Am. 1]

P7_TC1-COD(2013)0246


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon savjetovanja s Odbora regija,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Direktivom Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990 o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima(4) utvrđuje se niz važnih prava potrošača u vezi s putovanjima u paket aranžmanima, posebno u pogledu obveza informiranja, odgovornosti trgovaca u odnosu na izvršenje usluga paket aranžmana i zaštite u slučaju insolventnosti organizatora ili prodavatelja. Međutim, potrebno je uskladiti pravni okvir s događajima na tržištu i time ga bolje prilagoditi unutarnjem tržištu, ukloniti nejasnoće i riješiti probleme vezane uz pravne praznine.

(2)  Turizam ima važnu ulogu u gospodarstvima Unije, a putovanja, odmori i kružna putovanja u paket aranžmanima („paket aranžmaniˮ) imaju znatan udio na tom tržištu. Od donošenja Direktive 90/314/EEZ na tržištu usluga putovanja došlo je do znatnih promjena. Uz tradicionalne distribucijske lance i internet postaje sve važniji medij za ponudu usluga putovanja. Putne se usluge ne kombiniraju Usluge putovanja ne kombiniraju se samo u obliku prethodno utvrđenih paket aranžmana, već se te kombinacije često prilagođavaju kupcu. Mnogi od tih proizvoda u području usluga putovanja nalaze se, pravno gledano, u sivoj zoni ili nisu jasno obuhvaćeni Direktivom 90/314/EEZ. Ovom se Direktivom namjerava prilagoditi područje zaštite tim događajima, poboljšati transparentnost te putnicima i trgovcima pružiti veću pravnu sigurnost. [Am. 2]

(3)  Člankom 169. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da postizanju visoke razine zaštite potrošača Unija treba pridonositi primjenom mjera koje se donose na temelju članka 114. UFEU.

(4)  Direktivom 90/314/EEZ državama članicama daju se široka diskrecijska prava u pogledu prijenosa u nacionalno zakonodavstvo te, stoga, među zakonima država članica i dalje postoje znatne razlike. Pravna rascjepkanost dovodi do većih troškova za poduzeća i smetnji za one koji žele poslovati preko granica te se potrošačima tako sužava izbor.

(5)  U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU unutarnje tržište treba obuhvaćati prostor bez unutarnjih granica, u kojem su osigurani slobodno kretanje roba i usluga te sloboda poslovnog nastana. Za uspostavljanje stvarnog unutarnjeg potrošačkog tržišta u ovom tom području nužno je uskladiti određene aspekte prava i obveze iz ugovora o paket aranžmanima i potpomognutim povezanim putnim aranžmanima, uspostavljajući pravu ravnotežu između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća. [Am. 3]

(6)  Potencijali prekograničnog tržišta usluga putovanja u paket aranžmanima u Uniji trenutačno nisu u potpunosti iskorišteni. Neujednačenost u pravilima kojima se štite potrošači u različitim državama članicama putnike iz jedne države članici odvraća od kupovanja paket aranžmana i povezanih putnih aranžmana u drugoj državi članici te isto tako odvraća organizatore i prodavatelje iz jedne države članice od prodaje takvih usluga u drugoj državi članici. Kako bi se potrošačima i poduzećima omogućilo u potpunosti ostvarivati korist od unutarnjeg tržišta i istovremeno osigurala visoka razina zaštite potrošača u cijeloj Uniji, nužno je dalje uskladiti zakone država članica koji se odnose na paket aranžmane i povezane putne aranžmane.

(7)  Većina su putnika koji kupuju paket aranžmane potrošači u smislu zakonodavstva Unije u području zaštite potrošača. Istovremeno nije uvijek jednostavno razlikovati potrošače od predstavnika malih poduzeća ili poslovnih ljudi koji putovanja u vezi sa svojim poslom ili zanimanjem rezerviraju istim kanalima kao i potrošači. Za takve je putnike često potrebna slična razina zaštite. Za razliku od toga, veća društva i organizacije putne aranžmane za svoje zaposlenik, članove i predstavnike e često organiziraju na temelju okvirnih ugovora s društvima koja su specijalizirana za organiziranje poslovnih putovanja. Za drugi navedeni tip putnih aranžmana nije potrebna razina zaštite koja je namijenjena potrošačima. Stoga se ova Direktiva treba primjenjivati na osobe na poslovnim putovanjima samo ako se takva putovanja ne organiziraju na temelju okvirnih ugovora. Kako bi se izbjegla moguća zamjena s definicijom izraza „potrošač” iz drugih direktiva koje se odnose na zaštitu potrošača koji se koristi u drugim propisima Unije o zaštiti potrošača, osobe koje uživaju zaštitu u skladu s ovom Direktivom navode se kao „putnici”. [Am. 4]

(8)  Budući da se usluge putovanja mogu kombinirati na razne načine, primjereno je paket aranžmanima smatrati sve kombinacije usluga putovanja koje imaju značajke koje putnici obično povezuju s paket aranžmanima, posebno to da se različite usluge putovanja povezuju u jedinstven proizvod za čije pravilno izvršenje odgovornost preuzima organizator. U skladu s praksom Suda Europske unije(5) nije važno kombiniraju li se usluge putovanja prije kontaktiranja s putnikom ili se to čini na njegov zahtjev, odnosno po njegovu izboru. Ista načela trebaju se primjenjivati neovisno o tome je li rezerviranje izvršeno u poslovnici putne agencije ili na internetu.

(9)  U cilju transparentnosti paket aranžmani trebaju se razlikovati od potpomognutih povezanih putnih aranžmana, kod kojih putne agencije putem interneta ili u poslovnicama putnicima pomažu u kombiniranju usluga putovanja, čime dolazi do toga da putnik sklapa ugovore s različitim pružateljima usluga putovanja, između ostaloga putem povezanog postupka rezerviranja na ciljan način. Potpomognuti putni aranžmani nemaju takve značajke i na njih ne bi bilo primjereno primjenjivati sve obveze koje se primjenjuju na paket aranžmane. [Am. 5]

(10)  U svjetlu razvoja događaja na tržištu primjereno je nadalje paket aranžmane definirati na temelju alternativnih objektivnih kriterija koji se većinom odnose na način na koji se usluge putovanja prikazuju ili kupuju a gdje putnici mogu opravdano očekivati da ih se zaštiti Direktivom. To je primjerice slučaj ako se različite usluge putovanja za isto putovanje ili odmor kupuju unutar istog postupka rezerviranja na istoj prodajnoj točki ili ako se takve usluge nude ili naplaćuju po jedinstvenoj ili ukupnoj cijeni. Ako se usluge putovanja odaberu prije nego što je putnik pristao za njih platiti, treba se smatrati da se te usluge pribavljaju unutar istog postupka rezerviranja.

(11)  S druge strane, potpomognute povezane putne aranžmane treba razlikovati od usluga putovanja koje putnici rezerviraju pojedinačno, često u različito vrijeme, čak za potrebe istog putovanja ili odmora. Potpomognute Povezane putne aranžmane na internetu treba razlikovati i od povezanih web-mjesta čiji cilj nije sklapanje ugovora s putnikom i od poveznica preko kojih se putnike samo općenito i ne na ciljan način obavješćuje o daljnjim uslugama putovanja, na primjer kada hotel ili organizator događaja na svojem web-mjestu prikaže popis svih operatera koji nude usluge prijevoza do hotela ili mjesta događaja neovisno o rezerviranju ili ako se za oglašavanje služe kolačićima i metapodacima na web-mjestima u vezi s odredištem putovanja ili razdobljem putovanja određenim za prvu izabranu uslugu putovanja.metapodacima. [Am. 6]

(12)  Kupnja samostalne usluge putovanja u zračnom prijevozu kao pojedinačne usluge putovanja ne predstavlja paket aranžman niti povezani putni aranžman.

(13)  Ovom Direktivom trebaju se utvrditi posebna pravila i za prodavatelje u poslovnicama i one na internetu koji putnicima prilikom pojedinačnog posjeta ili kontakta s njihovom prodajnom točkom pomažu sklapati zasebne ugovore s pojedinačnim pružateljima usluga te za ako putnik svaku uslugu putovanja odabere i odluči platiti posebno. Takva bi se pravila trebala primjenjivati i na prodavatelje na internetu koji povezanim postupcima rezerviranja na internetu ciljno omogućuju pribavljanje dodatnih usluga putovanja od drugog trgovca, ako se barem ime putnika ili kontaktni podaci prenose drugom trgovcu i te se dodatne usluge pruže najkasnije 24 sata nakon što kada se potvrdi rezervacija prve usluge. Ova bi se pravila primjenjivala, primjerice, ako uz potvrdu rezervacije prve usluge putovanja, npr. leta ili putovanja vlakom, potrošač dobije i ponudu da rezervira drugu uslugu putovanja dostupnu na odabranom odredištu, na primjer smještaj u hotelu, s poveznicom na mjesto rezerviranja drugog pružatelja usluga ili posrednika. Dok takvi aranžmani ne predstavljaju paket aranžmane u smislu ove Direktive na način da je jasno da je odgovornost za usluge putovanja preuzeo jedan organizator, takvi potpomognuti povezani aranžmani predstavljaju alternativni poslovni model koji često paket aranžmanima predstavlja konkurenciju. [Am. 7]

(14)  Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i zaštitili potrošači, obveza pružanja dostatnih dokaza o osiguranju povrata prethodno uplaćenih iznosa i povratka putnika u domovinu u slučaju insolventnosti treba se odnositi i na povezane putne aranžmane.

(14a)  Na internetu se pojavila praksa u skladu s kojom trgovci koji olakšavaju pribavljanje povezanih putnih aranžmana na svojim web-mjestima ne daju na jasan i nedvosmislen način mogućnost rezerviranja samo glavne usluge bez odabira ikakvih dodatnih usluga. Takva se praksa treba smatrati obmanjujućom za putnike. Budući da postojeći pravni okvir još nije dopustio njezino uklanjanje i s obzirom na to da se odnosi na povezane putne aranžmane, takvu bi praksu trebalo zabraniti ovom Direktivom. [Am. 8]

(15)  Kako bi se putnicima pružila jasnija slika i omogućila bolja upućenost pri donošenju odluka u vezi s različitim vrstama putnih aranžmana u ponudi, primjereno je od trgovaca tražiti da jasno navedu karakter aranžmana te putnike informiraju o njihovim pravima. Izjava trgovca o pravnoj naravi proizvoda u području usluga putovanja koji se stavlja na tržište treba odgovarati stvarnoj pravnoj naravi tog proizvoda. Tijela nadležna za provedbu trebaju intervenirati ako trgovci putnicima ne pružaju točne informacije.

(15a)  Putnici bi prije plaćanja trebali biti upoznati s tim biraju li putovanje u paket aranžmanu ili povezani putni aranžman te s odgovarajućom razinom zaštite. [Am. 9]

(15 b)  Trgovci koji olakšavaju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana putniku trebaju jasno naznačiti, prije nego se on obveže ugovorom ili drugom odgovarajućom ponudom povezanog putnog aranžmana da, u cilju ostvarenja koristi od Direktive koja se primjenjuje na povezane putne aranžmane, svi drugi ugovori koji su dio povezanog putnog aranžmana moraju biti potvrđeni unutar sljedeća 24 sata. Ako potrošači o tome nisu obaviješteni ili ako je ta informacija netočna, varljiva ili izostavljena, riječ može biti o nepoštenoj poslovnoj praksi. [Am. 141]

(16)  U svrhu identificiranja paket aranžmana ili potpomognutog povezanog putnog aranžmana treba se uzimati u obzir samo kombinacija različitih usluga putovanja, primjerice smještaja, pružanja usluga autobusnog, željezničkog brodskog ili zračnog prijevoza putnicima, kao i iznajmljivanje automobila. Noćenje u hotelu uz dodatne aranžmane kao što su ulaznice za glazbene predstave ili wellness tretmani trebalo bi biti izuzeto ako se taj paket aranžman ne prodaje putniku kao znatan dio putovanja ili ako je jasno da pomoćna usluga ne čini glavni element putovanja. Smještaj za potrebe stanovanja, uključujući za koji je jasno da nema turističku svrhu, kao na primjer za duge jezične tečajeve, ne bi se trebao smatrati smještajem u smislu ove Direktive. [Am. 11]

(16a)  Autobusni, željeznički, brodski ili zračni prijevoz putnika u koji je uključen smještaj, npr. prijevoz trajektom u putničkoj kabini ili željeznički prijevoz u spavaćim kolima, trebali bi se smatrati pojedinačnim uslugama putovanja ako je jasno da je glavni element tog putovanja prijevoz i takav se prijevoz ne kombinira s drugom uslugom putovanja. [Am. 12]

(17)  Druge turističke usluge, primjerice nabava ulaznica za koncerte i sportske događaje te karata za izlete i zabavne parkove, usluge su za koje se u kombinaciji s prijevozom putnika, smještajem i/ili iznajmljivanjem automobila treba smatrati da mogu predstavljati paket aranžman ili potpomognuti povezani putni aranžman. Međutim, takvi paket aranžmani trebaju biti u području primjene Direktive samo ako odgovarajuća turistička usluga čini znatan dio paket aranžmana. Turistička se usluga u pravilu treba smatrati znatnim dijelom paket aranžmana ako se kao takva prodaje putnicima, ako je jasno da predstavlja glavni razlog putovanja, ako se na nju odnosi više od 20 % 25 %ukupne cijene ili ako na drugi način predstavlja bitan element putovanja ili odmora. Pomoćne usluge, osobito primjerice putno osiguranje, prijevoz od stanice do mjesta na kojem je osiguran smještaj, prijevoz na početku putovanja i u okviru izleta, prijevoz prtljage, dnevni obroci i usluge čišćenja u okviru smještaja, ne bi se same po sebi trebale smatrati turističkim uslugama. [Am. 13]

(18)  Isto se tako treba pojasniti da ugovori kojima trgovac putniku nakon sklapanja ugovora daje pravo biranja između različitih vrsta usluga putovanja, kao u slučaju poklon-paketa u okviru paket aranžmana, trebaju predstavljati paket aranžman. Osim toga, kombinacija usluga putovanja treba se smatrati paket aranžmanom ako se ime putnika ili podaci i drugi osobni podaci kao što su kontaktni podaci, podaci o kreditnoj kartici ili putovnici koji su potrebni za provođenje transakcije u vezi s rezerviranjem prenose od jednog do drugog trgovca najkasnije kada se potvrđuje rezervacija 24 sata nakon potvrde rezervacije prve usluge. Podaci potrebni za provođenje transakcije u vezi s rezerviranjem odnose se na podatke o kreditnoj kartici ili na druge informacije potrebne za naplatu. Međutim, sam prijenos podataka poput odredišta ili vremena putovanja ne smatra se dovoljnim. Krstarenja i višednevna putovanja vlakom u koja je uključen smještaj također bi se trebala smatrati putovanjima u paket aranžmanima budući da su spoj prijevoza, smještaja i ugostiteljskih usluga. [Am. 14]

(19)  Budući da postoji manja potreba za zaštitom putnika u slučaju kratkih putovanja te kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za trgovce, putovanja koja traju kraće od 24 sata i u koja nije uključen smještaj te paket aranžmani koji se povremeno organiziraju trebaju se isključiti iz područja primjene ove Direktive. Paket aranžmani i povezani putni aranžmani koje povremeno nude ili sastavljaju fizičke ili pravne osobe kao što su npr. neprofitne organizacije, među kojima i dobrotvorne organizacije, nogometni klubovi i škole, od čije se prodaje odnosno omogućavanja ne ostvaruje nikakva izravna niti neizravna financijska korist, također bi trebali biti isključeni iz područja primjene ove Direktive. [Am. ]

(19a)  Države članice trebale bi, u skladu s pravom Unije, i dalje biti nadležne za primjenu odredbi ove Direktive u područjima koja su izvan njezina područja primjene. Stoga u odnosu na ugovore koji su izvan područja primjene ove Direktive države članice mogu zadržati ili uvesti nacionalno zakonodavstvo koje odgovara svim ili samo nekim odredbama ove Direktive. Države članice mogu primijeniti odredbe ove Direktive na paket aranžmane i povezane putne aranžmane koje povremeno nude ili sastavljaju fizičke ili pravne osobe od čije se prodaje odnosno omogućavanja ne ostvaruje nikakva izravna niti neizravna financijska korist i na paket aranžmane i povezane putne aranžmane koji obuhvaćaju razdoblje kraće od 24 sata i koji ne uključuju smještaj. [Am. 16]

(20)  Glavna je značajka putovanja u paket aranžmanima to da je za pravilno izvršenje usluga paket aranžmana u cjelini odgovoran najmanje jedan trgovac Stoga prodavatelju, obično agenciji s poslovnicom ili na internetu, treba omogućiti djelovanje u svojstvu običnog prodavatelja ili posrednika i osloboditi ga od odgovornosti kao organizatora samo ako u svojstvu organizatora paket aranžmana nastupa drugi trgovac. Odluka o tome nastupa li trgovac kao organizator za dotični paket aranžman treba ovisiti o njegovu sudjelovanju u sastavljanju paket aranžmana kako je definirano ovom Direktivom, a ne o nazivu pod kojim on vodi svoje poslove. Ako dva ili više trgovaca ispunjuju kriterij koji kombinaciju usluga putovanja čini paket aranžmanom i ako ti trgovci putnika nisu informirali o tome koji je od njih organizator paket aranžmana, svi ti trgovci trebaju se smatrati organizatorima.

(20a)  Direktivom 90/314/EEZ državama članicama ostavlja se pravo da definiraju bi li prodavatelji, organizatori ili i prodavatelji i organizatori trebali biti odgovorni za pravilno izvršenje paket aranžmana. Ta je fleksibilnost u određenim državama članicama dovela do nejasnoća u pogledu pitanja jesu li trgovci koji su uključeni u paket aranžman odgovorni za izvršenje relevantnih usluga, osobito u postupku rezerviranja na internetu. Stoga je prikladno ovom Direktivom precizirati da su organizatori odgovorni za izvršenje usluga putovanja uključenih u ugovor, osim ako nacionalno zakonodavstvo izrijekom predviđa mogućnost da se odgovornima smatraju organizator ili prodavatelj. [Am. 17]

(21)  U odnosu na paket aranžmane prodavatelji zajedno s organizatorom trebaju biti odgovorni za pružanje predugovornih informacija. Istovremeno se treba pojasniti da su oni prodavatelji odgovorni za bilo kakve pogreške u rezerviranju, ako oni naprave propust u postupku rezerviranja. Kako bi se olakšala komunikacija, posebice u prekograničnim slučajevima, putnicima treba biti omogućeno kontaktirati s organizatorom i preko prodavatelja kod kojeg su kupili paket aranžman. [Am. 18]

(22)  Putnici trebaju dobiti i potrebne informacije prije kupnje paket aranžmana, bilo da se on prodaje putem sredstava komunikacije na daljinu, u poslovnici ili drugim vrstama distribucije. Pri pružanju takvih informacija trgovac treba uzeti u obzir posebne potrebe putnika koji su osobito ranjivi zbog životne dobi ili lošeg fizičkog zdravlja, pri čemu je razumno očekivati da je to trgovac mogao predvidjeti.

(23)  Ključne informacije, primjerice glavne značajke usluga putovanja ili cijene, koje se pružaju u oglasima, na organizatorovu web-mjestu ili u brošurama kao dio predugovornih informacija trebaju biti obvezujuće, osim ako organizator pridržava pravo izmjene tih elemenata i ako je putnik o tim promjenama na jasan i lako uočljiv način obaviješten prije sklapanja ugovora. Međutim, u svjetlu nove komunikacijske tehnologije, više ne postoji potreba za utvrđivanjem posebnih pravila o brošurama, dok je primjereno osigurati da se u određenim okolnostima informacije o izmjenama koje utječu na izvršenje ugovora razmjenjuju između stranaka na trajnom mediju tako da budu dostupne za buduće korištenje. Ako se obje stranke o tome dogovore, uvijek treba biti omogućeno mijenjanje tih informacija. [Am. 19]

(23a)  Međutim, u svjetlu novih komunikacijskih tehnologija koje mogu pomoći osigurati da putnici imaju pristup najnovijim informacijama u trenutku rezerviranja i rastućeg trenda rezerviranja putnih paket aranžmana putem interneta više nema potrebe za posebnim pravilima koja obvezuju na tiskanje brošura. [Am. 20]

(23b)  Vrijeme leta trebalo bi biti sastavni dio ugovora te pripadati glavnim značajkama usluge putovanja. Ono se ne bi smjelo znatno razlikovati od vremena koje se putnicima naznačuje u informacijama koje prethode ugovoru. [Am. 21]

(24)  Obveze informiranja utvrđene u ovoj Direktivi iscrpne su, ali se njima ne bi trebale dovoditi u pitanje obveze informiranja u drugim zakonodavnim aktima Unije(6).

(25)  Uzimajući u obzir posebnosti ugovora o putovanju u paket aranžmanu, trebalo bi utvrditi prava i obveze stranaka u razdoblju prije i poslije početka paket aranžmana, posebno ako se te usluge ne izvršuju pravilno ili ako se promijene pojedine okolnosti.

(26)  Budući da se paket aranžmani često kupuju dugo prije njihova izvršenja, može doći do nepredviđenih događaja. Stoga putnik pod određenim uvjetima treba imati pravo prijenosa paket aranžmana na drugog putnika. U takvim situacijama organizatoru treba omogućiti nadoknadu troškova, primjerice ako podizvođač naplaćuje zamjenu imena putnika ili poništavanje vozne karte i izdavanje nove. Putnicima treba omogućiti i otkazivanje ugovora u bilo kojem trenutku prije početka pružanja usluga paket aranžmana uz plaćanje primjerene nadoknade, kao i pravo na raskid ugovora bez plaćanja nadoknade ako će na paket znatno utjecati neizbježne i izvanredne okolnosti poput rata uključujući i terorizam, ili prirodnih katastrofa, uključujući orkanske vjetrove i zemljotrese, ili političke nestabilnosti koja ugrožava sigurnost putnika, ako se ti događaji dogode nakon sklapanja ugovora u putovanju. Da postoje neizbježne i izvanredne okolnosti treba se smatrati posebno u slučaju kada se u pouzdanim i javno dostupnim izvješćima, primjerice u preporukama koje izdaju tijela država članica, savjetuje da se ne putuje u mjesto odredišta. [Am. 22]

(27)  U posebnim situacijama i organizator treba imati pravo na raskid ugovora prije početka pružanja usluga paket aranžmana bez plaćanja nadoknade, primjerice ako se ne dostigne minimalni broj sudionika, ako je ta mogućnost predviđena u ugovoru. U takvoj bi situaciji organizator trebao na odgovarajući način obavijestiti putnike na koje ta ugovorna klauzula može utjecati. [Am. 23]

(28)  U određenim slučajevima organizatorima se treba dopustiti unošenje jednostranih izmjena u ugovor o putovanju u paket aranžmanu. Međutim putnici trebaju imati pravo na raskid ugovora ako se predloženim izmjenama bitno mijenja bilo koja glavna značajka usluga putovanja. Povećanje cijena treba biti moguće samo ako je došlo do promjene u cijeni usluga prijevoza putnika kao rezultat troška za gorivo za prijevoz putnika, u porezima ili naknadama koje uvodi treća osoba koja nije izravno uključena u izvršenje uključenih usluga putovanja odnosno u deviznim tečajevima koji su relevantni za dotični paket aranžman te ako se u ugovoru izričito zadržava pravo korekcije cijena prema gore ili prema dolje. Povećanje cijena treba ograničiti na 10 % Putnici bi trebali imati pravo raskinuti ugovor bez obveza plaćanja odštete ili prihvatiti alternativni putni paket aranžman u jednakoj vrijednosti ponuđen od organizatora ako povećanje cijene prelazi 8 % prvotne cijene paket aranžmana. [Am. 24]

(28a)  Povećanje cijene uvijek bi se trebalo opravdati na trajnom nosaču podataka. Ako se ističe povećanje cijene u iznosu većem od 8 %, putniku bi trebala putem trajnog nosača podataka biti dana mogućnost raskida ugovora ili bi mu trebao biti ponuđen alternativni putni paket aranžman u vrijednosti rezerviranog putovanja. Ako putnik ne iskoristi navedene mogućnosti, putni paket aranžman po višoj cijeni trebao bi se smatrati prihvaćenim. Teret dokazivanja koji se odnosi na preuzimanje obavijesti na trajnom nosaču podataka trebao bi biti na organizatoru putovanja. [Am. 25]

(29)  Primjereno je utvrditi posebna pravila o pravnoj zaštiti u vezi s nesukladnim izvršenjem ugovora o putovanju u paket aranžmanu. Putnik treba imati pravo na rješavanje problema a, ako se znatan dio ugovorenih usluga ne može pružiti, putniku se trebaju ponuditi alternativna rješenja. Putnik treba imati i pravo na sniženje cijena i/ili nadoknadu štete. Nadoknadom bi se trebala obuhvatiti i nematerijalna šteta, posebno u slučaju narušenog odmora te, u opravdanim slučajevima, troškovi koje je putnik pretrpio dok je sam rješavao problem.

(30)  Kako bi se osigurala dosljednost, primjereno je odredbe ove Direktive uskladiti s međunarodnim konvencijama kojima je obuhvaćeno područje usluga putovanja te sa zakonodavstvom Unije o pravima putnika. Ako je organizator odgovoran za neizvršenje ili nepravilno izvršenje usluga obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu, tom organizatoru treba biti omogućeno pozivati se na ograničenja odgovornosti pružatelja usluga utvrđena u međunarodnim konvencijama kao što je Montrealska konvencija iz 1999. o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu(7), Konvenciju iz 1980 o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF)(8), te Atensku konvenciju iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem(9). Ako je zbog neizbježnih i izvanrednih okolnosti nemoguće osigurati povratak putnika na mjesto polaska, obveza organizatora da snosi troškove nastavka putnikova boravka u odredištu treba uskladiti s Uredbom (EU) br. .../... Europskog parlamenta i Vijeća(10)(11).

(31)  Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na pravo putnika na podnošenje zahtjeva u skladu s ovom Direktivom i zakonodavstvom EU-a o pravima putnika, tako da će putnici i dalje imati mogućnost svoje zahtjeve upućivati organizatoru, prijevozniku ili bilo kojoj drugoj odgovornoj stranci odnosno, prema potrebi, više odgovornih stranaka. Treba se pojasniti da oni ne mogu kumulirati prava na različitim pravnim osnovama ako se tim pravima štite isti interesi ili ako ona imaju isti cilj. Međutim, potreba da se osigura da putnici dobiju odgovarajuću i pravovremenu nadoknadu u slučaju da jedna od stranaka ne izvrši ugovor pravilno ne bi trebala nametnuti nerazumni i nerazmjerni teret organizatorima i prodavateljima. Uz obvezu da uklone svaku nesukladnost ili da nadoknade štetu putnicima, organizatori i prodavatelji trebali bi također imati pravo na traženje nadoknade štete od svake treće strane koja je doprinijela događaju koji je prouzročio plaćanje nadoknade ili druge obveze. Odgovornošću organizatora i prodavatelja stoga se ne dovodi se u pitanje to pravo traženja nadoknade od trećih osoba, uključujući pružatelje usluga. [Am. 27]

(32)  Ako se putnik tijekom putovanja ili odmora nalazi u teškoćama, organizator treba biti obvezan pružiti pravovremenu primjerenu pomoć bez nepotrebnog odgađanja. Takva se pomoć treba sastojati uglavnom od pružanja informacija, prema potrebi, o pitanjima poput zdravstvenih usluga, tijela lokalne vlasti i konzularne pomoći, kao i od praktične pomoći, primjerice u vezi sa sredstvima komunikacije na daljinu i organizaciju alternativnih rješenja alternativnim rješenjima za putovanje. [Am. 28]

(33)  Komisija je, u svojoj Komunikaciji od 18. ožujka 2013. naslovljenoj „Zaštita putnika u slučaju insolventnosti zračnog prijevoznika”, utvrdila mjere kako bi se poboljšala zaštita putnika u slučaju insolventnosti zračnog prijevoznika(12), uključujući bolju provedbu Uredbe (EZ) br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici(13) i Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(14) te suradnju s dionicima iz sektora a u slučaju neuspjeha uzelo bi se u obzir donošenje odgovarajuće zakonodavne mjere. Ta se Komunikacija odnosi na kupovinu pojedinačnog sastavnog dijela, tj. usluga zračnog prijevoza te se njome stoga ne dovode u pitanje postojeća pravila o paket aranžmanima i zakonodavce ne sprečava u donošenju odredaba i u vezi sa zaštitom kupaca suvremenih kombinacija usluga putovanja u slučaju insolventnosti.

(34)  Države članice trebaju osigurati da putnici koji kupuju paket-aranžmane ili povezane potpomognute putne aranžmane uživaju punu zaštitu u slučaju nesolventnosti organizatora, prodavatelja koji je omogućio potpomognuti povezani putni aranžman ili bilo kojeg pružatelja usluga ili poslovnog subjekta uključenog u povezani putni aranžman. Države članice u kojima organizatori paket-aranžmana ili prodavatelji koji su omogućili potpomognuti putni aranžman imaju poslovni nastan stoga trebaju osigurati da trgovci koji nude takve kombinacije putnih usluga polože osiguranje za povrat svih iznosa koje su putnici uplatili te za njihov povratak u domovinu u slučaju nesolventnosti. Dok zadržavaju pravo diskrecije u vezi s načinom na koji se pruža zaštita u slučaju insolventnosti, države članice trebaju osigurati učinkovitost svojih nacionalnih programa zaštite u slučaju insolventnosti te da se u okviru tih programa svim putnicima koji trpe štetu zbog insolvetnosti može jamčiti pravovremen povratak u domovinu i hitan povrat novca. Ako bi putnik radije u cijelosti iskoristio svoj paket aranžman ili povezani putni aranžman nego ostvario puni povrat, zaštita u slučaju insolventnosti može, prema potrebi, osigurati ispunjavanje postojećih ugovora kako bi se paket aranžman ili povezani putni aranžman mogao iskoristiti bez dodatnih troškova za putnika. Pri pružanju obvezne zaštite u slučaju insolventnosti treba se uzeti u obzir stvarna razina financijskog rizika u vezi s aktivnostima koje poduzima organizator, nadležni prodavatelj ili pružatelj usluga, ili poslovni subjekt uključen u povezani putni aranžman, uključujući vrstu kombinacije usluga putovanja koje prodaju, predvidive sezonske oscilacije te visinu prethodno uplaćenih iznosa i način na koji su ti iznosi osigurani. U skladu s direktivom 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006 o uslugama na unutarnjem tržištuu slučajevima gdje se zaštita u slučaju insolventnosti može pružiti u obliku jamstva ili police osiguranja takav vrijednosni papir ne smije se ograničiti na potvrde koje izdaju financijski operateri s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici. [Am. 29]

(35)  Kako bi se olakšalo slobodno kretanje usluga, države članice trebaju imati obvezu priznavanja zaštite u slučaju insolventnosti po zakonu države članice u kojoj je prijavljen poslovni nastan. Kako bi se u vezi sa zaštitom u slučaju insolventnosti olakšali suradnja i nadzor poduzeća koja djeluju u različitim državama članicama, države članice trebaju imati obvezu određivanja središnjih kontaktnih točaka.

(36)  Kada je riječ o povezanim putnim aranžmanima, uz obvezu pružanja zaštite u slučaju insolventnosti i obveze informiranja putnika o tome da su za izvršenje ugovornih obveza odgovorni samo pojedinačni pružatelji usluga, dotični ugovori podliježu općem zakonodavstvu Unije o zaštiti potrošača i zakonodavstvu Unije na razini sektora.

(37)  Primjereno je putnike zaštititi u situacijama gdje prodavatelj organizira rezerviranje paket aranžmana ili povezanog putnog aranžmana a gdje prodavatelj napravi pogrešku u postupku rezerviranja.

(38)  Isto je tako primjereno potvrditi da se potrošači ne mogu odreći prava koja proizlaze iz Direktive te da organizatori ili trgovci koji omogućuju povezane putne aranžmane ne smiju izbjegavati svoje obveze tvrdeći da djeluju samo kao pružatelji usluga, posrednici ili u bilo kakvom drugom svojstvu.

(39)  Države članice trebaju utvrditi kazne za kršenje odredaba kojima se ova Direktiva prenosi u nacionalna zakonodavstva te osigurati njihovo izvršenje. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(40)  Nakon donošenja ove Direktive neophodno je prilagoditi određene akte o zaštiti potrošača. Budući da se Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(15) u svojem sadašnjem obliku ne primjenjuje na ugovore koji su obuhvaćeni Direktivom 90/314/EEZ, potrebno je izmijeniti Direktivu 2011/83/EU kako bi se osiguralo da se ona primjenjuje na potpomognute putne aranžmane nadalje primjenjuje na pojedinačne usluge putovanja koje su dio povezanog putnog aranžmana ako navedene pojedinačne usluge nisu izuzete iz područja primjene Direktive 2011/83/EU, te kako bi se određena prava potrošača utvrđena u toj Direktivi odnosila i na paket aranžmane. [Am. 30]

(41)  Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(16) te nacionalno ugovorno pravo za one aspekte koji se njome ne uređuju. S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je doprinos pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i postizanju visoke i što je moguće usklađenije razine zaštite potrošača, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(42)  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (Povelja). Ovom Direktivom posebno se poštuje sloboda poduzetništva utvrđena u članku 16. Povelje i osigurava visoka razina zaštite potrošača unutar Unije, u skladu s njezinim člankom 38.

(43)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(17), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je dostava tih dokumenata opravdana,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje I.

Predmet, razina usklađenosti, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

Svrha je ove Direktive pridonijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i postizanju visoke i što je moguće ujednačenije razine zaštite potrošača usklađivanjem određenih aspekata u pogledu zakona i drugih propisa država članica u vezi s ugovorima o putovanjima u paket aranžmanu i o potpomognutim putnim povezanim aranžmanima koji se sklapaju između putnika i trgovaca. [Am. 31]

Članak 1.a

Razina usklađenosti

Osim ako ovom Direktivom nije drugačije predviđeno, države članice ne smiju u svojem nacionalnom pravu zadržati niti u njega uvesti odredbe koje su u proturječju s odredbama iz ove Direktive, uključujući strože ili manje stroge odredbe kojima bi se osigurala različita razina zaštite potrošača. [Am. 32]

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na paket aranžmane koje trgovci putnicima nude na prodaju ili im ih prodaju, osim članaka 17., 17.a i 17.b te na potpomognute putne aranžmane osim članaka 4. do 14. i 18. te članka 21. stavka 1.

2.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)  paket aranžmane i povezane putne aranžmane kojima se obuhvaća razdoblje kraće od 24 sata, osim ako uključuju smještaj za noćenje;

(aa)  paket aranžmani i povezani putni aranžmani koje povremeno nude ili sastavljaju fizičke ili pravne osobe od čije se prodaje odnosno omogućavanja ne ostvaruje nikakva izravna niti neizravna financijska korist i kod kojih je odgovorni trgovac pravilno obavijestio putnika o tome da se ova Direktiva ne primjenjuje na takve paket aranžmane ili putne aranžmane; [Am. 33]

(b)  popratne ugovore o uslugama putovanja koje se pružaju kao popratne usluge paket aranžmana i rezerviraju se bez sudjelovanja organizatora ili popratne ugovore kojima se obuhvaćaju financijske usluge; [Am. 34]

(c)  paket aranžmane i potpomognute povezane putne aranžmane kupljene na temelju okvirnog ugovora za poslovna putovanja između putnikova poslodavca poslovnog subjekta u čije ime putnik putuje i trgovca koji je specijaliziran za organiziranje poslovnih putovanja; [Am. 35]

(d)  paket aranžmane kod kojih se najviše jedna usluga putovanja iz članka 3. točke 1. podtočaka (a), (b) i (c) kombinira s putnom uslugom iz članka 3. točke 1. podtočke (d) ako ta posljednja navedena usluga ne čini znatan dio paket aranžmana ili ako je jasno da usluga ne predstavlja razlog putovanja ili je jasno da se pomoćna usluga ne prodaje kao glavni element putovanja; ili [Am. 36]

(e)  samostalne ugovore o pojedinačnim uslugama putovanja.

(ea)  Autobusni, željeznički, brodski ili zračni prijevoz putnika u koji je uključen smještaj, ako je jesno da je glavni element putovanja prijevoz i takav se prijevoz ne kombinira s drugom uslugom putovanja kako je utvrđeno u članku 3. točki 1. podtočkama (b), (c) ili (d) [Am. 37]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „usluga putovanja” znači:

(a)  prijevoz putnika;

(b)  smještaj koji se ne odnosi na stanovanje za potrebe stanovanja, pod uvjetom da je jasno da takav smještaj ima turističku svrhu; [Am. 38]

(c)  iznajmljivanje automobila, drugih vozila ili drugih prijevoznih sredstava ili [Am. 39]

(d)  bilo koja druga turistička usluga koja nije popratna usluga vezana uz prijevoz putnika, smještaj ili iznajmljivanje automobila, drugih vozila ili drugih prijevoznih sredstava; [Am. 40].

(2)  „paket aranžman” znači kombinacija najmanje dviju vrsta usluga putovanja za potrebe istog putovanja ili odmora ako:

(a)  te usluge sastavlja isti trgovac, uključujući na zahtjev putnika ili u skladu s njegovim izborom, prije nego što je sklopljen ugovor o svim uslugama ili

(b)  neovisno o tome jesu li sklopljeni posebni ugovori s pojedinačnim pružateljima usluga putovanja, ako se te usluge:

(i.) kupuju na jednoj prodajnoj točki u okviru istog postupka rezerviranja i ako putnik odabere sve te usluge prije nego što za njih pristane platiti, ili [Am. 41]

(ii.) nude ili naplaćuju po jedinstvenoj ili ukupnoj cijeni, ili [Am. 42]

(iii.) oglašuju ili prodaju pod nazivom „paket aranžman“ ili pod sličnim nazivom, ili [Am. 43]

(iv.) kombiniraju nakon sklapanja ugovora kojime trgovac putniku daje pravo izbora između raznih vrsta usluga putovanja, ili

(v.) kupuju od različitih trgovaca putem povezanih postupaka rezerviranja na internetu ako u kojima se ime putnika ili podaci i drugi osobni podaci kao što su kontaktni podaci, podaci o kreditnoj kartici ili putovnici koji su potrebni za provođenje transakcije u vezi s rezerviranjem prenose od jednog do drugog trgovca najkasnije kada se potvrdi rezervacija 24 sata nakon potvrde rezervacije prve usluge; [Am. 44]

(3)  „ugovor o putovanju u paket aranžmanu” znači ugovor o paket aranžmanu u cjelini ili, ako se paket aranžman pruža u okviru različitih ugovora, svi ugovori kojima se obuhvaćaju usluge uključene u paket aranžman;

(4)  „početak paket aranžmana” znači početak izvršavanja usluga paket aranžmana;

(5)  „potpomognut povezani putni aranžman” znači kombinacija najmanje dviju vrsta usluga putovanja za potrebe istog putovanja ili odmora koje ne predstavljaju paket aranžman a koje za posljedicu imaju sklapanje zasebnih ugovora s pojedinačnim pružateljima usluga putovanja, ako jedan od tih pružatelja usluga ili prodavatelj omogućuje kombiniranje: [Am. 45]

(a)  na temelju odvojenih rezervacija ako putnik odabere i pristane na plaćanje svake usluge putovanja odvojeno prilikom jednog posjeta kontaktnoj točki ili kontakta s njome; ili [Am. 46]

(b)  putem ciljnog pribavljanja dodatnih usluga putovanja od drugog trgovca preko povezanih postupaka rezerviranja na internetu najkasnije kada u kojima se barem ime putnika ili kontaktni podaci prenose drugom trgovcu i te se dodatne usluge pruže najkasnije 24 sata nakon što se potvrdi rezervacija prve usluge; [Am. 47]

(6)  „putnik” znači svaka osoba koja želi sklopiti ugovor ili ima pravo putovanja na temelju ugovora sklopljenog u području primjene ove Direktive, uključujući osobe na poslovnim putovanjima ako ne putuju na temelju okvirnog ugovora s trgovcem specijaliziranim za organiziranje poslovnih putovanja

(7)  „trgovac” znači svaka osoba koja djeluje za potrebe svoje trgovine, posla, obrta ili struke

(8)  „organizator” znači trgovac koji izravno ili preko drugog trgovca odnosno zajedno s drugim trgovcem kombinira i prodaje ili nudi na prodaju paket aranžmane ili koji omogućuje kombiniranje i pribavljanje tih paketa; Ako dva ili više trgovaca ispunjuju bilo koji kriterij iz točke 2. podtočke (b), svi ti trgovci smatraju se organizatorima osim ako se jedan od njih odredi za organizatora te se o tome putnika obavijesti [Am. 48]

(9)  „prodavatelj” znači trgovac koji nije organizator a koji:

(a)  prodaje ili nudi na prodaju paket aranžmane koje je sastavio organizator, ili [Am. 49]

(b)  omogućuje pribavljanje usluga putovanja koje su dio potpomognutog povezanog putnog aranžmana pomažući putnicima u sklapanju zasebnih ugovora o uslugama putovanja s pojedinačnim pružateljima usluga, od kojih jedan može biti i sam prodavatelj; [Am. 50]

(10)  „trajni nosač podataka” znači svako sredstvo kojim se putniku ili trgovcu omogućuje pohrana informacija koje su mu osobno upućene i kojima može naknadno pristupati tijekom odgovarajućeg vremena primjerenog svrhama za koje su te informacije namijenjene i kojim se omogućuje nepromijenjena reprodukcija pohranjenih informacija;

(11)  „neizbježne i izvanredne okolnosti” znači nepredvidiva situacija izvan kontrole trgovca čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su bile poduzete sve razumne mjere unatoč svoj poduzetoj dužnoj pažnji; [Am. 51]

(12)  „nesukladnost“ znači nedostatak i ili nepravilno izvršenje usluga putovanja uključenih u paket aranžman; [Am. 52]

(12a)  „pomoćne usluge” znači nesamostalne turističke usluge u okviru pružanja ili dopune usluga putovanja, posebice putno osiguranje, prijevoz od stanice do mjesta na kojem je osiguran smještaj ili do zračne luke kod odlaska i u okviru izleta, prijevoz prtljage, dnevni obroci i usluge čišćenja u okviru smještaja. [Am. 53]

Poglavlje II.

Obveze informiranja i sadržaj ugovora o putovanju u paket aranžmanu

Članak 4.

Predugovorne informacije

1.  Države članice osiguravaju da, prije nego što se putnik obveže bilo kakvim ugovorom o putovanju u paket aranžmanu ili bilo kakvom odgovarajućom ponudom, organizator i, ako se paket aranžman prodaje preko prodavatelja, prodavatelj putniku prema potrebi pruži sljedeće informacije u odnosu na paket aranžman: [Am. 54]

(a)  glavne značajke usluga putovanja:

(i.) odredište/odredišta, plan putovanja i razdoblja boravka, s datumima te broj uključenih noćenja; [Am. 55]

(ii.) sredstva, značajke i kategorije prijevoza, mjesto polaska i povratka s datumom i vremenom odnosno, ako još nije utvrđeno točno vrijeme, približnim vremenom polaska i povratka, mjesta i trajanje zaustavljanja i prometne veze

Ako točno vrijeme još nije određeno, trgovac obavješćuje putnika o predviđenom vremenu polaska i povratka.

Ako se očekivano vrijeme ne može odrediti, trgovac o tome obavješćuje putnika; [Am. 56]

(iii.) mjesto, glavne osobine i turistička službena kategorija smještaja koju je dodijelilo nadležno tijelo u mjestu u kojem se nalazi smještaj [Am. 57]

(iv.) jesu li osigurani dnevni obroci te, ako jesu, plan obroka

(v.) posjete, izleti ili druge usluge uključene u dogovorenu cijenu paket aranžmana

(va)  pruža li se putniku neka od usluga putovanja u okviru grupe i, ako je to slučaj, koliko osoba se očekuje da će sudjelovati; [Am. 58]

(vi.) jezici na kojima će se aktivnosti obavljati te [Am. 59]

(vii.) na upit putnika, hoće li se tijekom putovanja ili odmora omogućivati pristup za osobe sa smanjenom pokretljivošću određenim stupnjem smanjene pokretljivosti; [Am. 60]

(b)  poslovni naziv i geografska adresa organizatora te, prema potrebi, prodavatelja, kao i njihov telefonski broj i adresa e-pošte

(c)  ukupna cijena paket aranžmana uključujući poreze i, prema potrebi, sve dodatne naknade, pristojbe i druge troškove ili, ako se ti troškovi ne mogu u razumnoj mjeri unaprijed izračunati, navođenje mogućnosti da putnik snosi takve dodatne troškove i prirodu takvih troškova; ukupna cijena mora biti prikazana u obliku detaljnog računa na kojem su na transparentan način prikazani svi troškovi usluge putovanja; [Am. 61]

(d)  načini plaćanja i, prema potrebi, postojanje i uvjeti davanja pologa ili drugih financijskih jamstava koje plaća ili osigurava putnik;

(e)  po potrebi, najmanji broj osoba potreban za izvršenje paket aranžmana i vremenski rok naveden u članku 10. stavku 3.od najmanje 20 dana za moguće otkazivanje prije početka paket aranžmana za moguće otkazivanje ako se taj brojka broj ne dosegne,; [Am. 62]

(f)  opće informacije o obvezama u vezi s putovnicama i vizama, uključujući približno trajanje ishođenja viza za građane država članica na koje se to odnosi te informacije o zdravstvenim formalnostima;

(fa)  informacije o sklapanju neobavezne police osiguranja za pokrivanje troškova otkazivanja od strane putnika ili troškova povratka u domovinu u slučaju nesreće ili bolesti; [Am. 63]

(g)  potvrda o tome da usluge predstavljaju paket aranžman;

(ga)  obavijest o tome da putnik ili organizator, u skladu s člankom 10., može raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku prije početka paket aranžmana te nakon plaćanja primjenjive razumne standardne naknade za raskid ugovora ako takva postoji; [Am. 64]

(gb)  mogućnost prijenosa ugovora o putovanju u paket aranžmanu na drugog putnika te moguća ograničenja i posljedice takvog prijenosa. [Am. 65]

1a.  Ako je paket aranžman prodan preko prodavatelja, prodavatelj je obvezan putnika odmah obavijestiti o svim informacijama iz stavka 1. [Am. 66]

2.  Informacije iz članka stavka 1. moraju biti jasno prikazane jasne, razumljive i lako uočljive. [Am. 67]

2a.  Ako je ugovor o putovanju sklopljen elektroničkim putem, organizator na jasan i lako uočljiv način upoznaje putnika, neposredno prije rezerviranja putovanja, s informacijama sadržanima u točki (a) podtočkama i., ii., iii., iv. i v. te točkama (c) i (d) stavka 1. ovoga članka. U skladu s tim primjenjuje se članak 8. stavak 2. Direktive 2011/83/EU. [Am. 68]

2b.  S obzirom na poštovanje zahtjeva za informiranjem utvrđenih u ovom poglavlju, teret dokazivanja je na trgovcu. [Am. 69]

Članak 5.

Obvezujući karakter predugovornih informacija i sklapanje ugovora

1.  Države članice osiguravaju da organizator ne smije može mijenjati informacije koje su putniku pružene s kojima je putnik upoznat u skladu s točkama (a), (c), (d), (e) i (g) (f) (g) i (ga) članka 4. stavka 1., koje su sastavni dio ugovora o paket aranžmanu i ne smiju se mijenjati,, osim ako organizator pridržava pravo izmjene tih informacija te putnika o svim izmjenama obavijesti se ugovorne strane izričito ne dogovore drugačije. Putnik je prije sklapanja ugovora na jasan i lako uočljiv način prije sklapanja ugovora obaviješten o svim izmjenama predugovornih informacija. [Am. 70]

2.  Ako se informacije o dodatnim naknadama, pristojbama ili drugim troškovima iz članka 4. stavka 1. točke (c) ne pruže nisu dostavljene prije sklapanja ugovora, putnik ne plaća te naknade, pristojbe ili druge troškove. [Am. 71]

3.  Organizator u vrijeme prilikom sklapanja ili neposredno nakon sklapanja ugovora putniku dostavlja primjerak presliku ugovora ili potvrdu ugovora o ugovoru na trajnom nosaču podataka. [Am. 72]

Članak 6.

Sadržaj ugovora o putovanju u paket aranžmanu i dokumenti koji se dostavljaju prije početka paket aranžmana

1.  Države članice osiguravaju da ugovori o putovanju u paket aranžmanu budu formulirani jasnim i razumljivim jezikom te da su čitljivi ako su u pisanom obliku.

2.  Tekst ugovora ili potvrde o ugovoru mora sadržavati cijeli sadržaj ugovora, a posebno informacije u ugovoru ili potvrdi ugovora sadržane su sve informacije iz članka 4. U skladu s člankom 4. koje su postale sastavni dio ugovora. Tekst ugovora ili potvrde o ugovoru mora sadržavati ili potvrdi sadržane su i sljedeće dodatne informacije: [Am. 74]

(a)  posebni zahtjevi putnika koje je organizator prihvatio;

(b)  obavijest o tome da je organizator:

(i.) odgovoran za pravilno izvršenje svih uključenih usluga putovanja;

(ii.) obvezan pružiti pomoć ako se putnik nađe u teškoćama, u skladu s člankom 14.;

(iii.) obvezan osigurati zaštitu u slučaju insolventnosti u vezi s povratom uplaćenih iznosa i povratkom putnika u domovinu u skladu s člankom 15., kao i dostaviti ime subjekta koji pruža pomoć u slučaju insolventnosti te njegove kontaktne podatke, uključujući geografsku adresu;

(c)  podaci o kontaktnoj točki na kojoj se putnik može žaliti na svaku nesukladnost koju uoči na licu mjesta; [Am. 75]

(d)  ime, geografska adresa, telefonski broj i adresa e-pošte organizatorova lokalnog predstavnika ili kontaktna točka na kojoj putnik u teškoćama može tražiti pomoć ili, ako takvi predstavnici ili kontaktne točke ne postoje, broj telefona za hitne slučajeve ili navođenje drugih načina na koje se može stupiti u kontakt s organizatorom; [Am. 76]

(e)  obavijest o tome da putnik može raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku prije početka paket aranžmana uz plaćanje primjerene nadoknade ili uz razumnu standardnu naknadu za raskid ako su takve naknade utvrđene u skladu s člankom 10. stavkom 1.; [Am. 77]

(f)  ako u okviru paket aranžmana u koji je uključen uključuje smještaj putuju maloljetne osobe bez pratnje svojih roditelja ili skrbnika, informacije kojima se omogućuje izravan kontakt jednog roditelja ili skrbnika s maloljetnom osobom ili odgovornom osobom u mjestu boravka maloljetne osobe; [Am. 78]

(g)  informacije o dostupnim unutarnjim postupcima rješavanja pritužbi i alternativnim mehanizmima alternativnog rješavanja sporova u skladu s Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(18) te mehanizmima rješavanja sporova putem interneta u skladu s Uredbom (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(19). [Am. 79]

3.  Informacije iz članka stavka 2. moraju biti jasno prikazane jasne, razumljive i lako uočljive. [Am. 80]

4.  Organizator prije početka paket aranžmana putniku pravovremeno dostavlja potrebne priznanice, vaučere i karte, uključujući pruža sljedeće informacije o točnom vremenu polaska, mjestima zaustavljanja, prometnim vezama i dolasku.

(a)  potrebne priznanice, vaučere ili karte, uključujući informacije o točnom vremenu polaska, mjestima zaustavljanja, prometnim vezama i dolasku;

(b)  sve podatke o bitnim kontaktima u slučaju da putnik ustanovi neispunjavanje obveza iz ugovora te informacije o tome kako bi putnik trebao postupiti;

(c)  ime, geografsku adresu, telefonski broj i adresu e-pošte organizatorova lokalnog predstavnika ili kontaktnu točku na kojoj putnik u teškoćama može tražiti pomoć ili, ako takvi predstavnici ili kontaktne točke ne postoje, broj telefona za hitne slučajeve ili navođenje drugih načina na koje se može stupiti u kontakt s organizatorom; [Am. 81]

Poglavlje III.

Izmjene ugovora prije početka paket aranžmana

Članak 7.

Prijenos ugovora na drugog putnika

1.  Države članice osiguravaju da putnik nakon što organizatoru organizatora ili prodavatelja obavijesti putem trajnog nosača podataka pruži razuman rok u roku od najviše 7 dana prije početka paket aranžmana može prenijeti ugovor na osobu koja ispunjuje ispunjava uvjete koji se primjenjuju na taj ugovor. [Am. 82]

2.  Prenositelj i primatelj ugovora solidarno su odgovorni za plaćanje dugovanja i za sve dodatne naknade, pristojbe ili druge troškove , ako postoje, koji nastanu zbog prijenosa Ti troškovi Organizator obavještava prenositelja i primatelja ugovora o mogućim troškovima takvog prijenosa, koji u svakom slučaju ne smiju biti nerazumni i u svakom slučaju ne smiju prelaziti stvarne troškove koje snosi organizator organizatora. [Am. 83]

Organizator je odgovoran za pružanje dokaza o dodatnim pristojbama, troškovima ili drugim troškovima nastalima zbog prijenosa ugovora. [Am. 84]

Članak 8.

Izmjena cijene

1.  Države članice osiguravaju da cijene ne budu podložne izmjenama, osim ako se u ugovoru izričito zadržava mogućnost povećanja cijene te organizatora obvezuje na sniženje cijene u istom iznosu kao izravne posljedice izmjena:

(a)  u troškovima cijeni usluga prijevoza putnika koja proizlazi iz troškova goriva za gorivo za prijevoz putnika; [Am. 85]

(b)  u porezima ili naknadama za uključene usluge putovanja koje nameću treće osobe koje nisu izravno uključene u izvršenje paket aranžmana, uključujući turističke poreze, takse za slijetanje ili ukrcaj/iskrcaj u lukama i zračnim lukama ili

(c)  u deviznim tečajevima koji su relevantni za paket aranžman

1a.  Smanjenje cijene od 3% ili više, u skladu sa stavkom 1. ide u korist putnika. Povećanje cijene u skladu sa stavkom 1. može snositi putnik samo ako se cijena mijenja za 3% ili više. U slučaju sniženja cijene za 3% ili više organizator može uračunati paušalni iznos od 10 eura po putniku za administrativne troškove. [Am. 86]

2.   Ako povećanje cijene iz članka stavka 1. ne smije prijeći 10 % premaši 8% cijene paket aranžmana paket aranžmana primjenjuje se članak 9. stavak 2. [Am. 87]

3.  Povećanje cijene iz članka stavka 1. valjano je važi samo ako organizator o tome o njemu , bez nepotrebnog odlaganja, jasno i razumljivo uz obrazloženje i izračun obavijesti putnika uz obrazloženje i izračun putem trajnog nosača podataka najkasnije 20 dana prije početka paket aranžmana [Am. 88]

Članak 9.

Izmjena ostalih uvjeta ugovora

1.  Države članice osiguravaju da prije početka paket aranžmana organizator ne smije jednostrano izmijeniti uvjete ugovora izuzev cijene, u skladu s člankom 8., osim: [Am. 89]

(a)  ako je organizator to pravo zadržao u ugovoru;

(b)  ako je izmjena beznačajna posebno s obzirom na elemente navedene u točkama (a) i (d) članka 4. stavka 1.; i [Am. 90]

(c)  ako organizator putnika o tome na jasan i lako uočljiv način informira na trajnom nosaču podataka.

1a.  Promjena uvjeta ugovora smatra se posebno bitnom u smislu značenja stavka 2. ovog članka ako se vrijeme polaska i povratka predviđeno u skladu s točkom (a) podtočkom ii. članka 4. stavka 1. razlikuje za više od tri sata od stvarnog vremena polaska i povratka ili, ako nije unutar dana navedenog u predugovornim informacijama. [Am. 91]

2.  Ako je organizator prije početka paket aranžmana prisiljen bitno izmijeniti bilo koju glavnu značajku usluga putovanja kako su definirane u članku 4. točki kao što je definirano točkom (a) članka 4. stavka 1. ili posebne obveze kako su definirane u članku 6. stavku 2. točki iz točke (a), taj je organizator članka 6. stavka 2. ili povećati cijenu paket aranžmana za više od 8% od ugovorne cijene u skladu s člankom 8. stavkom 2., organizator je dužan, koristeći trajni nosač podataka, putnika bez odlaganja dužan putnika na trajnom nosaču podataka obavijestiti na jasan i lako uočljiv način obavijestiti o: [Am. 92]

(a)  predloženim izmjenama te njihovom utjecaju na cijenu paket aranžmana; [Am. 93]

(b)  činjenici da putnik može bez sankcija u određenom razumnom roku raskinuti ugovor te da će se u suprotnome predložene izmjene smatrati prihvaćenima. ili prihvatiti zamjenski istovjetni paket aranžman koji mu ogranizator ponudi; i [Am. 94]

(ba)  činjenici da se predložena izmjena ugovora smatra prihvaćenom, ako putnik nije iskoristio pravo raskida ugovora ili zamjensku jednakovrijednu ponudu paket aranžmana od strane organizatora. [Am. 95]

3.  Ako izmjene ugovora iz članka 2 za posljedicu imaju su manje kvalitetan ili jeftiniji paket aranžman posljedica izmjene ugovora ili zamjenske jednakovrijedne ponude paket aranžmana iz članka 2., putnik ima pravo na odgovarajuće sniženje cijene. [Am. 96]

4.  Ako se ugovor raskida u skladu sa stavkom 2. točkom (b) ovog članka, organizator u roku od četrnaest dana nakon raskida ugovora vraća sve uplaćene iznose koje je primio od putnika, uključujući uplate za popratne usluge rezervirane preko organizatora, kao što je putno osiguranje, osiguranje u slučaju raskida ugovora ili pak dodatne unaprijed rezervirane aktivnosti na lokaciji. Putnik, prema potrebi, ima pravo na nadoknadu za štetu u skladu s člankom 12. [Am. 97]

Članak 10.

Raskid ugovora prije početka paket aranžmana

1.  Države članice osiguravaju da putnik uz odgovarajuću nadoknadu organizatoru može raskinuti ugovor prije početka paket aranžmana. U ugovoru se mogu utvrditi razumne standardne nadoknade na temelju vremena raskida te uobičajenih ušteda i prihoda od pružanja dotičnih usluga putovanja drugom korisniku. Ako nisu određene standardne nadoknade naknade za raskid ugovora, iznos nadoknade odgovara cijeni paket aranžmana umanjenoj za uštede iznose za koje organizator dokaže da ih je uštedio, a za koje se ne može osigurati povrat od pružatelja usluga putovanja ili putem pružanja tih usluga drugom korisniku. Naknade zbog raskida ugovora, uključujući administrativne naknade, nisu nerazmjerne niti pretjerane. Organizator postigao je dužan dostaviti obrazloženje za izračun iznosa nadoknade ili standardne naknade za raskid ugovora. Teret dokazivanja primjerenosti odštete snosi organizator. [Am. 98]

2.   Kada je ugovor o putovanju zaključen, putnik ima pravo raskinuti ugovor prije početka paket aranžmana bez plaćanja nadoknade u slučaju neizbježnih i izvanrednih okolnosti na odredištu, na putu prema odredištu ili u njegovoj neposrednoj blizini koje znatno utječu na paket aranžman, što znači da je organizator primoran učiniti znatne preinake bitnih elemenata ugovora o paket aranžmanu. Smatra se da postoje takve neizbježne i izvanredne okolnosti, na primjer ako na paket aranžman znatno utječu ratna zbivanja ili prirodne katastrofe. Neizbježnim i izvanrednim okolnosti se smatraju posebno one okolnosti u kojima se u pouzdanim i javno dostupnim izvješćima, primjerice u preporukama koje izdaju tijela država članica, savjetuje da se ne putuje u mjesto odredišta. [Am. 99]

3.  Organizator može raskinuti ugovor bez plaćanja nadoknade putniku ako samo u sljedećim slučajevima: [Am. 101]

(a)  je broj osoba koje su se prijavile prijavljenih za paket aranžman manji od najmanjeg broja navedenog u ugovoru i ako organizator obavijesti putnika o raskidu ugovora obavijesti u roku utvrđenom ugovorom a ne kasnije od 20 dana prije početka paket aranžmana. ili, ali najkasnije:

i.  20 dana prije početka paket aranžmana kod putovanja dužih od 6 dana,

ii.  sedam dana prije početka paket aranžmana kod putovanja u trajanju od od 2 do 6 dana,

iii.  48 sati prije početka paket aranžmana u slučaju jednodnevnih putovanja ili [Am. 102]

(b)  organizatora u izvršenju ugovora sprečavaju neizbježne i izvanredne okolnosti te ako on putnika o raskidu ugovora obavijesti bez nepotrebnog odgađanja prije početka paket aranžmana.

4.  U slučaju raskida ugovora u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. organizator u roku od četrnaest dana putniku nadoknađuje sve preplaćene iznose.

Poglavlje IV.

Izvršenje paket aranžmana

Članak 11.

Odgovornost za izvršenje usluga paket aranžmana

1.  Države članice osiguravaju da organizator bude odgovoran za izvršenje usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom, bez obzira na to izvršava li te usluge organizator ili drugi pružatelji usluga.

2.  Ako se neka od usluga ne izvrši nije izvršena u skladu s ugovorom, organizator uklanja ispravlja nesukladnost ako putnik prijavi takav nedostatak sukladnosti organizatoru ili ako je nesukladnost organizatoru već poznata i ispravljanje nije nerazmjerno, osim ako je se nesukladnost nerazmjerna ne pripisuje putniku. [Am. 103]

3.  Ako se znatan dio usluga ne može pružiti u skladu s ugovorom, organizator mora pronaći prikladna alternativna rješenja za nastavak paket aranžmana bez dodatnih troškova za putnika, uz kvalitetu usluge koja je najmanje jednakovrijedna onoj navedenoj u ugovoru, uključujući i slučajeve kada putniku nije omogućen povratak na mjesto polaska kako je dogovoreno. [Am. 104]

4.  Ako organizator organizatoru nije u mogućnosti ponuditi prikladna alternativna rješenja moguće osigurati odgovarajuće alternativne aranžmane ili ih putnik predložena alternativna rješenja ne prihvaća zato što odbije jer nisu usporediva s onim što je dogovoreno u ugovoru usporedivi s dogovorenom uslugom, organizator je dužan bez dodatnih troškova putniku osigurati ekvivalentan prijevoz na mjesto polaska ili na neko drugo mjesto koje putniku odgovara, ako je u prijevoz bio sastavni dio paket aranžman uključen i prijevoz putnika, aranžmana i putniku bez dodatne naplate osigurati ekvivalentan prijevoz do mjesta polaska ili do drugog mjesta na koje je putnik pristao te putniku pružiti nadoknadu u skladu s člankom osigurava naknadu sukladno članku 12., ako dogovorene usluge nisu pružene. Nadoknada mora biti izvršena u roku od 14 dana. [Am. 105]

4a.  Kod primjene 4. stavka putnik može raskinuti ugovor ako se radi o bitnom nedostatku sukladnosti te ako naknadna provedba nije moguća ili nije uspjela. [Am. 106]

5.  Ako se zbog neizbježnih i izvanrednih okolnosti putniku ne može omogućiti pravovremen pravovremeni povratak, organizator ne snosi troškove nastavka daljnjeg boravka koji prelaze 100 EUR za više od pet noćenja po noćenju i tri noći po putniku. Organizator dogovara smještaj u skladu s kategorijom hotela koji je prvotno rezerviran. Putnik može sam rezervirati smještaj samo ako organizator izričito izjavi da ne želi ili nije u mogućnosti rezervirati smještaj . U takvim slučajevima organizator može ograničiti trošak smještaja na 125 eura po noćenju po putniku. [Am. 107]

6.  Ograničenje troškova iz članka stavka 5. ovog članka ne primjenjuje se na osobe smanje smanjene pokretljivosti kako je definirano u članku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu(20) te na sve osobe u njihovoj pratnji, na trudnice i djecu bez pratnje, kao i osobe kojima je potrebna posebna medicinska pomoć ako pod uvjetom da je organizator o njihovim posebnim potrebama obaviješten u trenutku sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu ili, ako to nije moguće, najmanje 48 sati prije početka paket aranžmana. Organizator se ne može pozivati na neizbježne i izvanredne okolnosti u svrhu ograničenja troškova iz stavka 5. ovog članka ako se odgovarajući pružatelj prijevoznih usluga na takve okolnosti ne može pozivati u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije. [Am. 108]

7.  Ako alternativna rješenja za posljedicu imaju manje kvalitetan ili jeftiniji paket aranžman, putnik u skladu s člankom 12 ima pravo na sniženje cijene ili, prema potrebi, nadoknadu štete.

7a.  Države članice mogu zadržati ili uvesti odredbe prema kojima je prodavatelj također odgovoran za izvršenje paket aranžmana i stoga podliježe obvezama koje proizlaze iz ovog članka i točke (b) članka 6. stavka 2., članka 12., članka 15. stavka 1. i članka 16. [Am. 109]

7b.  Sva prava putnika na nadoknadu u skladu s Uredbom (EZ) br. 261/2004 neovisna su o svim pravima putnika na nadoknadu u skladu s ovom Direktivom. Ako putnik ima pravo na nadoknadu u skladu s Uredbom (EZ) br. 261/2004 i s ovom Direktivom, putnik ima pravo podnijeti zahtjev u skladu s oba pravna akta u vezi s istim činjenicama ako se tim pravima štite isti interesi ili ako su im isti ciljevi, ali ne može kumulirati prava. [Am. 110]

Članak 12.

Sniženje cijene i nadoknada štete

1.  Države članice osiguravaju da putnik ima pravo na primjereno sniženje cijena:

(a)  za svako razdoblje u kojem postoji nesukladnost ili

(b)  ako alternativna rješenja iz članka 11. stavaka 3. i 4. za posljedicu imaju manje kvalitetan ili jeftiniji paket aranžman.

2.  Putnik ima pravo na nadoknadu od organizatora za svaku štetu, uključujući svaku nematerijalnu štetu, koju putnik pretrpi zbog bilo kakve nesukladnosti.

3.  Putnik nema pravo na sniženje cijene ili nadoknadu štete:

(a)  ako organizator u vezi s nesukladnošću dokaže:

(i.) da se ona može pripisati putniku;

(ii.) da se ona može pripisati trećoj osobi koja ničim nije povezana s pružanjem ugovorenih usluga i da je neizvršenje nepredvidivo ili neizbježno; ili

(iii.) da je nastala kao posljedica neizbježnih i izvanrednih okolnosti ili

(b)  ako putnik organizatora ne obavijesti bez nepotrebnog odlaganja o svakoj nesukladnosti koju putnik uoči na licu mjesta, a ako je ta obveza jasno i izričito navedena u ugovoru te ako je razumna uzimajući u obzir okolnosti slučaja.

4.  Ukoliko se međunarodnim konvencijama koje obvezuju Uniju ograničuju ograničavaju razmjeri nadoknade koju plaća pružatelj usluge koja je dio paket aranžmana ili uvjeti pod kojima se ta nadoknada plaća, ista se ograničenja primjenjuju na organizatora. Ukoliko se međunarodnim konvencijama koje ne obvezuju Uniju ograničuje nadoknada koju plaća pružatelj usluge, države članice u skladu s time mogu ograničiti nadoknadu koju plaća organizator. U drugim se slučajevima ugovorom može ograničiti nadoknada koju plaća organizator ako se to ograničenje ne primjenjuje na tjelesne ozljede ili štetu prouzročenu namjerno odnosno krajnjim nemarom te ako ta šteta ne iznosi najmanje trostruku ukupnu cijenu paket aranžmana. [Am. 111]

5.  Ni jednim pravom na nadoknadu štete ili sniženje cijene u skladu s ovom Direktivom ne utječe se na prava putnika u skladu s Uredbom (EZ) br. 261/2004(21), Uredbom (EZ) br. 1371/2007, Uredbom (EU) br. 1177/2010 i Uredbom (EU) br. 181/2011(22). Putnici imaju pravo podnijeti zahtjev u skladu s ovom Direktivom i u skladu s navedenim Uredbama, ali ne mogu u vezi s istim činjenicama kumulirati prava po posebno zahtjeve za dodatnu naknadu štete. Prava u skladu s različitim pravnim osnovama ako se tim pravima štite isti interesi ili ako su im isti ciljevi, a koja se odnose na iste činjenice ne mogu se kumulirati. [Am. 112]

6.  Rok zastare za podnošenje zahtjeva u skladu s ovim člankom ne smije biti kraći od jedne tri godine. [Am. 113]

Članak 13.

Mogućnost kontaktiranja s organizatorom preko prodavatelja

Države članice osiguravaju da putnik svoje poruke, pritužbe ili zahtjeve u vezi s izvršenjem usluga paket aranžmana može uputiti izravno prodavatelju kod kojeg je taj paket aranžman kupljen. Prodavatelj je te poruke, pritužbe ili potraživanja dužan bez nepotrebnog odgađanja proslijediti organizatoru. U svrhu sukladnosti s vremenskim ograničenjima i rokovima zastare, u trenutku kada prodavatelj primi obavijest smatra se da ju je primio organizator.

Članak 14.

Obveza pružanja pomoći

Države članice osiguravaju da organizator putniku u teškoćama pruži pravovremenu odgovarajuću pomoć bez nepotrebnog odgađanja, posebno: [Am. 114]

(a)  pružanjem primjerenih informacija o zdravstvenim službama, tijelima lokalne vlasti i konzularnoj pomoći te

(b)  pomaganjem putnicima u uspostavljanju komunikacije da uspostave komunikaciju na daljinu i pomaganjem putnicima u pronalaženju alternativnih alternativnog rješenja za putovanje. [Am. 115]

Organizatoru mora biti omogućeno za takvu pomoć naplatiti razumnu naknadu ako je situacija nastala putnikovim nemarom ili namjerom putnika. Ta naknada ni u kojem slučaju ne premašuje stvarne troškove organizatora. [Am. 116]

Poglavlje V.

Zaštita u slučaju insolventnosti

Članak 15.

Učinak zaštite u slučaju insolventnosti i njezino područje primjene

1.  Države članice osiguravaju da organizatori paket aranžmana i prodavatelji povezanih putnih aranžmana koji omogućuju pribavljanje usluga potpomognutih povezanih putnih aranžmana koji imaju poslovni nastan na njihovu državnom njihovom području polože osiguranje za učinkovit i brz trenutni povrat svih iznosa koje su uplatili putnici te, ako je u uslugu uključen i prijevoz putnika, brz i učinkovit povratak putnika u domovinu u slučaju insolventnosti. Ako je moguće, ponuđen je nastavak putovanja. [Am. 117]

2.  Pri pružanju zaštite u slučaju insolventnosti iz stavka 1. uzima se u obzir stvarni financijski rizik u vezi s aktivnostima dotičnog trgovca. Putnici će se njome koristiti bez obzira na njihovo mjesto boravka ili mjesto polaska i bez obzira na to gdje se paket aranžman ili povezani putni aranžman prodaje.

Članak 16.

Međusobno priznavanje zaštite u slučaju insolventnosti i administrativna suradnja

1.  Države članice dužne su priznati kao ispunjenje zahtjeva njihovih nacionalnih pravila kojima se članak 15. prenosi u njihovo zakonodavstvo svaku zaštitu u slučaju insolventnosti koju pribavlja organizator ili prodavatelj koji omogućuje pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana u skladu s pravilima kojima se članak 15. prenosi u nacionalno zakonodavstvo države članice u kojoj on ima poslovni nastan.

1a.  Države članice dopuštaju organizatorima paket aranžmana, prodavateljima koji omogućuju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana i putničkim prijevoznicima s poslovnim nastanom izvan Unije da ostvare zaštitu u slučaju insolventnosti na temelju nacionalnih programa za zaštitu u slučaju insolventnosti. [Am. 118]

2.  Države članice određuju središnje kontaktne točke kako bi se olakšala upravna suradnja i nadzor organizatora i prodavatelja koji omogućuju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana koji posluju u različitim državama članicama. One dostavljaju kontaktne podatke tih kontaktnih točaka svim drugim državama članicama i Komisiji.

3.  Putem središnjih kontaktnih točaka omogućuje se dostupnost svih potrebnih informacija između država članica o nacionalnim programima zaštite u slučaju insolventnosti te imena tijela koja pružaju zaštitu u slučaju insolventnosti za određenog trgovca koji na njihovu državnom području ima poslovni nastan. Države članice jedna drugoj omogućuju pristup svim registrima s popisima organizatora i prodavatelja koji omogućuju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana, a koji ispunjuju svoje obveze u vezi sa zaštitom u slučaju insolventnosti.

4.  Ako država članica ima dvojbi u vezi sa zaštitom u slučaju insolventnosti koju pruža organizator ili prodavatelj koji omogućuje pribavljanje usluga potpomognutog putnog povezanih putnih aranžmana i koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici, a posluje na njezinu državnom području, ona od države članice u kojoj je prijavljen poslovni nastan traži objašnjenje. Države članice dužne su na zahtjeve drugih država članica odgovoriti najkasnije u roku od 15 radnih dana od primanja zahtjeva. [Am. 119]

Poglavlje VI.

Povezani putni aranžmani

Članak 17.

Obveze informiranja za povezane putne aranžmane

Države članice osiguravaju da, prije nego što se putnik obveže ugovorom ili bilo kakvom odgovarajućom ponudom za povezani putni aranžman, prodavatelj koji omogućuje pružanje usluga povezanih putnih aranžmana na jasan i lako uočljiv način navede da:

(a)  svaki pružatelj usluga bit će isključivo odgovoran za pravilno ugovoreno izvršenje svojih usluga;

(b)  putnik se neće moći koristiti ni jednim od prava koja se ovom Direktivom daju isključivo putnicima u paket aranžmanima, ali da će imati pravo na povrat prethodno uplaćenih sredstava te, ako je u uslugu uključen i prijevoz putnika, na povratak u domovinu u slučaju da sam prodavatelj ili bilo koji pružatelj usluga postane insolventan; i

(ba)  putniku su ipak zajamčena prava iz Direktive 2011/83/EU, osim ako je tom Direktivom predviđeno drugačije. [Am. 120]

Ako trgovac koji omogućuje pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana ne poštuje zahtjeve iz točke b stavka 1., putnik uživa sva jamstva i prava zajamčena ovom Direktivom u odnosu na paket aranžman. [Am. 121]

Članak 17.a

Obavještavanje prodavatelja o dodatnim uslugama putovanja rezerviranim u okviru povezanih putnih aranžmana putem povezanih postupaka rezerviranja na internetu

Trgovci koji nude dodatne usluge putovanja u okviru povezanih putnih aranžmana osiguravaju da se dotični prodavatelj prikladno obavijesti o potvrđenoj rezervaciji dodatnih usluga putovanja, koje zajedno s prvom rezerviranom uslugom putovanja čine povezani putni aranžman, čime se aktiviraju odgovornosti i obveze prodavatelja koje su njegova dužnost prema ovoj Direktivi. [Am. 122]

Članak 17.b

Trgovci koji omogućuju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana internetom

Trgovci koji omogućuju pribavljanje usluga povezanih putnih aranžmana internetom ne smiju skriti ili pružiti na nejasan, nerazumljiv ili dvosmislen način mogućnost nerezerviranja dodatnih ili popratnih usluga. Ta mogućnost mora uvijek biti prethodno odabrana zadana mogućnost. [Am. 123]

Poglavlje VII.

Opće odredbe

Članak 18.

Posebne obveze prodavatelja ako organizator ima poslovni nastan izvan EGP-a

Ako organizator ima poslovni nastan izvan EGP-a, prodavatelj s poslovnim nastanom u državi članici podliježe obvezama utvrđenima za organizatore u poglavljima IV. i V., osim ako prodavatelj pruži ne dostavi dokaze da organizator ispunjuje obveze iz poglavlja IV. i V. Kada organizator, s poslovnim nastanom izvan EGP-a, djeluje kao prodavatelj, primjenjuje se postojeća odgovornost za obeštećenje u vezi s kršenjem ostalih ugovornih dužnosti pažnje. Te odredbe ne dovode u pitanje druge nacionalne propise o obvezama prodavatelja. [Am. 124]

Članak 18.a

Obveze organizatora i prodavatelja s poslovnim nastanom izvan EGP-a

Države članice osiguravaju da organizator paket aranžmana ili prodavatelj koji omogućava pribavljanje povezanih putnih aranžmana s poslovnim nastanom izvan EGP-a i vrši izravnu prodaju na državnom području države članice podliježe obvezama iz ove Direktive. [Am. 125]

Članak 18.b

Formalni uvjeti za ugovore

1.  Države članice osiguravaju da svi ugovori obuhvaćeni ovom Direktivom budu napisani jasnim i razumljivim jezikom te da su čitljivi ako su u pisanom obliku. Jezik ugovora isti je kao jezik predugovornih informacija.

2.  Ugovor se osigurava na trajnom nosaču podataka. U vezi s ugovorima sklopljenima izvan poslovnih prostora, ugovor se također osigurava u papirnatom obliku.

3.  Ako je ugovor sklopljen telefonski, trgovac potvrđuje ponudu putniku putem trajnog nosača podataka, a putnik se obvezuje tek kad potpiše ugovor ili pošalje svoj pisani pristanak putem trajnog nosača podataka. [Am. 126]

Članak 19.

Odgovornost za pogreške u rezerviranju

Države članice osiguravaju da prodavatelj koji je pristao organizirati rezerviranje paket aranžmana ili potpomognutog povezanog putnog aranžmana, odnosno koji omogućuje rezerviranje takvih usluga bude odgovoran za sve pogreške do kojih dođe odgovara za nedostavljanje informacije koje mu je dao organizator sukladno članku 4., stavku 1. , za pružanje nepotpunih informacija ili za greške u postupku rezerviranja, osim u slučaju da su stvarno nastale u postupku rezerviranja. Prodavatelj ne snosi odgovornost ako se te pogreške takve greške mogu pripisati putniku ili neizbježnim i izvanrednim okolnostima. U smislu povezanog putnog aranžmana temeljenog na pribavljanju dodatnih usluga putovanja od drugog trgovca na ciljani način putem povezanih postupaka rezerviranja na internetu kako je navedeno u članku 3. stavku 5. točki (b), prodavatelj nije odgovoran za pogreške u rezerviranju koje napravi trgovac. U tom slučaju, države članice osiguravaju da je trgovac koji pruža dodatne usluge putovanja odgovoran za pogreške nastale u postupku rezervacije tih usluga. [Am. 127]

Članak 20.

Pravo na nadoknadu

1.   U slučajevima kada organizator ili, u skladu s člancima 15. ili 18., prodavatelj plaća nadoknadu, omogućuje jamči sniženje cijene ili ispunjuje ispunjava druge obveze kojima on ili ona podliježe u skladu s ovom Direktivom, ni jedna odredba ove Direktive ili nacionalnog zakona ne može se tumačiti tako da ograničuje njegovo države članice osiguravaju da organizator ili prodavatelj ima pravo na traženje nadoknade od svake treće osobe strane koja je pridonijela događaju koji je prouzročio plaćanje nadoknade, sniženje cijene ili druge obveze drugu obvezu.

2.  Pravo na traženje nadoknade navedeno u stavku 1. ovoga članka također uključuje i pravo organizatora i prodavatelja na traženje nadoknade od pružatelja usluga putovanja ako je organizator ili prodavatelj obvezan platiti naknadu putniku prema ovoj Direktivi, a putnik istovremeno ima pravo na naknadu prema drugom primjenjivom zakonu Unije, uključujući, ali ograničujući se na Uredbu 261/2004 i Uredbu 1371/2007. To pravo na traženje nadoknade ne smije se ograničiti ugovorom.

3.  Države članice osiguravaju da sva ograničenja prava na traženje nadoknade navedene u stavku 1. budu razumna i proporcionalna, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

Članak 21.

Obvezujuća narav Direktive

1.  Izjava organizatora da on ili ona djeluje isključivo kao pružatelj usluga putovanja, kao posrednik ili u bilo kojem drugom svojstvu odnosno da paket aranžman ne predstavlja paket aranžman u smislu ove Direktive ne oslobađa ga obveza kojima organizatori podliježu u skladu s ovom Direktivom.

2.  Putnici se ne mogu odreći prava koja su im dodijeljena mjerama kojima se ova Direktiva prenosi u nacionalna zakonodavstva.

3.  Svaki ugovorni sporazum ili izjava putnika kojima se on izravno ili neizravno odriče prava koja se putnicima dodjeljuju u skladu s ovom Direktivom ili pristaje na ograničavanje tih prava, odnosno kojima se nastoji izbjeći primjena ove Direktive, nije obvezujuća za putnika.

Članak 22.

Provedba

Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih i učinkovitih načina za osiguravanje poštovanja ove Direktive.

Države članice nadalje osiguravaju uspostavu odgovarajućih mehanizama da bi se osiguralo da trgovci ili organizatori nemaju uspostavljene obmanjujuće prakse, posebno stvarajući kod potrošača očekivanja u smislu postojanja prava i jamstva koja nisu predviđena relevantnim ugovorom. [Am. 129]

Članak 23.

Kazne

Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje provedbena tijela mogu izreći trgovcima zbog kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provode. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćati od daljnjega kršenja.

Članak 24.

Izvješća Komisije i preispitivanje

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o primjeni ove Direktive najkasnije do ...(23) *. Uz izvješće su prema potrebi priloženi zakonodavni prijedlozi za prilagođavanje ove Direktive razvoju događaja u području prava putnika.

Članak 25.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU

1.  Točka 5. Priloga Uredbi (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(24) zamjenjuje se sljedećom:"

„5. Direktiva .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća*.

__________________

* Direktiva .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od ... o putovanjima u paket aranžmanima i potpomognutim putnim povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 90/314/EEZ (SL L ...)(25)+.ˮ.

"

2.  Članak 3. stavak 3. točka (g) Direktive 2011/83/EU zamjenjuje se sljedećim:"

„(g) o paket aranžmanima kako su definirani u članku 3. točki 2. Direktive […] .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća* od [datum donošenja] o putovanjima u paket aranžmanima i potpomognutim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2011/83/EU te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ” (SL […])±ˮ, izuzev članka 8. stavka 2., članka 19., članka 21. i članka 22.

_____________________

* Direktiva .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od... o putovanjima u paket aranžmanima i potpomognutim putnim povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 90/314/EEZ (SL L ...)(26).ˮ.

"

Poglavlje VIII.

Završne odredbe

Članak 26.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 90/314/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od (27). [Am. 130]

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga ovoj Direktivi.

Članak 27.

Prijenos u nacionalna zakonodavstva

1.  Države članice do ... (28)najkasnije do [18 24 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba mjera. [Am. 131]

2.  Države članice te odredbe mjere primjenjuju od ...(29)(30)[18 mjeseci. [Am. 133]

3.  Kada države članice donose ove mjere, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

4.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 28.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu [dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije].

Članak 29.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.(31)

Korelacijska tablica

Brojevi članaka u Direktiva Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima

Brojevi članaka u Ova Direktiva

Članak 1

Članak 1. (izmijenjen)

članak 2. stavak 1.

Članak 3. točka stavak (2). i članak 2. stavak 2. točka (a)

članak 2. stavak 2.

Članak 3. točka(8)

članak 2. stavak 3.

Članak 3. stavak 9. (izmijenjen) točka (9)

članak 2. stavak 4.

Članak 3. točka (6)

članak 2. stavak 5.

Članak 3. točka (3)

članak 3. stavak 1.

članak 3. stavak 2.

članci 4. i 5.

članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1., članak 6. stavak 2. i članak 6. stavak 4.

Članak 4. stavak 1. točka (b) alineja (iv)

članak 4. stavak 2. točka (a)

Članak 6. stavak 2.

Članak 4. stavak 2. točka (b)

Članak 5. stavak 3. i članak 6. stavci 1. i 3.

Članak 4. stavak 2. točka (c)

članak 4. stavak 3.

Članak 7.

članak 4. stavak 4.

Članak 8.

članak 4. stavak 5.

Članak 9. stavak 2.

članak 4. stavak 6.

Članak 9. stavci 3. i 4. i članak 10. stavci 3. i 4.

članak 4. stavak 7.

Članak 11. stavci 3., 4. i 7.

članak 5. stavak 1.

Članak 11. stavak 1.

članak 5. stavak 2.

Članak 12. stavci 2., 3. i 4. i članak 4.

članak 5. stavak 3.

Članak 21. stavak 3.

članak 5. stavak 4.

Članak 6. stavak 2. točka (c) i članak 12. stavak 3. točka (b)

Članak 6

Članak 11. stavak 2.

Članak 7

Članak 15. i članak 16.

Članak 8

članak 9. stavak 1.

Članak 27. stavci 1., 2. i 3.

članak 9. stavak 2.

Članak 27. stavak 4.

Članak 10

Članak 29

(1) SL C 170, 5.6.2014., str. 73.
(2) SL C 170, 5.6.2014., str. 73.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(4)Direktiva Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990 o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima(SL L 158, 23.06.1990, str. 59.).
(5) Vidi odluku Suda Europske Unije od 30. travnja 2012. u predmetu C-400 Club Tour, Viagens e Turismo protiv Alberto Carlos Lobo Gonçalves Garrido i Club Med Viagens Ld, (2002] ECR 2002, I-04051.).
(6)Vidi Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) i Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006, str. 36), kao i Uredbu (EZ) br 2111/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi liste Zajednice koji sadrži zračne prijevoznike na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji obavlja let i stavljanju izvan snage članka 9. Direktive 2004/36/EZ (SL L 344, 27.12.2005., str. 15.), Uredbu (EZ) br. 1107/2006. Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006., str. 1) ,Uredbu (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.)., Uredbu (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.), Uredbu (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010.o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 334, 17.12.2010., str. 1.). te Uredbu (EU) br.181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravima putnika u autobusnom prijevozu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004.(SL L 55, 28.2.2011.,str. 1)
(7)Odluka Vijeća 2001/539/EZ od 5. travnja 2001. o pristupanju Europske zajednice Konvenciji o ujednačavanju određenih pravila o međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija) (SL L 194, 18.7.2001. str. 38)
(8): Odluka Vijeća 2013/103/EU od 16. lipnja 2011. o potpisivanju i sklapanju sporazuma između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički promet o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. kako je izmijenjena Protokolom iz Vilnijusa od 3. lipnja 1999. (SL L 51, 23.2.2013., str. 1).
(9): Odluka Vijeća 2012/22/EUod 12. prosinca 2011. o pristupanju Europske unije Protokolu iz 2002. Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, 1974., s izuzetkom njezinih članaka 10. i 11. (SL L 8, 12.1.2012., str. 1.)
(10) Uredba (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća od ... kojom se mijenja Uredba (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage (SL L …).
(11) Broj Uredbe (2013/0072(COD)) u uvodnoj izjavi te broj, datum donošenja i uputu na objavu Uredbe u bilješci 4.
(12)COM (2013) 129 od 18.3.2013.
(13)Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008, str. 3.).
(14) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1).
(15)Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011, str. 64.).
(16)Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4.7.2008, str. 6.).
(17) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(18) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju sporova za potrošačke sporove i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju sudskih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).
(19) Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o rješavanju sporova putem interneta za potrošačke sporove i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o rješavanju potrošačkih sporova putem interneta) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).
(20)Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu, (SL L 204, 26.7.2006, str. 1.).
(21)SL L 46, 17.2.2004., str. 1.
(22)Uredba (EU) br. 181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravima i obvezama putnika u autobusnom prijevozu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 55, 28.2.2011., str. 1.).
(23) Pet godina od stupanja na snagu ove Direktive.* SL:molimo unesite datum: pet godina od stupanja na snagu ove Uredbe.
(24) Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (SL L 364, 9.12.2004., str. 1)** Broj i datum of adoption and publication reference of this Directive.
(25)+ Broj i datum of adoption and publication reference of this Directive.
(26)± Broj i datum of adoption and publication reference of this Directive.+ Broj i datum usvajanja i uputu na objavu ove Direktive.
(27) 24 mjeseca od stupanja na snagu ove Direktive.
(28)
(29) 24 mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(30) 24 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive]
(31) Ovaj popis služi samo za informativne svrhe. Kada se u popisu članak u vezi s ovom Direktivom navodi kao odgovarajući članku Direktive 90/314/EEZ, to znači da se barem neki elementi pravila iz Direktive 90/314/EEZ nalaze i u ovoj Direktivi, ali ne znači da je tekst odgovarajuće odredbe isti.


Fluorirani staklenički plinovi ***I
PDF 275kWORD 94k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima (COM(2012)0643 – C7-0370/2012 – 2012/0305(COD))
P7_TA(2014)0223A7-0240/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0643),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0370/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za promet i turizam (A7‑0240/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da ponovno uputi predmet Parlamentu ako namjerava znatno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. /2014 Europskog parlamenta i Vijeća o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006

P7_TC1-COD(2012)0305


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 517/2014.)

(1) SL C 271, 19.9. 2013., str. 138.


Sloboda kretanja radnika ***I
PDF 272kWORD 43k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za lakše ostvarivanje prava radnika u kontekstu slobode kretanja radnika (COM(2013)0236 – C7-0114/2013 – 2013/0124(COD))
P7_TA(2014)0224A7-0386/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0236),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 46. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0114/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0386/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika

P7_TC1-COD(2013)0124


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/54/EU.)

(1) SL C 341, 21.11.2013., str. 54.


Procjena utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš ***I
PDF 356kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (COM(2012)0628 – C7-0367/2012 – 2012/0297(COD))
P7_TA(2014)0225A7-0277/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0628),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0367/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 13. veljače 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. svibnja 2013.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za predstavke (A7‑0277/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš

P7_TC1-COD(2012)0297


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/52/EU.)

(1) SL C 133, 9.5.2013., str. 33.
(2) SL C 218, 30.7.2013.. str. 42..
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 9. listopada 2013. (Tekst usvojen P7 TA(2013)0413).


Statistika Zajednice koja se odnosi na vanjsku trgovinu sa zemljama nečlanicama (delegirane i provedbene ovlasti) ***I
PDF 397kWORD 89k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 471/2009 o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera (COM(2013)0579 – C7-0243/2013 – 2013/0279(COD))
P7_TA(2014)0226A7-0042/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0579),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0243/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0042/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o Prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 471/2009 o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera

P7_TC1-COD(2013)0279


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 338. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(1),

budući da:

(1)  Kao posljedica stupanja na snagu Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) ovlasti koje se dodjeljuju Komisiji trebaju se uskladiti s člancima 290. i 291. TFEU-a.

(2)  U vezi s donošenjem Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(2), Komisija se obvezala(3) u pogledu kriterija navedenih u TFEU na pregled zakonodavnih akata koji trenutačno sadržavaju upućivanja na regulatorni postupak s kontrolom.

(3)  Uredbom (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(4) dodjeljuju se ovlasti Komisiji radi primjene određenih odredbi te Uredbe.

(4)  U kontekstu usklađivanja Uredbe (EZ) br. 471/2009 s novim pravilima TFEU-a, provedbene ovlasti koje se trenutačno dodjeljuju Komisiji trebaju se odrediti prijenosom ovlasti na Komisiju za donošenje delegiranih i provedbenih akata.

(5)  Kako bi se uzele u obzir izmjene Carinskog zakonika ili odredbi koje proizlaze iz međunarodnih konvencija, izmjene potrebne iz metodoloških razloga i potreba za uspostavljanjem učinkovitog sustava za prikupljanje podataka i sastavljanja statistike, ovlasti za donošenje akata u skladu sa člankom 290. TFEU trebaju se delegirati Komisiji glede prilagodbe popisa carinskih postupaka ili carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe, posebne robe i kretanja i različitih ili posebnih odredbi koje se na njih primjenjuju, isključivanja robe ili kretanja iz statistike vanjske trgovine, prikupljanja podataka u skladu sa stavcima 2. i 4. članka 4. Uredbe (EZ) br. 471/2009, daljnje specifikacije podataka, zahtjeva za ograničene skupove podataka za posebnu robu ili kretanja te podataka osiguranih u skladu s člankom 4. stavkom 2., karakteristika uzorka, razdoblja izvješćivanja i razine agregacije za zemlje partnere, robu i valute za izradu statistike trgovine raščlanjene prema valuti računa, prilagodbe rokova za dostavljanje statistike, sadržaja, obuhvata podataka i uvjeta za reviziju za već dostavljenu statistiku, rokova za dostavljanje statistike o trgovini prema karakteristikama poslovanja i trgovinskoj statistici raščlanjenoj prema valuti računa.

(6)  Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Tijekom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija treba osigurati istodobnu, pravovremenu i odgovarajuću dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(7)  Komisija treba osigurati da se tim delegiranim aktima ne nameće znatan dodatni administrativni teret državama članicama i njihovim odjelima predstavnicima.

(8)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 471/2009, Komisiji se trebaju dodijeliti provedbene ovlasti kojima joj se omogućuje prihvaćanje mjera u vezi s oznakama koje će se koristiti za podatke navedene u članku 5. stavku 1. te Uredbe i mjera u vezi s povezivanjem podataka o poslovnim karakteristikama s podacima zabilježenima u skladu s istim člankom. Te se ovlasti trebaju izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. [Am. 1]

(9)  Odbor za statistiku u vezi s robnom razmjenom sa zemljama nečlanicama (Odbor za Extrastat) naveden u članku 11. Uredbe (EZ) br. 471/2009 savjetuje Komisiju i pomaže joj u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. [Am. 2]

(10)  U okviru strategije za novu strukturu Europskog statističkog sustava (dalje u tekstu: „ESS”) namijenjene poboljšanju koordinacije i partnerstva u jasnoj piramidalnoj strukturi u okviru ESS-a, Odbor za europski statistički sustav (dalje u tekstu: „ESSC”), osnovan na temelju Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici(5), treba imati savjetodavnu ulogu i pomoći Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. [Am. 3]

(11)  Uredbu (EZ) br. 471/2009 potrebno je izmijeniti zamjenom upućivanja na Odbor za Extrastat upućivanjem na ESSC. [Am. 4]

(12)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, ovom se Uredbom ne treba utjecati na postupke donošenja mjera koji su pokrenuti, ali nisu dovršeni prije njezina stupanja na snagu.

(13)  Uredbu (EZ) br. 471/2009 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 471/2009 izmjenjuje se kako slijedi:

(1)  Članak 3. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Kako bi se uzele u obzir izmjene Carinskog zakonika ili odredbe koje proizlaze iz međunarodnih konvencija Komisija je ovlaštena, u skladu sa člankom 10.a, donositi delegirane akte kako bi prilagodila popis carinskih postupaka ili carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe iz stavka. 1.”

"

(b)  u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s određenom robom ili kretanjima i različite ili posebne odredbe koje se na njih primjenjuju.”

"

(c)  u stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s isključivanjem robe ili kretanja iz statistike vanjske trgovine.”

"

(2)  U članku 4. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s prikupljanjem podataka u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka”

"

(3)  Članak 5. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s usvajanjem pravila koja su povezana s daljnjom specifikacijom podataka iz stavka 1. i s mjerama koje se odnose na oznake koje se koriste za te podatke.

Putem svojih provedbenih akata Komisija donosi mjere u vezi s oznakama koje će se koristiti za te podatke.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. [Am. 5]

"

(b)  U stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s tim ograničenim skupovima podataka.”

"

(4)  Članak 6. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. zadnji podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

Putem svojih provedbenih akata U skladu s člankom 10.a Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte povezane s usvajanjem pravila o povezivanju donosi mjere u vezi s povezivanjem podataka i tih statistika koje treba sastaviti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. [Am. 6]

"

(b)  u stavku 3. zadnji podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s karakteristikama uzorka, razdobljem izvješćivanja i razinom agregacije za zemlje partnere, robu i valute.”

"

(5)  Članak 8. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. zadnji podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s prilagodbom roka za dostavljanje statistike, sadržajem, obuhvatom podataka i uvjetima revizije za već poslane statistike.”

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Komisija je ovlaštena, u skladu s člankom 10.a, donositi delegirane akte u vezi s rokom za dostavljanje statistike trgovine prema karakteristikama poduzeća iz članka 6. stavka 2. i statistikama trgovine raščlanjenima prema valuti računa iz članka 6. stavka 3.”

"

(6)  Umeće se sljedeći članak 10.a:"

„Članak 10.a

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlast donošenja delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima navedenima u ovom članku.

2.  Pri izvršavanju ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 2., 3. i 4., članka 4. stavka 5., članka 5. stavaka 2. i 4., članka 6. stavka 3. i članka 8. stavaka 1. i 2., Komisija mora osigurati da se delegiranim aktima ne nameće znatan dodatni administrativni teret državama članicama i njihovim predstavnicima.

3.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 2., 3. i 4., članka 4. stavka 5., članka 5. stavaka 2. i 4., članka 6. stavka 3. i članka 8. stavaka 1. i 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od ..(6). neodređeno vrijeme od (Ured za publikacije: molimo umetnite točan datum stupanja na snagu ove Uredbe). Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 7]

4.  Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 2., 3. i 4., članka 4. stavka 5., članka 5. stavaka 2. i 4., članka 6. stavka 3. i članka 8. stavaka 1. i 2. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma određenog u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

6.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 3. stavcima 2., 3. i 4., člankom 4. stavkom 5., člankom 5. stavcima 2. i 4., člankom 6. stavkom 3. i člankom 8. stavcima 1. i 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne izraze nikakav prigovor u razdoblju od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskome parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

"

(7)  Članak 11. se briše .Zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 11.

Odbor

1.  Komisiji pomaže Odbor za europski statistički sustav osnovan Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (*). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (*).

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

________________________

(*) SL L 87, 31.3.2009., str. 164.

(*) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.” [Am. 8]

"

Članak 2.

Ovom Uredbom ne utječe se na postupke donošenja mjera predviđene Uredbom (EZ) br. 471/2009 koje su pokrenute, ali nisu dovršene prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije i u roku od tri mjeseca nakon što stupi na snagu sastavlja se pročišćeni tekst s uredbom koju izmjenjuje.[Am. 9]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014.
(2)1 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
(3)2 SL L 55, 28.2.2011., str. 19.
(4)3 Uredba (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1172/95 (SL L 152, 16.6.2009., str. 23.)
(5)SL L 87, 31.3.2009., str. 164.
(6) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.


Program „Copernicus” ***I
PDF 272kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Copernicus te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010 (COM(2013)0312 – C7-0195/2013 – 2013/0164(COD))
P7_TA(2014)0227A7-0027/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0312),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 189. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0195/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1)

–  nakon savjetovanja s Odborom regija

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te stajališta Odbora za proračun i Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (A7‑0027/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Copernicus i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 911/2010

P7_TC1-COD(2013)0164


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 337/2014.)

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 88.


Agencija za europski GNSS ***I
PDF 276kWORD 88k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS (COM(2013)0040 – C7-0031/2013 – 2013/0022(COD))
P7_TA(2014)0228A7-0364/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0040),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0031/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. travnja 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A7‑0364/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  naglašava da se odluke zakonodavnog tijela u korist višegodišnjeg financiranja Agencije za europski GNSS (u daljnjem tekstu: Agencija) ne dovode u pitanje odluke proračunskog tijela u kontekstu godišnjeg postupka donošenja proračuna;

3.  zahtijeva da Komisija dostavi financijsko izvješće koje potpuno uzima u obzir rezultat zakonodavnog dogovora između Europskog parlamenta i Vijeća o ispunjavanju proračunskih i kadrovskih zahtjeva Agencije te po mogućnosti službi Komisije;

4.  zahtijeva da Komisija pronađe izvedivo rješenje za probleme s kojima bi se Agencija mogla suočavati u vezi s financiranjem europskih škola tipa II jer to ima izravan utjecaj na sposobnost Agencije da privuče kvalificiranu radnu snagu;

5.  zahtijeva da Komisija pri određivanju koeficijenta ispravka plaća osoblja za Agenciju ne uzima u obzir češki prosjek već da ga prilagodi troškovima života u metropolskom području Praga;

6.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

7.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS

P7_TC1-COD(2013)0022


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 512/2014.)

(1) SL C 198, 10.7.2013., str. 67.


Prioriteti za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva
PDF 266kWORD 112k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o procjeni i uspostavi prioriteta za odnose Unije sa zemljama Istočnog partnerstva (2013/2149(INI))
P7_TA(2014)0229A7-0157/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pokretanje Istočnog partnerstva u Pragu 7. svibnja 2009.,

–  uzimajući u obzir početak aktivnosti Parlamentarne skupštine Euronest 3. svibnja 2011. tijekom sedmog zakonodavnog saziva Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir uspostavljanje Foruma civilnog društva Istočnog partnerstva te njegov dosadašnji rad, uključujući preporuke i druge dokumente koje je do sad izradilo pet radnih skupina ili su izrađeni tijekom njegovih godišnjih sastanaka koji uključuju: sastanak u Bruxellesu u Belgiji 16. i 17. studenog 2009.; sastanak u Berlinu u Njemačkoj 18. i 19. studenog 2010.; sastanak u Poznanju u Poljskoj od 28. do 30. studenog 2011.; sastanak u Stockholmu u Švedskoj od 28. do 30. studenog 2012. i sastanak u Kišinjevu u Moldovi 4. i 5. listopada 2013.;

–  uzimajući u obzir uspostavljanje Odbora regija konferencije regionalnih i lokalnih tijela za Istočno partnerstvo (CORLEAP), čija je osnivačka skupština održana 8. rujna 2011. u Poznanju u Poljskoj, te mišljenja čije je nacrte CORLEAP do sada izradio,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Varšavi 29. – 30. listopada 2011.,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Vilniusu 28. – 29. studenog 2013.,

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije od 11. ožujka 2003. pod naslovom „Šira Europa – susjedstvo: novi okvir za odnose s našim istočnim i južnim susjedima” (COM(2003)0104), od 12. svibnja 2004. naslova „Europska politika susjedskih odnosa – strateški dokument” (COM(2004)0373), od 4. prosinca 2006. naslova „Jačanje europske politike susjedskih odnosa” (COM(2006)0726), od 5. prosinca 2007. naslovljenu „Snažna europska politika susjedskih odnosa” (COM(2007)0774), od 3. prosinca 2008. pod naslovom „Istočno partnerstvo” (COM(2008)0823) i od 12. svibnja 2010. pod naslovom „Analiza europske politike susjedskih odnosa (COM(2010)0207),

–  uzimajući u obzir zajedničke komunikacije od 20. ožujka 2013. Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije pod naslovom „Europska politika susjedskih odnosa: rad na jačanju partnerstva” (JOIN(2013)0004) i od 25. svibnja 2011. pod naslovom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove Europske unije od 26. srpnja 2010. i 20. lipnja 2011. o europskoj politici susjedskih odnosa i od 18. i 19. studenog 2013. o Istočnom partnerstvu te zaključke Vijeća za vanjske poslove i trgovinu Europske unije od 26. rujna 2011. i Europskog vijeća od 7. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Istočnom partnerstvu od 19. i 20. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničke komunikacije Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. svibnja 2012. pod naslovom „Istočno partnerstvo: plan za sastanak na vrhu u jesen 2013.ˮ (JOIN(2012)0013) i „Ostvarenje nove europske politike susjedskih odnosa” (JOIN(2012)0014) te popratne radne dokumente osoblja od 20. ožujka 2013. („Regionalna izvješća”, SWD(2013)0085 i 0086),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visokog predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema djelotvornijem pristupuˮ (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih odredbi o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Euronest od 28. svibnja 2013. o energetskoj sigurnosti u vezi s tržištem energije te usklađivanjem između istočnoeuropskih partnerskih zemalja i država članica EU-a (2013/C 338/03),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. listopada 2013. o „Europskoj politici susjedskih odnosa: rad na jačanju partnerstva – stajalište Europskog parlamenta o izvješćima o napretku za 2012.”(1), od 14. prosinca 2011. o reviziji Europske politike susjedskih odnosa(2) i od 7. travnja 2011. o pregledu Europske politike susjedskih odnosa ‒ istočna dimenzija(3),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za vanjsko djelovanje(4),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 11. prosinca 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2011.o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija(6),

–  uzimajući u obzir svoje godišnje rezolucije o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu i o politici Europske unije o tom pitanju, uključujući posebice nedavne rezolucije o događajima u južnom i istočnom susjedstvu EU-a, a posebice: svoju rezoluciju od 18. travnja 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu i o politici Europske unije o tom pitanju, uključujući posljedice za stratešku politiku ljudskih prava EU-a(7); svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politici Europske unije o tom pitanju(8) te svoju rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2012. i o politici Europske unije o tom pitanju(9),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 29. ožujka 2012. o načinima mogućeg osnivanja Europske zaklade za demokraciju (EED)(10) te uspostavljanju zaklade 2012. i potpunom početku njezinih aktivnosti 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o pregledu strategije EU-a o ljudskim pravima(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(13),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0157/2014),

A.  budući da se europska politika susjedskih odnosa (ENP), a posebice Istočnog partnerstvo (EaP), temelji na zajednici vrijednosti i zajedničkoj predanosti međunarodnom pravu i temeljnim vrijednostima i načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te na vladavini prava, tržišnom gospodarstvu, održivom razvoju i dobrom upravljanju; budući da je cilj EaP-a širenje, dijeljenje i promicanje vrijednosti i načela na kojima je EU utemeljen, osobito vrijednosti i načela mira, prijateljstva, solidarnosti i napretka radi pružanja doprinosa izgradnji i konsolidaciji zdravih demokracija, postizanja održivog gospodarskog rasta i upravljanja prekograničnim vezama s ciljem ubrzavanja političkog udruživanja zemalja partnerstva i njihove gospodarske integracije s EU-om; budući da su svi sudionici sastanka na vrhu Istočnog partnerstva u Vilniusu ponovno potvrdili svoju predanost provedbi tih vodećih načela;

B.  budući da su se uzastopnim proširenjima EU-a Armenija, Azerbajdžan, Gruzija, Moldova, Ukrajina i Bjelarus približile EU-u te da stoga njihova sigurnost, stabilnost i blagostanje sve više utječu na te čimbenike u EU-u, ali i obratno;

C.  budući da se slobode, demokratske vrijednosti i ljudska prava mogu razviti samo u odgovarajućoj okolini koju karakteriziraju gospodarska i socijalna stabilnost, kao i nacionalna i međunarodna sigurnost, kao što se to dokazalo u povijesti samog EU-a;

D.  budući da, iako se temeljna načela i ciljevi europske politike susjedskih odnosa primjenjuju na sve partnere, odnos EU-a sa svakim partnerom je jedinstven, a instrumenti europske politike susjedskih odnosa prilagođeni su kako bi služili svakom od tih odnosa;

E.  budući da je sastanak na vrhu Istočnog partnerstva u Vilniusu pokazao da je potrebno razmisliti o politikama EU-a prema istočnim partnerima;

F.  budući da je Istočno partnerstvo usmjereno na istočnoeuropske zemlje prema odredbama članaka 8. i 49. Ugovorâ; budući da bi se njime trebala podupirati demokratska tranzicija i reformski procesi te da je ono odgovor na europske težnje društava partnerskih država;

G.  budući da su europske težnje zemalja Istočnog partnerstva duboko ukorijenjene i da još uvijek prolaze kroz teške procese preobrazbe u demokratske sustave utemeljene na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava i građanskih sloboda, nakon desetljeća opstanka unutar SSSR-a; budući da u nekim zemljama Istočnog partnerstva postoji manjak konsenzusa o pitanju njihove europske budućnosti;

H.  budući da bi se trenutačni zamah u odnosima s istočnoeuropskim partnerima trebao upotrijebiti za promicanje težnji stanovnika istočnoeuropskih država za daljnjim demokratskim reformama; budući da postupak pridruživanja EU-u ima upravo taj cilj i da bi se s njime trebalo nastaviti unatoč trenutačnim zastojima u nekim državama Istočnog partnerstva;

I.  budući da bi se Istočnim partnerstvom trebalo promicati političke, gospodarske, geopolitičke, sigurnosne, društvene i kulturne dimenzije suradnje;

J.  budući da je Europski instrument za susjedstvo glavni alat pružanja potpore i pomoći Unije državama Istočnog partnerstva; budući da se njime odražava diferencijacija i pristup „više za više” te da predviđa značajne financijske poticaje za susjedne države koje poduzimaju demokratske reforme;

K.  budući da zemlje Istočnog partnerstva još uvijek traže politički razvoj, a partnerstvo koje nudi EU temelji se na njihovoj vlastitoj političkoj volji, ali se pokazalo kao nedovoljan pokretač promjena i reformi, usprkos jasnim europskim težnjama naroda zemalja Istočnog partnerstva; budući da nedavni događaji u zemljama Istočnog partnerstva, kao i ishod sastanka na vrhu u Vilniusu naglašavaju potrebu jačanja strateškog karaktera Istočnog partnerstva i napora za promicanje uzajamne koristi od sporazuma o pridruživanju te podizanje svijesti o toj koristi i da ti događaji ukazuju na to da su te zemlje još uvijek izložene snažnim pritiscima i ucjenama trećih strana pri donošenju svojih suverenih odluka; budući da države Istočnog partnerstva moraju biti slobodne i suverene da bi mogle u potpunosti primjenjivati svoje pravo na određivanje vlastite budućnosti bez podlijeganja neopravdanom vanjskom pritisku, prijetnjama ili zastrašivanju; budući da je pridruživanje bilo kojoj međunarodnoj organizaciji ili savezu i određivanje vlastite budućnosti bez vanjskih utjecaja suvereno pravo svake države;

L.  budući da su nedavni događaji pokazali da neki geopolitički igrači politiku Istočnog partnerstva EU-a pogrešno smatraju igrom u kojoj svi gube te je njihovu negativnu ulogu stoga potrebno uzeti u obzir;

M.  budući da Istočno partnerstvo ni na koji način nema za cilj nanošenje štete bilateralnim odnosima s Ruskom Federacijom ili njihovo otežavanje, već je, nasuprot tome, otvoreno za razvijanje sinergija s Moskvom radi stvaranja najpovoljnijih uvjeta za održivi razvoj zajedničkih susjeda;

1.  podsjeća na svrhu Istočnog partnerstva, odnosno jačanje političke, gospodarske i kulturne europske integracije zemalja Istočnog partnerstva, utemeljene na zajedničkim vrijednostima, interesima i predanosti međunarodnom pravu, temeljnim vrijednostima, dobrom upravljanju i tržišnom gospodarstvu te vođene dijeljenim udjelom u partnerstvu i zajedničkoj odgovornosti; pozdravlja, u vezi s tim, uspostavu i rad zainteresiranih strana u vezi s Istočnim partnerstvom – Parlamentarne skupštine Euronest, Foruma civilnog društva Istočnog partnerstva i Konferencije regionalnih i lokalnih tijela za Istočno partnerstvo, kao i drugih inicijativa poput Kongresa inicijativa Istočne Europe; primjećuje, međutim, da su nedavni događaji u nekim zemljama Istočnog partnerstva skrenuli pozornost na krhkost političkog i gospodarskog procesa te procesa socijalne integracije; naglašava važnost suradnje sa širom javnosti kao sredstva preobrazbe; potiče na češću i djelotvorniju suradnju s lokalnim i regionalnim javnim tijelima, kao i s parlamentima, poslovnim čelnicima i civilnim društvom u svrhu stvaranja izbornih jedinica za reformu koje mogu utjecati na donošenje odluka na nacionalnoj razini;

2.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su treće strane nedavno ozbiljno osporavale Istočno partnerstvo u cjelini te poziva sve uključene sudionike da ostanu predani i angažirani u projektu;

3.  naglašava da bi europska perspektiva, uključujući pravo na prijavu za članstvo na temelju članka 49. Ugovora o Europskoj uniji, mogla biti pokretačka snaga za reforme u tim državama i da bi se uz pomoć nje mogla jačati njihova predanost zajedničkim vrijednostima i načelima poput demokracije, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i dobrog upravljanja te ističe da bi trebalo voditi računa o državama Istočnog partnerstva koje su najpredanije produbljivanju odnosa s EU-om i spremne poduzeti i provesti potrebne reforme i na političkoj i na gospodarskoj razini, čime bi se stvorio poticaj za daljnju europsku integraciju;

4.  prepoznaje da je društvima Istočnog partnerstva koja se zalažu za integriranje s Europskom unijom sada više nego ikad prije potrebna snažna, proaktivna i neposredna potpora EU-a koju bi trebalo pružati kroz različite kanale i sektore politika, u rasponu od financijske pomoći do programa olakšavanja dobivanja viza;

5.  smatra da je za projekt Istočnog partnerstva potrebna temeljita procjena njegove djelotvornosti, uključujući precizno vrednovanje njegovih uspjeha i neuspjeha, te da su mu je potrebna dodatna dorada, novi poticaj i jasna vizija plana napredovanja, pri čemu se treba jednako usredotočiti na političku suradnju i na partnerstvo s društvima zemalja Istočnog partnerstva kao i na nastojanje da se tim društvima omogući europski izbor; stoga poziva EU da se osobito usredotočit na ulaganje u neposredan napredak za građane te da u tom kontekstu uspostavi bezvizni režim, podupire mlade i buduće vođe i da posveti veću pozornost jačanju civilnog društva; naglašava važnost sektora energetike, prometa i istraživanja za opseg europske integracije država Istočnog partnerstva;

6.  smatra da ishod sastanka na vrhu u Vilniusu naglašava potrebu poboljšanja strateškog karaktera Istočnog partnerstva; stoga preporučuje fleksibilno iskorištavanje alata koje EU ima na raspolaganju, poput makroekonomske pomoći, olakšavanja trgovinskih režima, projekata za poboljšanje energetske sigurnosti i gospodarske modernizacije te brze provedbe liberalizacije viznog režima u skladu s europskim vrijednostima i interesima;

7.  poziva Komisiju na izradu zelene knjige o budućnosti Istočnog partnerstva nakon Vilniusa;

8.  poziva Komisiju i ESVD da razmotre lekcije nedavnih razvoja Istočnog partnerstva u kontekstu definiranja bilateralnih i multilateralnih prioriteta Unije, kao i financiranja u sklopu Europskog instrumenta za susjedstvo;

9.  smatra da su demokratski tranzicijski procesi koji se temelje na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni u izgradnji snažnih i dugotrajnih partnerstava s državama Istočnog partnerstva;

10.  naglašava važnu ulogu koju je civilno društvo imalo u procesima tranzicije i reformi te u političkom dijalogu u zemljama Istočnog partnerstva; poziva EU na jačanje suradnje s civilnim društvom te na pružanje potpore širokim spektrom različitih instrumenata financiranja;

11.  pozdravlja dodijeljena sredstva za 2013. u sklopu programa „Integracija i suradnja Istočnog partnerstva” (koja spadaju u ENPI) raspoređena na Moldovu, Gruziju i Armeniju kao dodatno financiranje tih država Istočnog partnerstva koje napreduju u reformama za duboku demokraciju i ljudska prava;

12.  pozdravlja prijedlog Komisije da državljanima Moldove dopusti bezvizno kretanje schengenskim prostorom; ističe da bi liberalizacija viznog režima trebala biti prioritet i poziva na dodatne napore na tom području; primjećuje, s time u vezi, da je liberalizacija viznog režima samo jedan od mnogobrojnih postupaka čiji je cilj zbližavanje društava i da je na tom polju potrebno uložiti više napora, posebno u pogledu unapređivanja suradnje na područjima obrazovanja, znanosti, kulture i sporta; naglašava da je prijedlog Direktive Europskoga parlamenta i Vijeća o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studiranja, razmjene učenika, plaćenog i neplaćenog usavršavanja, dobrovoljnog rada i obavljanja posla za stan i hranu instrument koji će imati znatan utjecaj u području obrazovanja i kulture; poziva na brzo donošenje te Direktive, kojom se nude dugoročne vize i boravišne dozvole državljanima trećih zemalja u navedene svrhe;

13.  naglašava važnost ulaganja u projekte za mlade i u buduće vođe cjelovitim korištenjem stipendijama u okviru programa „Erasmus +” radi poticanja razmjene studenata i nastavnika između zemalja Istočnog partnerstva i država članica EU-a, nastavljanjem s financijskom potporom za Europsko sveučilište humanističkih znanosti u egzilu i uspostavljanjem Sveučilišta Istočnog partnerstva i Europske visoke škole na Crnom moru koji bi pružali prilike za razvoj obrazovnih programa na različitim razinama kojima bi se nastojale oblikovati buduće vođe iz zemalja Istočnog partnerstva i država članica EU-a, ali i dodatno promicali akademski i obrazovni projekti čija je vrijednost na tom području već dokazana, poput Europskog koledža;

14.  potiče organizaciju većeg broja razmjena između škola država članica EU-a i zemalja Istočnog partnerstva te smatra da se u tu svrhu treba staviti na raspolaganje posebno financiranje;

15.  naglašava potrebu za poticanjem suradnje mladih u okviru inicijative „Prozor Istočnog partnerstva za mlade” u sklopu programa „Mladi na djelu”, jačajući na taj način aktivno građanstvo mladih, razvijajući solidarnost i promičući toleranciju među mladima; u tom smislu pozdravlja sastanak na vrhu mladih Istočnog partnerstva održan u listopadu 2013. kojim se potaknuo politički dijalog i umrežavanje s donositeljima odluka i mladima iz EU-a i država Istočnog partnerstva;

16.  smatra da se poteškoće u promicanju i provedbi Istočnog partnerstva mogu prevladati ponovno uravnoteženim i ojačanim angažmanom EU-a koji bi nadilazio politički dijalog kako bi se pristupilo rješavanju i razvijanju društvenih, gospodarskih i kulturnih područja; poziva EU da poveća svoju prisutnost u partnerskim zemljama korištenjem više interaktivnih audiovizualnih metoda i društvenih medija na dotičnim lokalnim jezicima radi dopiranja do cijelog društva; poziva Komisiju da pripremi jasnu komunikacijsku strategiju za društva zemalja Istočnog partnerstva kako bi im objasnila prednosti sporazuma o pridruživanju, koje uključuju detaljna i sveobuhvatna područja slobodne trgovine (DCFTA) kao instrumente za modernizaciju njihovih političkih sustava i gospodarstava;

17.  ističe da su EU i istočnoeuropski partneri suočeni sa zajedničkim političkim izazovima u pogledu osiguravanja pouzdane i sigurne opskrbe energijom; podsjeća da je suradnja na području energetske sigurnosti jasno definirana kao prioritet u okviru Istočnog partnerstva i europske politike susjedskih odnosa; podsjeća da se Ugovorom o osnivanju energetske zajednice utvrđuje temelj za osnivanje potpuno integriranog regionalnog energetskog tržišta koje bi pogodovalo rastu, ulaganjima i stabilnom regulatornom okviru; smatra da je daljnji napredak integracije mreža za plin i električnu energiju u regiji, uključujući protok u suprotnom smjeru, ključan za postizanje ciljeva Energetske zajednice; naglašava važnost veće usredotočenosti na konsolidaciju, poboljšanje i učinkovitost energetskog sektora, kao jedan od glavnih uvjeta za modernizaciju gospodarstva, jačanje energetske sigurnosti i konkurentnosti, kao i razvoj energetskih strategija u skladu s obvezama Europske energetske zajednice i ciljevima EU-a; poziva na nastavak provođenja reformi tržišta plina i električne energije i na odgovarajući udio energije iz obnovljivih izvora u skladu s politikama i standardima EU-a; prepoznaje da se energetskom ovisnošću zemalja Istočnog partnerstva o trećim zemljama i neodgovarajućom diversifikacijom opskrbe komplicira dinamika europske integracije u tom smislu podsjeća da projekti kao što je Južni tok povećavaju ovisnost EU-a o ruskom plinu, te poziva Komisiju i države članice da ubrzaju projekte koji će pomoći ublažiti to stanje; poziva Komisiju i Vijeće da solidarnost učine temeljnim načelom Energetske zajednice koje svi aktivni sudionici na tržištu EU-a moraju u potpunosti poštovati;

18.  poziva da se u svaki sporazum sa zemljama Istočnog partnerstva umetne klauzula o energetskoj sigurnosti kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje zakonodavstva unutarnjeg energetskog tržišta EU-a i poziva da se u takve sporazume umetne mehanizam ranog upozoravanja kako bi se zajamčila rana procjena mogućih rizika i problema povezanih s provozom i opskrbom energijom iz trećih zemalja te uspostavljanje zajedničkog okvira za međusobnu pomoć, solidarnost i rješavanje sporova;

19.  poziva na prilagođeniji pristup pojedinim partnerskim državama uz posvećivanje više pozornosti njihovim posebnim geopolitičkim slabostima i provedbu načela diferencijacije i načela „više za više”, ali uz sveobuhvatno usklađivanje; snažno vjeruje da bi dubina i opseg odnosa sa svakom partnerskom državom trebali odražavati njihove vlastite europske ambicije, predanost zajedničkim vrijednostima te napredak usklađivanja sa zakonodavstvom EU-a, procijenjene na temelju jasnih mjerila i vlastitih zasluga; zauzima stajalište da arhitektura Istočnog partnerstva mora biti usmjerena budućnosti i fleksibilna, kako u institucionalnom, tako i u idejnom pogledu, radi pružanja dugoročnih poticaja za sve partnere, uključujući i one najnaprednije, s ciljem daljnjeg jačanja njihovih odnosa s EU-om; nadalje, vjeruje da Istočno partnerstvo ne bi trebalo biti usmjereno samo na normativne ciljeve, već bi trebalo i doprijeti do građana pristupima odozdo prema gore radi učvršćivanja koristi od mogućeg pridruživanja u javnom mišljenju; podsjeća da napredovanje partnerstva ovisi o napretku i znatnim naporima koji se ulažu u područjima poštovanja ljudskih prava, reforme pravosuđa, reformama javne uprave, borbe protiv korupcije te povećanog sudjelovanja građana u javnom donošenju odluka;

20.  poziva Komisiju da po potrebi i čak i prije potpisivanja i provedbe sveobuhvatnih sporazuma o slobodnoj trgovini dodatno istraži mogućnosti pojednostavljenja trgovinskih ograničenja kako bi omogućila društvima i poduzećima dotičnih zemalja Istočnog partnerstva da odmah osjete trenutačne gospodarske koristi od bliskije suradnje s EU-om;

21.  prepoznaje važnost uključivosti za osiguravanje napredovanja partnerstva uz sudjelovanje svih šest partnera; stoga naglašava potrebu za daljnjim poboljšanjem multilateralne dimenzije i potiče održavanje redovitih sastanaka na ministarskoj razini za sve politike;

22.  naglašava da je u tom kontekstu, kao i u slučaju Ukrajine, važno da Vijeće odmah poduzme mjere, uključujući povećani diplomatski pritisak i uvođenje pojedinačnih ciljanih mjera, zabrane putovanja, zamrzavanja sredstava i imovine usmjerenog na sve dužnosnike, zakonodavce i njihove poslovne pokrovitelje odgovorne za kršenje ljudskih prava, kao i da pojača napore da bi spriječilo poduzeća i poslovne ljude dotičnih zemalja u radnjama pranja novca i utaje poreza u europskim bankama;

23.  izražava zabrinutost zbog nedostatka zajedničkog razumijevanja biti suradnje između EU-a i država Istočnog partnerstva; sa zabrinutošću primjećuje da se EU često smatra isključivo donatorom, a partnerske države korisnicima, iako bi svi trebali obnašati dvostruku ulogu; upozorava na to da bi takva vrsta javne predodžbe među društvima istočnoeuropskih partnerskih država mogla stvoriti nerealna očekivanja;

24.  žali što države članice u mnogim slučajevima imaju različite stavove i što ne zauzimaju zajedničko stajalište u pogledu država Istočnog partnerstva i događaja u njima; sa zabrinutošću primjećuje manjak razumijevanja strateške važnosti suradnje i nedostatak zajedničkog stajališta o nekim pitanjima među državama članicama; poziva na sveobuhvatan pregled europske politike susjedskih odnosa, posebice u pogledu istočnoeuropskih susjeda, s obzirom na nedavne događaje te i u smislu konkretnih i opipljivih mjera, posebice prema državljanima zemalja Istočnog partnerstva;

25.  preporučuje daljnje jačanje multilateralnog dimenzije Istočnog partnerstva radi poticanja klime suradnje, prijateljstva i dobrosusjedskih odnosa kojima će se podupirati ciljevi političkog pridruživanja, a posebice gospodarske integracije te kojima će se poticati multilateralne inicijative za suradnju i zajednički projekti, ali i ostvarivati daljnji napredak u prekograničnoj i regionalnoj suradnji, osobito na područjima poput prometa, međuljudskih kontakata, okoliša, granične sigurnosti i energetske sigurnosti te podsjeća na veliku važnost koju EU u vezi s tim daje Parlamentarnoj skupštini Euronest; vjeruje da bi se suradnja svejedno trebala nastaviti, gdje je moguće, na bilateralnoj osnovi između EU-a s jedne i partnerskih zemalja s druge strane;

26.  naglašava da bi se trebalo uložiti više napora u razmjenu iskustava pri provođenju demokratskih reformi, uz pomoć bogatog iskustva koje imaju europske države u postupku uspostavljanja i zaštite demokratskih režima na temelju poštovanja temeljnih vrijednosti i vladavine prava, posebice u državama članicama koje bi mogle polaziti i od svog iskustva s integracijom u EU te od svog bliskog odnosa s državama Istočnog partnerstva, uz priznavanje posebnosti pojedinačnih država, naglašavanje očekivanih zajedničkih koristi i postizanje ravnoteže između uvjetovanosti i solidarnosti, također u cilju vlastitog daljnjeg razvoja EU-a; predlaže razmatranje mogućnosti uzajamnog učenja od kolega stručnjaka i na političkoj i na tehničkoj razini, čime bi se podigla svijest i povećalo znanje o izgradnji demokracije i vladavini prava;

27.  zauzima stajalište da EU treba proaktivnije poticati zemlje partnere na borbu protiv kršenja ljudskih prava; poziva države članice da provedu smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i podsjeća da za ozbiljna kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda EU može, u skladu s Ugovorima, razmotriti uvođenje restriktivnih mjera ili sankcija u okviru ZVSP-a, uključujući embargo na oružje, zabranu izvoza opreme za unutarnju represiju te vizna ograničenja ili zabrane putovanja za osobe koje su izravno ili neizravno odgovorne za ozbiljna kršenja ljudskih prava ili represiju civilnog društva i demokratske oporbe, ili čije djelatnosti na neki drugi način ozbiljno štete demokraciji ili vladavini prava, kao i zamrzavanje sredstava i njihovih financijskih resursa; naglašava potrebu za osiguravanjem selektivnosti i ciljanosti sankcija, kako bi se izbjegao njihov utjecaj na živote običnih građana;

28.  pozdravlja, kao pozitivan ishod sastanka na vrhu u Vilniusu, parafiranje sporazuma o pridruživanju s Detaljnim i sveobuhvatnim sporazumom o slobodnoj trgovini s Republikom Moldovom i Gruzijom, no žali zbog toga što ishod sastanka na vrhu u Vilniusu nije ispunio sva očekivanja i poziva da se sporazumi o pridruživanju s partnerskim zemljama po potrebi brzo potpišu i brzo, učinkovito i potpunosti provedu kako bi se podržao proces modernizacije i reformi u tim zemljama, osobito na područjima povezanima s učvršćivanjem dobrog upravljanja, vladavinom prava, zaštitom ljudskih prava i borbom protiv korupcije te radi potpore izgradnji i modernizaciji gospodarstava partnerskih društava te poslovno pogodnijeg zakonodavstva; s tim u vezi poziva ESVD i Komisiju na utvrđivanje područja i polja suradnje u okviru programa pridruživanja na kojima bi provedba mogla započeti već u kratkom ili srednjem roku;

29.  osuđuje stalan pritisak Ruske Federacije na zemlje Istočnog partnerstva gospodarskim, političkim i vojnim sredstvima, povezan s time što Rusija smatra jačanje odnosa između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva djelovanjem protiv njezinih vlastitih interesa; naglašava potrebu bavljenja time u razgovorima s Rusijom, kao i potrebu za ozbiljnom raspravom među državama članicama EU-a o novim načinima konstruktivnog uključivanja Rusije u inicijative kojima se odražavaju zajednički interesi u kontekstu sigurnog, stabilnog i naprednog europskog susjedstva, čime bi se prevladalo zastarjele i opasne ideje o sferama utjecaja; poziva EU na poduzimanje konkretnih mjera, uključujući gospodarsku pomoć, pojednostavljenje trgovinskih režima i projekte za poboljšanje energetske sigurnosti i gospodarske modernizacije kako bi podržala zemlje Istočnog partnerstva u njihovim europskim težnjama te poziva EU na donošenje zajedničke strategije u odnosu na Rusku Federaciju; nadalje, poziva na iskren i otvoren dijalog s trećim zemljama radi ulaganja najvećih mogućih napora u razvoj sinergija koje imaju za cilj ostvarenje koristi za zemlje Istočnog partnerstva;

30.  podsjeća na to da ciljevi suradnje s državama Istočnog partnerstva trebaju biti uspostava bliskijeg strateškog partnerstva, jačanje međuljudskih kontakata između EU-a i država Istočnog partnerstva, uspostava mreža društvenih veza radi daljnje integracije i potpora modernizaciji i proeuropskoj orijentaciji koje se ne iscrpljuju pukom stabilizacijom;

31.  naglašava potrebu podizanja svijesti o Europskoj uniji u zemljama Istočnog partnerstva; naglašava da bi delegacije EU-a u zemljama Istočnog partnerstva trebale imati ključnu ulogu u pružanju potpore kampanjama za prisutnost EU-a u javnosti;

32.  potiče razvoj bliskijih odnosa između partnerskih država te promicanje stabilnosti i e izgradnje multilateralnog povjerenja; u vezi s tim naglašava važnost razvoja prave multilateralne dimenzije Istočnog partnerstva s ciljem poboljšanja dobrosusjedskih odnosa, jačanja regionalne suradnje i nadilaženja bilateralnih nesuglasica;

33.  izražava stajalište da zamrznuti sukobi otežavaju potpuni razvoj Istočnog partnerstva i pogoršavaju mržnju, netrpeljivost i napetosti među narodima nekoliko zemalja Istočnog partnerstva; primjećuje važnost postizanja pravičnih rješenja i dugotrajnog mira utemeljenog na načelima međunarodnog prava; u tu svrhu poziva sve strane da stvore uvjete povoljne za mir suzdržavanjem od retorike mržnje i huškanja na rat i provođenjem mjera za izgradnju povjerenja kako bi se posvetilo humanitarnim, gospodarskim i drugim problemima na svim stranama trenutačnih crta podjele; naglašava važnost regionalne suradnje i inicijativa za izgradnju povjerenja među stranama; ističe važnost načela dobrosusjedskih odnosa kao ključnog elementa rješavanja sukoba; izražava zabrinutost zbog toga što su se napori i sredstva koje je EU dosad uložio pokazali nedovoljnima za postizanje opipljivih rezultata; potiče Komisiju da na područjima sukoba pojača programe za izgradnju povjerenja s ciljem uspostave dijaloga i olakšavanja međuljudskih kontakata; poziva potpredsjednicu/visoku predstavnicu i ESVD na razvijanje inovativnih mjera i pristupa, uključujući strategije javne komunikacije, razmatranje pragmatičnih inicijativa i neformalne kontakte i savjetovanja radi potpore građanskoj kulturi i dijalogu zajednica;

34.  smatra da su sudjelovanje i uključenost civilnog društva, kako u EU-u, tako i u partnerskim zemljama, od velike važnosti za unapređenje politike Istočnog partnerstva; naglašava da su sudjelovanje i aktivan doprinos Foruma civilnoga društva Istočnog partnerstva na svim razinama izričito dobrodošli te bi ih trebalo dalje jačati;

35.  smatra da je suradnja između organizacija civilnog društva dobra osnova za pravi međuljudski kontakt koji ne bi smjele ograničavati državne granice; preporučuje bliskiju suradnju i usklađivanje između Foruma civilnog društva Istočnog partnerstva te njegovog pandana u EU-u i Rusiji;

36.  smatra da se instrumenti suradnje trebaju jasno odrediti, uzimajući u obzir dostupne instrumente i programe te uz poseban osvrt na obrazovanje i akademsku razmjenu; poziva da se na raspolaganje stave dodatni financijski resursi za provedbu Istočnog partnerstva i potporu reformama, vodećim inicijativama i projektima; poziva na potpuno sudjelovanje svih šest partnerskih zemalja Istočnog partnerstva u programima Unije;

37.  naglašava da su poštovanje vladavine prava, uključujući uspostavu nezavisnog i učinkovitog pravosuđa i odvraćanje od korupcije u privatnom i javnom sektoru, ključni za zaštitu demokratskih vrijednosti;

38.  ističe da je korupcija još uvijek vrlo raširena u zemljama Istočnog partnerstva te da je to važan problem s kojim je potrebno suočiti se;

39.  prepoznaje učinke gospodarske krize na gospodarski razvoj država Istočnog partnerstva; naglašava važnost poticanja gospodarske suradnje radi unapređenja projekta Istočnog partnerstva, između ostalog podizanjem svijesti o složenim gospodarskim problemima, promicanjem dobrog upravljanja u financijskom sektoru i suradnjom s međunarodnim financijskim institucijama, zauzimanjem sektorskog pristupa i poticanjem donošenja zakonodavstva koje bi pogodovalo razvoju sektora malog i srednjeg poduzetništva; ističe potrebu za sklapanjem i privremenom primjenom detaljnih i sveobuhvatnih sporazuma o slobodnoj trgovini kao glavnih instrumenata za modernizaciju gospodarstava zemalja Istočnog partnerstva i omogućivanje oporavka od financijske krize;

40.  poziva na ulaganje više truda u jačanje poslovne dimenzije Istočnog partnerstva, uključujući jačanjem poslovnog okruženja u partnerskim zemljama u korist lokalnih, regionalnih i europskih malih i srednjih poduzeća i poslovnih subjekata te promicanjem poslovnih partnerstava između EU-a i Istočnog partnerstva;

41.  nadalje, smatra da bi promicanje zajedničkih aktivnosti s drugim strateškim partnerima i suradnja u međunarodnim te europskim organizacijama pogodovali svima;

42.  naglašava potrebu za promicanjem društvenih i kulturnih veza, čime bi se oživotvorio moto EU-a „ujedinjena u raznolikosti”;

43.  naglašava važnost razmjene informacija i kulturne razmjene među zemljama Istočnog partnerstva i EU-a radi izgradnje suvremenih i obrazovanih društava te promicanja europskih vrijednosti;

44.  ističe činjenicu da bi Europska zaklada za demokraciju (EED) trebala imati važnu ulogu u zemljama Istočnog partnerstva u vidu jačanja civilnog društva u demokratskim državama na brz, djelotvoran i fleksibilan način, promicanja vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i pružanja potpore ili razvijanja prodemokratskih pokreta u zemljama koje još nisu provele prijelaz na demokraciju ili koje se nalaze u tom postupku; poziva Komisiju, ESVD i države članice na pružanje potpore radu EED-a te potpuno iskorištavanje potencijala za suradnju i sinergije; u tom smislu potiče EU i njegove države članice da osiguraju da se za aktivnosti EED-a stave na raspolaganje odgovarajuća i stabilna sredstva;

45.  smatra da bi se u cilju poboljšanja suradnje između istočnoeuropskih partnera EU trebao suzdržati od ograničavanja zajedničkih projekata uporabom isključivo jednoga jezika te bi trebao promicati višejezičnost, posebno u lokalnim inicijativama vlasti, građanskim inicijativama i obrazovnim inicijativama;

46.  ističe važnost promicanja i podupiranja zajedničkih napora na području istraživanja i inovacija, uključujući programe razmjene studenata, u virtualnim višejezičnim projektima, dijalogu između kultura, zajedničkim filmskim produkcijama i zajedničkim resursima za književne prijevode, na području zajedničkih istraživanja o naslijeđu nacizma i komunizma te totalitarnih režima i o zajedničkoj povijesti Europe, između ostalog u okviru programa „Europa za građane” i promicanjem suradnje s Platformom europskog sjećanja i savjesti;

47.  poziva na postupno stvaranje Zajedničkog prostora za znanje i inovacije kako bi se udružile postojeće sastavnice suradnje u istraživanju i inovacijama;

48.  potiče daljnje regulatorno približavanje u svim područjima prometa i u provedbi projekata prometne infrastrukture diljem prometne mreže Istočnog partnerstva kroz postojeće programe i instrumente EU-a uz nastojanje da se ostvari i neposrednije uključivanje europskih i međunarodnih financijskih institucija i uz odabir projekata kojima se poboljšavaju veze sa središnjom Transeuropskom prometnom mrežom (TEN-T);

49.  poziva na razumijevanje činjenice da je Istočno partnerstvo ambiciozan program čiji će se rezultati jasnije očitovati dugoročno; naglašava da, usprkos mnogim kritikama na njezin račun, uspjeh inicijative ovisi o suradnji i političkoj volji EU-a i njegovih istočnih susjeda; nadalje, napominje da je važno da kritike Istočnog partnerstva budu konstruktivne naravi i usmjerene na njegovo poboljšanje, a ne obezvređivanje;

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Odboru regija, vladama i parlamentima država Istočnog partnerstva, OESS-u i Vijeću Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.
(2) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 26.
(3) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 105.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0565.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0570.
(6) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(7) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 8.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0503.
(9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.
(10) SL C 257 E, 6.9.2013., str. 13.
(11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0504.
(12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(13) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.


Program nadzora američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), nadzorna tijela u različitim državama članicama i njihov utjecaj na temeljna prava građana EU-a
PDF 814kWORD 411k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima (2013/2188(INI))
P7_TA(2014)0230A7-0139/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2., 3., 4., 5., 6., 7., 10., 11. i 21.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 15., 16. i 218. te glavu V.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 36 o prijelaznim odredbama i njegov članak 10. te Deklaraciju 50. o tom protokolu,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 1., 3., 6., 7., 8., 10., 11., 20., 21., 42., 47., 48. i 52.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 6., 8., 9., 10. i 13. te njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 7., 8., 10., 11., 12. i 14.(1),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegove članke 14., 17., 18. i 19.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti podataka (ETS br. 108) i Dodatni protokol od 8. studenog 2001. uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i prekograničnom protoku podataka (ETS br. 181),

–  uzimajući u obzir Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima, a posebno njezine članke 24., 27. i 40.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (ETS br. 185),

–  imajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma, koje je podneseno 17. svibnja 2010.(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Internetska politika i upravljanje internetom – uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”(COM(2014)0072);

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, koje je podneseno 17. travnja 2013.(3),

–  uzimajući u obzir Smjernice o ljudskim pravima i borbi protiv terorizma koje je donio Odbor ministara Vijeća Europe 11. srpnja 2002.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bruxellesa od 1. listopada 2010., donesenu na 6. konferenciji parlamentarnih odbora za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosnih službi država članica Europske unije,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1954 (2013) o nacionalnoj sigurnosti i pristupu informacijama,

–  uzimajući u obzir izvješće o demokratskom nadzoru sigurnosnih službi koje je donijela Venecijanska komisija 11. lipnja 2007.(4) te očekujući s velikim interesom njegovo ažuriranje planirano za proljeće 2014.,

–  uzimajući u obzir svjedočenja predstavnika nadzornih odbora za obavještajne službe iz Belgije, Nizozemske, Danske i Norveške,

–  uzimajući u obzir postupke pokrenute pred francuskim(5), poljskim i britanskim(6) sudovima te pred Europskim sudom za ljudska prava(7) u vezi sa sustavima masovnog nadzora,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije, koju je donijelo Vijeće u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji(8), a posebno njezinu glavu III.

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000. o primjerenosti zaštite koju pružaju načela privatnosti sigurne luke i uz njih vezana često postavljana pitanja koje je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije o ocjeni primjene načela privatnosti sigurne luke od 13. veljače 2002. (SEC(2002)0196) i od 20. listopada 2004. (SEC(2004)1323),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. studenog 2013. o funkcioniranju sigurne luke iz perspektive građana EU-a i poduzeća s poslovnim nastanom u Europskoj uniji (COM(2013)0847) i Komunikaciju Komisije od 27. studenog 2013. o ponovnoj uspostavi povjerenja u protok podataka između EU-a i SAD-a (COM(2013)0846),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2000. o nacrtu Odluke Komisije o primjerenosti zaštite koju pružaju načela privatnosti sigurne luke i uz njih vezana često postavljana pitanja koje je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a(9), u kojoj je zauzeto stajalište da se primjerenost sustava ne može potvrditi, te uzimajući u obzir mišljenja Radne skupine iz članka 29., a posebno Mišljenje 4/2000 od 16. svibnja 2000.(10),

–  uzimajući u obzir sporazume između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o korištenju i prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (Sporazum o PNR-u) iz 2004., 2007.(11) i 2012.(12),

—  uzimajući u obzir zajedničku reviziju provedbe Sporazuma između EU-a i SAD-a o obradi i prijenosu podataka iz zapisnika imena putnika Ministarstvu domovinske sigurnosti SAD-a(13), uz izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o zajedničkoj reviziji (COM(2013)0844),

–  uzimajući u obzir mišljenje nezavisnog odvjetnika Cruza Villalóna u kojem je zaključio da Direktiva 2006/24/EZ o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža nije u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i da članak 6. te Direktive nije u skladu s člankom 7. i člankom 52. stavkom 1. Povelje(14),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/412/EU od 13. srpnja 2010. o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i slanju podataka o izvješćima u vezi s financijskim plaćanjima iz Europske unije Sjedinjenim Američkim Državama za potrebe Programa za praćenje financiranja terorizma (TFTP)(15) te popratne izjave Komisije i Vijeća,

–  uzimajući u obzir Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država(16),

–  uzimajući u obzir tekuće pregovore o okvirnom sporazumu između EU-a i SAD-a o zaštiti osobnih podataka koji se šalju i obrađuju radi sprečavanja, istraživanja i otkrivanja kaznenih djela te kaznenog gonjenja zbog takvih djela, uključujući terorizam, u okviru policijske i sudske suradnje u kaznenim stvarima („Krovni sporazum“),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2271/96 od 22. studenog 1996. o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakonodavstva koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tom zakonodavstvu ili iz njega proizlaze(17),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Savezne Republike Brazil na otvaranju 68. zasjedanja Opće skupštine UN-a 24. rujna 2013. i rad Parlamentarnog odbora za istragu o špijunaži koji je osnovo Savezni senat Brazila,

–  uzimajući u obzir Zakon o patriotizmu SAD-a (USA PATRIOT Act) koji je potpisao predsjednik George W. Bush 26. listopada 2001.,

–  uzimajući u obzir Zakon o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA) iz 1978. i Zakon o izmjenama FISA-e iz 2008.,

–  uzimajući u obzir izvršni nalog br.12333 koji je 1981. izdao Predsjednik SAD-a i koji je izmijenjen 2008.,

–  uzimajući u obzir Predsjednički ukaz (PPD-28) o aktivnostima prikupljanja informacija o sredstvima veze koji je predsjednik SAD-a Barack Obama donio 17. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zakonodavne prijedloge koji se trenutno razmatraju u Kongresu SAD-a, uključujući nacrt Zakona o slobodi SAD-a, nacrt Zakona o kontroli obavještajnog djelovanja i reformi nadzora i druge dokumente,

–  uzimajući u obzir revizije koje su proveli Odbor za nadzor privatnosti i građanskih sloboda, Vijeće za nacionalnu sigurnost SAD-a i predsjednikova Skupina za preispitivanje obavještajnih i komunikacijskih tehnologija, a posebno izvješće te skupine od 12. prosinca 2013. pod nazivom „Sloboda i sigurnost u svijetu koji se mijenja”,

–  uzimajući u obzir odluku Okružnog suda Sjedinjenih država za Okrug Kolumbija, Klayman i ostali protiv Obame i ostalih, građanski postupak br. 13-0851 od 16. prosinca 2013., i odluku Okružnog suda Sjedinjenih država za Južni okrug New Yorka, ACLU i ostali protiv Jamesa R. Clappera i ostalih, građanski postupak br. 13-3994 od 11. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće o nalazima supredsjedatelja EU-a ad hoc radnom skupinom između EU-a i SAD-a o zaštiti podataka od 27. studenog 2013.(18),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. rujna 2001.(19) i 7. studenog 2002.(20) o postojanju globalnog sustava za presretanje privatnih i poslovnih komunikacija (Sustav za presretanje ECHELON),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđene norme za slobodu medija diljem EU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a, obavještajnim službama u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na privatnost građana EU-a(22) , u kojoj je zatražio od svog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da provede detaljnu istragu o tom predmetu,

–  uzimajući u obzir radni dokument 1. o programima nadzora SAD-a i EU-a i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a,

–  uzimajući u obzir radni dokument 3. o odnosu između nadzornih praksi u EU-u i SAD-u te propisima EU-a o zaštiti podataka,

–  uzimajući u obzir radni dokument 4. o nadzornim aktivnostima SAD-a u pogledu podataka EU-a te o njihovu mogućem pravnom učinku na transatlantske sporazume i suradnju,

–  uzimajući u obzir radni dokument 5. o demokratskom nadzoru obavještajnih službi država članica i obavještajnih tijela EU-a,

–  uzimajući u obzir radni dokument Odbora AFET o vanjskopolitičkim aspektima istrage o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o suspenziji Sporazuma o programu za praćenje financiranja terorizma (TFTP) zbog nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi(25),

–  uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta i Vijeća o slanju Europskom parlamentu klasificiranih podataka Vijeća, a koji se odnose na predmete koji nisu iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike(26),

–  uzimajući Prilog VIII. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0139/2014),

Učinak masovnog nadzora

A.  budući da su zaštita podataka i privatnost temeljna prava; budući da se stoga sigurnosne mjere, uključujući one protiv terorizma, moraju provoditi kroz vladavinu prava te da moraju biti predmetom obveza povezanih s temeljnim pravima, uključujući one koje se odnose na privatnost i zaštitu podataka;

B.  budući da je potrebno da protoci informacija i podaci, koji danas prevladavaju u svakodnevnom životu i sastavni su dio integriteta svake osobe, budu sigurni od neovlaštenih ulazaka kao što su to privatni domovi;

C.  budući da se veze između Europe i Sjedinjenih Američkih Država temelje na duhu i načelima demokracije, vladavine prava, slobode, pravde i solidarnosti;

D.  budući da je suradnja Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije te njezinih država članica u borbi protiv terorizma i dalje ključna za zaštitu i sigurnost obaju partnera;

E.  budući da su uzajamno povjerenje i razumijevanje ključni čimbenici u transatlantskom dijalogu i partnerstvu;

F.  budući da je nakon 11. rujna 2001. borba protiv terorizma postala jedan od najvažnijih prioriteta većine vlada; budući da zbog razotkrivanja utemeljenih na dokumentima koje je objavio bivši suradnik NSA-a Edward Snowden politički čelnici imaju obvezu pozabaviti se izazovima nadzora i kontrole obavještajnih agencija tijekom njihovih aktivnosti nadzora te procjenom utjecaja tih aktivnosti na temeljna prava i vladavinu prava u demokratskom društvu;

G.  budući da su razotkrivanja od lipnja 2013. izazvala veliku zabrinutost u EU-u u vezi s:

   opsegom sustava nadzora koji je otkriven u SAD-u i državama članicama EU-a;
   kršenjem zakonskih normi EU-a, temeljnih prava i standarda zaštite podataka;
   stupnjem povjerenja između transatlantskih partnera EU-a i SAD-a;
   stupnjem suradnje i uključenosti određenih država članica EU-a u programe nadzora SAD-a ili istovjetne programe na nacionalnoj razini koje su otkrili mediji;
   nedostatkom kontrole i učinkovitog nadzora političkih tijela SAD-a i određenih država članica EU-a nad svojim obavještajnim zajednicama;
   mogućnošću da se te operacije masovnog nadzora koriste iz razloga koji nisu strogo povezani s nacionalnom sigurnošću i borbom protiv terorizma, primjerice za ekonomsku ili industrijsku špijunažu ili profiliranje na političkoj osnovi;
   dovođenjem u pitanje slobode medija i komunikacije osoba čija zanimanja podrazumijevaju jamčenje povjerljivosti, uključujući odvjetnike i liječnike;
   ulogama i stupnjem uključenosti obavještajnih agencija i privatnih informacijsko-tehnoloških i telekomunikacijskih društava;
   sve nejasnijim granicama između pravosudnih i obavještajnih aktivnosti, što je dovelo do toga da se prema svakom građaninu postupa kao prema osumnjičeniku i da ga se nadzire;
   prijetnjama privatnosti u digitalno doba i učinku masovnog nadzora na građane i društva;

H.  budući da dosad neviđen razotkriveni stupanj špijunaže zahtijeva iscrpnu istragu nadležnih tijela SAD-a, europskih institucija i vlada država članica, nacionalnih parlamenata i sudskih tijela;

I.  budući da su tijela vlasti SAD-a porekla neke od razotkrivenih informacija, ali većinu njih nisu osporila; budući da se razvila velika javna rasprava u SAD-u i određenim državama članicama EU-a; budući da vlade i parlamenti država članica EU-a često ne daju svoje mišljenje i ne pokreću odgovarajuće istrage;

J.  budući da je predsjednik Obama nedavno najavio reformu NSA-a i njegovih nadzornih programa;

K.  budući da je u usporedbi s aktivnostima koje su poduzele institucije EU-a i određene države članice Europski parlament vrlo ozbiljno shvatio svoju obvezu da rasvijetli razotkrivanja o sveobuhvatnim praksama masovnog nadzora građana EU-a te budući da je svojom Rezolucijom od 4. srpnja 2013. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a, obavještajnim službama u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na privatnost građana EU-a naložio svojem Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da provede detaljnu istragu o tom predmetu;

L.  budući da je dužnost europskih institucija osigurati potpunu primjenu prava EU-a na dobrobit europskih građana te osigurati da se pravna snaga Ugovora EU-a ne dovodi u pitanje usputnim prihvaćanjem izvanteritorijalnih učinaka normi ili djelovanja trećih zemalja;

Razvoj događaja u SAD-u na području reforme obavještajne djelatnosti

M.  budući da je Okružni sud Okruga Kolumbija u svojoj odluci od 16. prosinca 2013. presudio da NSA masovnim prikupljanjem metapodataka krši Četvrti amandman Ustava SAD-a(27); međutim budući da je Okružni sud Južnog okruga New Yorka u svojoj odluci od 27. prosinca 2013. presudio da je to prikupljanje podataka u skladu sa zakonom;

N.  budući da je Okružni sud Istočnog okruga Michigana u svojoj Odluci presudio da se u Četvrtom amandmanu zahtijeva razumnost u svim pretragama, prethodni nalozi za sve razumne pretrage, nalozi koji se temelje na prethodno utvrđenoj opravdanoj sumnji, pomnost u odnosu na osobe, mjesta i stvari te posredovanje neutralnog suca između službenika izvršne vlasti i građana(28);

O.  budući da u svom izvješću od 12. prosinca 2013. predsjednikova Skupina za preispitivanje obavještajnih i komunikacijskih tehnologija predlaže 46 preporuka predsjedniku SAD-a; budući da se u preporukama ističe potreba za istovremenom zaštitom nacionalne sigurnosti i privatnosti i slobode osoba; budući da s tim u vezi poziva Vladu SAD-a da što je prije moguće prekine masovno prikupljanje telefonskih podataka građana SAD-a u skladu s odjeljkom 215. Zakona o patriotizmu (USA PATRIOT Act); da poduzme detaljno preispitivanje pravnog okvira NSA-a i obavještajnih službi SAD-a radi osiguranja poštovanja prava na privatnost; da prekine napore usmjerene na rušenje ili slabljenje komercijalnog softvera (stražnja vrata i štetni programi); da poveća uporabu šifri, posebno za podatke u tranzitu, te da ne ugrožava napore koji se ulažu u stvaranje standarda šifriranja; da osnuje instituciju branitelja javnog interesa koji će zastupati privatnost i građanske slobode pred Sudom za nadzor stranih obavještajnih službi; da na Odbor za nadzor privatnosti i građanskih sloboda prenese ovlast nadzora aktivnosti obavještajne zajednice za potrebe stranih obavještajnih službi, i to ne samo za potrebe borbe protiv terorizma; te da prihvati prigovore zviždača i da se koristi ugovorima o uzajamnoj pravnoj pomoći za pribavljanje elektroničkih komunikacija, a ne da se koristi nadzorom da bi krala industrijske ili trgovačke tajne;

P.  budući da, u skladu s otvorenim memorandumom koji su predsjedniku Obami 7. siječnja 2014.(29) predali bivši viši izvršni direktori/stariji obavještajni stručnjaci za razumnost (VIPS) NSA-a, masovno prikupljanje podataka ne poboljšava njihovu sposobnost sprečavanja budućih terorističkih napada; budući da autori naglašavaju da masovni nadzor koji provodi NSA nije rezultirao nijednim spriječenim napadom i da su milijarde dolara potrošene na programe koji su manje učinkoviti i u znatno većoj mjeri narušavaju privatnost građana nego interna tehnologija pod nazivom THINTHREAD izrađena 2001.;

Q.  budući da se u pogledu obavještajnih aktivnosti usmjerenih na osobe koje nisu državljani SAD-a u skladu s odjeljkom 702. FISA-e u preporukama predsjedniku SAD-a priznaje temeljno načelo poštovanja privatnosti i ljudskog dostojanstva sadržano u članku 12. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članku 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; budući da ne preporučuju da se osobama koje nisu državljani SAD-a daju ista prava i jednaka zaštita kao državljanima SAD-a;

R.  budući da je u Predsjedničkom ukazu o aktivnostima prikupljanja informacija o sredstvima veze od 17. siječnja 2014. i s njim povezanome govoru predsjednik SAD-a Barack Obama izjavio da je masovni elektronički nadzor i dalje nužan kako bi Sjedinjene Države mogle štititi nacionalnu sigurnost, svoje građane i građane svojih saveznika i partnera te unaprijediti svoje vanjskopolitičke interese; budući da taj ukaz sadrži određena načela koja se odnose na prikupljanje, korištenje i razmjenu informacija o sredstvima veze te da se njime osiguravaju određene zaštitne mjere osobama koje nisu državljani SAD-a, čime im se dijelom osigurava postupanje jednako onome koje je zajamčeno svim državljanima SAD-a, uključujući zaštitu osobnih podataka svih pojedinaca neovisno o njihovoj nacionalnosti ili mjestu boravka; međutim budući da predsjednik Obama nije zatražio nikakve konkretne prijedloge, posebno u pogledu zabrane masovnog nadzora i uvođenja administrativne i sudske zaštite za osobe koje nisu državljani SAD-a;

Pravni okvir

Temeljna prava

S.  budući da se u izvješću o nalazima supredsjedatelja EU-a ad hoc radnom skupinom između EU-a i SAD-a o zaštiti podataka daje pregled pravne situacije u SAD-u, ali da se njime ne utvrđuju činjenice o obavještajnim programima nadzora SAD-a; budući da nisu dostupne informacije o takozvanoj radnoj skupini „druge razine” u okviru koje države članice vode bilateralne razgovore s nadležnim tijelima SAD-a o pitanjima koja se odnose na nacionalnu sigurnost;

T.  budući da temeljna prava, a posebno sloboda izražavanja, medija, mišljenja, svijesti, vjere i udruživanja, privatni život, zaštita podataka te pravo na učinkovit pravni lijek, pretpostavku nedužnosti i pravo na pošteno suđenje i nediskriminaciju, ugrađena u Povelju o temeljnim pravima Europske unije i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, čine temelj demokracije; budući da je masovni nadzor osoba nespojiv s tim temeljem;

U.  budući da su u svim državama članicama povjerljive informacije koje se razmjenjuju između odvjetnika i klijenta zakonom zaštićene od razotkrivanja, što je načelo koje je priznao Sud Europske unije(30);

V.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca Parlament pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog programa zaštite zviždača u EU-u kako bi se zaštitili financijski interesi te da, osim toga, provede istragu o tome bi li takvo buduće zakonodavstvo trebalo obuhvatiti i druga područja nadležnosti Unije;

Nadležnosti Unije na području sigurnosti

W.  budući da će EU u skladu s člankom 67. stavkom 3. UFEU-a „nastojati osigurati visok stupanj sigurnosti”; budući da je u odredbama Ugovora (posebno člankom 4. stavkom 2. UEU-a, člankom 72. UFEU-a i člankom 73. UFEU-a) propisano da EU ima određene nadležnosti u pitanjima zajedničke sigurnosti Unije; budući da EU ima nadležnost u pitanjima unutarnje sigurnosti (članak 4. točka (j) UFEU-a) te da tu nadležnost izvršava donošenjem odluka o nizu zakonodavnih instrumenata i sklapanjem međunarodnih sporazuma (PNR, TFTP) u cilju borbe protiv teškog kriminala i terorizma te uspostavljanjem strategije unutarnje sigurnosti i osnivanjem agencija koje djeluju na tom području;

X.  budući da se u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije navodi da „države članice mogu među sobom i u okviru svoje odgovornosti uspostaviti oblike suradnje i koordinacije kakve smatraju primjerenima između nadležnih službi svojih uprava koje su odgovorne za zaštitu nacionalne sigurnosti” (članak 73. UFEU-a);

Y.  budući da se u članku 276. UFEU-a navodi da „u izvršavanju svojih ovlasti u pogledu odredaba trećeg dijela glave V. poglavlja 4. i 5. koje se odnose na područje slobode, sigurnosti i pravde, Sud Europske unije nije nadležan ispitivati valjanost ili razmjernost operacija koje provodi policija ili druge službe zadužene za izvršavanje zakona države članice ili izvršavanje odgovornosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti”;

Z.  budući da se pojmovi „nacionalne sigurnosti”, „unutarnje sigurnosti”, „unutarnje sigurnosti EU-a” i „međunarodne sigurnosti” preklapaju; budući da Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, načelo iskrene suradnje među državama članicama EU-a i načelo zakonodavstva o ljudskim pravima o uskom tumačenju svih iznimaka ukazuju na ograničeno tumačenje pojma „nacionalne sigurnosti” te se njima zahtijeva da se države članice suzdrže od zadiranja u područje nadležnosti EU-a;

AA.  budući da je u skladu s europskim Ugovorima Europskoj komisiji dodijeljena uloga „čuvara Ugovora” te je stoga pravna odgovornost Komisije istražiti svaki mogući slučaj kršenja prava EU-a;

AB.  budući da, u skladu s člankom 6. UEU-a o Povelji EU-a o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, agencije država članica, a čak i privatne stranke koje djeluju na području nacionalne sigurnosti također moraju poštovati prava sadržana u tom članku, bilo u odnosima prema vlastitim državljanima bilo prema državljanima drugih država;

Ekstrateritorijalnost

AC.  budući da treća zemlja koja primjenom svojih zakona, propisa i drugih zakonodavnih ili izvršnih instrumenata izvan svog teritorija u situacijama koje su u nadležnosti EU-a ili njezinih država članica može utjecati na uspostavljeni pravni poredak i vladavinu prava, ili čak prekršiti međunarodno pravo ili pravo EU-a, uključujući prava fizičkih i pravnih osoba, uzimajući u obzir opseg i navedeni ili stvarni cilj takve primjene; budući da je u tim okolnostima nužno poduzeti mjere na razini Unije kako bi se u okviru EU-a osiguralo poštovanje vrijednosti EU-a utvrđenih u članku 2. UEU-a, Povelji o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima koja se odnosi na temeljna prava, demokraciju i vladavinu prava, te poštovanje prava fizičkih i pravnih osoba utvrđenih u sekundarnom zakonodavstvu u okviru kojega se primjenjuju ta temeljna načela, na primjer uklanjanjem, neutraliziranjem i blokiranjem učinaka dotičnog stranog zakonodavstva ili nekim drugim načinom borbe protiv tih učinaka;

Međunarodni prijenos podataka

AD.  budući da bi, u skladu s člankom 340. UFEU-a ili utvrđenom sudskom praksom Suda EU-a(31), zbog prijenosa osobnih podataka SAD-u za potrebe provedbe zakona institucije, tijela, uredi ili agencije EU-a ili države članice, u slučaju nepostojanja odgovarajućih zaštitnih mjera i zaštite temeljnih prava građana EU-a, posebno prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka, bili odgovorni za kršenje prava EU-a, što uključuje svako kršenje temeljnih prava sadržanih u povelji EU-a;

AE.  budući da prijenos podataka nije geografski ograničen i da su, posebno u kontekstu pojačane globalizacije i komunikacije na svjetskoj razini, zakonodavna tijela EU-a suočena s novim izazovima u pogledu zaštite osobnih podataka i komunikacije; budući da je stoga jačanje pravnih okvira za zajedničke standarde od iznimne važnosti;

AF.  budući da su masovnim prikupljanjem osobnih podataka u komercijalne svrhe te u svrhu borbe protiv terorizma i ozbiljnog međudržavnog kriminala osobni podaci i pravo na privatnost građana EU-a ugroženi;

Prijenos SAD-u na temelju sigurne luke SAD-a

AG.  budući da pravnim okvirom SAD-a za zaštitu podataka nije osigurana odgovarajuća razina zaštite za građane EU-a;

AH.  budući da je, kako bi omogućila tijelima za kontrolu podataka EU-a da prenose osobne podatke određenom tijelu SAD-a, Komisija u svojoj Odluci 2000/520/EZ objavila primjerenost zaštite koju pružaju načela privatnosti sigurne luke i s njima povezanih često postavljanih pitanja koje izdaje Ministarstvo trgovine SAD-a za osobne podatke koji se prenose iz Unije organizacijama u Sjedinjenim Državama koje su se pridružile sigurnoj luci;

AI.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2000. Europski parlament izrazio sumnje i zabrinutost u pogledu primjerenosti sigurne luke te pozvao Komisiju da što je prije moguće preispita odluku u svjetlu iskustva i zakonodavnih trendova;

AJ.  budući da su u radnom dokumentu 4. Parlamenta od 12. prosinca 2013. o nadzornim aktivnostima SAD-a u pogledu podataka EU-a te o njihovu mogućem pravnom učinku na transatlantske sporazume i suradnju izvjestitelji izrazili sumnju i zabrinutost u pogledu primjerenosti sigurne luke te pozvali Komisiju da opozove odluku o primjerenosti sigurne luke i nađe nova pravna rješenja;

AK.  budući da je u Odluci Komisije 2000/520/EZ utvrđeno da nadležna tijela država članica mogu izvršavati svoje postojeće ovlasti za obustavu protoka podataka organizaciji koja je sama potvrdila poštovanje načela sigurne luke kako bi zaštitila osobe u odnosu na obradu osobnih podataka kad postoji velika vjerojatnost da se krše načela sigurne luke ili da bi nastavak prijenosa predstavljao neizbježan rizik od nanošenja velike štete osobama čiji se podaci obrađuju;

AL.  budući da se u Odluci Komisije 2000/520/EZ također navodi da ako postoji dokaz da osoba odgovorna za osiguravanje poštovanja načela ne izvršava učinkovito svoju ulogu, Komisija mora obavijestiti Ministarstvo trgovine SAD-a i po potrebi predstaviti mjere u cilju poništavanja ili obustave primjene navedene Odluke ili ograničavanja njezina područja primjene;

AM.  budući da je u prva dva izvješća o provedbi sigurne luke, objavljena 2002. i 2004., Komisija utvrdila nekoliko nedostataka u vezi s ispravnom provedbom sigurne luke i dala više preporuka nadležnim tijelima SAD-a radi ispravljanja tih nedostataka;

AN.  budući da je u trećem izvješću o provedbi, od 27. studenog 2013., devet godina nakon drugog izvješća i bez ijednog ispravljenog nedostatka utvrđenog u tom izvješću, Komisija utvrdila daljnje opsežne slabosti i nedostatke sigurne luke i zaključila da se sadašnji način provedbe ne može održati; budući da je Komisija naglasila da širok pristup obavještajnih agencija SAD-a podacima koje u SAD prenose društva potvrđena kao sigurne luke dovodi do dodatnih ozbiljnih pitanja o kontinuitetu zaštite podataka osoba iz EU-a čiji se podaci obrađuju; budući da je Komisija nadležnim tijelima SAD-a uputila 13 preporuka i poduzela korake da do ljeta 2014., zajedno s nadležnim tijelima SAD-a, utvrdi pravna sredstva što je prije moguće, što će činiti osnovu za potpuno preispitivanje funkcioniranja načela sigurne luke;

AO.  budući da se od 28. do 31. listopada 2013. izaslanstvo Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (Odbor LIBE) u Washingtonu sastalo s Ministarstvom trgovine SAD-a i Saveznim povjerenstvom SAD-a za trgovinu; budući da je Ministarstvo trgovine potvrdilo postojanje organizacija koje su same sebi potvrdile poštovanje načela sigurne luke, ali jasno pokazuju neažurirani status, što znači da društvo ne ispunjava zahtjeve sigurne luke iako i dalje prima osobne podatke iz EU-a; budući da je Savezno povjerenstvo za trgovinu priznalo da je potrebno preispitati sigurnu luku kako bi je se poboljšalo, posebno u odnosu na pritužbe i sustave za alternativno rješavanje sporova;

AP.  budući da načela sigurne luke mogu biti ograničena „do mjere koja je potrebna da se ispune uvjeti nacionalne sigurnosti, javnog interesa ili provedbe zakona”; budući da se takva iznimka, kao iznimka od temeljnog prava, uvijek mora tumačiti restriktivno i mora biti ograničena na ono što je nužno i razmjerno u demokratskom društvu, te da u zakonu moraju jasno biti utvrđeni uvjeti i zaštitne mjere zahvaljujući kojima će to ograničenje postati legitimno; budući da su SAD i EU, a posebno Komisija, trebali razjasniti okvir primjene takve iznimke kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja ili provedba koja u suštini poništava, između ostaloga, temeljna prava privatnosti i zaštite podataka; budući da se prema tome takva iznimka ne bi trebala koristiti na način kojim se ugrožava ili poništava zaštita koja se pruža Poveljom o temeljnim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima, zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka i načelima sigurne luke; ustraje u tome da se u slučaju pozivanja na iznimku o nacionalnoj sigurnosti mora navesti u skladu s kojim nacionalnim zakonom je to zatraženo;

AQ.  budući da je pristup velikog broja obavještajnih agencija SAD-a ozbiljno narušio transatlantsko povjerenje i da ima negativan utjecaj na povjerenje prema organizacijama SAD-a koje djeluju u EU-u; budući da se to dodatno pogoršalo zbog nedostatka sudskih i administrativnih pravnih lijekova za građane EU-a u zakonodavstvu SAD-a, osobito u slučaju nadzora u obavještajne svrhe;

Prijenos trećim zemljama uz odluku o primjerenosti

AR.  budući da su, prema otkrivenim informacijama i nalazima istrage Odbora LIBE, nacionalne sigurnosne agencije Novog Zelanda, Kanade i Australije u velikoj mjeri uključene u masovni nadzor elektroničkih komunikacija i da aktivno surađuju s SAD-om u okviru takozvanoga programa „Pet očiju” te da možda međusobno razmjenjuju osobne podatke građana EU-a prenesene iz EU-a;

AS.  budući da se u odlukama Komisije 2013/65/EU(32) i 2002/2/EZ(33) navodi da je razina zaštite koju pružaju novozelandski Zakon o privatnosti i kanadski Zakon o zaštiti osobnih podataka i elektroničkih dokumenata primjerena; budući da navedena razotkrivanja također ozbiljno utječu na povjerenje u pravne sustave tih zemalja u pogledu kontinuiteta zaštite koja se pruža građanima EU-a; budući da Komisija nije preispitala taj aspekt;

Prijenos utemeljen na ugovornim odredbama i drugim instrumentima

AT.  budući da je u Direktivi 95/46/EZ predviđeno da se međunarodni prijenos podataka u treću zemlju može odvijati i posebnim instrumentima, pri čemu tijelo za kontrolu podataka pruža odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca te u pogledu ostvarivanja odgovarajućih prava;

AU.  budući da takve zaštitne mjere mogu posebno proizlaziti iz odgovarajućih ugovornih odredbi;

AV.  budući da na temelju Direktive 95/46/EZ Komisija ima ovlast odlučiti o tome da posebne standardne ugovorne odredbe pružaju dostatne zaštitne mjere propisane tom Direktivom te budući da je na temelju toga Komisija donijela tri modela standardnih ugovornih odredbi za prijenos podataka tijelima za kontrolu i obradu (i tijelima za podobradu) u trećim zemljama;

AW.  budući da je u odlukama Komisije kojima se utvrđuju standardne ugovorne odredbe predviđeno da nadležna tijela u državama članicama mogu izvršavati svoje postojeće ovlasti obustave protoka podataka ako se utvrdi da su u zakonu kojem podliježe uvoznik ili tijelo za podobradu podataka utvrđeni zahtjevi o odstupanju od primjenjivog zakona o zaštiti podataka, kojima se prekoračuju ograničenja nužna u demokratskom društvu kako je predviđeno člankom 13. Direktive 95/46/EZ, ako će takvi zahtjevi vjerojatno imati znatan negativan učinak na jamstva propisana primjenjivim zakonom o zaštiti podataka i standardnim ugovornim odredbama ili ako postoji velika vjerojatnost da se standardne ugovorne odredbe u prilogu ne poštuju ili se neće poštovati te da bi nastavak prijenosa predstavljao neposredan rizik od velike štete za osobe čiji se podaci obrađuju;

AX.  budući da su nacionalna tijela za zaštitu podataka razvila obvezujuća korporativna pravila radi olakšavanja međunarodnih prijenosa u okviru međunarodne korporacije s odgovarajućim zaštitnim mjerama u pogledu privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca te u pogledu ostvarivanja odgovarajućih prava; budući da obvezujuća korporativna pravila prije primjene moraju odobriti nadležna tijela država članica nakon što su ocijenila njihovu usklađenost sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka; budući da je Odbor LIBE u svom izvješću o Uredbi o općoj zaštiti podataka odbacio obvezujuća korporativna pravila za tijela koja obrađuju podatke s obzirom na to da bi se njima onemogućilo da tijela za kontrolu podataka i osobe čiji se podaci obrađuju imaju bilo kakvu kontrolu nad područjem nadležnosti u okviru kojega se njihovi podaci obrađuju;

AY.  budući da Europski parlament, s obzirom na nadležnost utvrđenu člankom 218. UFEU-a, ima odgovornost kontinuirano nadzirati vrijednost međunarodnih sporazuma za koje je dao suglasnost;

Prijenos utemeljen na sporazumima o TFTP-u i PNR-u

AZ.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 23. listopada 2013. Europski parlament izrazio veliku zabrinutost zbog razotkrivanja aktivnosti NSA-a u vezi s izravnim pristupom porukama o financijskim plaćanjima i s njima povezanim podacima, što bi predstavljalo očito kršenje Sporazuma o programu za praćenje financiranja terorizma, posebno njegova članka 1.;

BA.  budući da je praćenje financiranja terorizma ključan alat u borbi protiv financiranja terorizma i teškog kriminala koji protuterorističkim istražiteljima omogućuje otkrivanje poveznica između ciljeva istrage i drugih mogućih osumnjičenika povezanih sa širim terorističkim mrežama za koje se sumnja da financiraju terorizam;

BB.  budući da je Europski parlament tražio od Komisije da obustavi Sporazum i zatražio da se sve mjerodavne informacije i dokumenti odmah stave na raspolaganje Parlamentu radi razmatranja; budući da Komisija nije učinila ništa od navedenoga;

BC.  budući da je nakon tvrdnji objavljenih u medijima Komisija odlučila započeti savjetovanje s SAD-om u skladu s člankom 19. Sporazuma o TFTP-u; budući da je 27. studenog 2013. povjerenik Malmström obavijestio Odbor LIBE da je, nakon sastanka s vlastima SAD-a i u svjetlu odgovora koje su nadležna tijela SAD-a navela u svojim dopisima i za vrijeme sastanaka, Komisija odlučila da neće nastaviti sa savjetovanjem jer ne postoje elementi koji bi ukazali na to da je Vlada SAD-a djelovala protivno odredbama Sporazuma te da je SAD dostavio pisano uvjerenje da nije bilo izravnog prikupljanja podataka protivno odredbama Sporazuma o TFTP-u; budući da nije jasno jesu li vlasti SAD-a zaobišle Sporazum pristupanjem tim podacima preko drugih sredstava, kako je navedeno u pismu od 18. rujna 2013. koje su poslale vlasti SAD-a(34);

BD.  budući da se tijekom posjeta Washingtonu od 28. do 31. listopada 2013. izaslanstvo Odbora LIBE sastalo s Ministarstvom financija SAD-a; budući da je Ministarstvo financija SAD-a izjavilo da od stupanja na snagu Sporazuma o TFTP-u nije imalo pristup podacima iz SWIFT-a u EU-u, osim u okviru TFTP-a; budući da je Ministarstvo financija SAD-a odbilo komentirati postoji li mogućnost da je podacima SWIFT-a izvan okvira TFTP-a pristupilo bilo koje drugo državno tijelo SAD-a te je li Vlada SAD-a svjesna aktivnosti masovnog nadzora koje provodi NSA; budući da je 18. prosinca 2013. g. Glenn Greenwald u istrazi koju je proveo Odbor LIBE izjavio da su ciljevi NSA-a i GCHQ-a bile mreže SWIFT;

BE.  budući da su belgijska i nizozemska tijela za zaštitu podataka 13. studenog 2013. odlučila da će provesti zajedničku istragu u sigurnost platnih mreža SWIFT-a kako bi utvrdila mogu li treće strane dobiti neovlašten ili nezakonit pristup bankovnim podacima europskih građana(35);

BF.  budući da je, u skladu sa Zajedničkim izvješćem o Sporazumu o PNR-u između EU-a i SAD-a, Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD-a 23 puta otkrilo podatke iz PNR-a NSA-u u pojedinačnim slučajevima u okviru borbe protiv terorizma na način koji je u skladu s posebnim uvjetima iz Sporazuma;

BG.  budući da se u Zajedničkom izvješću ne spominje činjenica da u slučaju obrade osobnih podataka u obavještajne svrhe, u skladu sa zakonom SAD-a, osobe koje nisu državljani SAD-a nemaju nikakav sudski ili administrativni način da zaštite svoja prava, a ustavna se zaštita jamči samo državljanima SAD-a; budući da se nepostojanjem sudskih ili administrativnih prava poništava zaštita građana EU-a propisana u postojećem Sporazumu o PNR-u;

Prijenos utemeljen na Sporazumu o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima između EU-a i SAD-a

BH.  budući da je Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima između EU-a i SAD-a od 6. lipnja 2003.(36) stupio na snagu 1. veljače 2010. i da je njegova svrha olakšavanje suradnje između EU-a i SAD-a u učinkovitijoj borbi protiv kriminala, vodeći računa o pravima pojedinaca i vladavini prava;

Okvirni sporazum o zaštiti podataka u području policijske i pravosudne suradnje („krovni sporazum”)

BI.  budući da je svrha ovog općeg sporazuma uspostaviti pravni okvir za sve prijenose osobnih podataka između EU-a i SAD-a isključivo u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili kaznenog progona kaznenih djela, uključujući terorizam, u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima; budući da je Vijeće 2. prosinca 2010. odobrilo pregovore; budući da je ovaj sporazum iznimno važan te da bi bio osnova za olakšavanje prijenosa podataka u kontekstu policijske i pravosudne suradnje te suradnje u kaznenim stvarima;

BJ.  budući da bi ovim sporazumom trebala biti predviđena jasna i precizna pravno obvezujuća načela obrade podataka i da bi se trebalo priznati pravo građana EU-a na pravosudni pristup osobnim podacima u SAD-u i njihovo ispravljanje i brisanje te pravo na učinkovite mehanizme upravnih i sudskih pravnih lijekova za građane EU-a u SAD-u i neovisan nadzor aktivnosti obrade podataka;

BK.  budući da je u Komunikaciji od 27. studenog 2013. Komisija navela da bi „krovni sporazum“ trebao dovesti do visokog stupnja zaštite za građane s obje strane Atlantika i povećati povjerenje Europljana u razmjenu podataka između EU-a i SAD-a te predstavljati osnovu za daljnji razvoj sigurnosne suradnje i partnerstva između EU-a i SAD-a;

BL.  budući da pregovori o sporazumu nisu napredovali zbog upornog stajališta Vlade SAD-a da odbije priznavanje izvršnih prava na upravne i sudske pravne lijekove građanima EU-a i zbog namjere da osigura opsežna odstupanja od načela za zaštitu podataka sadržanih u sporazumu, kao što je ograničenje namjene, zadržavanja podataka ili daljnjeg prijenosa podataka unutar zemlje i u inozemstvo;

Reforma zaštite podataka

BM.  budući da se pravni okvir EU-a za zaštitu podataka trenutno preispituje u cilju uspostavljanja sveobuhvatnog, dosljednog, modernog i čvrstog sustava za sve aktivnosti obrade podataka u Uniji; budući da je Komisija u siječnju 2012. predstavila paket zakonodavnih prijedloga: Opću uredbu o zaštiti podataka(37), koja će zamijeniti Direktivu 95/46/EZ i uspostaviti ujednačeno zakonodavstvo diljem Unije, i Direktivu(38) kojom će se propisati usklađen okvir za sve aktivnosti obrade podataka koje provode pravosudna tijela za potrebe provedbe zakona i smanjiti postojeće razlike među nacionalnim zakonima;

BN.  budući da je 21. listopada 2013. Odbor LIBE donio svoja zakonodavna izvješća o dva prijedloga i odluku o otvaranju pregovora s Vijećem u cilju donošenja zakonodavnih instrumenata u ovom zakonodavnom sazivu;

BO.  budući da, iako je Europsko vijeće od 24. i 25. listopada 2013. pozvalo na pravovremeno donošenje snažnog općeg okvira za zaštitu podataka u EU-u radi jačanja povjerenja građana i poduzeća u digitalnu ekonomiju, nakon dvije godine rasprave Vijeće još uvijek nije uspjelo doći do općeg pristupa Općoj uredbi o zaštiti podataka i Direktivi(39);

Sigurnost IT-a i računarstvo u oblaku

BP.  budući da se u gorenavedenoj Rezoluciji Parlamenta od 10. prosinca 2013. naglašava gospodarski potencijal „računarstva u oblaku“ za rast i zapošljavanje; budući da se ukupna ekonomska vrijednost tržišta računarstva u oblaku procjenjuje na 207 bilijuna USD godišnje do 2016., što je dvostruko od njegove vrijednosti 2012. godine;

BQ.  budući da stupanj zaštite podataka u okolini računarstva u oblaku ne smije biti manji od onoga koji se pruža u bilo kojem drugom kontekstu obrade podataka; budući da se zakonodavstvo Unije o zaštiti podataka, s obzirom na to da je tehnološki neutralno, već primjenjuje na usluge računarstva u oblaku unutar EU-a;

BR.  budući da aktivnosti masovnog nadzora omogućuju obavještajnim službama pristup osobnim podacima koje pojedinci u EU-u pohranjuju ili na drugi način obrađuju u skladu s ugovorima o uslugama računarstva u oblaku s glavnim pružateljima usluga računarstva u oblaku u SAD-u; budući da su obavještajna tijela SAD-a pristupila osobnim podacima pohranjenim ili na drugi način obrađenim na poslužiteljima na tlu EU-a prisluškivanjem unutarnjih mreža Yahooa i Googlea; budući da te aktivnosti predstavljaju kršenje međunarodnih obveza i normi europskih temeljnih prava, uključujući i pravo na privatnost i obiteljski život, povjerljivost komunikacija, pretpostavku nevinosti, slobodu izražavanja, slobodu informiranja, slobodu okupljanja i udruživanja i slobodu poduzetništva; budući da nije isključeno da su obavještajna tijela pristupila i podacima javnih tijela ili poduzeća i institucija u državama članicama pohranjenim u uslugama oblaka;

BS.  budući da američke obavještajne agencije provode politiku sustavnog podrivanja kriptografskih protokola i proizvoda kako bi mogle presretati i šifrirane komunikacije; budući da je Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a prikupila veliku količinu takozvanih „zero-day exploits” – IT-sigurnosnih ranjivosti koje još nisu poznate javnosti ili prodavaču proizvoda; budući da te aktivnosti u velikoj mjeri ugrožavaju globalne napore u poboljšanju informatičke sigurnosti;

BT.  budući da je činjenica da su obavještajne agencije imale pristup osobnim podacima korisnika internetskih usluga jako poremetila povjerenje građana u te usluge i da stoga ima negativan učinak na poduzeća koja ulažu u nove usluge koje koriste velike količine podataka („Big Data”) i nove aplikacije poput interneta stvari („Internet of Things”);

BU.  budući da prodavači informatičke tehnologije često dostavljaju proizvode čija informatička sigurnost nije bila provjerena na odgovarajući način ili koji ponekad čak imaju „stražnja vrata” („backdoors”) koje je prodavač namjerno ugradio; budući da je nepostojanje pravila o odgovornosti za prodavače softvera dovelo do situacije koju su iskoristile obavještajne agencije, ali da također ostavlja otvorenim rizik da napad izvedu i druga tijela;

BV.  budući da je ključno da trgovačka društva koja pružaju takve nove usluge i aplikacije poštuju pravila o zaštiti podataka i privatnost podataka osoba čiji se podaci prikupljaju, obrađuju i analiziraju kako bi se među građanima zadržala visoka razina povjerenja;

Demokratski nadzor obavještajnih službi

BW.  budući da su obavještajnim službama u demokratskim društvima dane posebne ovlasti i sposobnosti za zaštitu temeljnih prava, demokracije i vladavine prava, prava građana i države od unutarnjih i vanjskih prijetnji te da one podliježu demokratskoj odgovornosti i pravosudnom nadzoru; budući da one jedino u tu svrhu imaju posebne ovlasti i sposobnosti; budući da bi se tim ovlastima trebalo koristiti u zakonskim okvirima koje postavljaju temeljna prava, demokracija i vladavina zakona te da bi njihovu primjenu trebalo strogo kontrolirati jer one inače gube legitimitet i prijete potkopavanju demokracije;

BX.  budući da je činjenica da se izvjestan stupanj tajnosti obavještajnim službama dopušta kako bi se izbjeglo ugrožavanje tekućih operacija, otkrivanje načina rada ili ugrožavanje života agenata, ta tajnost ne može poništiti ili isključiti pravila demokratske i sudske kontrole i preispitivanja aktivnosti tih službi, kao ni pravila transparentnosti, posebno u pogledu poštovanja temeljnih prava i vladavine prava, a sve su to temelji demokratskog društva;

BY.  budući da je većina postojećih nacionalnih mehanizama nadzora i tijela osnovana ili preuređena 1990.-ih i nije nužno prilagođena brzom političkom i tehnološkom razvoju u prošlom desetljeću koji je doveo do pojačane međunarodne obavještajne suradnje, između ostalog i velikom količinom razmjene osobnih podataka i često dokidanjem razgraničenja između obavještajnih aktivnosti i aktivnosti provođenja zakona;

BZ.  budući da se demokratski nadzor obavještajnih aktivnosti i dalje vrši samo na nacionalnoj razini, unatoč povećanoj razmjeni informacija između država članica EU-a i između država članica i trećih zemalja; budući da postoji sve veći jaz između razine međunarodne suradnje s jedne strane i sposobnosti nadzora koje su ograničene na nacionalnu razinu, s druge strane, što dovodi do nedovoljne i neučinkovite demokratske kontrole;

CA.  budući da nacionalna nadzorna tijela često nemaju potpun pristup obavještajnim podacima dobivenim od stranih obavještajnih agencija, što može dovesti do praznina u kojima se međunarodne razmjene informacija mogu odvijati bez odgovarajućeg preispitivanja; budući da je taj problem dodatno pojačan takozvanim „pravilom treće stranke“ ili načelom „kontrole pošiljatelja“, koje je osmišljeno kako bi se pošiljateljima omogućilo da zadrže kontrolu nad daljnjim širenjem svojih osjetljivih informacija, ali se nažalost često tumači kao da se odnosi i na nadzor službi primatelja.

CB.  budući da su privatne i javne inicijative za reformu transparentnosti ključ za osiguravanje povjerenja javnosti u aktivnosti obavještajnih agencija; budući da pravni sustavi ne bi smjeli sprječavati trgovačka društva od objavljivanja javnosti informacija o tome kako postupaju po zahtjevima vlasti i sudskim nalozima za pristup podacima korisnika, uključujući i mogućnost objavljivanja ukupnih informacija o nizu odobrenih i odbijenih zahtjeva i naloga;

Glavni nalazi

1.  smatra da su nedavno objavljene priče zviždača i novinara u tisku, zajedno s iskazima vještaka za vrijeme istrage, priznanjima vlasti i nedostatnim odgovorom na te navode doveli do uvjerljivih dokaza o postojanju dalekosežnih, složenih i tehnološki naprednih sustava koje su osmislile obavještajne službe SAD-a i nekih država članica radi prikupljanja pohranjivanja i analize komunikacijskih podataka, uključujući i sadržajnih podataka, te lokacijskih podataka i metapodataka o svim građanima diljem svijeta u neviđenim razmjerima i na nediskriminirajući način koji nije utemeljen na sumnji;

2.  ukazuje posebno na obavještajne programe Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a koji omogućuju masovni nadzor građana EU-a putem izravnog pristupa središnjim poslužiteljima glavnih internetskih trgovačkih društava u SAD-u (program PRISM), analize sadržaja metapodataka (program Xkeyscore), zaobilaženja šifriranja na internetu (BULLRUN), pristupa računalnim i telefonskim mrežama i pristupa lokacijskim podacima te sustava obavještajne agencije UK-a, GCHQ, kao što su njezini sustavi nadzora (program Tempora) i program za dešifriranje (Edgehill), ciljanih posredničkih („man-in-the-middle”) napada na informatičke sustave (programi Quantumtheory i Foxacid) i prikupljanja i zadržavanja 200 milijuna tekstualnih poruka dnevno (program Dishfire);

3.  primjećuje tvrdnje o hakiranju ili prisluškivanju sustava Belgacoma od strane obavještajne agencije UK-a,GCHQ-a; napominje navode Belgacoma da ne može niti potvrditi niti opovrgnuti da su ciljane institucije EU-a ili da su one pogođene, kao i da je korišteni štetni program bio vrlo složen i da bi njegov razvoj i uporaba zahtijevali opsežne financijske i ljudske resurse do kojih privatna tijela ili hakeri ne bi mogli doći;

4.  naglašava da je povjerenje značajno narušeno: povjerenje između dvaju transatlantskih partnera, povjerenje između građana i njihovih vlada, povjerenje u funkcioniranje demokratskih institucija na obje strane Atlantika, povjerenje u poštovanje vladavine prava i povjerenje u sigurnost službi IT-a i komunikacije; vjeruje da je za ponovnu izgradnju povjerenja u sve te dimenzije hitno potreban sveobuhvatan plan za odgovor koji obuhvaća niz akcija podložnih javnoj kontroli;

5.  primjećuje da neke vlade tvrde da su programi masovnog nadzora nužni za borbu protiv terorizma; snažno osuđuje terorizam, ali čvrsto vjeruje da borba protiv terorizma nikada ne može biti opravdanje za ciljane, tajne ili čak nezakonite programe masovnog nadzora; smatra da nijedan od tih programa nije u skladu s načelom nužnosti i proporcionalnosti u demokratskom društvu;

6.  podsjeća na čvrsto uvjerenje EU-a u potrebu da se uspostavi ravnoteža između sigurnosnih mjera i zaštite građanskih sloboda i temeljnih prava uz osiguravanje potpunog poštovanja privatnosti i zaštite podataka;

7.  smatra da prikupljanje podataka u takvom opsegu ostavlja velike sumnje pitanju vodi li te aktivnosti samo borba protiv terorizma jer se radi o prikupljanju svih mogućih podataka o svim građanima; stoga ističe moguće postojanje drugih razloga koji uključuju i političku i gospodarsku špijunažu koje treba u cijelosti ukloniti;

8.  dovodi u pitanje usklađenost aktivnosti masivne gospodarske špijunaže nekih država članica s unutarnjim tržištem EU-a i pravom tržišnog natjecanja kako je propisano u Glavi I. i Glavi VII. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; potvrđuje načelo iskrene suradnje sadržano u članku 4. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i načelo da se države članice „suzdržavaju od mjera kojima bi se moglo ugroziti ostvarivanje ciljeva Unije”;

9.  napominje da ni međunarodni ugovori i zakonodavstvo EU-a i SAD-a ni nacionalni mehanizmi nadzora nisu uspjeli osigurati neophodan sustav uzajamnog nadzora i demokratske odgovornosti;

10.  osuđuje opsežno, sustavno, nekritičko prikupljanje osobnih podataka o nedužnim osobama, što često uključuje i intimne osobne podatke; naglašava da sustavi nekritičkog masovnog nadzora obavještajnih službi predstavljaju tešku povredu temeljnih prava građana; naglašava da privatnost nije luksuz već predstavlja temelj slobodnog i demokratskog društva; ističe, nadalje, da masovni nadzor može snažno utjecati na slobodu medija, misli i govora kao i slobode okupljanja i udruživanja te da sa sobom nužno nosi rizik od zlouporabe prikupljenih informacija protiv političkih protivnika; naglašava da te aktivnosti masovnog nadzora obuhvaćaju i nezakonito djelovanje obavještajnih službi i da dovode do pitanja o eksteritorijalnosti nacionalnih zakona;

11.  smatra ključnim da se profesionalna tajna odvjetnika, novinara, liječnika i ostalih reguliranih profesija zaštiti od aktivnosti masovnog nadzora; posebno naglašava da bi svaka sumnja u povjerljivost komunikacija između odvjetnika i njihovih klijenata mogla negativno utjecati na pravo građana EU-a na pristup pravnim savjetima i pristup pravdi kao i pravu na pravično suđenje;

12.  programe nadzora smatra još jednim korakom prema uspostavi potpune preventivne države, mijenjajući uspostavljenu paradigmu kaznenog zakona u demokratskim društvima u kojima upletanje u temeljna prava osumnjičenika treba odobriti sudac ili tužitelj na osnovi razumne sumnje i ono treba biti regulirano zakonom, promičući umjesto toga mješavinu provedbe zakona i obavještajnih aktivnosti s nejasnom i oslabljenom pravnom zaštitom, što često nije u skladu s načelom demokratske kontrole i temeljnim pravima, posebno s pretpostavkom nedužnosti; podsjeća u tom smislu na odluku njemačkog saveznog Ustavnog suda(40) o zabrani uporabe preventivnih koordiniranih mjera („präventive Rasterfahndung”) osim ako postoji dokaz o konkretnoj opasnosti za druga važna pravno zaštićena prava, pri čemu opća rizična situacija ili međunarodne napetosti ne opravdavaju takve mjere;

13.  uvjeren da se tajnim zakonima i sudovima krši načelo vladavine prava; ističe da se presuda suda i odluka upravnog tijela iz države koja nije članica EU-a, a kojom se izravno ili neizravno odobrava prijenos osobnih podataka ne može priznati ni izvršiti ni na koji način ako ne postoji ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći ili međunarodni sporazum koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije ili države članice i prethodnog odobrenja nadležnog nadzornog tijela; podsjeća da nijedna presuda tajnog suda i nijedna odluka upravnog tijela države koja nije članica EU-a, a kojom se tajno odobravaju, izravno ili neizravno, aktivnosti nadzora neće biti priznate ni izvršive;

14.  ističe da navedenu zabrinutost pogoršava brz tehnološki i društveni razvoj jer su internet i mobilni uređaji dio svakodnevnog modernog života („sveprisutna računala“), a poslovni model većine internetskih tvrtki temelji se na obradi osobnih podataka; smatra da se radi o problemu neviđenih razmjera; napominje da to može stvoriti situaciju u kojoj se infrastruktura za masovno prikupljanje i obradu podataka može zloupotrijebiti u slučaju promjene političkog režima;

15.  primjećuje da za javne institucije EU-a i za građane nema jamstava da se njihova sigurnost i privatnost mogu zaštititi od napada dobro opremljenih uljeza („nema sto postotne internetske sigurnosti“); primjećuje da, kako bi se postigla maksimalna informatička sigurnost, Europljani moraju biti voljni odvojiti dovoljna financijska sredstva i ljudske potencijale za očuvanje neovisnosti i samostalnosti Europe u području informatičke tehnologije;

16.  snažno odbija ideju da su sva pitanja povezana s programima masovnog nadzora pitanja nacionalne sigurnosti i da su stoga ona u isključivoj nadležnosti država članica; ponavlja da države članice moraju u potpunosti poštovati zakonodavstvo EU-a i Europsku konvenciju o ljudskim pravima kad djeluju u svrhu osiguravanja nacionalne sigurnosti; podsjeća na nedavnu presudu Suda Europske unije koja kaže: „iako države članice moraju poduzeti odgovarajuće mjere da osiguraju svoju unutarnju i vanjsku sigurnost, sama činjenica da se odluka odnosi na državnu sigurnost ne može učiniti pravo Europske unije nemjerodavnim”(41); podsjeća osim toga da je u pitanju zaštita privatnosti svih građana EU-a, kao i sigurnost i pouzdanost svih komunikacijskih mreža EU-a; vjeruje stoga da rasprava i djelovanje na razini EU-a nije samo legitimno već i pitanje autonomije EU-a;

17.  upućuje pohvale institucijama i stručnjacima koji su doprinijeli ovoj istrazi; osuđuje činjenicu da su nadležna tijela nekoliko država članica odbila surađivati u istrazi koju je Europski parlament proveo u ime građana pozdravlja otvorenost nekoliko članova Kongresa i nacionalnih parlamenata;

18.  svjestan da je u tako ograničenom vremenskom roku moguće provesti samo preliminarnu istragu svih pitanja aktualnih od srpnja 2013.; prepoznaje opseg predmetnih otkrića i činjenicu da su oni još uvijek aktualni; stoga prihvaća pristup planiranja za budućnost koji se sastoji od niza posebnih prijedloga i mehanizma za praćenje djelovanja u sljedećem sazivu parlamenta osiguravajući da nalazi ostanu među glavnim političkim prioritetima EU-a;

19.  namjerava zatražiti da u provedbu prijedloga i preporuka ove istrage budu uključene snažne političke snage iz nove Komisije imenovane nakon europskih izbora u svibnju 2014. s ciljem provedbe prijedloga i preporuka iz ove istrage;

Preporuke

20.  poziva vlasti SAD i države članice EU-a da, ako to još nije slučaj, zabrane masovne aktivnosti nadzora;

21.  poziva države članice EU-a, a posebno one koje sudjeluju u tzv. programima „devet pari očiju” i „14 pari očiju”(42), da sveobuhvatno vrednuju i po potrebi revidiraju svoje nacionalno zakonodavstvo i prakse kojima su uređene aktivnosti obavještajnih službi kako bi osigurale da ove podliježu parlamentarnom i pravosudnom nadzoru i javnoj kontroli, da poštuju načela zakonitosti, nužnosti, proporcionalnosti, valjanog postupka, obavještavanja korisnika i transparentnosti, što uključuje i upućivanje na Kompilacije dobrih praksi UN-a i preporuke Venecijanske komisije, te da su u skladu sa standardima Europske konvencije o ljudskim pravima i da su u skladu s obvezama država članica u pogledu temeljnih prava, posebno u vezi sa zaštitom podataka, privatnošću i pretpostavkom nedužnosti;

22.  poziva države članice EU-a, a u vezi sa svojom Rezolucijom od 4. srpnja 2013. i saslušanjem povezanim s istragom posebno Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Njemačku, Švedsku, Nizozemsku i Poljsku, da osiguraju da njihov aktualni i budući zakonodavni okvir i mehanizmi nadzora aktivnosti obavještajnih službi budu u skladu sa standardima Europske konvencije o ljudskim pravima i zakonodavstvom Europske unije o zaštiti podataka; poziva te države članice da pojasne navode o aktivnostima masovnog nadzora uključujući masovni nadzor prekograničnih telekomunikacija, neselektivni nadzor kabelskih komunikacija, potencijalne sporazume obavještajnih službi i telekomunikacijskih društava o pristupu i razmjeni osobnih podataka i pristupu transatlantskim kabelima, osoblje i opremu obavještajnih službi SAD-a na teritoriju EU-a bez kontrole operacija nadzora i njihovu kompatibilnost sa zakonodavstvom EU-a; poziva nacionalne parlamente tih zemalja da pojačaju suradnju svojih tijela za nadzor obavještajnih aktivnosti na europskoj razini;

23.  poziva Ujedinjenu Kraljevinu, posebno s obzirom na opsežna medijska izvješća o masovnom nadzoru koje provodi obavještajna služba GCHQ, da revidira svoj postojeći pravni okvir koji se sastoji od „složene interakcije“ između triju odvojenih zakona – Zakona o ljudskim pravima iz 1998., Zakona o obavještajnim službama iz 1994. i Zakona o regulaciji istražnih ovlasti iz 2000.;

24.  prima na znanje pregled nizozemskog Zakona o obavještajnim aktivnostima i sigurnosti iz 2002. (izvješće „Dessensove komisije” od 2. prosinca 2013.); podupire one preporuke komisije za pregled kojima se nastoji ojačati transparentnost, kontrola i nadzor nizozemskih obavještajnih službi; poziva Nizozemsku da se suzdrži od proširenja ovlasti obavještajnih službi na način koji omogućava neselektivni i masovni nadzor kabelske komunikacije nedužnih građana, posebno s obzirom na činjenicu da se jedno od najvećih središta za razmjenu internetskog prometa na svijetu nalazi u Amsterdamu (AMS-IX); poziva na oprez prilikom definiranja ovlasti i kapaciteta nove Zajedničke kibernetičke jedinice za obavještajne podatke o sredstvima veze, kao i na oprez glede prisustva i djelovanja obavještajnog osoblja SAD-a na nizozemskom teritoriju;

25.  poziva države članice, uključujući slučajeve u kojima ih predstavljaju njihove obavještajne agencije, da se suzdrže od prihvaćanja nezakonito prikupljenih podataka iz trećih zemalja i od dopuštanja aktivnosti nadzora od strane vlada trećih zemalja ili agencija na svom državnom području, koje su nezakonite u skladu s nacionalnim pravom ili ne zadovoljavaju pravne zaštitne mjere sadržane u međunarodnim instrumentima ili instrumentima EU-a, uključujući zaštitu ljudskih prava u okviru UEU-a, Europske konvencije o ljudskim pravima -a i Povelje EU-a o temeljnim pravima;

26.  poziva na prekid masovnog presretanja i obrade slika s internetskih kamera koje vrši bilo koja tajna služba; poziva države članice da u potpunosti istraže na koji su način i u kojem opsegu njihove tajne službe uključene u prikupljanje i obradu slika s internetskih kamera te da izbrišu sve pohranjene slike prikupljene u okviru takvih programa masovnog nadzora;

27.  poziva države članice da odmah ispune svoje pozitivne obaveze iz Europske konvencije o ljudskim pravima u vezi sa zaštitom svojih građana od nadzora protivnog zahtjevima te konvencije koje provode treće zemlje ili njihove vlastite obavještajne službe, uključujući slučajeve u kojima je cilj takvog nadzora zaštita nacionalne sigurnosti, i da osiguraju da vladavina prava ne bude oslabljena kao rezultat primjene zakona treće zemlje izvan njezinog državnog područja;

28.  poziva glavnog tajnika Vijeća Europe da pokrene postupak iz članka 52. u skladu s kojim „na zahtjev glavnog tajnika Vijeća Europe svaka visoka ugovorna stranka mora dostaviti objašnjenje načina na koji njezino nacionalno zakonodavstvo osigurava učinkovitu provedbu odredbi Konvencije”;

29.  poziva države članice da odmah poduzmu odgovarajuće mjere, uključujući sudske postupke, protiv povrede svojeg suvereniteta i općeg javnog međunarodnog prava kao rezultat programa masovnog nadzora; nadalje, poziva države članice da iskoriste dostupne međunarodne mjere za obranu temeljnih prava građana EU-a, u prvom redu pokretanjem žalbenog postupka između država u skladu s člankom 41. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR);

30.  poziva države članice da uspostave učinkovite mehanizme kako bi osobe odgovorne za programe (masovnog) nadzora kojima se krše vladavina prava i temeljna prava građana odgovarale za ovu zlouporabu ovlasti;

31.  poziva SAD da bez odgode revidira svoje zakonodavstvo kako bi ga uskladio s međunarodnim pravom, da prizna pravo na privatnost i druga prava građana EU-a, da osigura sudsku zaštitu građana EU-a, da izjednači prava građana EU-a s pravima državljana SAD-a i da potpiše Fakultativni protokol kojim će se omogućiti žalbe pojedinaca u skladu s ICCPR-om;

32.  u tom smislu pozdravlja primjedbe predsjednika SAD-a Obame i njegov predsjednički ukaz od 17. siječnja 2014. kao korak naprijed u procesu ograničavanja odobrenja za korištenje nadzorom i obradom podataka u svrhe nacionalne sigurnosti i jednakog postupanja obavještajne zajednice SAD-a prema osobnim informacijama svih pojedinaca, bez obzira na njihovo državljanstvo ili boravište; međutim, u kontekstu odnosa EU-a i SAD-a očekuje dodatne konkretne korake kojima će se, što je najvažnije, ojačati povjerenje prema transatlantski prijenos podataka i kojima će se osigurati obvezujuća jamstva za izvršiva prava građana EU-a na privatnost, kako je detaljno izloženo u ovom izvješću;

33.  naglašava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog rada Odbora za konvenciju o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe na tumačenju članka 32. Konvencije o kibernetičkom kriminalu od 23. studenog 2001. (Konvencija iz Budimpešte) o prekograničnom pristupu pohranjenim računalnim podacima uz suglasnost ili u slučaju javne dostupnosti i protivi se svakom zaključenju dodatnog protokola ili smjernica kojima bi se nastojalo proširiti područje primjene te odredbe u odnosu na trenutačni režim uspostavljen tom Konvencijom, koji već ionako predstavlja veliku iznimku od načela teritorijalnosti zbog toga što bi to moglo dovesti do nesmetanog daljinskog pristupa pravosudnih tijela poslužiteljima i računalima u drugim državama bez pribjegavanja sporazumima o uzajamnoj pravnoj pomoći i drugim instrumentima pravosudne suradnje kojima bi se jamčila temeljna prava pojedinca, uključujući pravo na zaštitu podataka i pravično suđenje, a posebno Konvenciju 108 Vijeća Europe;

34.  poziva Komisiju da prije srpnja 2014. provede ocjenu mogućnosti primjene Uredbe (EZ) br. 2271/96 na slučajeve sukoba zakona o prijenosu osobnih podataka;

35.  poziva Agenciju za temeljna prava da provede detaljno istraživanje zaštite temeljnih prava u kontekstu nadzora, a osobito aktualnog pravnog položaja građana EU-a u odnosu na mogućnosti pravne zaštite koja im u vezi s tom praksom stoji na raspolaganju;

Međunarodni prijenos podataka

Pravni okvir SAD-a za zaštitu podataka i sigurna luka SAD-a

36.  napominje da su trgovačka društva koja su prema medijskim navodima uključena u masovni nadzor Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a nad osobama u EU-u čiji se podaci obrađuju društva koja su sama potvrdila svoju privrženost sigurnoj luci i napominje da je sigurna luka pravni instrument koji se upotrebljava za prijenos osobnih podataka iz EU-a u SAD (npr. Google, Microsoft, Yahoo!, Facebook, Apple i LinkedIn); izražava svoju zabrinutost zbog toga što te organizacije nisu šifrirale podatke i komunikacije između podatkovnih centara, čime obavještajnim službama omogućuju presretanje podataka; pozdravlja naknadne izjave nekih trgovačkih društava SAD-a da će ubrzati planove za šifriranje protoka podataka među svojim globalnim podatkovnim centrima;

37.  smatra da sveobuhvatan pristup obavještajnih službi SAD-a osobnim podacima iz EU-a koji se obrađuju kroz sigurnu luku sam po sebi ne zadovoljava kriterije za izuzeće na temelju „nacionalne sigurnosti“;

38.  smatra da se, budući da u postojećim okolnostima načela sigurne luke ne osiguravaju odgovarajuću zaštitu građanima EU-a, ti prijenosi trebaju odvijati u okviru drugih instrumenata, kao što su ugovorne odredbe ili obvezujuća korporativna pravila, pod uvjetom da se tim instrumentima utvrde posebne zaštitne mjere ili zaštita i da ih ne bude moguće zaobići drugim pravnim okvirima;

39.  smatra da Komisija nije djelovala u cilju ispravljanja dobro poznatih nedostataka trenutačne provedbe sigurne luke;

40.  poziva Komisiju da predstavi mjere kojima se osigurava hitna obustava primjene Odluke Komisije 2000/520/EZ, u kojoj je objavljena primjerenost načela privatnosti sigurne luke i povezanih često postavljanih pitanja koja objavljuje Ministarstvo trgovine SAD-a; poziva stoga vlasti SAD-a da iznesu prijedlog za novi okviri za prijenos osobnih podataka iz EU-a u SAD koji je u skladu s odredbama Europske unije o zaštiti podataka i koji pruža traženu odgovarajuću razinu zaštite;

41.  poziva nadležna tijela država članica, u prvom redu tijela za zaštitu podataka, da iskoriste postojeće ovlasti i odmah obustave protok podataka prema bilo kojoj organizaciji koja je potvrdila poštovanje načela sigurne luke SAD-a i da zatraže da se takav protok podataka odvija samo u okviru drugih instrumenata, pod uvjetom da sadrže odgovarajuće mjere zaštite i jamstva za zaštitu privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca;

42.  poziva Komisiju da do prosinca 2014. predstavi sveobuhvatnu ocjenu okvira SAD-a za zaštitu privatnosti, uključujući trgovinske, policijske i obavještajne aktivnosti te da predstavi konkretne preporuke utemeljene na nedostatku općeg zakona o zaštiti podataka u SAD-u; potiče Komisiju na angažman s vlastima SAD-a kako bi se uspostavio pravni okvir koji će osigurati visoku razinu zaštite pojedinaca odnosno njihovih osobnih podataka prenesenih u SAD i osigurati jednakost okvira za privatnost EU-a i SAD-a;

Prijenos trećim zemljama uz odluku o primjerenosti

43.  podsjeća da je u Direktivi 95/46/EZ predviđeno da se prijenos osobnih podataka u treću zemlju može odvijati samo ako, ne dovodeći u pitanje usklađenost s nacionalnim odredbama donesenim u skladu s drugim odredbama Direktive, predmetna treća zemlja osigura odgovarajući stupanj zaštite, s tim da je svrha ove odredbe osigurati kontinuitet zaštite koja se osigurava zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka u slučaju prijenosa podataka izvan EU-a;

44.  podsjeća da je u Direktivi 95/46/EZ također predviđeno da se odgovarajuća razina zaštite koju osiguravaju treće zemlje ocjenjuje ovisno o svim okolnostima u vezi s prijenosom podataka ili skupom tih prijenosa; također podsjeća da se Direktivom Komisiji dodjeljuju provedbene ovlasti da izjavi da treća zemlja osigurava odgovarajući stupanj zaštite u svjetlu kriterija propisanih u Direktivi 95/46/EZ; podsjeća da se Direktivom 95/46/EZ Komisiji daju ovlasti da izjavi da treća zemlja ne osigurava odgovarajući stupanj zaštite;

45.  podsjeća da u tom slučaju države članice moraju poduzeti nužne mjere za sprječavanje prijenosa podataka iste vrste u predmetnu treću zemlju i da bi Komisija trebala pokrenuti pregovore u cilju ispravljanja te situacije;

46.  poziva Komisiju i države članice da bez odlaganja ocijene je li uključenost obavještajnih službi Novog Zelanda i Kanade u masovni nadzor građana EU-a utjecala na odgovarajući stupanj zaštite novozelandskog Zakona o privatnosti i kanadskog Zakona o zaštiti osobnih podataka i elektroničkih dokumenata, kako je navedeno u Odlukama Komisije 2013/65/EU i 2002/2/EZ i da, ako je potrebno, poduzmu odgovarajuće mjere kako bi odgodile ili preinačile odluke o primjerenosti; također poziva Komisiju da ocijeni stanje za druge države koje su dobile ocjenu o primjerenosti; očekuje od Komisije da Parlament izvijesti o svojim nalazima o navedenim zemljama najkasnije do prosinca 2014.;

Prijenosi utemeljeni na ugovornim odredbama i drugim instrumentima

47.  podsjeća da su nacionalna tijela za zaštitu podataka istaknula da standardne ugovorne obveze ni obvezujuća korporativna pravila nisu formulirani imajući na umu situacije pristupa podacima za potrebe masovnog nadzora i da takav pristup nije u skladu s odredbama o odstupanju od ugovornih odredbi ili obvezujućih korporativnih pravila koji se odnose na iznimna odstupanja u slučaju legitimnog interesa u demokratskom društvu ili kada je to nužno i razmjerno;

48.  poziva države članice da zabrane ili obustave protok podataka u treće zemlje na temelju standardnih ugovornih odredbi, ugovornih odredbi ili obvezujućih korporativnih pravila koje su odobrila nacionalna nadležna tijela kada je vjerojatno da se zakonom koji se primjenjuje na primatelje podataka ovima nameću zahtjevi koji nadilaze ograničenja koja su nužno potrebna, primjerena i proporcionalna u demokratskom društvu i koji će vjerojatno imati negativan učinak na jamstva predviđena mjerodavnim zakonodavstvom o zaštiti podataka i standardnim ugovornim odredbama ili zato što bi nastavak prijenosa osobe čiji se podaci obrađuju izložio velikom riziku od štete;

49.  pozva radnu skupinu iz članka 29. da donese preporuke i smjernice o zaštitnim mjerama koje bi trebali sadržavati ugovorni instrumenti za međunarodni prijenos osobnih podataka iz EU-a kako bi se osigurala zaštita privatnosti, temeljnih prava i sloboda pojedinaca, posebno vodeći računa o zakonima treće zemlje o obavještajnim podacima i nacionalnoj sigurnosti i o sudjelovanju trgovačkih društava koja u trećoj zemlji primaju podatke u aktivnostima masovnog nadzora koje provode obavještajne službe treće zemlje;

50.  poziva Komisiju da hitno preispita postojeće standardne ugovorne odredbe koje je utvrdila kako bi ocijenila pružaju li nužnu zaštitu u vezi s pristupom osobnim podacima koji se prenose u okviru odredbi za obavještajne svrhe i, ako je potrebno, da ih revidira;

Prijenosi utemeljeni na Sporazumu o uzajamnoj pravnoj pomoći

51.  poziva Komisiju da prije kraja 2014. provede dubinsku ocjenu postojećeg Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći, u skladu s njegovim člankom 17., kako bi provjerila njegovu provedbu u praksi, a posebno primjenjuje li doista SAD taj sporazum za dobivanje informacija ili dokaza u EU-u te dolazi li do zaobilaženja Sporazuma kako bi se informacije dobile izravno u EU-u, te da ocijeni učinak na temeljna prava pojedinaca; ta se ocjena ne bi smjela temeljiti samo na službenim izjavama SAD-a već na posebnim evaluacijama EU-a; ova bi se dubinska analiza trebala baviti i posljedicama primjene ustavne arhitekture Unije na taj instrument radi usklađivanja sa zakonodavstvom Unije, uzimajući posebno u obzir Protokol 36. i njegov članak 10. i Izjavu br. 50. uz taj Protokol; također traži od Vijeća i Komisije da ocijene bilateralne sporazume između država članica i SAD-a s ciljem osiguravanja usklađenosti između navedenih sporazuma i sporazuma koje EU ima ili planira sklopiti sa SAD-om;

Uzajamna pravna pomoć EU-a u kaznenim stvarima

52.  traži od Vijeća i Komisije da obavijeste Parlament o stvarnoj primjeni Konvencije o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica, posebno Glave III. o presretanju telekomunikacijskog prometa; poziva Komisiju da, u skladu sa zatraženim, prije kraja 2014. dostavi prijedlog u skladu s Izjavom br. 50. uz Protokol 36. kako bi se on mogao uskladiti s okvirom Ugovora iz Lisabona;

Prijenosi utemeljeni na sporazumima o TFTP-u i PNR-u

53.  smatra da informacije koje su dali Europska komisija i Ministarstvo financija SAD-a ne pojašnjavaju činjenicu imaju li obavještajne službe SAD-a pristup financijskim porukama iz SWIFT-a u EU-u presretanjem mreža SWIFT-a ili bankovnih operativnih sustava ili komunikacijskih mreža, odvojeno ili u suradnji s nacionalnim obavještajnim agencijama i izbjegavajući postojeće bilateralne kanale za uzajamnu pravnu pomoć i pravosudnu suradnju;

54.  ponavlja svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. i poziva Komisiju da obustavi primjenu Sporazuma o TFTP-u;

55.  poziva Komisiju da reagira na zabrinutost zbog toga što se tri najveća računalna rezervacijska sustava koja koriste zrakoplovne tvrtke u svijetu nalaze u SAD-u i što se PNR-podaci pohranjuju u sustave oblaka koji djeluju na tlu SAD-a u skladu s američkim zakonima, zbog čega ne postoji usklađenost zaštite podataka;

Okvirni sporazum o zaštiti podataka u području policijske i pravosudne suradnje („krovni sporazum”)

56.  smatra da je zadovoljavajuće rješenje u okviru „krovnog sporazuma” preduvjet za potpunu obnovu povjerenja između transatlantskih partnera;

57.  traži trenutačnu obnovu pregovora s SAD-om o „krovnom sporazumu” kojim bi se prava građana EU-a trebala dovesti u istu razinu s pravima građana SAD-a; ističe, osim toga, da bi taj sporazum trebao pružiti učinkovitu i izvršivu upravnu i pravosudnu zaštitu svim građanima EU-a u SAD-u bez ikakvog oblika diskriminacije;

58.  traži od Komisije i Vijeća da s SAD-om ne pokreću nikakve nove sektorske sporazume ili dogovore o prijenosu osobnih podataka u svrhu provedbe zakona sve dok ne stupi na snagu „krovni sporazum“;

59.  poziva Komisiju da detaljno izvijesti o različitim točkama pregovora i stanju do travnja 2014.;

Reforma zaštite podataka

60.  poziva Predsjedništvo Vijeća i države članice da ubrzaju rad na cijelom paketu o zaštiti podataka kako bi omogućile njegovo donošenje u 2014. godini da građani EU-a mogu uživati bolju zaštitu u vrlo bliskoj budućnosti; ističe da su snažan angažman i puna potpora Vijeća neophodan uvjet da se trećim zemljama pokaže vjerodostojnost i odlučnost;

61.  naglašava da su i Uredba o zaštiti podataka i Direktiva o zaštiti podataka nužne za zaštitu temeljnih prava pojedinaca i da se one stoga moraju promatrati u paketu i donijeti istovremeno kako bi se osiguralo da sve aktivnosti obrade podataka na razini EU-a osiguravaju visoku razinu zaštite u svim okolnostima; naglašava da će daljnje mjere za suradnju u provedbi zakona donijeti tek kada Vijeće započne pregovore s Parlamentom i Komisijom o paketu o zaštiti podataka;

62.  podsjeća da koncepti „tehničke privatnosti” i „integrirane privatnosti” predstavljaju jačanje zaštite podataka te da bi trebali predstavljati smjernice za sve proizvode, usluge i sustave koji se pružaju na internetu;

63.  veću transparentnost i više sigurnosne standarde za internet i telekomunikaciju smatra nužnim načelom za ostvarenje boljeg sustava zaštite podataka te stoga poziva Komisiju da iznese zakonski prijedlog za standardizirane opće uvjete za internet i telekomunikacije te da ovlasti nadzorno tijelo da nadzire usklađenost s općim uvjetima;

Računarstvo u oblaku

64.  primjećuje da su navedene prakse negativno utjecale na povjerenje u računarstvo u oblaku i pružatelje tih usluga u SAD-u; ističe, stoga, razvoj europskih oblaka i IT rješenja kao nužnog elementa za rast i zapošljavanje i povjerenje u usluge računarstva u oblaku i pružatelje tih usluga te za osiguranje visoke razine zaštite podatka;

65.  poziva sva javna tijela u Uniji da ne upotrebljavaju usluge računarstva u oblaku u slučajevima kada bi se mogli primjenjivati zakoni koji nisu iz EU-a;

66.  ponovno naglašava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što pružatelji usluga, koji podliježu zakonodavstvu trećih zemalja ili upotrebljavaju poslužitelje koji su smješteni u trećim zemljama, imaju obvezu izravno otkriti osobne podatke i informacije obrađene u skladu sa sporazumima računarstva u oblaku iz EU-a vlastima trećih zemalja te zbog izravnog pristupa na daljinu osobnim podacima i informacijama koje obrađuju tijela za provođenje zakona i obavještajne službe trećih zemalja;

67.  osuđuje činjenicu što vlasti trećih zemalja izravnom provedbom zakonskih pravila pristupaju podacima, a ne upotrebljavaju se međunarodni instrumenti utvrđeni za pravnu suradnju kao što su uzajamna pravna pomoć ili drugi oblici pravosudne suradnje;

68.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju svoje aktivnosti na uspostavljanju Europskog partnerstva za računarstvo u oblaku uz potpuno uključivanje civilnog društva i tehničke zajednice, primjerice Radne skupine za internetski inženjering (IETF), i aspekata zaštite podataka;

69.  poziva Komisiju da, dok pregovara o međunarodnim sporazumima koji uključuju obradu osobnih podataka, obrati posebnu pozornost na rizike i izazove povezane s računarstvom u oblaku, u vezi s temeljni pravima, a posebno, ali ne i isključivo, na pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka, kako je navedeno u člancima 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije; nadalje, poziva Komisiju da obrati pozornost na nacionalna pravila partnera s kojim pregovara, kojima se utvrđuje pristup policijskih i obavještajnih službi osobnim podacima obrađenima u okviru usluga računarstva u oblaku, posebno tako što će zahtijevati da se policijskim i obavještajnih službama dopusti pristup samo uz puno poštovanje zakonskog postupka na nedvosmislenoj pravnoj osnovi i tako što će postaviti zahtjev za utvrđivanjem točnih uvjeta za pristup, utvrđivanje svrhe tog pristupa, postavljenih sigurnosnih mjera prilikom predaje podataka, prava pojedinaca te pravila za nadzor i mehanizme učinkovite pravne zaštite;

70.  podsjeća da sva poduzeća koja se bave djelatnošću pružanja usluga u EU-u moraju bez iznimke poštovati zakonodavstvo EU-a i da su odgovorni za eventualne prekršaje te naglašava važnost raspolaganja učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim administrativnim sankcijama koje se može nametnuti onim pružateljima usluga računarstva u oblaku koji se ne pridržavaju standarda EU-a u vezi sa zaštitom podataka;

71.  poziva Komisiju i nadležna tijela država članica da procijene razmjer kršenja propisa EU-a o privatnosti i zaštiti podataka u okviru suradnje pravnih subjekata EU-a s tajnim službama ili odobravanja sudskih naloga vlasti trećih zemalja putem kojih su te vlasti tražile osobne podatke građana EU-a protivno zakonodavstvu EU-a o zaštiti podataka;

72.  poziva poduzeća koja pružaju nove usluge primjenom „Velikih količina podataka” i novih aplikacija, primjerice aplikacije „Internet stvari” da već u razvojnoj fazi uključe mjere za zaštitu podataka kako bi održali visoku razinu povjerenja među građanima;

Sporazum o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP)

73.  prepoznaje da EU i SAD pregovaraju o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja, koje je od velike strateške važnosti za stvaranje daljnjeg gospodarskog rasta;

74.  snažno naglašava, s obzirom na važnost digitalnog gospodarstva za međusobne odnose i za ponovnu izgradnju povjerenja između EU-a i SAD-a, da bi suglasnost Europskog parlamenta na konačni sporazum TTIP mogla biti u pitanju sve dok se potpuno ne obustave masovne aktivnosti nadzora i presretanja komunikacija u institucijama EU-a i diplomatskim predstavništvima i dok se ne nađe odgovarajuće rješenje za prava na privatnost podataka građana EU-a, uključujući administrativni i sudski pravni lijek; naglašava da će Parlament pristati na konačni sporazum TTIP samo ako se njime u potpunosti poštuju, između ostalog, temeljna prava priznata u Povelji EU-a i pod uvjetom da se na zaštitu privatnosti osoba u vezi s obradom i širenjem osobnih podataka i dalje primjenjuje članak XIV. Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS); naglašava da se zakonodavstvo EU-a o zaštiti podataka ne smije smatrati „proizvoljnom ili neopravdanom diskriminacijom” u okviru primjene članka XIV. Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS);

Demokratski nadzor obavještajnih službi

75.  ističe da, unatoč činjenici da bi se nadzor obavještajnih službi trebao temeljiti na demokratskoj legitimnosti (snažan pravni okvir, ex ante odobrenje i ex post provjera) i na odgovarajućoj tehničkoj sposobnosti i stručnosti, većini postojećih nadzornih tijela u EU-u i SAD-u nedostaje i jedno i drugo, a posebno tehničke sposobnosti;

76.  poziva, kao što je učinio i u slučaju Echelona, sve nacionalne parlamente koji to još nisu učinili da uspostave smisleni sustav nadzora obavještajnih aktivnosti koji će vršiti zastupnici u parlamentu ili stručna tijela s pravnim ovlastima za provedbu istrage; poziva nacionalne parlamente da osiguraju da takvi odbori/tijela za nadzor imaju dovoljno financijskih sredstava, tehničke stručnosti i pravnih sredstava, uključujući ovlast za provođenje terenskih posjeta, za učinkovitu kontrolu obavještajnih službi;

77.  poziva na osnivanje skupine zastupnika i stručnjaka koja će na transparentan način i u suradnji s nacionalnim parlamentima ispitati preporuke za bolji demokratski nadzor nad obavještajnim službama, uključujući parlamentarni, te veću suradnju u području nadzora u EU-u, posebice u pogledu njegove prekogranične dimenzije; smatra da bi skupina posebice trebala istražiti mogućnost uvođenja minimalnih europskih standarda ili smjernica za nadzor nad obavještajnim službama (ex ante i ex post) na temelju najboljih postojećih praksi i preporuka međunarodnih tijela (UN, Vijeće Europe), uključujući pitanje nadzornih tijela koje se smatra trećim strankama u skladu s „pravilom o trećoj stranci” ili načelom „kontrole pošiljatelja”, te o nadzoru nad obavještajnim službama iz stranih zemalja i njihovoj odgovornosti, o kriterijima povećane transparentnosti koji bi se nadovezali na opće načelo pristupa informacijama i takozvanim „načelima iz Tshwane”(43), kao i načelima o ograničenjima trajanja i opsega svakog nadzora kojim se osigurava njegova razmjernost i ograničenost na svrhu;

78.  poziva tu skupinu da pripremi izvješće i pomogne u pripremama za konferenciju koju treba održati Parlament s nacionalnim nadzornim tijelima, bilo da su ona parlamentarna ili neovisna, do početka 2015.;

79.  poziva države članice da primjene najbolju praksu kako bi poboljšale pristup svojih nadzornih tijela informacijama o obavještajnim aktivnostima (uključujući povjerljive informacije i informacije iz drugih službi) i uspostavile ovlasti za provedbu posjeta na terenu, opsežan niz ovlasti ispitivanja, prikladne resurse i tehničku stručnost, strogu neovisnost o svojim vladama i obvezu izvješćivanja nacionalnih parlamenata;

80.  poziva države članice da razviju suradnju među nadzornim tijelima, posebno u okviru Europske mreže nacionalnih tijela za reviziju obavještajnih službi (ENNIR);

81.  potiče Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Europske komisije da redovito izvještava nadležna tijela Parlamenta o aktivnostima Centra EU-a za obradu obavještajnih podataka (IntCen), koji je dio Europske službe za vanjsko djelovanje, uključujući o njegovom potpunom poštovanju temeljnih ljudskih prava i važećih pravila EU-a o privatnosti podataka, što će omogućiti poboljšani nadzor Parlamenta nad vanjskom dimenzijom politika EU-a; potiče Komisiju i Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da iznesu prijedloge pravne osnove za aktivnosti IntCen-a u slučaju planiranja bilo kakvih operacija ili budućih nadležnosti na području obavještajnog djelovanja ili samostalnih sredstava za prikupljanje podataka koji bi mogli imati utjecaja na strategiju unutarnje sigurnosti EU-a;

82.  poziva Komisiju da do prosinca 2014. predstavi prijedlog postupka za sigurnosnu provjeru svih dužnosnika u EU-u jer postojeći sustav koji se oslanja na sigurnosnu provjeru u državi članici državljanstva uključuje različite zahtjeve i trajanje postupaka u nacionalnim sustavima, što dovodi do različitog postupanja prema zastupnicima u parlamentu i njihovom osoblju, ovisno o državljanstvu;

83.  podsjeća na odredbe međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Vijeća o slanju Parlamentu povjerljivih podataka Vijeća i o rukovanju Parlamenta tim podacima, a koji se odnose na predmete koji nisu iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike i koji bi se trebali iskoristiti za poboljšanje nadzora na razini EU-a;

Agencije EU-a

84.  poziva Zajedničko nadzorno tijelo Europola da provede, zajedno s nacionalnim tijelima za zaštitu podataka, zajedničku inspekciju prije kraja 2014. radi provjere jesu li nacionalna tijela zakonski prikupila informacije i osobne podatke koji se dijele s Europolom, posebno ako su informacije i podatke izvorno stekle obavještajne službe EU-a ili treće zemlje te postoje li odgovarajuće mjere za sprječavanje uporabe i daljnjeg širenja takvih informacija ili podataka; smatra da Europol ne bi trebao obrađivati bilo koje informacije ili podatke stečene kršenjem temeljnih prava koja bi bila zaštićena u skladu s Poveljom o temeljnim pravima;

85.  poziva Europol da u skladu sa svojim mandatom zatraži od nadležnih tijela država članica da pokrenu kriminalističke istrage većih kibernetičkih napada i povreda IT sustava s mogućim prekograničnim učinkom; smatra da bi se Europolov mandat trebao proširiti kako bi mu se omogućilo da pokreće vlastite istrage na temelju sumnje u zlonamjerni napad na mrežu i informacijske sustave dvije ili više države članice ili tijela Unije(44); poziva Komisiju da preispita aktivnosti Europskog centra za kibernetički kriminal i da po potrebi iznese prijedlog o sveobuhvatnom okviru za jačanje njegovih nadležnosti;

Sloboda izražavanja

86.  izražava duboku zabrinutost zbog sve većih prijetnji slobodi medija i zastrašivanja novinara koje vrše državna tijela, posebno u vezi sa zaštitom povjerljivosti novinarskih izvora; ponavlja pozive iznesene u svojoj rezoluciji od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđene norme za slobodu medija diljem EU-a”;

87.  prima na znanje pritvaranje g. Mirande i oduzimanje materijala koje je imao kod sebe od strane britanskih vlasti u skladu sa 7. dijelom Zakona o terorizmu iz 2000. (te zahtjev upućen novinskom listu The Guardian da uništi ili preda sav materijal) i izražava zabrinutost da to predstavlja ozbiljno kršenje prava na slobodu izražavanja i medijsku slobodu, koje je priznato u članku 10. EKLJP-a i članku 11. Povelje EU-a, te da bi zakonodavstvo namijenjeno borbi protiv terorizma moglo biti u takvim slučajevima zloupotrijebljeno;

88.  skreće pozornost na nevolju zviždača i osoba koje ih podupiru, uključujući novinare koji prate njihova otkrića; poziva Komisiju da provede istragu o tome bi li budući zakonodavni prijedlog kojim se uspostavlja djelotvorni i sveobuhvatni program za zaštitu zviždača u EU-u, koji je Parlament već zatražio u svojoj rezoluciji od 23. listopada 2013., također trebao uključivati druga područja nadležnosti Unije, s posebnim naglaskom na složenost zviždačke prakse u području obavještajnih službi; poziva države članice da iscrpno ispitaju mogućnost da se zviždačima odobrava međunarodna zaštita od kaznenog progona;

89.  poziva države članice da osiguraju da njihovo zakonodavstvo, prije svega ono na području nacionalne sigurnosti, pruža sigurnu alternativu tišini za otkrivanje i prijavu prijestupa, uključujući korupciju, kaznena djela, kršenja pravne obveze, pogrešnih presuda i zlouporabu ovlasti, što je također u skladu s odredbama različitih međunarodnih (UN i Vijeće Europe) instrumenata za suzbijanje korupcije, načelima iz Rezolucije br. 1729 (2010) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE), načelima iz Tshwane itd.;

IT sigurnost u EU-u

90.  ističe da su nedavni događaji jasno pokazali veliku ranjivost EU-a, posebno institucija EU-a, nacionalnih vlada i parlamenata, velikih europskih poduzeća, europskih IT infrastruktura i mreža, na sofisticirane napade uz pomoć složenog softvera i štetnih programa; napominje da takvi napadi zahtijevaju financijske i ljudske resurse kojima vjerojatno raspolažu državna tijela koja rade za strane vlade; u tom kontekstu spominje slučaj hakiranja ili prisluškivanja telekomunikacijskog poduzeća Belgacom kao zabrinjavajući primjer napada na IT sposobnost EU-a; ističe da se povećanjem IT kapaciteta i sigurnosti EU-a također smanjuje ranjivost EU-a na ozbiljne računalne napade za koje su odgovorne velike zločinačke organizacije ili terorističke skupine;

91.  smatra da se otkrića o masovnom nadzoru koja su pokrenula ovu krizu mogu iskoristiti kao prilika za Europu da preuzme inicijativu i izgradi, kao prioritetnu stratešku mjeru, snažnu i neovisnu IT sposobnost; ističe da bi se radi pridobivanja povjerenja takva europska informatička sposobnost morala temeljiti na otvorenim standardima i softveru, i po mogućnosti, hardveru otvorenog izvora, pri čemu cjelokupni opskrbni lanac od dizajna procesora do aplikacijskog sloja postaje transparentan i podložan pregledu; ističe da je radi ponovnog stjecanja konkurentnosti u strateškom sektoru informatičkih usluga potreban „digitalni novi deal”, koji uključuje zajedničke i sveobuhvatne napore institucija EU-a, država članica, istraživačkih institucija, industrije i civilnog društva; poziva Komisiju i države članice da koriste javnu nabavu kao sredstvo za podržavanje razvoja sposobnosti u EU-u na način da standarde sigurnosti i privatnosti u EU-u učini ključnim uvjetom u postupcima javne nabave informatičkih proizvoda i usluga; potiče stoga Komisiju da preispita sadašnje prakse javne nabave u pogledu obrade podataka kako bi se razmislilo o tome da se postupci nadmetanja ograniče na certificirana poduzeća i po mogućnosti na poduzeća iz EU-a ako su u pitanju sigurnosni ili drugi ključni interesi;

92.  snažno osuđuje činjenicu da su strane obavještajne službe nastojale smanjiti informatičku sigurnost i postaviti stražnja vrata u velikom broju IT sustava; traži Komisiju da predstavi nacrt zakonodavstva o zabrani korištenja stražnjim vratima od strane policijskih službi; stoga preporučuje korištenje softvera otvorenog izvora u svim okruženjima u kojima informatička sigurnost predstavlja problem;

93.  poziva sve države članice, Komisiju, Vijeće i Europsko vijeće da pruže najveću potporu, uključujući financijskim sredstvima za istraživanje i razvoj, razvoju europske inovativne i tehnološke sposobnosti na području IT alata, poduzeća i pružatelja (hardvera, softvera, usluga i mreža), uključujući u svrhe internetske sigurnosti kao i sposobnosti šifriranja i kriptografije; poziva sve nadležne institucije i države članice EU-a na ulaganja u lokalne i nezavisne tehnologije EU-a i da masovno razvijaju i povećavaju mogućnosti otkrivanja;

94.  poziva Komisiju, normizacijska tijela i ENISA-u da do prosinca 2014. razviju minimalne sigurnosne standarde i standarde privatnosti te smjernice za IT sustave, mreže i usluge, uključujući usluge računarstva u oblaku, u cilju bolje zaštite osobnih podataka građana EU-a i integriteta svih IT sustava; vjeruje da bi takvi standardi mogli postati mjerilo za nove globalne standarde i da bi se trebali utvrditi u okviru otvorenog i demokratskog procesa, umjesto da njihovo utvrđivanje predvodi jedna zemlja, tijelo ili multinacionalna kompanija; smatra da, iako je potrebno uzeti u obzir legitimne policijske i obavještajne aktivnosti kao pomoć u borbi protiv terorizma, one ne bi trebale dovesti do narušavanja pouzdanosti svih IT sustava; izražava potporu najnovijim odlukama Radne skupine za internetski inženjering (IETF) o uključivanju vlada u izradi modela prijetnji internetskoj sigurnosti;

95.  ističe da su EU i nacionalni regulatori za telekomunikacije, a u određenim slučajevima i telekomunikacijska poduzeća, jasno zanemarili IT sigurnost svojih korisnika i klijenata; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje postojeće ovlasti u okviru Direktive o e-privatnosti i Okvirne direktive o telekomunikacijama za jačanje zaštite povjerljivosti komunikacija donošenjem mjera kojima će se osigurati usklađenost terminalne opreme s pravom korisnika na kontrolu i zaštitu njihovih osobnih podataka i da osigura visok stupanj sigurnosti telekomunikacijskih mreža i usluga, uključujući zahtijevanjem vrhunskog šifriranja komunikacija s kraja na kraj;

96.  podržava kibernetičku strategiju EU-a, ali smatra da njome nisu obuhvaćene sve moguće prijetnje i da ju je potrebno proširiti na zlonamjerno djelovanje država; ističe potrebu za većom IT sigurnosti i otpornosti IT sustava;

97.  poziva Komisiju da najkasnije do siječnja 2015. predstavi Akcijski plan za razvoj veće neovisnosti IT sustava EU-a, uključujući dosljedniji pristup jačanju europskih tehnoloških sposobnosti u području IT-a (uključujući IT sustave, opremu, usluge, računarstvo u oblaku, šifriranje i anonimizaciju) i zaštiti ključne IT infrastrukture (uključujući uvjete vlasništva i ranjivost);

98.  poziva Komisiju da u okviru sljedećeg radnog programa za Obzor 2020. usmjeri više resursa na jačanje europskog istraživanja, razvoja, inovacija i osposobljavanja u području informacijskih tehnologija, posebno tehnologija i infrastruktura za jačanje privatnosti, kriptologije, sigurnog računarstva, najboljih sigurnosnih rješenja otvorenog izvora i drugih usluga informacijskog društva, te da također promiče unutarnje tržište za europski softver i hardver te šifrirane načine komunikacije i komunikacijske infrastrukture, uključujući razvojem sveobuhvatne industrijske strategije EU-a za IT industriju; smatra da mala i srednja poduzeća imaju posebnu ulogu u istraživanju; naglašava da se financijska sredstva EU-a ne bi smjela dodjeljivati projektima čiji je jedini cilj razvoj alata za nezakonit upad u IT sustave;

99.  traži od Komisije da napravi pregled postojećih odgovornosti i da najkasnije do prosinca 2014. preispita potrebu za širim mandatom, boljom koordinacijom i/ili dodatnim resursima i tehničkim sposobnostima za ENISA-u, Europolov centar za kibernetički kriminal i druge specijalizirane centre Unije, CERT-EU i EDPS kako bi im se omogućilo da imaju ključnu ulogu u zaštiti europskih komunikacijskih sustava, da budu učinkovitiji u prevenciji i istrazi većih povreda IT sustava u EU-u i provedbi (ili pomoći državama članicama i tijelima EU-a u provedbi) tehničkih istraga na terenu u vezi s velikim povredama IT-a; posebno poziva Komisiju da razmisli o jačanju uloge ENISA-a u obrani unutarnjih sustava institucija EU-a i o uspostavi tima za hitne računalne intervencije (CERT) za EU i njegove države članice u okviru njezine strukture;

100.  traži od Komisije da procijeni potrebu za Akademijom EU-a za IT koja okuplja najbolje europske i međunarodne neovisne stručnjake u svim povezanim područjima i čija bi zadaća bila pružiti svim mjerodavnim institucijama i tijelima EU-a znanstvene savjete o informacijskim tehnologijama, uključujući sigurnosne strategije;

101.  poziva nadležne službe Tajništva Europskog parlamenta da na odgovornost predsjednika EP-a provedu, najkasnije do lipnja 2015., uz srednjoročno izvješće do prosinca 2014., detaljnu reviziju i ocjenjivanje sigurnosne pouzdanosti IT sustava Europskog parlamenta s naglaskom na: proračunska sredstva, osoblje, tehničke sposobnosti, internu organizaciju i sve mjerodavne elemente, u cilju ostvarivanja visokog stupnja sigurnosti IT sustava Parlamenta; vjeruje da bi se takvom ocjenom trebale osigurati informacije, analiza i preporuke barem o:

   potrebi za redovnim, strogim, neovisnim sigurnosnim revizijama i testovima mogućnosti prodora, uz pomoć vanjskih stručnjaka osiguravajući transparentnost i jamstvo za njihove kvalifikacije u odnosu na treće zemlje kao i bilo koji oblik interesa;
   uključivanju posebnih zahtjeva za IT sigurnost/privatnost koji se temelje na najboljim praksama u postupke javne nabave za nove IT sustave,uključujući mogućnost zahtjeva za softver otvorenog izvora kao uvjet za kupnju ili zahtjeva da pouzdana europska poduzeća sudjeluju u javnoj nabavi ako je riječ o osjetljivom području povezanom sa sigurnošću;
   popisu poduzeća koja imaju ugovor s Parlamentom u području IT-a i telekomunikacija, uzimajući u obzir informacije koje su otkrivene o njihovoj suradnji s obavještajnim agencijama (poput otkrića o ugovorima Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a s poduzećem kao što je RSA, čije proizvode Parlament koristi za navodnu zaštitu daljinskog pristupa podataka od strane zastupnika i osoblja), uključujući i izvedivost toga da te iste usluge pružaju druga, po mogućnosti europska, poduzeća;
   pouzdanosti i otpornosti softvera, osobito gotovih komercijalnih softvera, koji koriste institucije EU-a u svojim IT sustavima na prodor i pristup pravosudnih i obavještajnih tijela EU-a ili treće zemlje, uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne standarde, načela upravljanja sigurnosnim rizicima zasnovana na najboljim praksama i pridržavanje normi EU-a za sigurnost mreže i podataka u vezi s povredama sigurnosti;
   uporabi više sustava otvorenog izvora;
   koracima i mjerama koje treba poduzeti kako bi se riješilo pitanje sve veće uporabe mobilnih alata (pametnih telefona, tableta, za osobne ili poslovne potrebe) i njihovog utjecaja na informatičku sigurnost sustava;
   sigurnost komunikacija između različitih radnih mjesta Parlamenta i IT sustava koje koristi Parlament;
   uporabi i pronalaženju poslužitelja i IT centara za IT sustave Parlamenta i utjecaju na sigurnost i integritet sustava;
   provedbu u stvarnosti postojećih pravila o povredama sigurnosti i brzom obavještavanja nadležnih tijela od strane pružatelja javno dostupnih komunikacijskih mreža;
   uporabi računarstva i pohrane u oblaku u Parlamentu, uključujući o vrsti podataka koji se pohranjuju u oblaku, načinima zaštite tih podataka i lokaciji servera tog oblaka, pojašnjavajući primjenjivi pravni režim za zaštitu podataka i obavještajne službe te ocjenjujući mogućnosti da se koriste samo serveri u oblaku koji se nalaze na teritoriju EU-a;
   planu koji omogućuje uporabu kriptografskih tehnologija, posebno šifriranja s kraja na kraj za sve IT i komunikacijske usluge kao što su računarstvo u oblaku, e-pošta, instant poruke i telefonija;
   uporabi elektroničkih potpisa u e-pošti;
   planu uporabe standarda šifriranja za e-poštu kao što je zaštita privatnosti GNU-a, koji bi istovremeno dopustio korištenje digitalnih potpisa;
   mogućnosti uspostavljanja sigurne usluge slanja instant poruka u Parlamentu koja omogućuje sigurnu komunikaciju, dok se na poslužitelju prikazuje samo šifrirani sadržaj;

102.  poziva sve institucije i agencije EU-a da u suradnji s ENISA-om, Europolom i CERT-ovima do lipnja 2015. provedu slične postupke, posebno Europsko vijeće, Vijeće, Europsku službu za vanjsko djelovanje (uključujući delegacije EU-a), Komisiju, Sud EU-a i Europsku središnju banku te da do prosinca 2014. podnesu srednjoročno izvješće; poziva države članice da provedu slične ocjene;

103.  naglašava da bi se, u odnosu na vanjsko djelovanje EU-a, trebale provesti ocjene povezanih proračunskih potreba i odmah poduzeti prve mjere u slučaju Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) te da je potrebno osigurati odgovarajuća sredstva u okviru nacrta proračuna za 2015.;

104.  smatra da bi se trebali razvijati veliki IT sustavi koji se koriste u području slobode, sigurnosti i pravde, kao što je Schengenski informacijski sustav II, Vizni informacijski sustav, Eurodac i mogući budući sustavi kao što je EU-ESTA, i da bi se njima trebalo upravljati na način kojim će se osigurati da ne dolazi do kompromitiranja podataka kao rezultat zahtjeva vlasti trećih zemalja; traži od eu-LISA-e da izvješćuje Parlament o pouzdanosti uspostavljenih sustava do kraja 2014.;

105.  poziva Komisiju i EEAS da djeluju na međunarodnoj razini, posebno u okviru UN-a, i u suradnji sa zainteresiranim partnerima provode strategiju EU-a za demokratsko upravljanje internetom radi sprječavanja neželjenog utjecaja bilo koje osobe, poduzeća ili zemlje na aktivnosti ICANN-a i IANA-e osiguravanjem odgovarajuće zastupljenosti svih zainteresiranih strana u tim tijelima, istovremeno izbjegavajući omogućavanje državnog nadzora ili cenzure ili balkanizacije i fragmentacije interneta;

106.  poziva EU da preuzme vodstvo u preoblikovanju arhitekture interneta i upravljanju internetom suočavajući se s rizicima povezanim s protokom podataka i pohranom, u cilju veće minimizacije podataka i transparentnosti te manje centralizirane masovne pohrane sirovih podataka, kao i potpunog šifriranja s kraja na kraj za cijeli internetski promet tako da se izbjegnu trenutačni rizici koje podrazumijeva nepotrebno preusmjeravanje prometa kroz državna područja zemalja koje ne ispunjavaju osnovne standarde o temeljnim pravima, zaštiti podataka i privatnosti;

107.  poziva na promicanje:

   internetskih tražilica i društvenih mreža EU-a kao važan korak na putu prema neovisnosti IT-a u EU-u;
   europskih pružatelja IT usluga;
   općenitog šifriranja komunikacije, uključujući komunikaciju putem elektroničke pošte i sms-ova;
   ključnih elemenata europskog IT-ja, primjerice rješenja za operacijske sustave klijent-server , korištenje standarda otvorenog izvora, razvoj europskih elemenata za povezivanje mreža, npr. usmjerivača (engl. router);

108.  poziva Komisiju da predstavi pravni prijedlog za sustav EU-a za usmjeravanje, uključujući obradu evidencije podataka o pozivima (CDR), na razini Europske unije koji će biti podstruktura postojećeg interneta i neće izlaziti izvan granica EU-a; napominje da bi podatke za usmjeravanje i CDR-ove trebalo obrađivati u skladu s pravnim okvirom EU-a;

109.  poziva države članice da, u suradnji s ENISA-om, Europolovim centrom za kibernetički kriminal, CERT-ovima i nacionalnim tijelima za zaštitu podataka i jedinicama za borbu protiv kibernetičkog kriminala, razvijaju kulturu sigurnosti i pokrenu kampanje obrazovanja i podizanja svijesti kako bi se građanima omogućilo da donose informirane odluke o tome koje će osobne podatke stavljati na internet i kako će ih bolje zaštititi, uključujući uz pomoć šifriranja i sigurnog računarstva u oblaku, uz potpuno iskorištavanje platforme s informacijama od javnog interesa predviđene u Direktivi o univerzalnoj usluzi;

110.  poziva Komisiju da do prosinca 2014. predstavi nacrt zakona o poticanju proizvođača softvera i hardvera da uvedu bolje značajke tehničke i integrirane sigurnosti i privatnosti u svoje proizvode uvođenjem kažnjavanja za nedozvoljeno i nerazmjerno prikupljanje masovnih osobnih podataka i pravne odgovornosti proizvođača za nepopravljanje poznatih ranjivosti, neispravnih ili nesigurnih proizvoda ili postavljanje tajnih stražnjih prolaza koja omogućuju neovlašteni pristup podacima i njihovu obradu; s time u vezi poziva Komisiju da ocijeni mogućnost uspostave programa za certificiranje ili validaciju IT hardvera, uključujući postupke ispitivanja na razini EU-a radi osiguravanja integriteta i sigurnosti proizvoda;

Ponovna izgradnja povjerenja

111.  vjeruje da je istraga pokazala ne samo da je potrebna zakonodavna promjena, nego da SAD mora obnoviti povjerenje svojih partnera jer su u protivnom ugrožene aktivnosti američkih obavještajnih službi;

112.  ističe da se nastala kriza nepovjerenja proširuje na:

   duh suradnje unutar EU-a jer neke nacionalne obavještajne aktivnosti mogu ugroziti ostvarivanje ciljeva Unije;
   građane, koji shvaćaju da ih možda špijuniraju ne samo treće zemlje ili multinacionalna poduzeća, već i njihova vlada;
   poštovanje temeljnih prava, demokracije i vladavine prava te vjerodostojnost demokratske, pravosudne i parlamentarne zaštite i nadzora u digitalnom društvu;

Između EU-a i SAD-a

113.  podsjeća na važno povijesno i strateško partnerstvo između država članica EU-a i SAD-a, koje se temelji na zajedničkoj vjeri u demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava;

114.  vjeruje da je masovno nadziranje građana i špijuniranje političkih vođa koje je provodio SAD ozbiljno naštetilo odnosima između EU-a i SAD-a i imalo negativan utjecaj na povjerenje u organizacije SAD-a koje djeluju u EU-u; sve je to pogoršano nedostatkom sudskih i upravnih pravnih lijekova za građane EU-a u zakonima SAD-a, osobito u slučajevima nadzornih aktivnosti radi u obavještajne svrhe;

115.  prepoznaje, u svjetlu globalnih izazova s kojima se suočavaju EU i SAD, da je potrebno dalje jačati transatlantsko partnerstvo i da je od ključne važnosti nastaviti s transatlantskom suradnjom na području borbe protiv terorizma na temelju novog povjerenja koje se zasniva na istinskom uzajamnom poštovanju vladavine prava i odbacivanju svih praksi općeg masovnog nadzora; stoga ustraje da SAD mora poduzeti jasne mjere za ponovnu uspostavu povjerenja i ponovno naglasiti zajedničke osnovne vrijednosti koje su temelj partnerstva;

116.  spreman je aktivno sudjelovati u dijalogu s partnerima iz SAD-a, tako da se u okviru postojeće američke javne rasprave i rasprave u Kongresu o reformi nadzora i preispitivanju nadzora obavještajnih službi, građanima EU-a, osobama koje u njemu borave i drugim osobama koje se zaštićene pravom EU-a jamče pravo na privatnost, jednaka prava ina informiranje i zaštita privatnosti na sudovima u SAD-u primjerice revizijom Zakona o privatnosti i Zakona o privatnosti u području elektroničkih komunikacija te ratifikacijom Prvog fakultativnog protokola Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR), tako da se postojeća diskriminacija ne nastavi;

117.  ustraje na tome da je potrebno provesti odgovarajuće reforme i Europljanima pružiti učinkovita jamstva da će nadzor i obrada podataka za potrebe stranih obavještajnih službi biti razmjerni i ograničeni u skladu s jasno definiranim uvjetima i na slučajeve utemeljene ili opravdane sumnje u terorističke aktivnosti; ističe da ta svrha mora biti podložna transparentnoj sudskoj kontroli;

118.  smatra da su potrebni jasni politički signali naših američkih partnera iz kojih će se vidjeti da SAD razlikuje između saveznika i suparnika;

119.  potiče Komisiju i vladu SAD-a da, u kontekstu tekućih pregovora o krovnom sporazumu između EU-a i SAD-a o prijenosu podataka u svrhe provedbe zakona, riješi problem informiranja i sudskih pravnih lijekova za građane EU-a i da završi te pregovore, u skladu s obvezama koje su EU i SAD preuzele na ministarskom sastanku za pravosuđe i unutarnje poslove od 18. studenog 2013., prije ljeta 2014.;

120.  potiče SAD da pristupi Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti osoba glede automatske obrade osobnih podataka (Konvencija 108), kao što je pristupila Konvenciji o kibernetičkom kriminalu iz 2001., na taj način jačajući zajedničku pravnu osnovu među transatlantskim saveznicima;

121.  poziva institucije EU-a da istraže mogućnosti za uspostavu kodeksa ponašanja sa SAD-om kojim bi se jamčilo da SAD ne može vršiti špijuniranje protiv institucija i tijela EU-a;

U Europskoj uniji

122.  također vjeruje da su uključenost i aktivnosti država članica EU-a dovele do gubitka povjerenja, uključujući među državama članicama te između građana i vlasti njihovih država članica; smatra da će se samo na temelju potpune otvorenosti o svrsi i sredstvima nadzora, javnom raspravom i revizijom zakonodavstva te praksama za okončanje aktivnosti masovnog nadzora i jačanje sustava sudskog i parlamentarnog nadzora, omogućiti ponovna uspostava izgubljenog povjerenja; ponavlja da je teško razviti sveobuhvatne politike EU-a o sigurnosti dokle god se provode aktivnosti masovnog nadzora i naglašava da načelo EU-a iskrene suradnje nalaže državama članicama da se suzdrže od provođenja obavještajnih aktivnosti na državnom području drugih država članica;

123.  primjećuje da neke države članice održavaju bilateralnu komunikaciju s vlastima SAD-a o navodima o špijunaži i da su neke od njih sklopile (Ujedinjena Kraljevina) ili su u postupku sklapanja (Njemačka, Francuska) takozvanih sporazuma o „nešpijuniranju”; ističe da te države članice moraju u potpunosti voditi računa o interesima i zakonodavnom okviru EU-a u cjelini; smatra da su takvi bilateralni sporazumi kontraproduktivni i nevažni jer je za taj problem potrebno europsko rješenje; traži od Vijeća da obavijesti Parlament o potezima država članica u vezi sa zajedničkim sporazumom o nešpijuniranju na razini EU-a;

124.  smatra da takvi sporazumi ne bi smjeli biti protivni Europskim ugovorima, posebno u odnosu na načelo iskrene suradnje (Članak 4. stavak 3. UEU-a ) ili narušavati politike EU-a općenito, a posebno politike unutarnjeg tržišta, poštenog tržišnog natjecanja i gospodarskog, industrijskog i društvenog razvoja; odlučio je pregledati sve takve sporazume u smislu njihove sukladnosti s europskim pravom i zadržava pravo aktivirati postupke iz Ugovora u slučaju da su takvi sporazumi protivni koheziji Unije ili temeljnim načelima na kojima se ona zasniva;

125.  poziva države članice da poduzmu sve što je u njihovoj moći da poboljšaju suradnju s ciljem pružanju jamstava o nepostojanju špijuniranja u suradnji s nadležnim tijelima i agencijama EU-a kako bi se zaštitili građani i institucije EU-a, europska poduzeća, industrija EU-a, informatička infrastruktura i mreže te europsko istraživanje; smatra da je aktivno sudjelovanje dionika EU-a preduvjet za djelotvornu razmjenu informacija; ističe da su sigurnosne prijetnje postale sve internacionalnije, raznovrsnije i složenije, što nalaže pojačanu europsku suradnju; vjeruje da bi Ugovori trebali bolje održavati takvu situaciju i stoga poziva na reviziju Ugovora kako bi se osnažila ideja iskrene suradnje između država članica i Unije u pogledu cilja postizanja prostora sigurnosti i sprečavanja uzajamnog špijuniranja među državama članicama unutar Unije;

126.  smatra da su u svim relevantnim institucijama EU-a i delegacijama EU-a krajnje potrebne komunikacijske strukture otporne na prisluškivanje (e-pošta i telekomunikacije, uključujući fiksni i mobilni telefon) i dvorane za sastanke otporne na prisluškivanje; stoga poziva na uspostavu šifriranog internog sustava elektroničke pošte EU-a;

127.  poziva Vijeće i Komisiju da bez daljnjeg odlaganja daju svoj pristanak prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu i stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije predstavljene na temelju članka 226. UFEU-a, koji je Europski parlament usvojio 23. svibnja 2012.; poziva na reviziju Ugovora s ciljem proširenja istražnih ovlasti tako da obuhvaćaju, bez ograničenja ili iznimki, sva područja nadležnosti ili aktivnosti Unije i mogućnost saslušanja pod prisegom;

Međunarodno

128.  poziva Komisiju da najkasnije do siječnja 2015. predstavi strategiju EU-a za demokratsko upravljanje internetom;

129.  poziva države članice da se odazovu na poziv na 35. međunarodnu konferenciju povjerenika za zaštitu podataka i privatnost „radi zagovaranja donošenja dodatnog protokola uz članak 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR), koji bi se trebao temeljiti na načelima koje je razvila i potvrdila Međunarodna konferencija i odredbama Opće napomene br. 16. Odbora za ljudska prava uz Pakt radi stvaranja globalno primjenjivih standarda zaštite podataka i zaštite privatnosti u skladu s vladavinom prava”; poziva države članice da u taj postupak uključe poziv da međunarodna agencija UN-a bude nadležna osobito za praćenje pojave alata za nadziranje te za regulaciju i istragu njihove upotrebe; poziva Visoku predstavnicu /Potpredsjednicu Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da zauzme proaktivan stav;

130.  poziva države članice da razviju dosljednu i snažnu strategiju u okviru Ujedinjenih naroda, kojom će posebno podržati rezoluciju o „pravu na privatnost u digitalnom dobu”, koju su pokrenuli Brazil i Njemačka, i koja je usvojena 27. studenog 2013. na trećem Odboru Opće skupštine UN-a (Odbor za ljudska prava), te da nastave s mjerama za zaštitu privatnosti i zaštitu podataka na međunarodnoj razini istovremeno izbjegavajući omogućavanje državnog nadzora ili cenzure ili fragmentacije interneta, uključujući inicijativu za međunarodni sporazum kojim bi se zabranile aktivnosti masovnog nadzora i za osnivanje agencije za nadzor tog sporazuma;

Plan prioriteta: Europski digitalni Habeas Corpus – zaštita temeljnih prava u digitalnom dobu

131.  odlučuje dostaviti građanima EU-a, institucijama i državama članicama gore navedene preporuke u obliku Plana prioriteta za sljedeći parlamentarni saziv; poziva Komisiju i ostale institucije, tijela, urede i agencije EU-a navedene u ovoj Rezoluciji da u skladu s člankom 265. UFEU-a postupaju u skladu s preporukama i pozivima iz ove Rezolucije;

132.  odlučuje pokrenuti program „Europski digitalni Habeas Corpus – zaštita temeljnih prava u digitalnom dobu” sa sljedećih osam aktivnosti, čiju će provedbu nadzirati:

   Aktivnost 1.: donijeti Paket za zaštitu podataka u 2014.;
   Aktivnost 2.: sklopiti Krovni sporazum između EU-a i SAD-a kojim će se građanima EU-a jamčiti temeljno pravo na privatnost i zaštitu podataka te osigurati odgovarajući pravni lijekovi, uključujući u slučaju prijenosa podataka iz EU-a u SAD za potrebe provedbe zakona;
   Aktivnost 3.: obustaviti Sigurnu luku do provedbe potpunog preispitivanja i popravka trenutnih nedostataka, osiguravajući pritom da se prijenos osobnih podataka za komercijalne potrebe iz Unije u SAD može izvršavati samo u skladu s najvišim standardima EU-a;
   Aktivnost 4.: obustaviti primjenu sporazuma FTP do: (i) okončanja pregovora o Krovnom sporazumu; (ii) okončanja detaljne istrage na temelju analize EU-a i odgovarajućeg rješenja svih pitanja koje je Parlament postavio u svojoj rezoluciji od 23. listopada 2013.;
   Aktivnost 5.: ocijeniti svaki sporazum, mehanizam ili razmjenu podataka s trećim zemljama koji uključuju osobne podatke kako bi se osiguralo da pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka nije prekršeno uslijed aktivnosti nadzora te kako bi se poduzele potrebne naknadne mjere;
   Aktivnost 6.: zaštititi vladavinu prava i temeljna prava građana EU-a (uključujući od prijetnji slobodi medija), pravo javnosti na nepristranu informaciju i odnos povjerljivosti (uključujući odnose između odvjetnika i klijenta) uz pojačanu zaštitu zviždača;
   Aktivnost 7.: razviti Europsku strategiju za neovisnost IT sustava (digitalni „novi deal” uključujući dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava na nacionalnoj razini i razini EU-a) kako bi se unaprijedila industrija IT-a i omogućilo europskim poduzećima da iskoriste konkurentsku prednost EU-a u pogledu privatnosti;
   Aktivnost 8.: razviti EU kao referentni model za demokratsko i neutralno upravljanje internetom;

133.  poziva institucije EU-a i države članice da promiču program „Europski digitalni Habeas Corpus” za zaštitu temeljnih prava u digitalnom dobu; preuzima obvezu zastupanja građanskih prava građana EU-a, uz sljedeći raspored za praćenje provedbe;

   travanj 2014. – ožujak 2015. skupina za praćenje utemeljena na istražnom timu LIBE koji je odgovoran za praćenje svih novih otkrića o mandatu istrage i za strogo praćenje provedbe ove Rezolucije;
   od srpnja 2014. na dalje: stalni mehanizam nadzora za prijenos podataka i sudske lijekove u okviru nadležnog odbora;
   proljeće 2014.: službeni poziv Europskom vijeću da uključi „Europski digitalni Habeas Corpus – zaštita temeljnih prava u digitalnom dobu” u smjernice koje će biti donesene u skladu s člankom 68. UFEU-a;
   jesen 2014.: obveza da će „Europski digitalni Habeas Corpus – zaštita temeljnih prava u digitalnom dobu” i povezane preporuke služiti kao ključan kriterij za odobrenje sljedeće Komisije;
   2014.: konferencija na kojoj će se okupiti europski stručnjaci na visokoj razini u različitim područjima koja doprinose IT sigurnosti (uključujući matematiku, kriptografiju i tehnologije za jačanje privatnosti) i pomoći u stvaranju strategije EU-a za IT za sljedeći sastav zakonodavnog tijela;
   2014. – 2015.: redovno sazivanje skupine za povjerenje/podatke i građanska prava između Europskog parlamenta i američkog Kongresa te s drugim relevantnim parlamentima trećih zemalja, uključujući Brazil;
   2014. – 2015.: konferencija s nadzornim tijelima za obavještajne službe europskih nacionalnih parlamenata;

o
o   o

134.  nalaže svom Predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Europskom Vijeću, Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica, nacionalnim tijelima za zaštitu podataka, EDPS-u, eu-LISA-i, ENISA-i, Agenciji za temeljna prava, radnoj skupini na temelju članka 29., Vijeću Europe, Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, Vladi SAD-a, Predsjedniku, Vladi i parlamentu Savezne Republike Brazil i Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

135.  nalaže svom Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da se o tom pitanju očituje Parlamentu na plenarnoj sjednici godinu dana nakon donošenja ove Rezolucije; smatra da je neophodno ocijeniti u kojem se opsegu poštuje preporuke koje je Parlament usvojio i analizirati sve slučajeve u kojima se takve preporuke ne poštuje;

(1) http://www.un.org/en/documents/udhr/
(2) http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G10/134/10/PDF/G1013410.pdf?OpenElement
(3) http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/HRCouncil/RegularSession/Session23/A.HRC.23.40_EN.pdf
(4) http://www.venice.coe.int/webforms/documents/CDL-AD(2007)016.aspx
(5) La Fédération Internationale des Ligues des Droits de l’Homme and La Ligue française pour la défense des droits de l’Homme et du Citoyen v. X; Tribunal de Grande Instance of Paris.
(6) Predmeti Privacy Internationala i Libertyja pred Sudom za istražne ovlasti.
(7) Zajednička tužba u skladu s člankom 34. koji su podnijeli Big Brother Watch, Open Rights Group, English Pen Dr Constanze Kurz (tužitelji) protiv Ujedinjene Kraljevine (tuženik).
(8) SL C 197, 12.7.2000., str. 1.
(9) SL C 121, 24.4.2001., str. 152.
(10) http://ec.europa.eu/justice/policies/privacy/docs/wpdocs/2000/wp32en.pdf
(11) SL L 204, 4.8.2007., str. 18.
(12) SL L 215, 11.8.2012., str. 5.
(13) SEC(2013)0630, 27.11.2013.
(14) Mišljenje nezavisnog odvjetnika Cruza Villalóna, 12. prosinca 2013., predmet C- 293/12.
(15) SL L 195, 27.7.2010., str. 3.
(16) SL L 181, 19.7.2003., str. 34.
(17) SL L 309, 29.11.1996., str.1.
(18) Dokument Vijeća 16987/2013.
(19) SL C 72 E, 21.3.2002., str. 221.
(20) SL C 16 E, 22.1.2004., str. 88.
(21) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0203.
(22) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0322.
(23) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.
(24) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0449.
(25) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0535.
(26) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 156.
(27) Klayman i ostali protiv Obame i ostalih, građanski predmet br. 13-0851, 16. prosinca 2013.
(28) ACLU protiv NSA-a br. 06-CV-10204, 17. kolovoza 2006.
(29) http://consortiumnews.com/2014/01/07/nsa-insiders-reveal-what-went-wrong.
(30) Odluka suda od 18. svibnja 1982. u slučaju C-155/79, AM & S Europe Limited protiv Komisije Europskih zajednica
(31) Vidi posebno Zajedničke predmete C-6/90 i C-9/90, Francovich i ostali protiv Italije, presuda od 19. studenoga 1991.
(32) SL L 28, 30.1.2013., str. 12.
(33) SL L 2, 4.1.2002., str. 13.
(34) U pismu se navodi da „Vlada SAD-a traži i pribavlja financijske informacije ... [koje] se prikupljaju regulatornim, pravosudnim, diplomatskim i obavještajnim kanalima te razmjenom sa stranim partnerima” te da se „Vlada SAD-a koristi TFTP-om kako bi dobila podatke SWIFT koje ne dobivamo iz drugih izvora”.
(35) http://www.privacycommission.be/fr/news/les-instances-europ%C3%A9ennes-charg%C3%A9es-de-contr%C3%B4ler-le-respect-de-la-vie-priv%C3%A9e-examinent-la
(36) SL L 181, 19.7.2003., str. 25.
(37) COM(2012)0011, 25.1.2012.
(38) COM(2012)0010, 25.1.2012.
(39) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/139197.pdf
(40) 1 BvR 518/02 od 4. travnja 2006.
(41) Presuda u predmetu C-300/11, ZZ protiv ministrice unutarnjih poslova, 4. lipnja 2013.
(42) „Program devet pari očiju” obuhvaća SAD, UK, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Dansku, Francusku, Norvešku i Nizozemsku, a „program 14 pari očiju” obuhvaća navedene zemlje, ali i Njemačku, Belgiju, Italiju, Španjolsku i Švedsku.
(43) Globalna načela o nacionalnoj sigurnost i pravu na informacije, lipanj 2013.
(44) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju i osposobljavanje tijela za provedbu zakona (Europol) (Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0121).


Ocjenjivanje pravosuđa u području kaznenog prava i vladavine prava
PDF 460kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o ocjenjivanju pravosuđa u pogledu kaznenog prava i vladavine prava (2014/2006(INI))
P7_TA(2014)0231A7-0122/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 2., 6. i 7.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 70., 85., 258., 259. i 260.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Analiza stanja u pravosuđu EU-a – sredstvo za promicanje učinkovitog pravosuđa i rasta” (COM(2013)0160),

–  uzimajući u obzir pismo od 6. ožujka 2013. koje su ministri vanjskih poslova Njemačke, Danske, Finske i Nizozemske poslali predsjedniku Komisije Joséu Barrosu u kojem pozivaju na uspostavu mehanizma za poticanje sukladnosti s temeljnim vrijednostima u državama članicama,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije o uspostavi Ureda europskoga javnog tužitelja (COM(2013)0534), u kojem se razmatra potreba stvaranja kaznenopravnog područja EU-a,

–  uzimajući u obzir aktivnosti, godišnja izvješća i studije Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća Europske komisije za demokraciju kroz pravo (Venecijanska komisija), posebno njezino izvješće o vladavini prava (CDL-AD(2011)003rev), njezino izvješće o neovisnosti pravosudnog sustava ‒ Dio I.: neovisnost sudaca (CDL-AD (2010)004) i izvješće o europskim standardima u pogledu neovisnosti pravosudnog sustava ‒ Dio II.: tužiteljstvo (CDL-AD (2010)040),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije,

–  uzimajući u obzir revidirani Statut Europske komisije za demokraciju kroz pravo;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2014.” (COM(2013)0800),

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ), posebno njezino posljednje izvješće o ocjeni europskih pravosudnih sustava (2012.),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o stanju, standardima i praksama u području temeljnih prava u Europskoj uniji, te relevantne rezolucije iz područja vladavine prava i pravosuđa, uključujući one o korupciji i Europskom uhidbenom nalogu(1),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7-0122/2014),

A.  budući da ocjenjivanje u području kaznenog prava jača uzajamno povjerenje i budući da je uzajamno povjerenje ključno za učinkovitu provedbu instrumenata za uzajamno priznavanje; budući da je u okviru Stockholmskog programa ocjenjivanje navedeno kao jedan od glavnih instrumenata za integraciju u području slobode, sigurnosti i pravde;

B.  budući da Ugovori pružaju potrebnu osnovu za ocjenjivanje politika u području slobode, sigurnosti i pravde te poštovanje temeljnih vrijednosti Unije, uključujući vladavinu prava; budući da su kvaliteta, neovisnost i učinkovitost pravosudnih sustava također prioriteti navedeni u okviru Europskog semestra, novog godišnjeg ciklusa EU-a koordinacije ekonomske politike;

C.  budući da se analiza stanja u pravosuđu trenutačno razmatra u kontekstu Europskog ekonomskog semestra čime se pretjerano naglašava gospodarska vrijednost pravosuđa; budući da pravosuđe samo po sebi ima vrijednost te bi trebalo biti dostupno svima bez obzira na gospodarske interese;

D.  budući da je potrebna suradnja između nacionalnih tijela i zajedničko razumijevanje zakonodavstva EU-a u području kaznenog prava

E.  budući da analiza stanja u pravosuđu za 2013. naglasak stavlja isključivo na građansko, trgovačko i upravno pravosuđe, a trebala bi uključivati i kazneno pravosuđe budući da funkcioniranje i integritet kaznenog pravosuđa ima također znatan učinak na temeljna prava te je uz to snažno povezano s vladavinom prava;

F.  budući da je Agencija Europske unije za temeljna prava u poglavlju o „pristupu učinkovitom i neovisnom pravosuđu” iz svojeg godišnjeg izvješća za 2012. izrazila zabrinutost zbog stanja vladavine prava, a posebno neovisnosti pravosuđa, u pojedinim državama članicama i s tim u vezi zbog temeljnog prava na pristup pravosuđu na što je ozbiljno utjecala financijska kriza;

G.  budući da je predugo trajanje sudskih postupaka i dalje glavni razlog zašto Europski sud za ljudska prava osuđuje države članice EU-a;

H.  budući da je od svoje uspostave 2002. Europska komisija za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) razvila stručno znanje iz prve ruke u analizi različitih nacionalnih pravosudnih sustava i osigurala besprimjernu bazu znanja sa stvarnom dodanom vrijednošću, pomažući državama članicama da poboljšaju ocjenjivanje i djelovanje svojih pravosudnih sustava; budući da njezina shema ocjenjivanja, koja se sad već peti put upotrebljava, obuhvaća sva pravosudna područja i uključuje različite kategorije za analizu, kao što su demografski i gospodarski podaci, pošteno suđenje, pristup pravosuđu, karijera sudaca, tužitelja i odvjetnika, itd.;

I.  budući da je Venecijanska komisija u svom najnovijem izvješću o vladavini prava navela šest elemenata o kojima je postignut konsenzus i koji čine temeljne stupove vladavine prava: zakonitost, uključujući transparentan, odgovoran i demokratski postupak provedbe zakona; pravnu sigurnost; zabranu samovolje; pristup pravosuđu pred neovisnim i nepristranim sudovima, uključujući pravosudnu reviziju upravnih akata; poštovanje ljudskih prava; te nediskriminaciju i jednakost pred zakonom;

J.  budući da bi se rad institucija EU-a trebao temeljiti na bliskoj suradnji i interakciji te bi se trebao oslanjati na najbolje prakse i stručno znanje drugih međunarodnih tijela, uključujući specijalizirana tijela Vijeća Europe kako bi se izbjeglo preklapanje i udvostručavanje djelatnosti te osigurala učinkovita uporaba resursa;

K.  budući da su Vijeće Europe i Europska unija ponovno potvrdili svoju predanost jačanju suradnje u područjima od zajedničkog interesa, a posebno u području promicanja i zaštite pluralističke demokracije te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, kako bi se u cijelosti iskoristila specijalizirana tijela, kao što je Venecijanska komisija, te razvili prikladni oblici suradnje kao odgovor na nove izazove;

L.  budući da je Parlament u više navrata pozivao na jačanje postojećih mehanizama kako bi se osiguralo da se vrijednosti Unije iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji poštuju, štite i promiču te da se krizne situacije u Uniji i državama članicama rješavaju na brz i djelotvoran način; budući da je u Parlamentu, Vijeću i Komisiji u tijeku rasprava o stvaranju „novih mehanizama”;

M.  budući da se neovisnost pravosuđa te sudaca i javnih tužitelja u državama članicama mora zaštititi od političkih uplitanja;

N.  budući da bi se svakom odlukom o tome trebala u najkraćem roku jamčiti pravilna primjena članka 2. UEU-a, te osigurati da se sve odluke donose na temelju objektivnih kriterija i objektivne ocjene, kako bi se pristupilo rješavanju kritika o dvostrukim standardima, različitom postupanju i političkoj pristranosti;

O.  budući da primjena instrumenata Unije u području kaznenog pravosuđa, uključujući s tim u vezi poštovanje temeljnih prava te razvoj područja kaznenog pravosuđa, ovisi o učinkovitom funkcioniranju nacionalnih kaznenopravnih sustava;

P.  budući da postoji potreba za dosljednim i sveobuhvatnim djelovanjem pravosuđa jer počinitelji kaznenih djela koji prelaze granice ne smiju iskorištavati razlike između kaznenopravnih sustava država članica;

Razvoj analize stanja u pravosuđu u kaznenopravnim stvarima

1.  pozdravlja analizu stanja u pravosuđu EU-a koju je sastavila Komisija; no žali što se pri toj analizi naglasak stavlja samo na građansko, trgovačko i upravno pravosuđe;

2.  naglašava da će se uspostavom analize stanja u pravosuđu u kaznenim stvarima dati temeljni doprinos stvaranju općeg razumijevanja zakonodavstva EU-a u području kaznenog prava među sucima i javnim tužiteljima čime se jača uzajamno povjerenje;

3.  stoga poziva Komisiju da postupno šiti područje djelovanja analize tako da ona postane odvojena i sveobuhvatna analiza pravosuđa kojom se s pomoću uporabe objektivnih pokazatelja ocjenjuju sva područja pravosuđa, uključujući kazneno pravosuđe i sva pitanja koja su horizontalno u vezi s pravosuđem, kao što su neovisnost, učinkovitost i integritet pravosuđa, karijera sudaca i poštovanje postupovnih prava; pozva Komisiju da uključi sve relevantne dionike i osloni se na njihovo iskustvo i naučene lekcije te na rad koji su već obavila tijela Vijeća Europe u pogledu procjene vladavine prava i pravosudnih sustava, te Agencija Europske unije za temeljna prava;

Uloga nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta

4.  poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju da su Europski parlament i nacionalni parlamenti uključeni u postupak kako je predviđeno Ugovorima, te da im se redovito dostavljaju rezultati ocjenjivanja;

Sudjelovanje država članica

5.  žali zbog nedostatka dostupnih podataka o nacionalnim pravosudnim sustavima i stoga poziva države članice da u potpunosti surađuju s institucijama EU-a i Vijeća Europe te da redovito prikupljaju i dostavljaju nepristrane, pouzdane, objektivne i usporedive podatke o svojim pravosudnim sustavima;

Vladavina prava i temeljna prava

6.  poziva Komisiju da razmotri ponovni zahtjev Parlamenta i predloži:

   učinkovit mehanizam za redovitu procjenu sukladnosti država članica s temeljnim vrijednostima EU-a, kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, te tako osigura temelj za instrument ranog upozorenja; te
   mehanizam za krizne situacije s odgovarajućim oblikom intervencije, učinkovitijim postupcima za utvrđivanje kršenja i mogućnošću kazni ako bi došlo do sustavnih kršenja načela demokracije i vladavine prava i ako odgovarajuće provjere i ravnoteža u državi članici ne bi djelovale;

7.  ponavlja da se svaki takav mehanizam u svim državama članicama mora primjenjivati transparentno, jednako i ravnopravno te da mora težiti dopunjavanju rada drugih međunarodnih institucija, kao što je Vijeće Europe, a posebno njegova Venecijanska komisija; poziva na uključivanje Agencije Europske unije za temeljna prava u ocjenjivanje;

8.  poziva na veću suradnju između Europskog parlamenta i Venecijanske komisije; poziva Parlament i Vijeće Europe da razviju odgovarajući mehanizam za podnošenje zahtjeva za mišljenje o temama od posebnog značaja za Venecijansku komisiju te da osiguraju sudjelovanje Parlamenta kao promatrača u radu Venecijanske komisije;

9.  smatra da je potrebno daljnje jačanje suradnje između nadležnih odbora Parlamenta i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u skladu s člankom 199., a posebno u obliku redovitih i ad hoc sastanka, te da je potrebno odrediti ključne točke na obje strane; proširuje stalni poziv na predstavnike Vijeća Europe (relevantni odbori Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Venecijanska komisija, CEPEJ, povjerenik za ljudska prava) kako bi prisustvovali relevantnim sjednicama odbora Europskog parlamenta;

10.  poziva na ažuriranje sporazuma iz 2007. o jačanju suradnje između Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i Europskog parlamenta kako bi se najbolje uzeli u obzir razvoji do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona; poziva Konferenciju predsjednika, na temelju članka 199. Poslovnika Parlamenta, da pozove Parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe da otvori raspravu s ciljem uključivanja praktičnih mjera suradnje među predmetnim tijelima u taj opći okvir;

11.  primjećuje da Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije mora također podlijegati redovitom ocjenjivanju;

12.  poziva Vijeće i države članice da u potpunosti preuzmu svoju odgovornost u pogledu temeljnih prava, kako su sadržana u Povelji i mjerodavnim člancima Ugovora, posebno člancima 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji; smatra da je to preduvjet ako se EU želi učinkovito baviti situacijama u kojima države članice ograničavaju načela demokracije, vladavinu prava i temeljna prava;

13.  naglašava da je Komisija ovlaštena izvesti pred Sud Europske unije državu članicu koja ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora;

o
o   o

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0500, P7_TA(2013)0315, P7_TA(2011)0388 i P7_TA(2013)0444; P7_TA(2014)0173 i P7_TA(2014)0174.


Priprema za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta
PDF 467kWORD 96k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12 ožujka 2014. o pripremi za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta (2013/2180(INI))
P7_TA(2014)0232A7-0057/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih zakonskih i drugih propisa država članica o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informatičkog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)(3) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međupovezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu)(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o odobravanju mreža i usluga za elektroničku komunikaciju (Direktiva o odobravanju)(6) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti(8),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Direktive od 11. srpnja 2012. o kolektivnom upravljanju pravima i višeteritorijalnom licenciranju prava na glazbene uratke za internetsku uporabu,

–  uzimajući u obzir Uredbu 2001/29/EZ o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu („Uredba o autorskim pravima”)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o hibridnoj televiziji(10),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7-0057/2014),

A.  budući da audiovizualna konvergencija označava povezivanje usluga audiovizualnih medija, koje su se do sada pružale uglavnom odvojeno te integraciju u cijelom vrijednosnom lancu ili spajanje različitih audiovizualnih usluga;

B.  budući da konvergencija znači inovacije i budući da to zahtijeva nove oblike suradnje između poduzeća i sektora kako bi korisnik mogao upotrebljavati audiovizualne sadržaje i elektroničke usluge bilo gdje, u bilo kojem trenutku i na svakom uređaju;

C.  budući da konvergencija utječe na audiovizualni sektor na horizontalnoj (konvergencija industrije), vertikalnoj (konvergencija vrijednosnog lanca) i funkcionalnoj razini (konvergencija aplikacija/usluga);

D.  budući da se u pogledu tehničke konvergencije sve više preklapaju pitanja u vezi s medijskim pravom i mrežnom politikom;

E.  budući da se mogućnost pronalaženja i dostupnost audiovizualnih sadržaja pokazalo kao jedno od središnjih pitanja konvergiranog svijeta; budući da politika ne bi trebala stajati na putu samoregulatornom sustavu označivanja ponuda koje ispunjavaju minimalne standarde kvalitete, a pitanje mrežne neutralnosti u pogledu kabelskih i mobilnih veza sve je hitnije;

F.  budući da je tehnička konvergencija medija u međuvremenu postala stvarnost, osobito na području radija, televizije, tiska i interneta, i da europska kulturna i medijska politika te politika mreža moraju prilagoditi regulatorni okvir novim uvjetima i osigurati uspostavu i provođenje jedinstvene razine zakonskog uređenja kojim bi se obuhvatilo i nove tržišne subjekte iz Europske unije i trećih zemalja;

G.  budući da su usprkos naprednoj tehničkoj konvergenciji iskustva s upotrebom povezanih uređaja kao i s očekivanjima te s upotrebom profila korisnika još uvijek ograničena;

H.   budući da digitalizacija i tehnička konvergencija same po sebi imaju ograničenu vrijednost za građane i budući da potpora za visoki stupanj trajnog ulaganja u izvorni europski sadržaj ostaje ključni prioritet u konvergiranom medijskom okruženju;

I.  budući da se zbog sve veće konvergencije mora dalje razvijati novo razumijevanje usklađenosti audiovizualnih medija, elektroničkih usluga i aplikacija;

J.  budući da pojam „ulaz za pristup sadržaju” opisuje bilo koji subjekt koji djeluje kao posrednik između pružatelja audiovizualnog sadržaja i krajnjih korisnika te koji uobičajeno spajaju, odabiru i organiziraju niz pružatelja sadržaja i osiguravaju sučelje preko kojeg korisnici mogu otkriti sadržaj i pristupiti mu; budući da takvi ulazi mogu uključivati televizijske platforme (poput satelitskih, kabelskih i IPTV-a), uređaje (pametne televizore i igraće konzole) ili druge OTT usluge;

Konvergentna tržišta

1.  utvrđuje da rastući trend horizontalne koncentracije u industriji i vertikalne koncentracije u vrijednosnom lancu može otvoriti nove poslovne prilike, ali i dovesti do dominantnih položaja na tržištu;

2.  naglašava da je zakonsko uređenje potrebno pod uvjetom da ulazi za pristup sadržaju („content gateways”) kontroliraju pristup medijima i imaju izravan ili neizravan utjecaj na oblikovanje mnijenja; poziva stoga Komisiju i države članice da prate te događaje, iskoriste sredstva europskog prava tržišnog natjecanja i kartelnog prava i da po potrebi uvedu mjere za zaštitu raznolikosti te da sastave regulatorni okvir za konvergenciju prilagođen tim događajima;

3.  primjećuje da tržišni razvoj ukazuje na to da će poduzeća ubuduće sve jače povezivati mrežne usluge s pružanjem audiovizualnih sadržaja i da bi internet u svom trenutnom obliku utemeljenom na najboljem mogućem pristupu time mogao sve više i više odstupati od ponude usmjerene na jednostrane interese poduzeća;

4.  smatra da se sa svim podatkovnim podacima u okviru elektroničke komunikacije neovisno o sadržaju, primjeni, podrijetlu i cilju (načelo najveće propusnosti) mora u osnovi postupati jednako i stoga zahtijeva očuvanje te osiguranje slobodnog i otvorenog interneta, posebice u pogledu razvoja posebnih usluga;

5.  ističe da bi horizontalnim pravnim okvirom koji obuhvaća različite medije trebalo uskladiti prava i obveze radiotelevizijskih kuća s pravima i obvezama drugih tržišnih subjekata;

Pristup i mogućnost pronalaženja

6.  naglašava da neutralnost mreža, usklađena s internetom s najvećom propusnošću i nediskriminirajućim pristupom te prijenosom svih audiovizualnih sadržaja, jamči pluralističku ponudu informacija i raznolikost mišljenja i kulture te stoga predstavlja ključni element istovrstan načelu obveznog prijenosa u konvergiranom medijskom krajoliku; zahtijeva od Komisije da na pravno obvezujući način osigura poštovanje načela neutralnosti mreže, što je nužno u kontekstu konvergencije medija;

7.  zahtijeva nediskriminirajući, transparentan i otvoren pristup internetu za sve korisnike i davatelje audiovizualnih usluga te se protivi ograničenju načela najveće propusnosti od strane platformi ili usluga davatelja usluga;

8.   ponavlja da pravila o neutralnosti mreža ne otklanjaju potrebu primjene pravila o obveznom prijenosu na upravljanim mrežama ili specijaliziranim uslugama poput kabelske televizije i IPTV-a;

9.  poziva na to da industrija razvije ujednačene standarde za osiguranje inteoperabilnosti hibridne televizije kako se ne bi kočile inovacije;

10.  poziva da kulturna i audiovizualna djela u svojoj raznolikosti budu dostupna svim europskim građanima i da ih oni mogu pronaći, posebno kada proizvođači, operateri mreža i pružatelji sadržaja ili drugi agregatori propisuju odabir sadržaja koji se nudi korisnicima;

11.  smatra da traženje i pronalaženje audiovizualnih sadržaja radi osiguravanja raznolikosti ponude i mišljenja ne bi smjelo ovisiti isključivo o ekonomskim interesima, pri čemu treba regulatorno djelovati samo u slučaju da pružatelj platforme iskorištava dominantan položaj na tržištu ili funkciju čuvara ulaza kako bi se dala prednost određenim sadržajima ili ih se zanemarilo;

12.  poziva Komisiju da ispita u kojoj su mjeri operateri ulaza za pristup sadržajima („content gateways”) skloni zloupotrebljavati svoj položaj dajući prednost svojim sadržajima;

13.  poziva Komisiju da definira pojam platforme te da po potrebi uvede pravila kojima je obuhvaćen prijenos audiovizualnog sadržaja preko tehničkih mreža;

14.  smatra da bi platforme na otvorenim mrežama koje nemaju dominantan položaj na tržištu i koje ne narušavaju slobodno tržišno natjecanje trebalo izuzeti iz regulatornog okvira za platforme;

15.  vjeruje da treba potaknuti stvaranje aplikacija s obzirom na to da je to tržište u porastu; naglašava međutim da proces prelaska na aplikacije može proizvođačima audiovizualnih sadržaja otežati pristup tržištu; poziva Komisiju da istraži gdje su potrebne mjere za osiguranje pristupa i mogućnosti pronalaženja audiovizualnih medija te na koji ih se način može provesti te istovremeno podsjeća da se regulatorne mjere trebaju poduzeti samo u slučaju da pružatelj platforme pomoću aplikacija iskorištava dominantan položaj na tržištu ili funkciju čuvara ulaza kako bi dao prednost određenim sadržajima ili ih zanemario;

16.  smatra da bi države članice trebale imati mogućnost donošenja posebnih mjera za primjereno pronalaženje i vidljivost audiovizualnih sadržaja od općeg interesa kako bi se zajamčila raznolikost mišljenja, dok bi korisnici trebali moći jednostavno i samostalno odabrati ponude;

Osiguranje raznolikosti i modeli financiranja

17.  poziva Komisiju da u okviru konvergencije medija ispita kako se refinanciranje, financiranje i proizvodnja visokokvalitetnih europskih audiovizualnih sadržaja može u budućnosti osigurati na uravnotežen način;

18.  poziva Komisiju da ispita u kojoj je mjeri došlo do poremećaja tržišta pri kvantitativnim i kvalitativnim zabranama oglašavanja kao posljedica nejednakog statusa linearnih i nelinearnih usluga u skladu s Direktivom 2010/13/EU;

19.  naglašava da nove strategije oglašavanja u kojima se koriste nove tehnologije kako bi se povećala njihova učinkovitost (snimke zaslona, oblikovanje profila potrošača, strategije višezaslonskog prikazivanja) potiču pitanja o zaštiti potrošača, njihove privatnosti i njihovih osobnih podataka; imajući to u vidu, ističe da postoji potreba za skupom dosljednih pravila koja bi se odnosila na spomenute strategije;

20.  poziva Komisiju da se uklanjanje pretjerane regulacije na području odredbi o kvantitativnom oglašavanju za linearne audiovizualne sadržaje primijeni za bolje postizanje ciljeva Direktive 2010/13/EU u budućnosti povećanjem fleksibilnosti i jačanjem suregulacije i samoregulacije;

21.  smatra da novi poslovni modeli u okviru kojih se na tržište stavljaju neodobreni audiovizualni sadržaji predstavljaju prijetnju novinarstvu, javno-uslužnim medijima i radioteleviziji visoke kvalitete koji se financiraju oglašavanjem;

22.   smatra da se linearne i nelinearne ponude radiotelevizijskih kuća ili drugih pružatelja sadržaja sadržajno i tehnički ne smiju mijenjati, da pojedinačni sadržaji ili dijelovi sadržaja ne smiju biti obuhvaćeni programskim paketima niti se upotrebljavati na drugi način uz naknadu ili bez nje bez pristanka kuće ili pružatelja usluge;

23.  smatra da bi se, u svjetlu konvergencije, postupci odobravanja elektroničkih informacijskih i komunikacijskih usluga koje se financiraju naknadama morali prilagoditi digitalnoj stvarnosti medijskog tržišnog natjecanja, pod uvjetom da se radi o audiovizualnim javno-pravnim ponudama;

24.  naglašava da je za javni sektor važno da može ostati zaštićen od ograničenja financijskih sredstava od oglašavanja kako bi očuvao svoju nezavisnost te poziva države članice da podrže napore usmjerene k osiguravanju financijskih sredstava za dotični sektor;

Infrastruktura i frekvencije

25.  utvrđuje da je široka dostupnost što jačih priključaka na širokopojasni internet osnovni preduvjet za konvergenciju i inovacije u medijskoj industriji; naglašava da je takve širokopojasne mreže potrebno još više dalje razvijati prije svega u ruralnim područjima i poziva države članice da ove poteškoće ukloni kratkoročnim investicijama;

26.  izražava žaljenje zbog činjenice da i dalje postoje područja u Europi s ograničenom internetskom infrastrukturom te podsjeća Komisiju da je važno da potrošači imaju pristup brzom internetu kako bi se mogao iskoristiti potencijal konvergiranog audiovizualnog svijeta;

27.  poziva industriju, u očekivanju usklađenije budućnosti, da radi zajedno na dobrovoljnoj osnovi s ciljem osiguranja zajedničkog okvira za medijske standarde kako bi se dosljedniji pristup primijenio na različite medije i kako bi osigurala da korisnici i dalje mogu razumjeti koji je sadržaj reguliran i u kojoj mjeri;

28.  naglašava da otvoreni i interoperabilni standardi pružaju jamstvo za slobodan i nesmetan pristup audiovizualnim sadržajima;

29.  primjećuje da nadolazeće inicijative o samostalnoj regulaciji imaju ključnu ulogu za utvrđivanje jedinstvenih standarda za korisničke tehnologije te za inženjere i proizvođače;

30.  naglašava da digitalna zemaljska televizija druge generacije (DVB-T/T2) pruža izvrsne dugoročne mogućnosti za zajedničko korištenje frekvencijskog pojasa od 700 MHz za radijsku i mobilnu komunikaciju, osobito korištenjem perspektivnih hibridnih mobilnih uređaja i ugrađivanjem čipova za televizijski prijem u mobilne uređaje;

31.  zalaže se za razvoj kombinacije tehnologija koja učinkovito upotrebljava i radiodifuzijske i širokopojasne tehnologije te koja pametno objedinjuje radiodifuzijske i mobilne komunikacije („pametno emitiranje”);

32.  smatra da je važno izraditi plan za digitalnu zemaljsku radiodifuziju kako bi se ulagačima iz područja radijske i mobilne komunikacije pružila sigurnost potrebna za dugoročno planiranje;

Vrijednosti

33.  smatra da u Zelenoj knjizi nedostaje upućivanje na dvostruku narav audiovizualnih medija kao kulturnog i gospodarskog dobra;

34.  upozorava Komisiju da se Europska unija obvezala poštovati Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

35.  naglašava da zaštita slobode medija, promicanje medijskog pluralizma i kulturne raznolikosti te zaštita maloljetnika ostaju bitne vrijednosti u doba konvergencije;

36.  poziva Komisiju da u kontekstu moguće revizije Direktive 2010/13/EU nastavi ulagati napore za zaštitu slobode medija;

37.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju provedbu članka 13. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama povezanog s promicanjem proizvodnje europskih djela i pristupa djelima putem usluga audiovizualnih medija na upit;

38.  skreće pozornost Komisije na činjenicu da uključivanje audiovizualne kulture i medija u međunarodne sporazume o slobodnoj trgovini proturječi obvezi EU-a u pogledu promicanja kulturne raznolikosti i identiteta te poštovanja suvereniteta država članica nad njihovom kulturnom baštinom;

39.  potiče europski audiovizualni sektor na razvoj dosljednih, privlačnih usluga, posebice dostupnih na internetu, kako bi se obogatila ponuda kvalitetnih europskih audiovizualnih sadržaja; naglašava činjenicu da pitanje sadržaja treba ostati od presudnog značaja; ističe da raznovrsnost platformi nije nužno sinonim za raznolikost sadržaja;

40.  ističe da su zaštita mladih, zaštita potrošača i podataka krajnji ciljevi zakonskog uređenja i da moraju jednako vrijediti za sve pružatelje medijskih i komunikacijskih usluga na području Europske unije;

41.  poziva Komisiju da osigura snažnije poštovanje zaštite mladih i potrošača; zahtijeva da zaštita podataka mora u jednakoj mjeri važiti za sve ponuđače u području medija i komunikacija na teritoriju Europske unije; naglašava da potrošač u svako vrijeme i na lak način mora imati mogućnost izmjene postavki za razmjenu podataka;

42.  naglašava da je s obzirom na globalno natjecanje na konvergiranim tržištima nužno na međunarodnoj razini razviti primjerene suregulatorne i samoregulatorne standarde zaštite mladih i potrošača;

43.  poziva Europsku komisiju i države članice da ojačaju i nadograde već postojeće različite aktivnosti za posredovanje digitalnih medijskih sposobnosti i da razviju metodiku za procjenu posredovanja medijskih sposobnosti;

Regulatorni okvir

44.  smatra da bi cilj europske medijske i internetske politike trebalo biti uklanjanje prepreka medijskim inovacijama, istovremeno ne gubeći iz vida normativne aspekte demokratske i kulturno raznolike medijske politike;

45.  naglašava da je za slične sadržaje na istom uređaju potreban jedinstven i fleksibilan pravni okvir usmjeren na korisnike i pristup, koji je tehnološki neutralan, transparentan i provediv;

46.  zahtijeva od Komisije osiguranje da su platforme upotrijebljene u okviru poštenog tržišnog natjecanja i da poštuju uvjete tržišta;

47.  poziva Komisiju da provede procjenu utjecaja u cilju utvrđivanja je li područje primjene Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama još uvijek relevantno u pogledu razvoja svih audiovizualnih medijskih usluga dostupnih europskim građanima;

48.  poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri kriterij linearnosti dovodi na mnogim područjima do toga da se regulatorni ciljevi Direktive 2010/13/EU u konvergiranom svijetu više ne mogu postići;

49.  predlaže da se dereguliraju područja Direktive 2010/13/EU u kojima više nije moguće postići regulatorni cilj; smatra da bi se umjesto toga trebali uvesti minimalni zahtjevi za sve audiovizualne medijske usluge na europskoj razini,

50.  naglašava važnost sustava provjere tehnološki neutralnih prava kako bi se omogućilo da su usluge pružatelja medijskih usluga dostupne platformama treće strane;

51.  primjećuje da je načelo zemlje podrijetla i emitiranja audiovizualnih medija i dalje važan preduvjet za ponudu audiovizualnih sadržaja izvan teritorijalnih granica i da predstavlja prekretnicu na putu prema zajedničkom tržištu usluga; međutim naglašava kako je potrebno zakone EU-a prilagoditi stvarnosti interneta i digitalnog okruženja te posebnu pozornost posvetiti poduzećima koja preko interneta nude audiovizualne sadržaje, a koja pokušavaju izbjeći plaćanje poreza u određenim državama članicama uspostavom svojih sjedišta u državama s vrlo niskom stopom poreza;

52.  poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri je potrebna prilagodba autorskih prava kako bi se omogućila odgovarajuća primjena linearnih i nelinearnih sadržaja na različitim platformama i njihova dostupnost izvan granica;

53.  poziva Komisiju da dosljedno provede načelo neutralnosti tehnologija i da u skladu s tim preradi europska autorska prava ako je to potrebno;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(2) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.
(3) SL L 108, 24.4.2002., str. 33.
(4) SL L 337, 18.12.2009., str. 37.
(5) SL L 108, 24.4.2002., str. 7.
(6) SL L 108, 24.4.2002., str. 21.
(7) SL L 337, 18.12.2009., str. 37.
(8) SL L 91, 7.4.1999., str. 10.
(9) SL L 167, 22.6.2001., str. 10.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0329.


Izvješće o građanstvu EU-a za 2013.
PDF 225kWORD 75k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2013. – građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost (2013/2186(INI))
P7_TA(2014)0233A7-0107/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 27. listopada 2010. naslovljeno „Izvješće o građanstvu EU-a za 2010.: uklanjanje prepreka za ostvarivanje prava građana EU-a” COM(2010)0603,

–  uzimajući u obzir ishod javnih konzultacija Komisije o građanstvu EU-a koje su se održale u razdoblju od 9. svibnja do 27. rujna 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2012. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2010.: uklanjanje prepreka za ostvarivanje prava građana EU-a(1),

–  uzimajući u obzir saslušanje koje su 19. veljače 2013. organizirali Odbor za predstavke, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Europska komisija pod nazivom „Iskorištavanje potencijala građanstva EU-a”, te saslušanje od 24. rujna 2013. pod nazivom „Utjecaj krize na europske građane i jačanje demokratske uključenosti u upravljanje Unijom”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 8. svibnja 2013. naslovljeno „Izvješće o građanstvu EU-a za 2013. građani EU-a: vaša prava, vaša budućnost” COM(2013)0269,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o razmatranjima Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir pravo na predstavke ugrađeno u članak 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir dio II. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pod naslovom „Nediskriminacija i građanstvo Unije” te glavu V. Povelje o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 9., 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0107/2014),

A.  budući da je Ugovor iz Lisabona osnažio koncept građanstva EU-a i prava koja iz njega proizlaze;

B.  budući da je pravo na upućivanje predstavki Europskom parlamentu jedan od stupova europskog građanstva, kojim se stvara sučelje između građana i europskih institucija u cilju približavanja EU-a građanima i njegova pretvaranja u sve značajniji i uvjerljiviji koncept za njih;

C.  budući da su prava koja se odnose na građanstvo Unije ugrađena u ugovore te u Povelju o temeljnim pravima Europske unije;

D.  budući da su se sve države članice obvezale da će poštovati zajednički dogovorena pravila EU-a o pravu svih građana Unije na slobodu kretanja i boravka na njezinu teritoriju, o nediskriminaciji te o zajedničkim vrijednostima Europske Unije, a posebno o poštovanju temeljnih prava, poklanjajući posebnu pozornost pravima osoba koje pripadaju manjinama; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti nacionalnom državljanstvu i pravima koja iz njega proizlaze; budući da se kršenje temeljnih prava koja se odnose na državljanstvo u bilo kojoj državi članici mora iskorijeniti kako bi se izbjegli dvostruki standardi i/ili diskriminacija; budući da se romska manjina još suočava sa široko rasprostranjenom diskriminacijom i da je napredak u provedbi nacionalnih strategija uključenja Roma i dalje ograničen;

E.  budući da je sloboda kretanja osoba jedan od ključnih elemenata građanstva EU-a te da može doprinijeti smanjenju neusklađenosti radnih mjesta i vještina na unutarnjem tržištu; budući da se prema rezultatima Flash Eurobarometra iz veljače 2013. više od dvije trećine ispitanika s pravom slaže s time da sloboda kretanja u EU-u osigurava opće koristi gospodarstvima njihovih država; budući da bi schengenski kriteriji trebali imati tehničku narav i da se njima ne bi trebalo ograničavati slobodno kretanje građana;

F.  budući da u nekim državama EU-a još postoji diskriminacija utemeljena na nacionalnosti;

G.  budući da je pitanje stjecanja i gubitka nacionalnog državljanstva bilo postavljano u predstavkama, posebno u pogledu njegova utjecaja na europsko građanstvo; budući da su mnogi podnositelji predstavki, uključujući mnoge predstavnike manjina u određenoj državi članici, izrazili želju za usklađenijim zakonima o državljanstvu u Europi;

H.  budući da su zaprimljene razne pritužbe u vezi s ostvarivanjem prava glasovanja na europskim i općinskim izborima te u vezi s oduzimanjem glasačkih prava na nacionalnim izborima nakon određenog razdoblja provedenog u inozemstvu;

I.  budući da se povjerenje javnosti u Europskoj uniji smanjilo i da njezini građani proživljavaju teško razdoblje prouzročeno ozbiljnom gospodarskom i socijalnom krizom;

J.  budući da su izbori 2014. prvi koji će se održati nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona kojim su se znatno proširile ovlasti Europskog parlamenta; budući da europski izbori predstavljaju priliku za jačanje povjerenja javnosti u politički sustav, stvaranje europske javne sfere te jačanje glasa i uloge građana, što je jedan od najvažnijih preduvjeta za jačanje demokracije u državama članicama i EU-u; budući da je demokratsko i transparentno funkcioniranje Europskog parlamenta jedan od najvažnijih načina promicanja europskih vrijednosti i integracije;

K.  budući da Europska unija svojim sporazumima i Poveljom o temeljnim pravima zagovara Europu prava i demokratskih vrijednosti, slobode, solidarnosti i sigurnosti te građanima EU-a jamči bolju zaštitu;

L.  budući da su građani na razini Unije izravno zastupljeni u Europskom parlamentu te da imaju demokratsko pravo kandidirati se i glasovati na europskim izborima, čak i kad borave u državi članici koja nije njihova matična država; budući da se ostvarivanje prava glasovanja na europskim i lokalnim izborima za građane EU-a koji žive u državi članici koja nije njihova matična država ne olakšava i ne promiče dovoljno u svim državama članicama;

M.  budući da je Europska unija za europske građane uvela novo pravo u s skladu s kojim, podnošenjem prijedloga politika europskim institucijama, mogu pokretati i podržavati Europsku građansku inicijativu te budući da se tim pravom od 1. travnja 2012. koriste milijuni europskih građana;

1.  pozdravlja Izvješće Komisije o građanstvu EU-a za 2013. (COM(2013)0269) kojim se najavljuje dvanaest novih mjera na šest područja u cilju jačanja prava građana EU-a;

2.  pozdravlja činjenicu da su Komisija i druge institucije EU-a u međuvremenu provele većinu od 25 mjera najavljenih u Izvješću Komisije o građanstvu EU-a za 2010.;

3.  naglašava da građani trebaju moći donositi utemeljene odluke o ostvarivanju svojih prava iz Ugovora te da bi stoga trebali imati pristup svim potrebnim informacijama koje se ne odnose samo na apstraktna prava nego obuhvaćaju i praktične, lako dostupne informacije o gospodarskim, socijalnim, administrativnim, pravnim i kulturnim pitanjima; poziva nacionalna, regionalna i lokalna tijela vlasti da promiču bolje razumijevanje građanstva EU-a i da objasne njegove praktične koristi za pojedince;

4.  pozdravlja inicijative Komisije usmjerene na jačanje svijesti građana o njihovim pravima putem informacijske službe Europe Direct i portala Vaša Europa te poziva države članice da ulože više truda u širenje informacija o mreži SOLVIT među građanima i poduzetnicima; u tom pogledu predlaže da se povodom proslave Dana Europe 9. svibnja ponudi više informacija o europskom građanstvu;

5.  poziva Komisiju da osigura dostupnost svojih javnih savjetovanja na svim službenim jezicima EU-a kako ne bi bilo diskriminacije na osnovi jezika; ističe aktivnosti Parlamenta, a posebno Odbora za predstavke, na platformama društvenih medija kao izvrstan način ostvarivanja interakcije i dijaloga s građanima;

6.  poziva države članice da u svojim školskim kurikulumima više prostora daju političkim temama povezanima s EU-om, da u skladu s time prilagode izobrazbu nastavnika te da u tom pogledu osiguraju potrebno znanje i resurse; naglašava da dostupno obrazovanje ima presudnu ulogu u obrazovanju budućih građana jer im omogućuje stjecanje čvrstih temelja općeg znanja, jer se njime promiču osnaživanje pojedinca, solidarnost i uzajamno razumijevanje te se jača socijalna kohezija; u tom pogledu napominje da je obrazovanje bitno za osposobljavanje pojedinaca za potpuno sudjelovanje u demokratskom, društvenom i kulturnom životu te stoga smatra da se financijska sredstva namijenjena obrazovanju ne bi trebala znatno smanjivati;

7.  vjeruje da je posebno važno poticati priznavanje volonterskog rada, uvažavati vještine i znanje stečene takvim radom te uklanjati prepreke slobodnom kretanju;

8.  naglašava važnost organiziranog civilnog društva u jačanju aktivnog europskog građanstva; stoga smatra da je od ključne važnosti daljnje olakšavanje prekograničnog rada tih organizacija smanjenjem birokratskog opterećenja i osiguravanjem odgovarajućeg financiranja; ponavlja svoj poziv(2) za donošenje statuta europskih udruženja budući da se time može olakšati izrada projekata među građanima različitih država članica u okviru transnacionalne organizacije; naglašava potrebu stvaranja strukturiranog okvira za europski civilni dijalog kojim bi se participirajućem građanstvu dao praktičan sadržaj;

9.  žali zbog toga što neke države članice ne primjenjuju dijelove ugovora EU-a, zbog čega se dovode u pitanje prava građana i stvaraju istinske razlike među njima, a u skladu s ugovorima EU-a ta prava trebaju biti jednaka;

10.  naglašava ključnu ulogu država članica u pravilnoj provedbi europskog zakonodavstva; vjeruje da još treba ostvariti napredak i da je potrebno ojačati suradnju između institucija EU-a i lokalnih i nacionalnih tijela; smatra da bi snažnija suradnja bila učinkovito sredstvo za neslužbeno rješavanje problema, posebice određenih administrativnih prepreka; s obzirom na to pozdravlja namjeru Komisije da od 2013. i svojim programom bratimljenja gradova u okviru programa Europa za građane podupre razmjenu najboljih praksi među općinama i projekte usmjerene na poboljšanje znanja o pravima građana te na njihovo pravilno ostvarivanje; vjeruje da bi se praktičnim priručnikom o pravima građana EU-a, namijenjenim lokalnim i regionalnim tijelima vlasti, dodatno poboljšalo njihovo pravilno ostvarivanje;

11.  žali zbog toga što pravna zaštita dostupna roditeljima i djeci u slučaju razdvajanja ili rastave braka nije jednaka u svim državama članicama te što se zbog toga stotine roditelja u Europi obraćaju Odboru za predstavke kako bi ga potaknuli na veću aktivnost na tom području unatoč tome što je njegova nadležnost vrlo ograničena;

12.  očekuje da će novi internetski portal za predstavke, koji će biti dostupan početkom 2014., preobraziti proces podnošenja predstavki u privlačan i transparentan instrument koji mogu lako koristiti i osobe s invaliditetom; poziva Komisiju i druge institucije da na odgovarajući način prikažu proces podnošenja predstavki na svojim internetskim stranicama;

13.  pozdravlja činjenicu da su do studenog 2013. tri vrlo različite europske građanske inicijative dosegnule potrebni prag; pozdravlja planirana saslušanja s organizatorima uspješnih europskih građanskih inicijativa prije održavanja europskih izbora; poziva države članice na promicanje prava organiziranja i podržavanja europskih građanskih inicijativa te na uključivu provedbu Uredbe o europskim građanskim inicijativama (EU) br. 211/2011, osiguravajući spremnost na uvažavanje potpisa svojih građana koji žive u inozemstvu i građana iz drugih država članica koji žive na njihovu teritoriju;

14.  poziva sve one države članice koje još nisu imenovale državne pravobranitelje, a to su trenutno Italija i Njemačka, da ispune očekivanja svih državljana EU-a i da ih imenuju;

15.  poziva Komisiju da redovito nadzire način na koji se u državama članicama obavljaju administrativne formalnosti povezane s ulaskom i boravkom građana EU-a i njihove rodbine; poziva Komisiju da preuzme aktivnu ulogu u osiguravanju da postupci koje provode države članice budu u potpunosti usklađeni s vrijednostima i ljudskim pravima utvrđenima u ugovorima EU-a; naglašava da je jedna od glavnih okosnica jedinstvenog tržišta mobilnost radnika; ističe koristi radnika migranata u EU-u za gospodarstva država članica; u tom pogledu poziva Komisiju da pozorno prati razvoj situacije i poduzme odgovarajuće mjere za uklanjanje mogućih prepreka toj temeljnoj slobodi na nacionalnoj razini, kao što su prekomjerna birokratska opterećenja;

16.  potvrđuje da su, u skladu s utvrđenom sudskom praksom Suda EU-a(3), uvjeti za dobivanje i gubitak državljanstva države članice uređeni isključivo nacionalnim pravom pojedinačnih država članica; poziva, međutim, na bolju koordinaciju i strukturiraniju razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu njihovih zakona o državljanstvu kako bi se osigurala temeljna prava, a posebno pravna sigurnost građana; traži sveobuhvatne zajedničke smjernice kojima se pojašnjava odnos između nacionalnog i europskog državljanstva;

17.  poziva one države članice koje oduzimaju državljanstvo svojim državljanima koji su odlučili dulje živjeti u drugoj državi članici da prekinu tu praksu i u skladu s tim revidiraju svoje zakonodavstvo kako bi tijekom cijelog procesa omogućili puna prava u pogledu državljanstva; preporučuje da države članice poduzmu sve korake kako bi učinkovito pomogle građanima koji žele glasovati ili se kandidirati na izborima u državama koje nisu njihove matične države; naglašava potrebu da građani EU-a ostvaruju svoje biračko pravo na nacionalnim svojih matičnih država iz države članice u kojoj borave;

18.  traži od država članica da zaštite i dodatno osnaže značaj građanstva EU-a odvraćanjem od bilo kakvog oblika diskriminacije utemeljene na nacionalnosti; osuđuje sve vrste populističke retorike kojom se žele stvoriti diskriminatorne prakse utemeljene na nacionalnosti;

19.  poziva europske političke stranke i njihove nacionalne podružnice da organiziraju transparentne izborne kampanje uoči europskih izbora 2014. te da učinkovito riješe problem snižavanja stope sudjelovanja glasača i sve većeg jaza između građana i institucija EU-a; smatra da je imenovanje kandidata na europskoj razini za funkciju predsjednika Komisije od strane europskih političkih stranaka važan korak prema uspostavi istinskog europskog javnog prostora te je uvjeren da se europeizacija izborne kampanje može bolje ostvariti paneuropskim aktivnostima i mrežama lokalnih i nacionalnih medija, posebno javnih medija kao što su radio, TV i internet;

20.  naglašava važnost informiranja građana o tome da imaju pravo glasovati na općinskim i europskim izborima ako žive izvan matične države te važnost promicanja tog prava raznim sredstvima; poziva Komisiju da ne čeka do svibnja 2014. kako bi izdala svoj priručnik u kojemu se ta prava u EU-u predstavljaju „jasnim i jednostavnim jezikom”;

21.  poziva sve institucije, tijela, urede i agencije Unije da dodatno poboljšaju transparentnost i omoguće lak i za korisnike jednostavan pristup dokumentima budući da se time građanima omogućuje bolje sudjelovanje u postupku donošenja odluka; poziva institucije Unije, a posebno Europsku komisiju, da poboljšaju učinkovitost svojih postupaka kako bi se što brže udovoljilo legitimnim zahtjevima građana EU-a; poziva sve institucije Unije, a posebno Parlament, da u jednakoj mjeri osiguraju transparentnost i odgovornost;

22.  pozdravlja nedavno usvajanje dvaju glavnih programa EU-a za financiranje mjera na području građanstva EU-a u razdoblju od 2014. do 2020. – „Prava i građanstvo” i „Europa za građane”; iznimno žali zbog toga što su vlade država članica znatno smanjile iznos financijske omotnice u odnosu na razdoblje od 2007. do 2013, a posebno za drugi od navedenih programa kojim se osigurava potpora projektima na području aktivnog europskog građanstva;

23.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog predstavki u kojima se otkriva osjetljiva situacija određenih građana koji zbog svojeg statusa ne mogu u potpunosti koristiti pravo na slobodno kretanje ili puna biračka prava na lokalnim izborima; poziva Europsku komisiju i dotične države članice da olakšaju reguliranje njihova statusa u takvim slučajevima;

24.  izražava duboku zabrinutost zbog prepreka na koje građani i dalje nailaze u procesu ostvarivanja osobnih prava na unutarnjem tržištu te vjeruje da problem trenutne ekonomske nesigurnosti u Europi također treba riješiti uklanjanjem tih prepreka; stoga pozdravlja nove inicijative koje je najavila Komisija za jačanje potrošačke i radničke uloge građana diljem Europe;

25.  naglašava važnost poboljšanja razmjene informacija o mogućnostima stažiranja i pripravništva u drugim državama EU-a preko mreže EURES; uznemiren je zbog visoke razine nezaposlenosti, a posebno jer su njome pogođeni mladi; pozdravlja prijedlog Komisije za Preporuku Vijeća za kvalitativni okvir za pripravništvo(4) te poziva države članice da poštuju načela utvrđena u smjernicama;

26.  poziva države članice da bolje informiraju građane EU-a o njihovim pravima i dužnostima te da im olakšaju ostvarivanje tih prava koja se jednako poštuju u njihovoj matičnoj državi i u bilo kojoj drugoj državi članici;

27.  skreće pozornost na pritužbe određenih podnositelja predstavki, uglavnom građana EU-a koji žive u inozemstvu, koji su izvijestili o svojim problemima u vezi sa stjecanjem, prijenosom i vlasništvom nepokretne imovine u različitim zemljama;

28.  prima na znanje probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom koje koriste svoje pravo na slobodno kretanje i poziva na uvođenje kartice EU-a za osobe s invaliditetom koja bi bila valjana u cijeloj Europi;

29.  poziva države članice da uspostave mjere koordinacije i suradnje kako bi učinkovito riješile probleme dvostrukih poreza za registraciju automobila, porezne diskriminacije i dvostrukog oporezivanja u prekograničnom kontekstu te da detaljnije uzmu u obzir stvarno stanje na području prekogranične mobilnosti radnika; smatra da problemi dvostrukog oporezivanja nisu dostatno riješeni postojećim bilateralnim poreznim konvencijama ili jednostranim radnjama države članice te da je potrebno usklađeno, pravovremeno djelovanje na razini Unije;

30.  žali zbog postojanja prekograničnih problema u građanskim ili socijalnim stvarima, kao što su obiteljski zakon ili mirovine, koji mnoge građane sprječavaju u uživanju prednosti punog građanstva EU-a;

31.  podsjeća da građani EU-a koji se nalaze na teritoriju treće države u kojoj ne postoji predstavništvo njihove matične države imaju pravo na zaštitu od strane diplomatskih ili konzularnih tijela bilo koje države članice pod istim uvjetima kao i državljani te države članice, te kao načelo naglašava važnost takve odredbe;

32.  poziva države članice da što prije u svakoj državi članici uspostave mehanizam „sve na jednom mjestu” radi koordinacije projekata s prekograničnim utjecajem, na primjer onih s društvenim utjecajem, kao što su službe hitne pomoći, posebno uzimajući u obzir projekte koji imaju učinak na okoliš, kao što su vjetroelektrane, u okviru kojih se ponekad ne održavaju savjetovanja s građanima koji žive na obje strane granice i ne izrađuje se studija o utjecaju na okoliš;

33.  poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu koristi i izazova Europske godine građana 2013.; žali zbog toga što je Europska godina građana zbog nedostatka financijskih sredstava i političke ambicije imala slab prikaz u medijima i što se njome nije uspjela pokrenuti široka, javno vidljiva rasprava o europskom građanstvu koja je mogla doprinijeti stvaranju boljih ili iznova definiranih instrumenata;

34.  poziva Komisiju da iznese prijedloge za priznavanje doprinosa volonterskog rada građanstvu;

35.  poziva Komisiju da objavi i distribuira obrazloženje građanskih prava prije i poslije Ugovora iz Lisabona radi vraćanja povjerenja građana;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom ombudsmanu i vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 257 E, 6.9.2013., str. 74.
(2) Izjava Europskog parlamenta od 10. ožujka 2011. o uspostavljanju europskih statuta za zajednička društva, udruženja i zaklade (SL C 199 E, 7.7.2012., str. 187.).
(3) Najnoviji primjer je presuda od 2. ožujka 2010., C-135/08, Rottmann.
(4) COM(2013)0857.


Ured europskog javnog tužitelja
PDF 447kWORD 177k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)05342013/0255(APP))
P7_TA(2014)0234A7-0141/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća (COM(2013)0534),

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem kaznenog prava (COM(2012)0363),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 30. studenog 2009. o planu za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke o radnjama i inicijativama koje treba poduzeti(1),

–  uzimajući u obzir druge instrumente na području kaznenog prava koje su Europski parlament i Vijeće usvojili suodlučivanjem, kao što su Direktiva 2013/48/EU o pravu na odvjetnika u kaznenom postupku i pravu na komunikaciju nakon uhićenja, Direktiva o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, itd.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 6., i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegove članke 86., 218., 263., 265., 267., 268. i 340.,

–   uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za proračunski nadzor, Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7‑0141/2014),

A.  budući da su glavni ciljevi osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja pridonijeti jačanju zaštite financijskih interesa Unije, ojačati povjerenje poduzeća i građana EU-a u institucije Unije te osigurati djelotvornije i učinkovitije istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a poštujući pritom temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

B.  budući da je EU sam sebi postavio zadaću razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde i budući da, u skladu s člankom 6. Ugovora u Europskoj uniji, poštuje ljudska prava i temeljne slobode; budući da zločin sve više poprima prekograničnu dimenziju i da kad je riječ o zločinima protiv financijskih interesa EU-a, koji svake godine uzrokuju znatnu financijsku štetu, EU mora pružiti učinkovit odgovor te na taj način pružiti dodanu vrijednost zajedničkim naporima svih država članica jer zaštita proračuna EU-a od prijevare može se bolje ostvariti na razini EU-a;

C.  budući da se za dosljedno i učinkovito rješavanje prijevara protiv financijskih interesa Europske unije treba primijeniti načelo nulte tolerancije kad je u pitanju proračun EU-a;

D.  budući da države članice imaju primarnu odgovornost za izvršavanje otprilike 80 % proračuna Unije, kao i za ubiranje vlastitih sredstava, kako je utvrđeno Odlukom Vijeća 2007/436/EZ, Euratom(2), koja će uskoro biti zamijenjena Odlukom Vijeća o izmijenjenom Komisijinom prijedlogu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (COM(2011)0739);

E.  budući da je jednako važno osigurati zaštitu financijskih interesa Unije i na razini ubiranja sredstava EU-a i na razini rashoda;

F.  budući da se 10 % ispitivanja koje je proveo OLAF tiče slučajeva prekograničnog organiziranog kriminala, no ti slučajevi čine 40 % financijskog globalnog učinka na financijske interese Europske unije;

G.  budući da je osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja jedini čin na području kaznenog prava na koji se ne bi primijenio redovni zakonodavni postupak;

H.  budući da je prijedlog uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja sam po sebi povezan s prijedlogom direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem kaznenog prava te s prijedlogom uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust), koji podliježu redovnom zakonodavnom postupku;

I.  budući da poštovanje vladavine prava mora biti vodeće načelo za cjelokupno europsko zakonodavstvo, posebice u pitanjima vezanima za pravosuđe i zaštitu temeljnih ljudskih prava;

J.  budući da je 14 nacionalnih zastupničkih domova iz 11 država članica aktiviralo mehanizam „žutog kartona” u odnosu na prijedlog Komisije i budući da je Komisija odlučila zadržati prijedlog od 27. studenog 2013. i ipak navela da će dužnu pažnju posvetiti obrazloženim mišljenjima koja su dali nacionalni zastupnički domovi tijekom zakonodavnog postupka;

K.  budući da se u članku 86. stavku 1. UFEU-a zahtijeva jednoglasna odluka Vijeća radi osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja; budući da se dosezanje takve odluke čini malo vjerojatnim te se stoga čini vjerojatnijim da će neke države članice osnovati Ured europskog javnog tužitelja putem pojačane suradnje koja bi od Komisije zahtijevala predstavljanje novog prijedloga;

1.  smatra da je cilj prijedloga Komisije daljnji korak prema ostvarivanju područja europskog kaznenog prava i jačanje instrumenata za borbu protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije, čime se povećava povjerenje poreznih obveznika u EU;

2.  smatra da bi osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja moglo dati posebnu dodanu vrijednost području slobode, sigurnosti i pravde, uz pretpostavku da sve države članice u tome sudjeluju zbog toga što se u svim državama članicama moraju zaštititi financijski interesi Unije, a time i interesi europskih poreznih obveznika;

3.  poziva Vijeće da u svoj zakonodavni rad u velikoj mjeri uključi Europski parlament stalnim tokom informacija i neprekinutim savjetovanjem s Parlamentom kako bi se postigao rezultat koji je usklađen s promjenama Ugovora o funkcioniranju Europske unije nakon Lisabonskog procesa i koji u biti pozdravljaju obje strane;

4.  poziva europskog zakonodavca, smatrajući da je dosljednost ukupnog djelovanja EU-a na području pravosuđa ključna za njegovu učinkovitost, da obrađuje ovaj prijedlog i pritom uzme u obzir druge prijedloge koji su s ovim tijesno povezani, kao što su prijedlog direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije kaznenim pravom i prijedlog uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i druge relevantne instrumente i postupovna prava koji su već usvojeni u području kaznenog prava kako bi mogao osigurati potpunu usklađenost sa svime gore navedenim i da ga se dosljedno provodi;

5.  ističe da ovlasti i praksa Ureda europskog javnog tužitelja moraju biti u skladu s temeljnim pravima navedenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ustavnim tradicijama država članica; stoga poziva Vijeće da uzme u obzir sljedeće preporuke:

   i. Ured europskog javnog tužitelja trebao bi djelovati uz strogo uvažavanje prava na pošteno suđenje te stoga poštovati načelo da je sud utvrđen zakonom, što iziskuje da se jasno unaprijed utvrde kriteriji kojima se određuje koji je sud nadležan za izvršavanje sudbene vlasti; budući da se sadašnjom formulacijom članka 27. stavka 4. Uredu europskog javnog tužitelja daje prevelika sloboda u primjeni različitih kriterija nadležnosti, ti bi se kriteriji trebali učiniti obvezujućim te bi se među njima trebala stvoriti hijerarhija radi osiguravanja predvidljivosti; u tom smislu trebalo bi uzeti u obzir prava osumnjičenika; nadalje, određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima trebalo bi podlijegati sudskom preispitivanju;
   ii. Ured europskog javnog tužitelja trebao bi biti potpuno neovisan kako u odnosu na nacionalne vlade, tako i u odnosu na institucije EU-a te bi ga se trebalo zaštititi od bilo kakvog političkog pritiska;
  iii. trebalo bi točno utvrditi opseg nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se omogućilo prethodno utvrđivanje kaznenih djela koje ono obuhvaća; Europski parlament predlaže pažljivu reviziju definicija iz članka 13. prijedloga Komisije o sporednoj nadležnosti jer u svom trenutačnom obliku one prelaze granice opsega iz članka 86. stavaka 1. – 3. UFEU-a; to bi trebalo činiti na način da se ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja prošire na druga kaznena djela osim onih koja utječu na financijske interese Unije samo kada kumulativno:
   (a) određeno ponašanje istodobno predstavlja kazneno djelo koje utječe na financijske interese Unije i druga kaznena djela; i
   (b) prevladavaju kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije, a druga su samo sporedna; te da
   (c) daljnji progon i kažnjavanje drugih kaznenih djela ne bi bili mogući da ih se ne progoni i da se optužnica o njima ne podiže zajedno s kaznenim djelima koja utječe na financijske interese Unije;
     nadalje, određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima trebalo bi podlijegati sudskom preispitivanju;
   iv. uzimajući u obzir činjenicu da Direktiva iz članka 12. prijedloga kojim se utvrđuju kaznena djela za koja će Ured europskog javnog tužitelja biti nadležan još nije donesena, u tekstu prijedloga trebalo bi utvrditi da Ured europskog javnog tužitelja ne može goniti kaznena djela koja još nisu utvrđena u relevantnom pravu država članica u trenutku počinjenja kaznenog djela; Ured europskog javnog tužitelja osim toga ne bi trebao imati nadležnost za kaznena djela počinjena prije nego što Ured postane potpuno operativan; u skladu s tim trebalo bi izmijeniti članak 71. prijedloga;
   v. istražna sredstva i istražne mjere kojima raspolaže Ured europskog javnog tužitelja trebala bi biti homogena, točno određena i sukladna pravnim sustavima država članica u kojima se provode; osim toga, trebalo bi podrobnije utvrditi kriterije za primjenu istražnih mjera kako bi se spriječilo traženje povoljnijih pravnih položaja (forum shopping);
   vi. prihvatljivost dokaza i njihova ocjena u skladu s člankom 30. ključni su elementi u kaznenoj istrazi; Relevantna pravila moraju stoga biti jasna i jednaka u cijelom području u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja te bi trebala biti u potpunosti u skladu s postupovnim jamstvima; kako bi se osigurala takva usklađenost, uvjetima prihvatljivosti dokaza kao takvima trebala bi se poštovati sva prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima te sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;
   vii. pravo na učinkovit pravni lijek trebalo bi poštovati u svakom trenutku djelovanja europskog javnog tužitelja u cijeloj Uniji; stoga, odluke koje donese europski javni tužitelj trebale bi podlijegati sudskom preispitivanju pred nadležnim sudom; u tom smislu odluke koje donese europski javni tužitelj prije suđenja ili neovisno o njemu, kao one opisane u člancima 27., 28. i 29. o nadležnosti, odbacivanju predmeta ili konačnom odbacivanju predmeta, trebale bi podlijegati pravnim lijekovima koje sudovi Unije stavljaju na raspolaganje.

Trebalo bi ponovno sastaviti članak 36. prijedloga kako bi se izbjeglo zaobilaženje odredaba Ugovora o nadležnosti sudova Unije i nerazmjerno ograničavanje prava na učinkovit pravni lijek u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima.

   viii. u odredbama članka 28. prijedloga trebalo bi se jasno navesti da nakon što europski javni tužitelj odbaci slučaj u vezi s manjim prekršajima, nacionalnim tijelima nadležnima za kazneni progon nije onemogućena daljnja istraga i kazneni progon ako im to dozvoljava nacionalno zakonodavstvo; i kada dodatnom razmjernom istragom nije moguće na predvidljiv način riješiti problem nedostatka relevantnih dokaza odbacivanje je obavezno; osim toga, postojanje obaveznih razloga za odbacivanje potrebno je provjeriti što je prije moguće tijekom istrage i odbacivanje treba nastupiti bez odgode u trenutku utvrđivanja primjene jednog od obaveznih razloga;
   ix. proizvoljno izvršenje pravde mora se izbjeći u svim okolnostima; stoga bi uvjet „primjerenog izvršenja pravde” kao uvjet za konačno odbacivanje predmeta, kao što je navedeno u članku 29. stavku 1. prijedloga, trebalo zamijeniti određenijim kriterijima; konačno odbacivanje predmeta osobito bi trebalo isključiti od trenutka podizanja optužnice i u svakom pogledu u slučajevima koji se prema članku 28. prijedloga mogu odbaciti, kao i u ozbiljnim slučajevima;
   x. budući da ovlasti europskog javnog tužitelja ne zahtijevaju samo pravno preispitivanje Suda, već i nadzor Europskog parlamenta te nacionalnih parlamenata, relevantne odredbe trebaju biti uključene posebice kako bi se osigurala učinkovita i dosljedna djelovanja među državama članicama te usklađenost s vladavinom prava;

6.  osim toga, pozivajući na najveće poštovanje temeljnih načela, kao npr. pošteno suđenje s kojim je omogućavanje obrane u kaznenim postupcima izravno povezano, traži da Vijeće uzme u obzir niže navedene preporuke i u vezi s tim omogući sljedeće:

   i. Ured europskog javnog tužitelja trebao bi svim svojim aktivnostima osigurati visoku razinu zaštite prava na obranu, osobito s obzirom na činjenicu da bi Unija mogla postati područje u kojem bi Ured europskog javnog tužitelja mogao djelovati radnom brzinom, pri čemu se ne bi morao oslanjati na instrumente uzajamne pravne pomoći; u tom pogledu poštovanje minimalnih standarda EU-a na području prava pojedinaca u kaznenom postupku u svim državama članicama ključan je element za odgovarajuće funkcioniranje Ureda europskog javnog tužitelja.

U tom bi smislu trebalo istaknuti da plan za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima koji je Vijeće usvojilo 30. studenog 2009. još nije potpun i da se prijedlog odnosi samo na nacionalne pravne sustave u pogledu svih pitanja poveznih s pravom na šutnju, načelom nedužnosti, pravom na pravnu pomoć i istragama povezanima s obranom; stoga, kako bi se uvažilo načelo ravnopravnosti, pravo koje se primjenjuje na osumnjičene ili optužene osobe u kaznenim postupcima Ureda europskog javnog tužitelja također bi se trebalo primjenjivati na postupovna jamstva protiv njegovih istraga ili kaznenih progona, ne dovodeći pritom u pitanje bilo kakve dodatne ili više standarde postupovnih jamstava koje predviđa pravo Unije;

   ii. nakon isteka odgovarajućeg roka za prenošenje, neprenošenje ili pogrešno prenošenje u nacionalno pravo jednoga od akata postupovnog prava prava Unije nikad se ne bi trebalo tumačiti u odnosu na pojedinačni predmet istrage ili progona i njihova primjena uvijek će biti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;
   iii. trebalo bi osigurati poštovanje načela ne bis in idem;
   iv. pri provedbi kaznenog progona trebala bi se osigurati sukladnost s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije te važećim zakonodavstvom EU-a o zaštiti osobnih podataka; posebnu bi pozornost trebalo posvetiti pravima subjekata u slučajevima kada se osobne podatke prenosi u treće zemlje ili međunarodne organizacije;

7.  poziva Vijeće da uzme u obzir sljedeće preporuke kako bi se osigurala prilagodljiva, organizirana i učinkovita struktura Ureda europskog javnog tužitelja, koja je u stanju ostvarivati maksimalne rezultate;

   i. radi osiguravanja uspješnog i pravednog ishoda istraga i njihovo usklađivanje, potrebno je da osobe, imenovane za upravljanje istragama, imaju temeljito znanje o pravnim sustavima predmetnih država; u tu svrhu, organizacijski model Ureda europskog javnog tužitelja trebao bi na središnjoj razini osigurati primjerene vještine, iskustvo i poznavanje pravnih sustava država članica;
   ii. kako bi se osiguralo brzo i učinkovito donošenje odluka, postupak odlučivanja trebao bi se moći odvijati u Uredu europskog javnog tužitelja uz pomoć delegiranih nacionalnih javnih tužitelja nadležnih za posebne slučajeve;
   iii. kako bi se osiguralo da Ured europskog javnog tužitelja može jamčiti visoke standarde neovisnosti, učinkovitosti, iskustva i stručnosti, njegovo osoblje trebalo bi imati najviše kvalifikacije i jamčiti postizanje ciljeva utvrđenih ovom Rezolucijom; dotično osoblje moglo bi ponajprije dolaziti iz pravosuđa, pravne struke ili drugih sektora u kojima je steklo navedeno iskustvo i stručnost te odgovarajuće znanje o pravnim sustavima država članica; u tom smislu, izjave Komisije iz stavke 4. obrazloženja prijedloga o ukupnim troškovima trebalo bi uskladiti sa stvarnim potrebama učinkovitosti i funkcionalnosti samog Ureda;
   iv. trebalo bi uspostaviti kontrolni mehanizam i jednom godišnje izvještavati o aktivnostima Ureda europskog javnog tužitelja;

8.  prima na znanje zamisao o utemeljenju Ureda europskog javnog tužitelja na postojećim strukturama, što je rješenje za koje Europska komisija očekuje da neće iziskivati znatne nove troškove od Unije ili država članica jer njegove administrativne usluge izvršavaju se u sklopu Eurojusta (Europske jedinice za pravosudnu suradnju), a njegovi ljudski resursi doći će iz postojećih tijela poput OLAF-a;

9.  izražava sumnju u argument o isplativosti prijedloga budući da Ured europskog javnog tužitelja treba uspostaviti specijalizirane odjele, jedan za svaku državu članicu, koji će morati imati produbljeno znanje o nacionalnim pravnim okvirima kako bi učinkovito mogli provoditi istrage i kaznene progone; poziva na provođenje analize radi procjene troškova koji će utemeljenje Ureda europskog javnog tužitelja imati za proračun EU-a kao i svaki učinak prelijevanja na proračune država članica; poziva na to da se takva analiza provede također kako bi se ocijenili učinci;

10.  izražava zabrinutost zbog toga što se prijedlog temelji na pretpostavci da administrativne usluge koje pruža Eurojust neće imati financijski ili kadrovski utjecaj na tu decentraliziranu agenciju; stoga smatra da financijski izvještaj dovodi u zabludu; u tom smislu naglašava svoj zahtjev da Komisija predstavi ažurirani financijski izvještaj u kojem će se u obzir uzeti moguće izmjene od strane zakonodavca prije zaključivanja zakonodavnog postupka;

11.  preporučuje, u skladu s odredbama iz članka 86. stavka 1. UFEU-a na temelju kojeg Vijeće može „iz Eurojusta” osnovati Ured europskog javnog tužitelja, da Komisija predvidi jednostavan prijenos financijskih resursa iz OLAF-a na Ured europskog javnog tužitelja i da Ured europskog javnog tužitelja iskoristi stručno znanje i dodanu vrijednost zaposlenika Eurojusta;

12.  naglašava da nema jasne pokazatelje o tome je li Ured europskog javnog tužitelja kao novoosnovano tijelo podložan smanjenjima broja zaposlenika planiranima za sve institucije i tijela Unije; navodi da ne bi podržao takav pristup;

13.  poziva Vijeće da razjasni nadležnost svakog postojećeg tijela zaduženog za zaštitu financijskih interesa Unije; ističe da je izrazito važno da se nadalje definira i jasno naznači veza između Ureda europskog javnog tužitelja i već postojećih tijela poput Eurojusta i OLAF-a; naglašava da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao imati koristi od dugogodišnje stručnosti OLAF-a u provođenju istraga kako na nacionalnoj, tako i na razini Unije na područjima koja se odnose na zaštitu financijskih interesa Unije, uključujući i korupciju; posebno naglašava da bi Vijeće trebalo razjasniti prirodu nadopunjavanja OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja u pogledu takozvanih „unutarnjih” i „vanjskih” istraga; ističe da se u trenutnim prijedlogu Komisije ne objašnjava ni njegova veza s Uredom europskog javnog tužitelja ni način na koji bi trebalo provoditi unutarnje istrage unutar institucija EU-a;

14.  smatra da bi se trebala provesti daljnja analiza podudarnog djelovanja OLAF-a, Eurojusta i Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se ograničili rizici konfliktnih nadležnosti; poziva Vijeće da razjasni pojedinačne nadležnosti tih tijela, utvrdi moguće zajedničke nadležnosti i neučinkovitosti te po potrebi predloži rješenja;

15.  zahtijeva provedbu analize, budući da će nekoliko država članica vjerojatno tražiti izuzeće iz prijedloga o Uredu europskog javnog tužitelja, radi utvrđivanja onih odjela OLAF-a i članova njihovog osoblja koji će prijeći u Ured europskog javnog tužitelja te onih koji će ostati pri OLAF-u; zahtijeva da se OLAF-u zajamče sredstva neophodna za provedbu svih aktivnosti s ciljem borbe protiv prijevara koje ne ulaze u okvir ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja;

16.  ističe da će OLAF i dalje biti nadležan za one države članice koje ne sudjeluju u Uredu europskog javnog tužitelja te da bi im se trebala omogućiti jednaka razina postupovnih jamstava;

17.  stoga poziva Komisiju da uz izmjene Uredbe o OLAF-u na temelju osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja uključi dostatna postupovna jamstva, među ostalim mogućnost sudskog preispitivanja istražnih mjera koje poduzima OLAF;

18.  smatra da bi obveze nametnute nacionalnim vlastima o obavještavanju Ureda europskog javnog tužitelja o svakom obliku počinjenja eventualnog kaznenog djela u okviru njihovih nadležnosti trebale biti usklađene i ne prekoračivati one na snazi na razini država članica te bi se njima trebala poštovati neovisnost tih vlasti;

19.  poziva na sastavljanje posebnog niza pravila na razini Unije u cilju osiguranja usklađene zaštite zviždača;

20.  poziva Vijeće da nadalje unaprijedi učinkovitost i djelotvornost dotičnih sudova u državama članicama koje su je neophodne za uspjeh projekta uspostave Ureda europskog javnog tužitelja;

21.  pozdravlja ideju uključivanja Ureda europskog javnog tužitelja u postojeće decentralizirane strukture kroz sudjelovanje ovlaštenih nacionalnih tužitelja u svojstvu „posebnih savjetnika”; svjestan je potrebe za daljnjom razradom neovisnosti ovlaštenih tužitelja unutar nacionalnog pravosuđa, kao i potrebe za transparentnim postupcima njihova odabira kako bi se izbjegla svaka sumnja favoriziranja od strane Ureda europskog javnog tužitelja;

22.  smatra da bi primjereno usavršavanje iz europskog kaznenog prava za delegirane europske tužitelje i njihovo osoblje trebalo biti osigurano na ujednačen i učinkovit način;

23.  podsjeća Vijeće i Komisiju da je od najveće važnosti da Europski parlament, suzakonodavac u kazneno materijalnom i postupovnom području, i dalje bude usko uključen u postupak osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja i da se njegovo stajalište propisno uzme u obzir u svim fazama postupka; u tu svrhu namjerava održavati česte kontakte s Komisijom i Vijećem radi uspješne suradnje u tom smislu; u potpunosti je svjestan složenosti zadaće i potrebe razumnog vremena za njezino ostvarenje i obvezuje se izraziti svoje stajalište, ako je potrebno u daljnjim izvješćima o napretku, o budućem razvoju Ureda europskog javnog tužitelja;

24.  poziva Vijeće da odvoji potrebno vrijeme i temeljito razmotri prijedlog Komisije te da ne finalizira pregovore u žurbi; naglašava da bi se prijevremeni prijelaz na postupak pojačane suradnje trebao izbjeći;

25.  nalaže svom predsjedniku da zahtijeva daljnju raspravu s Vijećem;

26.  ističe Vijeću da se gore navedene političke smjernice dopunjuju tehničkim prilogom ove Rezolucije;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG REZOLUCIJI

Uvodna izjava 22.

Preinaka 1.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

(22)  Kaznena djela protiv financijskih interesa Unije često su usko povezana s drugim kaznenim djelima. U interesu postupovne učinkovitosti i kako bi se izbjegla moguća povreda načela ne bis in idem, u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti i kaznena djela koja nisu definirana u nacionalnom pravu kao kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije ako su njihove sastavne činjenice identične i neodvojivo povezane s činjenicama kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije. U takvim miješanim slučajevima, ako je kazneno dijelo koje utječe na financijske interese Unije prevladavajuće, Ured europskog javnog tužitelja svoju nadležnost treba izvršavati nakon savjetovanja s nadležnim tijelima predmetne države članice. Prevlast se mora utvrditi na temelju kriterija kao što su financijski učinci kaznenog djela na Uniju, na nacionalne proračune, na broj žrtava ili druge okolnosti vezane uz težinu kaznenog djela ili primjenjivih sankcija.

(22)  Kaznena djela protiv financijskih interesa Unije često su usko povezana s drugim kaznenim djelima. Kako bi se izbjegla moguća povreda načela ne bis in idem, u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti i kaznena djela koja nisu definirana u nacionalnom pravu kao kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije ako su njihove sastavne činjenice identične i povezane s činjenicama kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije. U takvim miješanim slučajevima, ako je kazneno djelo koje utječe na financijske interese Unije prevladavajuće, Ured europskog javnog tužitelja svoju nadležnost treba izvršavati nakon savjetovanja s nadležnim tijelima predmetne države članice. Prevlast se mora utvrditi na temelju kriterija kao što su financijski učinci kaznenog djela na Uniju, na nacionalne proračune, na broj žrtava ili druge okolnosti vezane uz težinu kaznenog djela ili primjenjivih sankcija.

Uvodna izjava 46

Preinaka 3.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

(46)  Opća pravila o transparentnosti koja se primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati na Ured europskog javnog tužitelja, ali samo u odnosu na njegove upravne zadaće kako se ni na koji način ne bi ugrozilo zahtjev povjerljivosti u njegovu operativnom radu. Isto tako, pri upravnim istragama koje obavlja Europski ombudsman mora se poštovati zahtjev povjerljivosti Ureda europskog javnog tužitelja.

(46)  Opća pravila o transparentnosti koja se primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati i naUred europskog javnog tužitelja; pri upravnim istragama koje obavlja Europski ombudsman mora se poštovati zahtjev povjerljivosti Ureda europskog javnog tužitelja.

Članak 13.

Preinaka 2.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Ako su kaznena djela iz članka 12. usko povezana s kaznenim djelima koja nisu ona iz članka 12. i njihova su zajednička istraga i progon u interesu dobrog pravosuđa, Ured europskog javng tužitelja nadležan je i za ta druga kaznena djela pod uvjetom da su kaznena djela iz članka 12. nadređena i da se druga kaznena djela temelje na istim činjenicama.

1.  Ako su kaznena djela iz članka 12. povezana s kaznenim djelima koja nisu ona iz članka 12., Ured europskog javnog tužitelja nadležan je i za ta druga kaznena djela pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

–  jedan određeni niz činjenica istodobno tvori i kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije i drugo kazneno djelo (ili više njih); i

–  kazneno djelo (ili više njih) koje utječe na financijske interese Unije je prevladavajuće, a drugo (ili druga) je samo sporedno; te

–  daljnji progon i kažnjavanje drugoga kaznenoga djela (ili više njih) više ne bi bilo moguće da ga se ne progoni i da se optužnica o njemu ne podiže zajedno s kaznenim djelom (ili više njih) koje utječe na financijske interese Unije.

Ako su zadovoljeni ti uvjeti, država članica koja je nadležna za druga kaznena djela nadležna je i za kaznena djela iz članka 12.

Ako su zadovoljeni ti uvjeti, država članica koja je nadležna za druga kaznena djela nadležna je i za kaznena djela iz članka 12.

2.  Ured europskog javnog tužitelja i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon uzajamno se savjetuju kako bi se utvrdilo koje tijelo ima nadležnost u skladu s člankom 1. Ako je to potrebno kako bi se pojednostavilo utvrđivanje te nadležnosti, može se pridružiti Eurojust u skladu s člankom 57.

2.  Ured europskog javnog tužitelja i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon uzajamno se savjetuju kako bi se utvrdilo koje tijelo ima nadležnost u skladu sa stavkom 1. Ako je to potrebno kako bi se pojednostavilo utvrđivanje te nadležnosti, može se pridružiti Eurojust u skladu s člankom 57.

3.  U slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon oko nadležnosti u skladu s člankom 1., nacionalno pravosudno tijelo nadležno za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u slučaju kaznenog progona na nacionalnoj razini odlučuje o sporednoj nadležnosti.

3.  U slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon oko nadležnosti u skladu sa stavkom 1., nacionalno pravosudno tijelo nadležno za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u slučaju kaznenog progona na nacionalnoj razini odlučuje o sporednoj nadležnosti.

4.  Utvrđivanje nadležnosti u skladu s ovim člankom nije podložno preispitivanju.

4.  Utvrđivanje nadležnosti u skladu s ovim člankom može biti podložno preispitivanju suda pred kojim se vodi postupak kako je određeno sukladno članku 27. stavku 4. prijedloga, na njegov zahtjev.

Članak 27.

Preinaka 4.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Europski javni tužitelj i delegirani europski tužitelji imaju iste ovlasti kao nacionalni tužitelji s obzirom na kazneni progon i podizanje optužnice, posebno ovlast izjašnjavanja o krivnji, sudjelovanja u prikupljanju dokaza i izvršavanju dostupnih pravnih lijekova.

1.  Europski javni tužitelj i delegirani europski tužitelji imaju iste ovlasti kao nacionalni javni tužitelji s obzirom na kazneni progon i podizanje optužnice, posebno ovlast izjašnjavanja o krivnji, sudjelovanja u prikupljanju dokaza i izvršavanju dostupnih pravnih lijekova.

2.  Ako nadležni delegirani europski tužitelj smatra da je istraga završena, on predaje sažetak predmeta s nacrtom optužnice i popisom dokaza europskom javnom tužitelju na preispitivanje. Ako on ne naloži odbacivanje predmeta u skladu s člankom 28., europski javni tužitelj nalaže delegiranom europskom tužitelju da pokrene postupak pred nadležnim nacionalnim sudom podizanjem optužnice ili da ga vrati na daljnju istragu. Ured europskog javnog tužitelja može i sam pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom.

2.  Ako nadležni delegirani europski tužitelj smatra da je istraga završena, on predaje sažetak predmeta s nacrtom optužnice i popisom dokaza europskom javnom tužitelju na preispitivanje. Ako on ne naloži odbacivanje predmeta u skladu s člankom 28., ili ako se nakon njegovih uputa da se ponudi transakcija prema članku 29. ta ponuda ne prihvati, europski javni tužitelj nalaže delegiranom europskom tužitelju da pokrene postupak pred nadležnim nacionalnim sudom podizanjem optužnice ili da ga vrati na daljnju istragu. Ured europskog javnog tužitelja može i sam pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom.

3.  Optužnica predana nadležnom nacionalnom sudu sadržava popis dokaza koji će se izvoditi na suđenju.

3.  Optužnica predana nadležnom nacionalnom sudu sadržava popis dokaza koji će se izvoditi na suđenju.

4.  Europski javni tužitelj bira, savjetujući se s delegiranim europskim tužiteljem koji pokreće postupak i imajući na umu primjereno izvršenje pravde, nadležnost za suđenje i određuje nadležni nacionalni sud uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

4.  Nadležni nacionalni sud određuje se na temelju sljedećih kriterija, prema redoslijedu prioriteta:

a)  mjesto gdje je počinjeno kazneno djelo ili, u slučaju više kaznenih djela, gdje je počinjena većina kaznenih djela;

a)  mjesto gdje je počinjeno kazneno djelo ili, u slučaju više kaznenih djela, gdje je počinjena većina kaznenih djela;

b)  mjesto gdje optuženik ima prebivalište;

b)  mjesto gdje optuženik ima prebivalište;

c)  mjesto gdje se nalaze dokazi;

c)  mjesto gdje se nalaze dokazi;

d)  mjesto gdje izravne žrtve imaju prebivalište.

d)  mjesto gdje izravne žrtve imaju prebivalište.

5.  Ako je potrebno u svrhe povrata, administrativnog postupanja ili nadzora, Europski javni tužitelj obavješćuje o optužnici nadležna nacionalna tijela, zainteresirane osobe i mjerodavne institucije, tijela i agencije Unije.

5.  Ako je potrebno u svrhe povrata, administrativnog postupanja ili nadzora, europski javni tužitelj obavješćuje o optužnici nadležna nacionalna tijela, zainteresirane osobe i mjerodavne institucije, tijela i agencije Unije.

Članak 28.

Preinaka 5.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Europski javni tužitelj odbacuje predmet ako je kazneni progon postao nemoguć iz jednog od sljedećih razloga:

1.  Europski javni tužitelj odbacuje predmet ako je kazneni progon postao nemoguć iz jednog od sljedećih razloga:

a)  smrt osumnjičenika;

a)  smrt osumnjičenika;

b)  potupanje koje je predmet istrage ne čini kazneno djelo;

b)  postupanje koje je predmet istrage ne čini kazneno djelo;

c)  osumnjičenik je dobio oprost ili imunitet;

c)  osumnjičenik je dobio oprost ili imunitet;

d)  nastupila je zastara kaznenog progona;

d)  nastupila je zastara kaznenog progona;

e)  osumnjičena osoba već je oslobođena ili osuđena zbog istih činjenica u Uniji ili je predmet riješen u skladu s člankom 29.

e)  osumnjičena osoba već je oslobođena ili osuđena zbog istih činjenica u Uniji ili je predmet riješen u skladu s člankom 29.;

f)  nakon pune, sveobuhvatne i razmjerne istrage Ureda europskog javnog tužitelja ne postoji dovoljno odgovarajućih dokaza.

2.  Europski javni tužitelj može odbaciti predmet na temelju bilo kojeg od sljedećih razloga:

a)   kazneno je djelo blaže kazneno djelo u skladu s nacionalnim zakonom kojim se provodi Direktiva 2013/XX/EU o borbi kaznenim pravom protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije;

b)  nedostatak odgovarajućih dokaza.

2.  Europski javni tužitelj može odbaciti predmet ako je kazneno djelo blaže kazneno djelo u skladu s nacionalnim zakonom kojim se provodi Direktiva 2013/XX/EU o borbi kaznenim pravom protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije;

3.  Ured europskog javnog tužitelja može uputiti predmete koje je odbacio OLAF-u ili nadležnim nacionalnim upravnim ili pravosudnim tijelima radi povrata, administrativnog postupanja ili nadzora.

3.  Ured europskog javnog tužitelja može uputiti predmete koje je odbacio OLAF-u ili nadležnim nacionalnim upravnim ili pravosudnim tijelima radi povrata, administrativnog postupanja ili nadzora.

4.  Ako je istraga pokrenuta na temelju informacija koje je dostavila oštećena stranka, Ured europskog javnog tužitelja o tome obavješćuje tu stranku.

4.  Ako je istraga pokrenuta na temelju informacija koje je dostavila oštećena stranka, Ured europskog javnog tužitelja o tome obavješćuje tu stranku.

Članak 29.

Preinaka 6.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Ako predmet nije odbačen i ako bi to moglo biti u službi primjerenog izvršenja pravde, Ured europskog javnog tužitelja može, nakon naknade štete, predložiti osumnjičeniku da plati paušalnu kaznu koja, kada je plaćena, podrazumijeva konačno odbacivanje predmeta (transkacija). Ako se osumnjičenih složi, on Uniji plaća paušalni iznos.

1.  Ako se predmet ne može odbaciti prema članku 28. i ako bi kazna zatvora bila nerazmjerna čak i kad bi to ponašanje bilo u potpunosti dokazano tijekom suđenja, Ured europskog javnog tužitelja može, nakon naknade štete, predložiti osumnjičeniku da plati paušalnu kaznu koja, kada je plaćena, podrazumijeva konačno odbacivanje predmeta (transkacija). Ako se osumnjičenih složi, on Uniji plaća paušalni iznos.

2.  Ured europskog javnog tužitelja nadzire prikupljanje financijskih sredstava uključenih u transakciju.

2.  Ured europskog javnog tužitelja nadzire prikupljanje financijskih sredstava uključenih u transakciju.

3.  Ako je osumnjičenik prihvatio i uplatio transakciju, Ured europskog javnog tužitelja konačno odbacuje predmet i službeno o tome obavješćuje nadležna nacionalna pravosudna i sudbena tijela i nadležne institucije, tijela i agencije Unije.

4.  Odbačaj iz stavka 3. ne podliježe sudskom preispitivanju.

3.  Ako je osumnjičenik prihvatio i uplatio transakciju, Ured europskog javnog tužitelja konačno odbacuje predmet i službeno o tome obavješćuje nadležna nacionalna pravosudna i sudbena tijela i nadležne institucije, tijela i agencije Unije.

Članak 30.

Preinaka 7.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Dokazi koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja sudu pred kojim se vodi postupak, ako sud smatra da prihvaćanje tih dokaza ne bi imalo negativan utjecaj na pravičnost postupka ili prava obrane sadržana u člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, prihvaćaju se na suđenju bez potvrđivanja ili sličnog pravnog postupka čak i ako su u nacionalnom pravu države članice u kojoj se nalazi sud propisana drugačija pravila o prikupljanju i izvođenju takvih dokaza.

1.  Dokazi koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja sudu pred kojim se vodi postupak prihvaćaju se ako sud smatra da prihvaćanje tih dokaza ne bi imalo negativan učinak na pravičnost postupka ili prava obrane sadržana u Povelji o temeljnim pravima Eurpske unije i obveze država članica u skladu s člankom 6. UEU-a.

2.  Kada su dokazi prihvaćeni, to ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova da slobodno ocjenjuju dokaze koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja na suđenju.

2.  Kada su dokazi prihvaćeni, to ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova da slobodno ocjenjuju dokaze koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja na suđenju.

Članak 33.

Preinaka 8.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Osumnjičenik i optuženik uključeni u postupke Ureda europskog javnog tužitelja imaju, u skladu s nacionalnim pravom, pravo na šutnju prilikom ispitivanja u vezi s kaznenim djelima za koje su osumnjičeni da su počinili, i moraju biti obaviješteni da nemaju obvezu sami sebe teretiti.

1.  Osumnjičenik i optuženik uključeni u postupke Ureda europskog javnog tužitelja imaju pravo na šutnju prilikom ispitivanja u vezi s kaznenim djelima za koje su osumnjičeni da su počinili, i moraju biti obaviješteni da nemaju obvezu sami sebe teretiti.

2.  Osumnjičenik i optuženik smatraju se nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Osumnjičenik i optuženik smatraju se nedužnima dok im se ne dokaže krivnja.

Članak 34.

Preinaka 9.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

Svaka osoba koja je osumnjičena ili optužena za kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ima, u skladu s nacionalnim pravom, pravo dobiti pravnu pomoć besplatno ili djelomično besplatno od strane nacionalnih tijela ako nema dovoljno sredstava sama to platiti.

Svaka osoba koja je osumnjičena ili optužena za kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ima pravo dobiti pravnu pomoć besplatno ili djelomično besplatno od strane nacionalnih tijela ako nema dovoljno sredstava sama to platiti.

Članak 36.

Preinaka 10.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1.  Kada donosi postupovne mjere u obnašanju svojih funckija, Ured europskog javnog tužitelja smatra se nacionalnim nadležnim tijelom u svrhu sudskog preispitivanja.

Za potrebe sudskog preispitivanja Ured europskog javnog tužitelja smatra se nacionalnim tijelom u odnosu na sve postupovne mjere koje donese tijekom izvršavanja funkcije kaznenog progona pred nadležnim sudom. Kad je riječ o svim ostalim djelima ili propustima Ureda europskog javnog tužitelja, on se smatra tijelom Unije.

2.  Ako odredbe nacionalnog prava postanu primjenjive temeljem ove Uredbe, te se odredbe ne smatraju odredbama prava Unije u svrhe članka 267. Ugovora.

Članak 68.

Preinaka 11.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

Upravne aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja podložne su istragama Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. Ugovora.

Ured europskog javnog tužitelja podložan je istragama Europskog ombudsmana kad je riječ o slučajevima nepravilnosti u postupanju u skladu s člankom 228. Ugovora.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.
(2) SL L 163, 23.6.2007., str. 17.


Izvješće o napretku Turske za 2013.
PDF 321kWORD 105k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o izvješću o napretku Turske za 2013. (2013/2945(RSP))
P7_TA(2014)0235B7-0241/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije pod nazivom „Turska: izvješće o napretku” (SWD(2013) 0417),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. listopada 2013. naslovljenu „Strategija proširenja i glavni izazovi za 2013. – 2014.” (COM(2013)0700),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 10. veljače 2010. o izvješću o napretku Turske za 2009.(1), od 9. ožujka 2011. o izvješću o napretku Turske za 2010.(2), od 29. ožujka 2012. o izvješću o napretku Turske za 2011.(3), od 18. travnja 2013. o izvješću o napretku Turske za 2012.(4) i od 13. lipnja 2013. o situaciji u Turskoj(5),

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom(6) („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu od 2001., 2003. i 2006.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. prosinca 2010., 5. prosinca 2011., 11. prosinca 2012. i 25. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke iz izvješća povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. studenog 2013. u kojem se ističe neprikladno ponašanje snaga reda tijekom prosvjeda u Geziju,

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su pristupni pregovori s Turskom otvoreni 3. listopada 2005. i da je otvaranje tih pregovora polazište za dugotrajan i vremenski neograničen proces utemeljen na poštenim i strogim uvjetima i predanosti reformama;

B.  budući da se Turska obvezala na ispunjenje kopenhaških kriterija, odgovarajuće i djelotvorne reforme, dobrosusjedske odnose i postupno usklađivanje s EU-om; budući da te napore treba smatrati prilikom da Turska nastavi svoj proces modernizacije;

C.  budući da EU treba ostati mjerilo za reforme u Turskoj;

D.  budući da potpuno udovoljavanje kopenhaškim kriterijima i sposobnost integracije u EU, u skladu sa zaključcima sa sjednice Europskog vijeća u prosincu 2006., ostaje osnova za pristupanje EU-u;

E.  budući da je u svojim zaključcima od 11. prosinca 2012. Vijeće poduprlo novi pristup Komisije u pogledu pregovaračkih okvira za nove države kandidatkinje da vladavinu prava stavi u središte politike proširenja i potvrdilo središnje mjesto koje u pregovaračkom procesu zauzimaju Poglavlje 23. (pravosuđe i temeljna prava) i Poglavlje 24. (pravda, sloboda i sigurnost), koja bi trebalo riješiti u ranoj fazi pregovora da bi se postavila jasna mjerila i ostavilo dovoljno vremena za unošenje potrebnih promjena u zakonodavstvo, reforme institucija pa time i uspješnost pri njihovu provođenju;

F.  budući da je u svojoj Komunikaciji naslovljenoj „Strategija proširenja i glavni izazovi za 2013. ‒ 2014.” Komisija zaključila da je Turska po svome gospodarstvu, strateškom položaju i važnoj regionalnoj ulozi strateški partner EU-a i dragocjena sastavnica gospodarske konkurentnosti EU-a te da je u prethodnih 12 mjeseci postignut znatan napredak u reformama; budući da je Komisija pozvala na daljnje reforme i promicanje dijaloga u čitavom političkom spektru u Turskoj i u turskom društvu kao cjelini;

G.  budući da Turska već osmu godinu zaredom nije provela odredbe koje proizlaze iz Sporazuma o pridruživanju između EZ-a i Turske i njegova Dodatnog protokola;

H.  budući da Turska za vlastitu dobrobit, a s ciljem povećanja stabilnosti i promicanja dobrosusjedskih odnosa, mora pojačati napore u rješavanju otvorenih bilateralnih pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama povelje UN-a i s međunarodnim pravom;

I.  budući da Turska ima potencijal igrati ključnu ulogu u povećanju raznolikosti izvora energije i pravaca za tranzit nafte, plina i električne energije iz susjednih zemalja u EU i da postoji potencijal za Tursku i za EU da ostvare korist od bogatih turskih obnovljivih izvora energije radi stvaranja održivoga gospodarstva s niskim udjelom ugljika;

J.  budući da je borba protiv korupcije na svim razinama važan element funkcioniranja vladavine prava;

K.  budući da Turska i dalje ima aktivnu ulogu u širem susjedstvu te važnu ulogu u regiji;

Vjerodostojna predanost i čvrsti demokratski temelji

1.  pozdravlja izvješće o napretku Turske za 2013. i dijeli zaključak Komisije da je Turska strateški partner EU-a i da je u prethodnih 12 mjeseci postignut znatan napredak u reformama; podvlači važnost i nužnost daljnjih reformi radi osiguranja veće odgovornosti i transparentnosti u turskoj javnoj upravi i promicanja dijaloga u čitavom političkom spektru i u društvu u širem smislu, a posebno stvarnim uključivanjem civilnog društva i njegovim osnaživanjem, uz potpuno poštivanje temeljnih prava i vladavine prava u praksi; podsjeća da u svakoj demokraciji načelo diobe vlasti, vladavina prava i temeljna ljudska prava imaju središnju ulogu te naglašava važnost nepristranog i neovisnog pravosuđa u istinski demokratskoj državi;

2.  primjećuje moć preobrazbe koju imaju pregovori između Unije i Turske te naglašava važnost tijesnog dijaloga i suradnje između Turske i EU-a u procesu reforme kako bi pregovori i dalje davali Turskoj jasna i vjerodostojna referentna mjerila; stoga naglašava važnost vjerodostojnih pregovora, vođenih u dobroj vjeri i utemeljenih na zajedničkoj predanosti Turske i Unije djelotvornim reformama kojima se učvršćuju demokratski temelji turskog društva, promiču temeljne vrijednosti i stvaraju pozitivne promjene u turskim institucijama, u zakonodavstvu i u mentalitetu društva; stoga pozdravlja otvaranje Poglavlja 22.;

3.  pozdravlja potpisivanje sporazuma o ponovnom prihvatu između EU-a i Turske te pokretanje dijaloga o liberalizaciji viznog režima 16. prosinca 2013.; naglašava važnost postizanja zajedničkog razumijevanja između Turske i EU-a o važnosti sporazuma o ponovnom prihvatu i plana za liberalizaciju viznog režima za obje strane; s tim u vezi poziva EU da Turskoj pruži svu tehničku i financijsku potporu za provedbu sporazuma o ponovnom prihvatu, a Tursku poziva da uspostavi odgovarajuću politiku usmjerenu na pružanje učinkovite međunarodne zaštite tražiteljima azila i jamčenje ljudskih prava migranata; stajališta je da je osnivanje Opće uprave za upravljanje migracijom i provedba Zakona o strancima i međunarodnoj zaštiti prvi pozitivan korak u tom smjeru; podsjeća da je Turska jedna od ključnih tranzitnih zemalja za nezakonitu migraciju prema EU-u i naglašava važnost brze ratifikacije sporazuma o ponovnom prihvatu i njegovu djelotvornu provedbu prema svim državama članicama; poziva Tursku da potpuno i učinkovito provodi postojeće bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu; naglašava jasne prednosti olakšavanja pristupa EU-u poslovnim ljudima, sveučilišnom osoblju, studentima i predstavnicima civilnog društva te poziva Tursku i Komisiju da naprave pomak u dijalogu kako bi se ostvario konkretan napredak u liberalizaciji viznog režima;

Ispunjavanje kopenhaških kriterija

4.  izrazito je zbrinut zbog nedavnih događaja u Turskoj u vezi s navodima o korupciji na visokoj razini; žali zbog otpuštanja tužitelja i policajaca koji su provodili izborne istrage jer je to protivno temeljnom načelu nezavisnog sudstva i snažno utječe na mogućnost vjerodostojnih istraga; izražava žaljenje zbog ozbiljnog urušavanja povjerenja između vlade, sudstva, policije i medija; potiče stoga tursku vladu da pokaže potpunu predanost demokratskim načelima te da se suzdrži od svakog daljnjeg uplitanja u istrage i kazneni progon korupcije;

5.  podsjeća tursku vladu na njezinu predanost iskorjenjivanju korupcije, posebno provođenjem većine preporuka navedenih u izvješću o vrednovanju Skupine država za borbu protiv korupcije pri Vijeću Europe (GRECO) iz 2005.; poziva tursku vladu da osigura dobro funkcioniranje Revizorskog suda u skladu s primjenjivim međunarodnim normama te da javnosti i institucijama kojih se to tiče, a posebno Velikoj narodnoj skupštini Turske, osigura neograničen pristup izvješćima tog suda, uključujući izvješća o snagama sigurnosti; poziva Tursku da osigura suradnju svih ministara s Revizorskim sudom; naglašava još jednom potrebu da se uspostave sudske policijske snage, koje bi djelovale pod nadležnošću sudstva;

6.  upozorava na ključnu ulogu sustava provjera i ravnoteža za svaku modernu demokratsku državu i na temeljnu ulogu koju Velika narodna skupština Turske mora imati u središtu turskog političkog sustava u pružanju okvira za dijalog i stvaranje konsenzusa među svim političkim strankama; izražava zabrinutost zbog političke polarizacije i nedostatka spremnosti vlade i oporbe da postignu konsenzus o ključnim reformama i izradi novog ustava Turske; potiče sve političke dionike, vladu i oporbu da zajedno rade na širenju vizije pluralizma u državnim institucijama te na promicanju modernizacije i demokratizacije države i društva; naglašava ključnu ulogu organizacija civilnog društva i potrebu za primjerenom komunikacijom s javnošću o postupku reformi; poziva političku većinu da aktivno uključi druge političke snage i organizacije civilnog društva u postupak rasprave o odgovarajućim reformama te da na uključiv način uzme u obzir njihove interese i poglede; naglašava da ustavna reforma mora ostati glavni prioritet u postupku daljnje modernizacije i demokratizacije Turske;

7.  zabrinut je zbog navoda o sustavnom profiliranju javnih službenika, policije i snaga sigurnost koje vlasti provode na temelju vjerske, etničke i političke pripadnosti;

8.  naglašava hitnu potrebu za daljnjim napretkom u provedbi ustavnih izmjena iz 2010., posebno za donošenjem zakonâ o zaštiti osobnih podataka i vojnom pravosuđu te zakonâ o uvođenju posebnih mjera za promicanje jednakosti spolova; naglašava važnost stroge primjene tih zakonodavnih promjena nakon njihova donošenja;

9.  pohvaljuje rad Odbora za mirenje koji je postigao konsenzus o 60 ustavnih amandmana, no izražava zabrinutost zbog prekida njegova rada i trenutnog nedostatka napretka; duboko vjeruje da bi se rad na novom ustavu za Tursku trebao nastaviti jer je to nužno za proces reformi u Turskoj; naglašava važnost postizanja konsenzusa u okviru procesa ustavne reforme o djelotvornom sustavu diobe vlasti i uključivoj definiciji državljanstva kako bi se izradio potpuno demokratski ustav koji jamči jednaka prava svim građanima Turske; naglašava da bi Turska, kao država članica Vijeća Europe, imala koristi od aktivnog dijaloga o procesu ustavne reforme s Venecijanskom komisijom; naglašava da bi proces ustavne reforme trebalo provesti transparentno i uključivo, uz potpuno sudjelovanje civilnog društva u svim fazama;

10.  izrazito je zabrinut zbog novog zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću te naglašava snažnu i središnju ulogu ministra pravosuđa, koja nije u skladu s načelom nezavisnog sudstva, a to je nužan preduvjet za demokratski sustav provjera i ravnoteža koji u potpunosti funkcionira; naglašava da bi pravila o izboru, sastavu i radu Visokog sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća u potpunosti trebala biti u skladu s europskim normama te poziva tursku vladu da se detaljno posavjetuje s Europskom komisijom i Venecijanskom komisijom i revidira novi zakon o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću u skladu s njihovim preporukama;

11.  pozdravlja demokratizacijski paket koji je vlada predstavila 30. rujna 2013. te je poziva da ga brzo i u potpunosti provede, da se na odgovarajući način savjetuje s oporbom i relevantnim organizacijama civilnog društva u pripremi provedbenog zakonodavstva te da nastavi s radom na reformama u cilju preispitivanja izbornog sustava, uključujući spuštanje praga od 10 %, i uz odgovarajuće uključivanje svih sastavnica turskog društva radi jačanja demokracije i boljeg odražavanja postojećeg pluralizma u zemlji; naglašava hitnu potrebu za sveobuhvatnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom i uspostavom odbora za antidiskriminaciju i jednakost; poziva stoga vladu da osigura da zakonodavstvo o zločinima iz mržnje nudi zaštitu svim građanima i zajednicama, uključujući osobe koje pripadaju skupini LGBTI; potiče vladu na poduzimanje koraka kako bi se bez odlaganja poboljšala prava alevitske zajednice; poziva na daljnje napore kako bi se riješila diskriminacija s kojom se suočava romska manjina, kao i na povećanje zapošljavanja i smanjenje prekida školovanja;

12.  pozdravlja uspostavu novih institucija, osobito pučkog pravobranitelja i turske nacionalne institucije za ljudska prava, koje su počele s radom 2013., stvarajući tako dodatne mehanizme od kojih pojedinci mogu tražiti zaštitu svojih temeljnih prava i sloboda;

13.  izrazito žali zbog gubitka života prosvjednika i policije, zbog prekomjerne policijske upotrebe sile i nasilja nekih marginalnih skupina; smatra da prosvjedi u parku Gezi svjedoče o postojanju živog civilnog društva u Turskoj kao i o potrebi za hitnim nastavkom neophodnog dijaloga i reformi u promicanju temeljnih vrijednosti; žali zbog očitog neuspjeha sudova u kažnjavanju svih državnih službenika i policajaca odgovornih za prekomjerno nasilje, gubitke života i teške ozljede prosvjednika iz parka Gezi te stoga pozdravlja otvorene sudske i upravne istrage (koje je pokrenulo ministarstvo unutarnjih poslova) te istrage pučkog pravobranitelja o pritužbama u vezi s događajima u parku Gezi kao novu priliku da se pokaže potpuna predanost vladavini prava i da se odgovorni privedu pravdi; očekuje da će se te istrage u potpunosti i bez odgode pozabaviti navedenim problemima; poziva Tursku da usvoji odgovarajuće postupke unutarnje revizije te da uspostavi nezavisno nadzorno tijelo za policijske prijestupe; smatra da događaji u parku Gezi naglašavaju potrebu za dalekosežnim reformama kako bi se osiguralo poštovanje slobode okupljanja; potiče ministarstvo unutarnjih polova i policiju da uspostave metode za rješavanje javnih prosvjeda na suzdržaniji način i poziva ih posebice da ne provode uhićenja medicinskog osoblja, pravnika i drugih stručnih osoba koje osiguravaju osnovna prava prosvjednika niti da ometaju njihov rad; izražava zabrinutost zbog kaznenih progona stručnjaka u zdravstvu, odvjetnika, članova akademske zajednice, studenata, udruženja, u vezi s njihovim nenasilnim aktivnostima tijekom događaja u Geziju;

14.  primjećuje da neviđeni val prosvjeda također odražava opravdanu težnju mnogih građana Turske za snažnijom demokracijom; ponavlja da u demokratskoj politici vlade moraju promicati toleranciju i svim građanima jamčiti slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja; poziva vladu da poštuje pluralizam i bogatstvo turskog društva;

15.  izrazito je zabrinut zbog vrlo ograničene zastupljenosti događajâ u parku Gezi u turskim medijima te zbog otpuštanja novinara koji su kritizirali vladin odgovor na te događaje; podsjeća da su sloboda izražavanja i pluralizam medija, uključujući digitalne i društvene medije, u središtu europskih vrijednosti te da je nezavisnost novinarstva ključna za demokratsko društvo jer omogućava građanima da aktivno sudjeluju u neformalnom kolektivnom postupku donošenja odluka jačajući time demokraciju; izrazito je zabrinut zbog novog zakona o internetu kojim se uvodi pretjerana kontrola i nadzor pristupa internetu i koji bi mogao znatno utjecati na slobodu izražavanja, istražno novinarstvo, demokratski nadzor i pristup politički raznovrsnim informacijama na internetu; ističe da su EU i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju izrazito zabrinuti te poziva tursku vladu da revidira zakon u skladu s europskim normama o slobodi medija i slobodi izražavanja; još jednom ponavlja svoju zabrinutost zbog činjenice da je većina medija okupljena u vlasništvu velikih konglomerata sa širokim rasponom poslovnih interesa te upozorava na zabrinjavajuću i raširenu pojavu autocenzure među vlasnicima medija i novinarima; izražava zabrinutost zbog otpuštanja novinara s njihovih radnih mjesta u medijima zbog kritiziranja vlade; izrazito je zabrinut zbog postupaka kojima se kažnjavaju vlasnici kritički nastrojenih medija; izražava zabrinutost zbog posljedica akreditacije koju provode državne institucije, a usmjerene su poglavito na oporbene medije; oštro osuđuje iznimno visok broja novinara koji su trenutno u istražnom pritvoru, čime se ugrožava sloboda izražavanja i medija, te poziva turske sudbene vlasti da preispitaju i riješe te slučajeve što je prije moguće; naglašava posebnu ulogu javnih medija u jačanju demokracije i poziva tursku vladu da osigura nezavisnost i održivost javnih medija u skladu s europskim normama;

16.  izražava duboku zabrinutost i nezadovoljstvo zbog toga što ne postoji iskreni dijalog i savjetovanje o nacrtu zakona o internetu i nacrtu zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću te primjećuje da to očito odstupa od prethodnih slučajeva dobre suradnje; duboko je zabrinut što zakon o internetu i zakon o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću udaljava Tursku od puta prema ispunjenju kriterija iz Kopenhagena te poziva vladu Turske da se angažira u iskrenom, konstruktivnom dijalogu o dva zakona i budućem zakonodavstvu, a posebno o medijima i pravosuđu, te da učini sve što je u njezinoj moći da se ponovo pokrene postupak pregovora o pristupanju te pokaže iskrena predanost europskoj perspektivi, također i kroz reformu zakona o internetu i zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću;

17.  izražava zabrinutost zbog nedavnih izjava turskog premjera da bi mogao postrožiti postojeći zakon o internetu i zabraniti Facebook i YouTube;

18.  primjećuje da je ad hoc Izaslanstvo Parlamenta za promatranje suđenja novinarima u Turskoj, osnovano u 2011. godini i navedeno u rezolucijama Parlamenta o izvješćima o napretku Turske za 2011. i 2012., predstavilo privremeno izvješće o aktivnosti u 2013., koje se temelji na promatranju činjenica, te da će 1. travnja 2014. objaviti godišnje izvješće o aktivnosti;

19.  primjećuje zabrinutost u turskom društvu zbog prekomjernog opsega u slučaju Ergenekon, nepravilnosti u pogledu propisanog postupka te navoda o uporabi proturječnih dokaza protiv optuženika koji, kao u slučaju Sledgehammer, dovode u pitanje prihvaćanje presude; još jednom naglašava, s obzirom na navedeno, da slučaj Saveza kurdskih zajednica (KCK) mora pokazati snagu te pravilno, neovisno, nepristrano i transparentno funkcioniranje turskih demokratskih institucija i pravosuđa, kao i čvrstu, bezuvjetnu obvezu poštovanja temeljnih prava; poziva izaslanstvo EU-a u Ankari da pomno promatra daljnji razvoj u tim slučajevima, uključujući eventualan žalbeni postupak i uvjete pritvora, te da o tome izvijesti Komisiju i Parlament;

20.  skreće osobitu pozornost na suđenja Fusun Erdogan i Pinar Selek; smatra da su ta suđenja primjer nedostataka turskog pravosudnog sustava te izražava zabrinutost zbog činjenice da su postupci protiv Pinar Selek trajali 16 godina; ustraje da sva suđenja trebaju biti provedena transparentno tako da se poštuje vladavina prava i osiguraju primjereni uvjeti;

21.  izražava zabrinutost zbog sve dublje kulturne podjele u Turskoj u vezi s takozvanim „pitanjima životnog stila”, kojima se izaziva rizik mogućnosti da vlasti počnu zadirati u privatnost građana, na što ukazuju posljednje izjave o tome koliko bi djece žene trebale imati, o zajedničkom smještaju za studente i studentice i o prodaji alkohola;

22.  primjećuje da je provedba trećeg paketa reformi pravosuđa dovela do oslobađanja znatnog broja pritvorenika i pozdravlja četvrti paket reformi pravosuđa kao još jedan važan korak prema usklađivanju turskog pravosuđa sa standardima i vrijednostima EU-a; posebno primjećuje, (i) novu i važnu razliku između slobode izražavanja, tiska i okupljanja te poticanja na nasilje ili počinjenje terorističkih akata, (ii) ograničenje kaznenog djela veličanja zločina ili zločinca na slučajeve gdje postoji jasna i neposredna prijetnja za javni red, i (iii) suženje opsega kaznenog djela počinjenja zločina u ime organizacije, bez članstva u njoj, samo na oružane organizacije;

23.  pozdravlja inicijative Visokog sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća za promicanje osposobljavanja velikog broja sudaca i državnih odvjetnika u području ljudskih prava te za promicanje operativnog razumijevanja sudske prakse Europskog suda za ljudska prava; prima na znanje donošenje akcijskog plana za sprječavanje kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima i poziva vladu da osigura njezinu brzu i djelotvornu primjenu s ciljem konačnog rješavanja pitanja koja su otvorile presude Europskog suda za ljudska prava u kojima se smatra da je Turska prekršila odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima; potiče vladu da nastavi ambiciozne pravosudne reforme utemeljene na potrebi unapređenja zaštite i promicanja temeljnih prava; s tim u vezi naglašava kao prioritetno pitanje potrebu za reformom protuterorističkog zakona;

24.  poziva Tursku da se obveže na borbu protiv nekažnjivosti i uspješno privede kraju napore za pristupanje Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda;

25.  potvrđuje važnost otvaranja poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) i 24. (pravda i unutarnji poslovi) na početku procesa pregovora i njihova zatvaranja na kraju; naglašava da bi to bilo sukladno s novim pristupom Komisije za nove države kandidatkinje; podsjeća da se otvaranje tih poglavlja temelji na ispunjavanju uvjeta definiranih u službenim mjerilima te stoga naglašava da bi se davanjem službenih mjerila Turskoj za otvaranje poglavlja 23. i 24. osigurao jasan plan za proces reforme te bi se poticao proces reforme, a posebno bi se osiguralo pružanje jasnog uporišta za proces reforme u Turskoj na temelju europskih standarda, s posebnim osvrtom na pravosuđe; stoga poziva Vijeće da učini ponovne napore za davanje službenih mjerila te naposljetku, nakon ispunjavanja utvrđenih kriterija, za otvaranje poglavlja 23. i 24.; poziva Tursku da surađuje što je moguće više u tu svrhu; poziva Komisiju da bez odgode promiče daljnji dijalog i suradnju s Turskom u područjima pravosuđa i temeljnih prava te pravde i unutarnjih poslova u okviru pozitivnog programa;

26.  pohvaljuje odluku Vijeća zaklada da sirijskoj zajednici u Turskoj vrati zemljište povijesnog samostana Mor Gabriel u skladu s obvezom koju je vlada preuzela u paketu demokratizacije; naglašava kako je važno da se i dalje osigura primjeren pravni okvir za uspostavljanje vlasničkih prava svih vjerskih zajednica; naglašava kako je važno da se nastavi proces reforme u području slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti tako da se vjerskim zajednicama omogući da dobiju pravnu osobnost, uklone sva ograničenja obuke, imenovanja i sljedništva svećenstva, poštuju sve relevantne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone svi oblici diskriminacije ili prepreke na temelju vjeroispovijesti; poziva vladu Turske da razmotri zahtjev alevijske zajednice za priznanje cemevija kao samostalnih svetišta; naglašava važnost uklanjanja svih prepreka za brzo ponovno otvaranje sjemeništa Halki i javnu uporabu crkvene titule Ekumenskog patrijarha; poziva vrhovni sud, Yargitay, da preinači svoju odluku kojom je povijesna crkva Aja Sofija u Trabzonu pretvorena u džamiju i potakne njeno neposredno ponovno otvarenje kao muzeja.

27.  izražava potporu za bazu podataka o nasilju nad ženama koju trenutačno sastavlja Ministarstvo obitelji i socijalne politike; traži da se postojeće zakonodavstvo o osnivanju skloništa za žene žrtve obiteljskog nasilja dopuni odgovarajućim mehanizmima praćenja kad lokalne vlasti propuste osnovati takva skloništa; podupire napore Ministarstva obitelji i socijalne politike da povise kazne za prisilne brakove u ranoj dobi koji se moraju iskorijeniti te ga potiče da nastavi tim putem; poziva na daljnje napore za iskorjenjivanje takozvanih „ubojstava iz časti”; ponovno izražava zabrinutost zbog niske razine socijalne i gospodarske uključenosti žena te njihova sudjelovanja u radnoj snazi, u politici i na višim položajima u upravi te potiče vladu da donese odgovarajuće mjere za promicanje važnije uloge žena u gospodarskom i političkom ustroju Turske; poziva sve političke stranke da poduzmu posebne aktivnosti kako bi se dodatno potaknulo osnaživanje žena u pogledu aktivnog sudjelovanja u politici; naglašava ključnu ulogu obrazovanja i stručnog osposobljavanja u promicanju socijalne uključenosti žena te važnost uključivanja načela jednakosti spolova u zakonodavni postupak i provedbu zakona;

28.  snažno podupire inicijativu vlade kojom se nastoji riješiti kurdsko pitanje na temelju pregovora s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) s ciljem da se konačno okončaju terorističke aktivnosti PKK-a; pozdravlja činjenicu da je obrazovanje na kurdskom jeziku sada dopušteno u privatnim školama i potiče vladu da uvede potrebne reforme s ciljem promicanja socijalnih, kulturnih i ekonomskih prava kurdske zajednice, također i kroz obrazovanje na kurdskom jeziku u javnim školama, na temelju primjerenog savjetovanja s relevantnim zainteresiranim stranama i opozicijom, te s općim ciljem olakšavanja stvarnog otvaranja u pogledu zahtjeva za osnovna prava svim građanima Turske; traži od Turske da potpiše Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe; izražava zabrinutost zbog velikog broja slučajeva pokrenutih protiv pisaca i novinara koji pišu o kurdskom pitanju te zbog uhićenja nekoliko kurdskih političara, gradonačelnika i članova općinskih vijeća, sindikalista, odvjetnika, prosvjednika i boraca za ljudska prava, u vezi sa suđenjem Savezu kurdskih zajednica (KCK); poziva oporbu da aktivno podupre pregovore i reforme kao važan korak za dobrobit turskog društva u cjelini; poziva turske vlasti i Komisiju da blisko surađuju pri procjeni toga koji bi se programi u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) mogli koristiti za promicanje održivog razvoja na jugoistoku u okviru pregovora o Poglavlju 22.;

29.  pozdravlja očekivanu brzu provedbu izjave o namjeri turske vlade o ponovnom otvaranju grčke manjinske škole na otoku Gökçeada (Imbros), što predstavlja pozitivan korak prema očuvanju dvokulturne značajke otoka Gökçeada (Imbros) i Bozcaada (Tenedos) u skladu s Rezolucijom 1625(2008.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe; no primjećuje da su potrebne daljnje mjere za rješavanje problema s kojima se suočavaju pripadnici grčke manjine, posebno u pogledu prava vlasništva; u tom pogledu poziva turske vlasti, s obzirom na sve manji broj pripadnika manjine, da potiču i podupiru iseljene manjinske obitelji koje se žele vratiti na otok;

30.  smatra da su socijalni dijalog i uključenost socijalnih partnera ključni za razvoj naprednog i pluralističkog društva te da je to način za promicanje socijalne i gospodarske uključenosti u širem smislu; naglašava važnost daljnjeg napretka u području socijalne politike i zapošljavanja, posebno radi uklanjanja svih zapreka učinkovitom funkcioniranju i nesmetanom radu sindikata, osobito u malim i srednjim poduzećima, uspostavi nacionalne strategije zapošljavanja, rješavanju neprijavljenog rada, povećanju opsega mehanizama socijalne zaštite te povećanju stopa zaposlenosti žena i osoba s invaliditetom; primjećuje da se provodi novo zakonodavstvo o sindikalnim pravima i u javnom i u privatnom sektoru te poziva Tursku da poduzme sve napore za potpuno usklađivanje zakonodavstva sa standardima Međunarodne organizacije rada,posebno pravo na štrajk i pravo na kolektivno pregovaranje; naglašava važnost otvaranja Poglavlja 19. o socijalnoj politici i zapošljavanju;

Izgradnja dobrosusjedskih odnosa

31.  primjećuje trajne napore Turske i Grčke da poboljšaju svoje bilateralne odnose, uključujući i napore na bilateralnim sastancima; žali, međutim, što turska Velika narodna skupština nije povukla prijetnju proglašenjem valjanog povoda za rat koju je uputila Grčkoj; potiče tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda, kao i letove turskih vojnih letjelica iznad grčkih otoka;

32.  poziva tursku vladu da bez daljnje odgode potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, koja je dio pravne stečevine, i podsjeća na potpunu legitimnost isključivog gospodarskog pojasa Republike Cipra; poziva Tursku da poštuje suverena prava svih država članica, uključujući i prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa na područjima ili u vodama pod njihovim suverenitetom;

33.  ponavlja svoju snažnu potporu ponovnom ujedinjenju Cipra, utemeljenu na pravednom i održivom rješenju za obje zajednice te u tom pogledu pozdravlja zajedničku izjavu vođa obiju zajednica o ponovnom pokretanju pregovora o ponovnom ujedinjenju Cipra i obvezi obiju strana za pronalaskom rješenja zasnovanog na federaciji dviju zona i dviju zajednica s političkom jednakosti i da će ujedinjeni Cipar, kao član UN-a i EU-a, posjedovati jedinstvenu međunarodnu pravnu osobnost, jedinstven suverenitet i jedinstveno ujedinjeno ciparsko državljanstvo; pohvaljuje predanost obiju strana u stvaranju pozitivnog okružja za osiguranje uspješnosti pregovora i mjera zasnovanih na povjerenju za pružanje potpore procesu pregovora; traži od Turske da aktivno podrže pregovore koji za cilj imaju pravedno, sveobuhvatno i održivo rješenje pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN-a i u skladu s mjerodavnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a; poziva Tursku da počne povlačiti svoje snage s Cipra i da prepusti odsječeni dio Famaguste UN-u u skladu s Rezolucijom 550 (1984.) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda; poziva Republiku Cipar da otvori luku Famagusta pod carinskim nadzorom EU-a s ciljem promicanja pozitivne klime pogodne za uspješno rješenje pregovora o ponovnom ujedinjenju koji su u tijeku, te da dopusti turskoj zajednici na Cipru da izravno trguje na zakonit način prihvatljiv svima; prima na znanje prijedloge ciparske vlade za rješenje gore navedenih pitanja;

34.  pozdravlja zajedničku izjavu gradonačelnika g. Alexisa Galanosa i gradonačelnika g. Oktaya Kayalpa od 10. prosinca 2013. u kojima izražavaju snažnu potporu ujedinjenju Famaguste;

35.  pozdravlja odluku Turske da Odboru za nestale osobe omogući pristup ograđenom vojnom području u sjevernom dijelu Cipra i potiče Tursku da Odboru omogući pristup odgovarajućim arhivima i vojnim zonama za ekshumaciju; poziva na osobito poštovanje rada Odbora za nestale osobe;

36.  naglašava važnost usklađenog i sveobuhvatnog pristupa sigurnosti u istočnom Sredozemlju i poziva Tursku da omogući politički dijalog između EU-a i NATO-a povlačenjem veta na suradnju EU-a i NATO-a uključujući Cipar, te istovremeno poziva Republiku Cipar da povuče veto na sudjelovanje Turske u Europskoj obrambenoj agenciji;

37.  potiče Tursku i Armeniju da započnu s normalizacijom odnosa ratifikacijom protokolâ o uspostavi diplomatskih odnosa bez postavljanja preduvjetâ, otvaranjem granice i aktivnim poboljšanjem odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

Unapređenje suradnje EU-a i Turske

38.  žali zbog odbijanja Turske da ispuni svoju obavezu pune, nediskriminirajuće primjene Dodatnog protokola Sporazumu o pridruživanju između EZ-a i Turske prema svim državama članicama; podsjeća da to odbijanje i dalje ima duboki učinak na proces pregovora;

39.  ističe da je Turska i dalje šesti po veličini trgovinski partner EU-a i da je EU Turskoj najveći partner s udjelom od 38 % u ukupnoj turskoj trgovini i gotovo 71 % u izravnim stranim ulaganjima; pozdravlja Komisijin postupak ocjenjivanja carinske unije EU-a i Turske koji je u tijeku s ciljem procjene njezina učinka na objema stranama i načinâ da je se unaprijedi te potiče Tursku da ukloni preostala ograničenja slobodnom kretanju robe;

40.  vjeruje da bi se, u pogledu turske strateške uloge kao energetskog čvorišta i bogatih izvora obnovljive energije, trebala razmotriti bliska suradnja između EU-a i Turske na području energije i korist otvaranja pregovora o Poglavlju 15 o energetici, u cilju osiguranja odgovarajućeg regulatornog okvira; nadalje naglašava važnost uključivanja Turske u postupak oblikovanja europske energetske politike; naglašava činjenicu da se potrebno usmjeriti na klimatske promjene, obnovljivu energiju i prioritete u energetskoj učinkovitosti te u tom pogledu ističe moguću suradnju između EU-a i Turske u vezi s pitanjima zelene energije; traži od Komisije da odredi prioritete financiranja u korist projekata obnovljivih izvora energije, energetske mreže i međusobne povezanosti u Turskoj; traži od Turske da u potpunosti usvoji zakonodavstvo o procjeni utjecaja na okoliš, bez iznimke za velike projekte;

41.  ističe povećanu angažiranost Turske u Jugoistočnoj Europi, posebno u Bosni i Hercegovini, te potiče turske vlasti da usklade svoja stajališta s ZVSP-om EU-a, koordiniraju diplomatske aktivnosti s Visokom predstavnicom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednici Europske komisije te dalje ojačaju suradnju s državama članicama EU-a;

42.  pozdravlja predanost Turske pružanju humanitarne pomoći za gotovo milijun sirijskih izbjeglica; traži od Turske da pomno nadzire svoje granice kako bi spriječila ulazak boraca i oružja onih skupina za koje je pouzdano utvrđeno da su upletene u sustavna kršenja ljudskih prava ili koje se ne zalažu za demokratsku tranziciju u Siriji; vjeruje da bi EU, Turska i ostali međunarodni dionici trebali aktivno težiti razvoju zajedničke strateške vizije za promicanje političkog i demokratskog rješenja u Siriji bez odgode i poduprijeti političku i gospodarsku stabilnost u regiji, posebice u vezi s Jordanom, Libanonom, Iranom i Irakom; posebice ističe teške uvjete zajednice izbjeglica sirijskih alavita koja je potražila utočište na rubnim dijelovima velikih gradova i traži od Turske da im osigura učinkovito pružanje pomoći; ističe važnost osiguranja pristupa obrazovanju i zapošljavanju izbjegličkom stanovništvu te istovremeno izražava zabrinutost zbog društveno-gospodarskog utjecaja izbjegličkih zajednica na gradove i sela u blizini izbjegličkih kampova; traži od Komisije, država članica i međunarodne zajednice da blisko surađuju s Turskom kako bi se pružila pomoć izbjegličkom stanovništvu;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednici Europske komisije, glavnom tajniku Vijeća Europe, predsjedniku Europskog suda za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.

(1) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 59.
(2) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 98.
(3) SL C 257 E, 6.9.2013., str. 38.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0184.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0277.
(6) SL L 51, 26.2.2008., str. 4.


Strategija Europske unije za Arktik
PDF 241kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o strategiji EU-a za Arktik (2013/2595(RSP))
P7_TA(2014)0236RC-B7-0229/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Arktiku od kojih je posljednja donesena u siječnju 2011.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” (JOIN(2012)0019) i komunikaciju Komisije od 20. studenog 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763),

–  uzimajući u obzir pripremno djelovanje „Strateška procjena utjecaja razvoja Arktika na okoliš”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz 2013. o politici EU-a za Arktik,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravu mora,

–  uzimajući u obzir program Arktičkog vijeća za razdoblje 2013. – 2015. pod predsjedanjem Kanade,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća od 15. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir partnerstvo EU-a i Grenlanda u razdoblju od 2007. do 2013. i sporazum o partnerstvu u ribarstvu između EU-a i Grenlanda,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 5. veljače 2014. o nacrtu odluke Vijeća o odnosima između Europske unije s jedne strane te Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. godine,

–  uzimajući u obzir izjavu povodom 20. godišnjice euroarktičke suradnje za regiju Barentsovog mora, podnesenu u Kirkenesu 3. i 4. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir nacionalne strategije i političke dokumente o arktičkim pitanjima iz Finske, Švedske, Danske i Grenlanda, Norveške, Rusije, SAD-a, Kanade i Ujedinjene Kraljevine,

–  uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u rujnu 2009. u Bruxellesu, u veljači 2011. u Tromsøu i u studenome 2013. u Arhangelsku,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir prioritete Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora za razdoblje 2013. – 2015. pod predsjedanjem Finske,

–  uzimajući u obzir pripadajuće izjave s 9. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Bruxellesu od 13. do 15. rujna 2010. i s 10. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Akureyriju od 5. do 7. rujna 2012. te izjavu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije od 19. rujna 2013. u Murmansku o promatračkom statusu EU-a u Arktičkom vijeću,

–  uzimajući u obzir preporuke Nordijskog vijeća iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. travnja 2012. naslovljenu „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020”(3)

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. godine(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 28. listopada 2013. o politici za Arktik,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 3. listopada 2013. u predmetu C-583/11P i od 25. travnja 2013. u predmetu T-526/10 o zahtjevu za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana(5),

–  uzimajući u obzir izvješće posebne skupine Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 25. studenog 2013. naslovljeno „Europske zajednice − mjere kojima se zabranjuje uvoz i stavljanje na tržište proizvoda od tuljana”, poglavlje 1.3.5. (u kojem se obrazlaže prethodna odluka objavljena 29. siječnja 2013.), te obavijest o žalbi EU-a Žalbenom tijelu WTO-a od 29. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Nordijskog centra za prostorni razvoj (Nordregio) 2009:2 („Snažna, konkretna i obećavajuća ‒ ususret viziji za sjeverna slabo naseljena područja u 2020.”),

–  uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da EU ima interes na Arktiku na temelju svojih prava i obveza prema međunarodnom pravu, svoje predanosti na području politike o očuvanju okoliša, o klimatskim promjenama i drugim područjima te na temelju svojeg financiranja, istraživačkih aktivnosti i gospodarskih interesa;

B.  budući da su Komisija i Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u lipnju 2012. objavili svoju zajedničku izjavu naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci”;

C.  budući da Vijeće još nije objavilo svoje zaključke o zajedničkoj komunikaciji Komisije/ESVD-a iz ljeta 2012.,

D.  budući da je Parlament aktivan sudionik u radu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije preko svojeg Izaslanstva za odnose sa Švicarskom, Islandom i Norveškom i Konferencije arktičkih parlamentaraca;

E.  budući da su Danska, Finska i Švedska arktičke zemlje; budući da jedini autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji;

F.  budući da Francuska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Italija – promatrači u Arktičkom vijeću – pokazuju značajnu uključenost na Arktiku i snažan interes za budući dijalog i suradnju s Arktičkim vijećem;

G.  budući da su Island i Norveška kao aktivni i pouzdani partneri povezani s EU-om preko EGP-a i Schengenskog sporazuma;

H.  budući da je Arktik naseljena regija sa suverenim državama; budući da europski dio Arktika obuhvaća industrijalizirana moderna društva, ruralna područja i autohtone zajednice; budući da je aktivno sudjelovanje tih regija u razvoju politike EU-a za Arktik ključno za osiguravanje legitimnosti, međusobnog razumijevanja i lokalne potpore djelovanju EU-a na Arktiku;

I.  budući da EU dugotrajno djeluje na Arktiku time što je uključen u zajedničku politiku Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom, u inicijativi za suradnju u regiji Barentsovog mora i posebno u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora i Regionalnom vijeću za regiju Barentsovog mora, u strateška partnerstva s Kanadom, Sjedinjenim Državama i Rusijom, uz sudjelovanje u ulozi aktivnog promatrača ad hoc u Arktičkom vijeću tijekom posljednjih godina;

J.  budući da je Arktičko vijeće 15. svibnja 2013. u Kiruni odlučilo „uz odobravanje primiti” zahtjev EU-a za status stalnog promatrača; budući da ta potvrdna odluka uključuje uvjet rješavanja pitanja zabrane proizvoda od tuljana između EU-a i Kanade; budući da su EU i Kanada u postupku rješavanja tog pitanja; budući da EU već djeluje pod statusom stalnog promatrača u Arktičkom vijeću;

K.  budući da EU i države članice iznimno doprinose istraživanju u Arktiku; budući da se programima EU-a, uključujući novi okvirni program Obzor 2020., te europskim strukturnim i investicijskim fondovima pruža potpora velikim istraživačkim projektima u regiji, od koje između ostaloga koristi ostvaruju narodi i gospodarstva arktičkih država;

L.  budući da se do 2050. smije iskoristiti samo 20 % svjetskih rezervi fosilnih goriva kako bi se prosječni porast temperature zadržao ispod dva Celzijeva stupnja;

M.  budući da se procjenjuje da se otprilike jedna petina neotkrivenih svjetskih resursa ugljikovodika nalazi u arktičkoj regiji, no potrebno je poduzeti opsežnije istraživanje;

N.  budući da sve veći interes za arktičku regiju koji pokazuju akteri izvan Arktika, kao što su Kina, Japan, Indija i druge zemlje, njihova dodjela financijskih sredstava za polarna istraživanja i potvrđivanje Južne Koreje, Kine, Japana, Indije i Singapura kao promatrača u Arktičkom vijeću pokazuju rastući globalni geopolitički interes za Arktik;

O.  budući da istraživanje i razvoj, procjene utjecaja i zaštita ekosustava moraju popratiti gospodarsko ulaganje i razvoj radi osiguravanja održivog razvoja arktičke regije;

P.  budući da je prioritet i dalje održivim razvojem pomiriti buduće gospodarske prilike i interese s društveno-kulturnim, ekološkim izazovima i izazovima povezanima s okolišem, što se također odražava u nacionalnim arktičkim strategijama arktičkih država;

1.  pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. kao važan temelj u osiguranju neprekidnog razvoja politike EU-a o Arktiku;

2.  ponavlja svoj poziv na ujedinjenje politike EU-a o Arktiku, kao i sveobuhvatnu strategiju i konkretan plan djelovanja za sudjelovanje EU-a na Arktiku, usmjeravajući se na društveno-gospodarska i ekološka pitanja; vjeruje da je taj strateški izbor ključan kako bi se osigurala legitimnost i lokalna podrška za angažman EU-a na Arktiku;

3.  naglašava da se povećano korištenje prirodnih resursa arktičke regije mora provoditi uz poštovanje lokalnog stanovništva, autohtonog i neautohtonog, na način da ono od toga ima koristi, te uz preuzimanje potpune ekološke odgovornosti za osjetljiv arktički okoliš;

4.  naglašava gospodarske prilike i raznolikost industrija u europskim arktičkim i subarktičkim regijama, poput turizma, pomorske industrije i brodarstva, obnovljive energije, tehnologije zaštite okoliša i čiste tehnologije, plina i nafte, odobalne industrije, šumarstva i drvne industrije, rudarstva, prijevozne usluge i komunikacije, informacijske tehnologije i e-rješenja, ribarstva i akvakulture, poljoprivrede i tradicionalnih izvora zarade kao što je uzgoj sobova; priznaje njihov utjecaj i važnost u regiji te u cijeloj Europi, ističući uključenost europskih poslovnih, istraživačkih i razvojnih dionika;

5.  uzima u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća iz svibnja 2013. te njegovu odluku o dodjeli statusa stalnog promatrača EU-u i drugim državama; poziva Komisiju da nastavi raditi na rješavanju pitanja zabrane proizvoda od tuljana s Kanadom te da pravovremeno obavještava Europski parlament o tom postupku; žali zbog učinka koje je zakonodavstvo EU-a u vezi sa zabranom proizvoda od tuljana imalo na dijelove stanovništva, a posebno na autohtonu kulturu i sredstva za život;

6.  podsjeća da su EU i države članice aktivni članovi drugih okvira povezanih s Arktikom kao što je Međunarodna pomorska organizacija i Konvenciju o biološkoj raznolikosti; naglašava potrebu za preusmjeravanjem djelovanja institucija EU-a na relevantna područja koja se tiču političkih, ekoloških ili gospodarskih interesa EU-a i država članica; posebno naglašava potrebu da se na umu imaju interesi EU-a i država i regija europskog Arktika prilikom korištenja, izmjenjivanja ili razvijanja programa ili politika EU-a koji utječu ili mogu utjecati na Arktik, kako bi koristi imala cijela arktička regija;

7.  smatra Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora važnom platformom za suradnju Danske, Finske, Norveške, Rusije, Švedske i Komisije; primjećuje rad tog vijeća na poljima zdravlja i socijalnih pitanja, obrazovanja i istraživanja te energetike, kulture i turizma; zapaža savjetodavnu ulogu Radne skupine autohtonih naroda u tom vijeću;

8.  snažno zagovara slobodu istraživanja na Arktiku te potiče široku suradnju između država aktivnih u području multidisciplinarnog istraživanja Arktika te pri uspostavljanju istraživačke infrastrukture;

9.  podsjeća na doprinos EU-a istraživanju i razvoju te angažiranost europskih gospodarskih sudionika u arktičkoj regiji;

10.  naglašava da su pouzdane informacijske mreže visokog kapaciteta te digitalne usluge ključne za poticanje gospodarske aktivnosti i blagostanje ljudi na Arktiku;

11.  traži od Komisije da podnese prijedloge o tome kako bi se projekt Galileo ili projekti poput Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, koji mogu imati utjecaj na Arktik, mogli razviti kako bi se omogućila sigurnija i brža plovidba arktičkim vodama, a čime bi se ulagalo u sigurnost i dostupnost posebno Sjeveroistočnog prolaza, s ciljem doprinošenja boljoj predvidljivosti kretanja leda, boljem kartografskom prikazu arktičkog podmorja i razumijevanju glavnih geodinamičkih procesa u tom području;

12.  naglašava potrebu za pouzdanim sustavima praćenja i promatranja kojima se prate promjene uvjeta na Arktiku;

13.  naglašava potrebu za centrima izvrsnosti radi osiguravanja sigurnosti, pripremljenosti za izvanredne situacije te opreme i prostora za spašavanje; preporuča da EU aktivno doprinosi razvoju takvih centara izvrsnosti;

14.  pozdravlja utvrđivanje ekološki i biološki važnih područja u arktičkoj regiji prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti kao važan proces za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju zasnovanom na ekosustavima u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, kako je naglasila skupina stručnjaka Arktičkog vijeća za upravljanje zasnovano na ekosustavima;

15.  ponavlja da ozbiljna zabrinutost u pogledu očuvanja okoliša povezana s arktičkim vodama zahtijeva posebnu pažnju kako bi se osigurala zaštita okoliša na Arktiku u vezi s odobalnim naftnim i plinskim djelatnostima, uzimajući u obzir rizik od velikih nezgoda i potrebu za učinkovitim odgovorom, kako je predviđeno u Direktivi 2013/30/EU; poziva EU i države članice EGP-a da pri ocjenjivanju financijske sposobnosti izvođača odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti u skladu s člankom 4. Direktive 2013/30/EU ocijene financijsku sposobnost podnositelja zahtjeva da pokriju sve odgovornosti koje bi mogle proizaći iz odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti na Arktiku, uključujući odgovornost za štetu u okolišu u mjeri u kojoj je obuhvaćena Direktivom o odgovornosti za okoliš (2004/35/EZ);

16.  poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da potiču i aktivno promiču najviše standarde kada je riječ o okolišnoj sigurnosti arktičkih voda;

17.  pozdravlja to što članice Arktičkog vijeća provode Sporazum o potrazi i spašavanju i Sporazum o reagiranju na izlijevanje nafte; žali, međutim, što sporazum ne uključuje određene obvezujuće zajedničke standarde;

18.  naglašava potrebu za obvezujućim instrumentom sprječavanja onečišćenja;

19.  ističe potrebu za aktivnim sudjelovanjem EU-a u svim relevantnim radnim skupinama Arktičkog vijeća;

20.  prima na znanje inicijativu islandske Vlade da se prekinu pregovori o članstvu u EU-u; zahtijeva od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da zadrže dobre odnose i razviju bližu suradnju s Islandom na područjima od zajedničkog interesa kao što je razvoj pomorskog prometa, ribarstvo, geotermalna energija i okoliš, koristeći u potpunosti postojeće instrumente i potičući arktičku suradnju između subjekata iz EU-a i onih s Islanda te osiguravajući da europski interesi ne trpe u toj strateški važnoj regiji;

21.  pozdravlja pripreme za dodavanje Arktičkog gospodarskog vijeća uz Arktičko vijeće u savjetodavnoj ulozi i ističe postotak europskih poduzeća i ustanova koje daju doprinos Arktiku i ulažu u njega, što sugerira učinkovito sudjelovanje poslovnih subjekata ne samo iz triju država članica EU-a koje se nalaze u arktičkom području, nego i iz drugih država (promatračica), imajući na umu globalni značaj mnogih poslovnih subjekata;

22.  naglašava potrebu za izvršavanjem ulaganja na ekološki i socijalno odgovoran način;

23.  pozdravlja rad uzlaznih inicijativa kojima se može osigurati uravnoteženo i dugoročno sudjelovanje poslovnih subjekata iz Europe i izvan nje te poziva Komisiju da predloži načine uključivanja europskih poslovnih subjekata u održiv i dugoročno uravnotežen društveno-gospodarski razvoj u Arktiku;

24.  naglašava da EU mora uzeti u obzir potrebu da od aktivnosti povezanih sa sirovinama koristi ima lokalna zajednica te da ih ista prihvaća; priznaje trenutačni jaz između odgovarajuće stručnosti kad je riječ o vađenju i obradi ruda te predviđenih budućih potreba kako se regija nastavi razvijati; sugerira da sudjelovanjem u zajedničkim projektima na europskoj razini, kao što je Partnerstvo za inovacije na području sirovina, subjekti iz Arktika mogu razmjenjivati informacije i znanja iz različitih područja;

25.  traži Komisiju da, imajući u vidu golemi broj znanstvenih, ekonomskih i društvenih aktivnosti, posebno u europskom dijelu Arktika, području Barentsovog mora, ali i izvan tih područja, razvije prakse namijenjene boljem iskorištavanju postojećih sredstava EU-a te osiguravanju odgovarajuće ravnoteže u zaštiti i razvoju arktičke regije pri usmjeravanju sredstava EU-a prema Arktiku;

26.  naglašava veliku važnost regionalne i kohezijske politike EU-a u pogledu međuregionalne i prekogranične suradnje;

27.  nadalje, poziva na razvoj djelotvornijih sinergija između postojećih programa, na primjer programa Interreg IV, NPP, Kolarctic, Baltik i strategije plavog rasta, kao i doprinosa u financiranju partnerstava sjeverne dimenzije poput Partnerstva sjeverne dimenzije za okoliš (NDEP) i Partnerstva sjeverne dimenzije za promet i logistiku (NDPTL), ili drugih omotnica u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, kako bi se omogućilo učinkovito usmjeravanje sredstava te kako bi se jasno definirali investicijski prioriteti za djelovanje u arktičkom području; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje na suradnju u cilju usklađenog usmjerivanja sredstava za Arktik čime bi se maksimalno povećala djelotvorna interakcija između unutarnjih i vanjskih programa i projekata EU-a koji se odnose na arktičko i subarktičko područje;

28.  naglašava da je za operativno djelovanje strategije EU-a za Arktik potrebna odgovarajuća proračunska potpora;

29.  smatra da politika sjeverne dimenzije, koja se temelji na regionalnoj suradnji i pragmatičnom partnerstvu, služi kao uspješan model stabilnosti, zajedničkog vlasništva i djelovanja uključujući EU, Island, Norvešku i Rusiju;

30.  u tom smislu naglašava važnost arktičkih prioriteta poput dobrog funkcioniranja infrastrukture i logistike, razvoja unutar arktičkog područja, poticanja ulaganja u stručno znanje o hladnom podneblju i ekološki prihvatljivu tehnologiju te podrške regionalnom i ruralnom poduzetništvu, posebice malom i srednjem poduzetništvu; poziva EU da uloži veće napore u uključivanje tih arktičkih prioriteta u strategiju Europa 2020. za rast i programe kao što je Obzor 2020. i Unija inovacija, kao i u druge istraživačke programe Unije;

31.  ponovo izražava svoju potporu uspostavi informacijskog centra EU-a za Arktik i potiče Komisiju da nastavi na tome raditi; taj bi se informacijski centar sa stalnim uredom u Rovaniemiju temeljio na suradnji mreža uz pozivanje na pripremno djelovanje „Strateška procjena utjecaja razvoja Arktika na okoliš”, koje su Komisija i visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku podržali u svojoj zajedničkoj komunikaciji iz 2012., a proveo ga je Arktički centar Sveučilišta Laponije zajedno s mrežom europskih centara izvrsnosti u Arktiku, u cilju osiguravanja učinkovitog pristupa informacijama o Arktiku, dijalogu na svim razinama i komunikaciji radi korištenja informacija i znanja za postizanje održivosti Arktika;

32.  u tom pogledu čeka rezultate 18-mjesečnog pripremnog projekta djelovanja o strateškoj procjeni utjecaja razvoja Arktika na okoliš, koji će biti objavljeni na proljeće; poziva EU da neometano nastavi s uspostavom informacijskog centra EU-a za Arktik;

33.  ističe potrebu za održavanjem posebnog sučelja o Arktiku s ciljem pružanja otvorene platforme izvan stranačkih i tematskih okvira u Bruxellesu, čime bi se jačalo razumijevanje među nizom relevantnih subjekata kako u Arktiku tako i u EU-u povezujući područja stvaranja politika, znanosti, civilnog društva i poslovanja;

34.  preporučuje jačanje redovite razmjene gledišta i savjetovanja o temama povezanima s Arktikom s regionalnim, lokalnim i autohtonim dionicima europskog Arktika u cilju olakšavanja međusobnog razumijevanja, osobito u tijeku procesa stvaranja politika EU-a i Arktika; naglašava da se takva savjetovanja trebaju naslanjati na iskustvo i stručnost tog područja i njegovih stanovnika te jamčiti osnovnu legitimnost daljnjeg angažmana EU-a kao arktičkog subjekta;

35.  predlaže bolju usklađenost unutar institucija EU-a, između Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, osobito s obzirom na međusektorsku prirodu arktičkih pitanja;

36.  priznaje da su vode oko Sjevernog pola uglavnom međunarodne vode;

37.  skreće pozornost na činjenicu da je energetska sigurnost usko povezana s klimatskim promjenama; smatra da se energetska sigurnost mora poboljšati smanjenjem ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima; naglašava činjenicu da preobrazba Arktika predstavlja jednu od glavnih posljedica klimatskih promjena za sigurnost EU-a; ističe potrebu da je potrebno pozabaviti se tim multiplikatorom rizika putem ojačane strategije EU-a za Arktik te putem ojačane politike obnovljivih energija proizvedenih u EU-u te energetske učinkovitosti, kojom se znatno smanjuje oslanjanje Unije na vanjske izvore i time poboljšava njezin sigurnosni položaj;

38.  podržava inicijativu pet arktičkih obalnih država o dogovoru o privremenim mjerama opreza radi sprečavanja svakog budućeg ribarenja u arktičkom otvorenom moru sve dok se ne uspostave primjereni regulatorni mehanizmi i podupire razvoj mreže arktičkih zaštićenih područja, a osobito zaštitu međunarodnih voda oko Sjevernog pola izvan gospodarskih pojaseva obalnih država;

39.  poziva države članice EU-a i države Europskog gospodarskog prostora da podupru međunarodnu obvezu iz Konvencije o biološkoj raznolikosti u skladu s kojom je utvrđena obveza zaštite 10 % svakog obalnog i pomorskog područja;

40.  poziva EU da poduzme sve potrebne napore kako bi se osiguralo održivo usklađenje između gospodarskih aktivnosti i održive društveno-ekološke zaštite i zaštite okoliša te razvoja, u cilju očuvanja blagostanja unutar Arktika;

41.  naglašava da je očuvanje razvijenih i održivih zajednica s visokom kvalitetom života u Arktiku od najveće važnosti i da u tom pitanju EU može imati ključnu ulogu; u tom pogledu poziva EU da pojača svoje djelovanje na područja upravljanja zasnovanom na ekosustavu, višestrane suradnje, donošenja odluka koje se temelje na znanju i uske suradnje s lokalnim stanovništvom i autohtonim narodima;

42.  prima na znanje želju stanovnika i vlada arktičkog područja sa suverenim pravima i odgovornostima da i dalje teže održivom gospodarskom razvoju istodobno štiteći tradicionalne izvore sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljivu prirodu arktičkih ekosustava;

43.  prepoznaje temeljnu važnost smjernica za regionalne potpore kojima se regijama na krajnjem sjeveru s posebnim značajkama i izazovima omogućuje daljnje korištenje odgovarajućih mehanizama za poticanje inovacija i održivog razvoja;

44.  potvrđuje svoja stajališta o pravima autohtonih naroda općenito, a posebno Laponaca kao jedinog autohtonog naroda u Europskoj uniji;

45.  podupire sastanke koje je Komisija održala sa šest udruženja polarnih autohtonih naroda koji su priznati kao stalni sudionici Arktičkog vijeća; traži od Komisije da istraži mogućnost kako bi se osiguralo da se njihovo mišljenje uzima u obzir u raspravama na razini EU-a, da se predvide sredstava

46.  priznaje da su politike EU-a koje su usmjerene na jačanje visokog obrazovanja i istraživanja na tom području temeljne za jačanje inovativnog okruženja i mehanizama za prijenos tehnologije; ističe važnost podupiranja razvoja mreža suradnje između visokoškolskih institucija unutar tog područja i izvan njega i pružanja mogućnosti za financiranje istraživanja, posebno u područjima u kojima to područje ima zabilježen uspjeh, u cilju stvaranja održivog gospodarskog razvoja u arktičkom području;

47.  naglašava veliku važnost zaštite i sigurnosti novih svjetskih trgovačkih pomorskih pravaca u Arktiku, posebno za Europsku uniju i gospodarstva njezinih država članica koje kontroliraju 40 % svjetskog trgovačkog pomorskog prometa;

48.  pozdravlja rad Međunarodne pomorske organizacije na dovršavanju izrade obveznog polarnog kodeksa u pomorskom prometu; potiče suradnju na području istraživanja i ulaganja u cilju razvoja snažne i sigurne infrastrukture za arktičke pomorske putove te naglašava da bi Europska unija i njezine države članice trebale aktivno braniti načela slobode plovidbe i neškodljivog prolaza;

49.  ističe da Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) mora imati neophodna sredstva za nadzor i sprečavanje onečišćenja od pomorskog prometa te od naftnih i plinskih postrojenja u arktičkom području;

50.  poziva države u tom području da osiguraju da svi tekući prometni pravci, ali i oni koji se mogu razviti u budućnosti, budu otvoreni za međunarodni pomorski promet te da se suzdrže od uvođenja bilo kakvih jednostranih proizvoljnih prepreka, bilo financijskih ili administrativnih, koje bi mogle otežati pomorski promet u Arktiku, izuzev međunarodno dogovorenih mjera čiji je cilj povećanje sigurnosti ili zaštita okoliša;

51.  primjećuje važnost razvoja infrastrukturnih veza između arktičkog područja i ostatka Europe;

52.  poziva Komisiju i države članice da se usredotoče na prometne koridore kao što su ceste, željeznice i pomorski promet radi održavanja i promicanja prekograničnih veza s europskim Arktikom te dopremanja robe s Arktika na europske tržnice; smatra da je uz daljnje razvijanje prometne infrastrukture EU-a (instrument za povezivanje Europe, TEN-T) potrebno poboljšati vezu s europskim Arktikom i veze unutar tog područja;

53.  ponovno podsjeća na pravo stanovnika Arktika da sami odrede svoja sredstva za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem tog područja; traži od Komisije da izvijesti o tome koji bi se programi EU-a mogli koristiti za potporu takvom dugoročnom, uravnoteženom održivom razvoju i da pripremi mjere s ciljem davanja konkretnijeg doprinosa ostvarenju te želje;

54.  prima na znanje nedavne istraživačke aktivnosti u europskom dijelu Arktika i Barentsovom moru te ističe bilateralnu suradnju Norveške i Rusije čiji je cilj primjena najviših dostupnih tehničkih normi na području zaštite okoliša u traženju nafte i plina u Barentsovom moru; posebice ističe važnost stalnog razvoja novih tehnologija posebno razvijenih za okoliš Arktika, poput tehnologije za instalacije ispod morskog dna;

55.  podsjeća na položaj EU-a kao vodećeg potrošača arktičkog prirodnog plina i naglašava ulogu prirodnog plina iz zaštićenog i sigurnog opskrbnog izvora, koji je proizveden u skladu s najvišim mogućim standardima, kao važnog elementa koji omogućuje budući prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljičnog dioksida; podržava postupni oprezni pristup razvoju energetskih izvora u Arktiku i naglašava činjenicu da se područja Arktika značajno razlikuju;

56.  naglašava čvrste odnose Europske unije s Grenlandom i geostratešku važnost tog područja; svjestan je prioriteta grenlandske vlade, koja naglasak ponovo stavlja na gospodarski razvoj i iskorištavanje sirovina; traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da istraže načine na koje Europska unija i subjekti iz sektora znanosti, tehnologije i poduzetništva s nastanom u Europskoj uniji mogu doprinijeti i pomoći održivom razvoju Grenlanda tako da se uzme u obzir i ekološki aspekt i potreba za gospodarskim razvojem; u vezi s tim izražava zabrinutost zbog ograničenih rezultata izjave namjere koju je s Grenlandom potpisao jedan od potpredsjednika Komisije;

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičkog područja.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0075.
(2) SL L 178, 28.6.2013., str. 66.
(3) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 99
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.
(5) SL L 216, 17.8.2010., str. 1.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti