Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2625(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B7-0279/2014

Podneseni tekstovi :

B7-0279/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 03/04/2014 - 7.63
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0339

Usvojeni tekstovi
PDF 201kWORD 65k
Četvrtak, 3. travnja 2014. - Bruxelles
Stanje u Iranu
P7_TA(2014)0339B7-0279/2014

Rezolucija Europskog parlamenta od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu (2014/2625(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, posebno svoje rezolucije od 10. ožujka 2011. o pristupu EU-a Iranu(1), od 17. studenog 2011. o nedavnim slučajevima kršenja ljudskih prava u Iranu(2), od 2. veljače 2012. o Iranu i njegovom nuklearnom programu(3) i od 14. lipnja 2012. o položaju etničkih manjina u Iranu(4),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton i iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Džavada Zarifa od 24. studenog 2013. u Ženevi i izjavu potpredsjednice / Visoke predstavnice od 12. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. listopada 2012. i 16. prosinca 2013. i izmjene restriktivnih mjera koje su na snazi protiv Irana, kao što je odlučilo Vijeće na svojem sastanku od 20. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. ožujka 2011. kojima se najavljuje provedba restriktivnih mjera usmjerenih protiv onih koji su odgovorni za teška kršenja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice / Visoke predstavnice od 19. rujna 2013. o oslobađanju Nasrin Sotoudeh i ostalih zatvorenika savjesti u Iranu,

–  uzimajući u obzir izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 4. listopada 2013., njegovu nedavnu izjavu od 22. siječnja 2014. kojom upozorava na „znatno povećanje učestalosti vješanja u Iranu” i izvješće glavnog tajnika UN-a od 10. rujna 2013. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(6),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o slobodnim i pravednim izborima koju je 26. ožujka 1994. donijela Međuparlamentarna unija, čiji je član iranski parlament,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu(7) koja izražava „duboku zabrinutost zbog ozbiljnih stalnih i ponovnih kršenja ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,” uključujući, ali ne ograničavajući se na proizvoljnu, čestu i stalnu uporabu smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. o svijetu protiv nasilja i nasilnog ekstremizma(8),

–  uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 24. studenog 2013. u Ženevi potpredsjednica / Visoka predstavnica Catherine Ashton, zajedno s ministrima vanjskih poslova zemalja skupine E3/EU+3, postigla privremeni sporazum s Islamskom Republikom Iranom (u nastavku Iran) o nuklearnom pitanju (podrobnije navedeno u Zajedničkom planu djelovanja); budući da su 10. siječnja 2014. Zemlje skupine E3/EU+3 postigle sporazum o načinima provedbe Zajedničkog plana djelovanja; budući da je šestomjesečno razdoblje provedbe Zajedničkog plana djelovanja ključno te zahtijeva istovremenu i recipročnu akciju obiju strana;

B.  budući da predsjednički izbori nisu održani u skladu s demokratskim standardima kojima EU pridaje važnost; budući da je predsjednik Hassan Rouhani, ipak, pokazao spremnost za otvorenije i konstruktivnije odnose između Irana i Zapada; budući da osim nuklearnog dogovora, EU i Iran trebaju još raspraviti razne teme, uključujući ljudska prava i regionalnu sigurnost;

C.  budući da su obveze iz Zajedničkog plana djelovanja samo prvi korak prema potpunijem rješenju iranskog nuklearnog pitanja i cilj im je smanjiti trenutačnu napetost i stvoriti više vremena i prostora za sveobuhvatno diplomatsko rješenje; budući da nuklearne aktivnosti Irana nisu bile u skladu s ranijim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a;

D.  budući da su unutarnji politički događaji u Iranu i privremeni sporazum o nuklearnom pitanju stvorili prilike i za reforme u Iranu i za poboljšanje njegovih vanjskih odnosa s EU-om;

E.  budući da su pregovori o sveobuhvatnom sporazumu o trgovini i suradnji i o sporazumu o političkom dijalogu između EU-a i Irana započeli 2002.; budući da je ovaj proces prekinut 2005. kao posljedica saznanja o tajnim nuklearnim aktivnostima Irana i odbijanja te zemlje da potpuno surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA);

F.  budući da je stanje ljudskih prava u Iranu još uvijek obilježeno stalnim i sustavnim kršenjem temeljnih prava;

G.  budući da je stanovništvo Irana među najmlađima na svijetu koje obuhvaća 7 milijuna djece mlađe od šest godina;

H.  budući da Iran i dalje odbija surađivati s nekoliko tijela UN-a u vezi s pitanjima ljudskih prava, primjerice tako što odbija odobriti vizu posebnom izvjestitelju UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu sprečavajući ga time da na neovisan način izvrši svoj mandat;

O nuklearnom pitanju

1.  pozdravlja Ženevski privremeni sporazum između zemalja skupine E3/EU+3 i Irana o iranskom nuklearnom programu; smatra presudnim da sve strane nastave konstruktivno sudjelovati u pregovaračkom procesu kako bi se konačni sveobuhvatni sporazum mogao zaključiti u dogovorenom vremenskom okviru;

2.  naglašava da ne može postojati alternativa mirnom dogovorenom rješenju koje u obzir uzima zabrinutost međunarodne zajednice u vezi s isključivo miroljubivom prirodom iranskog nuklearnog programa, kao i s regionalnom osjetljivosti i iranskom sigurnosnom osjetljivosti;

3.  pozdravlja odluke Vijeća na sjednici od 20. siječnja 2014. čiji je cilj provedba Zajedničkog plana djelovanja, posebno odredbe o djelomičnom ukidanju sankcija; naglašava ključnu važnost pouzdanog praćenja iranskog izvršenja obveza iz Zajedničkog plana djelovanja; vjeruje da bi se, čim se postigne sveobuhvatni sporazum kojim se jamči isključivo miroljubiva priroda iranskog nuklearnog programa, postupno trebale ukinuti sankcije protiv Irana povezane s nuklearnim aktivnostima.

O izgledima za odnose između EU-a i Irana

4.  naglašava da konstruktivniji odnosi s Iranom ovise o postignutom napretku u potpunom izvršenju iranskih obveza u skladu sa Zajedničkim planom djelovanja; nada se da će napredak u provedbi Zajedničkog plana djelovanja i napredak u pregovorima o Ženevskom sporazumu utrti put konstruktivnijim odnosima između EU-a i Irana, uključujući i one koji su povezani s pitanjima oko kojih vlada regionalna zabrinutost, primjerice građanski rat u Siriji, te borbom protiv svih oblika terorizma i njegovih uzroka, ali i u područjima gospodarskog razvoja, trgovinskih sporazuma, vladavine prava i promicanja ljudskih prava;

5.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da poduzme sve pripreme za osnivanje delegacije Unije u Teheranu do kraja 2014., snažno vjeruje da bi to bilo učinkovito oruđe utjecanja na iransku politiku koje bi također podržalo dijalog o pitanjima kao što su ljudska prava i manjinska prava;

6.  poziva Vijeće da, uz uvjet da je ostvaren osjetan napredak u pregovorima o nuklearnim pitanjima, otvori raspravu o konkretnim koracima koji bi mogli dovesti do poboljšanja u bilateralnim odnosima između EU-a i Irana, uključujući i mogući budući ugovorni okvir za te odnose i razvoj sektorske suradnje, s fokusom na, primjerice, razvoju civilnog društva i privatnog sektora u Iranu, kao i na područja borbe protiv narkotika (istovremeno jamčeći da osumnjičenici dobiju pravedno suđenje te da nisu podvrgnuti smrtnoj kazni), ekološke suradnje, prijenosa tehnologija, razvoja i planiranja infrastrukture, obrazovanja i kulture, zaštite djece i zdravlja te zajedničkih inicijativa promicanja i zaštite ljudskih prava; izražava zabrinutost zbog mogućeg izbijanja zaraznih bolesti kao što su dječja paraliza i velike boginje, posebno među djecom, i poziva EU da olakša pristup odgovarajućim lijekovima do kojih je inače bilo teško doći zbog sankcija;

7.  primjećuje uz posebnu zabrinutost pogoršanje ekološkog stanja u Iranu, posebno kad je riječ o oskudici vode, dezertifikaciji i onečišćenju zraka i poziva EU da olakša suradnju između europskih i iranskih istraživačkih institucija, ekoloških organizacija i gradova;

8.  primjećuje važnost trgovine s Iranom za mnoga europska poduzeća srednje veličine i ističe da takva trgovina treba pozitivno pridonijeti provedbi Zajedničkog plana djelovanja;

9.  poziva Komisiju i ESVD da u međuvremenu iskoriste sva raspoloživa sredstva EU-a radi ulaganja zajedničkih napora u jačanje i razvitak civilnog društva u Iranu, u povećanje razmjene studenata, umjetnika i drugih posjetitelja, kao i kulturnih i akademskih razmjena, te u promicanje sudjelovanja mladih i angažiranosti građana; poziva, u tu svrhu, na veću razmjenu i suradnju između ESVD-a i odgovarajućih ogranaka Komisije kao što su Glavna uprava za razvoj i suradnju – EuropeAid;

10.  poziva na neovisniju politiku EU-a prema Iranu, uz istodobnu koordinaciju sa saveznicima i partnerima;

O regionalnim pitanjima

11.  smatra da bi Iran trebao iskoristiti svoj znatan utjecaj u Siriji kako bi zaustavio krvavi građanski rat i poziva vodstvo Irana da preuzme konstruktivnu ulogu u međunarodnim naporima za pronalazak rješenja sirijske krize; smatra da bi se Iran trebao uključiti u sve rasprave u tu svrhu, uz uvjet da pokaže predanost traženju diplomatskog rješenja krize u Siriji i regiji;

12.  smatra da bi veći angažman između EU-a i Irana utemeljen na vjerodostojnoj provedbi Zajedničkog plana djelovanja i, u budućnosti, sveobuhvatnog sporazuma mogao imati koristi u pogledu stabiliziranja situacije na Bliskom istoku; posebno potiče EU da omogući dijaloge između Irana i članova Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva;

13.  zastupa mišljenje da bi EU, SAD i Iran trebali razviti suradnju u Afganistanu, osobito u pogledu pitanja krijumčarenja droge te humanitarnih pitanja, kao što je zaštita izbjeglica, radi jamčenja zaštite ljudskih prava kako bi se postiglo održivo mirno rješenje sukoba; podsjeća da je Iran udomio otprilike tri milijuna afganistanskih izbjeglica te poziva Iran, agencije UN-a i međunarodnu zajednicu da zajamče poštovanje njihovih temeljnih prava;

O ljudskim pravima

14.  pozdravlja oslobađanje nekoliko zatvorenika savjesti u Iranu, uključujući odvjetnicu za ljudska prava i dobitnicu nagrade Saharov Nasrinu Sotoudeh, te poziva iranske vlasti da oslobode iz zatvora sve branitelje ljudskih prava, političke zatvorenike i one koji su pritvoreni nakon predsjedničkih izbora 2009. godine; sa zanimanjem prima na znanje inicijativu predsjednika Hassana Rouhanija o sastavljanju Povelje o pravima građana; međutim, i dalje izražava veliku zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Iranu, posebno u pogledu široko rasprostranjenih optužbi za mučenje, nepravednih suđenja – uključujući suđenja odvjetnicima i braniteljima ljudskih prava – i nekažnjavanja kršenja ljudskih prava; izražava snažnu zabrinutost s obzirom na veliki broj smaknuća tijekom 2013. i 2014., uključujući i smaknuća maloljetnika; primjećuje da je većina smaknuća u 2013. izvršena tijekom posljednjih pet mjeseci te godine; osuđuje gušenje slobode informiranja, slobode udruživanja, slobode izražavanja, slobode okupljanja, slobode vjere, akademske slobode, slobode obrazovanja i slobode kretanja, kao i ugnjetavanje i diskriminaciju na osnovi vjere, uvjerenja, etniciteta, roda ili spolne orijentacije koje su i dalje prisutne, između ostalog, protiv zajednice Baha'i kršćana, apostata i preobraćenika;

15.  zastupa mišljenje da bi Povelja o pravima građana trebala biti u skladu s međunarodnim obvezama Irana, posebno u vezi s nediskriminacijom i pravom na život, te da bi se njome trebalo pojačati zabranu mučenja i osigurati potpunu slobodu vjere i uvjerenja i jamčiti slobodu izražavanja koja je trenutačno ograničena nejasno sročenim odredbama o „kaznenom djelu povezanom s nacionalnom sigurnošću”;

16.  stoga poziva EU da integrira ljudska prava u sve svoje odnose s Iranom; smatra da dijalog o ljudskim pravima na visokoj razini s Iranom treba biti dijelom budućeg političkog okvira bilateralnih odnosa između EU-a i Irana; poziva EU da započne dijalog o ljudskim pravima s Iranom koji obuhvaća pravosuđe i sigurnosne snage te jasno utvrđena polazišta prema kojima se mjeri napredak; poziva EU da pruži punu potporu radu posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu i poziva Iran da mu odobri neodgodivu i bezuvjetnu ulaznu vizu; potiče Navi Pillay, visoku povjerenicu UN-a da prihvati poziv iranskih vlasti za posjet Iranu; poziva Iran da proglasi moratorij na smrtnu kaznu;

17.  ističe da bi sva buduća izaslanstva Parlamenta u Iran trebala biti usmjerena prema održavanju sastanaka s članovima političke oporbe, aktivistima civilnog društva te pristupom političkim zatvorenicima;

18.  naglašava važnost stvaranja okruženja koje vodi do pravilnog funkcioniranja organizacija civilnog društva, uključujući reformirani zakonski okvir; poziva EU da na globalnoj razini u potpunosti iskoristi smjernice EU-a o ljudskim pravima, uključujući smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava te novu fleksibilnost koju pruža Europski instrument za promicanje demokracije i ljudskih prava (EIDHR) 2014. ‒ 2020., i potencijal Europske zaklade za demokraciju koju su nedavno osnovali EU i njegove države članice, u svrhu podupiranja iranskih branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva;

19.  pridružuje se hitnom pozivu 772 iranskih novinara iranskom predsjedniku da ispuni svoje obećanje i dopusti ponovno otvaranje Udruge iranskih novinara;

20.  potiče EU da istraži mogućnost proširenja tehničke pomoći na Iran, u partnerstvu s međunarodnim organizacijama, radi potpomaganja reforme zakona o kaznenom postupku koju trenutačno namjerava provesti iranski parlament; posebno izražava zabrinutost zbog nemogućnosti pristupa zatvorenika odvjetniku tijekom ispitivanja, zbog ozbiljnih optužbi za zlostavljanje koje se događa za vrijeme pritvora prije podizanja optužnice i suđenja, te zbog suđenja civilima pred revolucionarnim sudom; naglašava da su nezavisnost od političkog uplitanja i jamčenje besplatnog sudskog postupka presudni za razvijanje suvremenog zakona o kaznenom postupku i ključni u rješavanju pitanja ljudskih prava;

21.  poziva Iran na suradnju s međunarodnim tijelima za ljudska prava i svojim nevladinim udrugama postupajući u skladu s preporukama UN-a i Univerzalnoga redovnog pregleda (UPR) te omogućavajući da međunarodne organizacije za ljudska prava izvrše svoje zadaće;

22.  zastupa mišljenje da prava žena moraju bezuvjetno ostati područje kojem se posvećuje posebna pozornost u svim dijalozima između EU-a i Irana; smatra da se unatoč već postignutom napretku, položaj žena u Iranu i dalje narušava neprihvatljivom diskriminacijom, posebno u pravnim pitanjima, kao i u pogledu njihovog sudjelovanja u ekonomskom i političkom životu;

o
o   o

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Islamske Republike Irana.

(1) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 163.
(2) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 157.
(3) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 43.
(4) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 102.
(5) A/68/377.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(7) A/RES/68/184.
(8) A/RES/68/127.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti