Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda (02074/2011 – C7-0126/2012 – 2011/0901B(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zahtjev Suda podnesen Europskom parlamentu i Vijeću (02074/2011),
– uzimajući u obzir prvi stavak članka 254. i drugi stavak članka 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na osnovu kojih je nacrt akta podnesen Parlamentu (C7-0126/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2011)0596),
– uzimajući u obzir dopis Suda od 8. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir dopis Komisije od 30. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir stavke 2. i 3. svoje zakonodavne Rezolucije od 5. srpnja 2012. o nacrtu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije i njegov Prilog I.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0252/2013),
1. Usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 12. prosinca 2013.(2);
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Sudu, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda [Am. 1]
(5) kao rezultat postupnog proširenja nadležnosti od osnivanja Suda, broj predmeta pred Općim sudom stalno raste;
(6) broj predmeta pred Općim sudom godinama postojano raste, što je s vremenom dovelo do povećanja broja predmeta o kojima taj sud rješava i do produženja trajanja postupaka;
(7) produženje trajanja postupaka nije prihvatljivo s točke gledišta strana u sporu, posebno u svjetlu uvjeta iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;
(8) stanje u kojem se Opći sud našao ima strukturne uzroke povezane s povećanjem broja i vrste zakonodavnih i regulatornih akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije te s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore;
(9) zbog toga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja, a mogućnost povećanja broja sudaca Općeg suda, što je predviđeno Ugovorima, jedna je od mjera da se količina predmeta o kojima se trenutačno rješava i pretjerano trajanje postupaka pred Općim sudom smanje u kratkom roku;
(9a) tim mjerama bi također trebalo osigurati trajno rješenje pitanja država članica porijekla sudaca budući da se sadašnje rješenje, po kojem se iz svake države članice imenuje po jedan sudac, ne može primijeniti u slučaju kad je broj sudaca veći od broja država članica;
(9b) na osnovi članka 19. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, Opći sud uključuje najmanje jednog suca iz svake države članice. Kako to već osigurava odgovarajuću zemljopisnu ravnotežu i zastupljenost nacionalnih pravnih sustava, dodatne suce trebalo bi imenovati isključivo na temelju profesionalnih i osobnih razloga, vodeći računa o njihovom poznavanju pravnih sustava Europske unije i država članica. Unatoč tome, iz iste države članice smjela bi biti najviše dva suca,
▌
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije mijenja se kako slijedi:
▌
(6a.) Prvi stavak članka 47. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 9.a, članci 14. i 15., članak 17. stavci prvi, drugi, četvrti i peti i članak 18. primjenjuju se na Opći sud i njegove članove“.
"
(7.) ▌Članak 48. ▌zamjenjuje se sljedećim:"
„Opći sud sastoji se od po jednog suca iz svake države članice i 12 dodatnih sudaca. Iz iste države članice mogu biti najviše dva suca.
Svi suci imaju isti status i ista prava i obveze.
Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, naizmjence se izmjenjuje polovica sudaca ako je broj sudaca paran, a ako je broj sudaca neparan naizmjence se izmjenjuje paran i neparan broj sudaca, pri čemu ovaj posljednji odgovara parnom broju sudaca minus jedan. “
"
(7a). Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 48.a
Za suce koje imenuju države članice pravo imenovanja ima vlada dotične države članice.“
"
(7b). Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 48.b
1. Dodatni suci imenuju se bez obzira na državu članicu porijekla kandidata.
2. U postupku imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, prijave mogu podnositi sve države članice. Osim toga, sudac koji se povlači s dužnosti iz Općeg suda može sam sebe kandidirati pisanim podneskom upućenim predsjedniku odbora iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
3. Tijekom postupka imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, odbor iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obavljanje dužnosti suca Općeg suda. Odbor tom mišljenju prilaže popis kandidata s najprikladnijom visokom razinom iskustva sastavljen prema redoslijedu prikladnosti. Popis sadrži imena najmanje dvostrukog broja kandidata u odnosu na broj sudaca koji treba imenovati suglasnošću vlada država članica, pod uvjetom da postoji dovoljan broj prikladnih kandidata. “
"
▌
▌
Članak 3.
1. Ova Uredba stupa na snagu prvog dana u mjesecu nakon objave ▌ u Službenom listu Europske unije.
2. Dvanaest dodatnih sudaca imenovanih na temelju ove Uredbe, a nakon njezina stupanja na snagu, preuzimaju dužnost odmah nakon polaganja prisege.
Mandat šestorice tih sudaca, odabranih ždrijebom, traje šest godina od prve djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Mandat ostale šestorice sudaca traje šest godina od druge djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.